52013SC0469

RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE

SAŽETAK PROCJENE UTJECAJA

Priložen dokumentu

Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) podržava mjere informiranja i promocije za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama. Od 1999. godine ta se potpora pruža u okviru horizontalnih propisa o informiranju i promociji za širok raspon proizvoda. Posljednji je put revidirana 2008. godine u cilju pojednostavnjenja.

Sadašnja reforma ZPP-a[1] obuhvaća pitanja poput boljeg usmjeravanja potpore, poboljšane konvergencije razina potpore između i unutar država članica i održivosti kroz mjere ozelenjivanja. Zbog toga je sada primjereno revidirati mjere informiranja i promocije s obzirom na njihove poveznice s reformom ZPP-a. Tom će se reformom rješavati i razni nedostaci, poboljšat će se djelotvornost i učinkovitost politike te pomoći u boljem informiranju građana o dodanoj vrijednosti ZPP-a. Očekivani učinak reforme na konkurentnost, dodanu vrijednost i održivost poljoprivrede EU-a također bi pojačao doprinos ZPP-a strategiji Europa 2020.

Proces reforme započet je tijekom 2011. godine na temelju vanjskog vrednovanja postojeće politike i zelene knjige o promotivnim mjerama i informiranju za poljoprivredne proizvode.[2] To je u ožujku 2012. dovelo do komunikacije Komisije u kojoj se utvrđuju smjernice za reformu.[3]

Europski parlament pozdravio je inicijativu. Smatrao je da je reforma politike promocije prvi korak prema jačanju vrijednosti koju Europljani i drugi pripisuju europskoj poljoprivrednoj proizvodnji te bi tako imala pozitivne učinke na njezinu profitabilnost.

1.           Definicija problema i dodana vrijednost EU-a

1.1.        Povećani pritisak na konkurentnost poljoprivrednoga sektora

Najvažnije pitanje koje treba riješiti je povećani pritisak na konkurentnost poljoprivrednoga sektora, koji proizlazi iz tri različita izvora:

· Oštra konkurencija prema europskim poljoprivrednim proizvodima

Dok je EU značajno smanjila javnu potporu za izvoz (50% rashoda ZPP-a u 1980. godini na današnjih manje od 0,5%) i nastavlja slijediti taj put, većina njezinih konkurenata imaju politike za financiranje promotivnih mjera ili pružanja potpore izvozu radi povećanja svoje konkurentnosti. To je posebno slučaj sa Sjedinjenim Državama, vodećim svjetskim izvoznikom poljoprivrednih proizvoda (zajedno s Europskom unijom 2011. godine). U 2012. godini, samo na saveznoj razini, SAD je potrošio 280 milijuna dolara javnih sredstava na promociju svojeg poljoprivrednog izvoza.

Sve češće se javljaju i inicijative za protivljenje politici o oznakama zemljopisnoga podrijetla EU-a.[4] Kao odgovor na uspjeh Europe u međunarodnoj zaštiti njezinih oznaka zemljopisnog podrijetla (OZP-a), pojavilo se nekoliko udruženja koja nastoje braniti načelo generičkih imena za poljoprivredne proizvode čime se stvara podloga za treće zemlje da preispitaju zaštitu OZP-a.

Europska poljoprivreda danas je, osim toga, suočena sa znatno konkurentnijim okruženjem koje je nastalo uslijed sve veće globalizacije svjetskoga gospodarstva i sve veće liberalizacije trgovine. Zbog toga je europski poljoprivredni izvoz u ostatak svijeta u opadanju, u korist gospodarstava s tržištima u nastajanju koja imaju značajan potencijal za povećanje svoje poljoprivredne proizvodnje. Tijekom proteklih 10 godina, na primjer, Brazil je po vrijednosti gotovo udvostručio, s 5% na gotovo 10%, svoj udio u svjetskom izvozu. Ova oštra konkurencija ne javlja se samo u trećim zemljama već i na unutarnjem tržištu, na kojem se europski poljoprivredni proizvodi moraju natjecati s uvezenim proizvodima.

· Povećani troškovni pritisci na poljoprivrednu proizvodnju u EU

U razdoblju od 2000.-2012. godine, svjetske cijene u poljoprivredi povećale su se za 82% dok su cijene energije skočile za 261%, a cijene gnojiva za 286% što je najviši stupanj volatilnosti u proteklih 30 godina. Očekuje se nastavak uzlaznog kretanja u troškovima energije i stočne hrane, što će neizbježno dovesti do viših troškova za proizvodni proces.

Poljoprivrednici također trebaju poštivati strože proizvodne standarde radi osiguranja sigurne, visokokvalitetne i održive proizvodnje. To znači poštivanje zahtjeva ZPP-a, zdravlja i dobrobiti životinja te fitosanitarnih zahtjeva, a svi će oni biti dodatno pojačani u reformi ZPP-a s posebnim zahtjevima u vezi s okolišem i klimatskim promjenama.

· Nedovoljna svijest o kvaliteti poljoprivrednih proizvoda EU-a, posebno na unutarnjem tržištu

Kvaliteta proizvoda može ojačati konkurentnost sve dok je ta kvaliteta poznata i priznata. Većina europskih građana već vjeruje da bi Europska unija, putem ZPP-a, trebala osigurati da poljoprivredni proizvodi budu dobre kvalitete, zdravi i sigurni. Statistika međutim pokazuje da potrošači nisu dovoljno informirani o stvarnoj kvaliteti europskih poljoprivrednih proizvoda, sa samo 14% potrošača sposobnih prepoznati logotipe ZOI-a odnosno ZOZP-a[5], vodećeg europskog sustava kvalitete koji je uspostavila zajednička poljoprivredna politika.

1.2.        Dodana vrijednost EU-a politike informiranja i promocije unutar ZPP-a

Za razliku od drugih gospodarskih sektora, poljoprivreda je jedini sektor koji uređuje zajednička politika EU-a sa zajedničkim pravilima, uključujući ona o promociji, određenim u Ugovoru.

ZPP poljoprivrednicima omogućuje ne samo opskrbu sigurnom, visokokvalitetnom hranom pomoću održivih načina poljoprivredne proizvodnje, već i pružanje javnih dobara. ZPP je stoga od interesa ne samo za poljoprivrednike ili poljoprivredne zajednice već i za društvo u cjelini. Zbog toga je važno podizati svijest među građanima o ciljevima i dodanoj vrijednosti ZPP-a kako bi se povećalo razumijevanje i potpora šire javnosti. Za tržišta trećih zemalja važno je rješavati izazove povećane konkurentnosti promicanjem prednosti europskih načina proizvodnje, posebno kada se trgovinske prepreke postupno uklanjaju, pa i time i kvaliteta europskih proizvoda. Djelovanje na razini EU-a osigurat će provedbu usklađenih aktivnosti informiranja i promocije u skladu s onim što se uobičajeno očekuje od zajedničke politike EU-a poput ZPP-a. Ukratko, politika promocije pridonosi podizanju svijesti potrošača o intrinzičnim kvalitetama europskih poljoprivrednih proizvoda i načinu na koji se proizvode, olakšava trgovanje takvim proizvodima i jača razmjenu dobrih praksi među državama članicama. Bez obzira na to, uzimajući u obzir predstojeće promjene u reformi ZPP-a, potrebno je ažurirati i europsku politiku promocije.

U svjetlu prethodno navedenoga i s obzirom na nedostatak sredstava u nacionalnim proračunima uslijed gospodarske krize - zbog čega države članice ili organizacije proizvođača provode vrlo malo promotivnih kampanja - program EU-a ima značajan učinak poluge na generičke programe informiranja kao i za provedbu programa koji se odnose na više država, čime dolazi do razmjene iskustava među državama članicama i ostvarenja ekonomija razmjera.

2.           Postojeća europska politika informiranja i promocije za poljoprivredne proizvode

Europska komisija podržava generičke programe promocije pod politikom informiranja i promocije za poljoprivredne proizvode i njihova načina proizvodnje. To ne uključuje djelovanja na temelju komercijalnih robnih marki i ona koja potiču potrošnju nekog proizvoda zbog njegovog posebnog podrijetla. Programe dostavljaju sektorske profesionalne organizacije i sufinancira ih EU do najvišeg doprinosa od 50%. Profesionalna organizacija mora doprinijeti najmanje 20 %, a razliku snosi država članica u kojoj je organizacija podnijela svoj program. Komisija nadalje provodi posebne inicijative u trećim zemljama, poput izlaganja na međunarodnim sajmovima ili provedbe trgovinskih misija visoke razine koje uključuju povjerenika za poljoprivredu i ruralni razvoj.

Godišnji proračun za politiku informiranja i promociju poljoprivrede iznosi do 50 milijuna eura.

Politika informiranja i promocije pokazala je pozitivne rezultate u podizanju svijesti o kvaliteti proizvoda i o ugledu Europske unije, kako na unutarnjem tržištu tako i na tržištima trećih zemalja. Promicala je i potrošnju europskih poljoprivrednih proizvoda. No bez obzira na to, može se učiti i iz iskustva stečenog iz provedbe ove politike kao i iz doprinosa dionika zelenoj knjizi i vanjskih vrednovanja programa. Otkrivene su poteškoće i uska grla u provedbi: percepcija generičke promocije kao neprimjerene u trećim zemljama; nepostojanje strategije s jasnim prioritetima; ograničena atraktivnost programa koji se odnose na više zemalja; složeno upravljanje programom; i nepostojanje zajedničkih pokazatelja za mjerenje djelotvornosti politike promocije. Te je probleme potrebno rješavati.

3.           Ciljevi

Pred europskom poljoprivredom su brojni izazovi različite prirode: gospodarski (volatilnost cijena, usporavanje čimbenika rasta produktivnosti, pad udjela poljoprivrede u prehrambenom lancu); povezani s okolišem i klimom (održavanje i promicanje održive poljoprivrede, smanjenje emisija stakleničkih plinova) i socijalni (sudjelovanje u ruralnom gospodarstvu i prostornoj ravnoteži). Reforma ZPP-a zauzet će sveobuhvatan pristup u rješavanju ovih izazova.

Kao sredstvo ZPP-a, politika promocije za poljoprivredne proizvode mora također slijediti ciljeve „ZPP-a prema 2020.“, a posebno cilj povećanja konkurentnosti sektora, kako na unutarnjem tržištu tako i u trećim zemljama. To će se postići:

– razvijanjem i otvaranjem novih tržišta za europske poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama;

– povećanjem svijesti potrošača o kvaliteti europskih poljoprivrednih proizvoda;

– poboljšanjem učinkovitosti i djelotvornosti politike promocije.

4.           Scenariji politike

Tri scenarija politike razvijena su kao alternativa postojećoj politici. Ti scenariji proizlaze iz razlikovnih osobina koje su nastale iz javne rasprave i stavova koje su zauzeli razni dionici: ciljano/a tržište/a; postojanje ili nepostojanje europske strategije za promociju i pravila o vidljivosti privatnih robnih marki i spominjanje podrijetla proizvoda.

Oblikovani su sljedeći scenariji u svrhu procjene učinka i ugradnje u proces odlučivanja:

– Scenarij „poboljšani status quo“ ograničena je prilagodba postojeće politike promocije. Njime se prepoznaje vrijednost politike promocije i rješavaju nedostatci kako bi se politika učinila jednostavnijom i pristupačnijom i omogućilo sudjelovanje više korisnika (poglavito proizvođačkih organizacija) te kako bi im se pružila primjerena tehnička podrška.

– „Ciljani“ scenarij ide dalje od scenarija „poboljšani status quo“. Provodile bi se ciljane promotivne aktivnosti na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama. Strategija bi se temeljila na pomnom praćenju tržišnih kretanja i dogovaranju sporazuma o slobodnoj trgovini te bi se omogućio usmjeravanje promotivnih programa na posebna tržišta, populacije, proizvode ili sektore. Cilj ovog scenarija je također povećati suradnju između subjekata iz različitih država članica, čime se Komisiji olakšava neposredno upravljanje programima koji se odnose na više zemalja. Popis prihvatljivih proizvoda i tema bit će širi u ovom scenariju. I na kraju, ovim se scenarijem pod posebnim uvjetima predlaže dopuštanje upućivanja na podrijetlo proizvoda i na privatne robne marke u okviru prikaza generičke poruke.

– Scenarij „isključivo treće zemlje“ jednako je ambiciozan kao i „ciljani“ scenarij, ali ograničava se samo na tržišta trećih zemalja. Upravljanje u ovom scenariju bit će centralizirano u Komisiji, a djelovanja će se provoditi u skladu sa strategijom odabira. U ovaj scenarij bit će uključene promjene utvrđene pod scenarijem „poboljšani status quo“. Nadalje, osim generičke promocije, komercijalne aktivnosti za pojedinačne privatne robne marke također će biti prihvatljive pod politikom promocije i mogu sadržavati prošireni popis prihvatljivih proizvoda i tema.

5.           Procjenjivanje učinaka scenarija politike

5.1.        Scenarij „bez politike“

Studije i izvješća o ocjeni, uključujući i izvješće Revizorskog suda iz 2009. godine, pokazuju da europska politika promocije ima pozitivnu ulogu, premda teško mjerljivu, te u konačnici nagrađuje europske poljoprivrednike za njihova nastojanja da proizvode u skladu s visokim standardima ZPP-a. Napuštanje ove politike umanjilo bi izglede za povećane vrijednosti europskih poljoprivrednih proizvoda te time i do gubitka dodane vrijednosti za EU, kako u smislu tržišnoga udjela tako i u smislu ugleda. To bi također moglo dovesti do koncentracije ili intenziviranja proizvodnje i homogenizacije poljoprivrednih proizvoda.

5.2.        Scenarij „poboljšani status quo“

S gospodarskog stajališta, proširenje pristupa programu organizacijama proizvođača trebalo bi proizvođačima omogućiti bolje korištenje programa informiranja i promocije. Ovaj scenarij zbog toga potiče učinkovito poslovanje poljoprivrednoga sektora, jača konkurentnost a ostvaruje i ekonomije razmjera i rast.

Sve veći broj inicijativa podići će prepoznatljivost Komisije na međunarodnim sajmovima, od čega će koristi imati uglavnom mala i srednja poduzeća (MSP) koja na njima sudjeluju. Tehnička podrška trebala bi poboljšati izradu programa promocije, uključujući one koji se odnose na više zemalja, što bi unutarnje tržište trebalo učiniti dinamičnijim.

Sa socijalnog stajališta, poticanje osnivanja organizacija proizvođača trebalo bi ojačati poljoprivredni sektor i poboljšati socijalne uvjete u ruralnim područjima.

5.3.        „Ciljani“ scenarij

S gospodarskog stajališta, europska strategija promocije omogućit će usmjeravanje djelovanja na posebne proizvode, teme i tržišta, čime će se povećati povrat ulaganja politike informiranja i promocije. Komunikacijske aktivnosti koje prate svako promotivno djelovanje povećat će vidljivost Europske unije i trebale bi potaknuti potražnju za europskim poljoprivrednim proizvodima zbog njihovih visokih standarda i načina proizvodnje. Vidljivost privatnih robnih marki, važno sredstvo za poticanje stvarne kupnje, trebala bi poboljšati konkurentnost europskih poljoprivrednih proizvoda i donijeti korist MSP-ima, posebno stoga što će oni imati koristi od prednosti pristupa programu. Proširivanje popisa prihvatljivih proizvoda olakšat će povećanja konkurentnosti. Aktivnosti ovoga scenarija ojačale bi izvoz poljoprivrednih proizvoda EU-a. Promjene u upravljanju programima koji se odnose na više zemalja trebale bi povećati njihov broj i dovesti do značajnih ekonomija razmjera i razmjene iskustava.

Sa socijalnog stajališta, ovaj scenarij će pridonijeti održavanju - ili čak povećanju - zapošljavanja u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, kao odgovor na očekivani rast izvoza koji proizlazi iz ove strategije. Strategija će nadalje olakšati promociju proizvoda priznatih po europskim sustavima kvalitete i povezanih s regijama podrijetla i europskim tradicijama, čime pridonosi oglašavanju i očuvanju europskog kulturnog nasljeđa. Promicanje podrijetla proizvoda trebalo bi imati pozitivan učinak ne samo za predmetne regije ili države članice već i za Europsku uniju u cjelini jer će kampanjama pridonijeti svojim ugledom i tradicijama. Na kraju, kroz strategiju bi se mogle promovirati teme povezane s dobrobiti potrošača i zdravom prehranom.

S okolišnog stajališta, strategija će naglasiti osobine održive proizvodnje ZPP-a, što će pojačati vrijednost nastojanja koja ulažu europski proizvođači i potaknuti razvoj poljoprivrede koja poštuje okoliš.

5.4.        Scenarij „isključivo treće zemlje“

S obzirom na potencijal za rast izvoza, ovom scenariju se daje prednost za povećanje konkurentnosti poljoprivrednoga sektora. Vidljivost komercijalnih robnih marki i podrijetla proizvoda promicat će izvoz. Trebalo bi međutim primijeniti posebne kriterije prihvatljivosti u svrhu ograničavanja rizika neočekivane dobiti za privatne tvrtke i svaku zamjenu privatne inicijative i ulaganja. Izostanak djelovanja na informiranju i promociji usmjerenih na unutarnje tržište, s druge će pak strane utjecati na europske potrošače: svako generičko informiranje o poljoprivrednim proizvodima, načinima proizvodnje ili zdravoj prehrani bit će prepušteno inicijativi država članica ili profesionalnim organizacijama, kojima ovo nije nužno prvi prioritet.

S okolišnog stajališta, djelovanja će u trećim zemljama potaknuti kupnju i potrošnju europskih poljoprivrednih proizvoda čiji načini proizvodnje ispunjavaju okolišno ambiciozne zahtjeve ZPP-a. Time se potiče održiva poljoprivredna proizvodnja. Europski potrošači, međutim, na koje ova djelovanja više ne bi bila usmjerena, bit će manje informirani o okolišnim zahtjevima koje europski poljoprivrednici trebaju poštivati, što bi zauzvrat oslabilo vezu između poljoprivrede i okoliša.

5.5.        Administrativno opterećenje

Veći broj potencijalnih korisnika u svim scenarijima povećat će radno opterećenje pri odabiru programa informiranja i promicanja. Provedba tehničke podrške i razvoj inicijativa također će povećati zadaće neposrednog upravljanja za Komisiju. Poboljšanje postupka odabira dovest će međutim do ušteda u usporedbi s postojećim administrativnim opterećenjem.

Nadalje, u „ciljanom“ scenariju i scenariju „isključivo treće zemlje“, veća atraktivnost programa i nadovezivanje na rezultate politike promicanja mogli bi povećati radno opterećenje kako za nacionalna tijela tako i za službe Komisije. Komisija bi se također mogla suočiti s velikim povećanjem broja djelovanja kojima se centralno upravlja, posebno za programe koji se odnose na više zemalja. Studija koja je u provedbi ispituje mogu li se neke od tih zadaća prenijeti na izvršnu agenciju.

Na kraju, poboljšano upravljanje programima koji se odnose na više zemalja, kako je predviđeno u „ciljanom“ scenariju i u scenarijima „isključivo treće zemlje“, dovest će do značajnog smanjenja administrativnog opterećenja za profesionalne organizacije u usporedbi s postojećim stanjem.

5.6.        Međunarodna dimenzija

Europska politika promocije promiče ugled i kvalitetu europskih poljoprivrednih proizvoda unutar EU-a i u trećim zemljama. Usklađena je sa Sporazumom o poljoprivredi Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i prilagođena pravilima STO-a. Nijedna od odredbi predloženih u različitim scenarijima ne utječe na razvrstavanje promotivnih mjera u obavješćivanjima WTO-a o europskim poljoprivrednim rashodima.

5.7.        Ocjenjivanje potencijala za pojednostavljenje

Različiti scenariji omogućuju veće pojednostavljivanje u upravljanju politikom; scenarij „isključivo treće zemlje“ postiže najviše u ovom pogledu. Uključuje odabir u jednom koraku do kojeg će doći samo jednom godišnje (zajedničko svim scenarijima) i pojednostavljeno upravljanje programima koji se odnose na više zemalja jer će jedinice raditi izravno s Komisijom (također i u „ciljanom“ scenariju). Zbog toga što će se ovaj scenarij usmjeriti samo na treće zemlje, izbjeći će moguće poteškoće u tumačenju i provedbi programa do kojih bi inače moglo doći da ne postoje različita pravila za unutarnje tržište i za treće zemlje.

6.           Usporedba scenarija prema ciljevima i njihovim učincima

Cilj sva tri scenarija je konkurentniji poljoprivredni sektor u Europi. S tim ciljem bit će važno podići svijest o kvaliteti europskih poljoprivrednih proizvoda. Njihovi očekivani gospodarski, socijalni i okolišni učinci sažeti su u donjoj tablici.

|| || Scenarij „poboljšani statusa quo“ || „Ciljani“ scenarij || Scenarij „isključivo treće zemlje“

Gospodarski || Konkurentnost poljoprivrednoga sektora || + || +++ || ++

MSP-i || + || ++ || +++

Europski potrošači || 0 || ++ || --

Regije || + || +++ || ++

Funkcioniranje unutarnjeg tržišta || 0 || ++ || +

Socijalni || Zapošljavanje || + || ++ || ++

Kultura, nasljeđe || + || +++ || ++

Dobrobit europskih potrošača || 0 || + || -

Okolišni || Održiva proizvodnja || 0 || ++ || +

Pojednostavljivanje || + || ++ || +++

Bolje upravljanje pod scenarijem „poboljšani status quo“ trebalo bi ukupno dovesti do malog ali primjetnog pozitivnog učinka na svim područjima. Održavanjem postojećeg kretanja, svaki pojedinačni program i dalje bi imao vrijedne rezultate. Nepostojanje općeg pristupa, međutim, narušit će sveobuhvatnost cijele politike i donijeti rizik od zapuštanja prilika koje se nude u posebnim sektorima ili tržištima, posebno u trećim zemljama. Nova tehnička podrška mogla bi ojačati odnose između korisnika i pomoći im da pronađu partnere za provedbu programa koji se odnose na više zemalja. Ovaj scenarij ipak ne rješava pitanja upravljanja koja se javljaju u programima koji se odnose na više zemalja, koja će ostati pod podijeljenim upravljanjem Komisije i država članica.

Na drugom kraju spektra, scenarij „isključivo treće zemlje“ slijedi snažniji i komercijalni pristup ograničavanjem promotivnih mjera na tržišta trećih zemalja i ambicioznijim korištenjem privatnih robnih marki i podrijetla. Ovaj bi scenarij doveo do značajnih gospodarskih učinaka, posebno za MSP-e kojima je dopušteno spomenuti svoje vlastite robne marke u promotivnim djelovanjima. To ipak ne odgovara na potrebu europskog potrošača za informiranjem. Ovaj izostanak promotivnog djelovanja na unutarnjem tržištu u konačnici će utjecati na kupovno ponašanje europskih potrošača.

„Ciljani“ scenarij uzima u obzir potrebe kako unutarnjeg tako i vanjskih tržišta. Globalna strategija promocije poljoprivredne bila bi učinkovita i rješavala bi kako gospodarske prilike u trećim zemljama tako i potrebe za informiranjem na unutarnjem tržištu. Generičko promicanje ne bi prvenstveno bilo u gospodarsku korist poljoprivrednih poduzeća. Promidžbeni materijal za potrošače koji nudi ovaj scenarij ipak bi dao vidljivost privatnim robnim markama i podrijetlu proizvoda pa bi se to trebalo djelomično kompenzirati.

„Ciljani“ scenarij i scenarij „isključivo treće zemlje“ dali bi više programa koji se odnose na više zemalja, s visokom dodanom vrijednosti za Europu. Analiza međutim pokazuje da se veće administrativno opterećenje - do određene mjere - ne može izbjeći.

U smislu proračuna, financijska sredstva nove politike definirat će se unutar ograničenja novog višegodišnjeg financijskoga okvira za 2014.-2020. godinu. Ne dovodeći u pitanje dostupnost tih sredstava, „ciljani“ scenarij bio bi najzahtjevniji za proračun EU-a. To proizlazi iz želje da ostane ambiciozan u razvojnim aktivnostima na tržištima trećih zemalja i iz značajnog povećanja broja programa koji se odnose na više zemalja.

Proračun za scenarij „isključivo treće zemlje“ bio bi pola onoga „ciljanoga“scenarija, pod pretpostavkom da se rashodi ovoga potonjega ravnopravno podijele između unutarnjeg tržišta i tržišta trećih zemalja. Čak iako je scenarij „isključivo treće zemlje“ manje skup, ta dva scenarija jednaka su u smislu troškovne efikasnosti. Jasno je da scenarij „isključivo treće zemlje“ ne može primjereno odgovoriti na očekivanja europskih potrošača; s druge strane, „ciljani“ scenarij bi podigao svijest o kvaliteti europskih poljoprivrednih proizvoda na unutarnjem tržištu, povećavajući time potražnju i potičući održivu proizvodnju.

„Ciljani“ scenarij povećao bi dodanu vrijednost EU-a boljim promicanjem kvalitete europskih poljoprivrednih proizvoda i podizanjem svijesti potrošača u cijeloj EU, rješavanjem važnih prekograničnih pitanja povezanih s upravljanjem programima koji se odnose na više zemalja i jačanjem razmjene dobrih praksi među državama članicama.

Sljedeća tablica procjenjuje potencijal svakog od ta tri scenarija za ispunjenje posebnih ciljeva reforme:

|| Scenarij „poboljšani status quo“ || „Ciljani“ scenarij || Scenarij „isključivo treće zemlje“

Svijest o kvaliteti europskih poljoprivrednih proizvoda || ++ || +++ || +

Razviti i otvoriti nova tržišta na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama || + || +++ || ++

Djelotvornost i učinkovitost || + || ++ || ++

Dodana vrijednost EU-a || + || +++ || ++

Scenarij „poboljšani status quo“ čini se nedovoljno usmjerenim na aktivnosti s visokom dodanom vrijednosti za Europsku uniju dok se scenarij „isključivo treće zemlje“ čini prerizičnim s obzirom na nisku razinu znanja o poljoprivrednim proizvodima u Europi. „Ciljani“ scenarij pruža pravu ravnotežu za progresivno pretvaranje politike promocije poljoprivrede u politiku koja je više usmjerena na potrebe poljoprivrednoga sektora i tržišta dok također poboljšava razinu svijesti potrošača u odnosu na širi raspon poljoprivrednih proizvoda.

„Ciljani“ scenarij će poljoprivrednom sektoru omogućiti da bolje odgovori na pritiske na njegovu konkurentnost; ciljane mjere u trećim zemljama rješavat će oštru konkurenciju iz drugih zemalja. Nedovoljna svijest o kvaliteti proizvoda EU-a rješavat će se sveobuhvatnom strategijom za poboljšanje aktivnosti informiranja na unutarnjem tržištu, uključujući pomno praćenje tržišnih kretanja. I na kraju, ali jednako važno, kako na unutarnjem tako i na vanjskim tržištima, ovaj scenarij će rješavati povećane troškovne pritiske na gospodarstvo poljoprivredne djelatnosti EU-a i pomoći će očuvati raznolikosti poljoprivredne proizvodnje EU-a, okoliša i ruralnoga svijeta[6]

7.           Praćenje i ocjenjivanje

Danas se sustavno radi procjena učinaka svakog pojedinačnog programa informiranja i promocije, pomoću pokazatelja i ciljeva koje utvrđuju organizacije predlagatelji, a službe Komisije ih procjenjuju kada odobravaju program. Bez ukupne strategije, međutim, rezultate tih ocjenjivanja teško je prikupiti na široj razini promotivne politike.

U budućnosti će biti važno jačati praćenje i ocjenjivanje europske politike promocije za poljoprivredne proizvode. Budući sustav praćenja i ocjenjivanja trebao bi također bolje odražavati pojačani strateški pristup. Zbog toga bi trebalo primijeniti zajedničke pokazatelje na temelju ciljeva i prioriteta kako bi se olakšala uporaba ocjenjivanja u procesu odabira za programe.

Sustav praćenja i ocjenjivanja za politiku promocije poljoprivrede trebalo bi povezati sa zajedničkim okvirom praćenja i ocjenjivanja za ZPP, kako je predloženo u prijedlogu reforme o financiranju, upravljaju i praćenju ZPP-a[7]. S tim ciljem, predlaže se sljedeći skup pokazatelja:

- Pokazatelji učinka povezani s općim ciljem

· Poljoprivredna trgovinska bilanca

· Poljoprivredni faktorski dohodak

- Pokazatelji rezultata povezani s pojedinačnim ciljevima

· Poljoprivredni izvoz EU-a

· Vrijednost proizvodnje pod programima kvalitete EU-a

· Razina svijesti o kvaliteti europskih poljoprivrednih proizvoda

- Pokazatelji izlaznih proizvoda povezani s različitim mjerama politike promocije

· Broj programa na unutarnjem tržištu i na tržištima trećih zemalja

· Broj novih korisnika

· Broj programa koji se odnose na više zemalja

[1]               Vidi procjenu učinka na ZPP do 2020. (SEC(2011) 1154 završna verzija/2).

[2]               COM(2011) 436 završna verzija.

[3]               Komunikacija o promotivnim mjerama i informiranju za poljoprivredne proizvode: Europska strategija za promociju okusa Europe s povećanom dodanom vrijednošću (COM(2012) 148).

[4]               Vidjeti na primjer inicijativu iz travnja 2012. godine za stvaranje novog udruženja u SAD-u. CCFN - Consortium for Common Food Names - međunarodna inicijativa za očuvanje prava na uporabu generičkih imena za hranu.

[5]               ZOI - zaštićena oznaka izvornosti; ZOZP - zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla.

[6]               Vidi studiju Scenar 2020 koja pokazuje negativne učinke scenarija bez ZPP-a http://ec.europa.eu/agriculture/agrista/2006/scenar2020/final_report/scenar2020final.pdf

[7]               Vidi članak 110. COM(2011) 628 final/2.