EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 01985L0374-19990604
Council Directive 85/374/EEC of 25 July 1985 on the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Member States concerning liability for defective products
Consolidated text: Direktiva Vijeća od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ)
Direktiva Vijeća od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ)
- Date of document:
- 04/06/1999
- Date of effect:
- 04/06/1999
- Author:
- Not available
- Form:
- Pročišćeni tekst
- Additional information:
- LASTMODIN 31999L0034
- Link
- Link
- Link
- Select all documents mentioning this document
- Consolidation: basic act:
- 31985L0374
01985L0374 — HR — 04.06.1999 — 001.003
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
DIREKTIVA VIJEĆA od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode ( L 210 7.8.1985, 29) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
DIREKTIVA 1999/34/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 10. svibnja 1999. |
L 141 |
20 |
4.6.1999 |
|
DIREKTIVA VIJEĆA
od 25. srpnja 1985.
o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode
(85/374/EEZ)
Članak 1.
Proizvođač je odgovoran za štetu prouzročenu neispravnošću svojega proizvoda.
Članak 2.
U svrhu ove Direktive, „proizvod” znači sve pokretnine, čak i ako su dio druge pokretnine ili nekretnine. „Proizvod” obuhvaća električnu energiju.
Članak 3.
1. „Proizvođač” znači proizvođač gotovog proizvoda, proizvođač sirovina ili proizvođač sastavnih dijelova, ili bilo koja osoba koja se obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili drugim znakom raspoznavanja predstavlja kao proizvođač.
2. Ne dovodeći u pitanje odgovornost proizvođača, bilo koja osoba koja je uvezla u Zajednicu proizvod radi prodaje, iznajmljivanja, davanja u zakup ili bilo kojeg drugog oblika stavljanja proizvoda na tržište tijekom svojega poslovanja, smatra se proizvođačem u smislu značenja ove Direktive i smatra se odgovornom kao proizvođač.
3. Ako se ne može identificirati proizvođač proizvoda, prema svakom dobavljaču proizvoda odnosi se kao prema njegovu proizvođaču, osim ako ovaj u razumnom roku obavijesti oštećenu osobu o identitetu proizvođača ili o osobi koja mu je isporučila proizvod. Isto tako se primjenjuje u slučaju uvezenoga proizvoda, ako taj proizvod nema oznaku identiteta uvoznika iz stavka 2., čak ako je i navedeno ime proizvođača.
Članak 4.
Oštećena osoba mora dokazati štetu, neispravnost i uzročnu vezu između neispravnosti i štete.
Članak 5.
Ako su, na temelju odredaba ove Direktive, dvije ili više osoba odgovorne za istu štetu, njihova je odgovornost zajednička i pojedinačna, ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog zakona u vezi s pravima doprinosa ili regresa.
Članak 6.
1. Proizvod je neispravan kad ne pruža sigurnost koju osoba ima pravo očekivati, obzirom na sve okolnosti, uključujući:
(a) predstavljanje proizvoda;
(b) uporabu proizvoda, tj. način na koji bi bilo razumno očekivati da bi se proizvod mogao koristiti;
(c) vrijeme kada je proizvod stavljen na tržište.
2. Proizvod se ne smatra neispravnim samo zato što je bolji proizvod kasnije stavljen na tržište.
Članak 7.
Proizvođač nije odgovoran na temelju ove Direktive, ako dokaže:
(a) da proizvod nije on stavio na tržište; ili
(b) da je, s obzirom na okolnosti, vjerojatno da neispravnost koja je prouzročila štetu nije postojala u vrijeme kad je on stavljao proizvod na tržište ili da je neispravnost nastala poslije toga; ili
(c) da on nije proizveo proizvod za prodaju, ni za bilo koji drugi oblik distribucije zbog gospodarske namjene, niti ga je proizveo ili distribuirao tijekom svoga poslovanja; ili
(d) da je došlo do neispravnosti proizvoda zbog poštivanja obveznih propisa koje su izdala tijela vlasti; ili
(e) da stupanj znanstvenog i tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda na tržište nije bio takav da se moglo otkriti postojanje neispravnosti; ili
(f) u slučaju proizvođača sastavnih dijelova, da se neispravnost može pripisati konstrukciji proizvoda u koji je sastavni dio ugrađen ili uputama koje je dao proizvođač proizvoda.
Članak 8.
1. Ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog prava u vezi s pravom doprinosa ili regresa, odgovornost proizvođača se ne umanjuje ako je šteta nastala zbog neispravnosti proizvoda ili radnjom ili propustom treće osobe.
2. Odgovornost proizvođača se može umanjiti ili poništiti, uzimajući u obzir sve okolnosti, ako je šteta nastala i zbog neispravnosti proizvoda i krivnjom oštećene osobe ili bilo koje osobe za koju je oštećena osoba odgovorna.
Članak 9.
Za potrebe članka 1. „šteta” znači:
(a) šteta nastala smrću ili tjelesnim ozljedama;
(b) šteta na bilo kojem predmetu, ili uništenje bilo kojeg predmeta ili imovine osim samog neispravnog proizvoda, s donjim pragom od 500 Ecu, pod uvjetom da je dio vlasništva:
i. takve vrste koja je obično namijenjena za privatnu uporabu ili potrošnju; i
ii. da ga je oštećena osoba uglavnom upotrebljavala za svoju vlastitu uporabu ili potrošnju.
Ovaj članak ne dovodi u pitanje nacionalne odredbe koje se odnose na nematerijalnu štetu.
Članak 10.
1. Države članice dostavljaju svom zakonodavstvu primjenu ograničenog razdoblja zastare od tri godine za postupak povrata naknade za štetu kako je predviđeno ovom Direktivom. Razdoblje zastare počinje teći od dana kada je tužitelj primijetio, ili opravdano bio upoznat s nedostatkom, i identitetom proizvođača.
2. Ova Direktiva neće imati utjecaj na zakone država članica kojima se uređuje odgoda ili prekid razdoblja zastare.
Članak 11.
Države članice će u svom zakonodavstvu predvidjeti da se prava dodijeljena oštećenoj osobi u skladu s ovom Direktivom gase po isteku razdoblja od deset godina od dana kada je proizvođač stavio na tržište proizvod koji je prouzročio štetu, osim ako je oštećena osoba u međuvremenu pokrenula postupak protiv proizvođača.
Članak 12.
Odgovornost proizvođača u odnosu prema oštećenoj osobi, koja proizlazi iz ove Direktive, ne smije se ograničiti niti isključiti nekom odredbom koja bi ograničavala njegovu odgovornost ili ga oslobađala od odgovornosti.
Članak 13.
Ova Direktiva nema utjecaja ni na koja prava koja bi oštećena osoba mogla imati u skladu sa zakonskim propisima o ugovornoj ili drugoj odgovornosti ili posebnim sustavom odgovornosti koji je postojao u trenutku kada je ova Direktiva priopćena.
Članak 14.
Ova se Direktiva ne primjenjuje na ozljede ili oštećenja uzrokovana nuklearnim nesrećama i obuhvaćena međunarodnim konvencijama koje su ratificirale države članice.
Članak 15.
1. Svaka država članica može:
▼M1 —————
(b) iznimno od odredaba članka 7., točke (e), zadržati, ili ovisno o postupku određenom stavkom 2. ovog članka, predvidjeti u tom zakonu da je proizvođač odgovoran čak ako i dokaže da stupanj znanstvenog i tehničkog znanja u trenutku stavljanja proizvoda na tržište nije bio takav da je omogućavao da se otkrije postojanje neispravnosti.
2. Država članica koje želi uvesti mjere navedene u stavku 1., točki (b), dostavit će Komisiji tekst predloženih mjera. Komisija će o tome obavijestiti ostale države članice.
Predmetna država članica odgađa donošenje predloženih mjera na devet mjeseci nakon što je Komisija obaviještena, te pod uvjetom da u međuvremenu Komisija ne predloži Vijeću prijedlog izmjene ove Direktive. Međutim, ako u roku od tri mjeseca nakon što je primila spomenutu obavijest Komisija ne najavi predmetnoj državi članici da namjerava podnijeti takav prijedlog Vijeću, država članica može odmah poduzeti predložene mjere.
Ako Komisija u spomenutom roku od devet mjeseci Vijeću podnese prijedlog za izmjenu ove Direktive, predmetna država članica odgađa donošenje predloženih mjera za daljnje razdoblje od 18 mjeseci od dana podnošenja toga prijedloga.
3. Deset godina nakon objave ove Direktive, Komisija podnosi Vijeću izvješće o učinku koji imaju sudske odluke u vezi s provedbom članka 7., točke (e), i stavka 1., točke (b) ovog članka, na zaštitu potrošača i funkcioniranje zajedničkog tržišta. U okviru ovog izvješća Vijeće, postupajući prema prijedlogu Komisije i u skladu s uvjetima članka 100. Ugovora, odlučuje hoće li ukinuti članak 7., točku (e).
Članak 16.
1. Svaka država članica može odrediti da ukupna odgovornost proizvođača za štete nastale zbog smrti ili tjelesne ozljede i koja je prouzročena istim predmetom s jednakim nedostatkom, je ograničena na iznos koji ne smije biti niži od 70 milijuna ECU.
2. Deset godina nakon objave ove Direktive, Komisija Vijeću podnosi izvješće o tome kakav učinak na zaštitu potrošača i funkcioniranje zajedničkoga tržišta ima primjena financijskih ograničenja na odgovornost u onim državama članicama koje su iskoristile opciju kako je određeno stavkom 1. U okviru toga izvješća Vijeće, postupajući prema prijedlogu Komisije i u skladu s uvjetima članka 100. Ugovora, odlučuje hoće li ukinuti stavak 1.
Članak 17.
Ova se Direktiva ne primjenjuje na proizvode koji su stavljeni na tržište prije datuma na koji odredbe iz članka 19. stupaju na snagu.
Članak 18.
1. U svrhu ove Direktive, ECU jest ono što je definirano Uredbom (EEZ) br. 3180/78 ( 4 ), izmijenjeno Uredbom (EEZ) br. 2626/84 ( 5 ). Protuvrijednost u nacionalnoj valuti prvotno se računa prema tečaju dobivenom na dan donošenja ove Direktive.
2. Svakih pet godina Vijeće, postupajući prema prijedlogu Komisije, ispituje i‚ ako je potrebno, mijenja iznose iz ove Direktive, u okviru gospodarskih i financijskih kretanja u Zajednici.
Članak 19.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od najkasnije tri godine od dana priopćavanja ove Direktive. One odmah o tome obavješćuju Komisiju ( 6 ).
2. Postupak utvrđen člankom 15., stavkom 2. primjenjuje se od dana priopćavanja ove Direktive.
Članak 20.
Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 21.
Svakih pet godina Komisija Vijeću podnosi izvješće o provedbi ove Direktive i, ako je potrebno, dostavlja mu odgovarajuće prijedloge.
Članak 22.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
( 1 ) SL C 241, 14.10.1976., str. 9. i SL C 271, 26.10.1979., str. 3.
( 2 ) SL C 127, 21.5.1979., str. 61.
( 3 ) SL C 114, 7.5.1979., str. 15.
( 4 ) SL 379, 30.12.1978., str. 1.
( 5 ) SL 247, 16.9.1984., str. 1.
( 6 ) Ova je Direktiva priopćena državama članicama 30. srpnja 1985.
