—

za Erlock Film ApS i U. Thomsena, K. Dyekjær i H. Puggaard, advokater,

—

za španjolsku vladu, M. García‑Valdecasas Dorrego, u svojstvu agenta,

—

za češku vladu, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

—

za njemačku vladu, T. Henze i B. Beutler, u svojstvu agenata,

—

za austrijsku vladu, C. Pesendorfer, u svojstvu agenta,

—

za Europsku komisiju, A.-M. Rouchaud‑Joët i S. Pardo Quintillán, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 8. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, str. 79.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 171.).

2

Ovaj zahtjev podnesen je u okviru spora između društva Alta Realitat SL (u daljnjem tekstu: Alta Realitat), s jedne strane, i društva Erlock Film ApS i U. Thomsena, s druge strane, o raskidu ugovora o pružanju usluga.

3

Uvodne izjave 2., 7 i 10. do 12. Uredbe br. 1393/2007 osobito određuju:

[…]

[…]

4

Članak 1. Uredbe br. 1393/2007, koji određuje njezino područje primjene, u stavku 1. propisuje:

„Ova se Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima kada sudsko ili izvansudsko pismeno mora biti poslano iz jedne države članice u drugu radi njegove dostave. […]”

5

U skladu s njezinim člankom 1. stavkom 3., „[u] ovoj Uredbi, pojam ‚država članica’ znači države članice uz izuzetak Danske”.

6

Na temelju članka 2. navedene uredbe, države članice određuju „tijela za slanje”, odgovorna za slanje sudskih ili izvansudskih pismena koja moraju biti dostavljena u drugu državu članicu, kao i „tijela za zaprimanje”, odgovorna za zaprimanje sudskih ili izvansudskih pismena iz druge države članice.

7

Članak 4. iste uredbe određuje:

„1.   Slanje sudskih pismena između tijela određenih na temelju odredaba članka 2. obavlja se izravno i što brže moguće.

2.   Slanje pismena [...] između tijela za slanje i tijela za zaprimanje pismena može se obaviti svim prikladnim sredstvima, pod uvjetom da je sadržaj primljenog pismena istinit i vjeran pismenu koje je proslijeđeno i da su svi podaci u njemu lako čitljivi.

3.   Pismenu koje se šalje prilaže se zahtjev sastavljen na standardnom obrascu iz Priloga I. Obrazac se popunjava na službenome jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službenom jeziku ili službenim jezicima mjesta u kojem se obavlja dostava, ili na drugome jeziku za koji je ta država članica navela da ga prihvaća. […]

[…]”

8

Članak 5. Uredbe br. 1393/2007 glasi kako slijedi:

„1.   Tijelo za slanje kojem podnositelj zahtjeva prosljeđuje pismeno za slanje upozorava podnositelja zahtjeva da naslovnik može odbiti primitak pismena koje se dostavlja ako ono nije napisano na jednome od jezika iz članka 8.

2.   Podnositelj zahtjeva snosi sve troškove prevođenja prije slanja pismena [...]”

9

U skladu s člankom 6. stavkom 1. te uredbe, po primitku pismena tijelo za zaprimanje što je brže moguće, a u svakom slučaju u roku od sedam dana po primitku, šalje potvrdu o primitku tijelu za slanje na najbrži način, koristeći se pri tome standardnim obrascem iz Priloga I.

10

Članak 7. navedene uredbe određuje:

„1.   Tijelo za zaprimanje samo dostavlja pismeno ili nalaže da pismeno bude dostavljeno, bilo u skladu s propisima države članice primateljice ili na poseban način koji zahtijeva tijelo za slanje, osim ako takav način nije sukladan pravu države članice.

2.   Tijelo za zaprimanje poduzima sve potrebne korake kako bi obavilo dostavu pismena čim prije, a u svakom slučaju u roku od mjesec dana od njegovog primitka. […]”

11

Sukladno članku 8. iste uredbe, naslovljenom „Odbijanje primitka pismena”:

„1.   Tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jednom od sljedećih jezika:

2.   Ako je tijelo za zaprimanje obaviješteno da adresat odbija primitak pismena koje se dostavlja u skladu sa stavkom 1., o tome odmah obavješćuje tijelo za slanje putem potvrde iz članka 10. i vraća zahtjev i pismeno za koje se zahtijeva prijevod.

3.   Ako je adresat odbio primiti pismeno u skladu sa stavkom 1., dostava pismena se može ispraviti putem dostave adresatu u skladu s odredbama ove Uredbe o pismenu u čijem prilogu se nalazi prijevod na jezik naveden u stavku 1. U tom slučaju, datum dostave pismena je datum na koji je pismeno u čijem prilogu se nalazi prijevod dostavljeno u skladu s propisima države članice primateljice. Međutim, ako se u skladu s pravom države članice, pismeno mora dostaviti u određenom roku, datum koji će se uzeti u obzir u pogledu podnositelja zahtjeva je datum dostave prvog pismena [...]

[…]”

12

Članak 10. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 predviđa:

„Nakon obavljanja formalnosti povezanih s dostavom pismena, potvrda o ispunjavanju tih formalnosti sastavlja se na standardnom obrascu iz Priloga I. i šalje se tijelu za slanje [...]”

13

Članak 19. stavak 1. te uredbe određuje

„Ako pismeno kojim se pokreće postupak ili ekvivalentno pismeno treba biti poslano u drugu državu članicu radi dostave u skladu s odredbama ove Uredbe, a tuženik se nije upustio u postupak, presuda neće biti izrečena sve dok se ne utvrdi:

i da je u oba slučaja uručenje ili dostava obavljena tako pravovremeno kako bi tuženik mogao pripremiti svoju obranu.”

14

Standardni obrazac naslovljen „Informacije za adresata o pravu na odbijanje primitka pismena”, koji se nalazi u Prilogu II. Uredbi br. 1393/2007, sadržava sljedeći navod namijenjen adresatu pismena:

„Pismeno možete odbiti primiti ako ono nije sastavljeno na jeziku koji razumijete ili na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se pismeno dostavlja niti je uz njega priložen prijevod na neki od tih jezika.

Ako želite koristiti to pravo, morate odbiti primiti pismeno odmah kod dostave i to izjaviti neposredno osobi koja obavlja dostavu ili vratiti pismeno na dolje navedenu adresu u roku od jednog tjedna uz izjavu da ga odbijate primiti.”

15

Taj standardni obrazac također sadržava „izjavu primatelja” koju on mora potpisati u slučaju odbijanja primitka predmetnoga pismena, a koja glasi kako slijedi:

„Odbijam primiti priloženo pismeno jer nije sastavljeno na jeziku koji razumijem ili na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se ono dostavlja, niti je uz njega priložen prijevod na neki od tih jezika.”

16

Konačno, navedeni standardni obrazac predviđa da u tom slučaju adresat mora naznačiti koji službeni jezik ili službene jezike Europske unije razumije.

17

Na temelju Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o dostavi sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima, sklopljenog u Bruxellesu 19. listopada 2005. (SL L 300, str. 55.), Uredba Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim predmetima (SL L 160, str. 37.) postala je primjenjiva na odnose između Unije i Kraljevine Danske u okviru međunarodnog prava.

18

Članak 3. tog sporazuma glasi kako slijedi:

„[…]

2.   Kad se donesu izmjene Uredbe [br. 1348/2000], Danska obavještava Komisiju o svojoj odluci o tome hoće li primijeniti sadržaj tih izmjena ili ne. […]

[…]

6.   Obavijest Danske o primjeni sadržaja izmjena [...] stvara uzajamne obveze između Danske i Zajednice u okviru međunarodnog prava. Tada izmjene uredbe predstavljaju izmjene ovog sporazuma i smatra se da su mu priložene.

[…]” [neslužbeni prijevod]

19

Nakon što je Uredba br. 1348/2000 stavljena izvan snage Uredbom br. 1393/2007, Kraljevina Danska obavijestila je Komisiju o svojoj odluci da primjenjuje sadržaj potonje uredbe (SL 2008., L 331, str. 21.).

20

Članak 34. točka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) određuje da se sudska odluka ne priznaje „ako je donesena u odnosu na tuženika koji se nije odazvao na poziv suda, a nije mu bilo pravovremeno uručeno pismeno o pokretanju postupka ili istovjetno pismeno na način koji bi mu omogućio da pripremi svoju obranu, osim ako tuženik nije započeo postupak za pobijanje sudske odluke, a mogao je to učiniti”.

21

Uredba br. 44/2001 primjenjuje se na odnose između Unije i Kraljevine Danske na temelju Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, sklopljenog u Bruxellesu 19. listopada 2005. (SL L 299, str. 62.).

22

Na temelju članka 11. Organskog zakona o sudskoj vlasti (Ley Orgánica del Poder Judicial):

„1.   U svim postupcima poštovat će se pravila dobre vjere. Nedopušteni su dokazi koji su izravno ili neizravno dobiveni povredom temeljnih prava ili sloboda.

2.   Sudovi će obrazloženim rješenjem odbiti zahtjeve, sporedna traženja i prigovore podnesene očitom zloporabom prava ili prijevarom materijalnog ili postupovnog prava.

3.   U skladu s načelom djelotvorne pravne zaštite, sadržanim u članku 24. Ustava, sudovi uvijek moraju odlučiti o zahtjevima koji su im podneseni i mogu ih odbiti zbog formalnih razloga samo kad se nedostatak kojim su zahvaćeni ne može popraviti ili se ne može ispraviti u skladu s postupkom predviđenim zakonom.”

23

Članak 161. stavak 2. Zakonika o parničnom postupku (Ley de Enjuiciamiento Civil) određuje:

„Kad se adresat obavijesti nalazi u svojem prebivalištu i odbije primiti primjerak odluke ili pismena ili ne želi potpisati potvrdu o primitku, pravosudni službenik ili njegov zastupnik obavijestit će ga o tome da primjerak odluke ili pismena može preuzeti u sudskom uredu te će na taj način nastati učinci dostave. Sve gore navedeno zabilježit će se u potvrdi.”

24

U skladu s člankom 247. tog zakonika:

„1.   Sudionici svih postupaka moraju postupati u skladu s pravilima dobre vjere.

2.   Sudovi će obrazloženim rješenjem odbiti zahtjeve i sporedna traženja koji su podneseni očitom zloporabom prava ili prijevarom materijalnog ili postupovnog prava.

3.   Ako sudovi utvrde da je neka od stranaka povrijedila pravila dobre postupovne vjere, mogu joj odvojenim i obrazloženim aktom, uz poštovanje načela proporcionalnosti, odrediti novčanu kaznu u iznosu od 180 do 6000 eura, pri čemu ta kazna ni u kojem slučaju ne može premašiti jednu trećinu vrijednosti predmeta spora.

Prilikom određivanja iznosa novčane kazne sud mora voditi računa o okolnostima spornog događaja i o šteti koju je on mogao uzrokovati postupku ili drugoj strani.”

25

Članak 496. stavak 1. istog zakonika glasi kako slijedi:

„‚Secretario judicial’ utvrdit će izostanak tuženika koji nije došao na dan određen u pismenu ili u roku koji je njime određen, osim u slučajevima predviđenima ovim zakonikom u kojima to utvrđenje o izostanku donosi sud.”

26

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je Alta Realitat, društvo španjolskog prava, pred Juzgadom de Primera Instancia no 44 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 44 u Barceloni) podnio tužbu za raskid ugovora koji je 13. veljače 2008. sklopio s Erlock Filmom ApS, društvom danskog prava, i U. Thomsenom, koji ima prebivalište u Danskoj.

27

Predmet tog ugovora bilo je snimanje filma u kojem je trebao glumiti U. Thomsen i koji je trebao biti snimljen na engleskom jeziku.

28

Kao razlog tužbe za raskid tog ugovora Alta Realitat navodi činjenicu da U. Thomsen nije poštovao svoje obveze i da je neopravdano napustio snimanje filma.

29

Alta Realitat isto tako zahtijeva da se dotičnoj osobi naloži povrat iznosa od 30000 eura koji joj je bio unaprijed isplaćen radi naknade štete pretrpljene zbog neispunjenja tog ugovora i radi plaćanja troškova postupka.

30

Sud pred kojim se vodi postupak proglasio je tužbu društva Alta Realitat dopuštenom te je obavijest o tome dostavio U. Thomsenu na adresu njegova prebivališta u Danskoj.

31

Tada je U. Thomsen iskoristio pravo koje mu je priznato člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007 da odbije primitak te tužbe i njezinih priloga zato što ne razumije engleski jezik, na kojem su sastavljena ta pismena.

32

Međutim, Juzgado de Primera Instancia no 44 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 44 u Barceloni) smatrao je da to odbijanje nije opravdano i da je tužba uredno dostavljena tuženiku u glavnom postupku. Slijedom toga, taj je sud presudom od 19. siječnja 2010., donesenom zbog ogluhe, prihvatio zahtjeve društva Alta Realitat. Budući da protiv te presude nije podnesen nijedan pravni lijek, ona je postala konačna.

33

Tijekom 2012. danski su sudovi u prvostupanjskom i žalbenom postupku odbili priznati tu presudu u Danskoj na temelju članka 34. stavka 2. Uredbe br. 44/2001.

34

Tada je Juzgado de Primera Instancia no 44 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 44 u Barceloni) rješenjem od 16. prosinca 2013. poništio sve postupovne akte koji su doneseni nakon dostave tužbe u glavnom postupku U. Thomsenu.

35

Međutim, taj je sud u tom rješenju naveo da iz elemenata spisa proizlazi da U. Thomsen razumije engleski jezik te je zaključio da je ta dostava bila u skladu s odredbama Uredbe br. 1393/2007. Naime, isti taj sud je istaknuo da su i ugovor o kojem je riječ u glavnom postupku i različiti dokumenti koji se pripisuju dotičnoj osobi i koji su priloženi tužbi sastavljeni na tom jeziku, da je ta osoba na svojem profilu koji se nalazi u jednoj filmskoj bazi podataka na internetu navela da tečno govori taj jezik i da vodi blog upravo na tom jeziku. Sud pred kojim se vodi postupak dodao je da su spisu priloženi DVD‑i u kojima se pojavljuje osoba koja je identificirana kao U. Thomsen i koja govori engleski. Stoga taj sud smatra da ne postoji objektivan razlog na temelju kojeg bi dotična osoba imala pravo odbiti primitak tužbe sastavljene na engleskom jeziku, s obzirom na to da, naprotiv, takvo odbijanje predstavlja postupovnu prijevaru u smislu španjolskog prava.

36

Slijedom toga, sud pred kojim se vodi postupak naredio je novu dostavu te tužbe kojoj nije priložen prijevod.

37

Štoviše, on je odlučio primijeniti članak 161. stavak 2. Zakonika o parničnom postupku, prema kojem se, kad tuženik odbije primiti pismena koja mu se dostavljaju, uzima da su oni valjano dostavljeni kad sud utvrdi da odbijanje nije bilo objektivno opravdano.

38

Ta nova dostava ipak nije mogla biti izvršena jer je U. Thomsen odbio primitak tužbe sastavljene na engleskom jeziku zato što razumije jedino danski jezik.

39

U odluci kojom se upućuje prethodno pitanje Juzgado de Primera Instancia no 44 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 44 u Barceloni) dvoji o tome je li u skladu s Uredbom br. 1393/2007 to da nacionalni sud temelji ocjenu toga razumije li tuženik određeni jezik oslanjajući se na elemente kojima raspolaže s tim u vezi i stoga odluči da mu i pismeno kojim se pokreće postupak i njegove priloge uputi sastavljene isključivo na tom jeziku.

40

Sud koji je uputio zahtjev naglašava da se takvo pitanje odnosi na funkcioniranje unutarnjeg tržišta i dobro odvijanje sudskih postupaka te dodaje da bi se potonji ubrzali kad, ovisno o slučaju, određena pismena ne bi trebala biti prevedena na jezike za koje je teško i skupo naći prevoditelje, to više kad se sud, kao u predmetnom slučaju, mogao uvjeriti da stranka o kojoj je riječ razumije predmetni jezik i da je taj jezik opće upotrebe. S tim u vezi, taj sud ističe da je film u kojem je trebao glumiti U. Thomsen trebao biti snimljen na engleskom jeziku, a to je jezik na kojem je sastavljena tužba koju je podnijelo društvo Alta Realitat.

41

Međutim, Uredba br. 1393/2007 ne određuje pobliže opseg diskrecijske ovlasti kojom s tim u vezi raspolaže sud pred kojim se vodi postupak.

42

Osim toga, valjalo bi odrediti je li nacionalni propis kao što je članak 161. stavak 2. Zakonika o parničnom postupku usklađen s pravom Unije.

43

U tim je okolnostima Juzgado de Primera Instancia no 44 de Barcelona (Prvostupanjski sud br. 44 u Barceloni) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

44

Na temelju članka 99. svojeg Poslovnika, kad se odgovor na pitanje postavljeno u prethodnom postupku može jasno izvesti iz sudske prakse, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja te nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem.

45

Tu odredbu valja primijeniti u ovom predmetu.

46

Svojim trima pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita koja pravila na temelju Uredbe br. 1393/2007 mora poštovati nacionalni sud pred kojim se vodi postupak u državi članici pošiljateljici kad odluči dostaviti pismeno kojim se pokreće postupak njegovu adresatu koji ima prebivalište na području druge države članice na jeziku koji se razlikuje od onoga koji ovaj razumije ili se smatra da ga razumije u smislu članka 8. stavka 1. te uredbe.

47

S tim u vezi najprije valja podsjetiti da je Sud već presudio da Uredba br. 1393/2007, koja je donesena na temelju članka 61. točke (c) UEZ‑a, ima za cilj uspostaviti, kao što proizlazi iz uvodne izjave 2. navedene uredbe, sustav dostave u Zajednici sudskih i izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim stvarima, u svrhu dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 29. i navedena sudska praksa).

48

Stoga, u cilju poboljšanja učinkovitosti i brzine sudskih postupaka te da bi se osiguralo dobro sudovanje, navedena uredba uspostavlja načelo izravnog slanja sudskih i izvansudskih pismena među državama članicama, što dovodi do pojednostavljenja i ubrzavanja postupaka. Ti su ciljevi navedeni u njezinim uvodnim izjavama 6. do 8. (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 30. i navedena sudska praksa).

49

Međutim, navedeni ciljevi se ne bi trebali postizati uz slabljenje, na bilo koji način, pravâ obrane koja pripadaju adresatima koja proizlaze iz prava na pravično suđenje, utvrđenog u članku 47. drugom stavku Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članku 6. stavku 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 31. i navedena sudska praksa).

50

U tom pogledu treba paziti ne samo na to da adresat pismena uistinu primi predmetno pismeno već i da mu se omogući da sazna za postupak koji je protiv njega pokrenut u inozemstvu i da stvarno i potpuno razumije njegov smisao i doseg, na način da se može učinkovito koristiti svojim pravima u državi članici pošiljateljici (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 32. i navedena sudska praksa).

51

Uzimajući u obzir navedeno, Uredbu br. 1393/2007 treba tumačiti na način da se u svakom konkretnom slučaju osigura ravnoteža između interesa tužitelja i tuženika, adresata pismena, na način da se ciljevi učinkovitosti i brzine slanja akata u postupku uravnoteže sa zahtjevom da se osigura primjerena zaštita prava obrane adresata tih akata (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 33. i navedena sudska praksa).

52

Radi ostvarenja tih ciljeva, Uredba br. 1393/2007 uspostavila je sustav na temelju kojeg se dostava pismena izvršava u načelu između „tijela za slanje” i „tijela za zaprimanje” koja su odredile države članice. Sukladno članku 4. navedene uredbe, akt ili akte koje treba dostaviti šalje izravno, na najbrži način, tijelo za slanje tijelu za zaprimanje (vidjeti u tom smislu presudu Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

53

Sukladno članku 5. stavku 1. te uredbe, tijelo za slanje mora upozoriti podnositelja zahtjeva da naslovnik može odbiti primitak pismena koje se dostavlja koje nije sastavljeno na jednome od jezika iz članka 8. te uredbe. U skladu s člankom 5. stavkom 2. navedene uredbe, tužitelj je u načelu dužan snositi troškove prijevoda koji prethode slanju pismena (vidjeti u tom smislu presudu Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 35.).

54

Što se tiče tijela za zaprimanje, ono je obvezno izvršiti dostavu pismena adresatu, kao što to predviđa članak 7. Uredbe br. 1393/2007. U tom kontekstu ono, s jedne strane, treba obavijestiti tijelo za slanje o svim važnim činjenicama vezanima uz dostavu putem standardnog obrasca iz Priloga I. toj uredbi i, s druge strane, u skladu s njezinim člankom 8. stavkom 1., upozoriti adresata da može odbiti primitak pismena ako potonje nije napisano ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na jedan od jezika iz te odredbe, odnosno ili na jezik koji adresat razumije ili na službeni jezik države članice primateljice ili, prema potrebi, na jedan od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava, kao jezika za koje se smatra da ih adresat poznaje. U slučaju da adresat odbije primitak, on o tome, u skladu s člankom 8. stavcima 2. i 3., mora odmah obavijestiti tijelo za slanje i vratiti zahtjev i pismeno čiji se prijevod zahtijeva (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 36.).

55

Stoga su, za potrebe primjene Uredbe br. 1393/2007, zadaće tijela za slanje i tijela za zaprimanje ograničene na materijalno osiguranje slanja i dostave predmetnog pismena kao i na poduzimanje mjera kojima se olakšava odvijanje tih radnji. Suprotno tomu, ta tijela nemaju nikakvu nadležnost očitovati se o ključnim pitanjima, poput pitanja koje jezike adresat pismena razumije i treba li pismenu priložiti prijevod na jedan od jezika iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007, kao što njihova zadaća nije ni ocijeniti je li adresatovo odbijanje primitka pismena opravdano ili nije (vidjeti u tom smislu presudu Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 37.).

56

Suprotno tomu, samo nacionalni sud pred kojim se vodi predmet u državi članici pošiljateljici može odlučiti o takvim pitanjima ako se tužitelj i tuženik s njima ne slažu (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 41.).

57

Konkretnije, nakon pokretanja postupka dostave utvrđivanjem koji su akti relevantni u tom pogledu, taj sud će donijeti odluku tek nakon što je adresat pismena stvarno odbio njegov primitak na temelju toga što ono nije sastavljeno na jednom od jezika koje razumije ili bi ih trebao razumjeti. Navedeni sud će tako na zahtjev tužitelja provjeriti je li to odbijanje bilo opravdano ili ne. U tu svrhu treba na primjeren način uzeti u obzir sve elemente spisa da bi se, s jedne strane, utvrdilo poznavanje jezika adresata pismena i, s druge strane, odlučilo je li potreban prijevod s obzirom na vrstu pismena o kojem se radi (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 42. i navedena sudska praksa).

58

Konačno, navedeni će sud morati paziti da se u svakom slučaju na uravnotežen način zaštite prava stranaka, uspostavljajući ravnotežu između cilja da se osigura učinkovitost i brzina dostave u interesu tužitelja i učinkovita zaštita pravâ obrane koja pripadaju adresatu (vidjeti presudu Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 43.).

59

Vezano za sustav koji je uspostavljen Uredbom br. 1393/2007, valja dodati da ona predviđa također uporabu dvaju standardnih obrazaca koji se nalaze u njezinim Prilozima I. i II. i da ona ne sadrži nijednu iznimku vezano za korištenje tih obrazaca. Naprotiv, kao što proizlazi iz uvodne izjave 11. te uredbe, standardni obrasci predviđeni njome „trebali bi se koristiti” jer, kako proizlazi iz uvodne izjave 7. te uredbe, doprinose, uzimajući u obzir prava predmetnih stranaka, tome da se postupak dostave pismena pojednostavni i učini transparentnijim, čime se jamči njihova čitljivost i sigurnost pri slanju (vidjeti presudu Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 44. do 46.).

60

Osim toga, navedeni obrasci predstavljaju, kao što to navodi uvodna izjava 12. te iste uredbe, sredstva kojima se adresati obavještavaju o mogućnosti da odbiju primiti pismena koja im se trebaju dostaviti (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 47.).

61

Kad je riječ o točnom dosegu koji valja priznati obrascu iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 i, posljedično, njezinu članku 8. stavku 1., koji se odnosi na dostavu tog obrasca adresatu pismena, Sud je već istaknuo da, kao što to proizlazi iz samog teksta naslova i sadržaja navedenog obrasca, mogućnost odbijanja primitka pismena koje mu se treba dostaviti, predviđena navedenim člankom 8. stavkom 1., predstavlja „pravo” adresata tog pismena (vidjeti u tom smislu presudu Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 49.).

62

Međutim, da bi to pravo koje je dodijelio zakonodavac Europske unije moglo na koristan način proizvoditi svoje učinke, o njemu treba u pisanom obliku obavijestiti adresata pismena. U sustavu koji je uspostavljen Uredbom br. 1393/2007 adresat se o tome obavještava korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007, na isti način na koji je tužitelj od početka postupka obaviješten korištenjem standardnog obrasca iz Priloga I. toj uredbi o postojanju tog prava na strani adresata pismena (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 50.).

63

S tim u vezi, standardni obrazac koji se nalazi u Prilogu II. Uredbi br. 1393/2007 jedna je od važnih novosti koje su njome uvedene upravo radi poboljšanja slanja pismena i osiguranja bolje zaštite njihovih adresata, s obzirom na to da taj obrazac predviđa mogućnost da adresat pismena, u slučaju da odbije njegov primitak jer nije sastavljeno na jeziku koji razumije ili na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta dostave ili mu nije priložen prijevod na taj jezik, ondje navede jezike koje razumije.

64

U tom je kontekstu Sud pojasnio da članak 8. stavak 1. Uredbe br. 1393/2007 sadržava dva pravila koja su zasigurno povezana, ali ipak različita, odnosno, s jedne strane, materijalno pravo adresata pismena da odbije njegov primitak, na temelju same činjenice da nije sastavljeno ili da uz njega nije priložen prijevod na jedan od jezika koje bi trebao poznavati, i, s druge strane, službeno obavještavanje o postojanju navedenog prava koje izvršava tijelo za zaprimanje. Drugim riječima, uvjet u vezi s jezičnim uređenjem pismena ne odnosi se na obavještavanje adresata od strane tijela za zaprimanje, već isključivo na njegovo pravo odbijanja. Nadalje, standardni obrazac iz Priloga I. toj uredbi sadržava jasno razlikovanje tih dvaju aspekata, upućujući u različitim dijelovima na obavještavanje u pisanom obliku adresata pismena o njegovu pravu da odbije njegov primitak i na učinkovito korištenje tim pravom (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 51. i 52.).

65

U tim uvjetima odbijanje je samo po sebi jasno uvjetovano, u smislu da se adresat pismena njime može valjano koristiti samo u slučaju kada predmetno pismeno nije sastavljeno na jeziku koji razumije niti mu je priložen prijevod na njega, bilo na službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava. Kako proizlazi iz točke 57. ovoga rješenja, naposljetku je na sudu pred kojim se vodi postupak da utvrdi je li ispunjen taj uvjet tako da provjeri je li odbijanje od strane adresata pismena opravdano ili ne (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 53.).

66

Međutim, korištenje tim pravom odbijanja podrazumijeva da je adresat pismena na primjeren način obaviješten, unaprijed i u pisanom obliku, o postojanju svojeg prava. Stoga, tijelo za zaprimanje, kada dostavlja ili daje da se pismeno dostavi adresatu, mora uvijek pismenu priložiti standardni obrazac iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 kojim se adresat obavještava o svojem pravu da odbije primitak tog pismena, pri čemu takva obveza ne stvara posebne poteškoće tijelu za zaprimanje, s obzirom na to da je dovoljno da ono pismenu koje treba dostaviti priloži unaprijed pripremljen tekst kako je predviđen navedenom uredbom na svakom od službenih jezika Europske unije (vidjeti u tom smislu presudu Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 54. do 56.).

67

Gore navedeno tumačenje tako jamči transparentnost na način da se adresatu pismena omogućava da se upozna s opsegom svojih prava te se omogućava ujednačena primjena Uredbe br. 1393/2007, pri čemu ne uzrokuje nikakvo kašnjenje u dostavi tog akta, već ju naprotiv pojednostavnjuje i olakšava (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 57.).

68

Iz toga je Sud zaključio da tijelo za zaprimanje mora u svim okolnostima a da pritom ne raspolaže marginom prosudbe obavijestiti adresata pismena o njegovu pravu da odbije primitak navedenog, sustavno koristeći u tu svrhu standardni obrazac iz Priloga II. (presuda Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 58.).

69

Iz prethodnih razmatranja proizlazi, kao prvo, da u slučaju poput onoga u glavnom predmetu, u kojem pismeno koje treba dostaviti nije sastavljeno na nekom od jezika navedenih u članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007, odnosno bilo na jeziku koji adresat razumije bilo na službenom jeziku države članice primateljice ili, ovisno o slučaju, jednom od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava – jezika za koje se smatra da ih dotična osoba razumije – niti mu je priložen prijevod na neki od tih jezika, uvijek valja poštovati obvezu tijela za zaprimanje da obavijesti adresata putem standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi o njegovu pravu na odbijanje primitka pismena (vidjeti točke 59. i 68. ovog rješenja).

70

To vrijedi neovisno o tome je li adresat odbio primitak pismena ili nije. S tim u vezi valja istaknuti da je u presudi Alpha Bank Cyprus (C‑519/13, EU:C:2015:603) Sud zaključio da je obvezna upotreba navedenog standardnog obrasca u predmetu u kojem je adresat pismena koje treba dostaviti učinkovito iskoristio svoje pravo na odbijanje njegova primitka iako prethodno ni na koji način nije bio obaviješten o postojanju tog prava.

71

Stoga, kad tijelo za zaprimanje, koje je dužno izvršiti dostavu predmetnog pismena njegovu adresatu, u predmetnom slučaju nije priložilo standardni obrazac iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007, taj propust treba ispraviti u skladu s odredbama te uredbe (vidjeti u tom smislu presudu Alpha Bank Cyprus, C‑519/13, EU:C:2015:603, t. 59. do 76.).

72

Stoga je zadaća suda pred kojim se vodi postupak u državi članici pošiljateljici da osigura poštovanje tih pravila.

73

Kao drugo, valja istaknuti da pravo odbijanja primitka pismena koje treba dostaviti, koje je izričito predviđeno u članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007, proizlazi iz potrebe, navedene u točkama 49. i 50. ovog rješenja, da se zaštite prava obrane adresata tog pismena, u skladu sa zahtjevima za pravično suđenje.

74

Iz toga proizlazi da ni nacionalna tijela za slanje ni sud pred kojim se vodi postupak u državi članici pošiljateljici ni na koji način ne mogu spriječiti da se dotična osoba koristi tim pravom.

75

Konkretnije, ako prije pokretanja postupka dostave pismena sud pred kojim se vodi postupak mora preliminarno ocijeniti adresatovo znanje jezika radi određivanja, u dogovoru s tužiteljem, je li potreban prijevod pismena ili nije, odluka o tome da se ne sastavi takav prijevod ni na koji način ne utječe na pravo tog adresata na odbijanje primitka tog pismena ni na njegovo korištenje tim pravom. Drugim riječima, iako je već u tom stadiju taj sud uvjeren da navedeni adresat razumije jezik na kojem je sastavljeno pismeno i da nije potreban njegov prijevod, on iz toga ne može zaključiti da se dotična osoba ne može valjano protiviti postupku dostave i tako joj uskratiti da se koristi svojim pravom na odbijanje primitka tog pismena, koje je predviđeno člankom 8. stavkom 1. Uredbe br. 1393/2007, jer bi u suprotnom bila povrijeđena njezina prava obrane.

76

Suprotno tomu, tek kad se adresat posluži tim pravom, sud pred kojim se vodi postupak može valjano odlučiti o osnovanosti tog odbijanja.

77

Kao što je to navedeno u točki 57. ovog rješenja, u tu svrhu isti taj sud mora pravilno uzeti u obzir sve relevantne elemente spisa kako bi odredio je li adresat koji je odbio primitak pismena mogao razumjeti i učinkovito isticati svoja prava ili je, vodeći računa o njegovoj prirodi, to pismeno potrebno prevesti.

78

Naime, kako bi se adresat pismena mogao učinkovito koristiti svojim pravom na obranu, s jedne je strane bitno da je predmetni dokument sastavljen na jeziku koji on razumije, što predstavlja jamstvo da će dotična osoba moći pravodobno identificirati barem predmet i razlog tužbe kao i poziv za dolazak na sud ili, ovisno o slučaju, mogućnost podnošenja pravnog sredstva (vidjeti u tom smislu presudu Weiss und Partner, C‑14/07, EU:C:2008:264, t. 64. i 73.). S druge strane, tužitelj ne smije trpjeti negativne posljedice isključivo odgađajućeg i očito nepoštenog odbijanja primitka neprevedenog pismena kad je dokazano da njegov adresat razumije jezik na kojem je ono sastavljeno (presuda Leffler, C‑443/03, EU:C:2005:665, t. 52.).

79

Stoga je zadaća suda pred kojim se vodi spor u državi članici pošiljateljici da na najbolji mogući način očuva interese svake od stranaka, osobito tako da ispita sve nepobitne činjenice i dokaze koji konkretno dokazuju adresatovo znanje jezika, i da se pritom ne oslanja ni na kakve pretpostavke (vidjeti u tom smislu presudu Weiss und Partner, C‑14/07, EU:C:2008:264, t. 85.).

80

Kad bi sud pred kojim se vodi postupak nakon tog ispitivanja na temelju istog zaključio da je adresatovo odbijanje primitka pismena koje treba dostaviti osnovano jer je ono sastavljeno na jeziku koji ne ispunjava zahtjeve iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007, iz članka 8. stavka 3. te uredbe proizlazi da bi to pismeno, u čijem se prilogu nalazi prijevod na jezik određen u prvonavedenoj odredbi, stoga trebalo biti dostavljeno svojem adresatu.

81

Naprotiv, u suprotnom slučaju ništa se u načelu ne protivi tomu da taj sud primijeni posljedice koje njegovo nacionalno postupovno pravo predviđa u slučaju adresatova neopravdanog odbijanja primitka pismena, pod uvjetom da je osigurana puna učinkovitost navedene uredbe, uz poštovanje njezina cilja (vidjeti u tom smislu presudu Leffler, C‑443/03, EU:C:2005:665, t. 69.).

82

Naime, sama Uredba br. 1393/2007 ne predviđa posljedice neopravdanog odbijanja primitka pismena.

83

Kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda, ako ne postoje odredbe prava Unije, nacionalni poredak svake države članice mora ustanoviti podrobna postupovna pravila o pravnim sredstvima namijenjenima osiguranju očuvanja prava koja pojedinci izvode iz izravnog učinka prava Unije (presuda Leffler, C‑443/03, EU:C:2005:665, t. 49.).

84

Međutim, ta podrobna pravila ne mogu biti manje povoljna od onih koja se odnose na prava koja izviru iz nacionalnog pravnog poretka (načelo ekvivalentnosti) i ona ne mogu učiniti praktično nemogućim ili pretjerano teškim korištenje pravima koja proizlaze iz pravnog poretka Unije (načelo djelotvornosti) (presuda Leffler, C‑443/03, EU:C:2005:665, t. 50.).

85

S tim u vezi, nacionalni sud mora se voditi načelom djelotvornosti i primijeniti podrobna postupovna pravila koja predviđa njegov nacionalni pravni poredak samo u mjeri u kojoj ona ne dovode u pitanje cilj, svrhu i punu učinkovitost Uredbe br. 1393/2007 (vidjeti presudu Leffler, C‑443/03, EU:C:2005:665, t. 50. i 51.).

86

U slučaju poput ovoga u glavnom postupku, u kojem se tužitelj ne upusti u postupak, Uredba br. 1393/2007 zahtijeva, kao što to osobito proizlazi iz njezina članka 19. stavka 1., jamstvo da je dotična osoba zaista primila pismeno kojim se pokreće postupak (vidjeti u tom smislu presudu Alder, C‑325/11, EU:C:2012:824, t. 36. i 41.) te joj na taj način omogućuje da sazna da se protiv nje vodi sudski postupak kao i da identificira predmet i razlog tužbe (vidjeti u tom smislu presudu Weiss und Partner, C‑14/07, EU:C:2008:264, t. 73. i 75.) i da ima dovoljno vremena da se obrani (vidjeti u tom smislu presudu Leffler, C‑443/03, EU:C:2005:665, t. 52.). Osim toga, takva je obveza u skladu s odredbama članka 34. stavka 2. Uredbe br. 44/2001 (vidjeti u tom smislu presude Leffler, C‑443/03, EU:C:2005:665, t. 68. i Weiss und Partner, C‑14/07, EU:C:2008:264, t. 51.).

87

U svakom slučaju, kao što to proizlazi iz obrazloženja ovog rješenja, Uredba br. 1393/2007 dopušta primjenu nacionalnog propisa poput onog opisanog u točki 37. ovog rješenja tek nakon provođenja koraka predviđenih tom uredbom, odnosno obavještavanja adresata putem standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi o tome da ima mogućnost odbijanja primitka pismena koje treba dostaviti, i, u slučaju odbijanja, sudske odluke u kojoj je utvrđeno da je to odbijanje bilo neopravdano, a koja je postala konačna.

88

Stoga je zadaća suda koji je uputio zahtjev da ocijeni jesu li podrobna pravila o primjeni nacionalne odredbe o kojoj je riječ u glavnom postupku u skladu sa zahtjevima i ciljevima Uredbe br. 1393/2007.

89

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na tri upućena pitanja valja odgovoriti tako da Uredbu br. 1393/2007 valja tumačiti na način da prilikom dostave pismena njegovu adresatu koji ima prebivalište na području druge države članice, ako pismeno nije sastavljeno bilo na jeziku koji dotična osoba razumije bilo na službenim jezicima države članice primateljice ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na tom jeziku:

90

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Uredbu (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 valja tumačiti na način da prilikom dostave pismena njegovu adresatu koji ima prebivalište na području druge države članice, ako pismeno nije sastavljeno bilo na jeziku koji dotična osoba razumije bilo na službenim jezicima države članice primateljice ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na tom jeziku: