Sudske odluke u bračnim sporovima i stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – nadležnost, priznavanje i izvršenje
SAŽETAK DOKUMENTA:
Uredba (EU) 2019/1111 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece
ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?
- Njome se ukida Uredba (EZ) br. 2201/2003, poznata kao „Uredba Bruxelles II.a”, kojom se osiguravaju učinkovitija pravila zaštite djece i njihovih roditelja koji vode prekogranične sporove povezane s roditeljskom odgovornošću, primjerice u vezi sa skrbi, pravima na kontakt i otmicom djece.
- Cilj joj je ubrzati postupke zbog potrebe da se brzo djeluje radi zaštite najboljih interesa djeteta u mnogim takvim okolnostima.
KLJUČNE TOČKE
Uredba se odnosi na građanske stvari* u pitanjima:
- razvoda;
- zakonske rastave;
- poništaja braka;
- roditeljske odgovornosti (dodjela, ostvarivanje, prijenos, ograničavanje ili oduzimanje), osobito:
- prava na skrb i kontakt s djetetom;
- skrbništva, odgajateljstva* i sličnih instituta;
- djece u ustanovi za skrb ili kod udomitelja;
- zaštite djece u pogledu upravljanja njihovom imovinom.
Obveze uzdržavanja izuzete su iz područja primjene Uredbe.
U prekograničnom kontekstu, Uredbom se predviđa sljedeće:
- usklađena pravila o nadležnosti u pitanjima razvoda, zakonske rastave i poništaja braka;
- usklađena pravila o nadležnosti u sporovima o roditeljskoj odgovornosti, kao što su skrb, prava na kontakt ili smještaj djeteta u drugoj zemlji EU-a;
- poboljšani postupak povratka u slučaju otmice djeteta uvođenjem jasnih rokova kako bi se slučajevi brzo riješili; prvostupanjski i drugostupanjski sudovi morat će donijeti svoje odluke u roku od šest tjedana;
- promicanje mirenja;
- davanje mogućnosti djeci da budu saslušana u postupcima koji se na njih odnose;
- uklanjanje potrebe za posredničkim postupkom („egzekvatura”) za odluke o roditeljskoj odgovornosti, čime se štedi vrijeme i trošak pojedinaca;
- jasnija pravila o smještanju djece u drugoj zemlji EU-a, uključujući potrebu za pristankom u svim situacijama, osim ako će dijete biti smješteno s roditeljem;
- učinkovitija provedba odluka, uvođenje mogućih razloga za obustavu ili odbijanje provedbe;
- pojednostavnjen optjecaj odluka, autentičnih isprava* i određenih sporazuma unutar EU-a putem pravila o priznavanju i provedbi u drugim zemljama EU-a;
- bolja suradnja između središnjih vlasti različitih zemalja EU-a i između sudova, uz poštovanje prava stranaka i povjerljivosti.
Najbolji interes djeteta i dalje je primarni cilj, u skladu s člankom 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989., kako su provedene nacionalnim pravom i postupcima.
Uredba nadopunjuje Hašku konvenciju iz 1980. o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, koja se odnosi na odluke kojima se nalaže povratak djeteta u njegovu zemlju podrijetla.
Stavljanje izvan snage
Uredbom (EU) 2019/1111 stavlja se izvan snage Uredba (EZ) br. 2201/2003 od 1. kolovoza 2022.
OTKADA SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?
Primjenjuje se od 1. kolovoza 2022. Neka pravila koja se tiču delegiranih akata i zahtjev da zemlje EU-a Europskoj komisiji dostave informacije primjenjuju se od 22. srpnja 2019.
POZADINA
Za više informacija vidjeti:
KLJUČNI POJMOVI
Građanske stvari: parnični sudski postupak i posljedične odluke. Za potrebe Uredbe, pojam uključuje sve zahtjeve, mjere ili odluke koje se odnose na „roditeljsku odgovornost” u smislu te uredbe, u skladu s njezinim ciljevima, i na temelju utvrđene sudske prakse
Suda Europske unije.
Odgajateljstvo: pojedinac koji je zakonski imenovan da brine o interesima onoga koji im se zbog svoje mladosti, nemogućnosti razumijevanja ili nekog drugog razloga ne može sam posvetiti. Primjenjuje se na skrbnika ostavine štićenika (tj. novorođenče koje je zakonom stavljeno pod nadzor skrbnika) koji je različit od skrbnika osobe.
Autentične isprave: definirane u Uredbi (EZ) br.
805/2004 kao:
- dokument koji je formalno sastavljen ili registriran kao autentična isprava, a čija autentičnost:
- se odnosi na potpis i sadržaj isprave; i
- utvrđena je od strane javnog tijela ili drugog tijela koje je u tu svrhu ovlastila zemlja EU-a iz koje potječe; ili
- aranžman koji se odnosi na obveze uzdržavanja sklopljen s upravnim tijelima ili ovjeren od njih.
GLAVNI DOKUMENT
Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka) (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.–115.)
VEZANI DOKUMENTI
Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.–29.)
Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EZ) br. 2201/2003 uključene su u izvorni dokument. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.
Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL L 7, 10.1.2009., str. 1.–79.)
Vidjeti pročišćeni tekst.
Posljednje ažuriranje 13.11.2019