PRESUDA SUDA (peto vijeće)

6. rujna 2018. ( *1 )

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima – Postupak za izdavanje europskog platnog naloga – Uredba (EZ) br. 1896/2006 – Izdavanje platnog naloga zajedno sa zahtjevom za nalog – Nepostojanje prijevoda zahtjeva za nalog – Europski platni nalog koji je proglašen ovršnim – Zahtjev za preispitivanje nakon isteka roka za podnošenje prigovora – Dostava sudskih i izvansudskih pismena – Uredba (EZ) br. 1393/2007 – Primjenjivost – Članak 8. i Prilog II. – Obavještavanje primatelja o pravu da odbije primitak neprevedenog akta kojim se pokreće postupak – Nepostojanje standardnog obrasca – Posljedice”

U predmetu C‑21/17,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Nejvyšší soud (Vrhovni sud, Češka Republika), odlukom od 30. studenoga 2016., koju je Sud zaprimio 18. siječnja 2017., u postupku

Catlin Europe SE

protiv

O. K. Trans Praha spol. s r.o.,

SUD (peto vijeće),

u sastavu: J. L. da Cruz Vilaça, predsjednik vijeća, E. Levits, A. Borg Barthet, M. Berger i F. Biltgen (izvjestitelj), suci,

nezavisni odvjetnik: M. Wathelet,

tajnik: A. Calot Escobar,

uzimajući u obzir pisani postupak,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

za O. K. Trans Praha spol. s r.o., M. Laipold, advokát,

za vladu Helenske Republike, V. Karra, A. Dimitrakopoulou, M. Tassopoulou i E. Tsaousi, u svojstvu agenata,

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju G. Rocchitta, avvocato dello Stato,

za austrijsku vladu, C. Pesendorfer, u svojstvu agenta,

za Europsku komisiju, M. Šimerdová i M. Heller, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 29. svibnja 2018.,

donosi sljedeću

Presudu

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL 2006., L 399, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.) i Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL 2007., L 324, str. 79.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 171.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Catlin Europe SE i društva O. K. Trans Praha spol. s r.o. povodom postupka za izdavanje europskog platnog naloga.

Pravni okvir

Uredba br. 1896/2006

3

Člankom 7. Uredbe br. 1896/2006 propisano je:

„1.   Zahtjev za europski platni nalog podnosi se na standardnom obrascu A koji je utvrđen u Prilogu I.

2.   U zahtjevu se navode:

[…]

(d)

temelj zahtjeva, uključujući opis okolnosti na koje se poziva kao osnova za zahtjev i, prema potrebi, kamate koje se potražuju;

(e)

opis dokaza koji potkrepljuju tražbinu;

[…]”

4

Članak 12. stavak 2. te uredbe glasi:

„Europski platni nalog izdaje se zajedno s preslikom obrasca zahtjeva. […]”

5

Člankom 16. stavcima 1. i 3. iste uredbe određuje se:

„1.   Tuženik može uložiti prigovor na europski platni nalog pred sudom porijekla […].

2.   Prigovor se šalje unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.

3.   Tuženik u prigovoru navodi da osporava tražbinu, ali nije obvezan navesti razloge za to.”

6

Člankom 20. Uredbe br. 1896/2006, naslovljenim „Preispitivanje u izvanrednim slučajevima”, predviđeno je:

„1.   Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik ima pravo podnijeti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u državi članici porijekla u slučaju kada:

(a)

i.

je platni nalog dostavljen na jedan od načina iz članka 14.;

i

ii.

bez tuženikove krivnje dostava nije izvršena u roku koji bi mu omogućio da pripremi obranu;

ili

(b)

ne svojom krivnjom, tuženik je bio spriječen uložiti prigovor na tražbinu zbog više sile ili zbog izvanrednih okolnosti,

pod uvjetom da u svakom slučaju postupi bez odgađanja.

2.   Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik također ima pravo zahtijevati provjeru europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u ishodišnoj državi članici gdje je platni nalog očigledno krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve koje propisuje ova Uredba, ili zbog izvanrednih okolnosti.

3.   Ako sud odbije tuženikov zahtjev jer ne postoje temelji za preispitivanje iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog ostaje pravovaljan.

Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano na temelju jednog od razloga iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog postaje ništav.”

7

U članku 26. navedene uredbe navodi se:

„Sva procesna pitanja koja nisu posebno određena ovom Uredbom uređuje nacionalno pravo.”

8

U članku 27. Uredbe br. 1896/2006, naslovljenom „Odnos s Uredbom (EZ) br. 1348/2000”, pobliže se određuje:

„Ova Uredba ne utječe na primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi, sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima u državama članicama [(SL 2000., L 160, str. 37.)].”

9

U Prilogu I. Uredbi br. 1896/2006 nalazi se obrazac A, naslovljen „[Zahtjev] za Europski platni nalog”.

10

Obrazac E, s pomoću kojeg se izdaje europski platni nalog, nalazi se u Prilogu V. istoj uredbi.

Uredba br. 1393/2007

11

Uredba br. 1393/2007, u skladu sa svojim člankom 1. stavkom 1., primjenjuje se u građanskim i trgovačkim stvarima kada sudsko ili izvansudsko pismeno mora biti poslano iz jedne države članice u drugu radi njegove dostave.

12

Člankom 8. te uredbe, naslovljenim „Odbijanje primitka pismena”, određuje se:

„1.   Tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jednom od sljedećih jezika:

(a)

na jeziku koji adresat razumije; ili

(b)

službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednome od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava.

2.   Ako je tijelo za zaprimanje obaviješteno da adresat odbija primitak pismena koje se dostavlja u skladu sa stavkom 1., o tome odmah obavješćuje tijelo za slanje putem potvrde iz članka 10. i vraća zahtjev i pismeno za koje se zahtijeva prijevod.

3.   Ako je adresat odbio primiti pismeno u skladu sa stavkom 1., dostava pismena se može ispraviti putem dostave adresatu u skladu s odredbama ove Uredbe o pismenu u čijem prilogu se nalazi prijevod na jezik naveden u stavku 1. U tom slučaju, datum dostave pismena je datum na koji je pismeno u čijem prilogu se nalazi prijevod dostavljeno u skladu s propisima države članice primateljice. Međutim, ako se u skladu s pravom države članice, pismeno mora dostaviti u određenom roku, datum koji će se uzeti u obzir u pogledu podnositelja zahtjeva je datum dostave prvog pismena utvrđen u skladu s člankom 9. stavkom 2.

4.   Stavci 1., 2. i 3. također se primjenjuju na načine slanja i dostavu sudskih pismena navedenih u odjeljku 2.

5.   U svrhe stavka 1., diplomatski ili konzularni predstavnici, ako se dostava obavlja u skladu s člankom 13., ili tijela ili osoba, ako se dostava obavlja u skladu s člankom 14. obavješćuju adresata da može odbiti primitak pismena i da se bilo koje pismeno čiji je primitak odbijen mora vratiti tim predstavnicima ili tom tijelu ili osobi ovisno o slučaju.”

13

U standardnom obrascu, naslovljenom „Informacije za adresata o pravu na odbijanje primitka pismena”, koji se nalazi u Prilogu II. Uredbi br. 1393/2007, postoji sljedeći navod namijenjen primatelju pismena:

„Pismeno možete odbiti primiti ako ono nije sastavljeno na jeziku koji razumijete ili na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se pismeno dostavlja niti je uz njega priložen prijevod na neki od tih jezika.

Ako želite koristiti to pravo, morate odbiti primiti pismeno odmah kod dostave i to izjaviti neposredno osobi koja obavlja dostavu ili vratiti pismeno na dolje navedenu adresu u roku od jednog tjedna uz izjavu da ga odbijate primiti.”

14

U tom standardnom obrascu postoji i „izjava primatelja” koju on u slučaju odbijanja primitka predmetnog pismena mora potpisati, a ona glasi:

„Odbijam primiti priloženo pismeno jer nije sastavljeno na jeziku koji razumijem ili na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se ono dostavlja, niti je uz njega priložen prijevod na neki od tih jezika.”

15

Konačno, u navedenom standardnom obrascu predviđeno je da u tom slučaju primatelj mora naznačiti koji službeni jezik ili službene jezike Europske unije razumije.

16

Prema članku 25. Uredbe br. 1393/2007:

„1.   Uredba (EZ) br. 1348/2000 stavlja se izvan snage od dana primjene ove Uredbe.

2.   Pozivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumačit će se kao pozivanja na ovu Uredbu […]”

Glavni postupak i prethodno pitanje

17

Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je O. K. Trans Praha, društvo uređeno češkim pravom, pred Okresním soudom Praha – západ (Općinski sud u Pragu – zapad, Češka Republika) podnio zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga protiv društva Catlin Innsbruck GmbH, sa sjedištem u Austriji, čiji je pravni sljednik društvo Catlin Europe, sa sjedištem u Kölnu (Njemačka).

18

Okresní soud Praha – západ (Općinski sud u Pragu – zapad) prihvatio je taj zahtjev tako što je 1. kolovoza 2012. izdao europski platni nalog.

19

Taj je nalog dostavljen društvu Catlin Europe 3. kolovoza 2012. te je postao ovršan 3. rujna 2012.

20

Catlin Europe podnio je 21. prosinca 2012., odnosno nakon isteka roka za podnošenje prigovora predviđenog u članku 16. stavku 2. Uredbe br. 1896/2006, zahtjev za preispitivanje navedenog naloga na temelju njezina članka 20. stavka 2.

21

U potporu tom zahtjevu Catlin Europe tvrdio je da, protivno članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007, nije bio obaviješten, primjenom standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi, o svojem pravu na odbijanje primitka pismena koje treba dostaviti jer se u njegovu prilogu nije nalazio prijevod na jedan od jezika iz te odredbe.

22

Naime, preslika obrasca zahtjeva za platni nalog koja je, u skladu s odredbama članka 12. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006, bila priložena platnom nalogu od 1. kolovoza 2012. bila je napisana samo na češkom jeziku i uz nju nije bio priložen prijevod na njemački jezik.

23

Catlin Europe na temelju toga zaključuje da nije mogao razumjeti akt kojim se pokretao postupak, što je izvanredna okolnost u smislu članka 20. stavka 2. navedene uredbe kojom se može opravdati preispitivanje naloga na temelju te odredbe.

24

Međutim, Okresní soud Praha – západ (Općinski sud u Pragu – zapad) odbio je taj zahtjev za preispitivanje odlukom od 8. travnja 2013., koju je u žalbenom postupku 17. lipnja 2013. potvrdio Krajský soud v Praze (Okružni sud u Pragu, Češka Republika).

25

Potonji je sud smatrao da je europski platni nalog uredno dostavljen društvu Catlin Europe u skladu sa zahtjevima iz članka 14. Uredbe br. 1896/2006. Usto, nalog se ne može poništiti ili preispitati na temelju neobavještavanja primatelja o mogućnosti odbijanja primitka dostavljenog pismena u skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007 jer se Uredbom br. 1896/2006 ne predviđa takva posljedica.

26

Catlin Europe podnio je žalbu u kasacijskom postupku pred Nejvyšším soudom (Vrhovni sud, Češka Republika).

27

Taj se sud pita može li nepoštovanje zahtjevâ iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 u predmetu koji se pred njim vodi opravdati preispitivanje naloga, kako je predviđeno u članku 20. Uredbe br. 1896/2006.

28

Konkretno, potonja uredba nema odredbu kojom se uređuje jezik na kojem zahtjev za platni nalog treba dostaviti tuženiku. Usto, za razliku od Uredbe br. 1393/2007, Uredbom br. 1896/2006 propisuju se posebna pravila koja se temelje na korištenju standardnim obrascima iz njezinih priloga i koje u biti treba ispuniti s pomoću unaprijed određenih brojčanih oznaka. Stoga se sud koji je uputio zahtjev pita može li se smatrati da se postupovnim nedostatkom kao što je onaj na koji se poziva Catlin Europe mogu povrijediti prava obrane.

29

U tim je uvjetima Nejvyšší soud (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 20. stavak 2. Uredbe [br. 1896/2006] tumačiti na način da se zbog neobavještavanja primatelja o mogućnosti odbijanja primitka pismena koje treba dostaviti u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe [br. 1393/2007] tuženiku (primatelju) daje pravo da zatraži preispitivanje europskog platnog naloga u smislu članka 20. stavka 2. Uredbe [br. 1896/2006]?”

O prethodnom pitanju

30

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita, s jedne strane, treba li uredbe br. 1896/2006 i 1393/2007 tumačiti na način da – u slučaju kada se europski platni nalog dostavlja tuženiku a da zahtjev koji mu je priložen nije napisan na jeziku za koji se smatra da ga razumije niti je uz njega priložen prijevod na taj jezik, kako se to zahtijeva člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007 – tuženik primjenom standardnog obrasca iz Priloga II. potonjoj uredbi mora biti uredno obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka predmetnog pismena. Sud koji je uputio zahtjev, s druge strane, pita koje su posljedice takvog neobavještavanja i, konkretnije, može li se na takvoj okolnosti temeljiti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga na temelju članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006.

31

U odnosu na prvi dio upućenog pitanja, o primjenjivosti zahtjevâ iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 u okviru postupka izdavanja europskog platnog naloga tuženiku zajedno s obrascem zahtjeva za nalog u skladu s odredbama Uredbe br. 1896/2006, na samom početku valja podsjetiti na to da je u navedenoj odredbi Uredbe br. 1393/2007 izričito predviđena mogućnost da primatelj pismena koje se dostavlja odbije njegov primitak ako to pismeno nije napisano na jeziku koji primatelj razumije ili na službenom jeziku države članice izvršenja ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava odnosno ako se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na jedan od tih jezika.

32

S tim u vezi, Sud je već u više navrata presudio da je ta mogućnost odbijanja primitka pismena koje se dostavlja pravo primatelja tog pismena (vidjeti u tom smislu presudu od 16. rujna 2015., Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 49.; rješenje od 28. travnja 2016., Alta Realitat, C‑384/14, EU:C:2016:316, t. 61. i presudu od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 50.).

33

Kao što je to Sud također već naglasio, pravo odbijanja primitka pismena koje treba dostaviti proizlazi iz potrebe da se zaštite prava obrane primatelja tog pismena, u skladu sa zahtjevima za pravično suđenje, zaštićeno člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. Naime, iako je glavni cilj Uredbe br. 1393/2007 poboljšanje učinkovitosti i brzine sudskih postupaka kao i osiguranje dobrog sudovanja, Sud je presudio da se navedeni ciljevi ne bi smjeli postizati uz slabljenje, na bilo koji način, pravâ obrane primatelja predmetnih pismena (presuda od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 51. i navedena sudska praksa).

34

Zato treba paziti ne samo na to da primatelj pismena uistinu primi predmetno pismeno već i da mu se omogući da sazna za postupak koji je protiv njega pokrenut u inozemstvu i da stvarno i potpuno razumije njegov smisao i doseg, na način da se može učinkovito koristiti svojim pravima u državi članici pošiljateljici (presuda od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 52. i navedena sudska praksa).

35

Međutim, da bi pravo na odbijanje primitka pismena iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 moglo na koristan način proizvoditi svoje učinke, primatelj pismena mora biti uredno obaviješten, unaprijed i u pisanom obliku, o postojanju tog prava (presuda od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 53. i navedena sudska praksa).

36

U sustavu koji je uspostavljen navedenom uredbom primatelj se o tome obavještava primjenom standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi (presuda od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 54. i navedena sudska praksa).

37

U odnosu na doseg koji valja dati tom standardnom obrascu, Sud je već presudio da Uredbom br. 1393/2007 nije predviđena nijedna iznimka od njegove primjene (presuda od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 55. i navedena sudska praksa).

38

Imajući u vidu navedeno kao i cilj koji se standardnim obrascem iz Priloga II. toj uredbi želi postići, kako je to izloženo u točkama 35. i 36. ove presude, valja zaključiti da tijelo zaduženo za dostavu mora u svim okolnostima – bez mogućnosti odstupanja u tom pogledu – obavijestiti primatelja pismena o pravu da odbije njegov primitak, pri čemu se u tu svrhu sustavno mora koristiti navedenim standardnim obrascem (presuda od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 56. i navedena sudska praksa).

39

U odnosu na pitanje o tome trebaju li se prethodna razmatranja primijeniti i u okviru Uredbe br. 1896/2006, valja utvrditi da je njezinim člankom 27. izričito određeno kako navedena uredba ne utječe na primjenu Uredbe br. 1348/2000. Ta je pak uredba stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom br. 1393/2007 i u njezinu članku 25. stavku 2. pobliže se određuje da će se „[p]ozivanja na Uredbu [br. 1348/2000] [tumačiti] kao pozivanja na [Uredbu br. 1393/2007]”.

40

Slijedom toga, pitanja u području dostave europskog platnog naloga zajedno sa zahtjevom za nalog koja nisu uređena Uredbom br. 1896/2006 moraju se, prema potrebi, riješiti prema Uredbi br. 1393/2007.

41

Nadalje, uopće nije sporno da se zahtjev za nalog, koji je akt kojim se pokreće postupak radi izdavanja europskog platnog naloga, mora smatrati „pismenom” u smislu članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007.

42

Usto, člankom 12. stavkom 2. Uredbe br. 1896/2006 propisano je da se europski platni nalog izdaje zajedno s preslikom obrasca zahtjeva, tako da se uz dostavu naloga tuženiku dostavlja i taj zahtjev. U ovom je slučaju obavljena takva dvostruka dostava.

43

Slijedom toga, zahtjevi iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 primjenjuju se ne samo na samu dostavu naloga nego i na dostavu zahtjeva za nalog. To znači da se oba ta pismena primatelju moraju dostaviti na jeziku za koji se smatra da ga razumije u smislu navedenog članka 8. stavka 1. U tu svrhu dostava mora biti popraćena standardnim obrascem iz Priloga II. toj uredbi, kojim se primatelj obavještava o pravu da odbije primitak predmetnog pismena.

44

Prethodni zaključak nameće se to više što postupak za europski platni nalog uspostavljen Uredbom br. 1896/2006 nije kontradiktoran, to jest nacionalni sud odlučuje uzimajući u obzir samo zahtjev koji je podnio tužitelj a da tuženik nije obaviješten o tome da se protiv njega vodi postupak.

45

Tuženik dakle tek u fazi dostave naloga može saznati za postojanje zahtjeva i njegov sadržaj. Zato je u tom kontekstu osobito važno poštovanje pravâ obrane, koje se nastoji osigurati člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007.

46

To što je u skladu s Uredbom br. 1896/2006 zahtjev za nalog podnesen primjenom standardnog obrasca čiji se primjerak nalazi u Prilogu I. toj uredbi u tom pogledu nije relevantno.

47

Naime, čak i ako se velik broj polja tog standardnog obrasca može ispuniti s pomoću unaprijed određenih oznaka, zbog čega su lako razumljiva, s obzirom na to da su objašnjenja koja se odnose na te oznake objavljena u Službenom listu Europske unije na svim službenim jezicima Unije, ipak se navedenim standardnim obrascem od tužitelja zahtijeva i to da, kao što to proizlazi iz članka 7. stavka 2. točaka (d) i (e) navedene uredbe, pruži detaljnija objašnjenja u pogledu opisa konkretnih okolnosti na koje se poziva kao osnovu za tražbinu i da predoči dokaze koji potkrepljuju zahtjev. Međutim, tuženik se mora moći upoznati s tim dokazima na jeziku za koji se smatra da ga razumije kako bi stvarno i potpuno razumio smisao i doseg postupka koji je protiv njega pokrenut u inozemstvu i, prema potrebi, pripremio obranu.

48

S obzirom na prethodna razmatranja, treba, dakle, zaključiti da obveznost i sustavnost primjene standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 jednako vrijedi kako za dostavu europskog platnog naloga tako i za istodobnu dostavu zahtjeva za nalog.

49

Što se tiče drugog dijela upućenog pitanja u vezi s posljedicama koje proizlaze iz nepoštovanja navedene obveze, prema ustaljenoj sudskoj praksi, neprilaganje standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 ne dovodi do ništavosti pismena koje se dostavlja kao ni postupka dostave, s obzirom na to da takav učinak ne bi bio u skladu s ciljem koji se želi postići tom uredbom, to jest uspostavljanjem izravnog, brzog i učinkovitog načina slanja pismena u građanskim i trgovačkim stvarima između država članica (presuda od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 57. i navedena sudska praksa).

50

Nasuprot tomu, budući da je dostava navedenog standardnog obrasca bitna formalnost, čija je svrha zaštita pravâ obrane primatelja pismena, taj se propust mora ispraviti u skladu s odredbama navedene uredbe. Stoga je na tijelu zaduženom za dostavu da bez odgađanja obavijesti primatelja pismena o pravu da odbije njegov primitak, na način da mu u skladu s člankom 8. stavkom 1. iste uredbe dostavi taj standardni obrazac (vidjeti u tom smislu presudu od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 58. i navedenu sudsku praksu).

51

Međutim, zbog istih razloga poput onih navedenih u točkama 39. do 48. ove presude, ista pravila po analogiji moraju vrijediti za dostave pismena u okviru Uredbe br. 1896/2006.

52

Slijedom toga, u situaciji kada, kao u glavnom predmetu, tuženiku – uz zahtjev za platni nalog koji nije sastavljen na jednom od jezika navedenih u članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007 – nije dostavljen standardni obrazac iz njezina Priloga II., taj propust i neobavještavanje primatelja pismena o pravu na odbijanje njegova primitka koje proizlazi iz istog propusta mora se ispraviti dostavom tog standardnog obrasca primatelju u najkraćem mogućem roku i u skladu s odredbama navedene uredbe.

53

Usto, iz sudske prakse Suda proizlazi da, kada je dostava neuredna, poput one glavnom predmetu, europski platni nalog nije valjano postao ovršan, a rok koji tuženik ima za podnošenje prigovora nije počeo teći (vidjeti po analogiji presudu od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St. Georgen, C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 41. do 43. i t. 48.).

54

U tim se okolnostima u ovom slučaju ne postavlja pitanje preispitivanja europskog platnog naloga na temelju članka 20. Uredbe br. 1896/2006, poput onoga koje je postavio sud koji je uputio zahtjev.

55

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na upućeno pitanje valja odgovoriti da uredbe br. 1896/2006 i 1393/2007 treba tumačiti na način da – u slučaju kada se europski platni nalog dostavlja tuženiku a da zahtjev koji mu je priložen nije sastavljen na jeziku za koji se smatra da ga razumije niti je uz njega priložen prijevod na taj jezik, kako se to zahtijeva člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007 – tuženik primjenom standardnog obrasca iz Priloga II. potonjoj uredbi mora biti uredno obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka predmetnog pismena.

56

U slučaju da je ta formalnost propuštena, postupak se mora ispraviti u skladu s odredbama potonje uredbe dostavom primatelju standardnog obrasca iz Priloga II. navedenoj uredbi.

57

U tom slučaju, zbog postupovne nepravilnosti koja utječe na dostavu europskog platnog naloga zajedno sa zahtjevom za nalog, taj nalog neće postati ovršan i rok koji tuženik ima za podnošenje prigovora ne može početi teći pa se ne može primijeniti članak 20. Uredbe br. 1896/2006.

Troškovi

58

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

 

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

 

Uredbu (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog i Uredbu (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 treba tumačiti na način da – u slučaju kada se europski platni nalog dostavlja tuženiku a da zahtjev koji mu je priložen nije sastavljen na jeziku za koji se smatra da ga razumije niti je uz njega priložen prijevod na taj jezik, kako se to zahtijeva člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007 – tuženik primjenom standardnog obrasca iz Priloga II. potonjoj uredbi mora biti uredno obaviješten o svojem pravu na odbijanje primitka predmetnog pismena.

 

U slučaju da je ta formalnost propuštena, postupak se mora ispraviti u skladu s odredbama potonje uredbe dostavom primatelju standardnog obrasca iz Priloga II. navedenoj uredbi.

 

U tom slučaju, zbog postupovne nepravilnosti koja utječe na dostavu europskog platnog naloga zajedno sa zahtjevom za nalog, taj nalog neće postati ovršan i rok koji tuženik ima za podnošenje prigovora ne može početi teći pa se ne može primijeniti članak 20. Uredbe br. 1896/2006.

 

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: češki