This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02020H0912-20201026
Council Recommendation (EU) 2020/912 of 30 June 2020 on the temporary restriction on non-essential travel into the EU and the possible lifting of such restriction
Consolidated text: Preporuka Vijeća (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja
Preporuka Vijeća (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja
02020H0912 — HR — 26.10.2020 — 004.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja ( L 208I 1.7.2020, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
L 230 |
26 |
17.7.2020 |
||
L 248 |
26 |
31.7.2020 |
||
L 261 |
83 |
11.8.2020 |
||
L 354 |
19 |
26.10.2020 |
PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2020/912
od 30. lipnja 2020.
o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja
1. Države članice trebale bi od 22. listopada 2020. koordinirano i postupno ukidati privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU u odnosu na osobe s boravištem u trećim zemljama navedenima u Prilogu I.
Pri određivanju trećih zemalja za koje bi trebalo ukinuti trenutačno ograničenje neobveznih putovanja u EU trebalo bi primjenjivati metodologiju i kriterije utvrđene u Komunikaciji Komisije od 11. lipnja 2020. ( 1 ) o trećoj procjeni primjene privremenog ograničenja neobveznih putovanja u EU. Kriteriji se odnose na epidemiološku situaciju i mjere protiv širenja zaraze, uključujući ograničavanje socijalnih kontakata, kao i gospodarske i socijalne aspekte, te se primjenjuju kumulativno.
2. Kad je riječ o epidemiološkoj situaciji, treće zemlje navedene u Prilogu I. trebale bi osobito ispunjavati sljedeće kriterije:
3. Pri odlučivanju o tome primjenjuje li se privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU na nekog državljanina treće zemlje, odlučujući čimbenik trebalo bi biti boravište u trećoj zemlji za koju su ukinuta ograničenja neobveznih putovanja (a ne državljanstvo).
4. Vijeće bi svaka dva tjedna trebalo preispitati i, prema potrebi, ažurirati popis trećih zemalja iz Priloga I. nakon bliskog savjetovanja s Komisijom i relevantnim agencijama i službama EU-a i slijedom ukupne procjene na temelju metodologije, kriterija i informacija iz stavka 2.
Ograničenja putovanja za određenu treću zemlju koja je već navedena u Prilogu I. mogu se u potpunosti ili djelomično ukinuti ili ponovno uvesti, u skladu s promjenama nekih navedenih uvjeta te, slijedom toga, promjenama procjene epidemiološke situacije. U slučaju brzog pogoršanja situacije u trećoj zemlji trebalo bi primijeniti brzo donošenje odluka.
5. Ako se na određenu treću zemlju i dalje primjenjuju privremena ograničenja putovanja, sljedeće kategorije osoba trebalo bi izuzeti od ograničenja putovanja, neovisno o svrsi putovanja:
građane Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a i državljane trećih zemalja koji, na temelju sporazumâ između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i tih trećih zemalja, s druge strane, imaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije, te članove njihovih obitelji ( 2 );
državljane trećih zemalja s dugotrajnim boravištem na temelju Direktive o dugotrajnom boravištu ( 3 ) i osobe koje imaju pravo boravka na temelju drugih direktiva EU-a ili nacionalnog prava ili koje imaju nacionalne vize za dugotrajni boravak te članove njihovih obitelji.
Međutim, države članice mogu poduzeti odgovarajuće mjere, npr. zahtijevati da takve osobe po povratku iz treće zemlje za koju privremeno ograničenje putovanja nije ukinuto budu u samoizolaciji ili sl., uz uvjet da isto zahtijevaju i od svojih državljana.
Osim toga, trebalo bi dopustiti obvezna putovanja posebnih kategorija putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe iz Priloga II ( 4 ). Države članice mogu uvesti dodatne sigurnosne mjere za te putnike, osobito ako je njihovo putovanje započelo u visokorizičnoj regiji.
Popis posebnih kategorija putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe iz Priloga II. Vijeće može preispitati, uz blisko savjetovanje s Komisijom, ovisno o socijalnim i gospodarskim aspektima, kao i ukupnoj procjeni razvoja epidemiološke situacije, na temelju navedene metodologije, kriterija i informacija.
6. Kako bi se ukinulo privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU u odnosu na treće zemlje navedene u Prilogu I., trebalo bi redovito i na pojedinačnoj osnovi uzeti u obzir i reciprocitet.
7. Država članica ne bi trebala donijeti odluku o ukidanju ograničenja neobveznih putovanja u EU za određenu treću zemlju prije nego što je to ukidanje ograničenja koordinirano u skladu s ovom Preporukom.
8. Osobe s boravištem u Andori, Monaku, San Marinu i Vatikanu / Svetoj Stolici trebale bi se smatrati osobama s boravištem u EU-u za potrebe ove Preporuke.
9. Sve države članice trebale bi ovu Preporuku provoditi na svim vanjskim granicama.
PRILOG I.
Treće zemlje i posebna upravna područja u kojima boravište imaju osobe na koje ne bi trebalo utjecati privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU koje se primjenjuje na vanjskim granicama:
DRŽAVE
AUSTRALIJA
JAPAN
NOVI ZELAND
RUANDA
SINGAPUR
JUŽNA KOREJA
TAJLAND
URUGVAJ
KINA ( 5 )
PRILOG II.
Posebne kategorije putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe:
zdravstveni djelatnici, istraživači u zdravstvu i djelatnici u skrbi za starije osobe;
pogranični radnici;
sezonski radnici u poljoprivredi;
osoblje u prometnom sektoru;
diplomati, osoblje međunarodnih organizacija i osobe koje primaju poziv međunarodnih organizacija i čija je fizička prisutnost potrebna za dobro funkcioniranje tih organizacija, vojno osoblje, humanitarni djelatnici i osoblje civilne zaštite pri obavljanju svojih dužnosti;
putnici u tranzitu;
osobe koje putuju zbog nužnih obiteljskih razloga;
pomorci;
osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita, ili zbog drugih humanitarnih razloga;
državljani trećih zemalja koji putuju radi studiranja;
visokokvalificirani državljani trećih zemalja ako je njihovo zaposlenje nužno iz gospodarskih razloga, a posao se ne može odgoditi ili obavljati u inozemstvu.
( 1 ) COM(2020) 399, 11. lipnja 2020.
( 2 ) Kako je definirano u člancima 2. i 3. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).
( 3 ) Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).
( 4 ) [Također vidjeti Komunikaciju Komisije od 16. ožujka (COM(2020) 115), Komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2020. (COM(2020) 399), kao i Smjernice od 30. ožujka 2020. (C(2020) 2050, 30 ožujka 2020.).]
( 5 ) podložno potvrdi o reciprocitetu