Europski parlament

Europski parlament (EP) jedino je tijelo EU-a koje se izravno bira i jedna od najvećih demokratskih skupština na svijetu. Europski parlament broji 705 članova koji zastupaju 450 milijuna građana EU-a. Zastupnike svakih pet godina biraju birači iz 27 država članica EU-a. Osobe izabrane u Europski parlament zovu se zastupnicima Europskog parlamenta (MEP-ovi).

Broj MEP-ova izabranih u pojedinačnoj državi članici EU-a uglavnom se određuje na temelju njezina stanovništva. Raspodjela mjesta je sljedeća: Belgija: 21, Bugarska: 17, Češka: 21, Danska: 14, Njemačka: 96, Estonija: 7, Irska: 13, Grčka: 21, Španjolska: 59, Francuska: 79, Hrvatska: 12, Italija: 76, Cipar: 6, Latvija: 8, Litva: 11, Luksemburg: 6, Mađarska: 21, Malta: 6, Nizozemska: 29, Austrija: 19, Poljska: 52, Portugal: 21, Rumunjska: 33, Slovenija: 8, Slovačka: 14, Finska: 14 i Švedska: 21.

Otprilike 40 % MEP-ova čine žene. MEP-ovi mogu formirati klubove zastupnika prema svojim sklonostima, ne nacionalnosti.

Zastupnička mjesta trenutačno dijeli sedam političkih skupina:

klub zastupnika Europske pučke stranke (175 MEP-ova),
klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu (145),
klub zastupnika Renew Europe (97),
klub zastupnika Identitet i demokracija (74),
klub zastupnika Zeleni / Europski slobodni savez (73),
klub zastupnika Europski konzervativci i reformisti (63),
klub zastupnika Ujedinjena europska ljevica / Nordijska zelena ljevica (39).

Ukupno 39 MEP-ova ne pripada nijednoj političkoj skupini.

Glavne funkcije EP-a su kako slijedi.

Zakonodavna ovlast: za većinu pravnih akata EP zakonodavnu ovlast dijeli s Vijećem Europske unije kroz redovne zakonodavne postupke.
Proračunska ovlast: EP proračunsku ovlast dijeli s Vijećem u glasanju o godišnjem proračunu koji postaje provediv kad ga potpiše predsjednik EP-a, dok njegovu provedbu nadgleda EP.
Nadzorna ovlast nad institucijama EU-a, posebice nad Komisijom: EP može dati ili uskratiti odobrenje za imenovanje povjerenika te ima ovlast raspustiti Komisiju kao tijelo izglasavanjem nepovjerenja. Kroz postavljanje pisanih i usmenih pitanja Komisiji i Vijeću, također i ima nadzornu ovlast nad aktivnostima EU-a. Imenuje specijalizirane i istražne odbore čiji djelokrug nije nužno ograničen na aktivnosti institucija EU-a, već se može proširiti na mjere koje poduzimaju države članice EU-a pri provedbi politika EU-a.

Ugovor iz Lisabona osnažio je ulogu EP-a izjednačavajući ga s Vijećem Europske unije:

redovne zakonodavne postupke proširuje na 40 novih područja, uključujući poljoprivredu, energetsku sigurnost, imigraciju, pravo i unutarnje poslove, zdravstvo i strukturne fondove;
osnažuje ulogu EP-a u donošenju proračuna EU-a. EP je, uz Vijeće, odgovoran za donošenje cjelokupnog proračuna;
zastupnicima Europskog parlamenta omogućuje da daju svoj pristanak na širok raspon međunarodnih sporazuma oko kojih je EU pregovarao, poput međunarodnih trgovinskih sporazuma;
uvodi nova prava na informiranje o aktivnostima Europskog vijeća, rotirajućeg predsjedništva Vijeća i vanjskom djelovanju EU-a;
EP-u daje pravo predlaganja promjena Ugovora;
unapređuje nadzornu ovlast EP-a izborom predsjednika Europske komisije i izglasavanjem članova Europske komisije.

Zastupnici Europskog parlamenta nazoče plenarnom zasjedanju EP-a u Strasbourgu i Bruxellesu te sjednicama odbora i političkih skupina u Bruxellesu.

Člankom 223. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU) od EP-a se zahtijeva donošenje statuta za MEP-ove. Time se utvrđuju pravila kojima se uređuje izvršavanje zadaća MEP-ova.

Kodeksom ponašanja od MEP-ova se zahtijeva da djeluju isključivo u interesu javnosti te svoj posao obavljaju uz nepristranost, integritet, transparentnost, marljivost, čestitost, odgovornost i poštovanje prema ugledu Europskog parlamenta.

Člankom 232. UFEU-a od EP-a se zahtijeva donošenje poslovnika – internih organizacijskih i operativnih pravila EP-a.

TAKOĐER VIDJETI

Top