EUR-Lex - 01964L0432-20150527 - EN

Članak 1.

Ova se Direktiva odnosi na trgovinu goveda i svinja (osim divljih svinja) unutar Zajednice, prema definicijama iz članka 2. točke (e) Direktive 80/217/EEZ ( 4 ), ne dovodeći u pitanje odredbe predviđene direktivama 80/215/EEZ ( 5 ), 85/511/EEZ, 88/407/EEZ ( 6 ), 89/608/EEZ ( 7 ), 90/425/EEZ, 90/429/EEZ ( 8 ), 90/667/EEZ ( 9 ), 91/496/EEZ, 91/628/EEZ ( 10 ), 92/102/EEZ ( 11 ), 92/119/EEZ i Odlukom 90/424/EEZ ( 12 ).

Članak 2.

1. Primjenjuju se definicije navedene u članku 2. Direktive 90/425/EEZ i članku 2. Direktive 91/628/EEZ.

2. Uz to se za potrebe ove Direktive koriste sljedeće definicije:

(a) stado znači životinja ili skupina životinja držanih na gospodarstvu (u smislu iz članka 2. točke (b) Direktive 92/102/EEZ) kao epidemiološkoj cjelini. Ako se na gospodarstvu drži više od jednog stada, svako od tih stada čini zasebnu cjelinu s istim zdravstvenim statusom;

(b) životinja za klanje znači govedo (uključujući vrste Bison bison i Bubalus bubalus) ili svinja koja se upućuje u klaonicu ili sabirni centar iz kojeg se upućuje samo u klaonicu;

(c) životinje za uzgoj ili proizvodnju znači goveda (uključujući vrste Bison bison i Bubalus bubalus) i svinje na koje se ne donosi točka (b), a namijenjene su za rasplod, proizvodnju mlijeka ili mesa, za rad, priredbe ili izložbe, osim životinja koje sudjeluju u kulturnim i sportskim događajima;

(d) stado službeno slobodno od tuberkuloze goveda znači stado goveda koje ispunjava uvjete navedene u ► Prilog A I., stavci 1. i 2. ◄ ;

(e) država članica ili regija države članice službeno slobodna od tuberkuloze znači država članica ili dio države članice koji ispunjava uvjete navedene u ► Prilog A I., stavci 4. i 5 ◄ ;

(f) stado goveda službeno slobodno od bruceloze goveda znači stado goveda koje ispunjava uvjete navedene u ► Prilog A II., stavci 1. i 2. ◄ ;

(g) regija službeno slobodna od bruceloze znači regija države članice koja ispunjava uvjete navedene u Prilogu A.II. stavcima 7., 8. i 9.;

(h) država članica službeno slobodna od bruceloze znači ona država članica koja ispunjava uvjete navedene u ► Prilog A II., stavci 7., 8. i 9. ◄ ;

(i) stado slobodno od bruceloze goveda znači stado goveda koje ispunjava uvjete navedene u ► Prilog A II., stavci 4. i 5. ◄ ;

(j) stado službeno slobodno od enzootske leukoze goveda znači stado koje ispunjava uvjete navedene u Prilogu D poglavlju I. odjeljku A i B;

(k) država članica ili regija službeno slobodna od enzootske leukoze goveda znači regija ili država članica koja ispunjava uvjete navedene u ► Prilog D poglavlje I. odjeljci E i F ◄ ;

(l) službeni veterinar znači veterinar kojega imenuje nadležno tijelo države članice;

(m) ovlašteni veterinar znači svaki veterinar kojega ovlasti nadležno tijelo u skladu s odredbama iz odjeljka B članka 14. stavka 3.;

(n) bolesti koje se obvezno prijavljuju znači bolesti navedene u Prilogu E poglavlje I.;

(o) sabirni centar znači gospodarstva, sabirališta i sajmovi na kojima se goveda i svinje, podrijetlom iz različitih gospodarstava, grupiraju u pošiljke životinja namijenjenih trgovini. Ti sabirni centri moraju biti odobreni za djelatnosti trgovačke svrhe te ispunjavati zahtjeve navedene u članku 11.;

(p) regija znači dio državnog područja države članice koji površinom nije manji od 2 000 km2, te koji je pod nadzorom nadležnih tijela, a uključuje najmanje jednu od dolje navedenih administrativnih regija:

— Belgija:	provincija/provincie
— Njemačka:	Regierungsbezirk
— Danska:	amt ili otok
— Francuska:	département
— Italija:	provincia
— Luksemburg:	—
— Nizozemska:	rrv-kring
— Ujedinjena Kraljevina:	Engleska, Wales, Sjeverna Irska: grofovija Škotska: okrug ili otočno područje
— Irska:	grofovija
— Grčka:	vομός
— Španjolska:	provincia
— Portugal:	kontinent: distrito ili drugi dijelovi portugalskog državnog područja. região autónoma
— Austrija:	Bezirk
— Švedska:	län
— Finska:	lääni/län;
▼A4
— Češka Republika:	kraj
— Estonija:	maakond
— Cipar:	επαρχία / (district)
— Latvija:	rajons
— Litva:	apskriti
— Mađarska:	megye
— Malta:	—
— Poljska:	powiat
— Slovenija:	območje
— Slovačka:	kraj;
▼M53
— Bugarska:	област
— Rumunjska:	județ;
▼M58
— Hrvatski:	županija
▼M42

(q) trgovac znači svaka fizička ili pravna osoba koja, izravno ili neizravno, kupuje i prodaje životinje iz komercijalnih razloga, koja ima redovan promet tih životinja i koja u roku od najviše 30 dana proda životinje koje kupi ili ih premjesti iz prvobitnog prostora u drugi prostor koji nije u njegovu vlasništvu, te ispunjava uvjete predviđene člankom 13.

Članak 3.

1. Svaka država članica osigurat će da se s njezinog državnog područja na državno područje druge države članice šalju samo one životinje koje ispunjavaju relevantne uvjete predviđene ovom Direktivom.

2. Goveda i svinje na koje se odnosi ova Direktiva:

(a) moraju biti podvrgnuti:

— identifikacijskom, i

— kliničkom pregledu od strane službenog veterinara unutar 24 sata prije otpreme, pri kojem ne smiju pokazivati kliničke znakove bolesti;

(b) ne smiju potjecati s gospodarstva ili područja koja podliježu zbog zdravstvenih razloga zabrani ili ograničenju u odnosu na vrste na koje se odnosi zakonodavstvo Zajednice i/ili nacionalno zakonodavstvo;

▼C1

(c) moraju biti označeni u skladu s odredbama Direktive 92/102/EEZ u slučaju svinja, i u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1760/2000 u slučaju goveda;

(d) ne smiju biti životinje namijenjene klanju, niti biti obuhvaćene mjerama ograničenja u skladu s programom iskorjenjivanja kontagioznih ili zaraznih bolesti države članice ili regije;

(e) moraju biti u skladu s odredbama članaka 4. i 5.

Članak 4.

1. Goveda i svinje na koje se odnosi ova Direktiva ne smiju ni u jednom trenutku u razdoblju od napuštanja gospodarstva s kojega potječu do dolaska na odredište doći u kontakt s papkarima, osim s onima koji imaju jednaki zdravstveni status.

2. Goveda i svinje na koje se odnosi ova Direktiva moraju se prevoziti prijevoznim sredstvima koja ispunjavaju zahtjeve Direktive 91/628/EEZ, kao i zahtjeve iz članka 12.

3. Pravila za odobravanje mjesta na kojima se mogu obavljati čišćenje i dezinfekcija utvrđuju se u skladu s postupkom navedenim u članku 17.

Članak 5.

1. Goveda i svinje na koje se odnosi ova Direktiva mora tijekom prijevoza do odredišta pratiti zdravstveni ► certifikat koji udovoljava ili predlošku 1. ili 2. izloženom u Prilogu F kako je primjereno ◄ . Certifikat se sastoji od jednog lista papira, ili, ako je potrebno više listova, i takvog je oblika da svaki od dvaju ili više listova čine dio nedjeljive cjeline i ima serijski broj. On se izdaje na dan zdravstvenog pregleda najmanje na jednom od službenih jezika države odredišta. Certifikat vrijedi 10 dana od datuma zdravstvenog pregleda.

2. Zdravstveni pregled na temelju kojeg se izdaje zdravstveni certifikat (uključujući dodatna jamstva) za pošiljku životinja, može se obaviti na gospodarstvu s kojeg životinje potječu ili u sabirnom centru. U tu svrhu nadležno tijelo osigurat će da je svaki certifikat izdan od službenog veterinara nakon pregleda, posjeta i kontrola, kako je predviđeno ovom Direktivom.

Međutim, kada je riječ o:

(a) životinjama koje dolaze iz odobrenih sabirnih centara, ti će se certifikati izdavati:

— na temelju službenog dokumenta koji sadrži potrebne podatke koje je ispunio službeni veterinar nadležan za gospodarstvo s kojega potječu, ili

— u obliku ► certifikat ili prema predlošku 1. ili 2. u Prilogu F kako je primjereno ◄ s odjeljcima A i B, kojeg propisno ispunjava i potvrđuje službeni veterinar za gospodarstvo s kojeg životinje potječu;

(b) životinjama koje dolaze s odobrenoga gospodarstva koje sudjeluje u mreži nadzora predviđenoj člankom 14., izdavanje certifikata bit će:

— na temelju službenog dokumenta koji sadrži potrebne podatke koje je ispunio ovlašteni veterinar gospodarstva s kojeg životinje potječu, ili

— u obliku ► certifikat ili prema predlošku 1. ili 2. u Prilogu F kako je primjereno ◄ s odjeljcima A i B kojeg propisno ispunjava i potvrđuje službeni veterinar za gospodarstvo s kojeg životinje potječu.

U tu će svrhu službeni veterinar osigurati, ako je to primjereno, ispunjavanje dodatnih jamstava predviđenih zakonodavstvom Zajednice.

3. Službeni veterinar nadležan za sabirni centar provest će sve potrebne preglede životinja koje u njega dolaze.

4. Službeni veterinar, ispunjavajući dio D ► odjeljak C certifikata prema ili predlošku 1. ili 2. u Prilogu F kako je primjereno ◄ , osigurava da je premještanje registrirano u sustav Animo na dan izdavanja certifikata.

5. Životinje na koje se odnosi ova Direktiva mogu prolaziti preko sabirnog centra koji je smješten u nekoj drugoj državi članici prije nego što se pošalju u državu članicu odredišta. U tom slučaju ► certifikat ili prema predlošku 1. ili 2. u Prilogu F kako je primjereno ◄ ► (uključujući odjeljak C) ◄ mora ispuniti službeni veterinar nadležan u državi članici iz koje životinje potječu. Službeni veterinar nadležan za sabirni centar provoza ispunjava drugi certifikat za državu članicu odredišta, prema obrascu iz ► certifikat ili prema predlošku 1. ili 2. u Prilogu F kako je primjereno ◄ , uz naznaku serijskog broja izvornika prilažući ga uz izvornik certifikata ili uz službeno ovjerenu presliku istog. U tom slučaju kombinirano važenje ovih certifikata ne prelazi rok iz stavka 1.

Članak 6.

1. Uz zahtjeve iz članaka 3., 4. i 5., životinje za uzgoj ili proizvodnju moraju:

— ostati na jednom gospodarstvu s kojeg dolaze 30 dana prije utovara, ili u slučaju životinja mlađih od 30 dana, na gospodarstvu rođenja s kojeg potječu. Službeni veterinar, na temelju službene identifikacije predviđene člankom 3. stavkom 2. točkom (c) i službene evidencije, mora se uvjeriti da životinje ispunjavaju taj uvjet, kao i da su životinje podrijetlom iz Zajednice ili da su uvezene iz trećih zemalja u skladu sa zakonodavstvom Zajednice koje se odnosi na zdravlje životinja.

— Međutim, u slučaju da životinje prolaze kroz odobreni sabirni centar u državi članici podrijetla, razdoblje tijekom kojega se odvija okupljanje navedenih životinja izvan gospodarstva s kojega potječu ne smije prelaziti 6 dana,

— životinje koje se uvoze iz trećih zemalja u državu članicu koja nije krajnje odredište treba prevesti u državu članicu odredišta što je prije moguće praćene certifikatom iz članka 7. Direktive 91/496/EEZ,

— životinje koje se uvoze iz trećih zemalja trebaju po dolasku na odredište i prije svakog daljnjeg premještanja ispuniti zahtjeve ove Direktive, posebno zahtjev o prebivalištu iz prve alineje, te se ne smiju uvesti u stado sve dok veterinar odgovoran za to gospodarstvo ne utvrdi da životinje o kojima je riječ ne predstavljaju opasnost za zdravstveni status toga gospodarstva.

— Ako se životinja iz treće zemlje uvede na gospodarstvo, niti s jednom životinjom s toga gospodarstva se ne smije trgovati 30 dana od njezina uvođenja, osim ako uvezena životinja nije izolirana od svih drugih životinja na tom gospodarstvu.

2. Uz zahtjeve iz članaka 3., 4. i 5., goveda za uzgoj i proizvodnju moraju:

(a) ►M55 potječu iz stada goveda koje je službeno slobodno od tuberkuloze i u slučaju životinja koje su, ako su starije od šest tjedana, negativno reagirale na intradermalni tuberkulinski test proveden u skladu s odredbama točke 2.2. Priloga B. ili tijekom 30 dana prije napuštanja stada podrijetla ili na mjestu i pod uvjetima koji se trebaju uspostaviti na temelju postupka koji se navodi u članku 17. ◄

Intradermalni tuberkulinski test nije potreban ako životinje potječu iz države članice ili dijela države članice priznate kao službeno slobodne od tuberkuloze, ili države članice ili dijela države članice koja ima odobrenu mrežu sustava nadziranja;

(b) u slučaju nekastriranih životinja koje dolaze iz stada službeno slobodnog od bruceloze goveda, koje su starije od 12 mjeseci i koje pokazuju vrijednosti Brucelle ispod 30 međunarodnih jedinica (IU) aglutinacije po mililitru dobivenih serum aglutinacijskim testom (ili bilo kojim testom odobrenim postupkom Stalnog veterinarskog odbora nakon usvajanja relevantnih protokola) koji se provodi tijekom 30 dana prije nego napuste stado svojeg podrijetla i u skladu je s odredbama iz Priloga C odjeljka A.

Serum aglutinacijski test (ili bilo koji test odobren postupkom Stalnog veterinarskog odbora nakon usvajanja relevantnih protokola) nije potreban ako životinje potječu iz države članice ili dijela države članice priznate kao službeno slobodne od bruceloze ili iz države članice ili dijela države članice koja ima odobrenu mrežu sustava nadziranja;

(c) dolaziti iz stada koje je službeno slobodno od enzootske leukoze goveda, i ako su starije od 12 mjeseci, moraju imati negativnu reakciju na individualni test koji se provodi tijekom 30 dana prije nego napuste stado podrijetla i u skladu s odredbama Priloga D.

Test nije potreban ako životinje potječu iz države članice ili dijela države članice priznate kao službeno slobodne od enzootske leukoze goveda, odnosno države članice ili dijela države članice koja ima odobrenu mrežu nadziranja;

(d) ni u kojem trenutku od napuštanja gospodarstva s kojega potječu do dolaska na odredište ne smiju doći u dodir s govedima koja ispunjavaju samo zahtjeve iz stavka 3;

(e) do 31. prosinca 2000., nisu podložna zahtjevima testiranja propisanima u točkama (a) ili (b) u slučaju goveda mlađih od 30 mjeseci koja su namijenjena za proizvodnju mesa i koja:

— dolaze s gospodarstva koje je službeno slobodno od tuberkuloze goveda i službeno slobodno od bruceloze goveda,

— su praćena valjano ispunjenim veterinarskim certifikatom iz stavka 7. odjeljka A Priloga F prema obrascu 1.,

— ostaju pod nadzorom do klanja,

— nisu tijekom prijevoza došla u kontakt s govedima koja ne dolaze iz stada koja su službeno slobodna od tih bolesti,

i pod uvjetom da:

— se ti postupci ograniče na promet među državama članicama ili regijama država članica s istim zdravstvenim statusom s obzirom na tuberkulozu ili brucelozu,

— odredišna država članica poduzme sve potrebne mjere kako bi izbjegla svaku kontaminaciju domaćih stada,

— države članice uspostavljaju odgovarajući sustav nasumičnog uzorkovanja, pregleda i kontrola koji trebaju osigurati učinkovitu provedbu tih pravila,

— Komisija nadzire odgovarajuću primjenu ove Direktive kako bi osigurala da se države članice u cijelosti pridržavaju pravila;

3. Osim što moraju ispunjavati zahtjeve iz članaka 3., 4. i 5., goveda namijenjena klanju također moraju dolaziti iz stada službeno slobodnih od tuberkuloze, enzootske leukoze goveda te, u slučaju nekastriranih goveda, iz stada koja su službeno slobodna od bruceloze.

Međutim, do ►M46 31. prosinca 2000. ◄ države krajnjeg odredišta mogu Španjolskoj odobriti opće ili ograničene dozvole za unos na svoje državno područje životinja namijenjenih klanju iz stada koja nisu službeno slobodna od tuberkuloze, enzootske leukoze goveda i bruceloze, pod uvjetom da su te životinje:

— tijekom 30 dana prije utovara prošle odgovarajuće testove predviđene u prilozima B, C i D, a koji su dali negativne rezultate,

— odmah po dolasku u zemlju odredišta odvedene izravno u klaonicu i zaklane što je prije moguće, ali obvezno u roku od 72 sata nakon dolaska, u skladu sa zahtjevima zdravlja životinja.

Članak 6.a

Države članice određuju državne institute, nacionalne referentne laboratorije ili službene institute odgovorne za usklađivanje standarda i dijagnostičkih postupaka kako se spominju u prilozima A do D. One održavaju njihove ažurirane popise i čine ih dostupnima ostalim državama članicama i javnosti.

Zadaće i odgovornosti tih državnih instituta, nacionalnih referentnih laboratorija i službenih instituta određene su u prilozima B i C i poglavlju II. Priloga D.

Detaljna pravila za jednoobraznu primjenu ovog članka mogu se donijeti u skladu s postupkom koji se navodi u članku 17. stavku 2.

Članak 7.

Životinje za klanje koje se po dolasku u zemlju krajnjeg odredišta odvode:

— u klaonicu, moraju biti zaklane što je prije moguće, ali obvezno u roku od 72 sata nakon dolaska u skladu sa zahtjevima zdravlja životinja, ili

— u odobreni sabirni centar, moraju se nakon sajma otpremiti izravno u klaonicu na klanje što je prije moguće, ali obvezno u roku od tri radna dana nakon dolaska u sabirni centar, u skladu sa zahtjevima zdravlja životinja. Ni u jednom trenutku između njihova dolaska u sabirni centar i dolaska u klaonicu ne smiju doći u kontakt s papkarima, osim sa životinjama koje ispunjavaju uvjete predviđene ovom Direktivom.

Članak 8.

Države članice osigurati će da se sumnja na prisutnost bilo koje bolesti navedene u Prilogu E dijelu I. obavezno i odmah prijavi nadležnom tijelu.

Do 31. svibnja svake godine, počevši od 1999., svaka će država članica Komisiji slati detaljne podatke o tome koje su se bolesti iz Priloga E dijela I., kao i ostale bolesti na koje se odnose dodatna jamstva predviđena zakonodavstvom Zajednice, pojavile na njezinom državnom području tijekom prethodne kalendarske godine, kao i pojedinosti o programima praćenja i iskorjenjivanja koji se provode. Te će se informacije temeljiti na ujednačenim kriterijima koje treba utvrditi postupkom predviđenim u članku 17. Komisija će te informacije predstaviti državama članicama u okviru Stalnog veterinarskog odbora, a poglavito ih može koristiti u vezi s odlukama iz priloga A i D.

Članak 9.

1. Država članica koja je uvela obvezni nacionalni program kontrole za jednu od kontagioznih bolesti iz Priloga E dijela II. na čitavom državnom području ili dijelu svog državnog područja, može navedeni program podnijeti Komisiji, navodeći posebno:

— proširenost bolesti u državi članici,

— razloge donošenja programa, uzimajući u obzir važnost bolesti i moguće koristi od programa u odnosu na njegove troškove,

— geografsko područje na kojem će se program provoditi,

— statusne kategorije koje će se primjenjivati na objekte za životinje, standarde koji se u svakoj kategoriji moraju postići i testove koji će se primjenjivati,

— postupke nadzora nad provedbom programa, čije rezultate treba dostavljati Komisiji najmanje jednom godišnje,

— radnje koje će se poduzeti ako iz bilo kojeg razloga objekt izgubi stečeni status,

— mjere koje će se poduzeti ako su rezultati testova provedenih u skladu s odredbama programa pozitivni.

2. Komisija pregledava programe koje joj države članice podnose. Programi navedeni u stavku 1. mogu se odobriti prema kriterijima iz stavka 1. u skladu s postupkom predviđenim člankom 17. Prema istom postupku, dodatna jamstva, opća ili ograničena, koja se mogu zahtijevati u trgovini unutar Zajednice, trebaju se utvrditi istodobno ili najmanje tri mjeseca nakon odobrenja programa. Takva jamstva ne smiju prelaziti ona koja država članica provodi na nacionalnom planu.

3. Programi koje podnesu države članice mogu se izmijeniti ili dopuniti u skladu s postupkom predviđenim člankom 17. Izmjene ili dopune već odobrenih programa ili jamstava koja su definirana u skladu sa stavkom 2. mogu se odobriti prema istom postupku.

Članak 10.

1. Kada država članica smatra da je njezino državno područje ili dio njezinog državnog područja slobodno od jedne od bolesti navedenih u Prilogu E dijelu II., dostavlja Komisiji odgovarajuću popratnu dokumentaciju o tome, s posebnim naglaskom na:

— prirodu bolesti i povijesti njezina pojavljivanja na njenom državnom području,

— rezultate nadziranja koji se temelje na serološkom, mikrobiološkom, patološkom ili epidemiološkom ispitivanju te na činjenici da je zakonom propisano da se bolest mora prijaviti nadležnim tijelima,

— razdoblje u kojemu je propisani sustav nadziranja proveden,

— ako je primjenjivo, razdoblje tijekom kojega je cijepljenje protiv te bolesti bilo zabranjeno i geografsko područje na koje se zabrana odnosila,

— postupke za potvrđivanje odsutnosti bolesti.

2. Komisija pregledava dokumentaciju koju joj podnose države članice. Dodatna jamstva, opća ili posebna, koja se mogu zahtijevati u trgovini unutar Zajednice, mogu se definirati u skladu s postupkom navedenim u članku 17. Ta jamstva ne smiju biti veća od onih koje država članica provodi na nacionalnom planu.

3. Država članica na koju se to odnosi obavještava Komisiju o svakoj promjeni pojedinosti navedenih u stavku 1. vezanih uz bolest, a naročito o svakom novom izbijanju bolesti. Jamstva utvrđena u skladu sa stavkom 2. mogu se s obzirom na tu obavijest izmijeniti u skladu s postupkom predviđenim u članku 17.

Članak 11.

1. Države članice osigurat će da sabirni centri, kako bi ih nadležno tijelo moglo odobriti, ispunjavaju najmanje sljedeće uvjete:

(a) da su pod kontrolom službenog veterinara koji osigurava udovoljavanje, posebno u skladu s odredbama članka 4. stavaka 1. i 2.;

(b) da su smješteni na području koje ne podliježe zabrani ili ograničenju prema važećem zakonodavstvu Zajednice i/ili nacionalnom zakonodavstvu;

(d) moraju imati, s obzirom na kapacitet za držanje životinja sabirnog centra:

— nastambu namijenjenu isključivo u tu svrhu ako se koristi kao sabirni centar,

— odgovarajuće prostorije za utovar i istovar i primjeren smještaj odgovarajućeg standarda za držanje životinja, za njihovo napajanje i hranjenje te za svako drugo potrebno postupanje; te prostorije moraju biti takve da se mogu lako čistiti i dezinficirati,

— odgovarajuće prostorije za pregled,

— odgovarajuće prostorije za izolaciju,

— odgovarajuću opremu za čišćenje i dezinfekciju prostorija i kamiona za prijevoz životinja,

— odgovarajući prostor za skladištenje hrane za životinje, stelje i stajskoga gnoja,

— odgovarajući sustav za prikupljanje otpadnih voda,

— ured za službenog veterinara;

(e) primati samo životinje koje su označene i koje dolaze iz stada koja su službeno slobodna od tuberkuloze, bruceloze i leukoze ili životinje za klanje koja ispunjavaju uvjete navedene u ovoj Direktivi, a posebno u članku 6. stavku 3. U tu svrhu, kad se životinje primaju, vlasnik ili osoba odgovorna za centar osigurava da su propisno označene i da imaju zdravstvenu dokumentaciju ili odgovarajuće certifikate za vrste ili kategorije o kojima je riječ;

▼M51

(ee) uskladiti se s odredbama Direktive 98/58/EZ i Uredbe (EZ) br. 1/2005 ( 13 ) koje se na njih primjenjuju;

(f) biti pod stalnim nadzorom kako bi se utvrdilo da se zahtjevi za dobivanje odobrenja i dalje ispunjavaju.

2. Vlasnik ili osoba odgovorna za sabirni centar mora na temelju popratnih dokumenata za životinje ili identifikacijskih brojeva ili oznaka životinja unijeti u registar ili bazu podataka i čuvati najmanje tri godine sljedeće podatke:

— ime posjednika, podrijetlo, datum ulaska i izlaska, broj goveda i identifikacijske oznake goveda ili registracijski broj gospodarstva s kojeg govedo potječe ili stada iz kojeg potječu svinje koje ulaze u centar i njihovo predloženo odredište,

— registracijski broj prijevoznika i registracijsku oznaku kamiona koji isporučuje ili sakuplja životinje iz centra.

3. Nadležno tijelo izdaje broj odobrenja svakom odobrenom sabirnom centru. Odobrenja sabirnih centara mogu se ograničiti na određenu vrstu ili na životinje za rasplod i proizvodnju ili na životinje za klanje.

Nadležno tijelo sastavlja i ažurira popis odobrenih sabirnih centara i njihove brojeve odobrenja i čini ih dostupnim ostalim državama članicama i javnosti

▼M51

4. Nadležno tijelo može obustaviti ili opozvati odobrenje u slučaju nepridržavanja odredaba ovog članka ili drugih odgovarajućih odredaba ove Direktive ili Uredbe (EZ) br. 1/2005 ili drugih veterinarskih propisa Zajednice navedenih u poglavlju I. Priloga A Direktivi 90/425/EEZ ( 14 ). Odobrenje se može obnoviti kad se nadležno tijelo uvjeri da je sabirni centar u cijelosti usklađen s odgovarajućim odredbama iz ovog stavka.

5. Nadležno tijelo osigurat će da sabirni centri u svom radu imaju dovoljan broj ovlaštenih veterinara za obavljanje svih poslova.

6. Sva će se detaljna pravila potrebna za jedinstvenu primjenu ovog članka donijeti u skladu s postupkom predviđenim u članku 17.

▼M51

Članak 12.

1. Države članice dužne su osigurati da prijevoznici ispunjavaju ove dodatne uvjete:

(a) za prijevoz životinja moraju upotrebljavati prijevozna sredstva koja:

i. su izrađena tako da ne dopuštaju propuštanje ili ispadanje fekalija životinja, stelje ili hrane iz vozila; i

ii. čiste se i dezinficiraju odmah nakon svakog prijevoza životinja ili svakog proizvoda koji može utjecati na zdravlje životinja, a kad je to potrebno, i prije svakog utovara životinja, pomoću sredstava za dezinfekciju koje je nadležno tijelo službeno odobrilo;

(b) države članice moraju:

i. imati odgovarajuće objekte za čišćenje i dezinfekciju koje je odobrilo nadležno tijelo, uključujući objekte za spremanje stelje i gnoja; ili

ii. predočiti dokaz u vidu isprave da te radnje obavlja treća strana koja ima odobrenje nadležnog tijela.

2. Prijevoznik mora osigurati da za svako vozilo koje upotrebljava za prijevoz životinja vodi registar koji mora sadržavati barem ove informacije koje se čuvaju najmanje tri godine:

(a) mjesta, datume i vrijeme utovara, te ime ili naziv tvrtke i adresu poljoprivrednog gospodarstva ili sabirnog centra gdje se životinje utovaruju;

(b) mjesta, datume i vrijeme isporuke, te ime ili poslovno ime i adresu jednog ili više primatelja;

(d) datum i mjesto dezinfekcije;

(e) pojedinosti popratnih isprava, uključujući i njihov broj;

(f) očekivano trajanje svakog putovanja.

3. Prijevoznici su dužni osigurati da pošiljka ili životinje ni u jednom trenutku od napuštanja gospodarstva ili sabirnog centra podrijetla do dolaska na odredište ne dođu u dodir sa životinjama lošijeg zdravstvenog statusa.

4. Države članice dužne su osigurati da prijevoznici poštuju odredbe ovog članka koje se odnose na isprave koje moraju pratiti životinje.

5. Ovaj se članak ne primjenjuje na osobe koje prevoze životinje na udaljenost koja ne prelazi 65 km računajući od mjesta polaska do mjesta odredišta.

6. U slučaju nepridržavanja odredaba iz ovog članka, odredbe o kršenju i prijava kršenja iz članka 26. Uredbe (EZ) br. 1/2005 primjenjuju se mutatis mutandis na zdravlje životinja.

Članak 13.

1. Države članice osigurat će da su svi trgovci registrirani, odobreni i da im je nadležno tijelo dodijelilo odobreni broj te da ispunjavaju najmanje sljedeće uvjete:

(a) moraju trgovati samo životinjama koje su označene i koje dolaze iz stada koja su službeno slobodna od tuberkuloze, bruceloze i leukoze ili životinjama za klanje koje ispunjavaju uvjete navedene u ovoj Direktivi, a posebno iz članka 6. stavka 3. S tim će ciljem trgovac osigurati da životinje budu pravilno označene i da ih prate zdravstveni dokumenti primjereni vrstama o kojima je riječ.

Međutim, nadležno tijelo može odobriti stavljanje na tržište označenih životinja koje ne ispunjavaju uvjete iz prvog stavka ako se izravno upućuju na klanje u klaonicu države članice podrijetla, što je prije moguće, bez da prolaze kroz njihove objekte, kako bi se spriječilo širenje bolesti. Pritom treba poduzeti potrebne mjere da te životinje, kada se dopreme do klaonice, ne mogu doći u dodir s drugim životinjama i da se kolju odvojeno od drugih životinja;

(b) trgovac mora, ili na temelju dokumenta koji prate životinje ili na temelju identifikacijskog broja ili oznaka na životinjama, voditi evidenciju ili bazu podataka te čuvati sljedeće podatke najmanje tri godine:

— ime posjednika, mjesto podrijetla, datum kupnje, kategorije, broj goveda i identifikacijske oznake goveda ili registracijski broj gospodarstva s kojega potječu ili stada iz kojeg potječu kupljene svinje,

— broj registracije prijevoznika i/ili registracijsku oznaku kamiona koji prevozi i prikuplja životinje,

— ime i adresu kupca i odredište životinja,

— preslike planova puta i/ili serijski broj zdravstvenog certifikata, ako je primjenjivo;

— da je osoblje odgovorno za životinje upoznato s primjenom zahtjeva iz ove Direktive te da je obučeno za brigu o životinjama i njihovu dobrobit,

— da, ako je potrebno, službeni veterinar redovito provodi kontrole i testove na životinjama te da su poduzete sve mjere za sprečavanje širenja bolesti.

2. Države članice osigurat će da svi prostori koje trgovac koristi u poslovanju budu registrirani, te da nadležno tijelo za njih izdalo odobreni broj, kao i da ispunjavaju najmanje sljedeće uvjete:

(a) da su pod kontrolom službenog veterinara;

(b) da su smješteni na području koje ne podliježe zabranama ili ograničenjima prema relevantnom zakonodavstvu Zajednice ili nacionalnom zakonodavstvu;

— odgovarajuće prostorije s dovoljno kapaciteta, a posebno prostorije za inspekciju i za izolaciju tako da se sve životinje mogu odvojiti u slučaju izbijanja zarazne bolesti,

— odgovarajuće prostorije za istovar životinja i gdje je to potrebno, odgovarajući smještaj prikladnog standarda za životinje, za njihovo napajanje i ishranu i za svaki drugi potreban tretman; te se prostorije moraju lako čistiti i dezinficirati,

— odgovarajući prostor za prihvat stelje i stajskoga gnojiva,

— odgovarajući sustav za prikupljanje otpadnih voda;

(d) da su očišćeni i dezinficirani prije uporabe, sukladno zahtjevima službenog veterinara.

3. Nadležno tijelo može privremeno ili trajno ukinuti odobrenje u slučaju postupanja protivnog odredbama ovog članka ili drugih prikladnih odredbi ove Direktive ili drugih direktiva koje se odnose na zdravstvena ograničenja. Odobrenje se može ponovo izdati kada nadležno tijelo utvrdi da trgovac u potpunosti udovoljava svim odredbama ove Direktive.

4. Nadležno tijelo mora provoditi redovite inspekcije s ciljem utvrđivanja da su ispunjeni zahtjevi iz ovog članka.

5. Države članice sastavljaju i ažuriraju popis ovlaštenih trgovaca i registriranih objekata koje trgovci koriste s obzirom na poslovanje i njihove brojeve odobrenja te taj popis čine dostupnim ostalim državama članicama i javnosti.

6. Detaljna pravila za jednoobraznu primjenu stavka 5. mogu se donijeti u skladu s postupkom koji se navodi u članku 17. stavku 2.

Članak 14.

1. Nadležno tijelo neke države članice može uvesti sustav mreže nadziranja.

Sustav mreže nadziranja mora obuhvatiti najmanje sljedeće elemente:

— stada,

— vlasnika ili bilo koju drugu fizičku ili pravnu osobu odgovornu za gospodarstvo,

— ovlaštenog veterinara ili službenog veterinara odgovornog za gospodarstvo,

— ovlaštenu veterinarsku službu države članice,

— službene veterinarske dijagnostičke laboratorije ili neki drugi laboratorij koji je odobrilo nadležno tijelo,

— računalnu bazu podataka.

Službeni veterinari nadležni za klaonice i za odobrene sabirne centre povezuju se u mrežu sustava.

2. Glavni su ciljevi sustava mreže nadziranja da se napravi službeno klasificiranje gospodarstava, da se takva klasifikacija održava redovitim inspekcijskim nadzorom, da se prikupe epidemiološki podaci te da se provodi praćenje bolesti kako bi se osigurala usklađenost sa svim odredbama ove Direktive i drugih direktiva koje se odnose na zdravstvena ograničenja.

Sustav mreže nadziranja obvezan je na svim gospodarstvima na državnom području države članice koja koristi takav sustav. Međutim, nadležno tijelo može odobriti uspostavu te mreže na dijelu državnog područja koji se sastoji od jedne ili više susjednih regija, kao što je definirano člankom 2. stavkom 2. točkom (p). Kad se takvo odstupanje primjenjuje, premještanje životinja u taj dio teritorija iz drugih regija koje nisu uključene u sustav mreže nadziranja podliježe odredbama ove Direktive.

Nadležno tijelo utvrdit će obveze i prava ovlaštenih veterinara, osoba odgovornih za gospodarstva ili njihovih vlasnika, kao i svih ostalih sudionika u sustavu, uključujući osobe odgovorne za izdavanje zdravstvenih certifikata.

3. Nadležno tijelo osigurati će da obveze navedene u stavku 1. sadrže najmanje sljedeće:

A. Svaki vlasnik gospodarstva ili osoba odgovorna za gospodarstvo mora:

i. osigurati, ugovorom ili pravnim instrumentom, usluge veterinara kojeg je ovlastilo nadležno tijelo;

ii. odmah pozvati ovlaštenog veterinara odgovornog za gospodarstvo kad posumnja na pojavu neke zarazne bolest ili svake bolest koja se obvezno prijavljuje;

iii. obavijestiti ovlaštenog veterinara o svakom dolasku životinja na svoje gospodarstvo;

iv. izolirati životinje prije nego što ih uvede na svoje gospodarstvo kako bi se omogućilo ovlaštenom veterinaru da provjeri, kad je to primjenjivo, pomoću propisanih testova može li se status gospodarstva održati.

B. Ovlašteni veterinari u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (m) pod kontrolom su nadležnog tijela i moraju ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

i. ispunjavaju uvjete za bavljenje veterinarskim zvanjem;

ii. ne smiju imati financijski interes ili obiteljske veze s vlasnikom gospodarstva ili osobom odgovornom za gospodarstvo;

iii. posjeduju specifično znanje u području zdravlja životinja koje se odnosi na životinje o kojima je riječ. To znači da moraju:

— redovito usavršavati svoje znanje, posebno u području odgovarajućih propisa o zdravlju,

— ispunjavati zahtjeve koje propisuje nadležno tijelo kako bi osigurali ispravno funkcioniranje mreže,

— osigurati vlasniku gospodarstva ili osobi odgovornoj za gospodarstvo obavijesti i pomoć za poduzimanje svih mjera da se zdravstveni status gospodarstva zadrži, posebno na temelju programa usuglašenih s nadležnim tijelom,

— osigurati ispunjenje zahtjeva koji se odnose na:

—

i. označivanje i certificiranje životinja iz stada, uvedenih životinja i životinja kojima se trguje;

ii. obvezatno izvješćivanje o zaraznim bolestima životinja te svakom čimbeniku opasnosti za zdravlje ili dobrobit životinja, kao i za zdravlje ljudi;

iii. što točnije utvrđivanje uzroka uginuća životinja i mjesta kamo će biti otpremljene;

iv. higijenske uvjete stada i jedinica proizvodnje životinja.

— U svrhu ispravnog funkcioniranja sustava, svaka država članica može ograničiti nadležnost veterinara na određen broj gospodarstava ili na određeno geografsko područje.

— Nadležno tijelo sastavlja popis ovlaštenih veterinara i odobrenih gospodarstava koja sudjeluju u mreži. Ako nadležno tijelo ustanovi da pojedini sudionik mreže više ne ispunjava navedene uvjete, privremeno ili trajno ukinuti odobrenje, ne dovodeći u pitanje primjenu mogućih kazni.

C. Računalna baza podataka mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

▼M59

(1) Za svaku životinju:

— jedinstveni identifikacijski broj ili brojeve u pogledu slučajeva navedenih u članku 4. stavku 1., članku 4.b, članku 4.c stavku 1. i članku 4.d Uredbe (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća ( 15 ),

— datum rođenja,

— spol,

— pasminu ili boju dlake,

— identifikacijski broj majke ili, u slučaju da je životinja uvezena iz treće zemlje, jedinstveni identifikacijski broj pojedinačnog sredstva označivanja koje je životinji dodijelila država članica odredišta u skladu s Uredbom (EZ) br. 1760/2000,

— identifikacijski broj gospodarstva na kojem je rođena,

— identifikacijske brojeve svih gospodarstava na kojima je životinja držana i datume svake promjene gospodarstva,

— datum uginuća ili klanja,

— vrstu elektroničke oznake, ako se ista primjenjuje na životinji.

(2) Za svako gospodarstvo:

— identifikacijski broj koji se sastoji od najviše 12 znamenki (bez međunarodne oznake države),

— ime i adresa držatelja stoke.

(3) Baza podataka u svakom trenutku mora osigurati dostupnost sljedećih podataka:

— identifikacijski broj svih životinja vrste goveda prisutnih na gospodarstvu ili, u slučaju skupine životinja vrste svinja, registracijski broj gospodarstva iz kojega potječu ili stada iz kojega potječu i serijski broj zdravstvenog certifikata, gdje je to primjenjivo,

— popis svih promjena gospodarstava za svaku životinju vrste goveda, počevši od gospodarstva rođenja ili gospodarstva u koje je uvezeno, kada je riječ o životinjama uvezenima iz trećih zemalja; a za skupine svinja registracijski broj posljednjeg gospodarstva ili posljednjeg stada, a za uvezene životinje iz trećih zemalja i gospodarstvo u koje je životinja uvezena.

Ti podaci čuvat će se u bazi podataka do isteka triju uzastopnih godina od uginuća goveda ili do isteka triju uzastopnih godina od unosa u evidenciju u slučaju evidencijskih podataka za svinje.

Međutim, samo točke 2., 3. i 4. vrijede za svinje.

▼M45

(4) Kako bi se osigurao rad nacionalne računalne baze podataka u vezi sa svinjama, odgovarajuća pravila primjene, uključujući informacije koje nacionalne baze podataka moraju sadržavati, donose se u skladu s postupkom propisanim u članku 17.

4. Svi sudionici u mreži nadziranja, osim onih navedenih u odjeljku 3A i B, odgovorni su nadležnom tijelu. Nadležno tijelo svake države članice odgovorno je za uspostavljanje mreže i provođenje redovitih pregleda kako bi se osigurao ispravan rad mreže.

5. Države članice koje uspostave sustav mreže nadziranja, kako je navedeno u stavcima od 1. do 4., koji će biti u funkciji najmanje 12 mjeseci, podnijet će Komisiji zahtjev za odobrenje u skladu s postupkom predviđenim u članku 17.

U tu svrhu Komisija će pregledati dokumentaciju koju joj dostave države članice.

Stručnjaci Komisije utvrdit će valjanost sustava pomoću sustava revizija. Ako je rezultat revizije povoljan, Komisija će u roku od 90 dana od primitka zahtjeva za davanje odobrenja podnijeti izvješće Stalnom veterinarskom odboru zajedno s odgovarajućim prijedlozima.

U slučaju učestalih povreda, odobrenje za sustav mreže nadziranja može se privremeno ukinuti u skladu s postupkom predviđenim u članku 17., na zahtjev Komisije ili jedne ili više država članica.

6. Državama članicama koje su na cijelom državnom području uspostavile priznati sustav mreže nadziranja kao što je predviđeno ovim člankom odobrit će se da na vlastitom državnom području ne primjenjuju odredbu članka 3. stavka 2. točke (a) druge alineje o premještanju životinja na koje se upućuje u ovoj Direktivi.

7. Na temelju izvješća Komisije popraćenog prijedlozima prema kojima će djelovati kvalificiranom većinom, Vijeće će najkasnije do 31. prosinca 1999. ponovno ispitati odredbe ovog članka u svijetlu stečenih iskustava, a za potrebe njihovih izmjena te, ako je to primjenjivo, njihova proširenja na sve države članice.

8. Financiranje sustava mreže nadziranja pokrit će se u okviru revizije Priloga B Direktivi 85/73/EEZ ( 16 ) u skladu s odredbama iz članka 8. Direktive 96/43/EZ.

Članak 15.

1. Države članice poduzimaju odgovarajuće posebne mjere za kažnjavanje postupanja protivnog ovoj Direktivi od strane fizičkih ili pravnih osoba.

2. Utvrdi li se da se odredbe ove Direktive ne poštuju ili se nisu poštivale, nadležno tijelo mjesta na kojem je to utvrđeno poduzet će sve odgovarajuće mjere radi zaštite zdravlja životinja i sprječavanja širenja bolesti.

Ovisno o okolnostima, takvo djelovanje nadležnog državnog tijela može se sastojati od poduzimanja mjera potrebnih da se:

(a) prijevoz životinja završi ili da se životinje vrate u mjesto polazišta najkraćom rutom, pod uvjetom da takvo djelovanje još više ne ugrožava zdravlje ili dobrobit životinja;

(b) u slučaju prekida putovanja, organizira držanje životinja u prikladnom smještaju uz odgovarajuću skrb;

— u skladu s odredbama Direktive 64/433/EEZ ( 17 ) ili

— u skladu s odredbama Direktive 90/667/EEZ, kada se zdravstveni status životinja ne može utvrditi ili ako bi mogle predstavljati opasnost za zdravlje životinja ili javno zdravlje. Međutim, kad se trebaju primijeniti odredbe Direktive 90/667/EEZ, vlasniku ili njegovu zastupniku može se odobriti razdoblje prilagodbe prije pozivanja na tu konačnu mogućnost. U tom slučaju primjenjuju se odredbe iz stavka 3. ovog članka.

3. Nadležno tijelo države članice odredišta odmah će obavijestiti nadležno tijelo države članice podrijetla o svakoj utvrđenoj povredi ove Direktive.

U skladu s odredbama Direktive 89/608/EEZ, države članice pomagat će jedna drugoj u primjeni ove Direktive, naročito u svrhu udovoljavanja odredbama ovog članka.

4. Ovaj članak neće utjecati na nacionalne propise koji se primjenjuju na kaznene sankcije.

Članak 16.

Priloge A i D (poglavlje I.) izmjenjuje Vijeće kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, posebno s obzirom na njihovu prilagodbu tehnološkom i znanstvenom razvoju.

Priloge B, C, D (poglavlje II.), E i F izmjenjuje Komisija u skladu s postupkom kako se navodi u članku 17.

Članak 17.

1. Komisiji će pomagati Stalni veterinarski odbor utemeljen Odlukom 68/361/EEZ (dalje u tekstu: „odbor”).

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje propisano u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3. Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 17.a

1. Komisiji pomaže Stalni veterinarski odbor utemeljen Odlukom 68/361/EEZ (dalje u tekstu: „odbor”).

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. i članak 7. Oduke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje propisano u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3. Odbor donosi svoj poslovnik.

▼M45

Članak 18.

One države članice koje nisu uvele odobreni sustav mreže za nadzor moraju osigurati da računalna baza podataka koja odgovara odredbama iz članka 14. bude potpuno operativna kako slijedi:

(a) za goveda, od 31. prosinca 1999.;

(b) za upisnik gospodarstava koja drže svinje, u skladu s odredbama propisanim u članku 14. stavku 3. točki (c) podtočki 2. od 31. prosinca 2000.;

— s njihovog gospodarstva rođenja, do 31. prosinca 2001.,

— sa svih drugih gospodarstava, do 31. prosinca 2002.

U bazu podataka upisuje se svako pojedinačno premještanje svinja. Upis mora sadržavati najmanje sljedeće: broj svinja koje se premještaju, identifikacijski broj gospodarstva ili stada otpreme, identifikacijski broj gospodarstva ili stada prispijeća i datumi otpreme i prispijeća.

Članak 19.

Propisi utvrđeni Direktivom 90/425/EEZ posebno će se odnositi na preglede na mjestu podrijetla, na organizaciju i daljnje preglede koje će provoditi država odredišta te na uvođenje mjera zaštite.

Članak 20.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

PRILOG A

I. Stado službeno slobodno od tuberkuloze

Za potrebe ovog odjeljka, „goveda” znači sve životinje goveda uz iznimku onih koje sudjeluju na kulturnim ili sportskim događanjima.

Stado goveda službeno je slobodno od tuberkuloze ako:

(a) nijedna životinja ne pokazuju kliničke znakove tuberkuloze;

(b) sva goveda starija od šest tjedana reagiraju negativno na barem dva službena intradermalna tuberkulinska testa provedena u skladu s Prilogom B, od kojih se prvi provodi šest mjeseci nakon uklanjanja svih pozitivnih životinja iz stada, a drugi šest mjeseci poslije, ili kad je stado sastavljeno isključivo od životinja koje potječu iz stada službeno slobodnih od tuberkuloze, prvi test provodi se barem 60 dana nakon formiranja stada, a drugi test nije obvezan;

(c) nakon završetka prvog testa iz podtočke (b) nijedno govedo starije od šest tjedana nije uvedeno u stado, osim ako je negativno reagiralo na intradermalni tuberkulinski test, proveden i ocijenjen u skladu s Prilogom B i proveden unutar 30 dana prije ili unutar 30 dana nakon datuma uvođenja u stado; u ovom drugom slučaju, životinja ili životinje trebaju se fizički izolirati od drugih životinja iz stada tako da se izbjegne bilo kakav izravan ili neizravan kontakt s drugim životinjama dok se ne utvrdi da je test negativan.

Međutim, nadležno tijelo može odlučiti da ovaj test nije obvezan za premještanja životinja na vlastitom državnom području ako životinja potječe iz stada službeno slobodnog od tuberkuloze, osim u državi članici u kojoj 1. siječnja 1998. i do dobivanja statusa regije službeno slobodne od tuberkuloze nadležno tijelo zahtijeva takve testove za životinje koje se premještaju između stada koja su u sustavu mreže nadzora iz članka 14.

Stado goveda zadržava status službeno slobodnog od tuberkuloze ako:

(a) se uvjeti navedeni u točki 1. podtočkama (a) i (c) i dalje primjenjuju;

(b) sve životinje koje ulaze na gospodarstvo dolaze iz stada službeno slobodnog od tuberkuloze;

(c) se na svim životinjama na gospodarstvu, uz iznimku teladi mlađe od šest tjedana koja je oteljena na gospodarstvu, provodi rutinsko tuberkulinsko testiranje svake godine u skladu s Prilogom B.

Međutim, nadležno tijelo države članice može, za državu članicu ili dio države članice na kojem sva goveda podliježu službenom programu za suzbijanje tuberkuloze, izmijeniti učestalost rutinskih testiranja kako slijedi:

— ako prosjek – utvrđen 31. prosinca svake godine – godišnjeg postotka stada goveda kod kojih je potvrđena zaraženost tuberkulozom ne prelazi 1 % od svih stada na određenom području tijekom dvaju posljednjih godišnjih nadzornih razdoblja, razmak između rutinskih testiranja stada može se povisiti na dvije godine, a muške životinje namijenjene tovu koje se drže unutar odvojene epidemiološke jedinice mogu se izuzeti iz tuberkulinskog testiranja, pod uvjetom da dolaze iz stada službeno slobodnog od tuberkuloze goveda i da nadležno tijelo jamči da se muške životinje za tov neće koristiti za rasplod, već da će se upućivati izravno na klanje,

— ako prosjek – utvrđen 31. prosinca svake godine – godišnjeg postotka stada goveda kod kojih je potvrđena zaraženost tuberkulozom goveda ne prelazi 0,2 % od svih stada na određenom području tijekom dvaju posljednjih dvogodišnjih nadzornih razdoblja, razmak između rutinskih testiranja može se povisiti na tri godine i/ili se dob kad se te životinje moraju testirati može povisiti na 24 mjeseca,

— ako prosjek – utvrđen 31. prosinca svake godine – godišnjeg postotka stada goveda kod kojih je potvrđena zaraženost tuberkulozom ne prelazi 0,1 % od svih stada na određenom području tijekom dvaju posljednjih trogodišnjih nadzornih razdoblja, razmak između rutinskih testiranja stada može se povisiti na četiri godine, ili nadležno tijelo pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti može osloboditi stado tuberkulinskog testiranja:

—

(1) prije uvođenja u stado sva su goveda podvrgnuta intradermalnom tuberkulinskom testiranju s negativnim rezultatom;

ili

(2) sva zaklana goveda pregledana su na lezije od tuberkuloze a bilo koje takve lezije podvrgnute su histopatološkom i bakteriološkom testiranju za dokazivanje tuberkuloze.

Nadležno tijelo može također, vezano uz državu članicu ili njezin dio, povećati učestalost tuberkulinskog testiranja, ako se razina bolesti poveća.

3.A

Status stada službeno slobodnog od tuberkuloze može se ukinuti ako:

(a) uvjeti navedeni u stavku 2. više nisu ispunjeni;

ili

(b) smatra se da jedna ili više životinja ima pozitivnu reakciju na tuberkulinski test, ili u slučaju kad se na post mortem pregledu posumnja na tuberkulozu.

Kad se životinja smatra pozitivnom, treba je ukloniti iz stada i uputiti na klanje. Odgovarajuća post mortem, laboratorijska i epidemiološka testiranja moraju biti provedena na pozitivnim životinjama ili na trupovima sumnjivih životinja. Status stada ostat će ukinut sve dok ne završe sve laboratorijske pretrage. Ako se prisutnost tuberkuloze ne potvrdi, suspenzija statusa stada službeno slobodnog od tuberkuloze može se ukinuti nakon što sve životinje u dobi iznad šest tjedana pokažu negativan rezultat na testu najmanje 42 dana nakon uklanjanja životinje ili životinja s pozitivnom reakcijom;

ili

(c) se u stadu nalaze životinje nepoznatog statusa, kako je opisano u Prilogu B. U ovom slučaju, status stada mora ostati ukinut sve dok se ne utvrdi status tih životinja. Takve životinje treba odvojiti od drugih životinja iz stada dok im se status ne utvrdi, bilo daljnjim testiranjem nakon 42 dana, bilo post mortem ili laboratorijskim ispitivanjima;

(d) međutim, odstupajući od zahtjeva iz podtočke (c), u državi članici u kojoj nadležno tijelo provodi rutinsko testiranje stada koristeći usporedni tuberkulinski test iz Priloga B, a u slučaju stada u kojem nisu otkrivene životinje s potvrđenom pozitivnom reakcijom tijekom najmanje tri godine, nadležno tijelo može odlučiti da se ne ograničava premještanje drugih životinja u stadu, pod uvjetom da se status svake životinje sa sumnjivim pozitivnim rezultatom riješi daljnjim testom nakon 42 dana i da se nijedna životinja s gospodarstva ne stavi u trgovinu unutar Zajednice dok se ne utvrdi status svih životinja sa sumnjivom pozitivnom reakcijom. Ako na daljnjem testu neka životinja ima pozitivnu reakciju ili reakcija i dalje ostaje sumnjiva, primjenjuju se uvjeti iz stavka (b). Ako se prisutnost bolesti potvrdi u sljedećem testiranju, sve životinje koje su napustile gospodarstvo od posljednjeg testiranja kojim se potvrdio status stada moraju se pronaći i testirati.

3.B

Status stada službeno slobodnog od tuberkuloze treba ukinuti ako se prisutnost tuberkuloze potvrdi izolacijom M. bovis pri laboratorijskom ispitivanju.

Nadležno tijelo može ukinuti status ako:

(a) se više ne ispunjavaju uvjeti navedeni u točki 2.; ili

(b) se pri post mortem pregledu uoče klasične lezije od tuberkuloze; ili

(d) ili ako se iz bilo kojeg drugog razloga smatra da je potrebno radi kontrole tuberkuloze goveda.

Nadležno tijelo pronalazi stada koja se smatraju epidemiološki povezanima i provjerava njihov status. Službeni status stada slobodnog od tuberkuloze ostaje ukinut sve dok ne završi čišćenje i dezinfekcija prostorija i opreme i dok sve životinje starije od šest tjedana ne pokažu negativan rezultat na najmanje dva uzastopna tuberkulinska testa, prvi najmanje 60 dana, a drugi najmanje 4 mjeseca, ali ne više od 12 mjeseci nakon uklanjanja posljednje životinje s pozitivnom tuberkulinskom reakcijom.

Na temelju informacija prikupljenih u skladu s člankom 8., država članica ili dio države članice može biti službeno proglašen slobodnim od tuberkuloze u skladu s postupkom propisanim u članku 17. ako ispunjava sljedeće uvjete:

(a) postotak stada goveda koja su potvrđena kao stada zaražena tuberkulozom godišnje ne prelazi 0,1 % od svih stada tijekom šest uzastopnih godina i ako je najmanje 99,9 % stada dobilo status stada službeno slobodnih od tuberkuloze svake godine tijekom šest uzastopnih godina, s tim da se izračun ovog drugog postotka vrši 31. prosinca svake kalendarske godine;

(b) svako se govedo označava u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, i

(d) poštuju se postupci za suspenziju i ukidanje statusa stada službeno slobodnog od tuberkuloze.

Država članica ili dio države članice zadržava status službeno slobodnog od tuberkuloze ako se i dalje ispunjavaju uvjeti iz stavka 4. točaka (a) do (d). Međutim, ako postoje dokazi o značajnoj promjeni situacije u pogledu tuberkuloze u državi članici ili dijelu države članice kojem je priznat status službeno slobodnog od tuberkuloze, Komisija može u skladu s postupkom iz članka 17. donijeti odluku kojom se ukida ili povlači status dok se ne ispune uvjeti iz Odluke.

II. Stada službeno slobodna od bruceloze goveda i stada slobodna od bruceloze goveda

Za potrebe ovog odjeljka, „goveda” znači sva goveda s iznimkom muških životinja za tov pod uvjetom da dolaze iz stada službeno slobodnog od bruceloze i da nadležno tijelo jamči da se muške životinje za tov neće koristiti za rasplod i da će se upućivati direktno na klanje.

Stado goveda službeno je slobodno od bruceloze ako:

(a) u njemu nema goveda koja su cijepljena protiv bruceloze, osim ženki koje su cijepljene najmanje tri godine prije;

(b) nijedno govedo ne pokazuju kliničke znakove bolesti najmanje šest mjeseci;

(c) su sva goveda starija od 12 mjeseci bila podvrgnuta jednom od sljedećih režima testiranja s negativnim rezultatom u skladu s Prilogom C:

i. dva serološka testa navedena u stavku 10. u razmaku dužem od tri mjeseca i kraćem od 12 mjeseci;

ii. tri testa uzoraka mlijeka u tromjesečnim razmacima nakon kojih je najmanje šest tjedana poslije slijedio serološki test iz stavka 10.;

(d) svako govedo koje ulazi u stado dolazi iz stada koje ima status službeno slobodnog od bruceloze, a u slučaju goveda starijih od 12 mjeseci, ima titar Brucelle manji od 30 IU aglutinacije po ml metodom serumske aglutinacije u skladu s Prilogom C ili je pokazalo negativnu reakciju na bilo koji drugi test odobren u skladu s postupkom iz članka 17. tijekom 30 dana prije ili 30 dana poslije datuma uvođenja u stado: u potonjem slučaju, životinja ili životinje moraju biti fizički odvojene od drugih životinja iz stada tako da se izbjegne svaki direktan ili indirektan kontakt s drugim životinjama dok nalazi ne budu negativni.

Stado goveda zadržava status službeno slobodnog od bruceloze ako:

(a) se jedan od sljedećih režima testiranja provede godišnje s negativnim rezultatom u skladu s Prilogom C:

i. tri prstenasta testiranja mlijeka u razmacima od najmanje tri mjeseca;

ii. tri ELISA testa mlijeka u razmacima od najmanje tri mjeseca;

iii. dva prstenasta testa mlijeka u razmacima od najmanje tri mjeseca nakon kojih najmanje šest tjedana poslije slijedi serološki test naveden u stavku 10.;

iv. dva ELISA testa mlijeka koja se provode u razmacima od najmanje tri mjeseca, nakon kojih najmanje šest tjedana poslije slijedi serološki test naveden u stavku 10.;

v. dva serološka testa koja se provode u razmacima od najmanje tri mjeseca, ali ne dužim od 12 mjeseci.

Međutim, nadležno tijelo države članice može, za državu članicu ili dio države članice koji nije službeno slobodan od bruceloze, ali u kojem su sva stada goveda podvrgnuta službenom programu za suzbijanje bruceloze, izmijeniti učestalost rutinskih testiranja kako slijedi:

— kad je zaraženo manje od 1 % stada goveda, dovoljno je svake godine provesti dva prstenasta testiranja mlijeka ili dva ELISA testa mlijeka u razmacima od najmanje tri mjeseca ili jedan serološki test,

— kad je najmanje 99,8 % stada goveda potvrđeno kao službeno slobodno od bruceloze tijekom najmanje četiri godine, razmak između testiranja može se povećati na dvije godine ako se testiraju sve životinje starije od 12 mjeseci ili se testiranje može ograničiti na životinje starije od 24 mjeseca ako se stada i dalje testiraju svake godine. Testovi se moraju provoditi koristeći jedan od seroloških testova iz stavka 10.;

(b) sva goveda koja ulaze u stado dolaze iz stada koja imaju status službeno slobodnih od bruceloze, a u slučaju goveda starijih od 12 mjeseci pokazuju titar Brucelle manji od 30 IU aglutinacije po ml kad se primjenjuje test serumske aglutinacije u skladu s Prilogom C ili su pokazala negativnu reakciju na bilo koji drugi test odobren u skladu s postupkom iz članka 17. tijekom 30 dana prije ili 30 dana poslije datuma uvođenja u stado; u ovom drugom slučaju, životinja ili životinje moraju biti fizički odvojene od drugih životinja iz stada tako da se izbjegne direktan ili indirektan kontakt s drugim životinjama dok se ne utvrdi da su nalazi negativni.

Međutim, test opisan u točki (b) ne mora se zahtijevati u državama članicama, ili regijama država članica, ako postotak stada goveda zaraženih brucelozom ne prelazi 0,2 % u razdoblju od najmanje dvije godine i ako životinja dolazi iz stada službeno slobodnog od bruceloze iz države članice ili regije i koja nije tijekom prijevoza došla u dodir s govedima nižeg zdravstvenog statusa;

(c) ne dovodeći u pitanje točku (b), goveda koja potječu iz stada slobodnog od bruceloze mogu biti uvedena u stado čiji je status službeno slobodno od bruceloze ako su stara najmanje 18 mjeseci i cijepljena protiv bruceloze, a cijepljenje je provedeno prije više od godinu dana.

Takve životinje moraju tijekom 30 dana prije uvođenja u stado pokazati titar Brucelle niži od 30 IU aglutinacije po ml i negativan rezultat nakon primjene testa metodom reakcije vezivanja komplemenata, ili drugog testa koji je odobren prema postupku iz članka 17.

Ako se, međutim, ženka goveda iz stada slobodnog od bruceloze uvede u stado koje je službeno slobodno od bruceloze, prema odredbama iz prethodnog stavka, to će se stado smatrati slobodnim od bruceloze dvije godine od datuma uvođenja posljednje cijepljene životinje.

3.A

Status stada službeno slobodnog od bruceloze ukida se ako:

(a) se uvjeti navedeni u stavcima 1. i 2. više ne ispunjavaju; ili

(b) se na temelju rezultata laboratorijskih testova ili kliničkih znakova sumnja da jedna ili više životinja ima brucelozu goveda i ako su sumnjive životinje zaklane ili izolirane tako da je izbjegnut svaki direktan ili indirektan kontakt s drugim životinjama.

Kad je životinja zaklana i više se ne može testirati, ukidanje statusa može se ukinuti ako dva testa serumske aglutinacije, provedena u skladu s Prilogom C kod svih goveda iz stada starijih od 12 mjeseci pokažu titar niži od 30 IU aglutinacije po ml. Prvi se test mora provesti najmanje 30 dana nakon uklanjanja životinje iz stada, a drugi najmanje 60 dana nakon toga.

Kad je životinja odvojena od drugih životinja u stadu ona se može ponovno uvesti u stado, a status stada može se obnoviti nakon:

(a) testa serumske aglutinacije koji je pokazao titar niži od 30 IU aglutinacije po ml i dao negativan rezultat na test metodom reakcije vezivanja komplemenata; ili

(b) negativnog rezultata na svaku drugu kombinaciju testova odobrenih za tu svrhu prema postupku iz članka 17.

3B.

Status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda mora se ukinuti ako rezultati laboratorijskih testova ili epidemioloških ispitivanja potvrde infekciju Brucellom u stadu.

Status stada ne može se obnoviti sve dok se sve životinje iz stada u vrijeme izbijanja bolesti ne zakolju ili se stado ne podvrgne ponovnom laboratorijskom testiranju i sve životinje starije od 12 mjeseci ne pokažu negativan rezultat na dva uzastopna testa u razmaku od 60 dana, s tim da se prvi test provede najmanje 30 dana nakon uklanjanja pozitivnih životinja.

U slučaju goveda gravidnih u vrijeme izbijanja bolesti, konačno se testiranje mora provesti najmanje 21 dan nakon što se posljednja životinja gravidna u vrijeme izbijanja bolesti oteli.

Stado je slobodno od bruceloze goveda ako ispunjava uvjete iz točke 1. podtočaka (b) i (c), i kad je cijepljenje provedeno kako slijedi:

i. ženke goveda cijepljene su:

— prije nego što navrše šest mjeseci cjepivom sa živim sojem 19, ili

— prije nego što navrše 15 mjeseci inaktiviranim 45/20 adjuvantnim cjepivom koje je službeno kontrolirano i odobreno, ili

— drugim cjepivima odobrenim prema postupku iz članka 17.;

ii. goveda mlađa od 30 mjeseci koja su cijepljena cjepivom sa živim sojem 19 mogu imati rezultat testa serumske aglutinacije veći od 30 IU, ali manji od 80 IU aglutinacije po mililitru pod uvjetom da na testu reakcije vezivanja komplemenata pokažu rezultat manji od 30 EEC jedinica u slučaju ženki goveda prethodno cijepljenih u razdoblju kraćem od 12 mjeseci, ili manje od 20 EEC jedinica u svim ostalim slučajevima.

Stado goveda zadržava status slobodnog od bruceloze ako:

i. je podvrgnuto jednom od režima testiranja navedenih u točki 2. podtočki (a);

ii. goveda koja ulaze u stado ispunjavaju zahtjeve iz točke 2. podtočke (b); ili

— dolaze iz stada sa statusom stada slobodnog od bruceloze, a u slučaju goveda starijih od 12 mjeseci pokazuju, tijekom 30 dana prije izolacije ili u izolaciji nakon uvođenja u stado, manje od 30 IU aglutinacije po ml kod primjene testa serumske aglutinacije i imaju negativan rezultat na test metodom reakcije vezivanja komplemenata u skladu s Prilogom C, ili

— dolaze iz stada sa statusom stada slobodnog od bruceloze, mlađa su od 30 mjeseci i cijepljena su cjepivom sa živim sojem 19, ako im je rezultat testa serumske aglutinacije veći od 30 IU, ali manji od 80 IU aglutinacije po ml, pod uvjetom da na testu metodom reakcije vezivanja komplemenata pokažu rezultat manji od 30 EEC jedinica u slučaju ženki cijepljenih manje od 12 mjeseci prije ili manje od 20 EEC jedinica u svim ostalim slučajevima.

6.A

Status stada slobodnog od bruceloze goveda mora se ukinuti ako:

(a) se uvjeti navedeni u stavcima 4. i 5. ne ispunjavaju; ili

(b) se na temelju rezultata laboratorijskih testova ili kliničkih znakova sumnja da jedno ili više goveda starijih od 30 mjeseci ima brucelozu, a životinja ili životinje na koje se sumnja su zaklane ili izolirane tako da se izbjegne svaki direktan ili indirektan kontakt s drugim životinjama.

Izolirana životinja može se ponovno uvesti u stado, a status stada obnoviti, ako naknadni titar serumske aglutinacije bude niži od 30 IU aglutinacije po ml i ako rezultat testa reakcije vezivanja komplemenata bude negativan, ili ako rezultat drugog testa odobrenog prema postupku iz članka 17. bude negativan.

Kad su životinje zaklane i nije ih više moguće testirati, suspenzija se može ukinuti ako dva testa serumske aglutinacije, provedena u skladu s Prilogom C na svim govedima s gospodarstva starijim od 12 mjeseci, pokažu titar niži od 30 IU aglutinacije po ml. Prvi se test mora provesti najmanje 30 dana nakon uklanjanja životinje, a drugi najmanje 60 dana nakon toga.

Ako su životinje koje se moraju testirati na temelju prethodna dva podstavka mlađe od 30 mjeseci i ako su cijepljene cjepivom sa živim sojem 19, mogu se smatrati negativnima ako im je rezultat testa serumske aglutinacije veći od 30 IU ali manji od 80 IU aglutinacije po ml, pod uvjetom da na testu metodom reakcije vezivanja komplemenata imaju rezultat manji od 30 EEC jedinica u slučaju ženki prethodno cijepljenih u vremenu kraćem od 12 mjeseci ili manje od 20 EEC jedinica u svim ostalim slučajevima.

6.B

Status stada slobodnog od bruceloze goveda mora se ukinuti ako je na temelju rezultata laboratorijskih testova obavljenih tijekom epidemioloških istraživanja u stadu potvrđena zaraza Brucellom. Status stada ne može se obnoviti sve dok se sva goveda prisutna u stadu u vrijeme izbijanja bolest ne zakolju ili se stado ne podvrgne ponovnim laboratorijskim pretragama, a sve necijepljene životinje starije od 12 mjeseci ne pokažu negativne rezultate na dva uzastopna testa u razmaku od 60 dana, s tim da se prvi test provede najmanje 30 dana nakon uklanjanja pozitivnih životinja.

Ako su sve životinje koje se moraju testirati navedene u prethodnom stavku mlađe od 30 mjeseci i ako su cijepljene cjepivom sa živim sojem 19, mogu se smatrati negativnima ako im je titar Brucelle veći od 30 IU, ali manji od 80 IU aglutinacije po ml, pod uvjetom da im test reakcije vezivanja komplemenata pokazuje titar manji od 30 EEC jedinica u slučaju ženki prethodno cijepljenih u vremenu kraćem od 12 mjeseci ili manje od 20 EEC jedinica u svim ostalim slučajevima.

U slučaju goveda gravidnih u vrijeme izbijanja bolesti, konačno se testiranje mora obaviti najmanje 21 dan nakon što se posljednja životinja gravidna u vrijeme izbijanja bolesti oteli.

Država članica ili regija države članice može biti proglašena službeno slobodnom od bruceloze u skladu s postupkom iz članka 17. ako udovoljava sljedećim uvjetima:

(a) nije zabilježen ni slučaj pobačaja uzrokovan Brucellom niti izolacije uzročnika B. abortus tijekom posljednje tri godine, i najmanje je 99,8 % stada dobilo status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda svake godine tijekom uzastopnih pet godina, s tim da se postotak izračunava 31. prosinca svake kalendarske godine. Međutim, kad nadležno tijelo odredi mjeru klanja cijelog stada, izolirane slučajeve bruceloze goveda za koje se epidemiološkim istraživanjima utvrdi da su posljedica uvođenja u stado životinja s podrijetlom izvan države članice ili dijela države članice i iz stada čiji je status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda ukinut ili povučen iz drugih razloga, a ne zbog sumnje na bolest, treba zanemariti pri navedenom izračunavanju, pod uvjetom da središnje nadležno tijelo države članice na koje se ovi slučajevi odnose vodi godišnju evidenciju o tome i tu evidenciju prosljeđuje Komisiji u skladu s točkom 8. podtočkom 2.; i

(b) svako se govedo označava u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, i

Podložno stavku 9., država članica ili regija države članice koja je proglašena službeno slobodnom od bruceloze zadržava taj status ako:

(a) se uvjeti navedeni u točki 7. podtočkama (a) i (b) i dalje ispunjavaju, a obvezno je prijavljivanje slučajeva pobačaja za koje se sumnja da su bili uzrokovani brucelozom nadležnom tijelu i nadležno tijelo dužno ih je istražiti;

(b) su svake godine tijekom prvih pet godina nakon dobivanja statusa, sva goveda starija od 24 mjeseca u najmanje 20 % stada testirana i da su imala negativnu reakciju na serološkom testu provedenom u skladu s Prilogom C ili, u slučaju stada mliječnih goveda, ispitivanjem uzoraka mlijeka u skladu s Prilogom C;

(c) se svako govedo za koje se sumnja da je zaraženo brucelozom prijavi nadležnom tijelu i poduzme službeno epidemiološko istraživanje na brucelozu koje uključuje najmanje dva serološka testa ispitivanja krvi, uključujući test metodom reakcije vezivanja komplemenata, i mikrobiološko ispitivanje odgovarajućih uzoraka;

(d) se tijekom razdoblja sumnje, koje traje sve dok se ne dobiju negativni rezultati testova navedenih u podtočki (c), status stada službeno slobodnog od bruceloze goveda stadu iz kojeg sumnjivo govedo potječe ili kroz koje prolazi i s njim epidemiološki povezanih stada ukine;

(e) su u slučaju izbijanja bruceloze koja se proširila sva goveda zaklana. Životinje preostalih prijemljivih vrsta moraju biti podvrgnute odgovarajućim testovima, a prostorije i oprema moraju se očistiti i dezinficirati.

Država članica ili regija države članice koja je proglašena službeno slobodnom od bruceloze mora prijaviti pojavu svih slučajeva bruceloze Komisiji. Ako postoje dokazi o značajnijim promjenama situacije u pogledu bruceloze u državi članici ili dijelu države članice kojem je službeno priznat status slobodnog od bruceloze, Komisija može u skladu s postupkom iz članka 17. predložiti da se status ukine ili povuče dok se ne udovolji zahtjevima iz Odluke.

10.

Za potrebe odjeljka II., serološki test znači ili test serumske aglutinacije, puferirani bruceloza antigen test, test reakcije vezivanja komplemenata, test krvne aglutinacije, krvni ring test, test mikro aglutinacije ili ELISA test uzoraka krvi, kako je opisano u Prilogu C. Bilo koji drugi dijagnostički test odobren u skladu s postupkom iz članka 17. i opisan u Prilogu C također će se prihvatiti za potrebe odjeljka II. Mliječni test znači mliječno prstenasta proba ili ELISA test u mlijeku u skladu s Prilogom C.

▼M49

PRILOG B

TUBERKULOZA

1. IDENTIFIKACIJA UZROČNIKA

Prisutnost Mycobacterium bovis (M. bovis), uzročnika tuberkuloze goveda, u kliničkim i post mortem uzorcima može se dokazati pregledom obojenih razmaza ili tehnikama imunoperoksidaze i potvrditi uzgajanjem organizma na mediju za primarnu izolaciju.

Patološki materijal za potvrdu prisutnosti M. bovis treba uzimati iz abnormalnih limfnih čvorova i parenhimskih organa kao što su pluća, jetra, slezena itd. U slučajevima u kojima kod životinje nema patoloških lezija, za pretrage i uzgajanje trebaju se prikupiti uzorci iz retrofaringealnih, bronhijalnih, medijastinalnih, supramamarnih, mandibularnih i nekih mezenterijskih limfnih čvorova i jetre.

Identifikacija izoliranih uzročnika može se uobičajeno izvršiti određivanjem svojstva kulture i biokemijskih svojstava. Lančana reakcija polimeraze (PCR) može se također koristiti za detekciju M. tuberculosis complex. Tehnike analize DNA mogu se pokazati bržim i pouzdanijim od biokemijskih metoda za diferencijaciju M. bovis od ostalih članova kompleksa M. tuberculosis. Analiza genetskim otiskom prsta omogućuje razlikovanje između različitih sojeva M. bovis i omogućit će opis obrasca podrijetla, prijenosa i širenja M. bovis.

Korištene tehnike, mediji, njihova normizacija i interpretacija rezultata moraju udovoljavati onima navedenim u Priručniku normi za dijagnostičke testove i cjepiva OIE-a, četvrto izdanje, 2000., poglavlje 2.3.3. (tuberkuloza goveda).

2. TUBERKULINSKI KOŽNI TEST

Tuberkuli PPD (Pročišćeni proteinski derivat) koji ispunjava norme utvrđene stavkom 2.1. koristi se za provođenje službenog tuberkulinskog kožnog testa nakon postupaka iz stavka 2.2.

2.1. Norme za tuberkulin (goveđi i avijarni)

2.1.1. Definicija

Tuberkulinski pročišćeni proteinski derivat (tuberkulinski PPD, goveđi ili avijarni) je pripravak koji se dobiva termičkom obradom proizvoda rasta i lize Mycobacterium bovis ili Mycobacterium avium (prema potrebi) koji može otkriti odgođenu hipersenzitivnost kod životinje senzibilizirane na mikroorganizme iste vrste.

2.1.2. Proizvodnja

Dobiva se od u vodi topljivih frakcija pripremljenih grijanjem na slobodno strujećoj pari i naknadnim filtriranjem kultura M. bovis ili M. aviarum (prema potrebi) uzgajanim u tekućem sintetskom mediju. Aktivna frakcija filtrata, koja se sastoji uglavnom od bjelančevina, izolira se precipitacijom, ispire i ponovno otapa. Može se dodati antimikrobni konzervans koji ne izaziva pojavu lažno pozitivnih reakcija, poput fenola. Konačan sterilni pripravak, slobodan od mikobakterija, aseptički se raspoređuje u sterilne postojane staklene spremnike i potom se zatvara radi sprečavanja kontaminacije. Pripravak se može osušiti u smrznutom stanju.

2.1.3. Identifikacija proizvoda

Ubrizgati intradermalno nekoliko stupnjevanih doza na više mjesta odgovarajući senzibiliziranih albino zamoraca, od kojih svaki teži najmanje 250 g. Nakon 24 do 28 sati, javljaju se reakcije u obliku edema s crvenilom sa ili bez nekroze na mjestu injekcije. Veličina i intenzitet reakcija varira ovisno o dozi. Nesenzibilizirani zamorci ne pokazuju reakciju na slične injekcije.

2.1.4. Testovi

2.1.4.1.

pH: pH je od 6,5 do 7,5.

2.1.4.2.

Fenol: Ako pripravak koji se treba ispitati sadrži fenol, njegova koncentracija nije veća od 5 g/l.

2.1.4.3.

Učinak senzibilizacije: Koristiti skupinu od triju zamoraca koji nisu bili tretirani nikakvim materijalom koji bi mogao interferirati s testom. Tri puta u razmacima od pet dana intradermalno ubrizgati u svakog zamorca dozu pripravka koji se ispituje koji je ekvivalentan 500 IU u 0,1 ml. Nakon 15 do 21 dana poslije treće injekcije, ubrizgati istu dozu (500 IU) intradermalno tim životinjama i u kontrolnu skupinu od triju zamoraca iste mase i koji nisu prethodno primili injekcije tuberkulina. Nakon 24 do 28 sati poslije zadnje injekcije, reakcije dviju skupina nisu značajno različite.

2.1.4.4.

Toksičnost: Koristiti dva zamorca od kojih svaki teži najmanje 250 g i koji nisu bili tretirani nikakvim materijalom koji bi mogao interferirati s testom. Ubrizgati supkutano svakom zamorcu 0,5 ml pripravka koji se ispituje. Promatrati životinje tijekom sedam dana. Tijekom razdoblja promatranja ne dolazi no abnormalnih pojava.

2.1.4.5.

Sterilnost: Ovaj je test u skladu s s testom za sterilnost koji je propisan u monografiji o Cjepivima za veterinarsku uporabu, četvrto izdanje Europske farmakopeje, 2002.

2.1.5. Intenzitet

Intenzitet tuberkulinskog pročišćenog proteinskog derivata (goveđeg i avijarnog) određuje se usporedbom reakcija dobivenih kod senzibiliziranih zamoraca intradermalnim injekcijama serije otopine pripravka koji se ispituje s onima proizvedenim kod poznatih koncentracija referentnog pripravka tuberkulinskog (goveđeg ili avijarnog, prema potrebi) pročišćenog proteinskog derivata kalibriranog u internacionalnim jedinicama (IU).

Da bi testirali intenzitet, potrebno je senzibilizirati najmanje devet albino zamoraca, od kojih svaki teži 400 do 600 g, dubokom intramuskularnom injekcijom od 0,0001 mg mase u vlažnom stanju živog M. bovis soja AN5 suspendiranog u 0,5 ml otopine natrijevog klorida 9 g/l R za goveđi tuberkulin, ili odgovarajućom dozom inaktiviranog ili živog M. avium za avijarni tuberkulin. Nakon najmanje četiri tjedna nakon senzibilizacije zamoraca, obrijati njihove površine slabina kako bi se napravilo prostora za najviše četiri injekcije na svakoj strani. Pripremiti otopinu pripravka koji se ispituje i referencijalnog pripravka koristeći izotoničku fiziološku otopinu puferiranu fosfatom (pH 6,5-7,5) koja sadrži 0,005 g/l polisorbata 80 R. Koristiti najmanje tri doze referencijalnog pripravka i najmanje tri doze pripravka koji se ispituje. Izabrati doze tako da nastale lezije imaju promjer od najmanje 8 mm a najviše 25 mm. Rasporedite otopine nasumično za mjesta ubrizgavanja koristeći Latin Square Design. Ubrizgati svaku dozu intradermalno u postojanoj zapremnini od 0,1 ml ili 0,2 ml. Izmjeriti promjere lezija nakon 24 do 28 sati i izračunati rezultat testa korištenjem uobičajenih statističkih metoda i uz pretpostavku da su promjeri lezija proporcionalni logaritmu koncentracije tuberkulina.

Test nije valjan dok referentna granica pogreške (P = 0,95) nije manja od 50 % ni veća od 200 % procijenjenog intenziteta. Procijenjeni intenzitet nije manji od 66 % ni već od 150 % utvrđenog intenziteta za goveđi tuberkulin. Procijenjeni intenzitet nije manji od 75 % ni veći od 133 % utvrđenog intenziteta za avijarni tuberkulin. Utvrđeni intenzitet nije manji od 20 000 IU/ml za oba tuberkulina (goveđi i avijarni).

2.1.6. Skladištenje

Skladištiti zaštićeno od svjetla, na temperaturi od 5 ± 3 °C.

2.1.7. Označivanje

Na oznaci su sljedeći podaci:

— intenzitet u internacionalnim jedinicama po mililitru,

— naziv i količina svake dodane tvari,

— za pripravke sušene u smrznutom stanju:

—

— naziv i količinu tekućine koju treba dodati za rekonstituciju,

— da će se proizvod upotrijebiti odmah nakon rekonstitucije.

2.2. Postupak testa

2.2.1.

Sljedeći se testovi priznaju kao službeni intradermalni tuberkulinski testovi:

— pojedinačni intradermalni test: ovaj test zahtijeva jedno ubrizgavanje goveđeg tuberkulina.

— intradermalni usporedni test: ovaj test zahtijeva jedno ubrizgavanje goveđeg tuberkulina i jedno istodobno ubrizgavanje ptičjeg tuberkulina.

2.2.2.

Ubrizgana doza tuberkulina je:

— najmanje 2 000 IU goveđeg tuberkulina,

— najmanje 2 000 IU avijarnog tuberkulina.

2.2.3.

Količina svake injekcijske doze ne smije prelaziti 0,2 ml.

2.2.4.

Tuberkulinski testovi provode se ubrizgavanjem tuberkulina u kožu vrata. Mjesta ubrizgavanja trebaju biti na granici prednje i srednje trećine vrata. Kada se avijarni i goveđi tuberkulin ubrizgavaju istoj životinji, mjesto ubrizgavanja avijarnog tuberkulina treba biti oko 10 cm udaljeno od grebena vrata, dok mjesto ubrizgavanja goveđeg tuberkulina treba biti oko 125 cm niže na liniji otprilike paralelnoj s linijom ramena ili na suprotnim stranama vrata; kod mladih životinja na kojima nema dovoljno prostora za odvajanje mjesta ubrizgavanja na jednoj strani vrata, po jedna se injekcija ubrizgava na svakoj strani vrata, i to na identičnim mjestima u središtu srednje trećine vrata.

2.2.5.

Tehnika tuberkulinskog testiranja i interpretacija rezultata trebaju biti kako slijedi:

2.2.5.1. Tehnika:

Mjesto ubrizgavanja zahvati se prstima i očisti. Nabor kože u svakom zahvaćenom području uzima se između kažiprsta i palca, mjeri pomičnom mjerkom i bilježi. Potom se ubrizgava doza tuberkulina metodom koja osigurava davanje tuberkulina intradermalno. Može se koristiti kratka sterilna igla s koso izbrušenim rubom prema van,i s gradiranom špricom napunjenom tuberkulinom, koja se uvodi ukoso u dublje slojeve kože. Ispravno ubrizgavanje provjerava se palpacijom otekline veličine graška na svakom mjestu ubrizgavanja. Debljina kožnog nabora svakog mjesta ubrizgavanja mjeri se 72 sata (± 4 sata) nakon ubrizgavanja, te se nalaz treba zabilježiti.

2.2.5.2. Interpretacija reakcija

Interpretacija reakcija temelji se na kliničkim promatranjima i zabilježenim povećanjem(-ima) debljine kožnih nabora na mjestima ubrizgavanja 72 sata nakon ubrizgavanja tuberkulina.

(a) Negativna reakcija: ako se uoči samo ograničena oteklina, s povećanjem koje nije veće od 2 mm debljine kožnog nabora bez kliničkih znakova poput difuznog ili jakog edema, eksudacije, nekroze, boli ili upale limfnih kanala u toj regiji ili u limfnim čvorovima.

(b) Sumnjiva reakcija: ako se ne uoče klinički znakovi poput onih spomenutih u točki (a), te ako je povećanje zadebljanja kožnog nabora veće od 2 mm a manje od 4 mm.

(c) Pozitivna reakcija: ako se uoče klinički znakovi poput onih spomenutih u točki (a), ili ako je povećanje zadebljanja kožnog nabora na mjestu ubrizgavanja od 4 mm ili veće.

2.2.5.3.

Interpretacija službenih intradermalnih tuberkulinskih testova jest, kako slijedi:

2.2.5.3.1.

Pojedinačni intradermalni test:

(a) pozitivan: pozitivna reakcija na goveđi tuberkulin kako je definirana u stavku 2.2.5.2. točki (c);

(b) sumnjiv: sumnjiva reakcija kako je definirana u stavku 2.2.5.2. točki (b);

Životinje sa sumnjivom reakcijom na pojedinačni intradermalni test podvrgavaju se još jednom testu nakon najmanje 42 dana.

Životinje koje nisu negativne na ovaj drugi test smatraju se pozitivnima na test.

Životinje koje na pojedinačnom intradermalnom testu imaju pozitivan rezultat mogu se podvrgnuti intradermalnom usporednom testu ako se sumnja na lažno pozitivnu reakciju ili na interferenciju.

2.2.5.3.2.

Intradermalni usporedni test za uspostavljanje i održavanje statusa stada službeno slobodnog od tuberkuloze:

(a) pozitivan: pozitivna reakcija na goveđi tuberkulin koja je više od 4 mm veća od reakcije na avijarni tuberkulin, ili prisutnost kliničkih znakova;

(b) sumnjiv: pozitivna ili sumnjiva reakcija na goveđi tuberkulin koja je od 1 do 4 mm veća od reakcije na avijarni tuberkulin, te bez kliničkih znakova;

(c) negativan: negativna reakcija na goveđi tuberkulin, ili pozitivna ili sumnjiva reakcija na goveđi tuberkulin, međutim koja je jednaka ili manja od pozitivne ili sumnjive reakcije na avijarni tuberkulin i bez kliničkih znakova u oba slučaja.

Životinje sa sumnjivim rezultatom na intradermalnom usporednom testu podvrgavaju se još jednom testu nakon najmanje 42 dana. Životinje koje nisu negativne na taj drugi test smatraju se pozitivnima na test.

2.2.5.3.3.

Status stada službeno slobodnog od tuberkuloze može se privremeno ukinuti a životinjama iz stada neće se dopustiti stavljanje u trgovinu unutar Zajednice dok se ne razriješi status sljedećih životinja:

(a) životinje za koje se smatra da su imale sumnjiv rezultat na pojedinačnom intradermalnom tuberkulinskom testu;

(b) životinje za koje se smatra da su imale pozitivan rezultat na pojedinačnom intradermalnom tuberkulinskom testu, ali koje čekaju ponovno testiranje intradermalnim usporednim testom;

2.2.5.3.4.

Kad se za životinje prema zakonodavstvu Zajednice zahtijeva podvrgavanje intradermalnom testu prije premještanja, test se mora interpretirati tako da nijedna životinja koja pokaže povećanje debljine kožnog nabora veće od 2 mm ili prisutnost kliničkih znakova ne uđe u trgovinu unutar Zajednice.

2.2.5.3.5.

Kako bi se omogućilo otkrivanje maksimalnog broja zaraženih i oboljelih životinja u stadu ili regiji, države članice mogu izmijeniti kriterije za interpretaciju testa radi postizanja poboljšane osjetljivosti testa uzimajući u obzir sve sumnjive reakcije koje se spominju u stavku 2.2.5.3.1. točki (b) i stavku 2.2.5.3.2. točki (b) kao pozitivne reakcije.

3. DOPUNSKO TESTIRANJE

Kako bi se omogućilo otkrivanje maksimalnog broja zaraženih i oboljelih životinja u stadu ili regiji, države članice mogu odobriti korištenje testa s gama-interferonom koji se spominje u Priručniku za norme dijagnostičkih testova i cjepiva OIE-a, četvrto izdanje, 2000., poglavlje 2.3.3. (tuberkuloza goveda), kao dopunu tuberkulinskom testu.

4. DRŽAVNI INSTITUTI I NACIONALNI REFERENTNI LABORATORIJI

4.1. Zadaće i odgovornosti

Državni instituti, nacionalni referentni laboratoriji ili službeni instituti određeni u skladu s člankom 6.a odgovorni su za službeno testiranje tuberkulina ili reagensa koji se spominju u stavcima 2. i 3. u njihovim odnosnim državama članicama kako bi se osiguralo da je svaki od tih tuberkulina ili reagensa primjeren u odnosu na standarde koji se spominju u točki 2.1. i stavku 3.

▼M55 —————

▼M56

PRILOG C

BRUCELOZA

1. DOKAZIVANJE UZROČNIKA

Dokazivanje modificiranim bojanjem acidorezistentnih bakterija ili imunospecifičnim bojenjem organizama koji imaju morfologiju uzročnika bruceloze (Brucella) u abortivnom materijalu, vaginalnom iscjetku ili mlijeku vrlo je vjerojatan dokaz bruceloze, posebno ako je potvrđen serološkim testovima. Metode lančane reakcija polimeraze (PCR) omogućavaju dodatne načine za otkrivanje.

Kad god je moguće Brucellu spp. potrebno je izolirati koristeći uobičajene ili selektivne medije preko kulture iz vaginalnih iscjedaka, pobačenih fetusa, iscjedaka iz vimena ili odabranih tkiva kao što su limfni čvorovi te muški i ženski reproduktivni organi.

Nakon izolacije, vrste i biovar treba identificirati lizom bakteriofaga i/ili testovima metabolizma oksidacije, prema kriterijima kulture i biokemijskim i serološkim kriterijima. PCR može pomoću posebnih genomskih frekvenci služiti kao dopunska metoda i kao metoda biotipizacije.

Tehnike i mediji koji se koriste, njihova normizacija i interpretacija rezultata moraju biti u skladu s onima navedenim u Priručniku za dijagnostičke testove i cjepiva za kopnene životinje OIE-a, šesto izdanje, 2008., poglavlje 2.4.3 (bruceloza goveda), poglavlje 2.7.2 (bruceloza koza i ovaca) i poglavlje 2.8.5 (bruceloza svinja).

2. IMUNOLOŠKI TESTOVI

2.1. Norme

2.1.1.

Uzročnik Brucella abortus biovar 1 Weybridge soj 99 ili USDA soj 1119-3 mora se koristiti za pripremu svih antigena koji se koriste u rose Bengal testu (RBT), serum aglutinacijskim testovima (SAT), testu reakcije vezanja komplementa (RVK) i mliječno prstenastoj probi (MPP).

2.1.2.

Normiran referencijalni serum za testove RBT, SAT, RVK i MPP je OIE internacionalni normiran serum (OIEISS) pod prijašnjim nazivom WHO drugi internacionalni anti-Brucella abortus Serum (ISAbS).

2.1.3.

Normirani referencijalni serumi za ELISA testove su:

— OIEISS,

— slabo pozitivan OIE ELISA normiran serum (OIEELISAWPSS),

— jako pozitivan OIE ELISA normiran serum (OIEELISASPSS),

— negativan OIE ELISA normiran serum (OIEELISANSS).

2.1.4.

Normirani referencijalni serumi za testove fluorescentne polarizacije (FPA) su:

— slabo pozitivan OIE ELISA normiran serum (OIEELISAWPSS),

— jako pozitivan OIE ELISA normiran serum (OIEELISASPSS),

— negativan OIE ELISA normiran serum (OIEELISANSS).

2.1.5.

Navedeni normirani serumi navedeni u 2.1.3 i 2.1.4 mogu se nabaviti u Referentnom laboratoriju Zajednice za brucelozu ili u Agenciji za veterinarske laboratorije (VLA), Weybridge, Ujedinjena Kraljevina.

2.1.6.

OIEISS, OIEELISAWPSS, OIEELISASPSS i OIEELISANSS su internacionalne primarne norme prema kojima se moraju utvrditi referencijalne nacionalne norme („radne norme”) za svaki test naveden u točki 2.1.1 u svakoj državi članici.

2.2. Imunoenzimski test „Enzyme-Linked Immunosorbent Assays” (ELISA) ili drugi obvezujući testovi za otkrivanje bruceloze goveda u serumu ili mlijeku

2.2.1. Materijal i reagensi

Korištena tehnika i interpretacija rezultata mora se potvrditi u skladu s načelima iz poglavlja 1.1.4 Priručnika za dijagnostičke testove i cjepiva za kopnene životinje OIE-a, šesto izdanje, 2008., i mora uključivati barem laboratorijska i dijagnostička ispitivanja.

2.2.2. Normizacija testa

2.2.2.1.

Postupak normizacije testa za pojedinačne uzorke seruma:

(a) a 1/150 predilucija ( 18 ) OIEISS ili 1/2 predilucija OIEELISAWPSS ili 1/16 predilucija OIEELISASPSS u negativom serumu (ili u negativnom skupnom uzorku seruma) treba imati pozitivnu reakciju;

(b) 1/600 predilucija OIEISS ili 1/8 predilucija OIEELISAWPSS ili 1/64 predilucija OIEELISASPSS u negativnom serumu (ili u negativnom skupnom uzorku seruma) treba imati negativnu reakciju;

2.2.2.2.

Normizacija postupka testa za skupne uzorke seruma:

(a) 1/150 predilucija OIEISS ili 1/2 predilucija OIEELISAWPSS ili 1/16 predilucija OIEELISASPSS u negativnom serumu (ili negativnom skupnom uzorku „pool” seruma) i opet razrijeđeno u negativnim serumima određenim brojem uzoraka koji tvore skupni uzorak, treba dati pozitivnu reakciju;

(b) OIEELISANSS treba uvijek dati negativnu reakciju;

(c) test mora biti odgovarajući za otkrivanje dokaza infekcije u pojedinačnoj životinji iz skupine životinja čiji su uzorci seruma skupni.

2.2.2.3.

Postupak normizacije testa za skupne uzorke mlijeka ili sirutke:

(a) 1/1 000 predilucija OIEISS ili 1/16 predilucija OIEELISAWPSS ili 1/125 predilucija OIEELISASPSS u negativom serumu (ili u negativnom skupnom uzorku seruma) i opet razrijeđeno 1/10 u negativnom mlijeku trebao bi dati pozitivnu reakciju;

(b) OIEELISANSS razrijeđeno 1/10 u negativnom mlijeku treba uvijek dati negativnu reakciju;

(c) test mora biti odgovarajući za otkrivanje dokaza infekcije u pojedinačnoj životinji iz skupine životinja čiji su uzorci mlijeka ili sirutke skupni.

2.2.3. Uvjeti za korištenje ELISA testa za dijagnozu bruceloze goveda:

2.2.3.1.

Koristeći spomenute uvjete kalibracije za ELISA test iz točaka 2.2.2.1 i 2.2.2.2 na uzorcima seruma, dijagnostička osjetljivost ELISA testa jednaka je ili veća od testova RBT ili RVK uzimajući u obzir epidemiološku situaciju u sklopu koje se koristi.

2.2.3.2.

Koristeći navedene uvjete kalibracije za ELISA test iz točke 2.2.2.3 na skupnim uzorcima mlijeka, dijagnostička osjetljivost ELISA testa jednaka je ili veća od MPP testa uzimajući u obzir epidemiološku situaciju, ali također i prosječne i očekivane ekstremne sustave uzgoja.

2.2.3.3.

Kad se ELISA test koristi za potrebe certificiranja u skladu s člankom 6. stavkom 1. ili za uspostavljanje i održavanje statusa stada u skladu s Prilogom A poglavljem II. točkom 10., udruživanje uzoraka seruma mora se provesti na takav način da se rezultati testa mogu nesumnjivo povezati s pojedinom životinjom uključenom u skupne uzorke. Svaki test u svrhu potvrđivanja mora se provesti na uzorcima seruma uzetim od pojedinačnih životinja

2.2.3.4.

ELISA testovi mogu se koristiti na uzorku mlijeka uzetog od mlijeka prikupljenog na farmi s najmanje 30 % mliječnih krava u laktaciji. Ako se koristi ta metoda, moraju se poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se uzorci uzeti za ispitivanje mogu nesumnjivo povezati s pojedinim životinjama od kojih je uzeto mlijeko. Svaki test za potvrđivanje mora se provesti na uzorcima seruma uzetim od pojedinačnih životinja.

2.3. Test metodom reakcije vezanja komplementa (RVK)

2.3.1.

Antigen predstavlja bakterijsku suspenziju u otopini fenola i fiziološke otopine (NaCl 0,85 % (m/v) i fenola 0,5 % (v/v)) ili u veronal puferu. Antigeni se mogu isporučiti u koncentriranom stanju s tim da je faktor razrjeđenja koji treba koristiti naznačen na naljepnici na bočici. Antigen se skladišti na 4 °C i ne smrzava.

2.3.2.

Serumi se moraju inaktivirati kako slijedi:

— goveđi serum: 56 ° do 60 °C tijekom 30 do 50 minuta,

— svinjski serum: 60 °C tijekom 30 do 50 minuta.

2.3.3.

Da bi se tijekom testa ostvarila prava reakcija, treba koristiti komplementarnu dozu višu od minimalne potrebne za potpunu hemolizu.

2.3.4.

U provođenju testa metodom reakcije vezanja komplementa svaki se put moraju provesti sljedeće kontrole:

(a) kontrola antikomplementarnog učinka seruma;

(b) kontrola antigena;

(d) kontrola komplementa;

(e) kontrola osjetljivosti na početku reakcije korištenjem pozitivnog seruma;

(f) kontrola specifičnosti reakcije korištenjem negativnog seruma.

2.3.5.

Izračun rezultata

OIEISS sadrži 1 000 internacionalnih jedinica RVK (ICFTU) po ml. Ako se OIEISS testira određenom metodom, rezultat je poznat kao titar (tj. najveća direktna dilucija OIEISS koja daje 50 % hemolize, TOIEISS). Rezultat testa za test serum dan kao titar (TTESTSERUM) mora se izraziti u ICFTU po ml. Da bi se izraz titra pretvorio u ICFTU, faktor (F) potreban za konverziju titra nepoznatog seruma testa (TTESTSERUM) testiranog tom metodom u izraz ICFTU dobiva se iz formule:

F = 1 000 × 1/TOIEISS

a sadržaj internacionalnih jedinica RVK po ml seruma testa (ICFTUTESTSERUM) iz formule:

ICFTUTESTSERUM = F × TTESTSERUM

2.3.6.

Interpretacija rezultata

Serum koji sadrži 20 ili više ICFTU po ml smatra se pozitivnim.

2.4. Mliječno prstenasta proba (MPP)

2.4.1.

Antigen predstavlja bakterijsku suspenziju u otopini fenola i fiziološke otopine (NaCl 0,85 % (m/v) i fenola 0,5 % (v/v)) obojenog hematoksilinom. Antigen se skladišti na 4 °C i ne smrzava.

2.4.2.

Osjetljivost antigena mora se normirati s obzirom na OIEISS tako da antigen proizvede pozitivnu reakciju s 1/500 otopinom OIEISS u negativnom mlijeku, dok bi 1/1 000 razrjeđenje trebalo biti negativno.

2.4.3.

Prstenasti se test mora raditi na uzorcima koji predstavljaju sadržaj svake kante za mlijeko ili sadržaj svakog spremnika za mlijeko na farmi.

2.4.4.

Uzorci mlijeka ne smiju biti smrznuti, grijani ili izloženi snažnoj trešnji.

2.4.5.

Reakcija se provodi korištenjem ovih metoda:

— na stupcu mlijeka od najmanje 25 mm visine i količine 1 ml kojem je dodana količina od 0,03 ml ili 0,05 ml jednog normiranog obojenog antigena,

— na stupu mlijeka od najmanje 25 mm visine i količine 2 ml kojem je dodana količina od 0,05 ml jednog normiranog obojenog antigena,

— na količinu mlijeka od 8 ml kojoj je dodano 0,08 ml normiranog obojenog antigena.

2.4.6.

Mješavina mlijeka i antigena mora se inkubirati na 37 °C tijekom 60 minuta, zajedno s pozitivnim i negativnim radnim normama (standardiziranim uzorcima). Sljedeća inkubacija od 16 do 24 sata na 4 °C povećava osjetljivost testa.

2.4.7.

Interpretacija rezultata:

(a) negativna reakcija: obojeno mlijeko, bezbojno vrhnje;

(b) pozitivna reakcija:

— jednako obojeno i mlijeko i vrhnje, ili

— bezbojno mlijeko i obojeno vrhnje.

2.5. Puferirani bruceloza antigen testovi (Rose bengal Test (RBT))

2.5.1.

Antigen predstavlja bakterijsku suspenziju puferiranu razrjeđivačem antigena Brucella na pH od 3,65 ± 0,05, obojen rose bengal bojom. Antigen se isporučuje gotov za uporabu i mora se skladištiti na 4 °C i ne smije se smrzavati.

2.5.2.

Antigen se priprema ne uzimajući u obzir koncentraciju stanica, međutim osjetljivost mu se normira u odnosu na OIEISS tako da antigen proizvede pozitivnu reakciju s razrjeđenjem seruma od 1/45 i negativnu reakciju s razrjeđenjem od 1/55.

2.5.3.

RBT se provodi na sljedeći način:

(a) serum (20-30 μl) miješa se s jednakom količinom antigena na bijeloj ploči ili emajliranoj pločici za stvaranje zone od otprilike 2 cm promjera. Mješavina se 4 minute lagano trese na okolnoj temperaturi, a tad promatra na jakom svjetlu zbog aglutinacije;

(b) može se koristiti automatizirana metoda, ali koja mora biti najmanje isto tako točna kao i manualna metoda.

2.5.4.

Interpretacija rezultata

Svaka se vidljiva reakcija smatra pozitivnom, osim ako nije došlo do prevelikog isušivanja oko rubova.

Pozitivne i negativne radne norme treba uključiti u svaku seriju testova.

2.6. Serumska aglutinacija (SAT)

2.6.1.

Antigen je bakterijska suspenzija u otopini fenola i fiziološke otopine (NaCl 0,85 % (m/v) i fenola od 0,5 % (v/v)).

Formaldehid se ne smije koristiti.

Antigeni se mogu isporučiti u koncentriranom stanju, s tim da faktor razrjeđenja mora biti naznačen na naljepnici na bočici.

EDTA se može dodati suspenziji antigena u konačnoj 5 mm otopini testa da bi se smanjila razina lažno pozitivnih rezultata serumske aglutinacije. Nakon toga se pH od 7,2 mora ponovno umjeravati u suspenziji antigena.

2.6.2.

OIEISS sadrži 1 000 internacionalnih jedinica aglutinacije.

2.6.3.

Antigen se priprema ne uzimajući u obzir koncentraciju stanica, međutim osjetljivost mu se normira u odnosu na OIEISS tako da antigen stvara 50 % aglutinacije s konačnim razrjeđenjem seruma od 1/600 do 1/1 000 ili 75 % aglutinacije s konačnim razrjeđenjem seruma od 1/500 do 1/750.

Preporuča se također usporedba reaktivnosti novih i prethodno normiranih serija antigena korištenjem skupine definiranih seruma.

2.6.4.

Test se obavlja ili u cjevčicama ili mikropločicama. Mješavinu antigena i razrjeđenja seruma treba inkubirati od 16 do 24 sata na temperaturi od 37 °C.

Za svaki serum moraju se pripremiti najmanje tri razrjeđenja. Razrjeđenja sumnjivog seruma moraju se pripremiti tako da se očitavanje granice pozitivne reakcije obavlja na medijanu cijevi (ili bunarčiću za metodu mikropločicom).

2.6.5.

Interpretacija rezultata:

Stupanj aglutinacije Brucella u serumu izražava se IU po ml.

Serum koji sadrži 30 ili više IU po ml smatra se pozitivnim.

2.7. Test fluorescentne polarizacije (FPA)

2.7.1.

FPA se može obavljati u staklenim epruvetama ili na mikropločicama s 96 bunarčića. Korištena tehnika, normizacija i interpretacija rezultata mora biti u skladu s onima iz poglavlja 2.4.3 (bruceloza goveda) Priručnika za dijagnostičke testove i cjepiva za kopnene životinje OIE-a, šesto izdanje, 2008.

2.7.2.

Normizacija:

FPA će se normirati tako da:

(a) OIEELISASPSS i OIEELISAWPSS stalno daju pozitivne rezultate;

(b) 1/8 predilucija OIEELISAWPSS ili 1/64 predilucija OIEELISASPSS u negativnom serumu (ili u negativnom skupnom uzorku seruma) uvijek daje negativnu reakciju;

Sljedeće će se uključiti u svaku seriju testova: jako pozitivan, slabo pozitivan, negativni radni normirani serum (kalibrirani naspram OIE ELISA normiranih seruma).

3. Komplementarni testovi

3.1. Kožni test za brucelozu (BKT)

3.1.1. Uvjeti za korištenje BKT-a

(a) Kožni test za brucelozu ne koristi se za certificiranje za trgovinu unutar Zajednice.

(b) Kožni test za brucelozu jedan je od najspecifičnijih testova za otkrivanje bruceloze kod necijepljenih životinja, međutim dijagnoza se ne smije postaviti samo na temelju pozitivne intradermalne reakcije.

(c) Goveda s negativnim rezultatom na jednom od seroloških testova definiranih u ovom Prilogu koji imaju pozitivnu reakciju na BST testu smatrat će se zaraženima ili se sumnja da su zaražena.

(d) Goveda s pozitivnim rezultatom na jednom od seroloških testova definiranih u ovom Prilogu mogu se podvrgnuti BST testu da bi se potvrdila interpretacija rezultata serološkog testa, posebno kad se u stadu službeno slobodnom od bruceloze ne može isključiti unakrižna reakcija s antitijelima na druge bakterije.

3.1.2.

Test se provodi korištenjem normiranoga i definiranoga pripravka alergena bruceloze koji ne sadrži glatki lipopolisaharidni (LPS) antigen, jer bi to moglo izazvati nespecifičnu upalnu reakciju ili interferirati s naknadnim serološkim testovima.

Zahtjevi za njegovu proizvodnju brucelina detaljno su opisani u odsjeku C1 poglavlja 2.4.3 Priručnika za dijagnostičke testove i cjepiva OIE-a, šesto izdanje, 2008.

3.1.3.

Postupak testa

3.1.3.1.

Količina od 0,1 ml alergena bruceloze ubrizga se intradermalno u kožu na repu, kožu slabina ili postrance na vratu.

3.1.3.2.

Test se očitava nakon razdoblja od 48 do 72 sata.

3.1.3.3.

Debljina kože na mjestu ubrizgavanja mjeri se pomičnim mjerilom prije ubrizgavanja i na ponovnom ispitivanju.

3.1.3.4.

Interpretacija rezultata:

Jaka se reakcija lako prepoznaje po lokalnoj oteklini i induraciji.

Debljina kože od 1 do 2 mm smatra se pozitivnom reakcijom na BST.

3.2. Kompetitivni imunoenzimski test „Competitive enzyme-linked immunosorbent assay” (cELISA)

3.2.1. Uvjeti za korištenje testa cELISA

Proba cELISA ne smije se koristiti za svrhe certificiranja za trgovinu unutar EU.

Goveda koja su imala pozitivan rezultat u jednom od drugih seroloških testova iz ovog Priloga može se podvrgnuti cELISA testu za potporu interpretacije rezultata drugih seroloških testova; posebno kada se u stadima koja su slobodna ili službeno slobodna od bruceloze ne može isključiti unakrižna reakcija s antitijelima na druge bakterije ili spriječiti reakcije zbog rezidualnih antitijela nastalih zbog cijepljenja s S19.

3.2.2. Postupak provedbe testa

Test se provodi u skladu s propisom iz odsjeka B poglavlja 2.4.3 Priručnika za dijagnostičke testove i cjepiva za kopnene životinje OIE-a, šesto izdanje, 2008.

▼M48

4. NATIONAL REFERENCE LABORATORIES

▼M56

4.1. Zadaće i odgovornosti

Nacionalni referentni laboratoriji određeni u skladu s člankom 6.a odgovorni su za:

(a) odobravanje rezultata ispitivanja validacije koji pokazuju pouzdanost metode korištenog testa;

(b) utvrđivanje maksimalnog broja uzoraka koji se skupljaju u korištenim ELISA kitovima;

(d) provjere kvalitete svih antigena i serija ELISA kitova koji se koriste u državama članicama;

(e) slijeđenje preporuka i suradnju s nacionalnim referentnim laboratorijima Zajednice za brucelozu.

▼M55 —————

PRILOG D

POGLAVLJE I.

STADA GOVEDA, DRŽAVE ČLANICE I REGIJE SLUŽBENO SLOBODNE OD ENZOOTSKE LEUKOZE GOVEDA

Stado službeno slobodno od enzootske leukoze goveda znači stado u kojem:

i. nema dokaza, bilo kliničkih ili na temelju rezultata laboratorijskih testova, o bilo kojem slučaju enzootske leukoze goveda u stadu i niti jedan takav slučaj nije potvrđen u posljednje dvije godine; i

ii. sve životinje starije od 24 mjeseca reagirale su negativno tijekom prethodnih 12 mjeseci na dva testa provedena u skladu s ovim Prilogom, u razmaku od najmanje četiri mjeseca; ili

iii. stado udovoljava zahtjevima iz točke i. gore i nalazi se u državi ili regiji koja je službeno slobodna od enzootske leukoze goveda.

Stado će zadržati status službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda pod uvjetom da:

i. se uvjeti navedeni u odjeljku A. točki i. i dalje ispunjavaju;

ii. svaka životinja koja se uvodi u stado dolazi iz stada službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda;

iii. sve životinje starije od 24 mjeseca i dalje imaju negativnu reakciju na test proveden u skladu s poglavljem II. u razmacima od tri godine;

iv. su životinje za uzgoj, koje su uvedene u stado i potječu iz treće zemlje, uvezene u skladu s Direktivom 72/462/EEZ.

Status stada službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda mora se ukinuti ako nisu ispunjeni uvjeti navedeni u odjeljku B., ili kad se na temelju rezultata laboratorijskih testova ili kliničkih znakova sumnja da jedno ili više goveda imaju enzootsku leukozu goveda i sumnjiva su goveda odmah zaklana.

Status mora ostati ukinut dok se ne udovolji sljedećim zahtjevima:

1. Ako pojedinačna životinja u stadu službeno slobodnom od enzootske leukoze goveda ima pozitivnu reakciju na jedan od testova iz poglavlja II., ili kad se inače sumnja na infekciju kod jedne životinje iz stada:

i. životinja koja ima pozitivnu reakciju, a u slučaju krave i svakog njezina teleta, mora napustiti stado radi klanja pod nadzorom veterinarskih tijela;

ii. sve životinje u stadu starije od 12 mjeseci imaju negativnu reakciju na dva serološka testa (u razmaku od najmanje 4 mjeseca, ali manje od 12 mjeseci) provedena u skladu s poglavljem II. tri mjeseca nakon uklanjanja pozitivne životinje i svakog njezina mogućeg potomka;

iii. epidemiološko ispitivanje provedeno je s negativnim rezultatima, a stada epidemiološki povezana sa zaraženim stadom podložna su mjerama iz podtočke ii.

Međutim, nadležno tijelo može odobriti odstupanja od obveze klanja teleta zaražene krave ako je od majke odvojeno odmah nakon što se oteli. U tom slučaju, tele mora podlijegati zahtjevima iz točke 2. podtočke iii.

2. Kad više od jedne životinje iz stada službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda ima pozitivnu reakciju na jedan od testova iz poglavlja II., ili kad se inače sumnja na infekciju kod više životinja u stadu:

i. sve životinje koje imaju pozitivnu reakciju, a u slučaju krava i njihova telad, moraju se ukloniti radi klanja pod nadzorom veterinarskih tijela;

ii. sve životinje u stadu starije od 12 mjeseci moraju imati negativnu reakciju na dva testa provedena u skladu s poglavljem II. u razmaku od najmanje četiri mjeseca i ne više od 12 mjeseci;

iii. sve druge životinje u stadu moraju nakon identifikacije ostati na gospodarstvu do starosti od 24 mjeseca i u toj dobi biti testirane u skladu s poglavljem II., osim što nadležno tijelo takvim životinjama može dopustiti da idu izravno na klanje pod službenim nadzorom;

iv. epidemiološko ispitivanje provedeno je s negativnim rezultatima i svako stado epidemiološki povezano sa zaraženim stadom podvrgnuto je mjerama iz podtočke ii.

U skladu s postupkom iz članka 17. i na temelju informacija prikupljenih u skladu s člankom 8., država članica ili dio države članice može se smatrati službeno slobodnim od enzootske leukoze goveda ako:

(a) su ispunjeni svi uvjeti iz stavka A i ako je najmanje 99,8 % stada goveda službeno slobodno od enzootske leukoze goveda;

ili

(b) nije potvrđen slučaj enzootske leukoze goveda u državi članici ili njezinu dijelu tijekom prethodne tri godine, a prisutnost sumnjivih tumora zbog EBL-a obvezno se prijavljuje uz ispitivanje uzroka, i

u slučaju države članice, sve životinje starije od 24 mjeseca u najmanje 10 % stada, testirane metodom slučajnog odabira, imale su negativan rezultat u skladu s poglavljem II. u prethodna 24 mjeseca, ili

u slučaju dijela države članice, sve životinje starije od 24 mjeseca podvrgnute su testu predviđenom u poglavlju II. i imale negativan rezultat u skladu s poglavljem II. u prethodna 24 mjeseca;

ili

Država članica ili regija države članice zadržat će status službeno slobodne od enzootske leukoze goveda ako:

(a) su sve životinje zaklane na državnom području te države članice ili regije podvrgnute službenom post mortem ispitivanju na kojem se svi tumori koji bi mogli biti izazvani virusom EBL-a šalju na laboratorijske pretrage;

(b) država članica obavješćuje Komisiju o svim slučajevima enzootske leukoze goveda koji se pojave u njezinoj regiji;

(c) se sve životinje koje imaju pozitivnu reakciju na bilo koji test predviđen u poglavlju II. zakolju, a njihova stada podliježu ograničenjima sve dok im se ponovno ne vrati status u skladu sa odjeljkom D; i

(d) su sve životinje starije od dvije godine testirane, ili jedanput u prvih pet godina nakon odobrenja statusa u skladu s poglavljem II. ili tijekom prvih pet godina nakon odobrenja statusa prema bilo kojem postupku koji s razinom pouzdanosti od 99 % pokazuje da je manje od 0,2 % stada zaraženo. Međutim, ako ni jedan slučaj enzootske leukoze goveda nije zabilježen u državi članici ili regiji države članice u omjeru od jednog na 10 000 stada tijekom najmanje tri godine, može se donijeti odluka u skladu s postupkom iz članka 17. da se broj rutinskih seroloških testova može smanjiti pod uvjetom da se sva goveda starija od 12 mjeseci u najmanje 1 % stada, odabrana slučajnim uzorkom svake godine, podvrgnu testu koji se provodi u skladu s poglavljem II.

Status države članice ili dijela države članice službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda mora se ukinuti u skladu s postupkom iz članka 17. ako kao rezultat ispitivanja provedenog u skladu sa odjeljkom F. gore postoje dokazi o značajnoj promjeni situacije u pogledu enzootske leukoze goveda u državi članici ili dijelu države članice kojem je priznat status službeno slobodnog od enzootske leukoze goveda.

Status službeno slobodan od enzootske leukoze goveda može se obnoviti u skladu s postupkom iz članka 17. kad se ispune kriteriji propisani istim postupkom.

▼M57

POGLAVLJE II.

TESTOVI ZA ENZOOTSKU LEUKOZU GOVEDA

Testovi za enzootsku leukozu goveda provode se agar gel imunodifuzijskim testom (AGID) pod uvjetima opisanim u odjeljcima A i B ili enzimski vezanim imunosorbentnim testom (ELISA) pod uvjetima opisanim u odjeljku C. Agar gel imunodifuzijski test može se koristiti samo za individualne uzorke. Ako su rezultati testova predmet valjano potkrijepljenog osporavanja, provodi se dodatna provjera pomoću agar gel imunodifuzijskog testa.

AGID i ELISA se standardiziraju prema serumu E05, koji je službeni standardni serum EU-a i dobavlja ga:

Friedrich-Loeffler-Institut

Federal Research Institute for Animal Health

OIE Reference Laboratory for Enzootic Bovine Leukosis (EBL)

Südufer 10

17493 Greifswald — Insel Riems

Germany.

A. Agar gel imunodifuzijski test za enzootsku leukozu goveda

1. Antigen koji se koristi u testu mora sadržavati glikoprotein virusa leukoze goveda. Antigen mora biti standardiziran prema serumu E05.

2. Državni instituti, nacionalni referentni laboratoriji ili službeni instituti koji se imenuju u skladu s člankom 6.a za usklađivanje standarda i dijagnostičkih metoda testova za enzootsku leukozu goveda, odgovorni su za umjeravanje standardnog radnog antigena laboratorija prema serumu E05.

3. Standardni antigeni koji se koriste u laboratoriju moraju se najmanje jedanput godišnje dostaviti državnim institutima, nacionalnim referentnim laboratorijima ili službenim institutima imenovanim u skladu s člankom 6.a, radi testiranje prema serumu E05. Osim takve standardizacije, antigen koji se koristi može se umjeravati u skladu s metodom opisanom u odjeljku B.

4. Reagensi za testove sastoje se od:

(a) antigena: antigen mora sadržavati specifični glikoprotein virusa enzootske leukoze goveda koji je standardiziran prema serumu E05;

(b) testnog seruma;

(d) agar gela:

— 0,8 % agara,

— 8,5 % NaCl,

— 0,05 M Tris-buffer pH 7,2,

— 15 ml ovog agara unosi se u Petrijevu posudu promjera 85 mm, što rezultira dubinom agara od 2,6 mm.

5. U agar se do dna posude urezuje struktura od sedam udubina u kojima nema vlage; ta se struktura sastoji od jedne središnje udubine i šest udubina raspoređenih u krugu oko nje.

Promjer središnje udubine: 4 mm

Promjer perifernih udubina: 6 mm

Udaljenost između središnje i perifernih udubina: 3 mm

6. Središnja se udubina napuni standardnim antigenom. Periferne udubine 1 i 4 opisane u odjeljku B točki 3. napune se poznatim pozitivnim serumom; udubine 2, 3, 5 i 6 napune se testnim serumima. Posude se moraju puniti dok ne nestane meniskus.

7. Kao rezultat toga dobivaju se sljedeće količine:

— antigena: 32 μl,

— kontrolnog seruma: 73 μl,

— testnog seruma: 73 μl.

8. Inkubacija traje 72 sata na sobnoj temperaturi (20 do 27 °C) u zatvorenoj vlažnoj komori.

9. Test se može očitati nakon 24 sata i nakon 48 sati, ali se konačni rezultat dobiva nakon 72 sata:

(a) testni serum je pozitivan ako stvara specifičnu precipitacijsku liniju s antigenom virusa leukoze goveda (BLV) i potpunu identifikacijsku liniju s kontrolnim serumom;

(b) testni serum je negativan ako ne stvara specifičnu precipitacijsku liniju s antigenom BLV-a i ako ne zakrivljuje liniju kontrolnog seruma;

i. liniju kontrolnog seruma zakrivljuje prema antigenu BLV-a bez stvaranja vidljive precipitacijske linije s antigenom; ili

ii. ako se ne može očitati niti kao negativna niti kao pozitivna.

Kod sumnjivih reakcija test se može ponoviti upotrebom koncentriranog seruma.

10. Može se koristiti bilo koja druga dobra konfiguracija ili obrazac pod uvjetom da se serum E05 razrijeđen u omjeru 1:10 u negativnom serumu može detektirati kao pozitivan.

B. Metoda za standardizaciju antigena

1. Potrebne otopine i materijali:

(a) 40 ml 1,6 % agaroze u puferiranom 0,05 M Tris/HCI, pH 7,2 s 8,5 % NaC1;

(b) 15 ml seruma leukoze goveda koji ima protutijela samo na glikoproteine virusa leukoze goveda, razrijeđen 1:10 u puferiranom 0,05 M Tris/HCl, pH 7,2 s 8,5 % NaC1;

(c) 15 ml seruma leukoze goveda koji ima protutijela samo na glikoproteine virusa leukoze goveda, razrijeđen 1:5 u puferiranom 0,05 M Tris/HCl, pH 7,2 s 8,5 % NaC1;

(d) četiri plastične petrijeve posudice promjera 85 mm;

(e) perforator promjera od 4 do 6 mm;

(f) referentni antigen;

(g) antigen koji se mora standardizirati;

(h) vodena kupka (56 °C).

2. Postupak:

Razrijediti agarozu (1,6 %) u Tris/HCl puferu pažljivim zagrijavanjem do 100 °C. Staviti u vodenu kupku temperature 56 °C na otprilike jedan sat. U vodenu kupku na 56 °C staviti i razrijeđeni serum leukoze goveda.

Zatim izmiješati 15 ml otopine agaroze na 56 °C s 15 ml seruma leukoze goveda (1:10), brzo protresti i uliti 15 ml u svaku od dvije petrijeve posudice. Postupak ponoviti sa serumom leukoze goveda u razrjeđenju 1:5.

Kada se agaroza stvrdne, u njoj napraviti rupice kako slijedi:

3. Dodavanje antigena:

(a) Petrijeve posudice 1 i 3:

i. udubina A — nerazrijeđen referentni antigen;

ii. udubina B — razrijeđeni referentni antigen 1:2;

iii. udubine C i E — referentni antigen;

iv. udubina D — nerazrijeđen testni antigen;

(b) petrijeve posudice 2 i 4:

i. udubina A — nerazrijeđeni testni antigen;

ii. udubina B — razrijeđen testni antigen 1:2;

iii. udubina C — razrijeđen testni antigen 1:4;

iv. udubina D — razrijeđen testni antigen 1:8.

4. Dodatne upute:

(a) pokus se provodi s dva razrjeđenja seruma (1:5 i 1:10) kako bi se postigla optimalna precipitacija;

(b) ako je promjer precipitacije premali s oba razrjeđenja, tada se serum mora dodatno razrijediti;

(d) konačna koncentracija agaroze mora biti 0,8 %; seruma 5 i 10 %;

(e) unesite izmjerene promjere u sljedeći koordinatni sustav. Razrjeđenje antigena koji se testira s istim promjerom kao i referentni antigen je radno razrjeđenje.

C. Enzimski vezani imunosorbentni test (ELISA) za otkrivanje enzootske leukoze goveda

1. Materijali i reagensi koji se koriste su sljedeći:

(a) mikropločice čvrste faze, kivete ili bilo koja druga čvrsta faza;

(b) antigen se fiksira na čvrstu fazu sa ili bez poliklonskih ili monoklonskih vezujućih antitijela. Ako antigen izravno obloži čvrstu fazu, svi testni uzorci koji imaju pozitivnu reakciju, moraju se ponovno testirati u odnosu na kontrolni antigen. Kontrolni antigen mora biti istovjetan tom antigenu osim što nema antigena BLV-a. Ako vezujuća antitijela oblože čvrstu fazu, ta antitijela ne smiju reagirati na druge antigene osim na antigene BLV-a;

(d) odgovarajuća pozitivna i negativna kontrola;

(e) konjugat;

(f) supstrat prilagođen korištenom enzimu;

(g) otopina za zaustavljanje reakcije, prema potrebi;

(h) otopine za razrjeđivanje testnih uzoraka za pripremu reagensa i za ispiranje;

(i) sustav očitavanja primjeren upotrijebljenom supstratu.

2. Standardizacija i osjetljivost testa

Osjetljivost testa ELISA mora biti takve razine da serum E05 ima pozitivan rezultat kad je razrijeđen 10 puta (serumski uzorci) ili 250 puta (mliječni uzorci) više nego razrjeđenje individualnih uzoraka, kada su oni uključeni u skupne uzorke. U testovima u kojima se uzorci (seruma i mlijeka) testiraju individualno, serum E05 razrijeđen 1 prema 10 (u negativnom serumu) ili 1 prema 250 (u negativnom mlijeku) mora imati pozitivan rezultat kad se testira u istom razrjeđenju koje se koristi za individualne testne uzorke. Instituti iz odjeljka A točke 2. odgovorni su za provjeru kvalitete testa ELISA, a posebno za određivanje, za svaku seriju proizvodnje, broja uzoraka koji se udružuju u skupni uzorak na temelju vrijednosti dobivenih za serum E05.

3. Uvjeti za upotrebu testa ELISA za enzootsku leukozu goveda

(a) ELISA se može koristiti na uzorcima seruma i mlijeka;

(b) Kada se testovi ELISA koriste u svrhu certificiranja u skladu s člankom 6. stavkom 2. točkom (c) ili u svrhu uspostavljanja i održavanja statusa stada u skladu s Dodatkom D poglavljem I., objedinjavanje uzoraka seruma ili mlijeka u skupni uzorak izvodi se na takav način da se uzorci uzeti za ispitivanje mogu nedvojbeno povezati s pojedinačnim životinjama uključenim u skupni uzorak. Bilo koji potvrdni test izvodi se na uzorcima uzetim od pojedinačnih životinja;

(c) Kada se testovi ELISA koriste na skupnom uzorku mlijeka, taj uzorak mora biti uzet iz mlijeka prikupljenog od stada s najmanje 30 % muznih krava u fazi laktacije. Bilo koji potvrdni test izvodi se na uzorcima seruma ili mlijeka uzetim od pojedinačnih životinja.