Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Arbitražna klauzula

Arbitraža je oblik rješavanja spora u kojem su ugovorne strane suglasne da se njihov spor neće rješavati sudskim postupkom, već će o njemu odlučiti donositelj odluka treće strane te su suglasne da će ta presuda treće strane biti obvezujuća.

Ugovorom se utvrđuju važeći zakon ili zakoni koje stranke prihvaćaju (koji su, u načelu, nacionalni zakoni) i uvjeti pod kojima se može pokrenuti postupak.

U kontekstu prava Europske unije (EU), postupak se može pokrenuti pred Sudom ili Općim sudom na temelju arbitražne klauzule sadržane u ugovoru sklopljenom od strane EU-a ili u njegovo ime, bez obzira na to radi li se o javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru kojim se izričito propisuje (odstupajući od pravila općeg prava prema kojem su sporovi koji proizlaze iz takvih ugovora u nadležnosti sudova država članica EU-a) nadležnost jednog ili drugog suda koji čine Sud Europske unije.

Stoga na temelju članka 272. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (EFEU) Sud Europske unije može donositi presude na temelju svake arbitražne klauzule sadržane u ugovoru sklopljenom od strane EU-a ili u njegovo ime, bez obzira na to radi li se o javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru.

U slučaju spora među državama članicama koji se odnosi na predmet Ugovorâ EU-a i ako je podnesen Sudu na temelju posebnog sporazuma između stranaka, Sud ima nadležnost na temelju članka 273. UFEU-a.

Sporovi u kojima je EU jedan od stranaka nisu na osnovi toga izuzeti iz nadležnosti sudova država članica osim kada je nadležnost dodijeljena sudovima EU-a Ugovorima (na temelju članka 274. UFEU-a).

U članku 340. stavku 1. UFEU-a navodi se da se ugovorna odgovornost EU-a uređuje pravom koje je mjerodavno za predmetni ugovor.

Tužbi kojom se postupak pokreće na temelju arbitražne klauzule, koju mogu podnijeti samo stranke ugovora (zato što treće strane ne mogu pokretati postupke pred sudovima EU-a na temelju takve klauzule), mora biti priložen primjerak predmetnog ugovora (članak 78. stavak 3. Poslovnika Općeg suda).

Ako arbitražnom klauzulom nisu predviđena nikakva ograničenja u tom smislu, sud kojem je podnesena tužba, kao ugovorni sud, ima širu ovlast preispitati sve stvarne i prave razloge spora koje su strane pred njim pokrenule i, prema potrebi, narediti sve potrebne mjere koje one zahtijevaju.

Sud može:

  • tumačiti određene odredbe ugovora u pogledu mjerodavnog prava;
  • biti nadležan za pravilno izvršavanje ugovornih obveza stranaka i može ih obvezati na izvršavanje ugovornih obveza ili nadoknadu štete oštećenoj strani, zahtijevajući od njih da nadoknade štetu, ako je neizvršavanje tih obveza dovelo do štete;
  • zahtijevati od stranaka plaćanje dodatnih usluga koje nisu prvotno predviđene ugovorom;
  • naložiti sudski raskid ugovora u slučaju neizvršavanja i navesti posljedice takvog raskida.

Od sudova EU-a također se može zahtijevati donošenje odluke o valjanosti ugovora i tada ga mogu proglasiti nevažećim.

TAKOĐER VIDJETI

Top