Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Summaries of EU Legislation

Obveze uzdržavanja

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

Njome se uvode pravila o olakšavanju plaćanja prekograničnih tražbina za uzdržavanje. Takve tražbine proizlaze iz obveze pomaganja članovima obitelji i mogu uključivati, na primjer, uzdržavanje koje se plaća djetetu ili bivšem bračnom partneru nakon razvoda.

KLJUČNE TOČKE

Uredba se primjenjuje na obveze uzdržavanja koje proizlaze:

  • iz obiteljskog odnosa;
  • iz roditeljstva;
  • iz braka ili tazbine.

Nadležnost

  • U pitanjima koje se odnose na obveze uzdržavanja, nadležnost ima:
    • sud mjesta u kojem tuženik ili uzdržavana osoba uobičajeno živi ili
    • sud koji je nadležan za status osobe (primjerice razvod) ili koji se odnose na roditeljsku odgovornost, ako se pitanje u pogledu uzdržavanja na to odnosi (pod uvjetom da nadležnost nije temeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana).
  • Strane se pod određenim uvjetima mogu dogovoriti o sudu ili sudovima države članiceEuropske unije (EU) koji su nadležni za rješavanje spora, osim ako se to odnosi na obvezu uzdržavanja djetetamlađeg od 18 godina.
  • Kada se tuženik pojavi pred sudom neke od država članica, taj će sud biti nadležan, osim ako tuženik ospori nadležnost tog suda.
  • U slučaju neispunjavanja prethodno navedenih uvjeta, uz određene uvjete spor se može pokrenuti na sudovima države članice čije su obje strane državljani.
  • Kada nisu ispunjeni prethodno navedeni uvjeti, predmet spora može se pokrenuti pred sudom države članice s kojom je spor dovoljno povezan ako se postupak ne može pokrenuti u zemlji s kojom je spor usko povezan.
  • Dokle god uzdržavana osoba boravi u državi članici u kojoj je donesena odluka o obvezama uzdržavanja, obveznik uzdržavanja ne može, uz određene iznimke, pokrenuti sudski postupak kako bi se izmijenila odluka u drugoj državi članici. Obveznik uzdržavanja se, pak, može usuglasiti da o sporu odlučuje drugi sud.
  • Ako se pokreće sudski postupak vezan uz iste strane i isti postupak na sudovima različitih država članica, nadležnost ima prvi sud pred kojim je pokrenut postupak.
  • Bez obzira na nadležnost suda u pogledu merituma stvari zahtjevi za privremenim i zaštitnim mjerama mogu se uložiti pred svakim sudom svake države članice.

Priznavanje i izvršenje odluka

  • Jedna država članica mora priznati odluku o obvezama uzdržavanja iz druge države članice bez određenih posebnih postupaka.
  • Sve države članice, osim Danske, obvezuje Haški protokol od 23. studenoga 2007. o mjerodavnom pravu za obveze uzdržavanja.
  • U slučaju odluke koju donosi država članica koju obvezuje Haški protokol iz 2007., njezino priznavanje ne smije se osporiti. To se primjenjuje samo ako državu članicu obvezuje Haški protokol na početku sudskog postupka.
  • U slučaju odluke koju donosi država članica koju ne obvezuje Haški protokol iz 2007., njezino priznavanje može se odbiti u određenim slučajevima i može je provesti druga država članica ako je ta država članica dobila izjavu o njezinu izvršenju. To se primjenjuje i na situacije u kojima je izvorni sudski postupak započeo prije nego što je Uredba o uzdržavanju postala važeća (18. lipnja 2011.), ali ne prije nego što je tu državu članicu obvezivala Uredba Bruxelles I (Uredba (EZ) br. 44/2001).
  • U svim slučajevima izvorni sud može donijeti izjavu da je odluka provizorno izvršiva. Kada odluku treba provesti država članica koja nije država koja je izvorno donijela odluku, izvršenje se provodi na temelju prava te države članice.
  • Odluka koja se donosi u nekoj državi članici ne može se preispitati u pogledu merituma stvari u državi članici u kojoj se traži njezino priznavanje, izvršivost ili izvršenje.
  • Besplatnu pravnu pomoć moguće je dobiti u pogledu zahtjeva za obveze uzdržavanja, koje proizlaze iz odnosa roditelj-dijete prema osobi mlađoj od 21 godine, pod uvjetom da se te primjene provode putem središnjih tijela.

Središnja tijela

  • Svaka država članica mora imenovati središnje tijelo odgovorno za pomoć stranama u utvrđivanju i naplati tražbina. Konkretno, ta će tijela slati i primati zahtjeve temeljem ove Uredbe te poduzeti sve potrebne mjere za uvođenje ili olakšavanje uvođenja potrebnih postupaka.
  • Središnja tijela moraju međusobno surađivati, promicati suradnju među nadležnim tijelima u svojoj državi i tražiti rješenja u slučaju poteškoća koje mogu nastati u primjeni ove uredbe. U tu svrhu trebaju upotrebljavati Europsku pravosudnu mrežu u građanskim i trgovačkim stvarima uspostavljenu na temelju Odluke 2001/470/EZ.

Završne odredbe

Uredba zamjenjuje pravila koja se odnose na obveze uzdržavanja iz Uredbe (EZ) br. 44/2001 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Njome se također zamjenjuje Uredba (EZ) br. 805/2004 o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine, osim za europske naloge za izvršenje koji se odnose na obveze uzdržavanja koje izdaju države članice koje ne obvezuje Haški protokol iz 2007. (vidjeti sažetak).

Izmjena zakonodavstva

Uredba (EZ) br. 4/2009 izmijenjena je četiri puta:

  • Provedbenom uredbom (EU) br. 1142/2011 uspostavljaju se novi prilozi (prilozi X. i XI.) s popisima administrativnih i nadležnih tijela država članica;
  • Uredbom (EU) br. 517/2013 izmijenjen je niz uredbi i odluka EU-a, uključujući Uredbu (EZ) br. 4/2009 zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji;
  • Provedbenom uredbom (EU) 2015/228 zamijenjeni su prilozi od I. do VII. kako bi se u obzir uzelo sljedeće:
    • pridruživanje Hrvatske EU-u
    • promjena valute u Estoniji, Latviji i Litvi
    • želja Ujedinjene Kraljevine da sudjeluje u primjeni Uredbe (EZ) br. 4/2009
    • potreba da se u priloge II. i IV. uvrsti upućivanje na Dansku u pogledu njezine želje da djelomično provede Uredbu (EZ) br. 4/2009
    • izmjene određenih dijelova priloga VI. i VII. kako bi se olakšala njihova primjena;
  • Provedbenom uredbom (EU) 2018/1937 zamijenjen je Prilog X. kako bi se u obzir uzele promjene upravnih tijela o kojima su Europsku komisiju obavijestile Ujedinjena Kraljevina i Latvija.

OTKADA SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?

Uredba se primjenjuje od 18. lipnja 2011. Primjenjuje se na Dansku unatoč njezinu nesudjelovanju u području slobode, sigurnosti i pravde EU-a.

Danska je potvrdila svoju namjeru provedbe uredbe u mjeri u kojoj ta uredba zamjenjuje Uredbu (EZ) br. 44/2001 putem deklaracije na temelju istodobnog sporazuma potpisanog s Europskom zajednicom.

U 2013. Danska je potvrdila svoju namjeru provedbe provedbenog akta (Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1142/2011) o uspostavi priloga X. i XI. Uredbi Vijeća (EZ) br. 4/2009.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

GLAVNI DOKUMENT

Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL L 7, 10.1.2009., str. 1.–79.)

Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EZ) br. 4/2009 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

VEZANI DOKUMENTI

Sporazum između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 195, 18.7.2013., str. 1.)

Odluka Vijeća 2011/432/EU od 9. lipnja 2011. o odobrenju, u ime Europske unije, Haške konvencije od 23. studenoga 2007. o međunarodnoj naplati tražbina za uzdržavanje djece i drugim oblicima obiteljskog uzdržavanja (SL L 192, 22.7.2011., str. 39.–50.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Odluka Vijeća 2011/220/EU od 31. ožujka 2011. o potpisivanju, u ime Europske unije, Haške konvencije od 23. studenoga 2007. o međunarodnoj naplati tražbina za uzdržavanje djeteta i drugim oblicima obiteljskog uzdržavanja (SL L 93, 7.4.2011., str. 9.)

Odluka Komisije 2009/451/EZ od 8. lipnja 2009. o namjeri Ujedinjene Kraljevine da prihvati Uredbu Vijeća (EZ) br. 4/2009 o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u predmetima koji se odnose na obveze uzdržavanja (SL L 149, 12.6.2009., str. 73.)

Sporazum između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 149, 12.6.2009., str. 80.)

Odluka Vijeća 2006/325/EZ od 27. travnja 2006. o sklapanju Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 120, 5.5.2006., str. 22.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Posljednje ažuriranje 22.09.2021

Top