Ugovor o funkcioniranju Europske unije
SAŽETAK DOKUMENTA:
Ugovor o funkcioniranju Europske unije
UVOD
Kao rezultat Ugovora iz Lisabona, Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) razvijen je iz Ugovora o osnivanju Europske zajednice (UEZ ili Ugovor o EZ-u), kako je uspostavljeno Ugovorom iz Maastrichta. Sam Ugovor o EZ-u temeljio se na Ugovoru o osnivanju Europske ekonomske zajednice (UEEZ) koji je potpisan u Rimu 25. ožujka 1957. Stvaranje Europske unije Ugovorom iz Maastrichta (7. veljače 1992.) označilo je daljnji korak na putu političkog ujedinjenja Europe.
No Europska unija nije zamijenila Europske zajednice, već ih je smjestila pod isti krov unutar strukture „tri stupa”:
Svaki novi ugovor rezultira ponovnim numeriranjem članaka. Ugovorom iz Lisabona, koji je potpisan 13.12.2007. i koji je na snagu stupio 1.12.2009., zauzvrat je preimenovan UEZ u UFEU koji je objedinio tri stupa u reformirani EU i koji je potom ponovno numeriran.
UFEU jedan je od dvaju primarnih ugovora EU-a, uz Ugovor o Europskoj uniji (UEU). Definiranjem načela i ciljeva EU-a te raspona djelovanja unutar područja politike, ovaj ugovor predstavlja detaljnu osnovu prava EU-a. Njime se također utvrđuju organizacijske i funkcionalne pojedinosti institucija EU-a.
ČEMU SLUŽI OVAJ UGOVOR?
Kao što je već navedenoj u njegovoj prijašnjoj preambuli, cilj je UEZ bio „stvaranje sve tješnje povezane unije između naroda Europe”. Taj se tekst i dalje nalazi u preambuli trenutačnog UFEU-a kao i u UEU-u. Zapravo, tim se je ugovorima dalo europskoj integraciji više politička i demokratska dimenziju, uz prvotni ekonomski cilj stvaranja jedinstvenog tržišta.
KLJUČNE TOČKE PROČIŠĆENOG UGOVORA
- Dio prvi – Načela:
- opisuju se područje primjene ugovora i njegovu povezanost s UEU-om (članak 1.);
- naznačuje se nadležnost EU-a u skladu s razinom ovlasti EU-a u određenom području (članci 2., 3., 4., 5. i 6.);
- utvrđuju se opća načela u skladu s kojima djeluje EU (članci 7.–17.).
- Dio drugi – Nediskriminacija i građanstvo EU-a:
- stavlja se izvan zakona diskriminacija na temelju državljanstva (članak 18.);
- navodi se da se EU „boriti protiv diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, religije ili vjerovanja, tjelesne invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije” (članak 19.);
- utvrđuje se i definira državljanstvo EU-a i povezana prava (članci 20.–24.).
- Dijelom trećim – najveći dio (članci 26.–197.), utvrđuje se pravna osnova za politike i unutarnja djelovanja EU-a u sljedećim područjima:
- unutarnje tržište (Glava I.);
- slobodno kretanje robe (Glava II.), uključujući carinsku uniju;
- zajednička poljoprivredna politika i zajednička ribarstvena politika (Glava III.);
- slobodno kretanje radnika (i osoba općenito), usluga i kapitala (Glava IV.);
- područje slobode, pravde i sigurnosti (Glava V.), uključujući policijsku i pravosudnu suradnju;
- promet (Glava VI.);
- tržišno natjecanje, oporezivanje i usklađivanje zakonodavstava (Glava VII.);
- ekonomska i monetarna politika (Glava VIII.), uključujući članke o euru;
- politika zapošljavanja (Glava IX.);
- socijalna politika (Glava X.), s upućivanjem na Europsku socijalnu povelju (1961.) i Povelju Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika (1989.) – u Glavi XI. uspostavlja se Europski socijalni fond;
- obrazovanje, strukovno osposobljavanje, mladi i sport (Glava XII.);
- kultura (Glava XIII.);
- javno zdravstvo (Glava XIV.);
- zaštita potrošača (Glava XV.);
- transeuropske mreže (Glava XVI.);
- industrijska politika (Glava XVII.);
- ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija – drugim riječima, smanjenje razlika u razvoju (Glava XVIII.);
- istraživanje i razvoj te svemir (Glava XIX.);
- politika zaštite okoliša (Glava XX.);
- energetska politika (Glava XXI.);
- turizam (Glava XXII.);
- civilna zaštita (Glava XXIII.);
- administrativna suradnja (Glava XXIV.).
- U četvrtom se dijelu – Pridruživanje prekomorskih zemalja i područja (članci 198.–204.) opisuje posebne veze između EU-a i prekomorskih područja nekih država EU-a koja, za razliku od najudaljenijih regija, nisu dio EU-a.
- U petom se dijelu – Vanjsko djelovanje EU-a (članci 205.–222.) opisuje:
- zajednička trgovinska (vanjska trgovina) politika;
- razvojna suradnja i humanitarna pomoć za države izvan EU-a;
- odnosi sa državama izvan EU-a (međunarodni ugovori, sankcije i solidarnost među državama EU-a) i međunarodnim tijelima;
- utvrđivanje delegacija EU-a;
- da vanjsko djelovanje mora biti u skladu s načelima utvrđenima u poglavlju 1., glavi 5. UEU-a o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (članak 205.).
- U šestom se dijelu – Institucionalne i financijske odredbe detaljno razmatraju:
- institucije EU-a (članci 223.–227.);
- savjetodavna tijela EU-a (članci 300.–307.);
- Europska investicijska banka (članci 308. i 309.);
- zakonodavni akti (uredbe, direktive itd.) i postupci EU-a (članci 288.–299.);
- proračun EU-a (članci 310.–325.);
- pojačana suradnja među državama EU-a (članci 326.–334.).
- U sedmom dijelu – Opće i završne odredbe (članci 335.–358.) opisuju se određene pravne točke kao što su pravna sposobnost EU-a, teritorijalna i vremenska primjena, sjedište institucija, imuniteti i učinak na ugovore potpisane prije 1958. ili datumi pristupanja.
OTKAD SE OVAJ UGOVOR PRIMJENJUJE?
UFEU je potpisalo 27 država EU-a (Hrvatska je tek 2013. pristupila EU-u) 13. prosinca 2007., a na snagu je stupio 1. prosinca 2009.
POZADINA
Za više informacija pogledajte:
GLAVNI DOKUMENT
Ugovor o funkcioniranju Europske unije od 13. prosinca 2007. – pročišćeni tekst (SL C 202, 7. 6. 2016., str. 47.–360.)
VEZANI DOKUMENTI
Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (nije objavljen u Službenom listu)
Naredne izmjene i dopune ugovora uključene su u osnovni tekst. Ovaj pročišćeni tekst služi samo za orijentaciju.
Ugovor iz Maastrichta od 7. veljače 1992. (SL C 191, 29. 7. 1992., str. 1.–112.)
Ugovor iz Lisabona od 13. prosinca 2007. (SL C 306, 17. 12. 2007., str. 1.–271.)
Posljednje ažuriranje 15.12.2017