|
MIŠLJENJE
|
|
Europski gospodarski i socijalni odbor
|
|
Paket mjera za učenje i zapošljivost
|
|
_____________
|
|
Prijedlog preporuke Vijeća o europskom pristupu mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost
[COM(2021) 770]
Prijedlog preporuke Vijeća o individualnim računima
[COM(2021) 773 final]
|
|
|
|
SOC/708
|
|
|
|
Izvjestiteljica: Tatjana BABRAUSKIENĖ
Suizvjestiteljica: Mariya MINCHEVA
|
|
Zahtjev za savjetovanje:
|
Europska komisija, 21/01/2022
|
|
Pravna osnova:
|
članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
|
|
Nadležna stručna skupina:
|
Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
|
|
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:
|
03/05/2022
|
|
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:
|
18/05/2022
|
|
Plenarno zasjedanje br.:
|
569
|
|
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):
|
204/2/4
|
1.Zaključci i preporuke
1.1EGSO ponovno poziva Europsku komisiju i države članice da ojačaju politike obrazovanja odraslih kako bi kvalitetno i uključivo obrazovanje odraslih za životne vještine postalo pravo svih odraslih osoba i kako bi se dosegnuo i premašio cilj da 60 % odraslih osoba svake godine sudjeluju u obrazovanju. Djelotvorna provedba europskog stupa socijalnih prava također iziskuje rješavanje pitanja neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina te poboljšanje upravljanja i financiranja u području obrazovanja odraslih, uključujući osposobljavanje zaposlenika. Također je važno da se u kontekst europskog semestra uključe ulaganja, neophodne reforme i djelotvorni socijalni dijalog čija je svrha poticanje razvoja vještina, u skladu s prvim načelom europskog stupa socijalnih prava o pravu na osposobljavanje i cjeloživotno učenje.
1.2EGSO podsjeća na važnost koju njegova prethodna mišljenja o cjeloživotnom učenju i obrazovanju odraslih imaju za inicijativu o individualnim računima za učenje i inicijativu o mikrokvalifikacijama. Posebno ističe da su „usavršavanje i prekvalifikacija neizmjerno važni u pružanju potpore zelenoj i digitalnoj tranziciji industrija te ih se mora smatrati socijalnom i gospodarskom odgovornošću kako bi se osiguralo uključivo osposobljavanje za kvalitetna radna mjesta te pravedna tranzicija za sve. Potrebne su industrijske strategije usmjerene na budućnost, uključujući djelotvorne politike u području vještina, kako bi se poduprlo usavršavanje i prekvalifikacija radne snage. One mogu doprinijeti osiguravanju pravednog i socijalno pravičnog prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo uravnoteženjem tržišta rada kojim se doprinosi uključivoj digitalizaciji i visokokvalitetnim radnim mjestima. Poduzećima je potrebna učinkovita potpora za jačanje i financiranje njihovih strategija za usavršavanje i prekvalifikaciju vlastite radne snage radi poticanja inovacija. Istodobno bi trebalo poštovati opći gospodarski i socijalni interes. U kolektivnim ugovorima trebao bi se utvrditi pristup različitim vrstama plaćenog dopusta radi obrazovanja za privatne i poslovne potrebe radnika.” Ako plaćeni dopust nije dogovoren između socijalnih partnera i rezultat je inicijative vlade, trebao bi se financirati iz javnih sredstava.
1.3Brzo izumljivanje i širenje novih tehnologija moraju pratiti djelotvorno usavršavanje i prekvalifikacija. Ulaganje u obrazovanje odraslih i razvoj vještina mogu imati ključnu ulogu u gospodarskom oporavku i izgradnji socijalne Europe. Individualni računi za učenje trebaju biti tek jedan od pristupa i financijskih instrumenata koje države članice EU-a i socijalni partneri razmatraju. Predložene mjere ne bi smjele zamijeniti: postojeće oblike osposobljavanja koje pružaju poslodavci te javne i privatne službe za zapošljavanje; javnu potporu ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje; druge vrste potpore. Konkretno, fondovi za osposobljavanje kojima upravljaju socijalni partneri djelotvoran su način za osiguravanje osposobljavanja kao odgovora na potrebe utvrđene na nacionalnoj i sektorskoj razini.
1.4Ponuda dovoljno kvalificirane radne snage i bolja zapošljivost ključni su uvjet za to da poduzeća i društvo napreduju i rastu, da se ljudi zapošljavaju te da se doprinosi ciljevima politika koje je utvrdila Europska unija. Već su danas u nekoliko sektora i regija prisutni neusklađenost ponuđenih i traženih vještina te manjak radne snage, a ti će problemi i dalje rasti.
U tom pogledu države članice i poslodavci imaju važnu ulogu u financiranju i poticanju sudjelovanja u osposobljavanju. Razvoj vještina mora odgovarati potrebama tržišta rada ako želimo ojačati dugoročnu konkurentnost i inovativnost Europe, što je važno i za poduzeća i za zaposlenike.
1.5Radnici se suočavaju s brojnim preprekama u pristupu osposobljavanju. Ako se pojedincima omogući veća kontrola nad vlastitim osposobljavanjem, važno im je osigurati djelotvorno usmjeravanje i potporu kako bi mogli odabirati i pohađati tečajeve osposobljavanja relevantne za njihove potrebe. Time bi se osiguralo i optimalno ulaganje u osposobljavanje jer bi se ono poklapalo s utvrđenim potrebama svakog pojedinca. U slučaju osposobljavanja povezanog s radnim mjestom, potpuno individualiziran pristup mogao bi oslabiti poveznicu između financiranja i sadržaja osposobljavanja te potencijalno dovesti do toga da osposobljavanje bude manje usmjereno na potrebe radnog mjesta i time nedovoljno prilagođeno potrebama poslodavca.
1.6EGSO se slaže s mišljenjem tripartitnog Savjetodavnog odbora za strukovno osposobljavanje (ACVT) u kojemu se navodi da je uvjete za pristup osposobljavanju i pravo na osposobljavanje potrebno prilagoditi raznim situacijama i stvarnom stanju putem odgovarajuće kombinacije rješenja. EGSO poziva Komisiju da poštuje podjelu nadležnosti i načelo supsidijarnosti, kao i nacionalne posebnosti i pravne okvire svake države članice. Tijekom usvajanja i provedbe prijedlogâ za individualne račune za učenje i mikrokvalifikacije potrebno je paziti na to da oni budu u skladu s postojećim sustavima trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja država članica, kao i s ulogom kolektivnog pregovaranja, propisima o radnim uvjetima i pravom na godišnji odmor zaposlenika.
1.7EGSO poziva Komisiju i države članice da poštuju postojeće nacionalne i sektorske instrumente i programe financiranja te da razlikuju „zakonsko pravo i povlastica”, pojmove koji u nekim zemljama i sektorima i dalje nisu definirani zakonom ili kolektivnim ugovorima, te „račun za osposobljavanje”. EGSO zahtijeva da se prijedlozima osigura da sve odrasle osobe, a naročito one najvulnerabilnije, imaju pravo pristupa djelotvornom, kvalitetnom i uključivom osposobljavanju zaposlenika, plaćenom dopustu za obrazovanje, cjelovitim kvalifikacijama, vrednovanju informalnog i neformalnog učenja te usmjeravanju i savjetovanju. Od država članica traži se da, prema potrebi, poboljšaju svoje sustave obrazovanja odraslih i trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na temelju djelotvornog socijalnog dijaloga i savjetovanja s relevantnim dionicima. EGSO pozdravlja činjenicu da se individualni računi za učenje mogu upotrebljavati za osposobljavanje, vrednovanje i profesionalno usmjeravanje.
1.8EGSO ističe važnost standarda kvalitete na tržištu osposobljavanja, posebno u pogledu mikrokvalifikacija, te moguće prednosti i nedostatke raznih pristupa financiranju obrazovanja odraslih (npr. individualni računi za učenje), uključujući odnos troškova i koristi, administrativno opterećenje i troškove, ostvarenu promjenu statusa (viša razina formalnih kvalifikacija), osiguravanje kvalitete, ishod relevantan za tržište rada, dodanu vrijednost za razvoj karijere i stopu sudjelovanja ključnih ciljnih skupina niskokvalificiranih osoba. EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije provela procjenu učinka mikrokvalifikacije jer taj prijedlog može utjecati na postojeća nacionalna rješenja, posebno na kvalifikacije i na kolektivne ugovore.
U tom pogledu važno je osigurati djelotvoran socijalni dijalog i djelotvorno savjetovanje, među ostalim, s organiziranim civilnim društvom, o tome mogu li europska inicijativa o individualnim računima za učenje i inicijativa o mikrokvalifikacijama pružiti dodanu vrijednost u poboljšanju nacionalnih i sektorskih sustava osposobljavanja te, ako mogu, kako to postići.
1.9EGSO naglašava da bi kataloge mikrokvalifikacija pružatelja usluga strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebalo sastaviti uz sudjelovanje socijalnih partnera i pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja na temelju standarda kvalitete pružanja tih usluga. Ti bi katalozi trebali uključivati i ishode učenja povezane s mikrokvalifikacijama i njihovo priznavanje od strane drugih pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja te poslodavaca.
1.10EGSO podsjeća na važnost plaćenog dopusta za obrazovanje, što je i u skladu s Konvencijom ILO-a br. 140 (ratificiranom u 11 država članica), i napominje da bi prijedlog za individualne račune za učenje trebao biti kompatibilan s nacionalnim sustavima kad se od država članica zahtijeva da sustave individualnih računa za učenje osmisle isključivo za potrebe tržišta rada, s obzirom na to da se u nekoliko država članica plaćeni dopust za obrazovanje može upotrebljavati i za potrebe osobnog razvoja ili dovršetak studijskog programa (npr. stjecanje sveučilišne diplome).
1.11EGSO podsjeća Komisiju i države članice da je djelotvorna uključenost socijalnih partnera u upravljanje obrazovanjem odraslih, osposobljavanjem zaposlenika i sustavima plaćenog dopusta u svrhu obrazovanja od ključne važnosti, uključujući promicanje zajedničkog djelovanja socijalnih partnera. Također ističe važnost savjetovanja s relevantnim organizacijama civilnog društva o obrazovanju odraslih.
1.12EGSO poziva Komisiju da podrži razmjenu dobrih praksi i uzajamno učenje među državama članicama uz sudjelovanje socijalnih partnera. Naglasak bi trebao biti na tome kako najbolje osigurati djelotvoran pristup osposobljavanju i kako poboljšati nacionalne sustave obrazovanja odraslih, a naročito strategije za vještine, kao i financijske mehanizme i vrste osposobljavanja, uključujući mikrokvalifikacije. EGSO također poziva na to da se tripartitni Savjetodavni odbor za strukovno osposobljavanje uključi u praćenje prijedloga i da preuzme aktivnu ulogu u izvješćivanju o provedbi inicijativa i uspostavi okvira praćenja u suradnji s Odborom za zapošljavanje.
1.13EGSO poziva države članice da povežu inicijativu o individualnim računima za učenje i o mikrokvalifikacijama s provedbom
Preporuke Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle
. Time bi se osiguralo da sve odrasle osobe s niskom razinom vještina i kvalifikacija mogu razvijati svoje osnovne i stručne vještine te da ih se usmjerava i motivira da sudjeluju u osposobljavanju kako bi poboljšali svoj život i zapošljivost te kako bi se osiguralo da 80 % odraslih osoba ima osnovne digitalne vještine.
1.14EGSO ponovno ističe da se individualnim računima za učenje i sličnim financijskim sustavima treba podupirati pristup priznatim i vrednovanim tečajevima osposobljavanja te radnicima omogućiti sudjelovanje u procesima vrednovanja njihovih vještina i radnog iskustva. Relevantna tijela moraju priznati mikrokvalifikacije uz sudjelovanje socijalnih partnera. EGSO poziva na djelotvornu provedbu Preporuke Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja i na izdvajanje dostatnih javnih financijskih sredstava za sustave vrednovanja u svakoj državi članici EU-a. Osiguravanjem da se osposobljavanje prizna, poslodavci i sindikati mogu pomoći radnicima da poboljšaju svoje kvalifikacije i doprinijeti razvoju njihovih karijera te pravednoj tranziciji na tržištu rada.
1.15EGSO smatra važnim da se u inicijativama uzimaju u obzir potrebe za usavršavanjem i prekvalifikacijom odraslih osoba i sveukupne radne snage (radnici, zaposlenici, samozaposlene osobe), kao i drugih ciljnih skupina (npr. dugotrajno nezaposlene osobe, neaktivni pojedinci, a naročito osobe koje se vraćaju na posao nakon roditeljskog dopusta, osobe s invaliditetom, umirovljenici, žene, osobe mlađe od 30 godina i mladi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih) kako bi i one imale djelotvornan pristup kvalitetnom i uključivom osposobljavanju. Posebna situacija nestandardnih radnika i samozaposlenih osoba mora se hitno i primjereno riješiti, poštujući pritom ključnu ulogu socijalnih partnera u pogledu osposobljavanja zaposlenika. Uloga poduzećâ u podupiranju osposobljavanja svojih radnika od ključne je važnosti, kao i uloga država članica u osiguravanju sredstava za omogućivanje pristupa obrazovanju odraslih. Budući da 90 % tečajeva osposobljavanja povezanih s radnim mjestom u EU-u financiraju poslodavci, EU treba u potpunosti priznati i podržati njihovu predanost i pozitivnu ulogu u razvoju vještina.
1.16EGSO poziva države članice da istraže mogućnost uvođenja instrumenata za prenosivost individualnih računa za učenje, primjerice sklapanje bilateralnih sporazuma. EGSO zahtijeva da se među standarde kvalitete EU-a za mikrokvalifikacije uključi „sustav upravljanja uz sudjelovanje socijalnih partnera” te poziva na to da se mikrokvalifikacije razmatraju uz cjelovite kvalifikacije i osposobljavanje zaposlenika. EGSO traži da pružatelji usluga osposobljavanja objavljuju kataloge mikrokvalifikacija koje nude, uključujući ishode učenja, te njihovu politiku priznavanja mikrokvalifikacija drugih pružatelja usluga i poduzeća. Poboljšanje pristupa svih učenika, uključujući skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine, svim oblicima kvalitetnog i uključivog obrazovanja i osposobljavanja (pa i mikrokvalifikacijama) važno je radi osiguravanja jednakog pristupa cjelovitim studijskim programima i kvalifikacijama. Osobama u nestandardnim oblicima rada mora se pružiti učinkovita potpora (financijska i nefinancijska) kako bi im se omogućio pristup tečajevima za profesionalni razvoj i mobilnost, uključujući mikrokvalifikacije, pri čemu je, u skladu s
Direktivom 2016/2102 od 26. listopada 2016.
, potrebno osigurati dostupnost i upotrebljivost materijala i alata za osposobljavanje, neovisno o tome jesu li virtualni ili ne.
2.Opće napomene
2.1Europska komisija objavila je 10. prosinca 2021.
Prijedlog preporuke Vijeća o individualnim računima za učenje
i
Prijedlog preporuke Vijeća o mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost
. Tim se inicijativama nastoji podržati Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava u kojemu se postavlja novi cilj prema kojemu bi do 2030. u osposobljavanju svake godine trebalo sudjelovati najmanje 60 % svih odraslih osoba. Na taj bi se način svima osiguralo „pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje” (1. načelo) „bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa” (5. načelo), uključujući „pravo na prijenos prava na osposobljavanje kada mijenjaju radno mjesto” (4. načelo). Također je važno da se – u skladu s prvim načelom europskog stupa socijalnih prava o pravu na osposobljavanje i cjeloživotno učenje – u europski semestar uključe ulaganja, neophodne reforme i djelotvorni socijalni dijalog čija je svrha poticanje razvoja vještina.
2.2Kako bi doprinio prijedlogu o individualnim računima za učenje, tripartitni Savjetodavni odbor za strukovno osposobljavanje vlada i socijalnih partnera donio je 16. kolovoza 2021.
mišljenje
o individualnim računima za učenje i jačanju pružanja usluga osposobljavanja u cijeloj Europi. U tripartitnom mišljenju ističe se sljedeće: „Pandemija bolesti COVID-19, digitalizacija i dekarbonizacija imaju golem utjecaj na europsko gospodarstvo, industriju i europsku radnu snagu, koja se suočava s velikim izazovima u prilagodbi radnoj okolini koja se brzo mijenja. Pandemija je ubrzala strukturne promjene u brojnim sektorima te je pospješila napredak zelene i digitalne tranzicije. Usto su prisutni već postojeći izazovi u vidu demografskih promjena, novih potreba za osposobljavanjem i neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina.” U tripartitnom mišljenju ističe se i to da „uzimajući u obzir sve okolnosti tržišta rada, [...] potrebno je uz pomoć odgovarajuće kombinacije rješenja prilagoditi uvjete za pristup i pravo na osposobljavanje raznim situacijama i stvarnom stanju”.
2.3U projektu europskih socijalnih partnera za vještine, inovacije i osposobljavanje iz 2021. također se među zaključcima utvrđuje da „poduzeća i radnici imaju ključnu ulogu u inovacijama i razvoju novih vještina i kompetencija koje se prenose tijekom osposobljavanja zaposlenika i koje su ključne za prilagodbu promjenjivoj okolini. Stoga je pružanje osposobljavanja i pristup zaposlenika osposobljavanju koje odgovara potrebama poslodavaca i radnika za razvoj inovativnih tehnologija i poslovnih modela te koje radnicima omogućuje da pronađu i zadrže zaposlenje u skladu sa svojim vještinama, očekivanjima i kompetencijama od ključne važnosti.” Kako bi se to postiglo, najveći je izazov staviti na raspolaganje razne alate, uključujući kupone, plaćeni dopust za obrazovanje i osposobljavanje (na temelju zakona ili kolektivnih ugovora), osobne račune za osposobljavanje ili financijska sredstva za osposobljavanje (u svim industrijama i sektorima) te osigurati da oni budu interoperabilni i usklađeni s institucijskim okvirom pojedinačnih zemalja.
2.4Nacionalnim zakonodavstvom i/ili kolektivnim ugovorima osigurava se pravo pojedinca na obrazovanje i osposobljavanje, uključujući obrazovanje i osposobljavanje odraslih te, u nekim državama članicama, plaćen dopust za obrazovanje radi osposobljavanja relevantnog za radno mjesto. U Europi socijalni partneri, socijalni dijalog i kolektivno ugovaranje imaju ključnu ulogu u olakšavanju djelotvornog pristupa zaposlenika osposobljavanju na različite načine u svakoj zemlji. Oni mogu procijeniti da su postojeći pristupi na nacionalnoj i/ili sektorskoj razini ili alternativni pristupi modelu individualnih računa za učenje prikladniji za poticanje pružanja usluge osposobljavanja u nacionalnom kontekstu. Trebalo bi se poštovati i osigurati djelotvorno sudjelovanje nacionalnih i sektorskih socijalnih partnera u tom pogledu.
2.5Različiti pravni okviri i/ili okviri kolektivnog ugovaranja odraz su odluke svake države članice da usvoji i provede vlastite politike osposobljavanja te da se oslanja na postojeće financijske mehanizme. Na taj način individualni račun za učenje može biti tek jedan od pristupa i financijskih instrumenata koje države članice EU-a i socijalni partneri razmatraju. Univerzalan pristup neće funkcionirati te se moraju poštovati različiti sustavi osposobljavanja država članica i različita sektorska obilježja. Odluka o tome hoće li se individualni računi za učenje usvojiti kao jedan od mehanizama za osiguravanje i financiranje osposobljavanja mora u potpunosti biti u nadležnosti država članica, jednako kao što se tržište osposobljavanja regulira na nacionalnoj razini. EGSO ističe da države članice, uz savjetovanje sa socijalnim partnerima, isto tako slobodno mogu odlučiti da neće usvojiti individualne račune za učenje i, umjesto toga, mogu prilagoditi ili dodatno razviti svoje postojeće pristupe pružanju usluge osposobljavanja.
2.6EGSO podsjeća na to da „mjere navedene u ovoj Preporuci ne bi trebale zamijeniti osposobljavanje koje pružaju poslodavci ili javne i privatne službe za zapošljavanje, javnu potporu ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje ili druge vrste potpore”. EGSO se slaže da se ovom „Preporukom [države članice] ne bi trebalo sprečavati u tome da zadrže ili uvedu odredbe o obrazovanju ili osposobljavanju odraslih osoba naprednije od onih koje se preporučuju” u Preporuci i da se „ne bi trebala ograničavati autonomija socijalnih partnera ako su oni odgovorni za uspostavu sustava osposobljavanja i upravljanje njima”.
2.7EGSO se ponovno poziva na svoje nedavno mišljenje u kojem se ističe da „brz izum i širenje novih tehnologija moraju biti popraćeni djelotvornim usavršavanjem i prekvalifikacijom. EGSO ističe da je učinak krize uzrokovane bolešću COVID-19 na europsko društvo i gospodarstvo dodatno naglasio važnost djelotvornih politika obrazovanja i osposobljavanja te visokokvalitetnih radnih mjesta u podupiranju održivog i pravednog socijalnog i gospodarskog oporavka i otpornosti, što je ključno kako bi se Europi pomoglo da prevlada posljedice pandemije. Ulaganje u obrazovanje odraslih i razvoj vještina može imati ključnu ulogu u gospodarskom oporavku i ostvarivanju socijalne Europe.”
2.8EGSO podsjeća da postoje brojne prepreke u pristupu odraslih i radnika osposobljavanju, među kojima su nedostatak vremena, nedovoljno financiranje, motivacija, kvalitetno usmjeravanje i savjetovanje, katkad nedostatak dostupnog kvalitetnog osposobljavanja, potpore na radnom mjestu (zamjene) osobito u MSP-ovima i nedovoljno poštovanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Kada je osigurana djelotvorna potpora za pristup i sudjelovanje u osposobljavanju relevantnom za tržište rada, odluke o vlastitom osposobljavanju važno je prepustiti pojedincima. To uključuje pružanje potpore pojedincima kroz savjetovanje i usmjeravanje o odgovarajućim vrstama osposobljavanja. Radnicima je potreban pristup osposobljavanju u poduzeću, a niskokvalificiranim radnicima potrebna je ciljana potpora, posebno u pogledu osposobljavanja putem interneta. „Osposobljavanje putem interneta nudi brojne mogućnosti za širenje pristupa obrazovanju odraslih, no moguće je da niskokvalificirani radnici nemaju vještine da iskoriste sve prednosti takve vrste osposobljavanja i da im treba dodatna pomoć.”
2.9Da bi se uklonile razne prepreke pristupu osposobljavanju i povećala motivacija odraslih da sudjeluju u osposobljavanju, prepreke bi trebalo razmotriti i s aspekta zaposlenja i razine obrazovanja pojedinca. Taj bi instrument trebalo podržati pružanjem djelotvornog usmjeravanja i savjetovanja. Potrebno je poboljšati strategiju otvaranja prema javnosti. Kako bi se smanjila postojeća neusklađenost ponuđenih i traženih vještina, potrebe za osposobljavanjem moraju se unaprijed utvrditi, a programi osposobljavanja moraju biti ispravno ciljani. Nužni su i sveobuhvatni sustavi potpore učenju kako bi se osigurale snažnije sinergije između financijskih poticaja, usluga usmjeravanja i pristupa postupcima vrednovanja i priznavanja.
2.10EGSO izražava zabrinutost zbog toga što potpuno individualiziran pristup može oslabiti poveznicu između financiranja i sadržaja osposobljavanja te potencijalno dovesti do toga da osposobljavanje bude manje usmjereno na potrebe radnog mjesta i time nedovoljno prilagođeno potrebama poslodavca. Budući da 90 % tečajeva osposobljavanja povezanih s radnim mjestom u EU-u financiraju poslodavci, EU treba u potpunosti priznati i podržati njihovu predanost i pozitivnu ulogu u razvoju vještina. Socijalni partneri, zajedno, imaju ključnu ulogu u poticanju pružanja osposobljavanja i sudjelovanja u njemu. Konkretno, fondovi za osposobljavanje kojima upravljaju socijalni partneri djelotvoran su način za pružanje usluge osposobljavanja kao odgovora na potrebe utvrđene na nacionalnoj i sektorskoj razini. Trebalo bi prepoznati i podržati financijske i nefinancijske doprinose pojedinaca.
2.11EGSO prepoznaje dopunsku ulogu koju mikrokvalifikacije mogu imati u proširenju pristupa usavršavanju i prekvalifikaciji, uzimajući u obzir potrebe tržišta rada koje se razvija. EGSO također pozdravlja činjenicu da se države članice potiču da mikrokvalifikacije povežu sa svojim politikama zapošljavanja, uključujući aktivne politike tržišta rada, kako bi se pridonijelo smanjenju neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina u sektorima i regijama, uz poštovanje pristupa cjelovitim kvalifikacijama. Kad je riječ o „kombiniranju” mikrokvalifikacija, EGSO ističe da se mikrokvalifikacije ne bi smjele smatrati zamjenom za cjelovite kvalifikacije.
Stoga bi države članice trebalo poticati da uključe mikrokvalifikacije u nacionalne kvalifikacijske okvire. Socijalni partneri trebaju biti uključeni u osmišljavanje toga na nacionalnoj razini te u razmatranje načina na koje se mikrokvalifikacije mogu priznati i dodati djelomičnim kvalifikacijama.
2.12Kad su standardi kvalitete mikrokvalifikacija jasno definirani i objašnjeni učenicima, mikrokvalifikacije mogu odraslim osobama biti od velike koristi u usavršavanju i prekvalifikaciji ili mogućnostima prelaska na novo radno mjesto. Iako bi mikrokvalifikacije mogle biti oblik osposobljavanja kojemu se pristupa putem mogućeg individualnog računa za učenje, na njih ne treba gledati kao na dio individualnog računa za učenje već kao na jedan od dodatnih instrumenata za kontinuirano učenje. EGSO također pozdravlja činjenicu da se u Prijedlogu preporuke među pružateljima mikrokvalifikacija navode i socijalni partneri i da se države članice pozivaju da promiču razvoj mikrokvalifikacija koje putem socijalnog dijaloga osmišljavaju i odobravaju predstavnici poslodavaca i radnika.
3.Posebne napomene
3.1Slobodno kretanje radnika može pomoći u svladavanju izazova neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina i nedostatka radne snage. Propisi o zahtjevima u pogledu kvalifikacija moraju ostati u nacionalnoj nadležnosti, uz sudjelovanje socijalnih partnera, primjerice kad je posrijedi vrednovanje vještina, uključujući mikrokvalifikacije, uz istodobno smanjenje broja reguliranih profesija. Određenu ulogu može imati i bolje uparivanje kvalificiranih državljana trećih zemalja sa slobodnim radnim mjestima i to na svim razinama kvalifikacija i radnog iskustva. Komisijin predstojeći paket mjera za vještine i talente, uključujući moguće scenarije za bazu talenata EU-a, može imati važnu ulogu u tom pogledu.
3.2Kolektivni ugovori važno su sredstvo putem kojeg osiguravanje plaćenog dopusta za obrazovanje može potaknuti pristup radnika osposobljavanju relevantnom za tržište rada. Takvi ugovori imaju posebno važnu ulogu u utvrđivanju načina za pristupanje plaćenom dopustu za obrazovanje radnika u MSP-ovima, u kojima izostanak radnika zbog osposobljavanja obično uzrokuje veći gubitak proizvodnog kapaciteta. Bitno je naglasiti da zakonodavne inicijative na razini EU-a ili nacionalnoj razini ne smiju narušiti proces kolektivnog pregovaranja ili autonomiju socijalnih partnera u pronalasku rješenja za pitanja koja su važna za dobro funkcioniranje nacionalnih tržišta rada, uključujući rješenja za razvoj vještina i promjenu radnog mjesta te kvalitetna radna mjesta za radnike u kontekstu pravedne tranzicije.
3.3EGSO ističe važnost standarda kvalitete na tržištu osposobljavanja, posebno u pogledu mikrokvalifikacija i mogućih prednosti i nedostataka raznih pristupa financiranju obrazovanja odraslih, npr. individualni računi za učenje, uključujući odnos troškova i koristi, administrativno opterećenje i troškove, ostvarenu promjenu statusa (viša razina formalnih kvalifikacija), osiguravanje kvalitete, ishod relevantan za tržište rada, dodanu vrijednost za razvoj karijere i razinu sudjelovanja ključnih ciljnih skupina niskokvalificiranih osoba.
To je važno kako bi se osigurali djelotvoran socijalni dijalog i djelotvorno savjetovanje, među ostalim, s organiziranim civilnim društvom, o tome mogu li europska inicijativa o individualnim računima za učenje i inicijativa o mikrokvalifikacijama pružiti dodanu vrijednost u poboljšanju nacionalnih i sektorskih sustava osposobljavanja te, ako mogu, kako to postići. EGSO naglašava da bi kataloge mikrokvalifikacija pružatelja usluga strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebalo sastaviti uz sudjelovanje socijalnih partnera i pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja na temelju standarda kvalitete pružanja tih usluga. Ti bi katalozi trebali uključivati i ishode učenja povezane s mikrokvalifikacijama i njihovo priznavanje od strane drugih pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja te poslodavaca.
3.4EGSO smatra važnim da se u inicijativama uzimaju u obzir potrebe za usavršavanjem i prekvalifikacijom odraslih osoba i sveukupne radne snage (radnici, zaposlenici, samozaposlene osobe), kao i drugih ciljnih skupina (npr. dugotrajno nezaposlene osobe, neaktivni pojedinci, osobe s invaliditetom, umirovljenici i mladi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih) kako bi i one imale pristup kvalitetnom, djelotvornom i uključivom osposobljavanju kojim se podupire njihova zapošljivost. U tom pogledu od presudne je važnosti potpora država članica u osiguravanju sredstava za pristup obrazovanju odraslih. Istodobno, uloga poduzeća u potpori osposobljavanju relevantnom za radna mjesta njihovih radnika i dalje je od ključne važnosti. Potrebno je poduzeti hitne i primjerene mjere u vezi s posebnom situacijom u kojoj se nalaze nestandardni radnici i samozaposlene osobe, koja se ne može riješiti samo individualnim računima za učenje i mikrokvalifikacijama, uz poštovanje ključne uloge socijalnih partnera u pogledu osposobljavanja zaposlenika.
Bruxelles, 18. svibnja 2022.
Christa Schweng
Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora
_____________