13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/120

Izvjestiteljica:

Laure BATUT

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) želi podsjetiti da se energetskim paketom nastoji staviti „potrošače u središte” i da bi taj pojam bilo poželjno jasno definirati i provesti. Potrošači neće moći ispuniti svoju novu ulogu ako se ne mogu osloniti na jasne propise koji im pružaju mogućnost djelovanja. EGSO smatra da je vizija budućnosti u pogledu toga što građani i poduzeća EU-a mogu dobiti tim projektom – primjerice veću jednakost – nužna za uspjeh energetske unije.

1.2.

EGSO smatra da se mjerama, koje podizanjem svijesti građana i poslovnih subjekata (obrazovanjem, osposobljavanjem) utječu na potražnju za energijom može postići da oni preuzmu odgovornost za vlastite odluke i postupke. Energetska učinkovitost može se uračunati u energetske bilance i pomoći u smanjenju potrošnje te time utjecati na trošak čak i onda kad cijene rastu. Međutim, ona ne može sama riješiti probleme povezane s klimatskim promjenama, sigurnošću opskrbe ili energetskim siromaštvom (1). Energetska učinkovitost i nekorištenje energije ne predstavljaju izvor energije.

1.3.

EGSO preporučuje da se tijekom narednih godina ispitivanje podataka proširi uključivanjem analiza većeg broja energetskih izvora i da se pobliže ispitaju tri načina potrošnje: potrošnja kućanstava, industrije i poduzeća uslužnih djelatnosti.

1.4.

Izvještaj bi trebao sadržavati i evaluaciju odgovora na potražnju energije, kako bi se saznalo u kojoj mjeri su potrebe zadovoljene po održivoj cijeni (članak 14. UFEU-a).

1.5.

EGSO preporučuje da se u izvještaju prouče sredstva koja poduzeća i/ili potrošači odvajaju za istraživanje i razvoj te za primjenu rezultata istraživanja na skladištenje energije; to bi se trebalo odražavati na cijenu energije i troškove financiranja mreže.

1.6.

Trebalo bi procijeniti štetu za okoliš te učiniti tu procjenu svima dostupnom.

1.7.

EGSO preporučuje da se na početku dvogodišnjih izvješća Komisije o cijenama i troškovima energije nalazi glosar kojim bi se dao ključ za razumijevanje teksta svim potrošačima.

1.8.

S istim ciljem transparentnosti, Odbor poziva Komisiju da za svaku državu članicu koja se proučava doda obrazac koji bi za svaki izvor energije sadržavao pet referentnih točaka:

2.1.

Tijekom 2014. Europska komisija izradila je prvo izvješće o cijenama i troškovima energije u Europskoj uniji (EU); zbog nesavršenosti prikupljenih podataka odlučila je predložiti uredbu (2) o europskoj statistici cijena prirodnog plina i električne energije.

2.2.

Cilj je provjeriti stanje razvoja unutarnjeg tržišta energije koje nije dovršeno i pridonijeti definiranju mjera koje je potrebno poduzeti radi povećanja energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe u tom području zajedničke nadležnosti.

3.1.

Predmetno izvješće Komisije drugo je po redu izvješće koje je objavila. U njemu se ocjenjuje stanje cijena energije u sektoru prirodnog plina, električne energije i naftnih proizvoda kao i njihove posljedice na kućanstva i industriju te se ističu strateške politike EU-a za ostvarivanje energetske unije.

4.1.

Komisija iznosi uvjete koji su potrebni da bi se djelovalo na cijene električne energije: razvoj energetske učinkovitosti i korištenje alternativnih izvora energije, u čemu Unija želi biti predvodnica u svijetu.

4.2.

Naime, neto količina električne energije dobivene iz fosilnih goriva koju su uvezle države članice EU-a povećala se, kao i njihova ovisnost o tom uvozu, što je dovelo do ponovnih teških rasprava o plinu i nafti iz škriljevca.

4.3.

Veleprodajne cijene neprestano padaju od 2008. nadalje i došlo je do njihova približavanja na jedinstvenom tržištu, što je dovelo do pada cijena ugljena i plina. Međutim, brojni nacionalni čimbenici sprečavaju utjecaj takvog pada cijena na maloprodajne cijene, koje i dalje rastu; prosječna cijena za kućanstva u istom je razdoblju porasla za 3,2 %:

4.4.

Manje je porasla cijena električne energije za industriju: između 0,8 i 3,1 % godišnje između 2008. i 2015., pri čemu su veliki potrošači mogli uživati prilagođene tarife.

4.5.

Komisija navodi da postoje izrazito velike razlike između država članica; zbog poreza i pristojbi (59 % u Danskoj, 5 % na Malti) razlika može biti od jedanput do triput veća za kućanstva.

4.6.

U prosjeku je europska električna energija skuplja od one u Sjedinjenim državama, ali mnogo jeftinija od japanske.

5.1.

Plin čini 23 % potrošnje primarne energije u EU-u, od čega 15 % otpada na proizvodnju električne energije i ispunjava trećinu ukupnih energetskih potreba kućanstava i poduzeća.

5.2.

Ovisnost EU-a o uvozu plina od malobrojnih dobavljača iznosila je 69 %, zbog čega je primoran slijediti nestabilnosti u svjetskim trendovima cijena.

5.3.

Od 2013. nadalje veleprodajne cijene plina smanjile su se za 50 %, osobito zbog slabe svjetske potražnje, zbog američke proizvodnje plina iz škriljevca i cijena plina koje se izračunavaju na osnovi cijena nafte.

5.4.

Maloprodajne cijene plina za kućanstva od 2008. rasle su za 2 % godišnje. I tu je komponenta poreza i pristojbi bila veća i povećavala se za 4,2 % godišnje, što, zajedno s troškovima mreže, objašnjava velike razlike između država članica, u kojima je najviša cijena (u Švedskoj) četiri puta veća od najniže cijene (u Rumunjskoj).

5.5.

Cijene za industriju i velike industrijske potrošače su pale, a u formiranju cijene najvažnija je energetska komponenta, zbog čega cijene bilježe najveći prijenos s veleprodajne na maloprodajnu razinu, što omogućuje veću konvergenciju na jedinstvenom tržištu.

5.6.

Na svjetskoj razini Europa bilježi prosječnu konvergenciju uz tendenciju pada od 2013., iako ostaje iznad američke i ruske cijene.

6.1.

Tijekom 19 mjeseci, od svibnja 2014. do siječnja 2016., cijena sirove nafte izražena u dolarima pala je za 77 %, nakon čega je ponovo narasla, ali nije premašila polovicu cijena iz 2014.

6.2.

Maloprodajne cijene doživjele su manje promjene zbog deprecijacije eura u odnosu na dolar te zbog činjenice da porezi i pristojbe i dalje čine značajnu komponentu cijene.

Unija je utvrdila minimalnu stopu trošarina (4), ali države članice najčešće je premašuju: tijekom 2015. porezi su predstavljali 63 % prosječne maloprodajne cijene benzina i 57 % dizela, uz nejednakosti među državama članicama.

6.3.

Ukratko, nakon prethodnog izvješća cijene triju izvora su pale, a taj je pad prenesen na veleprodajne cijene. Taj je pad također prenesen na maloprodajne cijene naftnih proizvoda, dok su cijene plina i električne energije rasle zbog porasta troškova mreže, a osobito poreza i pristojbi.

7.1.

Kad je riječ o trima izvorima, potrošnja kućanstava od 2008. godine prilično je stabilna.

Njihovi su rashodi porasli zbog povećanja maloprodajnih cijena plina i električne energije (ne uključujući prijevoz). Među državama članicama postoje velike razlike u pogledu dijela sredstava namijenjenih energiji, što očito najviše utječe na siromašna kućanstva: 8,6 % tijekom 2016. u odnosu na 6,2 % tijekom 2004. Tijekom tog razdoblja potrošnja kućanstava pala je za 4 %.

7.2.

Komisija ističe da su za rješavanje problema energetskog siromaštva potrebne socijalne mjere usmjerene na osjetljive potrošače.

8.1.

U 14 industrijskih sektora intenzivne potrošnje energije, troškovi energije za industriju smanjili su se između 2008. i 2013., a tijekom posljednjih godina udio troškova energije u proizvodnim troškovima u prosjeku je između 5 i 10 %. To je posljedica pada cijena za velike potrošače, poreznih izuzeća ili sniženja poreza, a ne posebno mjera usmjerenih prema energetskoj učinkovitosti.

8.2.

Komisija smatra da Unija na međunarodnoj razini nije pretjerano energetski intenzivno gospodarstvo te da bi konkurentno energetsko tržište koje pravilno funkcionira trebalo na najekonomičniji način isporučiti potrebnu energiju kućanstvima i industriji, izbjegavajući pritom učinak inflacije te državne subvencije koje dovode do neopravdanog narušavanja tržišta: te su subvencije tijekom 2012. iznosile 113 milijardi eura, od čega je 17,2 milijarde eura bilo izravno namijenjeno subvencijama, dok su porezi tijekom 2014. iznosili 263 milijarde eura, odnosno 1,88 % BDP-a EU-a.

9.1.

Energija je središnji element gospodarstava i kućanstava. Potrošnja energije dovodi do emisija CO2 štetnih za klimu i živa bića. EU je započela prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika. Razumijevanje mehanizama utvrđivanja troškova i cijena energije trebalo bi biti čimbenik za uspješniji prijelaz i borbu protiv energetske nesigurnosti (5).

9.2.

Izvješće Komisije pokazalo je da ne postoji jedna cijena energije u Uniji, već različite cijene za različite nositelje energije, koji se razlikuju ovisno o zemljopisnoj lokaciji, nacionalnim praksama, trenutku i potrošačkim navikama korisnika.

9.3.

Nekoliko europskih zemalja objavljuje „Barometar cijena energije” za kućanstva (European Climate Foundation), a Komisija objavljuje svoja izvješća posljednje dvije godine.

10.1.

Nafta, ugljen i plin, koji su i dalje glavni nositelji energije potrošene na svjetskoj razini, zajedno s biomasom, nuklearnom i električnom energijom, ne mogu se skladištiti niti prevoziti na isti način:

10.2.

Cijena energije utječe na konkurentnost sektora, sukladno stopama izravno iskorištene energije i energije koja čini dio intermedijarne potrošnje u okviru proizvodnje robe. Niski trošak energije može utjecati na konkurentnost (vidjeti američki plin iz škriljevca), a da pritom nije strukturni čimbenik produktivnosti.

10.3.

Brojne države članice uvoze energiju iz svojih susjeda u EU-u ili iz susjednih zemalja: geopolitičko stanje utječe na sigurnost opskrbe i cijenu.

10.4.

Cijena barela nafte uvijek se izražava u dolarima: valutni tečaj, a prema tome i stanje globalne konkurentnosti europskog gospodarstva, imaju određenu ulogu u tržišnom natjecanju i oblikovanju cijene za krajnjeg potrošača.

10.5.

Utjecaj cijene energije koju plaćaju industrija i kućanstva utječe na globalnu potražnju. U okviru trgovine EU-a robna razmjena većinom je intraeuropska i obuhvaća prerađene proizvode osjetljive na promjene u cijeni energije.

11.1.1.

Trošak ili cijena? U govornom jeziku često se zamjenjuje jedan pojam drugim. Izvješće Komisije [COM(2017) 769] dobilo bi na jasnoći da je započelo s tim pitanjem.

11.1.2.

Najočitija je cijena. Cijena je izraz vrijednosti razmjene jedinice energetske robe ili usluge. Na potpuno slobodnom tržištu predstavljala bi ravnotežu između ponude i potražnje.

11.1.3.

Na sofisticiranom svjetskom tržištu postoji onoliko cijena koliko i tržišta, a na svaku fazu transakcija utječu vanjski elementi (vanjski učinci). Osim njih utjecaj imaju i elementi unutarnje politike država članica, kao što su struktura sektora, porezi, klima, kupovna moć kućanstava, konkurentnost poduzeća itd.

11.1.4.

Energetskom unijom, uz poštivanje načela supsidijarnosti, mogle bi se izgladiti razlike i nepravde među građanima Europe.

11.2.1.

Troškovi odgovaraju cijeni energetskih sirovina potrebnih za proizvodnju robe ili usluga i cijeni njihovog stavljanja na raspolaganje potrošačima („Cijene i troškovi izvora energije”, Jean-Marie Martin-Amouroux, 20.2.2017.). Ovisno o izboru proizvodnog lanca potrošene energije mogu postojati izrazito velike razlike u troškovima (SWD/2016/420 final).

11.2.2.

U slučaju MSP-ova, koji čine 90 % europskog gospodarstva, čak i ako nemaju isti položaj kao i veliki potrošači energije, trošak energije koju kupuju i energije ugrađene u sirovine koje prerađuju mogu imati snažan učinak na cijenu proizvedenih sirovina i njihovu prodaju.

11.2.3.

Osim toga, cijena energije nije čimbenik koji se može jednostavno izmijeniti, to je obavezni izdatak; kada predstavlja važan čimbenik troška proizvodnje, utječe na prodajnu cijenu robe, što utječe na kupovnu moć potrošača i može dovesti do usporavanja rasta potražnje (što je slučaj s automobilima). S druge strane, poduzeća mogu zamijeniti izvore energije: ako nafta postane preskupa, prelaze na plin itd.

11.2.4.

Pitanje troška energije odražava pitanja europske diplomacije, definiranje europske industrijske politike, i to ne samo za industrije sa sektorima koji imaju veliku potrošnju energije.

12.1.

Predmetni dokument dio je paketa „Čista energija za sve građane Europe” (6), u kojem Komisija analizira cijene i troškove energije u Europi. EGSO izražava žaljenje zbog toga što perspektiva energetske tranzicije nije u njemu odlučnije izražena. Potrošači bi možda bolje razumjeli diversifikaciju troškova u odnosu na razne izvore proizvodnje električne energije. Energetski sadržaj robe ovisi o čitavom proizvodnom lancu i troškovima energije. Tu se radi o konkurentnosti poduzeća, kao i njihovoj sposobnosti stvaranja održivih radnih mjesta i očuvanja okoliša.

12.2.

U različitim europskim tekstovima EU je zajednička referentna točka u borbi država protiv stakleničkih plinova, naporima za postizanje energetske učinkovitosti i promicanje obnovljivih izvora energije. Međutim, izbor energetske mješavine prepušten je državama članicama. Među državama članicama postoje razlike, osobito u pogledu poreza i pristupa borbi protiv klimatskih promjena. To je stanje dovelo do dampinga i poteškoća u upravljanju energetskom unijom (7).

12.3.

Pristup koji se temelji isključivo na tržišnom natjecanju, sukladno stavu iz osamdesetih godina 20. stoljeća, ne uzima u obzir stvarnost globalnog energetskog sektora niti nove smjerove u kojima se kreće Unija: potrošač je stavljen u središte sustava, više ne možemo žaliti zbog nesavršenosti tržišta niti zbog raznih oblika javnih intervencija u korist energetskog sektora (a zapravo se radi o subvencijama), kao niti zbog velikih prihoda od poreza na javne prihode. To se može nazvati preraspodjelom kojom se nadoknađuje društveni trošak energije, koji je postao previsok za brojne građane.

12.4.

Povećanje cijene energije, osobito električne energije, može dovesti do premještanja radnih mjesta; stabilnost javnih politika neophodna je za zaposlenike, poduzeća i ulagače.

12.5.

I dalje postoje očite nejednakosti između osoba i između država članica. One također postoje između poduzeća, velikih potrošača i ostalih, te između pojedinaca i poduzeća. Liberalizacija europskog tržišta, koja je uništila nacionalne monopole kako bi uvela konkurenciju koja je trebala koristiti potrošačima, dovela je do većih računa za plin i struju za krajnje potrošače i nije spriječila stvaranje nekonkurentnih oligopola. Odbor smatra da načelo jednakosti između „potrošača”, koje se također naziva izjednačavanjem, može biti europski pojam.

12.6.

Jedna komunikacija Komisije bavi se ubrzanjem inovacija u području obnovljivih izvora energije (8), s obzirom na to da je „energetski sustav”„u Europi došao do točke s koje više nema povratka” te da su „obnovljivi izvori energije sve konkurentniji”. Europsko vijeće usvojilo je mjere o dekarbonizaciji gospodarstva i integraciji energetskog tržišta. Obnovljivi izvori energije predstavljaju dio proizvodnje električne energije koji je u porastu, dok su stope energetskog intenziteta, kojima se mjeri potrošnja energije u odnosu na gospodarsku učinkovitost, u padu, osobito u razvijenim gospodarstvima.

12.7.

U predmetnoj je komunikaciji predstavljen niz zakonodavnih mjera utemeljenih na trima glavnim ciljevima:

12.8.

Potrebno je dubinski promijeniti pristup Unije pitanjima koja se odnose na cijene i troškove, te uzeti u obzir osjetljive skupine potrošača i utvrditi u kojoj se mjeri javnim politikama trebaju financirati obnovljivi izvori energije kako kućanstva ne bi bila pretjerano ugrožena novim porezima. Komisija navodi da je za napredak prema jedinstvenom tržištu potreban regionalni pristup, intuitivniji i bliskiji potrošačima.

12.9.

Komisija ističe da su za rješavanje problema energetskog siromaštva potrebne socijalne mjere usmjerene na osjetljive potrošače. To je pozitivno, ali te mjere se ne financiraju profitnim maržama velikih poduzeća u energetskom sektoru, već ih financiraju drugi građani svojim porezima, te proračunom država članica.

12.10.

Odbor primjećuje da izvještaj pruža velik broj podataka koje su prikupili brojni akteri, ali žali što ta transparentnost u pogledu cijena i troškova ne dopire do kućanstava: za obnovljive izvore energije trošak mreže može doseći 50 % cijene (Izvješće Centra za stratešku analizu, 2012, Francuska). Kako bi potrošači mogli imati izbor i donositi odluke, nužno je dobro prikupljanje statističkih podataka, kako je predloženo u prijedlogu uredbe Komisije (vidjeti bilješku 1). Ti podaci moraju obuhvaćati trošak štete nastale za okoliš i moraju biti lako dostupni onima za koje su te mjere donesene i koji žele razumjeti zašto i na koji način dobivaju i plaćaju energiju.