Izvođenje dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima

KLJUČNE TOČKE

Uredba se primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima kada sud¹ („sud podnositelj zahtjeva”) ili traži od suda u drugoj državi EU-a („sud primatelj zahtjeva”) da izvodi dokaze, ili želi to učiniti izravno sam.

Zahtjevi za pribavljanje dokaza:

• koriste se samo u sudskim postupcima koji su već u tijeku ili se razmatraju;
• podnose se, na nekom od službenih jezika EU-a, na standardnom obrascu koji sadrži sve potrebne detalje;
• šalju se putem sigurnog i pouzdanog decentraliziranog informacijskog sustava koji poštuje temeljna prava i slobode;
• sud u roku od 7 dana nakon primitka zahtjeva šalje potvrdu o primitku;
• obrađuju se u različitim rokovima ako je zahtjev nepotpun ili sud primatelj zahtjeva nema potrebnu nadležnost.

Sud od kojeg se zatraži izvođenje dokaza:

• djeluje bez odgađanja, a najkasnije u roku od 90 dana;
• može koristiti video ili telekonferenciju ako to zatraži podnositelj zahtjeva i ako to dopuštaju zakoni njegove države;
• dopušta strankama i njihovim zastupnicima, uključujući zastupnike suda podnositelja zahtjeva, da prisustvuju izvođenju dokaza ako to pravo postoji u zemlji suda podnositelja zahtjeva;
• može odbiti zahtjev ako:
  • osoba koju treba ispitati poziva se na pravo na uskratu svjedočenja ili joj je to zakonom zabranjeno,
  • zahtjev nije u skladu s ovom uredbom ili je izvan nadležnosti suda,
  • sud podnositelj zahtjeva ne pruži nikakve potrebne dodatne podatke ili polog u predviđenom roku.

Sud koji želi sam izvoditi dokaze u drugoj zemlji EU-a:

• kontaktira središnje tijelo države ili njeno nadležno tijelo koji u roku od 30 dana prihvaćaju ili odbijaju zahtjev i mogu odrediti uvjete i dodijeliti određeni sud;
• može koristiti videokonferenciju ili drugi oblik komunikacije na daljinu kako bi ispitao dotičnu osobu.

Po pravilu, sud od kojeg se traži izvođenje dokaza ne može zahtijevati naknadu poreza ili troškova od suda podnositelja zahtjeva, ali to može učiniti da pokrije:

• naknade za vještake i tumače, uključujući polog ili predujam za moguće troškove za vještake;
• trošak video- ili telekonferencija.

Zemlje EU-a:

• određuju središnje tijelo koje:
  • dostavlja informacije sudovima,
  • rješava probleme koji nastanu,
  • prosljeđuje, u iznimnim slučajevima, zahtjeve nadležnom sudu;
• dostavlja Europskoj komisiji konkretne informacije, kao što su podaci o središnjim tijelima i nadležnim tijelima;
• pokriva troškove instaliranja, rada i održavanja nacionalnih informatičkih sustava koji se koriste.

Komisija:

• sastavlja i redovito ažurira elektronički priručnik s informacijama koje dobiva od državnih tijela;
• može donositi delegirane i provedbene akte o tehničkim aspektima ove uredbe;
• odgovorna je za stvaranje, održavanje, razvoj i financiranje softvera koji državna tijela mogu koristiti umjesto svog državnog informacijskog sustava;
• do 2. srpnja 2023.uspostavlja detaljan program za praćenje ostvarenja, rezultata i učinaka ove uredbe;
• podnosi evaluacijsko izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

Uredba se ne primjenjuje u Danskoj.

Stavljanje izvan snage

Uredbom (EU) 2020/1783 stavlja se van snage i zamjenjuje Uredba (EZ) br. 1206/2001 (vidjeti sažetak).