Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 02018R0842-20230516

    Consolidated text: Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP

    Access initial legal act
    (

    Legal status of the document In force

    )

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/842/2023-05-16

    Date of document:
    16/05/2023
    Date of effect:
    16/05/2023
    Author:
    Not available
    Form:
    Pročišćeni tekst
    Link
    Link
    Link
    Select all documents mentioning this document
    Consolidation: basic act:
    32018R0842

    02018R0842 — HR — 16.05.2023 — 001.001

    Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

    ►B

    UREDBA (EU) 2018/842 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

    od 30. svibnja 2018.

    o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013

    (Tekst značajan za EGP)

    ( L 156 19.6.2018, 26)

    Koju je izmijenila:

     

     

      br.

    stranica

    datum

    ►M1

    UREDBA (EU) 2023/857 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 19. travnja 2023.

      L 111

    1

    26.4.2023



    ▼B

    UREDBA (EU) 2018/842 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

    od 30. svibnja 2018.

    o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013

    (Tekst značajan za EGP)



    ▼M1

    Članak 1.

    Predmet

    Ovom Uredbom utvrđuju se obveze država članica u pogledu njihovih minimalnih doprinosa za razdoblje od 2021. do 2030. ispunjenju cilja Unije da se u 2030. njezine emisije stakleničkih plinova smanje za 40 % u odnosu na razine emisija iz 2005. u sektorima obuhvaćenima člankom 2. ove Uredbe. Njome se doprinosi dugoročnom cilju klimatske neutralnosti u Uniji najkasnije do 2050., s ciljem postizanja negativnih emisija nakon toga. Njome se doprinosi postizanju ciljeva Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) („Europski zakon o klimi”) i Pariškog sporazuma. Ovom se Uredbom također utvrđuju pravila za određivanje godišnjih emisijskih kvota i ocjenjivanje napretka država članica u ostvarivanju njihovih minimalnih doprinosa.

    ▼B

    Članak 2.

    Područje primjene

    ▼M1

    1.  
    Ova Uredba primjenjuje se na emisije stakleničkih plinova iz kategorija izvora prema IPCC-u koje uključuju energiju, industrijske procese i upotrebu proizvoda, poljoprivredu i otpad, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ), isključujući emisije stakleničkih plinova iz djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ, osim djelatnosti „pomorski promet” i djelatnosti koje su navedene u tom prilogu samo za potrebe članaka 14. i 15. te direktive.

    ▼B

    2.  
    Ne dovodeći u pitanje članak 7. i članak 9. stavak 2. ove Uredbe, ova Uredba ne primjenjuje se na emisije i uklanjanja stakleničkih plinova obuhvaćene Uredbom (EU) 2018/841.
    3.  
    Za potrebe ove Uredbe emisije CO2 iz kategorije izvora prema IPCC-u „1.A.3.A civilni zračni promet” smatraju se jednakima nuli.

    Članak 3.

    Definicije

    Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

    1. 

    „emisije stakleničkih plinova” znači emisije izražene u tonama ekvivalenta CO2 ugljikova dioksida (CO2), metana (CH4), didušikova oksida (N2O), fluorougljikovodika (HFC), perfluorougljika (PFC), dušikova trifluorida (NF3) i sumporova heksafluorida (SF6) utvrđene u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 i obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe;

    2. 

    „godišnje emisijske kvote” znači najveće dopuštene emisije stakleničkih plinova za svaku godinu od 2021. do 2030. utvrđene u skladu s člankom 4. stavkom 3. i člankom 10.;

    3. 

    „emisijska jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama” znači „emisijska jedinica” kako je definirana u članku 3. točki (a) Direktive 2003/87/EZ.

    Članak 4.

    Godišnje razine emisija za razdoblje od 2021. do 2030.

    ▼M1

    1.  
    Svaka država članica mora u 2030. ograničiti svoje emisije stakleničkih plinova najmanje za postotak utvrđen za tu državu članicu u stupcu 2. Priloga I. u odnosu na svoje emisije stakleničkih plinova iz 2005. utvrđene na temelju stavka 3. ovog članka.
    2.  

    Podložno fleksibilnim mogućnostima predviđenima u člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe i prilagodbi u skladu s člankom 10. stavkom 2. ove Uredbe te uzimajući u obzir sva umanjenja koja proizlaze iz primjene članka 7. Odluke br. 406/2009/EZ, svaka država članica osigurava da njezine emisije stakleničkih plinova:

    (a) 

    u 2021. i 2022. ne premašuju ograničenje određeno linearnom putanjom koja započinje prosječnim emisijama stakleničkih plinova te države članice u 2016., 2017. i 2018. kako su utvrđene na temelju stavka 3. ovog članka, a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u stupcu 1. Priloga I. ovoj Uredbi; linearna putanja države članice započinje na petoj dvanaestini razdoblja od 2019. do 2020. ili u 2020., ovisno o tome koji datum znači nižu godišnju emisijsku kvotu za tu državu članicu;

    (b) 

    u 2023., 2024. i 2025. ne premašuju ograničenje određeno linearnom putanjom koja započinje 2022. na razini godišnje emisijske kvote za tu državu članicu kako je utvrđena za tu godinu na temelju stavka 3. ovog članka, a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u stupcu 2. Priloga I. ovoj Uredbi;

    (c) 

    u godinama od 2026. do 2030. ne premašuju ograničenje određeno linearnom putanjom koja započinje na razini prosječnih emisija stakleničkih plinova te države članice u 2021., 2022. i 2023. koje je ta država članica podnijela na temelju članka 26. Uredbe (EU) 2018/1999 i u skladu sa stavkom 3. ovog članka, a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u 2. stupcu Priloga I. ovoj Uredbi; linearna putanja države članice započinje na devetoj dvanaestini razdoblja od 2023. do 2024.

    3.  
    Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju godišnje emisijske kvote za svaku državu članicu u godinama od 2021. do 2030., izražene u tonama ekvivalenta CO2 u skladu s linearnim putanjama utvrđenima u stavku 2. ovog članka.

    Za 2021. i 2022. Komisija određuje godišnje emisijske kvote na temelju sveobuhvatnog preispitivanja najnovijih podataka iz nacionalnih inventara za godine 2005., 2016., 2017. i 2018. koje države članice podnose u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) br. 525/2013 te navodi vrijednost emisija stakleničkih plinova svake države članice za 2005., koja se upotrebljava za utvrđivanje tih godišnjih emisijskih kvota.

    Za 2023., 2024. i 2025. Komisija određuje godišnje emisijske kvote na temelju vrijednosti emisija stakleničkih plinova svake države članice za 2005. navedene na temelju drugog podstavka ovog stavka i na temelju preispitanih vrijednosti podataka iz nacionalnih inventara za 2016., 2017. i 2018. iz tog drugog podstavka.

    Za godine od 2026. do 2030. Komisija određuje godišnje emisijske kvote na temelju vrijednosti emisija stakleničkih plinova svake države članice za 2005. navedene na temelju drugog podstavka ovog stavka i na temelju sveobuhvatnog preispitivanja najnovijih podataka iz nacionalnih inventara za 2021., 2022. i 2023. koje su države članice podnijele na temelju članka 26. Uredbe (EU) 2018/1999.

    4.  
    Provedbenim aktima iz stavka 3. također se, na temelju postotaka koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 6. stavcima 3., 3.a i 3.b, utvrđuju ukupne količine koje mogu biti uzete u obzir za usklađenost države članice na temelju članka 9. između 2021. i 2030. Ako zbroj ukupnih količina svih država članica premašuje zajedničku ukupnu količinu u iznosu od 100 milijuna, ukupna količina za svaku državu članicu razmjerno se smanjuje kako se ne bi premašila zajednička ukupna količina.

    ▼B

    5.  
    Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14.

    ▼M1

    6.  
    Pri poduzimanju mjera za ograničavanje emisija stakleničkih plinova u skladu sa stavcima 1. i 2. države članice razmatraju potrebu za osiguravanjem poštene i socijalno pravedne tranzicije za sve. Komisija može izdati smjernice za potporu državama članicama u tom pogledu.

    ▼B

    Članak 5.

    Fleksibilne mogućnosti putem posuđivanja, pohranjivanja i prijenosa

    ▼M1

    1.  
    Za godine od 2021. do 2025. država članica može posuditi količinu do 7,5 % svoje godišnje emisijske kvote za sljedeću godinu.

    ▼B

    2.  
    Za godine od 2026. do 2029. država članica može posuditi količinu do 5 % svoje godišnje emisijske kvote za sljedeću godinu.

    ▼M1

    3.  

    Država članica čije su emisije stakleničkih plinova za određenu godinu ispod njezine godišnje emisijske kvote za tu godinu, uzimajući u obzir upotrebu fleksibilnih mogućnosti u skladu s ovim člankom i člankom 6., može:

    (a) 

    za 2021., višak svoje godišnje emisijske kvote do razine od 75 % svoje godišnje emisijske kvote za 2021. pohraniti za sljedeće godine do 2030.; i

    (b) 

    za godine od 2022. do 2029., višak svoje godišnje emisijske kvote do razine od 25 % svojih godišnjih emisijskih kvota do te godine pohraniti za sljedeće godine do 2030.

    4.  
    Država članica može prenijeti do 10 % svoje godišnje emisijske kvote za određenu godinu na druge države članice za godine od 2021. do 2025. te do 15 % za godine od 2026. do 2030. Država članica primateljica može iskoristiti tu količinu za usklađenost na temelju članka 9. za tu godinu ili za sljedeće godine do 2030.

    ▼B

    5.  
    Država članica čije su preispitane emisije stakleničkih plinova za određenu godinu ispod njezine godišnje emisijske kvote za tu godinu te uzimajući u obzir upotrebu fleksibilnih mogućnosti na temelju stavaka od 1. do 4. ovog članka i članka 6., može prenijeti taj višak svoje godišnje emisijske kvote na druge države članice. Država članica primateljica može iskoristiti tu količinu za usklađenost na temelju članka 9. za tu godinu ili za sljedeće godine do 2030.

    ▼M1

    5.a  
    Prije svakog prijenosa godišnjih emisijskih kvota na temelju stavaka 4. i 5., država članica u elektroničkom obliku obavješćuje Odbor za klimatske promjene osnovan Uredbom (EU) 2018/1999 o svojoj namjeri da prenese dio svoje godišnje emisijske kvote za određenu godinu.

    ▼M1

    6.  
    Prihode, ili njihovu jednakovrijednu financijsku vrijednost, ostvarene prijenosima godišnjih emisijskih kvota u skladu sa stavcima 4. i 5. države članice trebale bi iskoristiti za borbu protiv klimatskih promjena u Uniji ili u trećim zemljama. Države članice obavješćuju Komisiju o svim mjerama poduzetima u skladu s ovim stavkom i objavljuju te informacije u lako dostupnom obliku.

    ▼B

    7.  
    Svaki prijenos godišnjih emisijskih kvota u skladu sa stavcima 4. i 5. može proizići iz projekta ili programa za ublažavanje emisija stakleničkih plinova koji se provodi u državi članici prodavateljici, a financira ga država članica primateljica, pod uvjetom da se izbjegava dvostruko računanje i osigurava sljedivost.
    8.  
    Države članice mogu upotrijebiti jedinice emisija iz projekata koje su izdane na temelju članka 24.a stavka 1. Direktive 2003/87/EZ za usklađenost na temelju članka 9. ove Uredbe bez ikakvog količinskog ograničenja, pod uvjetom da se izbjegava dvostruko računanje.

    Članak 6.

    Fleksibilna mogućnost za određene države članice nakon smanjenja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama

    1.  
    Za države članice navedene u Prilogu II. ovoj Uredbi može se, za potrebe njihove usklađenosti na temelju ove Uredbe, kolektivno uzeti u obzir ograničeno poništavanje do najviše 100 milijuna emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama. To se poništavanje provodi iz količina kojima dotična država članica raspolaže za prodaju na dražbi u skladu s člankom 10. Direktive 2003/87/EZ.
    2.  
    Emisijske jedinice iz EU sustava trgovanja emisijama koje su uzete u obzir na temelju stavka 1. ovog članka smatraju se emisijskim jedinicama iz EU sustava trgovanja emisijama koje su u optjecaju za potrebe članka 1. stavka 4. Odluke (EU) 2015/1814.

    Komisija u okviru svojeg prvog preispitivanja na temelju članka 3. te odluke razmatra hoće li nastaviti s obračunavanjem navedenim u prvom podstavku ovog stavka.

    3.  
    Države članice navedene u Prilogu II. do 31. prosinca 2019. obavješćuju Komisiju o svakoj namjeri iskorištavanja ograničenog poništavanja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama iz stavka 1. ovog članka, do postotka navedenog u Prilogu II. za svaku godinu u razdoblju od 2021. do 2030. za svaku dotičnu državu članicu, radi njezine usklađenosti na temelju članka 9.

    ▼M1

    Države članice navedene u Prilogu II. mogu odlučiti revidirati prijavljeni postotak jednom u 2024. i jednom u 2027. U tom slučaju dotična država članica o toj odluci obavješćuje Komisiju do 31. prosinca 2024. odnosno do 31. prosinca 2027.

    ▼M1

    3.a  
    Malta do 31. prosinca 2023. obavješćuje Komisiju ako namjerava iskoristiti ograničeno poništavanje emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama iz stavka 1. ovog članka do postotka navedenog u Prilogu II. za svaku od godina u razdoblju od 2025. do 2030. radi njezine usklađenosti na temelju članka 9.
    3.b  
    Neovisno o stavku 3., države članice navedene u Prilogu II. koje do 31. prosinca 2019. nisu obavijestile Komisiju o namjeri korištenja ili potpunog iskorištavanja ograničenog poništavanja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama iz stavka 1. ovog članka obavješćuju Komisiju do 31. prosinca 2023. o tome namjeravaju li koristiti ili dodatno koristiti to ograničeno poništavanje emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama, do postotka navedenog u Prilogu II. za svaku od godina u razdoblju od 2025. do 2030. za svaku dotičnu državu članicu, radi usklađenosti na temelju članka 9.

    ▼M1

    4.  
    Na zahtjev države članice središnji administrator koji je određen na temelju članka 20. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ („središnji administrator”) uzima u obzir iznos do ukupne količine utvrđene na temelju članka 4. stavka 4. ove Uredbe radi usklađenosti te države članice na temelju članka 9. ove Uredbe. Desetina ukupne količine emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama utvrđene na temelju članka 4. stavka 4. ove Uredbe poništava se na temelju članka 12. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ za svaku od godina u razdoblju od 2021. do 2030. za tu državu članicu. Šestina ukupne količine emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama utvrđene na temelju članka 4. stavka 4. ove Uredbe poništava se na temelju članka 12. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ za svaku od godina u razdoblju od 2025. do 2030. za države članice koje su na temelju stavaka 3.a i 3.b ovog članka obavijestile Komisiju.
    5.  
    Ako je, u skladu sa stavkom 3., država članica obavijestila Komisiju o svojoj odluci da revidira prethodno prijavljeni postotak, za tu državu članicu poništava se odgovarajuća manja ili veća količina emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama za svaku od godina u razdoblju od 2026. do 2030. odnosno u razdoblju od 2028. do 2030.

    ▼B

    Članak 7.

    ▼M1

    Dodatna upotreba neto uklanjanja iz LULUCF-a

    1.  

    U mjeri u kojoj emisije stakleničkih plinova države članice premaše njezine godišnje emisijske kvote za određenu godinu, uključujući eventualne godišnje emisijske kvote koje su pohranjene na temelju članka 5. stavka 3. ove Uredbe, količina do iznosa ukupnih neto uklanjanja i ukupnih neto emisija iz kombiniranih obračunskih kategorija zemljišta obuhvaćenih područjem primjene Uredbe (EU) 2018/841 može se uzeti u obzir radi njezine usklađenosti na temelju članka 9. ove Uredbe za tu godinu, pod sljedećim uvjetima:

    (a) 

    kumulativna količina koja se uzima u obzir za tu državu članicu za godine u razdoblju od 2021. do 2025. ne premašuje polovicu najvišeg iznosa ukupnih neto uklanjanja utvrđenog za tu državu članicu u Prilogu III. ovoj Uredbi;

    (aa) 

    kumulativna količina koja se uzima u obzir za tu državu članicu za godine u razdoblju od 2026. do 2030. ne premašuje polovicu najvišeg iznosa ukupnih neto uklanjanja utvrđenog za tu državu članicu u Prilogu III. ovoj Uredbi;

    ▼B

    (b) 

    takva količina prelazi zahtjeve za tu državu članicu na temelju članka 4. Uredbe (EU) 2018/841;

    (c) 

    država članica nije od drugih država članica dobila više neto uklanjanja na temelju Uredbe (EU) 2018/841 nego što ih je prenijela;

    (d) 

    država članica usklađena je s Uredbom (EU) 2018/841; i

    (e) 

    država članica podnijela je opis predviđene upotrebe fleksibilne mogućnosti koja je raspoloživa u skladu s ovim stavkom na temelju članka 7. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 525/2013.

    ▼M1 —————

    ▼M1

    Članak 8.

    Korektivne mjere

    1.  

    Ako Komisija, tijekom svoje godišnje ocjene na temelju članka 29. Uredbe (EU) 2018/1999 i uzimajući u obzir planiranu upotrebu fleksibilnih mogućnosti iz članaka 5., 6. i 7. ove Uredbe, utvrdi da država članica ne ostvaruje dovoljan napredak pri ispunjavanju svojih obveza na temelju članka 4. ove Uredbe, ta država članica u roku od tri mjeseca Komisiji podnosi plan korektivnih mjera koji obuhvaća:

    (a) 

    detaljno objašnjenje zašto ta država članica ne ostvaruje dovoljan napredak u ispunjavanju tih obveza;

    (b) 

    procjenu načina na koji su financijska sredstva Unije poduprla napore te države članice u ispunjavanju tih obveza i načina na koji ona namjerava upotrijebiti takva financijska sredstva za ostvarivanje napretka u njihovu ispunjavanju;

    (c) 

    dodatne mjere, kojima se nadopunjuje integrirani nacionalni energetski i klimatski plan te države članice na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 ili jača njegova provedba, a koje ona mora provesti kako bi ispunila te obveze s pomoću nacionalnih politika i mjera te provedbom mjera Unije, popraćene detaljnom procjenom koja se temelji na kvantitativnim podacima o predviđenim smanjenjima emisija stakleničkih plinova koja proizlaze iz tih mjera, ako su takvi podaci dostupni;

    (d) 

    strogi raspored provedbe takvih mjera kojim se omogućuje ocjena godišnjeg napretka provedbe.

    Ako je država članica osnovala nacionalno savjetodavno tijelo za klimu, može zatražiti njegov savjet kako bi utvrdila potrebne mjere iz prvog podstavka točke (c).

    2.  
    Europska agencija za okoliš u skladu sa svojim godišnjim programom rada pomaže Komisiji pri ocjenjivanju svih takvih planova korektivnih mjera.
    3.  
    Komisija može izdati mišljenje o primjerenosti planova korektivnih mjera podnesenih u skladu sa stavkom 1. te u tom slučaju to čini u roku od četiri mjeseca od primitka tih planova. Dotična država članica u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir mišljenje Komisije te može na odgovarajući način revidirati svoj plan korektivnih mjera. Ako dotična država članica ne postupi u skladu s mišljenjem Komisije ili u skladu s većim dijelom mišljenja, Komisiji mora dostaviti obrazloženje.
    4.  

    Svaka država članica objavljuje svoj plan korektivnih mjera iz stavka 1. i sva obrazloženja iz stavka 3. Komisija objavljuje svoje mišljenje iz stavka 3.

    ▼B

    Članak 9.

    Provjera usklađenosti

    1.  

    Ako preispitane emisije stakleničkih plinova države članice premašuju njezinu godišnju emisijsku kvotu za određenu godinu razdoblja, uzimajući u obzir stavak 2. ovog članka i fleksibilne mogućnosti korištene u skladu s člancima 5., 6. i 7., 2027. i 2032. primjenjuju se sljedeće mjere:

    (a) 

    iznosu emisija stakleničkih plinova države članice za sljedeću godinu dodaje se količina koja je jednaka iznosu viška emisija stakleničkih plinova u tonama ekvivalenta CO2 pomnoženom s koeficijentom 1,08, u skladu s mjerama donesenima na temelju članka 12.; i

    (b) 

    državi članici privremeno se zabranjuje da bilo koji dio svoje godišnje emisijske kvote prenese drugoj državi članici dok se ne uskladi s člankom 4.

    Središnji administrator provodi zabranu iz prvog podstavka točke (b) unošenjem u registar Unije.

    ▼M1

    2.  
    Ako emisije stakleničkih plinova države članice u razdoblju od 2021. do 2025. iz članka 4. Uredbe (EU) 2018/841 premašuju njezina uklanjanja, kako je utvrđeno u skladu s člankom 12. te uredbe, središnji administrator umanjuje godišnje emisijske kvote te države članice za iznos jednak tom višku emisija stakleničkih plinova u tonama ekvivalenta CO2 za relevantne godine.

    ▼B

    Članak 10.

    Prilagodbe

    1.  

    Komisija prilagođava godišnje emisijske kvote za svaku državu članicu na temelju članka 4. ove Uredbe kako bi se odrazile:

    (a) 

    prilagodbe broja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama izdanih u skladu s člankom 11. Direktive 2003/87/EZ koje su ishod promjena izvora obuhvaćenih tom direktivom, u skladu s odlukama Komisije, donesenima na temelju te direktive, o konačnom odobrenju nacionalnih planova dodjele za razdoblje od 2008. do 2012.;

    (b) 

    prilagodbe broja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama odnosno jedinica emisija izdanih na temelju članaka 24. i 24.a Direktive 2003/87/EZ u odnosu na smanjenja emisija stakleničkih plinova u državi članici; i

    (c) 

    prilagodbe broja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama koje se odnose na emisije stakleničkih plinova iz postrojenja isključenih iz EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ, tijekom njihova isključenja.

    2.  
    Količina iz Priloga IV. dodaje se godišnjoj emisijskoj kvoti za 2021. za svaku državu članicu iz tog priloga.
    3.  
    Komisija objavljuje brojke koje su ishod takvih prilagodbi.

    Članak 11.

    Sigurnosna rezerva

    1.  
    U registru Unije uspostavlja se sigurnosna rezerva koja odgovara količini do 105 milijuna tona ekvivalenta CO2, podložno ispunjenju cilja Unije iz članka 1. Sigurnosna rezerva na raspolaganju je uz fleksibilne mogućnosti predviđene u člancima 5., 6. i 7.
    2.  

    Država članica može iskoristiti sigurnosnu rezervu pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

    (a) 

    njezin je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama 2013., kako je objavio Eurostat u travnju 2016., bio ispod prosjeka Unije;

    (b) 

    njezine kumulativne emisije stakleničkih plinova za godine od 2013. do 2020. u sektorima obuhvaćenima ovom Uredbom manje su od njezinih kumulativnih godišnjih emisijskih kvota za godine od 2013. do 2020.; i

    (c) 

    njezine emisije stakleničkih plinova premašuju njezine godišnje emisijske kvote u razdoblju od 2026. do 2030., iako:

    i. 

    je iscrpila fleksibilne mogućnosti u skladu s člankom 5. stavcima 2. i 3.;

    ii. 

    je maksimalno iskoristila neto uklanjanja u skladu s člankom 7., čak i kad ta količina ne dosiže razinu određenu u Prilogu III., i

    iii. 

    nije ostvarila neto prijenose drugim državama članicama u skladu s člankom 5.

    3.  
    Država članica koja ispunjava uvjete utvrđene u stavku 2. ovog članka prima dodatnu količinu iz sigurnosne rezerve do njezina manjka koja se iskorištava za usklađenost na temelju članka 9. Ta količina ne smije premašiti 20 % njezina ukupnog premašenja u razdoblju od 2013. do 2020.

    Ako konačna ukupna količina koju trebaju primiti sve države članice koje ispunjavaju uvjete navedene u stavku 2. ovog članka premašuje ograničenje iz stavka 1. ovog članka, količina koju prima svaka od tih država članica razmjerno se smanjuje.

    4.  
    Sva količina koja ostane u sigurnosnoj rezervi nakon raspodjele u skladu sa stavkom 3. prvim podstavkom raspodjeljuje se među državama članicama iz tog podstavka razmjerno njihovu preostalom manjku, ali bez njegova premašivanja. Za svaku od tih država članica ta se količina može dodati postotku iz tog podstavka.
    5.  
    Nakon dovršetka preispitivanja iz članka 19. Uredbe (EU) br. 525/2013 za godinu 2020. Komisija za svaku državu članicu koja ispunjava uvjete iz stavka 2. točaka (a) i (b) ovog članka objavljuje količine koje odgovaraju 20 % ukupnog premašenja u razdoblju od 2013. do 2020., kako je navedeno u stavku 3. prvom podstavku ovog članka.

    Članak 12.

    Registar

    1.  

    Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 13. radi dopune ove Uredbe s ciljem osiguranja točnog obračunavanja u skladu s ovom Uredbom putem registra Unije u pogledu:

    (a) 

    godišnjih emisijskih kvota;

    (b) 

    fleksibilnih mogućnosti korištenih u skladu s člancima 5., 6. i 7.;

    (c) 

    provjera usklađenosti u skladu s člankom 9.;

    (d) 

    prilagodbi u skladu s člankom 10.; i

    (e) 

    sigurnosne rezerve u skladu s člankom 11.

    2.  
    Središnji administrator u registru Unije automatski provjerava svaku transakciju koja proizlazi iz ove Uredbe i prema potrebi zaustavlja transakcije kako bi se izbjegle nepravilnosti.
    3.  
    Informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (e) i stavka 2. javno su dostupne.

    Članak 13.

    Izvršavanje delegiranja ovlasti

    1.  
    Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
    2.  
    Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 7. stavka 2. i članka 12. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 9. srpnja 2018. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.
    3.  
    Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 2. i članka 12. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
    4.  
    Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
    5.  
    Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
    6.  
    Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stavka 2. i članka 12. stavka 1. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da nećepodnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

    Članak 14.

    Postupak odbora

    1.  
    Komisiji pomaže Odbor za klimatske promjene uspostavljen Uredbom (EU) br. 525/2013. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
    2.  
    Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

    ▼M1

    Članak 15.

    Preispitivanje

    1.  
    Ova Uredba preispituje se uzimajući u obzir, među ostalim, razvoj nacionalnih okolnosti, način na koji svi gospodarski sektori doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova, međunarodna kretanja i napore uložene u postizanje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma i Uredbe (EU) 2021/1119.
    2.  
    Komisija u roku od šest mjeseci nakon svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog na temelju članka 14. Pariškog sporazuma podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Uredbe, uključujući ravnotežu između ponude i potražnje za godišnjim emisijskim kvotama, kao i o prikladnosti nacionalnih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova iz Priloga I. ovoj Uredbi u pogledu njihova doprinosa klimatskim ciljevima Unije u skladu s Uredbom (EU) 2021/1119 i ciljevima Pariškog sporazuma. To izvješće osobito uključuje procjenu potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije s obzirom na potrebna smanjenja emisija stakleničkih plinova u Uniji i njezinim državama članicama u okviru za razdoblje nakon 2030. Ono uključuje i procjenu putanje za smanjenje emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih ovom Uredbom koja je usklađena s ciljem klimatske neutralnosti najkasnije do 2050., uzimajući u obzir projekciju okvirnog proračuna Unije za stakleničke plinove iz članka 4. stavka 4. Uredbe (EU) 2021/1119 te važnost promicanja pravednosti i solidarnosti među državama članicama i troškovne učinkovitosti u postizanju tog cilja. Tom se izvješću prema potrebi mogu priložiti zakonodavni prijedlozi.

    U izvješću iz prvog podstavka uzimaju se u obzir dugoročne strategije država članica izrađene i dostavljene na temelju članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/1999 i njihova procjena koju je provela Komisija na temelju članka 15. stavka 9. te uredbe.

    ▼M1

    Članak 15.a

    Znanstveni savjeti

    Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene osnovan člankom 10.a Uredbe (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ) („Savjetodavni odbor”) može na vlastitu inicijativu pružati znanstvene savjete ili objavljivati izvješća o mjerama Unije, klimatskim ciljevima, godišnjim razinama emisija i fleksibilnim mogućnostima u skladu s ovom Uredbom. Komisija razmatra relevantne savjete i izvješća Savjetodavnog odbora, posebno u pogledu budućih mjera za daljnja smanjenja emisija stakleničkih plinova u sektorima obuhvaćenima ovom Uredbom.

    ▼B

    Članak 16.

    Izmjene Uredbe (EU) br. 525/2013

    Uredba (EU) br. 525/2013 mijenja se kako slijedi:

    1. 

    u članku 7. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

    (a) 

    umeće se sljedeća točka:

    „(aa) 

    od 2023., svojim antropogenim emisijama stakleničkih plinova iz članka 2. Uredbe (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća ( *1 ) za godinu X-2, u skladu sa zahtjevima UNFCCC-a o izvješćivanju;

    (b) 

    drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Države članice u svojim izvješćima svake godine obavješćuju Komisiju o svakoj namjeri u pogledu iskorištavanja fleksibilnih mogućnosti utvrđenih u članku 5. stavcima 4. i 5. te članku 7. Uredbe (EU) 2018/842 te o upotrebi prihoda u skladu s člankom 5. stavkom 6. te uredbe. U roku od tri mjeseca od primitka takvih informacija od država članica Komisija te informacije stavlja na raspolaganje odboru iz članka 26. ove Uredbe.”;

    2. 

    u članku 13. stavku 1. točki (c) dodaje se sljedeća podtočka:

    „ix. 

    od 2023., informacije o nacionalnim politikama i mjerama koje su provedene s ciljem ispunjavanja obveza iz Uredbe (EU) 2018/842 te informacije o planiranim dodatnim nacionalnim politikama i mjerama predviđenima s ciljem ograničavanja emisija stakleničkih plinova koji premašuju njihove obveze u skladu s tom uredbom;”;

    3. 

    u članku 14. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

    „(f) 

    od 2023., projekcije ukupnih stakleničkih plinova i odvojene procjene predviđenih emisija stakleničkih plinova za izvore emisija iz Uredbe (EU) 2018/842 i Direktive 2003/87/EZ.”;

    4. 

    u članku 21. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

    „(c) 

    obveza iz članka 4. Uredbe (EU) 2018/842. Pri ocjenjivanju u obzir se uzima napredak u politikama i mjerama Unije te informacije iz država članica. Svake dvije godine ocjena uključuje i predviđeni napredak Unije u pogledu provedbe njezina nacionalno utvrđenog doprinosa Pariškom sporazumu koji sadržava obvezu Unije da smanji emisije stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu i predviđeni napredak država članica u pogledu ispunjavanja njihovih obveza u skladu s tom uredbom.”.

    Članak 17.

    Stupanje na snagu

    Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

    ▼M1



    PRILOG I.

    SMANJENJA EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA DRŽAVA ČLANICA NA TEMELJU ČLANKA 4. STAVKA 1.



     

    Smanjenja emisija stakleničkih plinova država članica u 2030. u odnosu na razine iz 2005. utvrđene u skladu s člankom 4. stavkom 3.

     

    Stupac 1.

    Stupac 2.

    Belgija

    -35  %

    -47  %

    Bugarska

    -0  %

    -10  %

    Češka

    -14  %

    -26  %

    Danska

    -39  %

    -50  %

    Njemačka

    -38  %

    -50  %

    Estonija

    -13  %

    -24  %

    Irska

    -30  %

    -42  %

    Grčka

    -16  %

    -22,7  %

    Španjolska

    -26  %

    -37,7  %

    Francuska

    -37  %

    -47,5  %

    Hrvatska

    -7  %

    -16,7  %

    Italija

    -33  %

    -43,7  %

    Cipar

    -24  %

    -32  %

    Latvija

    -6  %

    -17  %

    Litva

    -9  %

    -21  %

    Luksemburg

    -40  %

    -50  %

    Mađarska

    -7  %

    -18,7  %

    Malta

    -19  %

    -19  %

    Nizozemska

    -36  %

    -48  %

    Austrija

    -36  %

    -48  %

    Poljska

    -7  %

    -17,7  %

    Portugal

    -17  %

    -28,7  %

    Rumunjska

    -2  %

    -12,7  %

    Slovenija

    -15  %

    -27  %

    Slovačka

    -12  %

    -22,7  %

    Finska

    -39  %

    -50  %

    Švedska

    -40  %

    -50  %

    ▼B



    PRILOG II.



    DRŽAVE ČLANICE ZA KOJE SE RADI USKLAĐENOSTI U OBZIR MOŽE UZETI OGRANIČENO PONIŠTAVANJE EMISIJSKIH JEDINICA IZ EU SUSTAVA TRGOVANJA EMISIJAMA U SKLADU S ČLANKOM 6.

     

    Najveći postotak emisija stakleničkih plinova iz 2005. utvrđen u skladu s člankom 4. stavkom 3.

    Belgija

    2  %

    Danska

    2  %

    Irska

    4  %

    Luksemburg

    4  %

    ▼M1

    Malta

    7  %

    ▼B

    Nizozemska

    2  %

    Austrija

    2  %

    Finska

    2  %

    Švedska

    2  %



    PRILOG III.



    ▼M1

    UKUPNA NETO UKLANJANJA IZ KATEGORIJA ZEMLJIŠTA OBUHVAĆENIH UREDBOM (EU) 2018/841 KOJE DRŽAVE ČLANICE MOGU UZETI U OBZIR RADI USKLAĐENOSTI ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. NA TEMELJU ČLANKA 7. STAVKA 1. TOČAKA (a) I (aa) OVE UREDBE

    ▼B

     

    Najviši iznos izražen u milijunima tona ekvivalenta CO2

    Belgija

    3,8

    Bugarska

    4,1

    Češka

    2,6

    Danska

    14,6

    Njemačka

    22,3

    Estonija

    0,9

    Irska

    26,8

    Grčka

    6,7

    Španjolska

    29,1

    Francuska

    58,2

    Hrvatska

    0,9

    Italija

    11,5

    Cipar

    0,6

    Latvija

    3,1

    Litva

    6,5

    Luksemburg

    0,25

    Mađarska

    2,1

    Malta

    0,03

    Nizozemska

    13,4

    Austrija

    2,5

    Poljska

    21,7

    Portugal

    5,2

    Rumunjska

    13,2

    Slovenija

    1,3

    Slovačka

    1,2

    Finska

    4,5

    Švedska

    4,9

    ▼M1 —————

    ▼B

    Najviše ukupno:

    ►M1  262,2  ◄



    PRILOG IV.



    IZNOS PRILAGODBE NA TEMELJU ČLANKA 10. STAVKA 2.

     

    Tone ekvivalenta CO2

    Bugarska

    1 602 912

    Češka

    4 440 079

    Estonija

    145 944

    Hrvatska

    1 148 708

    Latvija

    1 698 061

    Litva

    2 165 895

    Mađarska

    6 705 956

    Malta

    774 000

    Poljska

    7 456 340

    Portugal

    1 655 253

    Rumunjska

    10 932 743

    Slovenija

    178 809

    Slovačka

    2 160 210


    ( 1 ) Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

    ( 2 ) Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).

    ( 3 ) Uredba (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o Europskoj agenciji za okoliš i Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš (SL L 126, 21.5.2009., str. 13.).

    ( *1 ) Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26.).”;

    Top