Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 02013L0048-20131106

    Consolidated text: Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013 o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode

    Access initial legal act
    (

    Legal status of the document In force

    )

    ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2013/48/2013-11-06

    02013L0048 — HR — 06.11.2013 — 000.001

    Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

    ►B

    ▼C1

    DIREKTIVA 2013/48/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

    od 22. listopada 2013

    o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode

    ▼B

    ( L 294 6.11.2013, 1)


    Koju je ispravio:

    ►C1

    Ispravak,  L , 14.11.2023,  1 (Direktive 2013/48/EU)



    ▼B

    ▼C1

    DIREKTIVA 2013/48/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

    od 22. listopada 2013

    o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode

    ▼B



    Članak 1.

    Predmet

    Ovom se Direktivom utvrđuju minimalna pravila vezana uz prava osumnjičenika i optuženih osoba u kaznenom postupku te osoba koje podliježu postupcima u skladu s Okvirnom odlukom 2002/584/PUP („Postupak na temelju europskog uhidbenog naloga”) kako bi imale pravo na pristup odvjetniku, na obavješćivanje treće strane o oduzimanju slobode i o pravu na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode.

    Članak 2.

    Područje primjene

    1.  
    Ova se Direktiva primjenjuje na osumnjičenike ili optužene osobe u kaznenom postupku od trenutka kada su im nadležna tijela države članice, putem službene obavijesti ili na drugi način, ukazala na to da su osumnjičeni ili optuženi za počinjenje kaznenog djela te neovisno o tome je li im oduzeta sloboda ili ne. Primjenjuje se do završetka postupaka, što podrazumijeva konačno razjašnjenje pitanja je li osumnjičenik ili optužena osoba počinila kazneno djelo, uključujući, gdje je to primjenjivo, osuđivanje i rješavanje bilo kakve žalbe.
    2.  
    Ova se Direktiva primjenjuje na osobe koje podliježu postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (tražene osobe) od trenutka njihova uhićenja u državi članici izvršenja u skladu s člankom 10.
    3.  
    Ova se Direktiva također primjenjuje, pod istim uvjetima koji su predviđeni u stavku 1., na osobe koje nisu osumnjičenici ili optužene osobe, a koje tijekom ispitivanja policije ili drugog tijela odgovornog za provedbu zakona, postanu osumnjičenicima ili optuženim osobama.
    4.  

    Ne dovodeći u pitanje pravo na pošteno suđenje, u pogledu lakših kažnjivih djela:

    (a) 

    ako je pravom države članice predviđeno izricanje sankcija od strane tijela koje nije sud nadležan za kaznene stvari, a na izricanje takve sankcije može se uložiti žalba ili je moguće izvršiti upućivanje na takav sud; ili

    (b) 

    ako se oduzimanje slobode ne može izreći kao sankcija,

    ova se Direktiva primjenjuje samo na postupke pred sudovima nadležnima u kaznenim stvarima.

    U svakom slučaju, ova se Direktiva primjenjuje u potpunosti kada je osumnjičeniku ili optuženoj osobi oduzeta sloboda, neovisno o fazi kaznenog postupka.

    Članak 3.

    Pravo na pristup odvjetniku u kaznenom postupku

    1.  
    Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe imaju pravo na pristup odvjetniku u takvom trenutku i na takav način da dotičnoj osobi omogućavaju praktično i učinkovito ostvarivanje svojih prava obrane.
    2.  

    Osumnjičenici ili optužene osobe imaju pristup odvjetniku bez nepotrebnog odlaganja. U svakom slučaju, osumnjičenici ili optužene osobe imaju pristup odvjetniku od bilo kojeg od sljedećih trenutaka, ovisno o tome koji je od njih najraniji:

    (a) 

    prije nego što su ispitani od strane policije ili drugog tijela zaduženih za provedbu zakona ili pravosudnog tijela;

    (b) 

    po izvršenju istražne radnje ili radnje prikupljanja dokaza, u skladu sa stavkom 3. točkom (c), od strane istražnih ili drugih nadležnih tijela;

    (c) 

    bez nepotrebnog odlaganja nakon oduzimanja slobode;

    (d) 

    ako su pozvani na sud nadležan za kaznene stvari, pravovremeno prije nego što se pojave pred tim sudom.

    3.  

    Pravo na pristup odvjetniku obuhvaća sljedeće:

    (a) 

    države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe imaju pravo na privatni sastanak i komunikaciju s odvjetnikom koji ih zastupa, uključujući prije ispitivanja od strane policije ili od strane drugog tijela odgovornog za provedbu zakona ili pravosudnog tijela;

    (b) 

    države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe imaju pravo na prisutnost svojega odvjetnika te pravo da on učinkovito sudjeluje u ispitivanju. Takvo je sudjelovanje u skladu s postupcima utvrđenima nacionalnim pravom, pod uvjetom da takvi postupci ne dovode u pitanje učinkovito ostvarenje i bit dotičnog prava. Ako odvjetnik sudjeluje u ispitivanju, činjenica da se takvo sudjelovanje dogodilo bilježi se koristeći postupak bilježenja u skladu s pravom dotične države članice;

    (c) 

    države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe imaju, kao minimum, pravo da njihov odvjetnik prisustvuje sljedećim istražnim radnjama ili radnjama prikupljanja dokaza, ako su te radnje predviđene nacionalnim pravom i ako se od osumnjičenika ili optužene osobe zahtijeva ili joj je dopušteno da posjećuje:

    i. 

    dokazne radnje prepoznavanja;

    ii. 

    suočavanja;

    iii. 

    rekonstrukcije zločina.

    4.  
    Države članice nastoje opće informacije učiniti dostupnima kako bi osumnjičenicima ili optuženim osobama olakšale pribavljanje odvjetnika.

    Neovisno o odredbama nacionalnog prava u pogledu obvezne prisutnosti odvjetnika, države članice pronalaze potrebne načine osiguravanja da osumnjičenici ili optužene osobe kojima je oduzeta sloboda budu u položaju da učinkovito ostvare svoje pravo na pristup odvjetniku, osim ako su se odrekle tog prava u skladu s člankom 9.

    5.  
    U iznimnim okolnostima i samo tijekom faze koja prethodi sudskom postupku, države članice mogu privremeno odstupiti od primjene stavka 2. točke (c) ako zemljopisna udaljenost onemogućuje pravo na pristup odvjetniku bez nepotrebnog odlaganja nakon oduzimanja slobode.
    6.  

    U iznimnim okolnostima i samo tijekom faze koja prethodi sudskom postupku, države članice mogu privremeno odstupiti od primjene prava iz stavka 3. u mjeri u kojoj je to opravdano, s obzirom na posebne okolnosti slučaja, na temelju jednog od sljedećih uvjerljivih razloga:

    (a) 

    ako postoji hitna potreba za sprječavanjem ozbiljnih štetnih posljedica po život, slobodu ili fizički integritet osobe;

    (b) 

    ako je poduzimanje trenutačnog djelovanja istražnih tijela nužno za sprječavanje značajnih opasnosti za kazneni postupak.

    Članak 4.

    Povjerljivost

    Države članice poštuju povjerljivost komunikacije između osumnjičenika ili optuženih osoba i njihova odvjetnika u ostvarivanju prava na pristup odvjetniku predviđenog ovom Direktivom. Ta komunikacija uključuje sastanke, korespondenciju, telefonske razgovore i druge oblike komunikacije dopuštene nacionalnim pravom.

    Članak 5.

    Pravo na obavješćivanje treće osobe u slučaju oduzimanja slobode

    1.  
    Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe kojima je oduzeta sloboda imaju pravo da barem jedna osoba, kao što su srodnik ili poslodavac, koju sami imenuju, bude obaviještena o oduzimanju slobode, bez nepotrebnog odlaganja ako tako žele.
    2.  
    Ako je osumnjičenik ili optužena osoba dijete, države članice osiguravaju da nositelj roditeljske odgovornosti za dijete što je prije moguće bude obaviješten o oduzimanju slobode i o pripadajućim razlozima, osim ako bi to bilo protivno najboljim interesima djeteta, u kojem se slučaju obavješćuje druga odgovarajuća odrasla osoba. Za potrebe ovog stavka, osoba mlađa od 18 godina smatra se djetetom.
    3.  

    Države članice mogu privremeno odstupiti od primjene prava iz stavaka 1. i 2. ako je to opravdano s obzirom na posebne okolnosti slučaja na temelju jednog ili više sljedećih uvjerljivih razloga:

    (a) 

    ako postoji hitna potreba za sprječavanjem ozbiljnih štetnih posljedica po život, slobodu ili fizički integritet osobe;

    (b) 

    ako postoji hitna potreba za sprječavanjem situacije u kojoj bi kazneni postupak mogao biti ozbiljno ugrožen.

    4.  
    Ako države članice privremeno odstupe od primjene prava iz stavka 2., one osiguravaju da nadležno tijelo odgovorno za zaštitu dobrobiti djeteta bude obaviješteno bez nepotrebnog odlaganja o oduzimanju slobode djeteta.

    Članak 6.

    Pravo na komunikaciju, tijekom trajanja oduzimanja slobode, s trećim osobama

    1.  
    Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe kojima je oduzeta sloboda imaju pravo na komunikaciju bez nepotrebnog odlaganja s barem jednom trećom osobom, primjerice rođakom kojeg sami imenuju.
    2.  
    Države članice mogu ograničiti ili odgoditi ostvarenje prava navedenog u stavku 1. u pogledu nužnih zahtjeva ili razmjernih operativnih zahtjeva.

    Članak 7.

    Pravo na komunikaciju s konzularnim tijelima

    1.  
    Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe koje su strani državljani, a kojima je oduzeta sloboda, imaju pravo obavijestiti konzularna tijela države čiji su državljani o oduzimanju slobode bez nepotrebnog odlaganja i komunicirati s tim tijelima ako tako žele. Međutim, ako osumnjičenici ili optužene osobe imaju dva ili više državljanstava, mogu odabrati koja će konzularna tijela, ako ijedno, biti obaviještena o oduzimanju slobode i s kim žele komunicirati.
    2.  
    Osumnjičenici ili optužene osobe imaju pravo na posjet od strane konzularnih tijela, pravo na razgovor i korespondenciju s njima te pravo da njihovo konzularno tijelo organizira pravno zastupanje, podložno dogovoru s tim tijelima i željama dotičnih osumnjičenika ili optuženih osoba.
    3.  
    Ostvarivanje prava utvrđenih u ovom članku može se urediti nacionalnim pravom ili postupcima, pod uvjetom da takvo pravo ili postupci omogućuju da se u cijelosti postigne svrha tih prava.

    Članak 8.

    Opći uvjeti za provedbu privremenih odstupanja

    1.  

    Sva privremena odstupanja na temelju članka 3. stavaka 5. ili 6., ili na temelju članka 5. stavka 3.

    (a) 

    razmjerna su i ne prelaze okvir onog što je potrebno;

    (b) 

    strogo su vremenski ograničena;

    (c) 

    ne temelje se isključivo na vrsti ili težini navodnog kaznenog djela; i

    (d) 

    ne dovode u pitanje cjelokupnu pravičnost postupka.

    2.  
    Privremena odstupanja na temelju članka 3. stavaka 5. ili 6. mogu se odobriti isključivo propisno obrazloženom odlukom koja se donosi ovisno o slučaju, a donose je pravosudno tijelo ili drugo nadležno tijelo, pod uvjetom da se odluka može predati na sudsko preispitivanje. Propisno obrazložena odluka bilježi se koristeći postupak bilježenja u skladu s pravom dotične države članice.
    3.  
    Privremena odstupanja na temelju članka 5. stavka 3. mogu se odobriti isključivo ovisno o slučaju, a donose je pravosudno tijelo ili drugo nadležno tijelo, pod uvjetom da se odluka može predati na sudsko preispitivanje.

    Članak 9.

    Odricanje od prava

    1.  

    Ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo koje zahtijeva obveznu prisutnost ili pomoć odvjetnika, države članice osiguravaju, u pogledu svakog odricanja od prava iz članaka 3. i 10.:

    (a) 

    da osumnjičenik ili optužena osoba primi, u usmenom ili pisanom obliku, jasne i zadovoljavajuće informacije na jednostavnom i razumljivom jeziku o sadržaju dotičnog prava i mogućim posljedicama odricanja od njega; i

    (b) 

    da se odricanje od prava daje dobrovoljno i nedvosmisleno.

    2.  
    Odricanje od prava koje se može dati u usmenom ili pisanom obliku, bilježi se, kao i okolnosti u kojima je ono izjavljeno, koristeći postupak bilježenja u skladu s pravom dotične države članice.
    3.  
    Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe mogu naknadno opozvati odricanje od prava, u bilo kojem trenutku tijekom kaznenog postupka i da budu obaviješteni o toj mogućnosti. Takav opoziv stupa na snagu od trenutka kad je učinjen.

    Članak 10.

    Pravo na pristup odvjetniku u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga

    1.  
    Države članice osiguravaju da tražena osoba ima pravo na pristup odvjetniku u državi članici izvršenja po uhićenju na temelju europskog uhidbenog naloga.
    2.  

    Uzimajući u obzir sadržaj prava na pristup odvjetniku u državi članici izvršenja, tražene osobe imaju sljedeća prava u toj državi članici:

    (a) 

    pravo na pristup odvjetniku na takav način i u takvom trenutku koji omogućuje traženim osobama da ostvare svoja prava učinkovito i u svakom slučaju, bez nepotrebnog odlaganja od trenutka oduzimanja slobode;

    (b) 

    pravo na sastanak i komunikaciju s odvjetnikom koji ih zastupa;

    (c) 

    pravo na prisutnost njihovoga odvjetnika i, u skladu s postupcima utvrđenim nacionalnim pravom, na njegovo sudjelovanje u saslušanju tražene osobe od strane izvršnog pravosudnog tijela. Ako odvjetnik sudjeluje tijekom saslušanja, to se bilježi koristeći postupak bilježenja u skladu s pravom dotične države članice.

    3.  
    Prava predviđena u člancima 4., 5., 6., 7., 9. i, ako se primjenjuje privremeno odstupanje na temelju članka 5. stavka 3., u članku 8. primjenjuju se, mutatis mutandis, na postupak za europski uhidbeni nalog u državi izvršenja.
    4.  
    Nadležno tijelo u državi izvršenja, bez nepotrebnog odlaganja nakon oduzimanja slobode, obavješćuje tražene osobe da imaju pravo imenovati odvjetnika u državi članici koja je izdala nalog. Uloga tog odvjetnika u državi članici koja je izdala nalog jest pomoći odvjetniku u državi članici izvršenja na način da pruži tom odvjetniku informacije i savjet s ciljem učinkovitog ostvarivanja prava traženih osoba na temelju Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP.
    5.  
    Ako tražene osobe žele ostvariti pravo na imenovanje odvjetnika u državi članici koja je izdala nalog i nemaju već takvog odvjetnika, nadležno tijelo u državi članici izvršenja odmah obavješćuje nadležno tijelo u državi članici koja je izdala nalog. Nadležno tijelo te države članice, bez nepotrebnog odlaganja, pruža informacije traženoj osobi kako bi mu olakšala da ondje imenuje odvjetnika.
    6.  
    Pravo tražene osobe da imenuje odvjetnika u državi članici koja je izdala nalog ne dovodi u pitanje vremenske rokove određene u Okvirnoj odluci Vijeća 2002/584/PUP niti obvezu izvršnog pravosudnog tijela da odluči, u okviru tih vremenskih rokova i uvjeta određenih na temelju Okvirne odluke Vijeća, hoće li biti izvršena predaja te osobe.

    Članak 11.

    Pravna pomoć

    Ova Direktiva ne dovodi u pitanje nacionalno pravo u pogledu pravne pomoći koja se primjenjuje u skladu s Poveljom i EKLJP-om.

    Članak 12.

    Pravni lijekovi

    1.  
    Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optužene osobe u kaznenom postupku, kao i tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, imaju učinkovit pravni lijek u okviru nacionalnog prava u slučaju kršenja njihovih prava iz ove Direktive.
    2.  
    Ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila i sustave o prihvatljivosti dokaza, države članice osiguravaju, tijekom kaznenog postupka, prilikom procjene izjava koje su dali osumnjičenici ili optužene osobe ili dokaza prikupljenih uslijed kršenja njihova prava na odvjetnika ili u slučajevima kad je odstupanje od tog prava bilo odobreno u skladu s člankom 3. stavkom 6., poštivanje prava obrane i pravičnosti postupka.

    Članak 13.

    Ugrožene osobe

    Države članice osiguravaju da se osobite potrebe ugroženih osumnjičenika i ugroženih optuženih osoba uzimaju u obzir prilikom primjene ove Direktive.

    Članak 14.

    Klauzula o nesmanjivanju

    Nijedan dio ove Direktive ne shvaća se kao ograničavanje ili odstupanje od bilo kojih prava ili postupovnih zaštitnih mjera utvrđenih u Povelji, EKLJP-u ili drugim relevantnim odredbama međunarodnog prava ili prava bilo koje države članice koja omogućuje veći stupanj zaštite.

    Članak 15.

    Prenošenje

    1.  
    Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 27. studenoga 2016. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
    2.  
    Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
    3.  
    Države članice Komisiji dostavljaju tekst mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

    Članak 16.

    Izvješće

    Komisija do 28. studenoga 2019. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, procjenjujući opseg u kojem su države članice donijele nužne mjere s ciljem usklađivanja s ovom Direktivom, uključujući evaluaciju primjene članka 3. stavka 6. u vezi s člankom 8. stavcima 1. i 2., zajedno sa zakonodavnim prijedlozima ako je to potrebno.

    Članak 17.

    Stupanje na snagu

    Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

    Članak 18.

    Adresati

    Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

    Top