28.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 50/18

(1)

Dana 7. listopada 2016. Europska komisija („Komisija”) uvela je privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz u Europsku uniju („Unija”) plosnatih proizvoda od nelegiranog ili legiranog čelika (osim nehrđajućeg čelika, silicijskog elektročelika, alatnog čelika i brzoreznog čelika), toplo valjanih, neplatiranih niti prevučenih, koji nisu u kolutima, debljine veće od 10 mm i širine 600 mm ili veće odnosno debljine 4,75 mm ili veće, ali ne veće od 10 mm, i širine 2 050 mm ili veće („teške ploče”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1777 (2) („Privremena uredba”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak 13. veljače 2016. objavom Obavijesti o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije („Obavijest o pokretanju postupka”) nakon pritužbe koju je 4. siječnja 2016. podnijela Europska federacija proizvođača željeza i čelika („Eurofer”) u ime proizvođača koji čine više od 25 % ukupne proizvodnje teških ploča u Uniji.

(3)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 28. i 29. Privremene uredbe, ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”), a ispitivanjem kretanja koja su važna za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2012. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(4)

Komisija je uvoz teških ploča podrijetlom iz NRK-a uvjetovala evidentiranjem s početkom od 11. kolovoza 2016. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1357 (3) („Uredba o evidentiranju”). Evidentiranje uvoza prekinuto je uvođenjem privremenih mjera 8. listopada 2016.

(5)

Nakon početka evidentiranja uvoza zainteresirane strane imale su rok od 20 dana za podnošenje primjedaba. Nisu primljene nikakve primjedbe.

(6)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”), Eurofer, udruženje proizvođača čelika iz NRK-a („CISA”), proizvođač izvoznik iz NRK-a, uvoznik teških ploča u Uniji iz uvodne izjave 34. Privremene uredbe („jedan uvoznik”) i ad hoc udruženje korisnika u industriji na kraju proizvodnog lanca (stupovi vjetroturbina) dostavili su pisane podneske u kojima su iznijeli svoje stavove o privremenim nalazima.

(7)

Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane. Saslušanja su održana s jednim proizvođačem izvoznikom iz NRK-a, CISA-om i jednim uvoznikom.

(8)

Komisija je razmotrila podnesene usmene i pisane primjedbe zainteresiranih strana te je, prema potrebi, na njih odgovorila u nastavku.

(9)

Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Kako bi se provjerili odgovori na upitnike nepovezanih uvoznika, obavljeni su posjeti radi provjere u poslovnim prostorima sljedećih stranaka:

(10)

Komisija je sve stranke obavijestila o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz teških ploča podrijetlom iz NRK-a u Uniju i konačno naplatiti iznose osigurane privremenom pristojbom („konačna objava”).

(11)

Svim je strankama dano razdoblje unutar kojeg su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu. Eurofer, CISA i jedan uvoznik iznijeli su svoje primjedbe u pisanim podnescima nakon konačne objave i na saslušanju. Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(12)

CISA je podnijela primjedbu da je uzorak proizvođača iz Unije koji čine 28,5 % ukupne prodaje industrije Unije premalen i ne pokriva dovoljno prodaje.

(13)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 12. Privremene uredbe, uzorak proizvođača iz Unije odabran je na temelju najvećeg obujma prodaje u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka koji je bilo moguće razumno ispitati u raspoloživom vremenu.

(14)

Već iz tog razloga tvrdnja se mora odbaciti. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 197. u nastavku, više od 90 % (po obujmu) i oko 70 % (po kontrolnom broju proizvoda („PCN”) koji se upotrebljava za razlikovanje vrsta proizvoda u svrhu ispitnog postupka) vrsta proizvoda koje proizvođači izvoznici u uzorku izvoze iz NRK-a te vrsta proizvoda koje proizvođači iz Unije u uzorku prodaju na tržištu Unije gotovo je u potpunosti usklađeno.

(15)

Nakon konačne objave CISA je ponovno naglasila to pitanje u svojim primjedbama i na saslušanju, navodeći da je vrlo teško vjerovati da postoji gotovo potpuno usklađivanje PCN-ova ako većinu PCN-ova ne prodaju sva tri proizvođača iz Unije u uzorku. Komisija napominje da je usklađivanje PCN-ova naknadno opet provjereno te je utvrđeno da su postotci navedeni u uvodnoj izjavi 14. ispravni.

(16)

U tom kontekstu Komisija primjećuje da „usklađivanje” znači da za vrstu proizvoda koju izvoze proizvođači izvoznici iz NRK-a u uzorku pod određenim PCN-om postoji barem jedna transakcija za vrstu proizvoda pod istim PCN-om za proizvođače iz Unije u uzorku. Usklađivanje od 90 % po obujmu znači da je 90 % uvoznih transakcija proizvođača izvoznika iz NRK-a u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka obuhvaćeno PCN-om za koji postoji barem jedna transakcija za proizvođače iz Unije u uzorku. Usklađivanje od 70 % po PCN-u znači da za 70 % vrsta proizvoda koji su uvezeni pod određenim PCN-om postoji barem jedna usklađena transakcija proizvođača iz Unije u uzorku.

(17)

Stoga Komisija zaključuje da je uzorak proizvođača iz Unije reprezentativan, čak i ako sama činjenica da se temelji na najvećem obujmu koji bi se mogao razumno ispitati nije dovoljna.

(18)

Budući da nije bilo daljnjih primjedaba u vezi s metodom odabira uzorka, potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava 11. do 24. Privremene uredbe.

(19)

U uvodnoj izjavi 25. Privremene uredbe navodi se da je sedam proizvođača izvoznika iz NRK-a navelo da žele zatražiti pojedinačno ispitivanje u skladu s člankom 17. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(20)

Iako nijedan od tih proizvođača izvoznika nije odgovorio na upitnik te se stoga smatra da nijedan zahtjev nije zaprimljen, jedan od tih sedam proizvođača izvoznika vratio je obrazac zahtjeva za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva („MET”) te je nakon objave Privremene uredbe zatražio da Komisija ocijeni njegov zahtjev za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva.

(21)

S obzirom na to da proizvođač izvoznik nije vratio upitnik, zahtjev društva za pojedinačno ispitivanje je odbijen jer proizvođač izvoznik nije dokazao da ispunjava uvjete za odobrenje pojedinačnog ispitivanja. U tom smislu obaviješten je da samo podnošenje obrasca zahtjeva za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva nije dovoljno da bi se podržao njihov zahtjev. Komisija nije ocijenila njihov zahtjev za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (d) Osnovne uredbe jer nisu uvršteni u uzorak niti je prihvaćen zahtjev za pojedinačno ispitivanje.

(22)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedaba u vezi s pojedinačnim ispitivanjem, potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodne izjave 25. Privremene uredbe.

(23)

U uvodnim izjavama 30. i 31. Privremene uredbe utvrđena je privremena definicija predmetnog proizvoda.

(24)

U uvodnim izjavama 34. i 41. Privremene uredbe utvrđene su tvrdnje jednog uvoznika i Komisijina ocjena tih tvrdnji u pogledu opsega proizvoda.

(25)

Nakon uvođenja privremenih mjera jedan uvoznik i CISA podnijeli su daljnje primjedbe navodeći isto tako da bi određene vrste proizvoda, to jest:

koje oni navode kao „posebne teške ploče”, trebalo isključiti iz opsega proizvoda.

(26)

Komisija napominje da se i „posebne teške ploče” i druge teške ploče mogu izraditi po mjeri te prema tome to nije relevantan kriterij za njihovo razlikovanje.

(27)

Iznesen je niz tvrdnji kojima se podupire taj zahtjev za isključenje te su pojedinačno analizirane u nastavku.

(28)

Komisija na početku podsjeća da prema sudskoj praksi opseg koncepta„proizvoda koji se razmatra” nije utvrđen ni u Osnovnoj uredbi ni u Sporazumu o antidampingu WTO-a. Sud stoga smatra da Komisija ima široko diskrecijsko pravo prilikom definiranja proizvoda koji se razmatra. Konkretnije, ne postoji uvjet za homogenost ili sličnost proizvoda u pitanju. Umjesto toga sudovi Unije smatrali su da je relevantno imaju li svi proizvodi u pitanju jednaka osnovna fizička i tehnička svojstva. Opći sud smatrao je i da krajnja namjena i zamjenjivost mogu predstavljati relevantne kriterije.

(29)

Komisija će prvo izvršiti analizu tih kriterija u ovom slučaju, a zatim objasniti kako je odlučila iskoristiti svoje široko diskrecijsko pravo na toj osnovi.

(30)

Jedan uvoznik tvrdio je da se „posebne teške ploče” mogu lako razlikovati od „teških ploča široke potrošnje” po kemijskim svojstvima kao što je udio ugljika, fizikalnim svojstvima kao što je granica razvlačenja ili tvrdoća po Brinellu, tehničkim svojstvima kao što su oznake razreda ili debljina.

(31)

CISA je tvrdila da je debljina ploče najvažniji kriterij (po obujmu izvoza) za razlikovanje „posebnih teških ploča”, koji obuhvaća više od polovine proizvoda koje treba isključiti. CISA je tu tvrdnju za isključenje iz opsega proizvoda temeljila na strukturi kontrolnog broja proizvoda korištenog za grupiranje različitih vrsta proizvoda za potrebe ispitnog postupka.

(32)

Struktura kontrolnog broja proizvoda koristi se kako bi se osiguralo da se uspoređuju proizvodi s usporedivim troškovima i cijenama, a ne govori ništa o upotrebi ili međusobnoj zamjenjivosti proizvoda. U slučaju debljine isto tako ništa ne govori o fizikalnim, kemijskim ili tehničkim svojstvima proizvoda. Osobito, nijedna od zainteresiranih strana nije mogla dokazati da teška ploča debljine 155 mm ne bi imala istu krajnju namjenu i ne bi se mogla zamijeniti s teškom pločom debljine 145 mm, gdje su svi drugi parametri jednaki.

(33)

Nadalje, iako zaista mogu postojati te posebne razlike u posebnim svojstvima iz prethodno navedene uvodne izjave 30., to ne dokazuje da „posebne teške ploče” nemaju jednake osnovne karakteristike kao i „teške ploče široke potrošnje”.

(34)

Eurofer je zatražio da definicija proizvoda ostane nepromijenjena te je podržao tvrdnje Komisije utvrđene u uvodnim izjavama 36. i 41. Privremene uredbe.

(35)

Uz to, podnesena je primjedba da dampinški uvoz iz NRK-a uključuje širok spektar razreda i dimenzija čelika te obuhvaća teške ploče od legiranog i nelegiranog čelika. Naposljetku napominju da opsegom predmetnog proizvoda nije obuhvaćen „poseban uvjet za homogenost ili sličnost proizvoda”.

(36)

Komisija napominje da je u antidampinškim ispitnim postupcima uobičajeno da opseg proizvoda obuhvaća stotine ili čak tisuće vrsta proizvoda koje nisu identične ili homogene, ali i dalje imaju jednake osnovne karakteristike, kao u slučaju ovog ispitnog postupka.

(37)

Nakon konačne objave CISA, Eurofer i jedan uvoznik vratili su se na to pitanje u svojim primjedbama i na saslušanju:

(38)

Uzimajući u obzir navedene primjedbe, Komisija napominje da, kao što je to slučaj u većini ispitnih postupaka, definicijom predmetnog proizvoda obuhvaćen je širok raspon vrsta proizvoda s jednakim ili sličnim osnovnim fizikalnim, tehničkim i kemijskim karakteristikama. Činjenica da se ta obilježja mogu razlikovati od jedne vrste proizvoda do druge mogla bi uistinu dovesti do obuhvaćanja širokog raspona vrsta.

(39)

Komisija dalje napominje da, iako su različite vrste teških ploča različitih debljina, razreda čelika itd., CISA i jedan uvoznik nisu dokazali niti dostavili dokaze ni bitne tvrdnje da bi debljina od 150 mm bila odgovarajuća razlika između „posebnih teških ploča” i „teških ploča široke potrošnje” zbog fizikalnih, kemijskih i tehničkih karakteristika ili krajnje namjene i zamjenjivosti (vidjeti odjeljak 2.1.2. u nastavku).

(40)

Na temelju prethodno navedenog, Komisija zaključuje da „posebne teške ploče” i „teške ploče široke potrošnje” imaju jednake osnovne fizikalne, kemijske i tehničke karakteristike.

(41)

CISA i jedan uvoznik isto su tako tvrdili da uvoz „posebnih teških ploča” ima potpuno drugačiju krajnju namjenu i da nisu zamjenjive „teškim pločama široke potrošnje”. CISA je podnijela primjedbu da je uvoz „posebnih teških ploča” ključan za Unijinu industriju obrade metala koja ovisi o takvom uvozu.

(42)

Istodobno je jedan uvoznik podnio primjedbu da se „posebne teške ploče” upotrebljavaju u nizu različitih industrijskih grana, uključujući rudarstvo i strojeve za zemljane radove („žuta roba”), dizalice i oprema za dizanje, konstrukcije mosta, stupovi vjetroturbina, energetski sektor itd.

(43)

Nisu se javili korisnici u Uniji ni industrije prethodno navedene u uvodnim izjavama 41. i 42. da bi podržali tvrdnju navedenu u uvodnoj izjavi 40. Naprotiv, osobito u pogledu stupova vjetroturbina, dokazi koje su dostavili taj uvoznik i druge zainteresirane strane pokazuju da proizvođači stupova vjetroturbina kupuju teške ploče koje nisu obuhvaćene definicijom „posebnih teških ploča” koju je predložio jedan uvoznik ili CISA, nego njihovom definicijom „teških ploča široke potrošnje”.

(44)

Komisija napominje da doista postoji velik broj različitih krajnjih namjena „posebnih teških ploča”. Međutim zainteresirane strane nisu pružile detaljne dokaze (primjerice fakture za korisnike u tim industrijama kojima se pokazuje da se te industrije zaista koriste tim proizvodima) koji bi Komisiji omogućili da izvrši procjenu o tome razlikuju li se te krajnje namjene za „posebne teške ploče” i „teške ploče široke potrošnje” ili većina ili svi krajnji korisnici zapravo mogu zamijeniti jednu vrstu drugom. Stoga nisu dostavljeni dokazi kojima se dokazuje da se„posebne teške ploče” ne mogu zamijeniti drugim teškim pločama.

(45)

Nakon konačne objave CISA, jedan uvoznik i Eurofer vratili su se na to pitanje u svojim primjedbama i na saslušanju. CISA nije iznijela nikakve nove tvrdnje. Jedan uvoznik tvrdio je da upotreba teških ploča ovisi o izračunatim strukturnim vrijednostima i mehaničkim utjecajima (povezanima s fizikalnim i kemijskim svojstvima) i o komercijalnim aspektima (povezanima s cijenama i troškovima proizvodnih postupaka).

(46)

Kao potporu svojim argumentima uputili su:

(47)

Komisija napominje da ni CISA ni jedan uvoznik nisu podnijeli nikakve dokaze kako bi potvrdili da je objektivna razlika između „posebnih teških ploča” i „teških ploča široke potrošnje” u debljini ploče većoj ili manjoj od 150 mm.

(48)

Nadalje, nisu dostavljeni nikakvi dokazi da nema preklapanja ni konkurencije među susjednim segmentima teških ploča, primjerice onima debljine 155 mm i 145 mm. Naprotiv, iz nekoliko faktura koje je dostavio jedan uvoznik vidljivo je da su „teške ploče široke potrošnje” i „posebne teške ploče” prodane istom kupcu putem iste fakture.

(49)

Nakon konačne objave jedan uvoznik i dalje je tvrdio da bi Komisija mogla uvesti novu odvojenu oznaku TARIC radi razlikovanja između „teških ploča široke potrošnje” i „posebnih teških ploča”, upućujući na fizikalna i kemijska svojstva te na debljinu. Ta je stranka predložila i formalni zahtjev u pogledu izvješća o inspekciji neovisnog poduzeća za istraživanje kako bi se potvrdila navedena razlika nakon carinjenja.

(50)

Budući da parametar debljine od 150 mm kao točka razgraničenja između „posebnih teških ploča” i „teških ploča široke potrošnje” nije propisno opravdan, ne mora se razmotriti argument o definiciji carinskih oznaka i službenoj inspekciji, kako je predložio uvoznik. Komisija se međutim slaže da je u načelu moguće isključiti određene proizvode iz opsega proizvoda s tehničkog gledišta. No ključno je pitanje je li takvo isključenje opravdano na temelju pravnih, ekonomskih ili političkih razmatranja (o tome u sljedećem odjeljku).

(51)

Jedan uvoznik u svojim je primjedbama na konačnu objavu dostavio više anonimiziranih faktura, opisujući ih kao svoju prodaju „posebnih teških ploča” korisnicima u proizvodnji strojeva za rudarstvo i zemljane radove (žuta roba), dizalica i opreme za dizanje, konstrukcija mosta, stupova vjetroturbina, u energetskom sektoru itd. Taj je uvoznik ponudio i pristanak na aranžman Komisije za provjeru tih podataka.

(52)

Komisija smatra da takva provjera nije potrebna u ovom predmetu. S obzirom na vrlo kasnu ponudu, bilo bi je vrlo teško, ako ne i nemoguće, praktično provesti.

(53)

Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 47., iz nekoliko faktura koje je dostavio taj uvoznik vidljivo je da su „teške ploče široke potrošnje” i „posebne teške ploče” prodane istom kupcu putem iste fakture. To jasno pokazuje da isti kupci mogu upotrebljavati i da upotrebljavaju obje vrste teških ploča.

(54)

Jedan uvoznik također je u svojim primjedbama na konačnu objavu uputio na publikaciju organizacije Stahl-Informations-Zentrum u kojoj su prikazane različite namjene teških ploča. Komisija prima na znanje to izvješće i svjesna je različitih namjena teških ploča. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 44., nisu dostavljeni nikakvi dokazi kojima se dokazuje da se „posebne teške ploče” ne mogu zamijeniti drugim teškim pločama.

(55)

Konačno, jedan uvoznik uputio je u svojim primjedbama na konačnu objavu na antidampinške mjere u pogledu teških ploča u Australiji i SAD-u, gdje su uvedena isključenja određenih vrsta proizvoda na temelju razreda i debljine.

(56)

Komisija napominje međutim da su ta isključenja uvedena prilikom pokretanja tih postupaka i da nije dano obrazloženje odluke o tom isključenju. U svakom slučaju, odlukama drugih članica WTO-a ne prejudicira se situacija u Uniji.

(57)

U svojim primjedbama na konačnu objavu Eurofer je naveo da se razredi koje su odredili jedan uvoznik i CISA kao „posebne teške ploče” temelje samo na njihovom proizvoljnom razvrstavanju. Kao ilustraciju toga Eurofer je uputio na dva primjera koja potvrđuju nalaz Komisije iz uvodne izjave 47.:

(58)

Na temelju toga, Komisija odbacuje tvrdnju da „posebne teške ploče” imaju drugačiju krajnju namjenu i da nisu zamjenjive s ostalim proizvodima koji podliježu ispitnom postupku.

(59)

Komisija primjećuje da činjenica da se unutar opsega proizvoda teških ploča može na razne načine razlikovati među vrstama, razredima, obilježjima itd. teških ploča te da mogu postojati razlike u načinima i troškovima proizvodnje, ne znači da se one mogu smatrati jedinstvenim proizvodom dok god imaju iste osnovne fizikalne, tehničke i/ili kemijske karakteristike. U tom pogledu Komisija upućuje na sudsku praksu navedenu u uvodnoj izjavi 28.

(60)

Komisija je također svjesna da bi time mogla, ako to smatra primjerenim, isključiti određene proizvode iz opsega ispitnog postupka, kao što su to učinila ispitna tijela u drugim državama članicama WTO-a.

(61)

Međutim Komisija smatra da takvo isključenje nije opravdano na temelju procjene svih činjenica utvrđenih tijekom ispitnog postupka.

(62)

CISA je podnijela izračun koji pokazuje da bi isključenje „posebnih teških ploča” činilo 9,2 % ukupnog uvoza iz NRK-a. Na temelju toga tvrdili su da će isključenje „posebnih teških ploča” iz opsega proizvoda „imati vrlo ograničen utjecaj na ukupni ispitni postupak” te da „ne bi ugrozilo općeniti učinak antidampinških mjera na dampinški uvoz teških ploča” s obzirom na to da bi se na „teške ploče široke potrošnje” mjere i dalje primjenjivale.

(63)

Analiza izvozne prodaje proizvođača izvoznika iz NRK-a u uzorku na temelju kontrolnog broja proizvoda pokazuje da „posebne teške ploče” zaista snižavaju prodajne cijene industrije Unije te time pridonosi šteti koju je pretrpjela industrija Unije.

(64)

Budući da se ne može utvrditi da „posebne teške ploče” imaju drugačiju krajnju namjenu od „teških ploča široke potrošnje” te se njome ne mogu zamijeniti, trenutačno ograničene količine te prodaje ne mogu se koristiti kao naznaka da njihovo isključenje ne bi ugrozilo učinkovitost mjera. Štoviše, da su se „posebne teške ploče” isključile iz opsega proizvoda, korisnici koji trenutačno kupuju „teške ploče široke potrošnje” mogli bi se prebaciti na „posebne teške ploče” te time izbjeći pristojbe i ugroziti učinkovitost mjera.

(65)

Nadalje, nasuprot situaciji u drugim državama članicama WTO-a, sve vrste teških ploča u znatnim količinama proizvode proizvođači iz Unije, a na sve te proizvode negativno utječe štetni damping.

(66)

Na temelju toga Komisija odbacuje tvrdnju da isključenje „posebnih teških ploča” ne bi ugrozilo učinkovitost antidampinških mjera.

(67)

Na temelju prethodno navedenog Komisija zaključuje da nijedna tvrdnja koju su iznijeli CISA i jedan uvoznik ne dokazuje da bi „posebne teške ploče” trebalo isključiti iz opsega proizvoda ispitnog postupka.

(68)

Budući da nije bilo daljnjih primjedaba u pogledu opsega proizvoda, Komisija potvrđuje definiciju predmetnog proizvoda kako je utvrđena u uvodnim izjavama 30. i 31. Privremene uredbe.

(69)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 43. Privremene uredbe, nijedan proizvođač izvoznik u uzorku nije zatražio primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva te nisu prihvaćeni zahtjevi za pojedinačno ispitivanje, uključujući zahtjeve za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva.

(70)

U Privremenoj uredbi Komisija je odabrala Australiju kao analognu zemlju u skladu s člankom 2. stavkom 7. Osnovne uredbe.

(71)

Nakon objave Privremene uredbe CISA je napomenula da su se u podnesku upućenom na početku ispitnog postupka očitovali o potencijalnoj uporabi Sjedinjenih Američkih Država, izražavajući veliku zabrinutost tim odabirom jer će rezultirati time da Komisija koristi podatke društava povezanih s industrijom Unije. CISA je napomenula da bi Komisija trebala koristiti podatke drugih zemalja, a SAD koristiti kao posljednju mogućnost u slučaju kada druge zemlje ne surađuju.

(72)

Nakon objave Privremene uredbe Eurofer, jedan proizvođač izvoznik iz NRK-a i CISA dali su primjedbe na odabir Australije i zatražili da umjesto nje Komisija koristi Sjedinjene Američke Države.

(73)

Eurofer i proizvođač izvoznik iz NRK-a predložili su da Komisija koristi podatke Sjedinjenih Američkih Država jer tamo ima više konkurentskih domaćih proizvođača te bi time na raspolaganju bili podaci za više vrsta proizvoda nego što ih je bilo od samo jednog australskog proizvođača.

(74)

S obzirom na to da je samo jedan američki proizvođač surađivao u ispitnom postupku, podaci drugih proizvođača ne bi bili dostupni da je za analognu zemlju odabran SAD.

(75)

CISA je zatražila da Komisija izračuna dampinške marže koristeći se podacima jedinog američkog proizvođača koji je surađivao, i ako rezultat bude „potpuno drugačiji” od onog koji je utvrđen u privremenoj fazi uporabom Australije, da bi Komisija trebala utvrditi da Australija nije „valjana analogna zemlja” i umjesto nje koristiti SAD.

(76)

Taj je zahtjev odbačen. Kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 44. do 52. Privremene uredbe, kao analogna zemlja odabrana je Australija, a njihove nove tvrdnje nisu dokazale da Australija nije primjerena.

(77)

Nakon konačne objave CISA je dostavila dodatne primjedbe u pogledu primjerenosti Australije kao analogne zemlje.

(78)

Prvo, napomenuli su da su dampinške marže izračunane za proizvođače izvoznike iz NRK-a bile više od marža štete te da je stoga australska uobičajena vrijednost bila viša od neštetne cijene industrije Unije, ako se uzima kao prosjek. Na temelju toga CISA je zaključila da se Australija „nikako ne može smatrati valjanom analognom zemljom”.

(79)

Taj se argument odbacuje. Razina uobičajene vrijednosti na temelju cijena ili troškova u predmetnoj zemlji tržišnoga gospodarstva jest informacija provjerena nakon odabira analogne zemlje. Uobičajena vrijednost jest domaća cijena istovjetnog proizvoda na domaćem tržištu zemlje tržišnoga gospodarstva, a ne razlog za odbacivanje Australije kao analogne zemlje.

(80)

Drugo, CISA je uputila na nedavni predmet protiv NRK-a (čelične šipke visoke otpornosti na zamor) (12) u kojem su tvrdili da je Komisija uklonila određene vrste proizvoda iz uobičajene vrijednosti u analognoj zemlji nakon što su „zainteresirane strane dovele u pitanje vrlo visoke domaće cijene i troškove proizvodnje”.

(81)

Primjer koji je CISA navela nije relevantan za ovaj ispitni postupak. U predmetu o čeličnim šipkama visoke otpornosti na zamor Komisija je utvrdila određene vrste proizvoda izrađene prema normama analogne zemlje, a ne u konkurenciji s vrstama proizvoda koji se izvoze iz NRK-a. Te određene vrste proizvoda nisu uzete u obzir pri usporedbi uobičajene vrijednosti i izvozne cijene proizvođača izvoznika iz NRK-a.

(82)

Budući da CISA nije tvrdila da proizvođač iz Australije proizvodi vrste proizvoda koji se ne natječu s vrstama proizvoda koji se izvoze iz NRK-a u Uniju, primjer nije relevantan.

(83)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedaba u pogledu analogne zemlje, potvrđuje se privremeni zaključak Komisije da koristi Australiju kao analognu zemlju kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 52. Privremene uredbe.

(84)

Eurofer je dostavio primjedbe na privremenu metodologiju Komisije utvrđenu u uvodnoj izjavi 68. Privremene uredbe u pogledu vrsta proizvoda koje analogni proizvođač ne prodaje. Tražili su da bi Komisija trebala „uključiti prilagodbu kako bi se razjasnili veći troškovi” proizvoda koji se ne prodaju na domaćem tržištu analogne zemlje.

(85)

Komisija odbacuje taj zahtjev jer jedini dostupni podaci o trošku ili cijeni teških ploča u Australiji jesu provjereni podaci proizvođača iz analogne zemlje. Ako proizvođač nije proizveo određenu vrstu proizvoda koji izvozi proizvođač izvoznik iz NRK-a, nema dostupnih podataka da bi se izvršila takva prilagodba.

(86)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedaba u pogledu uobičajene vrijednosti, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava od 53. do 68. Privremene uredbe.

(87)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu izvozne cijene, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 69. i 70. Privremene uredbe.

(88)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu usporedbe, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 71. do 73. Privremene uredbe.

(89)

Budući da nije bilo daljnjih primjedaba u pogledu dampinških marži, potvrđuju se privremene dampinške marže utvrđene u tablici 2. Privremene uredbe.

(90)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu definicije industrije Unije i proizvodnje Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 82. do 85. Privremene uredbe.

(91)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu potrošnje u Uniji, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 86. do 89. Privremene uredbe.

(92)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu obujma i tržišnog udjela uvoza iz NRK-a, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 90. do 94. Privremene uredbe.

(93)

Eurofer je dostavio primjedbu da „bi Komisija trebala biti pažljiva da ne podcijeni razinu sniženja cijena nerealno visokim prilagodbama troškova nakon uvoza”.

(94)

Međutim Komisija napominje da su iznosi troškova nakon uvoza potvrđeni tijekom provjera na licu mjesta te se stoga ne mogu smatrati nerealno visokima.

(95)

Nadalje, Eurofer je tvrdio da „se cijene industrije Unije isto tako ne bi trebale smanjivati za provizije povezane osobe plaćene unutar korporativne grupacije”.

(96)

Komisija napominje da je odbitak za provizije opravdan kada društvo koje posreduje u transakciji ima funkciju posrednika, neovisno o tome je li društvo povezano ili ne. Osim toga, ni Eurofer ni bilo koji pojedinačni proizvođač iz Unije nije dostavio nikakav argument kojim bi se to osporilo. Stoga Komisija ostaje kod stajališta da je odbitak opravdan.

(97)

Eurofer je također dostavio primjedbu da „kineski proizvođači izvoznici često dodaju određene količine bora ili kroma normalnom strukturnom čeliku kako bi imali pravo na kineske porezne olakšice, ali čelik prodaju na tržištu Unije kao normalan nelegirani strukturni čelik (npr. razreda S235, S275 i S355)”. Tražili su da Komisija osigura da „su ti proizvodi pravilno usklađeni s prodajom industrije Unije razreda čelika S235, S275 i S355 u svojoj analizi sniženja cijena”.

(98)

U analizi sniženja cijena uspoređuju se uvozne cijene iz NRK-a s cijenama Unije na temelju kontrolnog broja proizvoda (PCN) što je uobičajeno u svim dijelovima ispitnog postupka. Razred čelika čini dio kontrolnog broja proizvoda te je provjeren tijekom posjeta radi provjere proizvođača izvoznika iz NRK-a i proizvođača iz Unije u uzorku. Stoga su isti razredi čelika usklađeni za analizu sniženja cijena.

(99)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedaba na cijenu uvoza iz NRK-a i sniženje cijena, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 95. do 99. Privremene uredbe.

(100)

U uvodnoj izjavi 104. Privremene uredbe Komisija napominje da je jedan proizvođač iz Unije u uzorku obustavio proizvodnju teških ploča u prosincu 2015.

(101)

Jedan proizvođač izvoznik iz NRK-a tvrdio je da bi Komisija tog proizvođača iz Unije u uzorku trebala isključiti iz analize štete jer „i dalje postoji potencijal za poremećaj, tako da bi trebalo provesti revidiranu analizu bez podataka ugašenog društva ili bi trebalo pribaviti podatke nekog drugog proizvođača iz Unije”.

(102)

Ta obustava proizvodnje ne utječe ni na jedan pokazatelj štete jer se dogodila u zadnjim danima razdoblja ispitnog postupka te se stoga obje skupine podataka, a to su makroekonomski podaci povezani sa svim proizvođačima iz Unije i mikroekonomski pokazatelji povezani sa proizvođačima iz Unije u uzorku, smatraju reprezentativnima za gospodarsko stanje industrije Unije.

(103)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu općih napomena o gospodarskom stanju industrije Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 100. do 104. Privremene uredbe.

(104)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu proizvodnje, proizvodnog kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 105. do 110. Privremene uredbe.

(105)

CISA je izrazila svoje neslaganje s metodologijom usporedbe pokazatelja štete za obujam prodaje od „‚početne točke’ (2012.) do ‚završne točke’ (2015., tj. RIP)” i proizašlim zaključkom da se obujam prodaje industrije Unije smanjio za 7 %. Prema mišljenju CISA-e noviji podaci su relevantniji za utvrđivanje štete. Nadalje, CISA tvrdi da je Komisija „veću važnost trebala pridati posljednjim kretanjima obujma prodaje industrije Unije koja ne pokazuju nikakvo smanjenje tijekom posljednje tri godine” tj. između 2013. i 2015.

(106)

Komisija odbacuje tu tvrdnju iz sljedećih razloga:

(107)

Prvo, Komisija podsjeća na prethodno navedenu uvodnu izjavu 3. kojom se propisuje da ispitivanje kretanja relevantnih za ocjenu štete obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2012. do kraja razdoblja ispitnog postupka.

(108)

Komisija je ispitala sve pokazatelje štete predstavljanjem njihovih kretanja tijekom cijelog razmatranog razdoblja te analize po godinama, ako je relevantno.

(109)

Drugo, u uvodnoj izjavi 112. Privremene uredbe navedeno je da se „nakon smanjenja od 7 % između 2012. i 2013. i dodatnog pada u 2014. za 2 postotna boda, obujam prodaje blago povećao za 2 postotna boda tijekom razdoblja ispitnog postupka”. Stoga je jasno da Komisija nije provela jednostavnu usporedbu od „početne točke” (2012.) do „završne točke” (2015. tj. RIP)” kako se tvrdi, već sveobuhvatnu usporedbu svih godina u razmatranom razdoblju.

(110)

Treće, stabilan obujam prodaje između 2013. i 2015. mora se promatrati u kontekstu snažnog rasta potrošnje od 11 postotnih bodova, kako je navedeno u tablici 3. Privremene uredbe. Stoga stabilan obujam prodaje nije spriječio znatan gubitak tržišnog udjela od 9,3 postotna boda u isto vrijeme, kako je navedeno u tablici 7. Privremene uredbe. Zato se smatra da je stabilan obujam prodaje između 2013. i 2015. znak štete s obzirom na to da obujam prodaje treba analizirati u kontekstu rasta potrošnje i smanjenja tržišnog udjela.

(111)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedaba u pogledu obujma prodaje i tržišnog udjela industrije Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 111. do 114. Privremene uredbe.

(112)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu zaposlenosti i produktivnosti industrije Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 115. do 117. Privremene uredbe.

(113)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu troškova rada industrije Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 118. i 119. Privremene uredbe.

(114)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu rasta, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 120. i 121. Privremene uredbe.

(115)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu visine dampinške marže i oporavka od prethodnog dampinga, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 122. i 124. Privremene uredbe.

(116)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu cijena i čimbenika koji utječu na cijene proizvođača iz Unije u uzorku, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 125. do 127. Privremene uredbe.

(117)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba u pogledu zaliha proizvođača iz Unije u uzorku, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 128 do 130. Privremene uredbe.

(118)

CISA je podnijela primjedbu da je tijekom razmatranog razdoblja, neovisno o obujmu uvoza iz NRK-a, jedinični trošak proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku uvijek bio veći od prodajne cijene.

(119)

U tablici 10. Privremene uredbe prikazana su kretanja i jediničnih prodajnih cijena i jediničnih troškova proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 126. Privremene uredbe, „prodajne cijene smanjivale su se brže od jediničnog troška proizvodnje, od kojeg su u prosjeku stalno bile niže”.

(120)

Nadalje, CISA je podnijela primjedbu da ne razumije kako su proizvođači iz Unije u uzorku bili profitabilni ako je jedinični trošak proizvodnje bio veći od prosječne jedinične prodajne cijene u 2012.

(121)

Prosječni trošak proizvodnje u tablici 10. Privremene uredbe zaista je veći od prosječne jedinične prodajne cijene u 2012. Inače bi to značilo gubitak za tu godinu. Međutim dobit utvrđena u tablici 12. Privremene uredbe za 2012. ostvarena je prihodom jednog od proizvođača iz Unije u uzorku koji je povezan s proizvodnjom teških ploča, ali se ne odražava u troškovnom računovodstvu društva, a time niti u tablici 10. Privremene uredbe.

(122)

Nakon konačne objave CISA je pitala zašto se prihod jednog od proizvođača iz Unije u uzorku koji je povezan s proizvodnjom teških ploča ne odražava u unutarnjem sustavu troškovnog računovodstva (sustav troškova proizvoda) društva.

(123)

Kako je taj proizvođač iz Unije u uzorku naveo, a Komisija provjerila, do toga je došlo jer se taj iznos dobiti u potpunosti sastoji od prilagodbe na kraju godine prema međunarodnim računovodstvenim standardima („MRS”) koji se odnose na redovne poslovne aktivnosti društva. Kao takav se ne nalazi u evidenciji troškova proizvoda proizvedenih tijekom godine, ali se nalazi u nekoliko stavki u računu dobiti i gubitka (kako je utvrđeno u MRS-u 1). Ako se ne bi uzela u obzir ta dobit, industrija Unije ostvarivala bi gubitke i u 2012. (gubitak manji od 1 %).

(124)

Nadalje, prosječni trošak proizvodnje u tablici 10. Privremene uredbe odnosi se na ukupni obujam proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku, a prosječne prodajne cijene samo na prodaju proizvođača iz Unije u uzorku prvom nepovezanom kupcu u Uniji. Ta dva prosjeka nisu izravno usporediva zbog sljedećih razloga:

(125)

Nakon konačne objave CISA je pitala odnose li se obujam prodaje i tržišni udio u tablici 7. Privremene uredbe na prodaju nepovezanim kupcima ili i povezanim i nepovezanim kupcima. Komisija podsjeća na uvodnu izjavu 102. Privremene uredbe kojom se predviđa da se makroekonomski pokazatelji kao što su obujam proizvodnje ili prodaje procjenjuju na razini cjelokupne industrije Unije. Kao takvi se podaci u tablici 7. odnose na prodaju prvom nepovezanom kupcu, kako je izvijestio Eurofer. Uključivanje prodaje povezanim stranama uključivalo bi rizik dvostrukog računanja.

(126)

CISA je u svojim primjedbama na konačnu objavu tvrdila i da razliku između obujma proizvodnje industrije Unije i obujma prodaje prvom nepovezanom kupcu u Uniji uzrokuje znatna prodaja povezanim kupcima. Na temelju toga CISA je dodatno zaključila da Komisija nije prikupila i predstavila informacije o obujmu prodaje povezanim kupcima te je time otkrila samo dio situacije na tržištu Unije.

(127)

Te se tvrdnje temelje na pogrešnoj pretpostavci. Komisija podsjeća da razlika između obujma proizvodnje i obujma prodaje nepovezanim kupcima u Uniji ne potječe samo iz prodaje povezanim kupcima, nego i iz prodaje kupcima izvan Unije. Također, za proizvođače iz Unije koji nisu u uzorku može postojati razlika uzrokovana prodajom prvim nepovezanim kupcima koju Eurofer možda nije prijavio, kako je Komisija provjerila, zbog izvješćivanja po metodi opisanoj u uvodnoj izjavi 125. kako bi se izbjegao rizik dvostrukog računanja. Tablica 7. Privremene uredbe odnosi se na obujam prodaje i tržišni udio samo na tržištu Unije.

(128)

CISA je dodatno navela dva slučaja kada je Komisija provela odvojenu analizu povezanih i nepovezanih kupaca, odnosno ispitni postupak u pogledu čeličnih šipki visoke otpornosti na zamor podrijetlom iz NRK-a (13) te ispitni postupak u pogledu hladnovaljanih plosnatih proizvoda od čelika podrijetlom iz NRK-a i Rusije (14).

(129)

Komisija podsjeća da se u tim predmetima analiza odnosila na vlastitu uporabu (u slučaju hladnovaljanih plosnatih proizvoda od čelika) ili prodaju povezanim korisnicima (u slučaju čeličnih šipki visoke otpornosti na zamor), ne na prodaju povezanim kupcima kao što su povezana prodajna društva. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 89. Privremene uredbe, vlastita uporaba proizvođača iz Unije zanemariva je.

(130)

Komisija naposljetku podsjeća da su cijene i profitabilnost na tržištu Unije relevantni samo ako su to cijene prodaje među nepovezanim stranama.

(131)

Budući da nije bilo daljnjih primjedaba na profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost povećanja kapitala proizvođača iz Unije u uzorku, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 131. do 138. Privremene uredbe.

(132)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedaba, potvrđuju se zaključci o šteti iz uvodnih izjava od 139. do 147. Privremene uredbe.

(133)

Eurofer je podnio primjedbu da dampinški uvoz iz NRK-a predstavlja „najvažniji čimbenik koji utječe na industriju Unije tijekom razmatranog razdoblja”. Nadalje napominje da se „obujam uvoza iz NRK-a udvostručio između 2013. i 2014., te se opet udvostručio između 2014. i 2015.” i da je u 2015. obujam uvoza iz NRK-a „premašio obujam uvoza iz svih ostalih trećih zemalja zajedno”.

(134)

Eurofer je isto tako primijetio slična kretanja za tržišne udjele dampinškog uvoza iz NRK-a napominjući da su se „povećali s 4,1 % u 2013. na 14,4 % u 2015., dok se istodobno tržišni udio uvoza iz svih ostalih trećih zemalja smanjio s 13,2 % u 2013. na 12,2 % u 2015.”.

(135)

Naposljetku Eurofer je zaključio da je „povećanje tržišnog udjela dampinškog uvoza iz Kine gotovo u potpunosti išlo na štetu tržišnog udjela industrije Unije”. Dodaju da je cijena dampinškog uvoza iz Kine pala za gotovo 30 % tijekom razmatranog razdoblja i utvrđeno je da taj uvoz snižava cijene industrije Unije u prosjeku za 29 %.

(136)

Ovime se potvrđuju nalazi iz uvodne izjave 151. Privremene uredbe da je gotovo stalno povećanje uvoza iz NRK-a po veoma sniženim cijenama imalo jasan negativan utjecaj na rezultate industrije Unije nakon 2013.

(137)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedaba na učinke dampinškog uvoza, potvrđuju se zaključci o učincima dampinškog uvoza utvrđeni u uvodnim izjavama od 150. do 157. Privremene uredbe.

(138)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba na učinke žestoke konkurencije izazvane problemima s potražnjom na tržištu Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 158. do 163. Privremene uredbe.

(139)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba na učinke niske iskorištenosti kapaciteta proizvođača iz Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 164. do 166. Privremene uredbe.

(140)

CISA je podnijela primjedbu da je „Komisija odvojeno analizirala uvoz iz Rusije i Ukrajine te stoga nije pronašla naznake da je uvoz iz tih dviju zemalja uzrokovao štetu industriji Unije”.

(141)

CISA je nadalje podnijela primjedbu da je Komisija trebala provesti „kumulativnu procjenu uvoza iz Ukrajine i Rusije” te „kumulativnu procjenu uvoza iz svih triju zemalja (Kina, Rusija i Ukrajina)” navodeći da „obujam uvoza iz Ukrajine ili Rusije tijekom razdoblja ispitnog postupka nije zanemariv ako se uspoređuje s tržištem Unije” i da su „prosječne cijene uvoza iz obje zemlje bile čak i niže od kineskih”.

(142)

Na temelju prethodno navedenoga CISA je dostavila zaključak da, „ako je utvrđeno da uvoz iz Kine snižava cijene industrije Unije, tada je onaj iz Ukrajine i Rusije snizio cijene industrije EU-a čak i u većoj mjeri. Da je Komisija koristila istu metodologiju koju je primijenila na Kinu, tj. usporedbu od ‚početne točke’ do ‚završne točke’, utvrdila bi da su se obujam prodaje i tržišni udio uvoza iz tih dviju zemalja povećali za 41 % odnosno 2,2 postotna boda”.

(143)

Komisija upućuje na članak 3. stavak 4. Osnovne uredbe kojim se propisuje da se kumulativno može procjenjivati samo uvoz koji podliježe antidampinškom ispitnom postupku. Uvoz iz Ukrajine i Rusije ne podliježe antidampinškom ispitnom postupku te se stoga ne može dodati uvozu iz NRK-a.

(144)

Isto tako prosječne cijene iz Ukrajine, Rusije i NRK-a nisu nužno izravno usporedive, s obzirom na to da na prosječnu cijenu utječe asortiman proizvoda. Relevantnija su kretanja cijena tijekom razmatranog razdoblja. Tablica 13. Privremene uredbe jasno pokazuje da su se prosječne cijene uvoza iz Ukrajine i Rusije smanjivale mnogo sporije nego cijene uvoza iz NRK-a tijekom razmatranog razdoblja.

(145)

Tržišni udio uvoza iz ostalih trećih zemalja ostao je relativno stabilan tijekom razmatranog razdoblja, dok se uvoz iz NRK-a i više nego utrostručio. U kontekstu povećanja potrošnje u Uniji za 5 % i smanjenja tržišnog udjela industrije Unije za 10 postotnih bodova tijekom razmatranog razdoblja to znači da je uvoz iz NRK-a preuzeo tržišni udio samo od industrije Unije.

(146)

Naposljetku, obujam uvoza iz NRK-a povećao se za gotovo milijun tona tijekom razmatranog razdoblja, dok se obujam uvoza iz Ukrajine povećao za približno 160 000 tona, a iz Rusije za približno 75 000 tona.

(147)

Na temelju prethodno navedenog i s obzirom na mnogo manji obujam uvoza iz Ukrajine i Rusije u usporedbi s onim iz NRK-a, nema naznaka da bi uvoz iz tih dviju zemalja mogao prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza iz NRK-a i štete industriji Unije.

(148)

Budući da nije bilo nikakvih daljnjih primjedaba na učinke uvoza iz ostalih trećih zemalja, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 167. do 178. Privremene uredbe.

(149)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba na učinke rezultata izvozne prodaje industrije Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 179. do 183. Privremene uredbe.

(150)

Budući da nije bilo nikakvih primjedaba na učinke tržišnog natjecanja između vertikalno integriranih proizvođača iz Unije i postrojenja za ponovno valjanje iz Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 184. do 189. Privremene uredbe.

(151)

Nadalje, CISA je podnijela primjedbu da su između 2013. i razdoblja ispitnog postupka proizvođači iz Unije u uzorku ostali uvelike neprofitabilni te da su imali najveći gubitak u 2013., a to je upravo ona godina u kojoj je uvoz teških ploča iz NRK-a dosegnuo najnižu razinu.

(152)

Ta je tvrdnja razmotrena u uvodnoj izjavi 134. Privremene uredbe gdje je objašnjeno da „iako je na ozbiljan gubitak od 12,2 % u 2013. utjecala posebno niska potražnja te godine, znatan pritisak cijene i obujma kojemu je bila izložena industrija Unije izazvan rastućim uvozom iz NRK-a tijekom 2014. i razdoblja ispitnog postupka onemogućio je industriji Unije da ostvari korist od dinamičnog rasta potrošnje u Uniji za 11 postotnih bodova”. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 93. Privremene uredbe, taj je rast gotovo u potpunosti apsorbiran dampinškim uvozom iz NRK-a.

(153)

Komisija stoga zaključuje da uzrok velikog gubitka u 2013. nije mala količina uvoza iz NRK-a, već posebno niska potražnja na tržištu Unije. Međutim gubitke koje je pretrpjela industrija Unije u 2014. i 2015. prouzrokovao je stalno rastući obujam dampinškog uvoza iz NRK-a.

(154)

Osim toga, Komisija napominje da je industrija Unije bila profitabilna u 2011. i 2012. U 2011. profitna marža industrije Unije iznosila je 7,9 %, u vrijeme u kojem uvoz iz NRK-a nije bio znatan, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 221. Privremene uredbe. U 2012. profitna marža već je bila znatno niža i iznosila samo 1,6 % zbog znatne prisutnosti dampinškog uvoza iz NRK-a. Napominje se da nijedna zainteresirana strana nije imala primjedbe na profitabilnost industrije Unije u 2011. i 2012.

(155)

CISA je podnijela primjedbu da postoje i „drugi važni čimbenici” osim dampinškog uvoza iz NRK-a „koji uzrokuju navodnu štetu industriji Unije” i da bi to „moglo prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između navodnog dampinškog uvoza” iz NRK-a i štete. CISA je od Komisije zatražila da preispita svoju analizu uzročnosti i uzme u obzir sve druge čimbenike.

(156)

U tom pogledu napominje se da je šest drugih čimbenika koji su prethodno navedeni razmotreno ili u Privremenoj uredbi ili u ovoj Uredbi. Stoga je jasno da je Komisija temeljito analizirala sve čimbenike koje su utvrdile zainteresirane strane. CISA čak nije utvrdila koje „druge važne čimbenike” bi trebalo ispitati osim šest čimbenika koji već jesu detaljno analizirani. CISA je samo navela da su oni „očigledni” bez pružanja bilo kakvih daljnjih informacija. Stoga Komisija odbacuje taj podnesak.

(157)

Na temelju prethodno navedenog i s obzirom na to da nije bilo nikakvih drugih primjedaba, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 190. do 194. Privremene uredbe.

(158)

CISA je podnijela primjedbu da su tijekom razmatranog razdoblja proizvođači iz Unije imali preko 70 % tržišta Unije. Tvrde da oni dominiraju tržištem Unije, a jedini ozbiljan izvor tržišnog natjecanja jest uvoz iz NRK-a.

(159)

Komisija napominje da CISA nije prepoznala činjenicu da proizvođači iz Unije konkuriraju jedan drugom te uvozu iz NRK-a i ostalih trećih zemalja s tržišnim udjelom od 12,2 % kako je navedeno u tablici 13. Privremene uredbe. Nadalje, nema naznaka da među proizvođačima iz Unije nema tržišnog natjecanja.

(160)

Nakon privremenih mjera jedan uvoznik tvrdio je i da će uvođenje antidampinških mjera umjetno smanjiti tržišno natjecanje na tržištu Unije te će dovesti do oligopolnog tržišta u segmentu „posebnih teških ploča” jer tim segmentom već dominira samo jedan sudionik.

(161)

Komisija međutim napominje da ta strana nije dostavila nikakve dokaze koji bi potkrijepili tu tvrdnju. Naprotiv, informacije koje je dostavio Eurofer u svojim primjedbama na konačnu objavu navode brojne proizvođače iz Unije koji nude različite vrste „posebnih teških ploča”.

(162)

Komisija priznaje da bi uvođenje pristojbi moglo smanjiti broj konkurenata u određenim segmentima „posebnih teških ploča” na tržištu Unije. Međutim antidampinškim ispitnim postupkom ne definiraju se tržišta proizvoda ni geografska tržišta te se ne procjenjuje tržišna moć i njezin vjerojatan razvoj. Stoga u ovom ispitnom postupku nije bilo moguće ni nužno dobiti nalaze o tome postoji li opasnost od stvaranja ili jačanja dominantnog položaja na jednom od tržišta u smislu prava tržišnog natjecanja.

(163)

Komisija u svojoj analizi interesa Unije mora uzeti u obzir druge politike Unije, npr. politiku tržišnog natjecanja. Međutim ta razmatranja zahtijevaju daljnje ispitivanje samo ako postoje konkretni dokazi o dominantnom položaju i njegova moguća zlouporaba. Podnesci zainteresiranih strana nisu ispunili taj uvjet.

(164)

U svakom slučaju Komisija podsjeća da se antidampinške pristojbe uvode radi uklanjanja učinka štetnog dampinga utvrđenog za sve segmente teških ploča te da dominacija na tržištu ne znači zlouporabu. Ako zainteresirane strane u budućnosti primijete ponašanje kojim se krše pravila tržišnog natjecanja, one mogu iskoristiti svoje pravo na pritužbu tijelu nadležnom za tržišno natjecanje.

(165)

Nakon privremenih mjera jedan uvoznik tvrdio je da uvođenje antidampinških mjera ne bi trebalo dovesti do povećanja cijena na tržištu Unije.

(166)

Komisija podsjeća da je svrha antidampinških mjera uklanjanje narušavajućih učinaka štetnog dampinga na trgovinu. Učinci tih mjera na cijene ovise o odlukama o određivanju cijena različitih sudionika na tržištu te ih je kao takve nemoguće predvidjeti. Više cijene mogu se pojaviti kada tržišni mehanizmi smatraju da bi na nenarušenom tržištu trebale prevladati takve više cijene.

(167)

CISA je isto tako podnijela primjedbu da korisnici iz Unije trebaju konkurentne i stabilne izvore opskrbe te da bi uvođenje antidampinških mjera „vjerojatno rezultiralo velikim gubicima i/ili premještanjem radnih mjesta u industriji na kraju proizvodnog lanca iz Europske unije”.

(168)

Međutim, tijekom razdoblja ispitnog postupka 30 proizvođača iz Unije i uvoz iz niza zemalja, uključujući Rusiju i Ukrajinu, osiguravali su stalnu opskrbu teškim pločama korisnicima u Uniji. Isto tako korisnici u industrijama na kraju proizvodnog lanca nisu dostavili nikakve dokaze da nisu u mogućnosti nabaviti teške ploče zbog uvođenja antidampinških mjera. U pogledu rizika od velikih gubitaka i/ili premještanja radnih mjesta izvan Unije samo je jedna industrija na kraju proizvodnog lanca podnijela sličan zahtjev, to jest proizvođač stupova vjetroturbina. Ta je tvrdnja razmotrena u nastavku.

(169)

Ad hoc udruženje korisnika u industriji na kraju proizvodnog lanca (stupovi vjetroturbina) podnijelo je primjedbu da će uvođenje mjera za teške ploče rezultirati rizikom od premještanja proizvodnje stupova vjetroturbina u NRK i problemima sigurnosti opskrbe gotovih ili polugotovih stupova vjetroturbina u budućnosti. Taj je argument istaknuo i jedan uvoznik u svojim primjedbama na konačnu objavu u pogledu stupova vjetroturbina i drugih dijelova vjetroenergetskih sustava.

(170)

Komisija odbacuje te podneske jer te zainteresirane strane svoj zahtjev nisu potkrijepile nikakvim dokazima ili analizom, na primjer tako da se ti proizvođači stupova vjetroturbina jave u rokovima utvrđenima u Obavijesti o pokretanju postupka i da ispune odgovore na upitnik navodeći vrste teških ploča korištenih u toj industriji za izradu stupova vjetroturbina i pružajući analizu o tome mogu li se te vrste teških ploča zamijeniti vrstama teških ploča korištenima u drugim industrijama.

(171)

Komisija napominje da informacije o spisu pokazuju da proizvođači stupova vjetroturbina ne bi imali koristi od isključenja „posebnih teških ploča” iz opsega proizvoda kako je prethodno opisano u uvodnoj izjavi 42. Stoga bi njihovu zabrinutost moglo riješiti samo isključenje teških ploča za stupove vjetroturbina radi interesa Unije. Međutim u ovoj fazi proizvođači stupova vjetroturbina nisu dostavili nikakvu konkretnu i detaljnu analizu kojom bi se moglo opravdati takvo isključenje, uključujući objašnjenje uvođenja pristojbi na njihov trošak proizvodnje i mogućnost da te troškove prebace na svoje kupce.

(172)

Komisija dalje primjećuje da proizvođači stupova vjetroturbina mogu zatražiti privremenu reviziju o interesu Unije u pogledu mjera za teške ploče, ako je valjano potkrijepljena. Nadalje, ispitnim postupkom nisu otkrivene nikakve naznake da bi industrija Unije ugrozila poslovanje korisnika. Takvo ponašanje ne treba očekivati u uobičajenom uvjetima djelovanja tržišnih mehanizama.

(173)

Jedan uvoznik naveo je da je isključenje „posebnih teških ploča” iz opsega proizvoda u interesu Unije jer navodno „nekoliko ključnih industrija”, kao što su „sektor strojarstva i energetike” u Uniji, ovisi o uvozu „posebnih teških ploča” iz NRK-a. Međutim nijedan korisnik u tim industrijama nije se javio da potvrdi tu tvrdnju.

(174)

Taj je uvoznik osim toga tvrdio da „posebne teške ploče” debljine veće od 150 mm proizvode samo tri proizvođača iz Unije. Proizvodnju ploča s visokom granicom razvlačenja, kaljenih i hlađenih ploča i teških ploča otpornih na abraziju navodno kontroliraju samo četiri proizvođača iz Unije. Na temelju toga oni tvrde da se industrija Unije na kraju proizvodnog lanca „već danas suočava s nedostatnom opskrbom i dramatično većim prodajnim cijenama” i da se to može uravnotežiti samo uvozom „posebnih teških ploča” iz NRK-a.

(175)

CISA je navela i da bi se korisnici „posebnih teških ploča” u industriji obrade metala zbog vrlo ograničenog broja europskih proizvođača „posebnih teških ploča” jednako tako mogli suočiti s nedostatnom opskrbom. Međutim nijedan korisnik u toj industriji na kraju proizvodnog lanca nije postavio pitanje nedostatne opskrbe.

(176)

Komisija odbacuje podneske iz prethodnih uvodnih izjava 173. do 175. jer zainteresirane strane nisu potkrijepile svoje tvrdnje nikakvim dokazima ni analizom. Naprotiv, ispitnim postupkom utvrđen je znatan pad cijena teških ploča u Uniji tijekom razmatranog razdoblja. Isto tako ispitnim se postupkom pokazalo da industrija Unije ima znatan rezervni kapacitet zbog sve manje iskorištenosti kapaciteta. Također, prema CISA-i je obujam „posebnih teških ploča” koje izvozi NRK neznatan.

(177)

Nakon konačne objave jedan uvoznik vratio se na to pitanje u svojim primjedbama na konačnu objavu. Međutim nisu navedeni nikakvi novi bitni argumenti.

(178)

U nedostatku bilo kakvih činjeničnih dokaza o navodno nedostatnoj opskrbi zbog uvođenja antidampinških mjera, Komisija ne može zaključiti da će uvođenje takvih mjera dovesti do nedostatne opskrbe „posebnim teškim pločama”.

(179)

Ukratko, ni iz jednog argumenta koji su iznijele zainteresirane strane nije vidljivo da postoje uvjerljivi razlozi protiv uvođenja mjera na uvoz predmetnog proizvoda iz NRK-a.

(180)

Svi su negativni učinci na nepovezane korisnike ublaženi s obzirom na raspoloživost drugih izvora opskrbe. Pozitivni učinci antidampinških mjera na tržište Unije, posebno na industriju Unije, premašuju moguće negativne učinke na druge interesne skupine.

(181)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedaba u pogledu interesa Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 195. do 215. Privremene uredbe.

(182)

Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 4., Komisija je nakon zahtjeva koji je podnio Eurofer uvela obvezno evidentiranje uvoza teških ploča podrijetlom iz NRK-a. Evidentiran je uvoz ostvaren između 11. kolovoza 2016. i uvođenja privremenih mjera, odnosno 7. listopada 2016.

(183)

U skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (d) Osnovne uredbe pristojbe se mogu uvesti retroaktivno ako je, „osim razine uvoza koja je nanijela štetu tijekom istrage, došlo do dodatnog značajnog povećanja uvoza, koje će, s obzirom na rokove, obujam i ostale okolnosti, vjerojatno u ozbiljnoj mjeri ugroziti pozitivan učinak konačne antidampinške pristojbe koja se mora primijeniti”.

(184)

CISA je navela da bi možebitne retroaktivne mjere imale negativan utjecaj na uvoznike zato što bi se suočili s „nepotrebnim dodatnim troškovima” jer plaćaju antidampinške pristojbe. CISA navodi da uvoznici „nemaju namjeru gomilati zalihe predmetnog proizvoda” iz NRK-a te da je evidentirani uvoz preostali dio starih ugovora koji su sklopljeni prije pokretanja postupka. CISA tvrdi da će „neočekivana pristojba dovesti do gubitaka” za uvoznike i korisnike u Uniji.

(185)

CISA na kraju tvrdi da „evidentiranje uvoza i prijetnja retroaktivnim uvođenjem mjera nije ništa drugo nego stvaranje još jedne prepreke sa svrhom trgovinske zaštite tako da uvoznici iz EU-a prestanu uvoziti iz Kine čak i prije nego se dokaže da takav uvoz šteti industriji EU-a”.

(186)

Statistički podaci Eurostata o uvozu navedeni u tablici 1. u nastavku pokazuju da se uvoz teških ploča iz NRK-a znatno smanjio nakon razdoblja ispitnog postupka.

Tablica 1.

Razvoj prosječnog mjesečnog obujma uvoza

(187)

Komisija zaključuje da, s obzirom na to da nije bilo daljnjeg znatnog rasta uvoza, pravni uvjet za retroaktivno naplaćivanje pristojbi u skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (d) Osnovne uredbe nije ispunjen. Stoga ne bi trebalo retroaktivno uvesti pristojbe na evidentirani uvoz.

(188)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 222. Privremene uredbe, Komisija je utvrdila razinu uklanjanja štete na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvođača izvoznika u uzorku iz NRK-a, primjereno prilagođene za troškove nastale nakon uvoza i carine, s ponderiranom prosječnom neštetnom cijenom istovjetnog proizvoda koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka na tržištu Unije prodavali proizvođači iz Unije u uzorku.

(189)

CISA je podnijela niz primjedbi na metodologiju izračuna neštetne cijene istovjetnog proizvoda koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka u ovom slučaju na tržištu Unije prodavali proizvođači iz Unije u uzorku.

(190)

CISA je najprije tražila objašnjenje zašto je Komisija koristila metodologiju dodavanja prodajnih cijena industrije Unije gubicima nastalima tijekom razdoblja ispitnog postupka, a potom dodavanja ciljne profitne marže od 7,9 % umjesto dodavanja ciljne dobiti troškovima proizvodnje.

(191)

Odabir između dviju metodologija koje je koristila Komisija za utvrđivanje razine uklanjanja štete provodi se pojedinačno od slučaja do slučaja. U nedostatku usporedive prodaje industrije Unije neštetna cijena često se utvrđuje dodavanjem ciljne dobiti ukupnim troškovima. Međutim u postojećem slučaju usporediva prodaja bila je dostupna.

(192)

To je zato što se istovjetni proizvod koji prodaje industrija Unije sastojao od stotina vrsta proizvoda te su proizvođači iz Unije u uzorku imali opsežnu mrežu povezanih društava, uključujući servisne centre za čelik, koja imaju troškove i koja u poslovnim knjigama proizvođača iz Unije u uzorku nisu evidentirana na način kojim bi se lako mogla dodijeliti različitim kontrolnim brojevima proizvoda. Iz tih razloga nije bilo moguće prikupiti informacije o troškovima za svaki kontrolni broj proizvoda ne samo od proizvodnih društava, već i od svih povezanih prodajnih društava (osobito servisnih centara za čelik) u Uniji kako bi se dobio ukupni trošak po kontrolnom broju proizvoda.

(193)

Stoga je Komisija ukupni trošak po svakom kontrolnom broju proizvoda utvrdila dodavanjem ponderiranog prosječnog gubitka koji su ostvarili proizvođači iz Unije u uzorku ponderiranoj prosječnoj prodajnoj cijeni. Potom je ciljna profitna marža od 7,9 %, na koju nisu primljene primjedbe nakon privremenih mjera, dodana ukupnom trošku utvrđenom na taj način.

(194)

Naposljetku CISA je navela da je korištena metodologija „pogrešna” i da dvije metodologije „dovode do potpuno različitih rezultata”. Naveli su primjer upotrijebivši hipotetski trošak proizvodnje i hipotetsku prodajnu cijenu, čime se navodno pokazuje da je računanje ciljne cijene na temelju prodajne cijene pogrešno.

(195)

Komisija napominje da se, s obzirom na to da je većina informacija korištenih u primjeru hipotetska i ne odnosi se na stvarne podatke, rezultatom takvog primjera ne može dokazati da je metodologija upotrijebljena u ovom slučaju pogrešna. Stoga Komisija tu tvrdnju ne može smatrati dokazom. Da je bila dostupna ista razina detaljnih informacija, obje metodologije dovele bi do sličnih rezultata.

(196)

Naposljetku, CISA je podnijela primjedbu da, „ako većinu kontrolnih brojeva proizvoda koje izvoze kineski proizvođači izvoznici prodaje manje od tri proizvođača iz Unije u uzorku, potrebno je preispitati reprezentativnost prodajnih podataka primljenih od proizvođača iz Unije u uzorku te zaključiti da je izračunavanje sniženja marže na temelju toga prilično sporno. Ne treba ni spominjati činjenicu da se šteta teško može dokazati ako industrija Unije čak ni ne proizvodi/ne prodaje vrste koje izvoze kineski proizvođači izvoznici”.

(197)

Bez obzira na to što su u uzorak odabrana tri proizvođača iz Unije, Komisija napominje kako činjenica da „većinu kontrolnih brojeva proizvoda koje izvoze kineski proizvođači izvoznici prodaje manje od tri proizvođača iz Unije u uzorku” ne znači da ih industrija Unije ili čak proizvođači iz Unije u uzorku uopće ne prodaju. To samo znači da sva tri proizvođača iz Unije u uzorku ne prodaju sve kontrolne brojeve proizvoda koje izvoze proizvođači izvoznici u uzorku iz NRK-a.

(198)

Komisija napominje i da nisu svi proizvođači izvoznici u uzorku iz NRK-a u Uniju izvozili iste kontrolne brojeve proizvoda. Štoviše, veliku većinu kontrolnih brojeva proizvoda koje proizvođači izvoznici u uzorku izvoze u Uniju (što čini više od 90 % tog izvoza po obujmu) proizvodi jedan ili više proizvođača iz Unije u uzorku.

(199)

Nakon konačne objave CISA se vratila na to pitanje u svojim primjedbama i na saslušanju.

(200)

CISA je zaključila da industrija Unije možda nije prijavila točne podatke te da je iskoristila povoljni tretman kršenjem prava drugih strana na objektivan, nepristran i nediskriminirajući ispitni postupak. Navodni povoljni tretman industrije Unije mogao bi se vidjeti i u popustljivosti Komisije prema njoj kad nije dostavila određene važne podatke (CISA je uputila na razinu informacija i troškove proizvodnje).

(201)

Odbija se tvrdnja o navodnom povoljnom tretmanu. Predmetno pitanje odnosi se na tekst u uvodnim izjavama 191. do 193. U tim je uvodnim izjavama Komisija navela razlog za odabir između dviju metodologija kojima se koristila za utvrđivanje razine uklanjanja štete.

(202)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedaba na razinu uklanjanja štete, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 217. do 223. Privremene uredbe.

(203)

Nakon konačne objave jedan proizvođač izvoznik iz NRK-a dostavio je Komisiji ponudu za preuzimanje cjenovne obveze. Tom su ponudom utvrđene najniže uvozne cijene za vrste teških ploča koje Uniji prodaje proizvođač izvoznik iz NRK-a, a ponuđena je i metoda indeksiranja tih najnižih uvoznih cijena na temelju cijena glavnih sirovina.

(204)

Komisija je odbila ponudu za preuzimanje cjenovne obveze zbog velikog rizika od unakrsne naknade povezane s cijenom jer je razlika u najnižim uvoznim cijenama među različitim vrstama koje nije lako razlikovati bila prevelika, a metoda indeksiranja previše složena. Osim toga, struktura kanala izvozne prodaje proizvođača izvoznika i usporedne izvozne prodaje ostalih proizvoda nije omogućavala propisno praćenje te je stoga rizik unakrsne naknade povezane s cijenom putem drugih proizvoda koje prodaju povezana društva proizvođača izvoznika bio prevelik.

(205)

Proizvođač izvoznik obaviješten je o razlozima odbijanja njegove ponude za preuzimanje obveze i pružena mu je mogućnost da iznese primjedbe.

(206)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz predmetnog proizvoda na razini uklanjanja štete, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(207)

Na temelju prethodno navedenog, stope po kojima će se uvesti konačne antidampinške pristojbe utvrđene su u tablici 2. u nastavku:

Tablica 2.

Dampinška marža, razina uklanjanja štete i stopa pristojbe

(208)

Stope antidampinške pristojbe za pojedinačna društva određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih društava. Navedene stope pristojbi (za razliku od pristojbe koja se primjenjuje na području cijele zemlje na „sva ostala društva”) primjenjuju se stoga isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz NRK-a i koje proizvode ta društva, odnosno navedeni specifični pravni subjekti. Uvezeni predmetni proizvod koji proizvodi bilo koje društvo koje nije posebno navedeno u izvršnom dijelu ove Uredbe nazivom i adresom, uključujući subjekte povezane s onima koji su posebno navedeni, ne može ostvarivati pogodnosti od te stope i podliježe stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(209)

Svi zahtjevi kojima se traži primjena tih stopa antidampinških pristojbi za pojedinačna društva (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) upućuju se Komisiji (15) sa svim odgovarajućim podacima, posebno o promjenama djelatnosti društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, Uredba će se u skladu s time izmijeniti tako što će se ažurirati popis društava koja imaju koristi od pojedinačnih stopa pristojbi.

(210)

Kako bi se osigurala ispravna provedba antidampinške pristojbe, stopa pristojbe za „sva ostala društva” ne bi se trebala primjenjivati samo na proizvođače izvoznike koji ne surađuju, nego i na one proizvođače koji tijekom razdoblja ispitnog postupka uopće nisu izvozili u Uniju.

(211)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete koja je prouzročena industriji Unije, trebalo bi konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom, koja je uvedena Privremenom uredbom.

(212)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,

—

da nije u Uniju izvozio proizvod opisan u članku 1. stavku 1. za vrijeme razdoblja ispitnog postupka (1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.),

—

da nije povezan ni s jednim izvoznikom ili proizvođačem u Narodnoj Republici Kini koji podliježu mjerama uvedenim ovom Uredbom,

—

da je stvarno u Uniju izvozio predmetni proizvod nakon razdoblja ispitnog postupka na kojem se temelje mjere ili da je sklopio neopozivu ugovornu obvezu izvoza znatne količine u Uniju,