(a) zračnost do tla ispod stražnje osovine je najviše 1 000 mm;

(b) stalan ili promjenjivi razmak kotača na jednoj od pogonskih osovina je 1 150 mm ili više;

(c) mogućnost da bude opremljen višezglobnom poteznicom za priključna oruđa i vučnu vilicu;

(d) masu između 1,5 i 6 tona koja odgovara masi neopterećenog traktora kako je određeno u točki 2.1.1. Priloga I. Direktivi 2003/37/EZ, uključujući zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju koja je ugrađena u skladu s ovom Direktivom i gume najveće veličine koje preporučuje proizvođač.

1.1. Zaštitna konstrukcija pri prevrtanju (sigurnosna kabina ili okvir) označava konstrukciju na traktoru kojoj je bitna svrha spriječiti ili smanjiti opasnost za vozača u slučaju prevrtanja traktora pri uobičajenoj uporabi.

1.2. Značajka konstrukcija, koje su navedene u točki 1.1., je da pri prevrtanju osiguraju siguran unutarnji prostor dovoljno velik da zaštiti vozača.

2.1. Svaka zaštitna konstrukcija i njezino pričvršćenje na traktor, moraju biti konstruirani i proizvedeni tako da ispunjavaju bitnu namjenu propisanu u točki 1.

2.2. Taj se zahtjev provjerava s jednom od dvije ispitne metode opisane u Prilogu III. Pri izboru metode uzima se u obzir masa traktora prema sljedećem:

3.1. Zahtjev za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela s obzirom na čvrstoću zaštitne konstrukcije i čvrstoću njezina pričvršćenja na traktor treba podnijeti proizvođač traktora, proizvođač zaštitne konstrukcije ili njihovi ovlašteni zastupnici.

3.2. Uz zahtjev za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela mora se dostaviti dolje navedena dokumentacija u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.3. Traktor koji predstavlja tip traktora za koji je namijenjena zaštitna konstrukcija koju treba homologirati, treba se dostaviti tehničkoj službi odgovornoj za provođenje ispitivanja za homologaciju tipa sastavnog dijela. Taj traktor mora biti opremljen zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju.

3.4. Vlasnik EZ homologacije tipa sastavnog dijela može zatražiti proširenje te homologacije na druge tipove traktora. Nadležno tijelo koje je dodijelilo prvobitnu EZ homologaciju tipa sastavnog dijela dodjeljuje proširenje, ako homologirana zaštitna konstrukcija i tip (tipovi) traktora za koji (koje) je zatraženo proširenje, zadovoljava sljedeće uvjete:

4.1. Svaka zaštitna konstrukcija pri prevrtanju koja je sukladna s homologiranim tipom mora imati sljedeće oznake:

4.2. Svi se ti podaci moraju nalaziti na maloj pločici.

4.3. Navedene oznake moraju biti vidljive, čitljive i neizbrisive.

1.2.1. Zaštitna konstrukcija pri prevrtanju mora se ispitati na tipu traktora za koji je konstruirana. Ona se mora pričvrstiti na traktor, u skladu s uputama proizvođača traktora, i/ili proizvođača zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

1.2.2. Traktor tijekom ispitivanja mora biti opremljen svim nosivim sastavnim dijelovima iz serijske proizvodnje koji mogu utjecati na čvrstoću zaštitne konstrukcije pri prevrtanju ili mogu biti potrebni za ispitivanje čvrstoće.

Sastavni dijelovi koji bi mogli prouzročiti opasnost u sigurnosnome prostoru moraju biti pričvršćeni tako da se može provjeriti njihova sukladnost sa zahtjevima iz točke 4.1. ovog Priloga.

1.2.3. Ispitivanja se moraju obaviti na traktoru u mirovanju.

2.1.1. Uteg njihala treba biti ovješen na dva lanca ili čeličnoj užadi na dvije ovjesne točke, najmanje 6 m iznad tla. Trebaju biti predviđena sredstva za neovisno namještanje visine vješanja utega i kuta između utega i nosivih lanaca ili čelične užadi.

2.1.2. Masa utega mora biti 2 000 ± 20 kg bez mase lanaca ili čelične užadi, koja ne smije prelaziti 100 kg. Duljina stranica udarne plohe mora biti 680 ± 20 mm (vidjeti sliku 4. u Prilogu IV.). Uteg treba napuniti materijalom tako da se položaj njegovog težišta ne mijenja.

2.1.3. Mora se osigurati naprava kojom se uteg povuče kao njihalo na visinu koja je propisana za ispitivanje. Brzo otpuštajući mehanizam treba omogućiti zamah spuštanjem utega, bez mijenjanja nagiba u odnosu na nosive lance ili čeličnu užad.

2.3.1. Traktor se pričvršćuje napravama za sprečavanje pomicanja i zatezanje na tračnice koje su čvrsto pričvršćene na krutu betonsku podlogu. Tračnice moraju biti prikladno raspoređene tako da omogućavaju da se traktor pričvrsti na podlogu kako je prikazano u Prilogu IV. na slikama 5., 6. i 7.. Pri svakom ispitivanju kotači traktora i upotrijebljeni oslonci osovina moraju stajati na krutoj podlozi.

2.3.2. Bez obzira na zatezne naprave i držače za pričvršćivanje na tračnice, traktor mora biti pričvršćen za podlogu čeličnim užetom propisanih dimenzija.

Čelično uže može biti svaka okrugla pletenica s jezgrom od vlakana strukture 6 × 19, u skladu s normom ISO 2408. Nazivni promjer užeta mora biti 13 mm.

2.3.3. Središnji zglob zglobnog traktora mora biti poduprt i primjereno pričvršćen tijekom ispitivanja udarima s prednje, stražnje i bočne strane, kao i ispitivanja gnječenjem te dodatno bočno poduprt za bočni udar. Za prednje i stražnje kotače nije nužno da budu u istom pravcu, ako to olakšava pričvršćivanje odgovarajućih čeličnih užadi.

2.4.1. Greda se upotrebljava kao potporanj za kotač pri bočnom udaru, kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 7.

2.4.2. Greda od mekog drveta, kvadratnoga presjeka približno 150 mm pričvršćuje se na podlogu da podupire gume na suprotnoj strani u odnosu na smjer udara, kako je prikazano u Prilogu IV. na slikama 5., 6. i 7.

2.5.1. Za zglobne traktore upotrebljavaju se dodatni potpornji i zatege. Njihova je svrha da omoguće da dio traktora na kojemu je ugrađena zaštitna konstrukcija protiv prevrtanja bude krut, kao i u izvedbi kompaktnog traktora.

2.5.2. Dodatni posebni detalji za ispitivanja na udar i gnječenje, dani su u Prilogu III.

2.7.1. Tijekom ispitivanja propisanog u Prilogu III. dijelovima A i B upotrebljava se mjerni uređaj kod kojega je pomični prsten navučen kliznim dosjedom na vodoravnu šipku, da bi se na taj način izmjerila razlika između najveće trenutačne deformacije i trajne deformacije tijekom ispitivanja bočnim udarom.

2.7.2. Tijekom ispitivanja propisanog u Prilogu III. dijelu A, mjerenja se obavljaju nakon laboratorijskog ispitivanja, kako bi se utvrdilo da li je neki dio zaštitne konstrukcije prodro u sigurnosni prostor propisan u Prilogu III. dijelu A, točki 2.

2.7.3. Tijekom ispitivanja propisanog u Prilogu III. dijelu B, mora se osigurati takva oprema koja može sadržavati i fotografski uređaj, kako bi se nakon laboratorijskog ispitivanja moglo utvrditi da li je pri ispitivanju neki dio zaštitne konstrukcije prodro ili došao u dodir sa sigurnosnim prostorom propisanim u Prilogu III. dijelu B, točki 2.

2.8.1. linearne dimenzije mjerene tijekom ispitivanja (osim točke 2.8.2.); dimenzije zaštitne konstrukcije i traktora, sigurnosnog prostora te deformacija guma kod pričvršćenja za ispitivanja udarom: ± 3 mm;

2.8.2. visina utega njihala pripremljena za ispitivanja udarom: ± 6 mm;

2.8.3. izmjerena masa traktora: ± 20 kg;

2.8.4. primijenjeno opterećenje pri ispitivanjima gnječenjem: ± 2 %;

2.8.5. kut lanaca ili čeličnih užadi, koja nose uteg u točki udara: ± 2°.

3.1.1.1. Popis i redoslijed ispitivanja mora biti sljedeći. Brojevi stavki odnose se na točke iz Priloga III. dijelova A i B u kojima su opisana ispitivanja:

3.1.1.2. Ako se tijekom ispitivanja pomakne ili slomi koji dio sidrišta, ispitivanje treba ponoviti.

3.1.1.3. Tijekom ispitivanja ne smiju se na traktoru ili zaštitnoj konstrukciji pri prevrtanju obavljati nikakvi popravci ni namještanja.

3.1.1.4. Tijekom ispitivanja, mjenjač traktora mora biti u neutralnom položaju, a kočnice otpuštene.

3.1.1.5. Kod traktora sa zaokretnim položajem za vožnju (tj. sa zakretnim sjedalom i kolom upravljača), prvi se udar izvodi uzdužno i primjenjuje se na strani najveće mase (s više od 50 % mase traktora). Slijedi ispitivanje gnječenjem na istom dijelu. Drugi se udar izvodi na najlakšoj strani, a treći bočno. Drugo ispitivanje gnječenjem na najlakšoj strani izvodi se na kraju.

4.1. Smatra se da zaštitna konstrukcija pri prevrtanju koja je dostavljena na EZ homologaciju tipa sastavnog dijela zadovoljava zahtjeve za čvrstoću, ako ispunjava sljedeće uvjete:

4.2. Ne smije postojati drugi element koji predstavlja posebnu opasnost za vozača, npr.: vrsta stakla koja može predstavljati opasnost kad se razbije, nedovoljno oblaganje na unutarnjoj strani krova ili gdje vozač može udariti glavom.

5.1. Izvješće o ispitivanju prilaže se EZ certifikatu o homologaciji tipa sastavnog dijela, navedenog u Prilogu VII. Izgled izvješća o ispitivanju prikazan je u Prilogu V. Izvješće mora sadržavati:

5.2. Izvješće mora jasno odrediti tip traktora (proizvođač, tip, trgovačka oznaka itd.) koji je upotrijebljen za ispitivanje i tipove za koje je namijenjena zaštitna konstrukcija pri prevrtanju.

5.3. Ako je EZ homologacija tipa sastavnog dijela proširena za druge tipove traktora, izvješće mora sadržavati točno upućivanje na izvješće u osnovnom certifikatu o EZ homologaciji tipa sastavnog dijela te precizne podatke koji se odnose na zahtjeve utvrđene u Prilogu I. točki 3.4.

1.1.1. Traktor se mora postaviti u odnosu na uteg tako da uteg udari zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju, u trenutku kada udarna ploha utega i lanci ili čelična užad koji ga drže tvore kut od 20 ° u odnosu na vertikalu, osim ako zaštitna konstrukcija pri prevrtanju u točki dodira tijekom deformacije tvori veći kut u odnosu na vertikalu. U takvom slučaju udarna ploha utega mora se namjestiti pomoću dodatnog uređaja tako da bude usporedna sa zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju u točki udara, u trenutku najveće deformacije, pri čemu lanci ili čelična užad koji ga drže tvore kut od 20 ° u odnosu na vertikalu. Treba poduzeti korake za smanjenje težnje utega da se okrene oko točke dodira. Visina vješanja utega mora se namjestiti tako da putanja njegovog težišta prolazi kroz točku udara.

Točka udara mora se nalaziti na onome dijelu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju, za koji je najvjerojatnije da će prvi udariti o tlo pri nezgodi, s prevrtanjem traktora unatrag, što je uobičajeno gornji rub. Položaj težišta utega mora se nalaziti na jednoj šestini širine gornjega ruba zaštitne konstrukcije pri prevrtanju, prema unutra od vertikalne ravnine usporedne s uzdužnom središnjom ravninom traktora, koja dodiruje vanjski krajnji gornji rub zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

Međutim ako zaobljenje stražnjega dijela zaštitne konstrukcije pri prevrtanju počinje na udaljenosti većoj od one prema unutra od te vertikalne ravnine, mjesto udara treba usmjeriti na početak zaobljenja, tj. na točku u kojoj zaobljenje dodiruje crtu koja je okomita na središnju ravninu traktora (vidjeti Prilog IV. sliku 9.).

Kad koji stršeći dio predstavlja neodgovarajuću površinu za uteg, na taj se dio pričvršćuje čelična pločica odgovarajuće debljine i širine te duljine približno 300 mm tako da ne utječe na čvrstoću zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

1.1.2. Kompaktni traktori moraju se pričvrstiti na podlogu. Točke pričvršćenja užeta približno su 2 m iza stražnje i 1,5 m ispred prednje osovine. One se moraju nalaziti ili u vertikalnoj ravnini u kojoj se giba težište njihala ili više užadi mora davati rezultirajuću silu u toj ravnini, kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 5.

Zatege moraju biti zategnute tako da deformacije prednjih i stražnjih guma budu kako je navedeno u Prilogu II. točki 3.1.5. Nakon što se zatege zategnu, drvena greda presjeka 150 × 150 mm postavi se ispred stražnjih kotača i uz njih čvrsto priljubi.

1.1.3. Zglobni traktori moraju imati obje osovine privezane na podlogu. Osovina na dijelu traktora na koji je ugrađena zaštitna konstrukcija pri prevrtanju treba se smatrati kao da je stražnja osovina u Prilogu IV. na slici 5. Zglob mora biti poduprt gredom presjeka 100 × 100 mm i čvrsto zategnut čeličnom užadi, vezanom na tračnice na podlozi.

1.1.4. Uteg se povuče prema unatrag tako da je visina težišta, iznad one koju ima u točki udara, dana formulom:

H = 125 + 0,020 W

u kojoj je H visina pada u milimetrima i W masa traktora kako je određena u točki 1.3. Priloga II.

Uteg se nakon toga otpusti da udari u zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju.

1.2.1. Traktor se mora postaviti u odnosu na uteg tako da uteg udari zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju u trenutku kad udarna ploha utega i lanci ili čelična užad koji ga drže tvore kut od 20 ° u odnosu na vertikalu, osim ako zaštitna konstrukcija pri prevrtanju u točki dodira tijekom deformacije tvori veći kut u odnosu na vertikalu. U takvom slučaju udarna ploha utega mora se namjestiti pomoću dodatnog uređaja tako da bude usporedna sa zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju, u točki udara, u trenutku najveće deformacije, pri čemu lanci ili čelična užad koji ga drže tvore kut od 20 ° u odnosu na vertikalu. Treba poduzeti korake za smanjivanje težnje utega da se okrene oko točke dodira. Visina vješanja utega mora se namjestiti tako da putanja njegovog težišta prolazi kroz točku udara.

Točka udara mora se nalaziti na onome dijelu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju za koji je najvjerojatnije da će prvi udariti tlo, ako se traktor prevrne na bok pri vožnji naprijed, što je uobičajeno prednji gornji rub. Položaj težišta utega ne smije biti udaljen za više od 80 mm od vertikalne ravnine, usporedne s uzdužnom središnjom ravninom traktora koja dodiruje vanjski krajnji gornji rub zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

Međutim, ako zaobljenost prednjeg dijela zaštitne konstrukcije pri prevrtanju počinje na udaljenosti većoj od 80 mm prema unutra od te vertikalne ravnine, udar treba usmjeriti na početak zaobljenja, tj. na točku u kojoj zaobljenje dodiruje crtu koja je okomita na središnju ravninu traktora (vidjeti Prilog IV. sliku 9.).

1.2.2. Kompaktni traktori moraju se privezati na podlogu kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 6. Točke pričvršćenja užeta približno su 2 m iza stražnje i 1,5 m ispred prednje osovine.

Zatege moraju biti zategnute tako da deformacije prednjih i stražnjih guma budu kako je navedeno u Prilogu II. točki 3.1.5. Nakon što se zatege zategnu, drvena greda presjeka 150 × 150 mm postavi se ispred stražnjih kotača i uz njih čvrsto priljubi.

1.2.3. Zglobni traktori moraju imati obje osovine pričvršćene na podlogu. Osovina na dijelu traktora na koji je ugrađena zaštitna konstrukcija pri prevrtanju, treba se smatrati stražnjom osovinom, kao na slici 6. Priloga IV. Zglob mora biti poduprt gredom presjeka 100 × 100 mm i čvrsto pričvršćen čeličnom užadi, vezanom na tračnice na podlozi.

1.2.4. Uteg se povuče prema unatrag tako da je visina težišta iznad one koju ima u točki udara dana formulom:

H = 125 + 0,020 W.

1.3.1. Traktor se mora postaviti u odnosu na uteg tako da uteg udari zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju u trenutku kada su udarna ploha utega i lanci ili čelična užad koji ga drže vertikalni, osim ako zaštitna konstrukcija pri prevrtanju u točki dodira tijekom deformacije nije vertikalna. U takvome slučaju udarna ploha utega mora se namjestiti pomoću dodatnog uređaja tako da bude usporedna sa zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju u točki udara, u trenutku najveće deformacije, pri čemu lanci ili čelična užad koji ga drže ostanu vertikalni. Treba poduzeti korake za smanjenje težnje utega da se okrene oko točke dodira. Visina vješanja utega mora se namjestiti tako da putanja njegova težišta prolazi kroz točku udara.

Točka udara mora se nalaziti na onome dijelu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju za koji je najvjerojatnije da će prvi udariti o tlo pri nezgodi s prevrtanjem traktora na bok, što je obično gornji rub. Osim ako nije očito da će neki drugi dio toga ruba prvi udariti tlo, točka udara mora biti u ravnini okomitoj na središnju ravninu traktora i prolaziti kroz sredinu sjedala namještenog u središnji položaj. Treba poduzeti korake za smanjenje težnje utega da se okrene oko točke dodira. Kod traktora sa zaokretnim položajem za vožnju (tj. sa zakretnim sjedalom i kolom upravljača), točka udara određuje se u odnosu na križanje središnje ravnine traktora i ravnine okomite na njega, po ravnoj crti koja prolazi kroz točku koja je jednako udaljena od prostora oko referentnih točaka.

1.3.2. Kod kompaktnih traktora, osovine, čiji je položaj krut u odnosu na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju, pričvršćuju se na podlogu na strani na koju je usmjeren udar. U slučaju traktora s pogonom na dva kotača, to je obično stražnja osovina; taj je raspored prikazan u Prilogu IV. na slici 7. Dvije zatege prolaze preko osovine iz točaka koje se nalaze izravno ispod nje, jedna prema točki pričvršćenja približno 1,5 m ispred osovine i druga prema točki približno 1,5 m iza osovine. Zatege moraju biti zategnute tako da deformacija guma u blizini zatega bude kako je navedeno u Prilogu II. točki 3.1.5. Nakon što se zatege zategnu, drvena se greda postavlja kao potporanj za kotač, koji se nalazi na suprotnoj strani u odnosu na uteg i pričvrsti na tlo tako da je čvrsto naslonjena na naplatak kotača tijekom udara, kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 7. Duljina grede mora se odabrati tako da kad je naslonjena na kotač s vodoravnom ravninom tvori kut 30 ± 3 °. Duljina mora iznositi 20 do 25 puta njezine debljine, a širina dva do tri puta njezine debljine. Bočno pomicanje obiju osovina sprečava se gredom koja se pričvrsti na tlo uz vanjsku stranu kotača, koji je na strani suprotnoj od one na koju je usmjeren udar.

1.3.3. Zglobni traktor mora biti privezan tako da dio traktora koji nosi zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju bude čvrsto pričvršćen na tlo kao u slučaju kompaktnog traktora.

Obje osovine zglobnih traktora moraju biti privezane na podlogu. Osovina i kotači dijela traktora na koji je ugrađena zaštitna konstrukcija pri prevrtanju moraju biti privezani i poduprti kao. u Prilogu IV. na slici 7. Zglob mora biti poduprt gredom presjeka barem 100 × 100 mm i čvrsto zategnut čeličnom užadi vezanim na tračnice na tlu. Potporanj treba postaviti na zglob i pričvrstiti ga na tlo tako da ima isti učinak kao potpora stražnjega kotača i osigurava podupiranje slično onom koje se postiže kod kompaktnog traktora.

1.3.4. Uteg se povuče prema unatrag tako da je visina težišta iznad one koju ima u točki udara dana formulom:

H = 125 + 0,150 W.

1.5.1. Ovo je ispitivanje istovjetno ispitivanju gnječenjem sprijeda, osim što se prednji rub grede postavlja iznad krajnjeg prednjeg gornjeg dijela zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

1.5.2. Kada prednji dio krova zaštitne konstrukcije ne može izdržati punu silu gnječenja, tom silom treba djelovati dok se krov toliko ne deformira, da se podudara s ravninom koja povezuje gornji dio zaštitne konstrukcije s dijelom prednje strane traktora, koja može nositi masu traktora pri prevrtanju. Sila se nakon toga uklanja i traktor ponovno postavlja tako da greda bude iznad točke zaštitne konstrukcije, koja bi podupirala stražnji dio traktora kada se potpuno prevrne, kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 10., te se ponovno optereti punom silom.

2.1. „Sigurnosni prostor” određen je sljedećim ravninama, kada traktor stoji na vodoravnoj površini:

2.2. Položaj naslona sjedala određuje se zanemarujući njegovu ispunu, ako postoji. Sjedalo mora biti namješteno u krajnjem stražnjem položaju, za uobičajeno upravljanje traktorom i najvišem položaju, ako je to moguće neovisno. Ako je ovjes sjedala namjestiv, treba se namjestiti na srednji položaj i opteretiti masom od 75 kg.

3.2.1. Nakon svakog ispitivanja potrebno je pregledati zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju, da se utvrdi da li je koji dio zaštitne konstrukcije prodro u sigurnosni prostor oko vozačkog sjedala, kako je određeno u točki 2.

3.2.2. Dodatno treba pregledati zaštitnu konstrukciju kako bi se utvrdilo da li je koji dio sigurnosnog prostora izvan područja zaštićenog zaštitnom konstrukcijom. U tu svrhu, smatra se da je izvan područja zaštićena konstrukcijom, ako bilo koji dio sigurnosnog prostora dotakne ravnu podlogu kada se traktor prevrne u smjeru iz kojega dolazi udar. Pritom se pretpostavlja da su veličina guma i namještanje razmaka kotača najmanji prema podacima proizvođača.

1.1.1. Traktor se mora postaviti u odnosu na uteg tako da uteg udari zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju, u trenutku kad udarna ploha utega i lanci ili čelična užad koji ga drže, tvore kut od 20 ° u odnosu na vertikalu, osim ako zaštitna konstrukcija pri prevrtanju u točki dodira tijekom deformacije tvori veći kut u odnosu na vertikalu U takvom slučaju udarna ploha utega mora se namjestiti pomoću dodatnog uređaja tako da bude usporedna sa zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju u točki udara, u trenutku najveće deformacije, pri čemu lanci ili čelična užad koji ga drže tvore kut od 20 ° u odnosu na vertikalu. Treba poduzeti korake da se smanji težnja utega da se okrene oko točke dodira. Visina vješanja utega mora se namjestiti tako da putanja njegovog težišta prolazi kroz točku udara.

Točka udara mora se nalaziti na onom dijelu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju za koji je najvjerojatnije da će prvi udariti o tlo pri nezgodi s prevrtanjem traktora unatrag, što je obično gornji rub. Položaj težišta utega mora se nalaziti na jednoj šestini širine gornjeg ruba zaštitne konstrukcije pri prevrtanju prema unutra od vertikalne ravnine usporedne s uzdužnom središnjom ravninom traktora koja dodiruje vanjski krajnji gornji rub zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

Međutim, ako zaobljenje stražnjeg dijela zaštitne konstrukcije pri prevrtanju počinje na udaljenosti većoj od one prema unutra od te vertikalne ravnine, mjesto udara treba usmjeriti na početak zaobljenja, tj. na točku u kojoj zaobljenje dodiruje crtu koja je okomita na središnju ravninu traktora (vidjeti Prilog IV. sliku 9.).

Kad koji stršeći dio predstavlja neodgovarajuću površinu za uteg, na taj se dio pričvršćuje čelična pločica odgovarajuće debljine i širine te duljine približno 300 mm, tako da ne utječe na čvrstoću zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

1.1.2. Kompaktni traktori moraju se pričvrstiti na podlogu. Točke pričvršćenja užeta približno su 2 m iza stražnje i 1,5 m ispred prednje osovine. One se moraju nalaziti ili u vertikalnoj ravnini u kojoj se giba težište njihala ili više užadi moraju davati rezultirajuću silu u toj ravnini, kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 5.

Zatege moraju biti zategnute tako da deformacije prednjih i stražnjih guma budu kako je navedeno u Prilogu II. točki 3.1.5. Nakon što se zatege zategnu, drvena greda presjeka 150 × 150 mm postavi se ispred stražnjih kotača i uz njih čvrsto priljubi.

1.1.3. Zglobni traktori moraju imati obje osovine privezane na podlogu. Osovina na dijelu traktora na koji je ugrađena zaštitna konstrukcija pri prevrtanju treba se smatrati kao da je stražnja osovina u Prilogu IV. na slici 5. Zglob mora biti poduprt gredom presjeka 100 × 100 mm i čvrsto zategnut čeličnim užima vezanim na tračnice na podlozi.

1.1.4. Uteg se povuče prema unatrag tako da je visina težišta iznad one koju ima u točki udara dana formulom:

H = 2,165 × 10-8 × WL2 ili H = 5,73 × 10-2 × I

u kojoj je:

Uteg se nakon toga otpusti da udari u zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju.

1.1.5. Udar straga ne primjenjuje se u slučaju traktora kod kojeg najmanje 50 % mase prema definiciji u Prilogu II. točki 1.3. prenosi prednja osovina.

1.2.1. Traktor se mora postaviti u odnosu na uteg tako da uteg udari zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju u trenutku kad udarna ploha utega i lanci ili čelična užad koji ga drže tvore kut od 20 ° u odnosu na vertikalu, osim ako zaštitna konstrukcija pri prevrtanju u točki dodira tijekom deformacije tvori veći kut u odnosu na vertikalu. U takvom se slučaju udarna ploha utega mora namjestiti pomoću dodatnog uređaja tako da bude usporedna sa zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju u točki udara, u trenutku najveće deformacije, pri čemu lanci ili čelična užad koji ga drže tvore kut od 20 ° u odnosu na vertikalu. Potrebno je osigurati smanjenje težnje utega da se okrene oko točke dodira. Visina vješanja utega mora se namjestiti tako da putanja njegovog težišta prolazi kroz točku udara.

Točka udara mora se nalaziti na onome dijelu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju za koji je najvjerojatnije da će prvi udariti tlo, ako se traktor prevrne na bok pri vožnji unaprijed, što je uobičajeno prednji gornji rub. Položaj težišta utega ne smije biti udaljen za više od 80 mm od vertikalne ravnine usporedne s uzdužnom središnjom ravninom traktora, koja dodiruje vanjski krajnji gornji rub zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

Međutim, ako zaobljenost prednjeg dijela zaštitne konstrukcije pri prevrtanju počinje na udaljenosti većoj od 80 mm prema unutra od te vertikalne ravnine, udar treba usmjeriti na početak zaobljenja, tj. na točku u kojoj zaobljenje dodiruje crtu koja je okomita na središnju ravninu traktora (vidjeti Prilog IV. sliku 9.).

1.2.2. Kompaktni traktori moraju se privezati na podlogu kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 6. Točke pričvršćenja užeta približno su 2 m iza stražnje i 1,5 m ispred prednje osovine.

Zatege moraju biti zategnute tako da deformacije prednjih i stražnjih guma budu kako je navedeno u Prilogu II. točki 3.1.5. Nakon što se zatege zategnu, drvena greda presjeka 150 × 150 mm postavi se ispred stražnjih kotača i uz njih čvrsto priljubi.

1.2.3. Zglobni traktori moraju imati obje osovine pričvršćene na podlogu. Osovina na dijelu traktora na koji je ugrađena zaštitna konstrukcija pri prevrtanju treba se smatrati stražnjom osovinom u Prilogu IV. na slici 6. Zglob mora biti poduprt gredom presjeka 100 × 100 mm i čvrsto pričvršćen čeličnom užadi koja je vezana na tračnice na podlozi.

1.2.4. Uteg se povuče prema unatrag tako da je visina težišta iznad one koju ima u točki udara dana formulom:

H = 125 + 0,020 W.

1.3.1. Traktor se mora postaviti u odnosu na uteg tako da uteg udari zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju u trenutku kada su udarna ploha utega i lanci ili čelična užad koji ga drže vertikalni, osim ako zaštitna konstrukcija pri prevrtanju u točki dodira tijekom deformacije nije vertikalna. U takvome slučaju udarna ploha utega mora se namjestiti pomoću dodatnog uređaja tako da bude usporedna sa zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju u točki udara u trenutku najveće deformacije, pri čemu lanci ili čelična užad koji ga drže ostanu vertikalni. Treba poduzeti korake kako bi se smanjila težnja utega da se okrene oko točke dodira. Visina vješanja utega mora se namjestiti tako da putanja njegova težišta prolazi kroz točku udara.

Točka udara mora se nalaziti na onom dijelu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju za koji je najvjerojatnije da će prvi udariti o tlo pri nezgodi s prevrtanjem traktora na bok, što je uobičajeno gornji rub. Osim ako nije očito da će neki drugi dio toga ruba prvi udariti o tlo, točka udara mora biti u ravnini okomitoj na središnju ravninu traktora i prolaziti kroz sredinu sjedala namještenoga u središnji položaj. Treba poduzeti korake kako bi se smanjila težnja utega da se okrene oko točke dodira.

1.3.2. Kod kompaktnih traktora, osovine čiji je položaj krut, u odnosu na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju, pričvršćuju se na podlogu na strani na koju je usmjeren udar. U slučaju traktora s pogonom na dva kotača to je uobičajeno stražnja osovina; taj je raspored prikazan u Prilogu IV. na slici 7. Dvije zatege prolaze preko osovine iz točaka koje se nalaze izravno ispod nje, jedna prema točki pričvršćenja približno 1,5 m ispred osovine i druga prema točki približno 1,5 m iza osovine. Zatege moraju biti zategnute tako da izobličenje guma u blizini zatega bude kako je navedeno u Prilogu II. točki 3.1.5. Nakon što se zatege zategnu, drvena greda postavlja se kao potporanj za kotač koji se nalazi na suprotnoj strani u odnosu na uteg i pričvrsti na tlo tako da je čvrsto naslonjena na naplatak kotača tijekom udara kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 7. Duljina grede mora se odabrati tako da kad je naslonjena na kotač tvori s vodoravnom ravninom kut 30 ± 3 °. Njezina duljina mora iznositi 20 do 25 puta njezine debljine, a širina dva do tri puta njezine debljine. Bočno pomicanje obiju osovina sprečava se gredom koja se pričvrsti na tlo uz vanjsku stranu kotača koji je na strani suprotnoj od one na koju je usmjeren udar.

1.3.3. Zglobni traktor mora biti privezan tako da dio traktora koji nosi zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju bude čvrsto pričvršćen na tlo kao u slučaju kompaktnog traktora.

Obje osovine zglobnih traktora moraju biti privezane na podlogu. Osovina i kotači dijela traktora na koji je ugrađena zaštitna konstrukcija pri prevrtanju moraju biti privezani i poduprti kao u Prilogu IV. na slici 7. Zglob mora biti poduprt gredom presjeka barem 100 × 100 mm i čvrsto zategnut čeličnom užadi vezanom na tračnice na podlozi. Potporanj treba postaviti na zglob i pričvrstiti ga na tlo tako da ima isti učinak kao potpora stražnjega kotača i osigurava podupiranje slično onomu koje se postiže kod kompaktnoga traktora.

1.3.4. Uteg se povuče prema unatrag tako da je visina težišta iznad one koju ima u točki udara dana formulom:

H = 125 + 0,150 W.

1.5.1. To je ispitivanje istovjetno ispitivanju gnječenjem sprijeda osim što se prednji rub grede postavlja iznad krajnjeg prednjeg gornjeg dijela zaštitne konstrukcije pri prevrtanju.

1.5.2. Kada prednji dio krova zaštitne konstrukcije ne može izdržati punu silu gnječenja, tom silom treba djelovati dok se krov toliko ne izobliči da se podudara s ravninom koja povezuje gornji dio zaštitne konstrukcije s dijelom prednje strane traktora koja može nositi masu traktora pri prevrtanju. Sila se nakon toga ukloni i traktor ponovno postavi tako da greda bude iznad točke zaštitne konstrukcije koja bi podupirala stražnji dio traktora onda kada se potpuno prevrne, kako je prikazano u Prilogu IV. na slici 10., te se ponovno optereti punom silom.

2.1. Sigurnosni je prostor prikazan u Prilogu IV. na slici 3., a određen je u odnosu na referentnu, obično uzdužnu ravninu traktora koja prolazi kroz referentnu točku sjedala, određenu u točki 2.3. i središte kola upravljača. Pretpostavlja se da se referentna ravnina pomiče vodoravno sa sjedalom i kola upravljača tijekom udara, ali da ostaje okomita na pod traktora ili zaštitne konstrukcije pri prevrtanju, ako je ugrađena elastično.

Kada se kolo upravljača može namještati, njegov položaj mora odgovarati uobičajenom položaju za vozača kada sjedi.

2.2. Granice prostora određene su sljedećim:

2.3. Položaj sjedala i referentna točka sjedala.

2.3.1. Za potrebe određivanja sigurnog prostora u točki 2.1. sjedalo treba biti u krajnjem stražnjem položaju koji omogućuje vodoravno namještanje. Sjedalo se mora postaviti u središnji položaj područja namještanja po visini kada je to namještanje neovisno o namještanju njegovog vodoravnog položaja.

Referentna točka određuje se uporabom naprave koja je prikazana u Prilogu IV. na slikama 1. i 2. i kojom se simulira opterećenje ljudskim tijelom. Naprava se sastoji od sjedišne ploče i ploča naslona. Donja ploča naslona zglobno je povezana u području trtice (A) i križa (B), pri čemu se zglob (B) može namještati po visini.

2.3.2. Referentna točka sjedala određena je kao točka u središnjoj uzdužnoj ravnini sjedala u kojoj se presijecaju tangencijalna ravnina na donjemu dijelu naslona i vodoravna ravnina. Ta vodoravna ravnina presijeca donju plohu sjedišne ploče 150 mm ispred gore navedene tangente.

2.3.3. Kada je ovjes sjedala prilagodljiv težini vozača, mora biti postavljen tako da sjedalo bude na sredini hoda ovjesa.

Naprava mora biti postavljena na sjedalo. Potom ju je potrebno opteretiti silom od 550 N u točki 50 mm ispred zgloba (A), a oba dijela plohe naslona lagano pritisnuti tangencijalno na naslon sjedala.

2.3.4. Ako nije moguće točno odrediti tangentu za svako područje naslona (ispod i iznad lumbalnog područja), mora se provesti sljedeći postupak:

3.2.1. Nakon svakog ispitivanja treba pregledati zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju da se utvrdi da li je koji dio zaštitne konstrukcije prodro u sigurnosni prostor oko vozačkog sjedala kako je određen u točkama 2.1. i 2.2.

3.2.2. Dodatno treba pregledati zaštitnu konstrukciju, kako bi se utvrdilo da li je koji dio sigurnosnog prostora izvan područja koje je zaštićeno zaštitnom konstrukcijom. Za tu svrhu smatra se da je izvan područja koje je zaštićeno konstrukcijom, ako bilo koji dio sigurnosnog prostora dotakne ravnu podlogu kada se traktor prevrne u smjeru iz kojeg dolazi udar. Pritom se pretpostavlja da su veličina guma i namještanje razmaka kotača najmanji u skladu s podacima proizvođača.

1. Zahtjev za EZ homologaciju tipa traktora s obzirom na čvrstoću zaštitne konstrukcije pri prevrtanju i čvrstoću njezina pričvršćenja na traktor mora podnijeti proizvođač traktora ili njegov ovlašteni predstavnik.

2. Traktor koji predstavlja tip traktora koji treba homologirati, na koji su ugrađeni zaštitna konstrukcija i njezino pričvršćenje, mora se dostaviti tehničkim službama koje su odgovorne za provođenje homologacijskih ispitivanja.

3. Tehnička služba koja je odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja, treba provjeriti je li predviđena ugradnja homologiranog tipa zaštitne konstrukcije na tip traktora za koji je zatražena homologacija. Posebno se treba provjeriti da pričvršćenje zaštitne konstrukcije odgovara pričvršćenju koje je ispitano kada je dodijeljena EZ homologacija tipa.

4. Nositelj EZ homologacije tipa može zatražiti njezino proširenje na druge tipove zaštitne konstrukcije.

5. Nadležna tijela za homologaciju dodjeljuju takvo proširenje pod sljedećim uvjetima:

6. Certifikat za koji je obrazac prikazan u Prilogu IX. prilaže se certifikatu o EZ homologaciji tipa za svaku dodijeljenu ili odbijenu homologaciju tipa ili proširenje homologacije tipa.

7. Ako je zahtjev za EZ homologaciju tipa za tip traktora podnesen istodobno sa zahtjevom za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela za tip zaštitne konstrukcije pri prevrtanju koja je namijenjena za ugradbu na tip traktora za koji je zatražena EZ homologacija tipa, ispitivanja propisana u točkama 2. i 3. se ne provode.