9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/1

—

Komunikaciju Europske komisije o programu rada za 2017. godinu od 25. listopada 2016.;

—

svoje rezolucije od 4. lipnja 2015. o prioritetima za razdoblje 2015. – 2020. te od 15. lipnja 2016. o doprinosu Programu rada Europske komisije za 2017.;

—

Protokol o suradnji s Europskom komisijom od veljače 2012.;

1.

sa zabrinutošću napominje da se Europska unija, 60 godina nakon osnivanja, nalazi usred duboke krize zbog trajno niske razine povjerenja u europski projekt te joj je potrebna reforma; istodobno naglašava da građani EU-a iz godine u godinu smatraju lokalne i regionalne razine najpouzdanijima od svih razina vlasti u EU-u. Odbor regija stoga zapodijeva dijaloge s građanima, uz aktivno sudjelovanje lokalnih i regionalnih lidera, o temama koje proizlaze iz lokalnih potreba i značajki te tako pridonosi promišljanju o Europi;

2.

slaže se s Komisijom da su opći izazovi s kojima se EU suočava sljedeći:

3.

dijeleći uvjerenja Komisije da ti izazovi zahtijevaju višerazinski i uzlazni pristup koji vode građani, naglašava da se djelovanje EU-a mora usmjeriti na osnaživanje građana;

4.

naglašava potrebu za uključivanjem lokalne i regionalne vlade u pripreme Bijele knjige o budućnosti Europe te potiče Komisiju da razmotri mišljenja OR-a o ovoj temi i da uključi OR u fazu savjetovanja;

5.

Žali što radni program ne posvećuje dovoljno pozornosti temeljnoj ulozi europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) u dopiranju do svih građana i regija u Europi, jačanju kohezije, promicanju inovacija i izražavanju istinske europske solidarnosti za usklađen razvoj EU-a kao cjeline. Poziva Komisiju da pripremi buduću kohezijsku politiku nakon 2020. godine jer je to glavna ulagačka politika EU-a i mora se temeljiti na pristupu utemeljenom na mjestu i ažuriranoj teritorijalnoj viziji; istodobno, OR potiče Komisiju da nastavi ulagati napore u poboljšanje i pojednostavljenje postupaka ESIF-a kako bi se smanjila birokracija i pridonijelo povećanju apsorpcije;

6.

ponavlja svoj zahtjev da se javna potrošnja država članica te lokalnih i nacionalnih vlasti do koje dolazi zbog sufinanciranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova ne uvrštava među strukturne rashode utvrđene Paktom o stabilnosti i rastu, budući da takva ulaganja pridonose europskim prioritetima, a pritom potiču i europski gospodarski rast;

7.

pozdravlja predloženo proširenje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), kako u pogledu trajanja, tako i u pogledu financijskih kapaciteta, ali primjećuje da je to najavljeno, a da se prije Komisijna prijedloga nije provela sveobuhvatna procjena učinka ili neovisna procjena; ističe da treba nastaviti razvijati sinergije među EFSU-a i drugih fondova EU-a, posebice ESIF-a, i pojednostaviti postupke kako bi se smanjila birokracija i povećala apsorpcija fondova EU-a; naglašava da bi se treći stup Plana ulaganja također trebao ojačati; poziva Komisiju i Europsku investicijsku banku da pojačaju napore za podizanje svijesti na terenu, da započnu rješavati pitanje zemljopisne neravnoteže EFSU-a radi omogućavanja postizanja maksimalne integracije i sinergije ulaganja u okviru zajedničkog planiranja mjera koje proizlaze iz kohezijske politike, te da objavljuju detaljnije informacije u vezi s projektima koje financira EFSU, posebno naglašavajući njihovu dodatnost;

8.

obvezuje se da će u ranoj fazi pridonijeti raspravi o prijedlogu za budući višegodišnji financijski okvir nakon 2020., uključujući reformu vlastitih resursa;

9.

poziva na brzo donošenje „skupne uredbe” u cilju poticanja učinka i jamčenja poboljšane uporabe programa ESIF-a koji su već uključeni u tekuće programsko razdoblje;

10.

naglašava potrebu za praćenjem provedbe Plana EU-a za gradove te naglašava važnost uključivanja urbane dimenzije u druge politike EU-a; u tom pogledu, ponavlja svoj zahtjev za Bijelu knjigu o Planu EU-a za gradove;

11.

ponovo poziva na donošenje europskog programa za stanovanje u okviru kojeg bi se pitanje dosad fragmentiranog pristupa stanovanju rješavalo na horizontalnoj razini, i to sektorskim politikama kao što su Plan EU-a za gradove, održivi razvoj, kohezijska politika, politika tržišnog natjecanja ili društvenim inicijativama kao što je Europski stup socijalnih prava;

12.

naglašava potrebu za pravilima postupanja za uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u Europski semestar 2017. te poziva na dopunjavanje Godišnjeg pregleda rasta teritorijalnom analizom, uključujući posebno teritorijalno poglavlje u izvješćima za pojedine zemlje te na objavljivanje smjernica za države članice u pogledu uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti u nacionalne programe reformi;

13.

podupire stalnu usmjerenost Komisije na ulaganja, posebice utvrđivanjem mjera za poticanje ulaganja u Europski semestar; u tom pogledu ističe Bratislavsku deklaraciju naslovljenu „Ulaganje i povezivanje” koja naglašava da se lokalni i regionalni rast vođen ulaganjem treba temeljiti na strategijama teritorijalnog razvoja te naglašava važnost jamčenja da javni proračuni kojima se podupiru kvalitetna ulaganja djeluju u sinergiji s drugim financijskim izvorima na regionalnoj, lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini;

14.

pozdravlja namjeru Komisije da nastavi raditi na ostvarenju ciljeva održivog razvoja i naglašava da je Europi potrebna dugoročna strategija za osiguranje pametnog, održivog i uključivog rasta kojim se pruža smjer za Europski semestar; takva bi se strategija trebala temeljiti na pregledu strategije Europa 2020. u tijeku programskog razdoblja;

15.

pozdravlja usmjerenost Komisije na nezaposlenost mladih jačanjem Jamstva EU-a za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih te osnivanjem europskog tijela za solidarnost koje bi trebalo imati koristi od rane, proaktivne i uvjerljive uključenosti lokalnih i regionalnih vlasti, organizacija mladih i civilnog društva općenito;

16.

žali zbog nedostatka inicijativa za rješavanje pitanja dugoročne nezaposlenosti, a posebice zbog toga što se ne vrednuju oblici europskog osiguranja za nezaposlene koji bi u slučaju gospodarske recesije poslužili kao nadopuna nacionalnih sustava i spriječili da asimetrični šok dovede cijelu Europu u strukturno nepovoljan položaj;

17.

zahtijeva da se lokalne i regionalne prednosti i izazovi, uključujući različite potrebe lokalnog i regionalnog tržišta rada, uzmu u obzir u Novom programu vještina za Europu i veseli se radu na kvaliteti okvira za pripravništvo i prijedlogu za povećanu mobilnost pripravnika;

18.

čeka prijedlog Komisije za bolje rješavanje izazova ravnoteže između privatnog i poslovnog života, posebice u vezi sa sudjelovanjem žena na tržištu rada;

19.

uoči Europske godine kulturne baštine 2018. namjerava se usredotočiti na kulturu i kulturnu baštinu, kao i na međunarodne kulturne odnose EU-a koji su ključne sastavnice za jačanje europskog identiteta i promicanje europskih temeljnih vrijednosti, socijalne uključenosti, inovacije i međukulturnog dijaloga, kao i turizma povezanog s kulturom i baštinom;

20.

naglašava potrebu da preispitivanje tijekom programskog razdoblja programa Obzor 2020. i nadolazeće savjetovanje o sljedećem Okvirnom programu za istraživanja i inovacije budu jedan organski proces kojim se treba rješavati inovacijski jaz u Europi; najavljuje da će OR pravodobno pridonijeti reviziji akcijskog plana za biogospodarstvo, predviđenoj za 2017. godinu;

21.

napominje da će Bijela knjiga o budućnosti Europe također uključivati prijedloge o budućnosti EMU-a te bi pozdravila reforme kojima se poboljšava demokratski legitimitet upravljanja EMU-om;

22.

naglašava da je ključno riješiti društvene i regionalne razlike kako bi se poboljšala socijalna dimenzija EMU-a; pozdravlja namjeru Komisije da predloži europski stup socijalnih prava kojim se postavljaju načela za Uniju koja se temelji na socijalnoj pravdi i potiče načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

23.

pozdravlja predloženu reviziju Pakta o stabilnosti i rastu, ali potiče Komisiju da uzme u obzir potrebu da se Pakt učini povoljnijim za rast, posebice u pogledu ulaganja kojima se potiče rast; ponavlja svoj raniji poziv za cjelovitu procjenu teritorijalnog učinka europskih statističkih pravila na javna ulaganja;

24.

pozdravlja obvezu Komisije da promiče energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju unutar okvira sveobuhvatne politike Energetske unije, zajedno sa stabilnim pravilima upravljanja, odgovarajućim mjerama kojima se podupire inovacija te pregledom stvaranja tržišta električne energije i dodatnim poboljšanjem energetske infrastrukture kako bi se zajamčile međuregionalne i prekogranične veze i potpora decentralizaciji energetskih sustava kao korak prema održivom i fleksibilnom unutarnjem tržištu za energiju;

25.

posebno preporučuje da se politike EU-a u području stvaranja tržišta električne energije i području obnovljive energije usklade i uravnoteže, obraćajući pozornost na lokalne i regionalne probleme, kao što je pristup mreži za manje pružatelje električne energije na razini distribucijskih mreža;

26.

podupire provedbu Pariškog sporazuma i ističe da će nadilaženje jaza između nacionalnih obveza i napora potrebnog za ograničavanje globalnog zagrijavanja ispod 2 oC zahtijevati integraciju napora gradova i regija u nacionalne obveze, kao i horizontalnu i vertikalnu koordinaciju, uključujući na razini EU-a i UNFCCC-a. Odbor regija stoga traži od Komisije da podrži njegov zahtjev da se ovaj aspekt uključi u nacionalno utvrđene obveze, da se poboljša institucionalizacija Zone nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA) i rad boraca za zaštitu klime u okviru Tajništva UNFCCC-a i da se olakša razmjena iskustava na lokalnoj i regionalnoj razini. Odbor regija također poziva Komisiju da potakne istraživačke projekte o gradovima, regijama i klimatskim promjenama koji će pridonijeti budućem radu Međuvladinog tijela za klimatske promjene;

27.

poziva Europsku komisiju da s OR-om surađuje na razvoju koncepta regionalno i lokalno utvrđenih doprinosa kojima bi se potaklo djelovanje na lokalnoj i regionalnoj razini radi ostvarivanja ciljeva dogovorenih na konferenciji COP21 u Parizu;

28.

poziva Komisiju da ažurira svoje klimatske i energetske ciljeve kako bi se postiglo smanjenje emisija stakleničkih plinova od 50 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990. te da ugradi tu prilagodbu u politike i financiranje na svim razinama. Komisija bi trebala podržavati dobrovoljne inicijative koje promiču prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika te s otpornošću na klimatske promjene u gradovima i regijama. U evaluacijsko izvješće Komisije o Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama potrebno je dodati pojašnjenje u pogledu osnaživanja regija i gradova;

29.

potiče Komisiju da pruži potporu provedbi strategija za smanjenje rizika od katastrofa u gradovima i regijama, posebice u prekograničnim regijama, i da osigura da se ulaganjima EU-a poštuju standardi za smanjenje rizika od katastrofa;

30.

pozdravlja pokretanje Platforme EU-a o rasipanju i gubitcima hrane i poziva Komisiju da poduzme mjere u području otpada hrane postavljanjem ambicioznog cilja za smanjenje rasipanja hrane; to bi trebalo biti uključeno u strategiju održivih prehrambenih sustava na razini EU-a, uključujući zaštitu biološke raznolikosti, aspekte okoliša, zdravlja, trgovine, upravljanja resursima i zemljištem, kao i društvenu i kulturnu vrijednost hrane;

31.

poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke OR-a pri provedbi Akcijskog plana za kružno gospodarstvo i da početkom 2017. predstavi planiranu reviziju Direktive o pitkoj vodi, prijedlog uredbe o minimalnim zahtjevima kakvoće za vodu koja se ponovno koristi te strategiju o uporabi, oporabi i recikliranju plastike, čime bi se trebali postaviti jasni i ambiciozni ciljevi za odbacivanje i istjecanje plastičnog otpada u okoliš; poziva Komisiju da predloži dodatne inicijative povezane sa sektorom graditeljstva i rušenja, odredbe za ekološki dizajn i uporabu sekundarnih sirovina, materijala i komponenata;

32.

spreman je i voljan pojačati suradnju s Komisijom u pogledu dugo očekivanih akcija za prioritetni cilj 4. u okviru Sedmog programa djelovanja EU-a za okoliš za razdoblje 2014. – 2020. kroz Tehničku platformu za suradnju na području okoliša; žali što su inicijative planirane za 2017. nezakonodavne i ponavlja svoje pozive za prijedlog za direktivu EU-a kojom bi se utvrdile odredbe za osiguravanje usklađenosti s cijelom pravnom stečevinom EU-a u području zaštite okoliša te za novu direktivu o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša;

33.

u skladu s nedavnom deklaracijom iz Corka 2.0 ponavlja svoj zahtjev za Bijelu knjigu EU-a o ruralnim područjima koja bi poslužila kao polazište za politiku ruralnog razvoja nakon 2020. te poziva na praktične mjere za „ruralno testiranje” politika EU-a, uzevši u obzir da su ruralna područja često zanemarena i isključena iz glavnih razvoja politike;

34.

u kontekstu priprema za ZPP nakon 2020. ističe snažnu međusobnu povezanost ruralnog razvoja i poljoprivrede te stoga poziva na donošenje mjera podrške za obiteljska poljoprivredna gospodarstva, posebice radi rješavanja problema nestabilnosti cijena poljoprivrednih proizvoda;

35.

i dalje će raditi na održivom upravljanju oceanima u korist europskih obalnih i pomorskih regija te njihovih morskih i pomorskih gospodarstava; u cilju poticanja plavog rasta i radnih mjesta, Odbor regija usko će surađivati s regijama i svim dionicima u pogledu upravljanja i izgradnje kapaciteta, suočavanja s izazovima u lancu proizvodnje hrane, smanjenja pritiska na okoliš uzrokovanog nezakonitim ribarskim praksama i zagađenjem, te u pogledu znanja o moru, znanosti i inovacija;

36.

žali što se u Programu rada Europske komisije za 2017. ne pridaje dovoljno pažnje zdravlju, a Komisija bi trebala podržati države članice i njihove regije u njihovim naporima za poboljšanje prevencije, provođenje reformi i optimiziranje zdravstvenih sustava, posebice kroz rješenja povezana s e-zdravljem, te razvijanje sveobuhvatnih strategija o demografiji;

37.

pozdravlja namjeru Komisije da predloži mjere za jačanje jedinstvenog tržišta robe, posebice u pogledu uzajamnog priznavanja i neodgovarajućih proizvoda, te naglašava potrebu da se nastavi rad na dovršetku jedinstvenog tržišta za usluge, na što je s pravom stavljen naglasak u Strategiji jedinstvenog tržišta;

38.

ponavlja poziv da se stup jedinstvenog tržišta uključi u europski semestar sa sustavom redovitog praćenja i evaluacije;

39.

svjestan je namjere Komisije da se zauzme za europsku industriju i ističe da europska industrijska konkurentnost također ovisi o konkurentnom lancu opskrbe i da trgovinska politika ima važnu ulogu u tom pogledu;

40.

naglašava važnost stvaranja pametnih propisa i smanjenja administrativnog opterećenja za mala i srednja poduzeća, posebice daljnjim jačanjem programa REFIT i jamčenjem da se utjecaj na mala i srednja poduzeća sustavno uzima u obzir pri donošenju novih pravila;

41.

izražava potporu za osnivanje „Foruma gradova suradničke ekonomije” s Odborom regija kao ključnim dionikom; isto tako, sa žaljenjem primjećuje nedostatak ikakvog prijedloga da se zaštite prava u novim oblicima zapošljavanja nastalima zbog digitalizacije;

42.

naglašava potrebu za revidiranjem Odluke i Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa i poziva Komisiju da u 2017. pokrene javno savjetovanje kako bi se omogućilo regionalnim i lokalnim vlastima da iznesu svoje stajalište o teškoćama s kojima se suočavaju prilikom kontrole državnih potpora kad se financiraju usluge od općeg gospodarskog interesa;

43.

naglašava ključnu ulogu učinkovitoga sustava javne nabave u smislu sposobnosti regionalnih i lokalnih vlasti da provedu ulagačke ciljeve EU-a te poziva Komisiju da pruži pomoć u jamčenju potpune provedbe direktiva o javnoj nabavi te da ocijeni poteškoće s kojima se regionalne i lokalne vlasti suočavaju prilikom primjene direktiva o javnoj nabavi;

44.

ponovno poziva na ažuriranje europske turističke strategije u okviru namijenjene proračunske linije za turizam u EU-u i poziva Komisiju i države članice da olakšaju pristup financijskim sredstvima za mala i srednja poduzeća u turizmu;

45.

pozdravlja napore koje Komisija ulaže da dovrši provedbu Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta, uključujući putem e-nabave, te će svoj doprinos pružiti kroz novoosnovanu zajedničku participativnu platformu za širokopojasni pristup; naglašava da sva europska područja moraju imati koristi od jedinstvenog digitalnog tržišta tako da im se omogući pristup širokopojasnim vezama velike brzine;

46.

naglašava da je migracija složen, višerazinski proces, u kojem važnu ulogu imaju zemlje, regije i gradovi odredišta kao i zemlje, regije i gradovi podrijetla. Važno je promicati poboljšani dijalog i bližu suradnju između država članica i institucija EU-a s institucijama zemalja podrijetla migranata i tranzitnih zemalja kao i njihovih regionalnih i lokalnih razina;

47.

stoga poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke OR-a o zaštiti izbjeglica u njihovim zemljama podrijetla i o novom okviru za partnerske sporazume;

48.

poziva na pružanje podrške lokalnim i regionalnim vlastima u provedbi reforme zajedničkog europskog sustava azila i drugih instrumenata EU-a razvijenih na temelju Europskog migracijskog programa, kao što su revidirane odredbe o zakonitim migracijama i akcijski plan za integraciju; traži od Komisije da preispitivanje Europskog migracijskog programa sredinom programskog razdoblja uključi preporuke OR-a o integraciji migranata, podsjeća da je integracija postupak koji se temelji i na pravima i obvezama;

49.

zabrinut je zbog teškoća koje se javljaju u praćenju prisutnosti maloljetnika bez pratnje i opasnosti da postanu izloženi trgovanju ljudima i iskorištavanju; snažno poziva na provedbu programa uključivanja i osposobljavanja za same maloljetnike, ali i za lokalne i regionalne uprave koje se bave njihovim prihvatom te poziva da se zajednice iz kojih maloljetnici dolaze, koje su već osnovane u zemljama koje su ih primile, uključe u to da se maloljetnicima osigura da mogu privremeno živjeti s udomiteljskim obiteljima ili u dobro opremljenim objektima u kojima se može pružiti podrška njihovom društvenom, emocionalnom i kognitivnom razvoju;

50.

poziva Komisiju da lokalnim i regionalnim vlastima pruži specifične i praktične informacije o mogućnostima financiranja za prihvat i integraciju migranata te ponavlja svoj poziv na promicanje izravnog pristupa lokalnih i regionalnih vlasti relevantnim instrumentima financiranja EU-a;

51.

poziva Komisiju da podrži lokalne i regionalne vlasti u razvoju strategija za sprečavanje radikalizacije, da nastavi prikupljati i objavljivati informacije o najboljim praksama za sprečavanje radikalizacije putem kreiranja politika na regionalnoj i lokalnoj razini te podržavati suradnju između gradova u suzbijanju radikalizacije;

52.

primjećuje da Komisija namjerava nastaviti trgovinske pregovore sa SAD-om, Japanom, zemljama Mercosura, Meksikom, Tunisom i Udruženjem država jugoistočne Azije (ASEAN) i tražiti nove mandate za otvaranje pregovora s Turskom, Australijom, Novim Zelandom i Čileom, ali smatra da bi Komisija trebala uložiti dodatne napore kako bi pokazala njihovu dodanu vrijednost;

53.

ponavlja, posebice s obzirom na budući ambiciozni trgovinski program, da bi Komisija trebala svaku značajnu inicijativu na području trgovinske politike popratiti procjenama teritorijalnog učinka;

54.

pozdravlja činjenicu da se globalnom strategijom EU-a izričito poziva na obnovu vanjskih partnerstava te se navodi da će EU podržati različite putove do otpornosti u svojem susjedstvu, usredotočujući se na najozbiljnije slučajeve državne, gospodarske, društvene i klimatske/energetske osjetljivosti te razvijajući djelotvornije migracijske politike za Europu i njezine partnere;

55.

naglašava doprinos OR-a, putem njegovih zajedničkih savjetodavnih odbora i radnih skupina te organizacijom Dana proširenja s partnerima iz država kandidatkinja za članstvo, postizanju cilja politike Komisije za proširenje koji se odnosi na poticanje zajedničke stabilnosti i blagostanja u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama;

56.

naglašava da europska politika susjedstva može imati trajan utjecaj samo ako donese praktičnu korist svim svojim korisnicima te ističe da se mora održavati ravnoteža između istočnog i južnog susjedstva; naglašava ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u konsolidiranju demokracije i vladavine prava u društvu, pozivajući pritom da se pruži više podrške reformama za decentralizaciju u zemljama u susjedstvu;

57.

naglašava da regionalna suradnja znatno pridonosi globalnoj stabilnosti i poziva Komisiju da pojača suradnju s Euromediteranskom skupštinom lokalnih i regionalnih vlasti (ARLEM), Konferencijom lokalnih i regionalnih vlasti za Istočno partnerstvo (CORLEAP) i Radnom skupinom OR-a za Ukrajinu, posebice prilikom provedbe regionalnih programa i novih inicijativa;

58.

naglašava potrebu da se, prilikom provedbe revidirane europske politike susjedstva, izrazito velika prednost dâ inicijativama povezanima s postupcima decentralizacije, programom twinninga i jačanjem administrativnih kapaciteta na podnacionalnoj razini; ukazuje na Inicijativu iz Nikozije koju je pokrenuo OR u vidu podrške libijskim gradovima, koja je pomogla ispuniti potrebe libijskih općina u pogledu tehničke podrške i time ih ponovo osposobila za pružanje usluga; poziva Komisiju da nastavi pružati podršku takvim oblicima uzlazne suradnje i da osigura dovoljno administrativnih i financijskih sredstava; ponavlja potrebu za razvijanjem novih alata za izgradnju kapaciteta u državama kandidatkinjama za članstvo i zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva koji će zamijeniti prethodni Instrument za lokalnu upravu;

59.

podržava najnovije događaje nastale nakon spajanja Sporazuma gradonačelnika EU-a za klimu i energiju i Sporazuma gradonačelnika u cilju stvaranja najveće koalicije gradova posvećenih djelovanju u području klime, i spreman je iskoristiti svoje međunarodne kanale, kontakte, kolege i partnerstva (ARLEM za Sporazum za jug i Sporazum za Afriku, CORLEAP za Sporazum za istok, ICLEI i Partnerstvo o urbanizaciji između EU-a i Kine za Sjevernu Ameriku i jugoistočnu Aziju itd.) kako bi se dodatno povećali napori u cilju prilagodbe klimatskim promjenama, ublažavanja njihovih posljedica i otpornosti na njih kao i u pogledu izazova održivog razvoja;

60.

traži od Komisije da blisko surađuju s OR-om u cilju promicanja posebnih pitanja, iskustava i doprinosa europskih gradova novoj upravljačkoj strukturi Globalnog sporazuma;

61.

pozdravlja predloženi novi Okvir za partnerstvo s trećim zemljama i novi europski plan za vanjska ulaganja i poziva regionalne i lokalne vlasti da se uključe u taj proces;

62.

poziva Komisiju da promiče aktivno sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u razvojnoj suradnji tijekom pregovora o revidiranom Europskom konsenzusu o razvoju te provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja i o sporazumu koji će uslijediti nakon Sporazuma iz Cotonoua, što će biti prioritet na konferenciji OR-a o decentraliziranoj suradnji u ožujku 2017.;

63.

poziva Komisiju da revidira Uredbu o europskoj građanskoj inicijativi kako bi se pojednostavio i poboljšao pravni okvir tog alata;

64.

pozdravlja inicijativu Komisije REFIT, a posebice prijedlog da se ocijene transparentnost i demokratska kontrola postupaka za delegirane i provedbene akte te za određene sekundarne akte;

65.

ponovno poziva na to da se prema potrebi uključe procjene teritorijalnog učinka u fazu procjene učinka u novom zakonodavstvu EU-a; predlaže bližu suradnju između Odbora regija i novoosnovanog stručnog centra za teritorijalne politike u okviru Zajedničkog istraživačkog centra prilikom procjene provedbe zakonodavstva EU-a;

66.

poziva na povećanu transparentnost, suradnju i učinkovitost institucija EU-a te pozdravlja njihovu zajedničku predanost, u okviru Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva, zajedno utvrđenim širokim ciljevima i prioritetima, posebice u odnosu na zakonodavne prijedloge; poziva da se Odbor regija uključi u sve faze zakonodavnog postupka kako bi u potpunosti iskoristio svoj potencijal u zakonodavnom ciklusu;

67.

očekuje sve tješnju suradnju s Komisijom i Europskim parlamentom u praćenju supsidijarnosti, te suradnju na Konferenciji OR-a o supsidijarnosti koja će se održati 2017.;

68.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, Slovačkom predsjedništvu Vijeća EU-a i predsjedniku Europskog vijeća.

9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/8

1.

podupire napore Europske komisije kojima se nastoji osigurati da europske politike bolje odražavaju pitanja nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlada i ponavlja da zajedničku odgovornost za to trebaju snositi sve razine vlasti;

2.

prihvaća stajalište da bolja regulativa ne podrazumijeva samo manje zakonodavnih propisa na razini EU-a, nego i određivanje razine na kojoj se željeni ciljevi mogu najbolje ostvariti i naglašava da je djelotvorna primjena načela supsidijarnosti ključan element bolje regulative;

3.

naglašava da sva regulativa mora uspostaviti ravnotežu između jednako legitimnih očekivanja i briga u pogledu, s jedne strane, „sigurnosti” (individualne, pravne, administrativne, financijske) i, s druge, „učinkovitosti”, „slobode” ili fleksibilnosti; održavanje te ravnoteže u konkretnom kontekstu zadatak je demokratskog postupka, a na demokratski izabranim predstavnicima na svim razinama leži odgovornost da građanima objasne ustupke i kompromise koje to neizbježno podrazumijeva;

4.

uzima u obzir rad Visoke skupine za smanjenje administrativnih opterećenja (Stoiberova skupina), njezino završno izvješće i izdvojena mišljenja;

5.

uzima na znanje potpisivanje Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva koji su Vijeće, Europska komisija i Europski parlament potpisali 13. travnja 2016. i nada se da će taj novi sporazum doprinijeti poboljšanju donošenja odluka u EU-u u svim fazama – u fazi planiranja, izrade, usvajanja, provedbe i evaluacije; međutim, izražava zabrinutost zbog toga što se u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva specifične uloge demokratski izabranih predstavnika lokalne i regionalne razine i OR-a spominju isključivo u kontekstu „dionika”, unatoč važnosti i ovlastima koje im daje Ugovor iz Lisabona;

6.

želi biti uključen u daljnje inicijative u vezi s tumačenjem i provedbom novog sporazuma kako bi se potencijal OR-a kao savjetodavnog tijela u zakonodavnom ciklusu mogao potpuno iskoristiti; podsjeća da veliki broj članova OR-a ima ulogu u provedbi politika EU-a;

7.

pozdravlja zahtjev Europske komisije za „sveobuhvatnije mišljenje o perspektivama” u kojem će se iznijeti „dodatni prijedlozi o zahtjevima koje nameće regulativa EU a i jednostavnijim načinima postizanja istih ili čak boljih rezultata”;

8.

pozdravlja zahtjeve Europske komisije za mišljenja Odbora o perspektivama u konkretnim područjima politika kao što su okoliš, energetika, financijske usluge i poljoprivreda (i drugim područjima), u kojima će lokalne i regionalne vlasti moći utvrditi opterećenja i iznijeti prijedloge za poboljšanje u skladu sa svojim potrebama;

9.

napominje da to sveobuhvatnije mišljenje o perspektivama predstavlja pregled učinaka regulative na lokalna i regionalna tijela i potiče posebnu analizu usmjerenu na konkretne politike i sektore radi utvrđivanja uskih grla i opterećenja;

10.

pozdravlja opći pristup konkretnog uključivanja regionalnih i lokalnih dionika u savjetovanje o boljoj regulativi; s tim u vezi pozdravlja na primjer izvješće naslovljeno „Nizozemske pokrajine za bolju regulativu EU-a” i skreće pozornost na utvrđena uska grla i predložena konkretna rješenja;

11.

izražava, u ovom kontekstu, svoju podršku usvajanju Amsterdamskog pakta za konkretnu provedbu plana EU-a za gradove budući da aspekt boljeg zakonodavstva igra važnu ulogu u tematskim partnerstvima. U tom kontekstu izrađeno je i izvješće „Bridge, bolje zakonodavstvo EU-a za lokalne i regionalne vlasti” u kojem se navode primjeri konkretnih situacija u kojima su lokalne i regionalne prakse u sukobu s europskim zakonodavstvom.

12.

potiče Europsku komisiju da ispita predložena rješenja povezana sa sektorskim propisima, proporcionalnošću, prekograničnim uskim grlima, državnim potporama i revizijskim pritiskom i uzme ih u obzir pri izradi novih propisa;

13.

prepoznaje posebnu ulogu koju lokalna i regionalna tijela imaju u nizu područja na koje regulativa EU-a znatno utječe i ulogu koju imaju kao tijela koja u praksi provode zakonodavstvo EU-a i upravljaju fondovima EU-a te naglašava da im njihove specifične nadležnosti pružaju dobru priliku da ocijene koja su područja regulatornih okvira problematična i prema potrebi ih treba promijeniti;

14.

smatra da sve razine vlasti moraju osigurati da zakonodavstvo bude primjereno, djelotvorno i učinkovito te da ne stvara nepotrebne troškove i opterećenja, dok istodobno štiti građane, potrošače, održivost i okoliš;

15.

uviđa da institucije EU-a moraju svim građanima pokazati vrijednost regulatornih okvira, kao i dodanu vrijednost zakonodavstva EU-a, istodobno poštujući načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

16.

uviđa da su nedavne gospodarske poteškoće stvorile okruženje u kojem su dodatni troškovi uzrokovani pretjeranom regulativom, i to u situaciji u kojoj je već došlo do smanjenja dostupnih sredstava, povećali proračunske rezove za brojna lokalna i regionalna tijela. To se pokazalo opterećujućim te je dovelo do većeg pritiska na ta tijela vlasti da pokušaju smanjiti administrativne troškove kada su istodobno suočene s povećanom potražnjom za djelovanjem. OR ponovno izražava svoje uvjerenje da je potrebno pojednostaviti i smanjiti birokratske postupke koji utječu na glavne zadatke koje lokalne i regionalne vlasti trebaju poduzimati;

17.

cijeni to što su izvješća i mišljenja koja su Europski parlament, EGSO i OR dosad usvojili potvrdila važnost koordiniranog djelovanja EU-a u duhu partnerstva s nacionalnim institucijama i institucijama EU-a, kao i s lokalnim i regionalnim tijelima;

18.

naglašava da lokalna i regionalna tijela imaju središnju ulogu u pružanju podrške građankama i građanima kod prevladavanja teškoća uzrokovanih dugotrajnim gospodarskim problemima, osobito s obzirom na programe EU-a, i podsjeća da su pravna sigurnost i jednostavan pristup programima EU-a, uz priznavanje nužnosti strukturnih reformi, bitni preduvjeti za ispunjavanje te uloge;

19.

primjećuje da je financiranje EU-a mnogim lokalnim i regionalnim tijelima važno za provedbu zakona EU-a, a osobito za provedbu diferencirane kohezijske politike koja vodi računa o gospodarskoj snazi;

20.

uviđa da pristupačnost programa EU-a i potrebni regulatorni režimi mogu uzrokovati znatne poteškoće u vezi s tumačenjem pravnih okvira, pravilima provedbe i izvješćivanjem; također uviđa da sustav revizije često uzrokuje poteškoće, osobito u vezi s dugoročnim vođenjem evidencije za sponzore, kako je već i spomenuto u mišljenju OR-a „Pojednostavljenje ESIF-a”;

21.

pozdravlja Rezoluciju Europskog parlamenta „Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): Trenutačno stanje i izgledi za budućnost” (1), u kojoj se prihvaća važna uloga OR-a kao političke institucije; slaže se da se program REFIT ne smije koristiti za slabljenje normi;

22.

iako podupire cilj smanjenja birokracije i uklanjanja nepotrebnih regulatornih opterećenja, naglašava da se REFIT ne smije iskorištavati kao izgovor za smanjenje razine ambicije, posebno u područjima kao što su okoliš, sigurnost hrane, zdravlje i prava potrošača;

23.

podržava cilj što vjernijeg prenošenja zakonodavstva EU-a na nacionalnu razinu, pri čemu se standardi EU-a smiju premašiti samo ako to iziskuju činjenični i tehnički razlozi. Međutim, države članice i regije i dalje u svakom pojedinom slučaju moraju same smjeti odlučiti što je potrebno za pravilnu provedbu. Prijedlog Komisije da se takozvano prerevno donošenje propisa (eng. gold-plating) uvijek mora opravdati mogao bi pridonijeti povećanju transparentnosti. Međutim, veća odgovornost u pogledu provedbe na nacionalnoj i regionalnoj razini ne smije dovesti do uplitanja u pitanja nacionalnog upravnog ustroja i nacionalnih upravnih postupaka;

24.

naglašava da je prilikom procjene zakonodavstva važno uzeti u obzir i troškove i koristi – društvene, ekološke i druge – za građane i gospodarstvo, kao i tzv. „trošak neujedinjene Europe” (2), tj. trošak koji nastaje zbog izostanka zajedničkog djelovanja na europskoj razini u određenom sektoru;

25.

s tim u vezi ponovno poziva Europsku komisiju da za razinu cijelog EU-a izradi standardnu definiciju prerevnog donošenja propisa radi pravne sigurnosti u provedbi i primjeni prava EU-a te radi smanjenja prekomjerne birokracije (3);

26.

potiče Komisiju i države članice na promicanje razvoja digitalnih metoda i alata IKT-a, pored ostalog u okviru plana djelovanja EU-a za e-upravu kako bi se osigurao zajednički format i postupak za prikupljanje podataka potrebnih za praćenje i izvješćivanje, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje izazvano time što se podaci unose i u nacionalne i europske baze podataka;

27.

naglašava važnost „provjera prikladnosti” kojima se mogu utvrditi preklapanja i nedosljednosti koje su s vremenom proizašle iz niza ciljeva i novih političkih inicijativa, posebno u pogledu zahtjeva o izvješćivanju i sukladnosti;

28.

naglašava potrebu za boljim razumijevanjem raspona obveza izvješćivanja usvojenih radi sukladnosti s pravom EU-a; predlaže da se obveze lokalnih i regionalnih vlasti u pogledu izvješćivanja u što većoj mjeri popišu i normiziraju te da se metodologijom izvješćivanja pokuša smanjiti administrativno opterećenje građana i MSP-a, kao i lokalnih i regionalnih tijela vlasti;

29.

uviđa da jezik i njegova upotreba mogu predstavljati kako prepreku sudjelovanju tako i poziv na sudjelovanje; lako pristupačan i razumljiv jezik ključna je sastavnica zakonodavnih i regulatornih promjena;

30.

smatra da uključivost zahtijeva jednostavnost i jasnoću jezika, struktura i propisa kako bi se osiguralo da EU, njegova svrha, programi, politike, zakonodavstvo i praktična pomoć budu svima dostupni;

31.

stoga potiče Europsku komisiju da pojednostavi jezik koji upotrebljava i učini ga svima razumljivim i predlaže da se upotreba tehničkog jezika svede na minimum, u skladu s pravnim zahtjevima;

32.

smatra da je nužno dosljednije i korisnicima pristupačnije tumačenje pravila i propisa EU-a, uključujući, primjerice, proporcionalne uvjete za reviziju, povećanu upotrebu fiksnih stopa, pojednostavljenje postupaka podnošenja zahtjeva, potraživanja i izvješćivanja te jasnije tumačenje propisa (posebno zakonodavstva o državnim potporama i nabavi);

33.

uviđa da EU mora posvetiti odgovarajuću pozornost aktivnoj komunikacijskoj strategiji osmišljenoj radi angažiranja partnera, održavanja aktivnosti i privlačenja ulaganja;

34.

naglašava ulogu koju lokalne i regionalne vlasti razvijaju osiguravanjem osposobljavanja i informiranja o politikama i programima EU-a kako bi ih približili svojim građanima;

35.

smatra da uključivost zahtijeva jednostavnost jezika, struktura i propisa kako bi se osiguralo da EU, njegova svrha, programi, politike i praktična pomoć budu svima dostupni; ističe ulogu centara EDIC u informiranju građana o zakonodavstvu i programima EU-a koji sadržaj i jezik prilagođavaju građanima;

36.

primjećuje da centri znanja, poput centra Europa Decentraal u Nizozemskoj, imaju značajnu ulogu u omogućavanju pravilne primjene i tumačenja zakonodavstva EU-a. Njihovi su stručnjaci važni za pružanje besplatnih informacija i savjeta lokalnim i regionalnim vlastima i njihovim udrugama. S druge strane, velika potražnja za radom centara znanja dokaz je potrebe za pojednostavljenjem zakonodavstva EU-a;

37.

cijeni što trenutačna praksa poziva građane da sudjeluju u savjetovanjima. Međutim, doprinosi pojedinih građana rijetki su s obzirom na to da je većina savjetovanja ograničena zbog jezične pristupačnosti i upotrebe tehničkih pojmova i konteksta, zbog čega građani stječu dojam da na njih nisu dobrodošli. Stoga u tim savjetovanjima sudjeluje samo vrlo mali broj građana koji posjeduje odgovarajuće jezične i druge sposobnosti koje im omogućuju sudjelovanje. Važno je da tekstovi savjetovanja budu jednako dostupni svim relevantnim stranama, a iznad svega civilnom društvu. Ti se tekstovi moraju prevesti na sve službene jezike EU-a i sastaviti na najjednostavniji, najjasniji i najrazumljiviji mogući način kako bi pružili maksimalnu količinu informacija o regulativi koja se zastupa.

38.

smatra da savjetovanja s građanima trebaju nadopunjavati, a ne zamjenjivati, strukturirano javno savjetovanje te da ne bi smjela smanjivati ulogu nadležnih institucionalnih tijela prepoznatih u Ugovoru iz Lisabona;

39.

ponovno ističe da je važno uz pomoć OR-a osigurati savjetovanje s lokalnim i regionalnim zakonodavnim skupštinama u fazi pripreme zakonodavne inicijative, budući da ta tijela (koja zastupaju teritorije) predstavljaju demokratski skup stvarnih potreba građana, pa i onih čiji se pojedinačni glas ne može čuti.

40.

u tom je smislu neophodno da se regionalnim i lokalnim institucijama dâ prednost u odnosu na privatne korporacije, bilo na temelju uloge koja im je priznata Ugovorom iz Lisabona, bilo zbog toga što predstavljaju izraz demokracije i političke zastupljenosti;

41.

poziva Komisiju da uspostavi službe koje pružaju sve usluge na jednom mjestu (engl. one-stop-shop) za savjetovanje o regulativi kako bi se osiguralo da podnositelji zahtjeva za financiranje sredstvima EU-a dobivaju pravodobne, odgovarajuće, nedvosmislene i jasne savjete;

42.

predlaže da se tijekom programskog razdoblja traže stajališta stručnjaka kako bi se poboljšanja zakonodavnog i regulatornog okvira mogla temeljiti na iskustvima iz prakse;

43.

predlaže poseban mehanizam koji bi omogućio da se sredstva za tehničku pomoć koriste za uspostavu pravnih timova povezanih s programom kojima bi se svi podnositelji zahtjeva mogli besplatno obraćati te koji bi pružali pouzdane i dosljedne savjete na temelju usvojenog, jedinstvenog tumačenja pravnih propisa u skladu sa savjetima Europske komisije, te na temelju postojeće prakse u pogledu propisa EU-a o financiranju radi uklanjanja većeg dijela nesigurnosti i odgovornosti s kojima se krajnji korisnik trenutačno suočava;

44.

predlaže da se u odredbama o upravljanju administracija programa jasno odvoji od provedbe projekta/programa kako bi se izbjegli potencijalni sukobi interesa i pristranost pri evaluaciji;

45.

predlaže maksimalno povećanje sredstava za financiranje unutar postojeće gornje granice proračuna, čime bi se omogućio pristup rezultatima zasnovan na programima, pri čemu bi se kombinirao određeni broj srodnih projekata; uspjeh bi se mjerio na temelju zajedničkog ishoda, a ne toliko na temelju rezultata pojedinih projekata (npr. u područjima kao što je energetika);

46.

predlaže razmatranje prilika za razvoj i poboljšanje modela financijskog inženjeringa, uključujući posebne fondove poduzetničkog kapitala za ključne sektore, djelotvornije usklađivanje financiranja bespovratnim sredstvima uz pomoć programa JESSICA radi poticanja tržišta ulaganja u nekretnine, kao i mogućnost mikrokreditiranja uz pomoć programa JASMINE radi podupiranja novoosnovanih i malih poduzeća;

47.

predlaže poboljšanje prilika za komplementarno financiranje, posebno u privatnom sektoru, radi osiguranja dostupnosti sredstava kako bi se lokalnim i regionalnim tijelima omogućilo ispunjavanje lokalnih potreba;

48.

traži od Komisije da predloži mehanizam kojim bi se neiskorištena i deblokirana sredstva kao namjenski prihodi vratila državama članicama EU-a kojima su bila prvobitno dodijeljena kako bi se zajamčila dodjela i upotreba tih sredstava u okviru sektorskih politika, unutar određene države članice, za koje su bila izglasana;

49.

U tekućem se razdoblju financijska sredstva u najvećoj mjeri ne iskorištavaju zbog lošeg, složenog ili pretjerano definiranog sustava provedbe te zbog neprimjerenog određivanja prioriteta. Neophodna je odgovarajuća komunikacija s lokalnim i regionalnim te nacionalnim tijelima vlasti kako bi se redefinirali i pojasnili prioriteti, čime bi se izbjeglo stavljanje korisnika u nepovoljan položaj;

50.

Stoga je nužno osigurati da višegodišnji financirani programi imaju ugrađenu sigurnost planiranja i pouzdanost radi postizanja svojih ciljeva. Veća fleksibilnost višegodišnjeg financijskog okvira stoga ne smije dovesti do preraspodjele sredstava ili financiranja novih političkih inicijativa nauštrb već odobrenih programa;

51.

predlaže jasnu raspodjelu uloga za partnere u izvješćivanju i praćenju programa financiranih iz fondova EU-a unutar određene općine, uključujući reviziju troškova i ishoda te oblikovanje korektivnih mjera te poziva Komisiju da pruži potporu, također izdvajanjem sredstava, lokalnim i regionalnim vlastima u slučaju kada zakonodavno ili nezakonodavno pojednostavljenje podrazumijeva povećanje javnih izdataka za pružanje njihovih usluga;

52.

traži od Europske komisije da poduzme daljnje korake pojednostavljenja kohezijske politike tako što će uzeti u obzir prijedloge lokalnih i regionalnih tijela kako su izneseni u mišljenju OR-a „Pojednostavljenje ESIF-a iz perspektive lokalnih i regionalnih vlasti”, izvjestitelj: Petr Osvald (CZ/PES) (4);

53.

podsjeća da su Europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF) glavni instrumenti EU-a za promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u svim državama članicama i da je njihovo pojednostavljenje ključno za ostvarenje ciljeva politike; potrebno je predvidjeti trenutna poboljšanja u tekućem programskom razdoblju, kao i dugoročno pojednostavljenje koje potencijalno vodi prema dubinskoj reviziji postojećih mehanizama ostvarivanja ciljeva i zakonodavstva;

54.

skreće posebnu pozornost na to da je pojednostavljenje koje bi uključivalo zakonodavne i nezakonodavne promjene nužno u područjima povezanima s revizijom, zahtjevima i smjernicama za izvješćivanje, državnim potporama, javnom nabavom i prerevnim donošenjem propisa;

55.

primjećuje da je za napore usmjerene na pojednostavljenje potrebna ciljana suradnja između svih odgovarajućih službi Komisije, posebno Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku, Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje, Glavne uprave za komunikaciju i Glavne uprave za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike;

56.

poziva Europsku komisiju da pruži veću podršku obučavanju lokalnih i regionalnih vlasti o sinergijama između europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFRR) te da o toj obuci pruži više informacija;

57.

poziva na pojednostavljenje postupaka podnošenja zahtjeva i izvješćivanja za fondove za istraživanje i razvoj, pored ostalog povećanom primjenom standardnih troškova, a posebno u pogledu revizije;

58.

naglašava preporuke iznesene u mišljenju OR-a „Pojednostavljenje zajedničke poljoprivredne politike (ZPP)” iz listopada 2015. (5);

59.

ponovo ističe potrebu jačanja načela povjerenja prema krajnjim korisnicima pojednostavljenjem obveze prilaganja dokaza o opravdanosti troškova u fazi konačnog izvješćivanja te djelovanjem u fazi provjere, usredotočujući se na rezultate financiranih projekata;

60.

zabrinut je da se, unatoč deklariranom cilju da se novim ZPP-om smanji količina zakonodavnih mjera na razini EU-a, regulatorni rad Komisije u obliku delegiranog zakonodavstva povećao;

61.

ponavlja svoj poziv za većom dosljednošću i komplementarnošću između ZPP-a i drugih politika EU-a, kao što je politika zaštite okoliša (i odgovarajući fondovi); potrebna je veća dosljednost između Fonda za ruralni razvoj i ostalih europskih strukturnih i investicijskih fondova koji predstavljaju zajednički strateški okvir zasnovan na širokim ciljevima politika strategije Europa 2020.;

62.

smatra da ZPP treba biti kompatibilan s ciljem teritorijalne kohezije sadržanim u Ugovoru iz Lisabona i da se mora izbjeći situacija u kojoj bi se mjerama EU-a povećale teritorijalne neravnoteže ili ugrozile javne usluge u, primjerice, ruralnim područjima;

63.

smatra izrazito važnim da se u tekućem radu na boljoj regulativi za MSP-ove u potpunosti vodi računa o stvarnim potrebama aktera regionalnog i lokalnog poslovnog okružja;

64.

ističe da platforma REFIT mora posvetiti dovoljno pozornosti administrativnom opterećenju za javna tijela. Važno je izbjeći prebacivanje regulacijskog opterećenja između poduzeća i javnih tijela.

65.

nakon savjetovanja s dobitnicima nagrade OR-a „Europska poduzetnička regija” primjećuje da prioritetna područja za pojednostavljenje, ili područja u kojima je stupanj pojednostavljenja uveden postojećom regulativom i dalje nedostatan, uključuju sudjelovanje MSP-ova u projektima koji se financiraju iz EFRR-a, pristup MSP-ova javnoj nabavi, prava potrošača i Uredbu REACH. Zahtjevi izvješćivanja o trgovinskim statistikama (Intrastat) također su utvrđeni kao prioritet za daljnje djelovanje;

66.

smatra da je potrebno djelovati u području administrativnog pojednostavljenja za MSP-ove, posebno u vezi s PDV-om;

67.

poziva na donošenje mjera kojima bi se MSP-ovima pojednostavnio pristup javnoj nabavi; boji se da stupanj pojednostavljenja koji će biti uveden novim direktivama i europskom jedinstvenom dokumentacijom o nabavi i dalje neće biti dostatan da osigura pravila nabave usklađena s potrebama MSP-ova;

68.

upozorava da spomenute mjere pojednostavljivanja ne smiju dovoditi u pitanje autonomiju lokalnih i regionalnih vlasti pri usvajanju zahtjevnijih standarda u skladu s njihovim posebnim okolnostima i potrebama njihovih građana, posebno u područjima kao što su jednake mogućnosti, socijalna i industrijska politika te politika okoliša;

69.

naglašava da je zakonodavstvo EU-a o državnim potporama za usluge od općeg gospodarskog interesa postalo previše detaljno i složeno zbog mnoštva sekundarnog zakonodavstva i „neobvezujućih propisa” koji se odnose na državne potpore. Daljnjim pojednostavljenjem povećat će se pravna sigurnost, ubrzati provedba investicijskih projekata, osigurati pravodobno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa te poticati rast i zapošljavanje;

70.

naglašava potrebu za podizanjem svijesti među inovativnim malim poduzećima o novim postupcima javne nabave, njihovim prednostima i ograničenjima te o raspoloživoj potpori. Propisi EU-a o javnoj nabavi za tri godine moraju se podvrgnuti ocjeni učinka kako bi se provjerilo olakšavaju li pristup natječajima za MSP-ove, smanjuju li birokratske zapreke i pomažu li u razvijanju dugoročnih partnerstava za robu i usluge koje trenutačno nisu na tržištu;

71.

ponavlja poziv za podizanje de minimis pragova u slučaju državnih potpora za usluge od općeg gospodarskog interesa, kao i pragova za izuzeće od obveza (u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a) kako bi se državne potpore deklarirale kao naknade za javne usluge dodijeljene tijelima nadležnima za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa, budući da će te mjere pridonijeti dodatnom pojednostavljenju situacije za lokalne i regionalne vlasti te tijela koja dobivaju naknade;

72.

skreće pozornost na svoje mišljenje „Zakonodavstvo EU-a o okolišu: poboljšanje izvještavanja i usklađenosti s propisima” iz travnja 2016 (6). i traži od Europske komisije i država članica da slijede preporuke iz provjere njegove primjerenosti u pogledu obveza praćenja i izvještavanja u području politike okoliša;

73.

osobito skreće pozornost na posebne preporuke iz tog mišljenja u vezi s pretjerano opterećujućim zahtjevima o izvješćivanju i reviziji, pozivajući na automatizaciju alata za izvješćivanje i na pronalazak sinergija između obveza izvješćivanja iz različitih direktiva; ponavlja svoj prijedlog da se uspostave „ljestvice provedbenih pokazatelja” za dodatne direktive u području zakonodavstva o okolišu;

74.

podupire ideju izrade horizontalne direktive EU-a, kojom bi se na temelju načela spomenutih u navedenom mišljenju OR-a utvrdile odredbe za osiguravanje usklađenosti s cijelom pravnom stečevinom EU-a u području zaštite okoliša;

75.

napominje da je Europska unija 2013. godine imala čak 63 obvezujuća cilja i 68 neobvezujućih ciljeva, od kojih bi se većina trebala postići do 2015. odnosno 2020. godine. Učinak tih ciljeva na podnacionalne vlasti i poslovni svijet treba izmjeriti i uzeti u obzir pri predlaganju i izmjeni ciljeva. Već zacrtane beskorisne ciljeve treba odbaciti kako bi lokalni čelnici dobili dovoljno autonomije da mjere mogu prilagođavati lokalnim gospodarskim okolnostima i okolnostima koje vladaju na području okoliša;

76.

ponavlja da je potrebna odgovarajuća podjela odgovornosti i resursa te jasan protok informacija između općina, regija i nacionalne razine radi ispunjavanja zahtjeva praćenja i izvješćivanja u području okoliša u državama članicama kako bi se osigurala dosljednost, učinkovitost i pouzdanost izvješća i pokazatelja stanja okoliša.

9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/15

1.

podupire politiku EU-a usmjerenu na očuvanje položaja Europe kao najposjećenije regije u svijetu, s 51,4 % ukupnog broja međunarodnih turista (odnosno 609 milijuna osoba) 2015. godine (1) te na postizanje najvećeg mogućeg doprinosa tog sektora održivosti, inovativnosti, gospodarskom rastu i zapošljavanju;

2.

naglašava da je turizam, u skladu s člankom 195. UFEU-a, u nadležnosti država članica i da EU ima ovlast za djelovanje kojim podupire, koordinira ili dopunjuje mjere država članica, a time i regionalnih i lokalnih vlasti, na tom području. Regionalne i lokalne vlasti imaju u tome ključnu ulogu s obzirom na njihove ovlasti jer je taj sektor u isključivoj nadležnosti mnogih regija. S obzirom na važnost sektora turizma za unutarnje tržište, potrebni su suradnja između država članica i regionalne i lokalne razine vlasti u skladu s načelom supsidijarnosti i višerazinskog upravljanja, kao i zajednička europska načela, kriteriji i mjere s europskom dodanom vrijednošću;

3.

poziva Europsku komisiju (EK) da revidira strategiju turizma iz 2010., pokrene osmišljavanje integrirane europske politike turizma povezane sa svim relevantnim područjima politika EU-a, ojača povjerenje turista u sektor turizma u cjelini, osnaži pristup EK-a prema sezonskom turizmu te predstavi višegodišnji radni program s jasnim ciljevima, pokazateljima i mjerama za turizam;

4.

traži od država članica EU-a da na temelju europske turističke strategije razviju nacionalne politike turizma u dogovoru s lokalnim i regionalnim vlastima;

5.

poziva da se sve makroregionalne strategije  (2) upotpune poglavljem posvećenim turizmu. Traži od Europske komisije da zajedno s OR-om izradi tematski katalog s mogućim turističkim ciljevima za makroregije;

6.

ističe da je turizam trenutačno jedan od najbrže rastućih gospodarskih sektora u Europi – sektor koji pokreće globalni rast i razvoj, stvara milijune radnih mjesta, potiče izvoz i ulaganja te mijenja živote građana; sektor koji podupire razmjenu kulturne raznolikosti i vrijednosti te aktivno doprinosi postupnom jačanju europskog identiteta među mlađim naraštajima;

7.

poziva regije i gradove da u skladu s tim tomu izrade strategije za turizam koje su usklađene s europskim i makroregionalnim strategijama te poziva na javnu suradnju i javno-privatna partnerstva za razvoj, poticanje i provedbu novih turističkih infrastruktura, uz uzimanje u obzir potreba europskog stanovništva koje stari i omogućivanje starijim građanima da bez prepreka putuju diljem Unije. Te strategije moraju biti povezane s planovima za oživljavanje turističkih odredišta u vidu unapređenja javnih i privatnih resursa i objekata koji doprinose njihovoj konkurentnosti. Mjere unapređenja moraju se provesti i u etabliranim odredištima u kojima je s vremenom došlo do smanjivanja kapaciteta postojećih resursa za privlačenje turističkih tokova;

8.

poziva države članice i Europsku komisiju da omoguće i aktivno podupru prekograničnu suradnju lokalnih i regionalnih vlasti u području turizma;

9.

poziva međusektorske lokalne i regionalne platforme  (3) da odredišta umrežavaju, strateški razvijaju i plasiraju na tržište (4), da održavaju dijalog i razmjenu dobrih praksi, znanja i iskustva o uporabi financijskih instrumenata EU a;

10.

podsjeća da za prekograničnu suradnju u Europi turizam predstavlja jedno od najvažnijih područja politike. Pozivaju se strukture prekogranične suradnje, uključujući EGTS-ove i euroregije, da uz pomoć prekograničnih turističkih strategija (poput strategija na području prometa ili marketinga) olakšaju prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu suradnju i na taj način povećaju stvaranje vrijednosti, zapošljavanje i regionalnu ponudu za potrošače. Pritom bi trebali imati pristup svoj postojećoj europskoj financijskoj potpori (npr. EFSU, ESIF, Interreg, Obzor 2020.), uz uključivanje organizacija, grupacija ili mreža s velikim iskustvom koje su povezane s tim sektorom;

11.

poziva na korištenje javnih i privatnih sredstava za održivo poboljšanje infrastrukture za putovanja i turističke infrastrukture (5) u udaljenim, planinskim, otočnim i obalnim krajevima, koja se u mnogim područjima također koristi i za pružanje usluga od općeg interesa, da bi se zajamčila dostupnost, opskrba i konkurentnost turističkih regija; također poziva na:

12.

zahtijeva da se u europske, nacionalne i regionalne strategije turizma uvrste pitanja borbe protiv terorizma, sigurnosti (osobito na javnim mjestima) i civilne zaštite, posebice kad je riječ o pitanjima komunikacije i upravljanja u kriznim situacijama u nacionalnim, regionalnim i lokalnim planovima i postupcima hitne intervencije;

13.

poziva Komisiju da pri reviziji sredinom provedbenog razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira temeljito preispita svoj pristup turizmu u okviru ESIF-a s obzirom na to da je u tekućem razdoblju u nekim zemljama de facto isključila potporu turizmu posredstvom tih fondova iako u mnogim regijama tih zemalja postoje slabo razvijena područja u kojima je turizam gotovo jedini mogući pokretač razvoja (npr. nacionalni parkovi, ekološki zaštićena područja itd.);

14.

naglašava da je potrebno ulagati u konkurentnost europskog turističkog sektora. Posebice mala i srednja poduzeća moraju bolje koristiti strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta i povezane pakete poticaja (EFSU, ESI, EFPR, Interreg, URBACT, LIFE, Obzor, COSME, Kreativna Europa, Erasmus +, EaSI) (9). S time u vezi bile bi dobrodošle inicijative za potporu i osposobljavanje usmjerene na mala i srednja poduzeća s ciljem učinkovitijeg korištenja sredstava;

15.

podupire zahtjev za uvođenje proračunskog naslova za promicanje europskog turizma u godišnji proračun EU-a, u sklopu kojeg bi se odredila sredstva za financiranje inovativnih, konkurentnih, održivih, nadregionalnih i prekograničnih projekata; podržava i pridavanje veće pozornosti ulaganjima relevantnima za turizam u okviru regionalne politike EU-a nakon 2020. Financijska potpora EU-a mora olakšati poslovanje MSP-ovima, a potrebno je i uvelike smanjiti administrativna opterećenja u sklopu upravljanja fondovima;

16.

poziva države članice i njihove regionalne vlasti da prioritete turizma uvrste u svoje operativne programe za razdoblje nakon 2020. godine, da javne vlasti i privatni sektor ovlaste za pristupanje fondovima radi financiranja njihovih projekata; svjestan naglih demografskih promjena, preporučuje da prednost dobiju inicijative usmjerene na prilagodbu turističke infrastrukture i prijevoznih sredstava potrebama stanovništva koje stari;

17.

poziva države članice da:

18.

izražava žaljenje što MSP-ovi zbog nedovoljne informiranosti EFSU ne rabe u dovoljnoj mjeri te podupire osnivanje regionalne platforme za ulaganja u okviru EFSU-a kako bi se MSP-ovima omogućio pristup informacijama i stručnom znanju, po uzoru na model regionalnog razvoja (npr. the ALPS) (10). U provedbi deklaracije „Ulaganja i povezivanje” (11), usvojene na sedmome europskom sastanku na vrhu regija i gradova održanome u Bratislavi, OR predlaže Europskoj komisiji i EIB-u da zajedno osnuju sveeuropsku platformu za ulaganja za MSP-ove koji posluju u turističkom sektoru te da zajedno organiziraju lokalne forume za turistička ulaganja u sklopu EFSU-a. To znači da bi do 2018. godine trebalo u oglednim regijama (najudaljenije regije, ruralna/udaljena područja, planinska područja, pogranična područja, otoci i priobalna područja te gradovi) provesti pet pilot-projekata, uz moguće uključivanje mreža kao što su NECSTouR, Udruženje europskih pograničnih regija, europske grupacije za teritorijalnu suradnju ili euroregije;

19.

poziva regije i EGTS-ove da, zajedno s upravljačkim odborom EFSU-a i EIB-om, potaknu banke u svojim regijama na pokretanje programa ulaganja kojima se olakšavaju prekogranična ulaganja i pristup MSP-ova koji posluju u turističkom sektoru fondovima EU-a i sredstvima iz privatnog sektora (modeli javno-privatnih partnerstava);

20.

poziva EK da podupre prekogranične male i mikroprojekte u području turizma, kao i projekte za izravno povezivanje ljudi, koji, posebice u pograničnim regijama, daju velik doprinos razvoju svijesti o europskom identitetu;

21.

ponavlja svoj zahtjev da se pragovi iz pravila de minimis u slučaju državnih potpora za usluge od općega gospodarskog interesa, koje često donose korist i turističkoj infrastrukturi, povećaju na milijun eura po slučaju za razdoblje od tri fiskalne godine. U regijama u kojima gospodarska i socijalna stabilnost u velikoj mjeri ovise o turizmu i koje su obilježene visokom nezaposlenošću, ti bi pragovi trebali vrijediti i za javna ulaganja u turističku infrastrukturu s obzirom na činjenicu da lokalno stanovništvo redovito koristi tu infrastrukturu. Istodobno podsjeća da se postojećom Uredbom o općem skupnom izuzeću 651/2014, koja je primjenjiva do 31. prosinca 2020., već obuhvaćaju potpore za kulturu i očuvanje baštine te potpore za sportsku i višenamjensku infrastrukturu za rekreativne sadržaje;

22.

ističe da je turizam ključni element strategija mnogih manje razvijenih regija koje još uvijek nisu u potpunosti iskoristile svoj znatan potencijal na području gospodarstva i okoliša;

23.

skreće pozornost na poteškoće u vezi s regulativnim okvirom i preporučuje državama članicama da nepotrebno ne pooštravaju zakone EU-a putem nacionalnih propisa. OR preporučuje da Europska komisija u okviru programa REFIT pokrene sljedeće inicijative u vezi s turizmom:

24.

traži da pri utvrđivanju budućih potreba u pogledu ulaganja u obnovu ili infrastrukturu u okviru strategija za obnavljanje gradskih središta pomno razmotri potencijalni utjecaj takvih ulaganja na očuvanje ili povećanje privlačnosti tog kraja za turizam te na poboljšanje pristupačnosti za građane i posjetitelje sa smanjenom pokretljivošću;

25.

predlaže promicanje tematskih turističkih projekata  (13) u smislu pametne specijalizacije (pametne regije/gradovi) radi suprotstavljanja štetnom utjecaju masovnog turizma, kao i uvođenje titule „Europske prijestolnice pametnog turizma”, koja se godišnje može dodijeliti najviše trima gradovima/regijama EU-a koje odabiru predstavnici turističke industrije, EK-a, EP-a i OR-a. Pritom treba pridati posebnu pozornost promicanju održivih i konkurentnih turističkih odredišta kao dodane vrijednosti Europskim destinacijama izvrsnosti (EDEN). Potrebno je razmotriti lokalitete izvan gradskih središta i poznatih gradskih atrakcija kako bi koristi imala i gradska čvorišta na rubu metropolskih područja odnosno mali i srednje veliki gradovi;

26.

ističe da gradski turizam stvara prostornu dinamiku za preobrazbu urbanog krajolika obnavljanjem javnog prostora, infrastrukture i povezanosti te razvojem lokalnih sadržaja i rekreacijskih objekata. Od toga koristi imaju ne samo turisti, već i lokalne zajednice i građani;

27.

poziva na poticanje kulturnog, prirodnog, povijesnog i vjerskog turizma s obzirom na to da ti oblici turizma doprinose zapošljavanju, multikulturnom razumijevanju te lokalnom, regionalnom i ruralnom razvoju te poziva na povezivanje turističkih atrakcija s ciljem stvaranja tematskih turističkih ruta na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini – npr. gradova i mjesta koji su na popisu svjetske baštine Unescoa. U tom smislu treba u Europskoj uniji uspostaviti europsku mrežu gradova koji su na popisu svjetske baštine te usvojiti posebne mjere za njihovo očuvanje i bolje poznavanje;

28.

ponavlja da je turizam u području zdravlja i wellnessa jedna od najbrže rastućih grana turizma koja privlači starije Europljane i posjetitelje iz trećih zemalja te preporučuje jačanje veze između turizma i programa srebrnog gospodarstva;

29.

naglašava da ruralni turizam održava lokalne zajednice stvaranjem radnih mjesta, poticanjem razvoja, zaštitom okoliša, podupiranjem ruralne kulture, umjetnosti i obrta te poziva:

30.

ističe važnu ulogu kulinarskog turizma u otvaranju novih, održivih radnih mjesta i ukazuje na to da je razvoj te grane turizma usmjeren na promicanje visokokvalitetnih tradicionalnih i lokalnih proizvoda. S obzirom na to da turisti više od trećine svojih izdataka izdvajaju na hranu, kulinarstvo je siguran i važan izvor prihoda;

31.

ponavlja svoju potporu inicijativama europska prijestolnica kulture i oznaka europske baštine, kao i europskim danima baštine i Nagradi EU-a za kulturnu baštinu;

32.

podsjeća da je turizam u mnogim regijama sigurni nositelj gospodarskog rasta, prihoda i zapošljavanja. OR poziva regije da uzmu u obzir održivost  (14) u svojim strategijama turizma  (15) i da u njih uključe inovativne instrumente za praćenje i povećanje održivosti turizma u pogledu njegovih socijalnih i gospodarskih aspekata kao i aspekata koji se tiču okoliša (ETIS) kako bi osigurale cjelovit pristup koji predviđa i hvata se u koštac s rastućim pritiscima u pogledu zaštite okoliša zbog aktivnosti povezanih s turizmom. Kohezijska politika EU-a trebala bi ciljano podupirati razvoj tih strategija;

33.

poziva na pronalaženje europskoga zakonodavnog rješenja za trend ekonomije suradnje, koja uz pozitivne učinke sadrži i rizike poput nepostojeće socijalne zaštite radnika, nepostojanja propisa o smještaju klijenata/turista, prijenosa rizika s poslodavaca na radnike, negativnih fiskalnih posljedica i izostanka kontrole kvalitete odredišta;

34.

podupire razvoj održivog kulturnog turizma u gradovima, koji može biti ključno sredstvo ostvarivanja prihoda za inovativne prakse u okviru očuvanja baštine i upravljanja baštinom. Osim toga, turizam u gradovima potiče inovacije. Korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija te koncept pametnih gradova posjetiteljima omogućuju kvalitetan boravak, ali i unapređuju kvalitetu života lokalnog stanovništva;

35.

poziva turističke regije da, u svjetlu klimatskih promjena, diversificiraju svoje ekonomske prioritete – uvjeti u planinskim i obalnim regijama osobito su povoljni za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora (energija vode, vjetra, sunca, geotermalna energija, energija biomase) – te da zajedno sa sektorom ulažu u klimatski prihvatljive projekte služeći se alatima kao što su Hotelska energetska rješenja (HES) (16) i inicijativa Hoteli gotovo nulte potrošnje energije (neZEH) (17);

36.

poziva Komisiju da podupre kampanje za podizanje svijesti u tom sektoru u pogledu održivog gospodarenja prirodnim resursima (u smislu smanjenja potrošnje vode, rasipanja hrane i korištenja sredstava za čišćenje i higijenskih proizvoda);

37.

poziva Europsku komisiju i države članice da poduzimaju daljnje mjere za prekogranično formalno priznavanje kvalifikacija u turizmu, kao i za raznoliko osposobljavanje kako bi se smanjio sezonski karakter turizma. Priznavanje kvalifikacija mora zadovoljavati visoke standarde (18);

38.

naglašava da je potrebno boriti se protiv neprijavljenog ili nepotpuno prijavljenog rada, koji je posebno raširen u turističkom sektoru (19);

39.

poziva Komisiju da u okviru mreže EURES s nacionalnim agencijama za zapošljavanje razvije programe specifične za područje turizma u svrhu sveeuropskog raspoređivanja kvalificirane radne snage na radna mjesta u regijama koje obilježava snažna turistička djelatnost;

40.

poziva lokalne i regionalne vlasti i agencije za zapošljavanje da zajedno s turističkom granom industrije osnuju partnerstva za usavršavanje u svrhu osiguravanja osposobljavanja u vidu cjeloživotnog učenja radi unapređenja kvalitete (održivost, potpora, sigurnost itd.) i plasiranja proizvoda na tržište (digitalizacija) u turističkom sektoru;

41.

pozdravlja to što je Glavna skupština Ujedinjenih naroda na svojem 70. zasjedanju usvojila nove ciljeve održivog razvoja (20) i naglašava da se među tih 17 ciljeva turizam izričito spominje u ciljevima br. 8, 12 i 14 zbog svoje sposobnosti poticanja gospodarskog rasta, uključivosti i pristojnog rada za sve, promicanja održive potrošnje i proizvodnje te unapređenja očuvanja i održivog razvoja vodenih resursa, pri čemu se navode i glavna područja djelovanja: aktivizam i podizanje svijesti, stvaranje i širenje znanja, kreiranje politika, izgradnja kapaciteta i obrazovanje;

42.

predlaže u kontekstu europske obrazovne kampanje:

43.

poziva države članice, regije i gradove da migrante i tražitelje azila brže uključuju na tržište rada, koriste njihove jezične i stručne vještine te uz pomoć tečajeva pospješuju te vještine;

44.

naglašava da se europski građani kao turisti u EU-u doživljavaju potrošačima zaštićenima pravom EU-a koji se mogu slobodno kretati na unutarnjem tržištu EU-a i unutar schengenskog prostora. Turizam je stoga izuzetno važan za stvaranje svijesti o europskom građanstvu i promicanje uzajamnog razumijevanja. Potrebno je stoga potaknuti europske građane da više odlaze na odmor u Europu. OR poziva Europsku komisiju i države članice da razmotre sljedeće ideje istodobno poštujući načela supsidijarnosti i višerazinskog upravljanja:

45.

ističe da turizam pruža važan doprinos boljem razumijevanju među narodima i poznavanju drugih kultura;

46.

predlaže da EK, EP i OR raspišu natječaj za medijsku nagradu („turistički Oskar”) u sklopu kojega će se nagrađivati dokumentarni radovi (pisani i audiovizualni mediji) koji šire znanje o europskoj kulturnoj i prirodnoj baštini kao i o regionalnim i lokalnim turističkim atrakcijama u Europi te time pridonose stvaranju svijesti o europskom građanstvu;

47.

naglašava važnost unutarnjeg tržišta i schengenskog prostora za prekogranični turizam i lokalna tržišta. OR izričito poziva države članice EU-a da zajamče schengenski prostor bez granica;

48.

pozdravlja „vizni paket” (23) koji je Europska komisija usvojila u travnju 2014. i naglašava da je pojednostavnjenje viznog režima ključan preduvjet za poticanje turista da posjete Europu (24). Treba pomnjivo odvagnuti odnos između sigurnosnih pitanja i ekonomskog doprinosa turizma; Odbor s time u vezi pozdravlja uvođenje sustava EU-a za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) (25) kojim se povećava sigurnost putovanja u schengenski prostor pod bezviznim režimom;

49.

upućuje na to da pitanja koja se odnose na turizam, a posebno mjere za poboljšanje sigurnosti europskih turista u državama koje nisu članice EU-a, treba razmotriti u izvješću Euro-mediteranske skupštine regionalnih i lokalnih vlasti (ARLEM);

50.

podupire novoosnovane platforme za suradnju između EU-a i međunarodnih partnera poput Kine posredstvom inicijativa kao što je Europsko-kineski odbor za razvoj kulture i turizma „Jedan pojas, jedan put” (OBOR) (26);

51.

u cijelosti podupire odluku da se 2018. godina proglasi europskom godinom kulturne baštine, imajući u vidu da će turizam biti glavni pokretač svih relevantnih inicijativa, te poziva na proglašenje europske godine turizma;

52.

poziva na koordinaciju promidžbe turizma u trećim zemljama između krovne organizacije za turističku promidžbu na nacionalnoj razini i Europske putničke komisije;

53.

preporučuje proširenje turističke ponude i njezino usmjeravanje na pojedine zemlje, ciljne skupine, sektore itd., s posebnim naglaskom na globalno informiranje na primjeren i razumljiv način te po mogućnosti uz primjenu najnovijih komunikacijskih sredstava. Poboljšanjem pristupa informacijama o europskim turističkim proizvodima mogli bi se povećati turistički tokovi i iz same Europe i iz udaljenijih zemalja;

54.

poziva Komisiju da se više pozabavi interferencijama između turizma i migracija/izbjegličkih tokova, da razmotri njihove kulturne, gospodarske i društvene posljedice te da zajedno s OR-om utvrdi mogućnosti koje se otvaraju dotičnim regijama (npr. u pogledu tržišta rada itd.);

55.

predlaže Europskoj komisiji:

56.

poziva EK da uključi OR u godišnji europski turistički forum i organizaciju Europskog dana turizma;

57.

poziva na održavanje godišnje rasprave o turizmu između relevantnih odbora i tijela EP-a i OR-a; ta bi rasprava mogla obuhvaćati zajedničko savjetovanje sa sektorskim dionicima;

58.

poziva buduća predsjedništva Vijeća EU-a da u svoj program uključe teme povezane s europskim turizmom te da uključe predstavnike OR-a u svoj rad na tom području;

59.

podupire manifest „Turizam za rast i radna mjesta” (29), inicijativu europskih javnih i privatnih subjekata u sektoru turizma, te predlaže da ga potpiše radi udruživanja snaga u naporima da Europa ostane privlačno odredište i da se osigura daljnji doprinos sektora turizma gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji u Europi;

60.

poziva UNWTO da podupre njegovu inicijativu u svrhu razvoja turizma u Europi;

61.

poziva vlade i privatni sektor da u skladu s načelima Globalnog etičkog kodeksa za turizam Svjetske turističke organizacije (UNWTO) promiču politike i prakse odgovornog turizma; poziva na uspostavu sveobuhvatnog okvira za razvoj održivog, odgovornog i univerzalno dostupnog turizma koji uzima u obzir sve gospodarske, socijalne, kulturne i ekološke dimenzije;

62.

posebno ističe svijest o društvenoj odgovornosti u okviru turizma te poziva europske i neeuropske građane da budu obaviješteni i odgovorni turisti i putnici koji poštuju lokalne običaje i kulturu.

9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/24

1.

primjećuje da je Europska komisija, naslovivši Komunikaciju objavljenu 2. lipnja 2016.„Europski program za ekonomiju suradnje”, ponovno naglasila svoju opredijeljenost za upotrebu termina „ekonomija suradnje” umjesto sveobuhvatnijeg termina „ekonomija dijeljenja”;

2.

smatra da upućivanje na „neprofitni” aspekt ekonomije suradnje u okviru spomenute komunikacije nije dovoljno („transakcije u okviru ekonomije suradnje uglavnom ne uključuju promjenu vlasništva i mogu se, ali ne moraju, provoditi radi dobiti”) nije dovoljno utoliko što se promjene i inovacije koje se promiču ekonomijom suradnje ne ograničavaju na posljedice međudjelovanja ponude i potražnje usluga;

3.

naglašava da cijeni otvorenost koju je ovim dokumentom Komisija pokazala u pogledu ekonomije suradnje. Državama članicama te lokalnim i regionalnim vlastima potreban je zajednički regulatorni okvir za usmjeravanje i vođenje;

4.

budući da je taj fenomen očigledno svojstven različnim razinama, ponovno ističe važnost višerazinskog pristupa praćenog bliskom i neprekidnom interakcijom i suradnjom među različitim institucionalnim razinama;

5.

žali zbog toga što Program rada Komisije za 2017. ne sadrži nijedan prijedlog za daljnje mjere povezane s Europskim programom za ekonomiju suradnje. Relevantno europsko zakonodavstvo zaista se ne čini konsolidiranim i okvir za ugovorne odnose između platformi i njihovih suradnika doima se nesigurnim;

6.

uzimajući u obzir da ovaj novi vid ekonomije u mnogim aspektima ovisi o jačanju uloge građana i potrošača, smatra da je potrebno usvojiti regulatorni pristup koji se temelji na višerazinskom upravljanju, sudjelovanju, proporcionalnosti i izbjegavanju birokracije;

7.

traži da sve buduće inicijative na ovom području Komisija podvrgne strogoj procjeni teritorijalnog učinka; na tu potrebu ukazano je u okviru stručnog seminara o procjeni učinka na gradove koji je organizirao OR (1); naglašava snažnu lokalnu i regionalnu dimenziju tog fenomena, s obzirom na to da mnoge inicijative ekonomije suradnje imaju znatan učinak posebno na razini gradova i često ih se oblikuje, regulira, a ponekad i oporezuje na lokalnoj i/ili regionalnoj razini;

8.

dijeli mišljenje Europske komisije o izbjegavanju regulatorne rascjepkanosti i traži da se taj cilj provodi kako bi se lokalnim i regionalnim vlastima osigurala korist od ekonomije suradnje. Stoga poziva Komisiju da u obzir uzme lokalnu i regionalnu dimenziju „prevladavajućih razloga od društvenog interesa” koji su utvrđeni u članku 4. stavku 8. Direktive o uslugama;

9.

naglašava potrebu za rješavanjem međusektorskog fenomena poput ekonomije suradnje u kontekstu Plana EU-a za gradove, posebno u pogledu digitalne tranzicije kao jedne od prioritetnih tema Amsterdamskog pakta;

10.

smatra nužnim usvajanje cjelovitog pristupa kojim će biti moguće iskoristiti ekonomsko, socijalno i ekološko bogatstvo ovih već postojećih sustava za upravljanje, dijeljenje i razmjenu dobara i usluga koje danas pokreću nove tehnologije;

11.

naglašava da bi, unatoč njegovoj složenosti, pravodobno djelovanje namijenjeno prvenstveno sprečavanju rascjepkanosti bilo u znatnoj mjeri lakše izvesti od naknadnog usklađivanja 28 nacionalnih okvira i bezbrojnih propisa na lokalnoj i regionalnoj razini;

12.

primjećuje da prekomjerne regulatorne mjere mogu potisnuti inovacije; s druge strane, naglašava da nedostatak regulatornih mjera može stvoriti neizvjesnost koja može kočiti ulaganja i razvoj sektora;

13.

smatra da je ovo pitanje važno i u pogledu potrebe za smanjivanjem digitalnog jaza. Neujednačen pristup spomenutim vrstama ekonomije mogao bi dodatno naglasiti jaz između ruralnih i urbanih područja;

14.

primjećuje da američke tvrtke uvjerljivo prednjače na području ekonomije suradnje te naglašava da bi uvođenje jasnih pravila na razini EU-a, koja vode računa o načelu proporcionalnosti i supsidijarnosti, novoosnovanim europskim poduzećima omogućilo rast i veću konkurentnost na svjetskoj razini; osim toga, smatra da treba uzeti u obzir cijenu neujedinjene Europe na području ekonomije suradnje ili ekonomije dijeljenja (2);

15.

smatra da snaga tog novog pristupa, koji se temelji na dijeljenju/suradnji/sudjelovanju/povezivanju, ne leži samo u korištenju novih tehnologija, već i u povjerenju i odgovornosti te u njihovoj ne samo gospodarskoj, već i socijalnoj i „iskustvenoj” vrijednosti;

16.

ističe da poslovne organizacije s dugoročnom vizijom koje djeluju u sklopu ekonomije dijeljenja/suradnje trebaju imati aktivnu ulogu u oblikovanju budućih politika na tom području;

17.

smatra da je prije svega važno prepoznati i utvrditi parametre i vrijednosti koje želimo podržati i obraniti, kako bi se izbjeglo da nova paradigma poprimi oblik koji nam više „ne pripada” te kako bi se osigurala njezina socijalna održivost. To će biti nužno učiniti u, na primjer, ugostiteljskom sektoru u kojem postoji opasnost od nepoštene konkurencije između usluga ekonomije suradnje i tradicionalnih djelatnosti. Takva konkurencija mogla bi utjecati na tržište nekretnina jer bi mogla dovesti do rasta cijena ili prenamjene nekretnina. Pitanje koje treba riješiti na lokalnoj razini jest u kojoj se mjeri platforme ekonomije suradnje nadopunjuju s postojećim stambenim jedinicama i tradicionalnim hotelijerskim poduzećima;

18.

smatra da je za osiguravanje zaštite prava potrebno maksimalno se približiti sličnim definicijama i konceptima uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti kako bi se osigurala homogenost i jasnoća na europskoj razini. Smatra nužnim da se jasnije definiraju pojmovi „pružatelj usluga”, „poslodavac” i „radnik” i da se riješi pitanje odnosa između potrošača kao i između trgovaca na internetskim platformama, kako bi se naknadno utvrdilo kojim pravima i zakonima se trebamo voditi;

19.

kao što je već navedeno u prethodnom mišljenju „ipak smatra da bi regulacija već postojećih tržišta trebala biti podložna redovnoj reviziji kako bi se provjerilo može li se ona prilagoditi stalnim inovacijskim procesima. Ekonomija dijeljenja mogla bi se razmotriti, među ostalim, u okviru rasprava o kružnom gospodarstvu i jedinstvenom digitalnom tržištu” (3);

20.

međutim, žali zbog toga što nije izražena namjera da se lokalne i regionalne vlasti uključe u buduće analize kao i zbog davanja prevelikih diskrecijskih ovlasti državama članicama, što predstavlja rizik od rascjepkanosti koju treba izbjegavati;

21.

smatra da Komunikacija Komisije pruža elemente i kriterije procjene bez nuđenja cjelovitog odgovora, što će neizbježno dovesti do različitih tumačenja i dodatne rascjepkanosti jedinstvenog tržišta te stoga poziva Komisiju da osmisli jasni pravni okvir koji će osigurati poštovanje načela poštenog tržišnog natjecanja; u tom kontekstu žali zbog toga što se čini da Komisija svojim pristupom europskom zakonodavcu dopušta da podupre samo određen broj sudskih odluka (4), posebice o pitanju što točno obuhvaća izuzimanje „prometa” iz područja primjene članka 2. Direktive 2006/123/EZ o uslugama;

22.

pozdravlja pristup kojim Komisija, zahvaljujući i podacima prikupljenim u radnom dokumentu službi Komisije, ukazuje na gospodarski potencijal ekonomije suradnje. Međutim, istodobno se poziva na ispitivanje i priznavanje ne samo ekonomske zarade u novčanom smislu, već i zarade i ušteda koje djelatnosti ekonomije suradnje ostvaruju u ekološkom i socijalnom smislu. OR stoga predlaže utvrđivanje najboljeg načina za proučavanje i praćenje tog „bogatstva” nastalog dijeljenjem koje na taj način može postati aktivni dio kružnog gospodarstva te ga se može prepoznati kao takvo;

23.

primjećuje da bi osnivanje službi koje pružaju sve usluge na jednom mjestu za poduzeća ekonomije dijeljenja/suradnje, koje bi povezale sve usluge poslovne podrške moglo doprinijeti širenju ekonomije dijeljenja/suradnje;

24.

pita se je li definicija „pružatelj usluga” iz Direktive o uslugama i dalje prikladna, s obzirom na to da njezina trenutna formulacija obuhvaća sve gospodarske djelatnosti, uključujući brojne iznimno rijetke i neprofesionalne usluge koje pružaju pojedinci (peer-to-peer);

25.

smatra da je osobito korisno utvrditi kvalitativne i kvantitativne pragove kako bi se utvrdilo tko podliježe zahtjevima za pristup tržištu, ali i kako bi se izbjeglo umnožavanje djelatnosti koje pod okriljem ekonomije suradnje mogu zaobići zakone i propise;

26.

smatra da bi Komisija trebala pojasniti svoje smjernice u pogledu definicije „trgovca”, da pružatelji usluga s neprofitnom motivacijom ne bi trebali dobivati status trgovaca te da bi na razini EU-a trebalo koristiti pragove koji se temelje na učestalosti pružene usluge;

27.

primjećuje da, pored zakonskih obveza, recenzije i ocjenjivanje usluga mogu biti važan čimbenik u osiguravanju povjerenja i zaštite korisnika te naglašava da bi platforme trebale uložiti još veći trud na području suzbijanja lažnih recenzija;

28.

međutim, primjećuje da se mnoge vrste poslova iz ekonomije suradnje mogu svrstati negdje između nesamostalnog i samostalnog rada, što za sobom povlači važna pitanja u pogledu uvjeta rada, zdravlja i sigurnosti, zdravstvenog osiguranja, plaćenog bolovanja, naknade za nezaposlene i starosne mirovine, te naglašava da bi takva situacija mogla dovesti do pojavljivanja nove kategorije prekarnih radnika;

29.

primjećuje da se pojedini poslovni modeli ekonomije suradnje razvijaju sa snažnim neizravnim negativnim učinkom na socijalnu dimenziju i zapošljavanje, što se posebno odnosi na zloupotrebu koncepta samostalnog rada, uz stvaranje velikih socijalnih razlika između radnika ovisno o nacionalnom zakonodavstvu koje se primjenjuje u zemlji u kojoj se pruža usluga; poziva Komisiju da utvrdi konkretniji okvir za osiguravanje koordinacije među državama članicama;

30.

poziva države članice, lokalne i regionalne vlasti te Komisiju da promiču inovativna rješenja za izazove koje ekonomija suradnje donosi na socijalnom planu i planu zapošljavanja, a neka od tih rješenja mogu biti organizacije za suradnju ili uzajamnu pomoć koje osiguravaju status zaposlene osobe onima koji bi u protivnom bili prisiljeni protiv svoje volje odabrati status samostalnog radnika, dajući im tako pristup širokom rasponu mjera socijalne zaštite;

31.

s druge strane, naglašava da je svaka djelatnost koja se obavlja putem internetskih platformi za posredovanje u potpunosti sljediva te da se, uz odgovarajuće političke mjere, ekonomija suradnje može koristiti kao sredstvo za poboljšanje porezne discipline i smanjenje administrativnih opterećenja;

32.

poziva platforme ekonomije suradnje da zatraže od svih aktivnih pružatelja usluga da se pridržavaju važećih poreznih propisa i da surađuju s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima na uspostavi mehanizama za prijenos informacija koji bi osiguravali ispunjavanje navedenih obveza uz potpuno poštovanje važećih zakona o zaštiti podataka; naglašava da primjeri takvih sustava već postoje te da bi njihovu primjernu trebalo proširiti;

33.

posebno ističe pitanje boravišnih pristojbi koje uvelike zabrinjava brojne lokalne i regionalne vlasti budući da se u mnogim mjestima gdje se taj porez primjenjuje spomenute pristojbe ne naplaćuju za boravke rezervirane putem platformi ekonomije suradnje; dodaje da se takvo kršenje pravila ne može tolerirati, da to stvara nepoštenu konkurenciju u odnosu na tradicionalnu ponudu smještaja, a da se lokalnim i regionalnim vlastima uskraćuju prihodi od naplate pristojbi; istodobno pozdravlja sporazume postignute između pojedinih gradova i platformi u pogledu sustavnog prikupljanja boravišnih pristojbi;

34.

naglašava da bi trebalo preciznije definirati socijalnu odgovornost platformi u svim njezinim različitim oblicima, posebno u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu kao i osposobljavanja; naglašava da, neovisno o poslovnom modelu, treba zajamčiti pravo radnika na informiranje i savjetovanje u okviru poduzeća kao i pravo na kolektivno pregovaranje i štrajk, kako je navedeno u člancima 27. i 28. Povelje o temeljnim pravima;

35.

smatra iznimno važnom ulogu internetskih platformi, kao alata s učinkom umnožavanja na predmetnu ekonomsku paradigmu, i od njih očekuje da preuzmu odgovornost u pogledu jamčenja poštovanja prava korisnika, zajednice te lokalnog područja, s obzirom na to da to samo po sebi ne predstavlja kočenje ili prepreku;

36.

pozdravlja naznaku Komisije da će njezina inicijativa za „slobodan protok podataka” olakšati prijenos i prenosivost podataka među različitim internetskim platformama: zapravo je riječ o ključnom aspektu za osiguravanje poštene konkurencije i zaštite korisnika na jedinstvenom tržištu;

37.

poziva Komisiju da razmotri nužnost i izvedivost nametanja pravne obveze platformama u skladu s kojom su, pored standardnih dokumenata, dužne pružiti sažet opis svojih općih uvjeta koji je jednostavan za korištenje, budući da njihova duljina i složenost većinu korisnika obeshrabruju u čitanju, što stvara izrazito asimetričan odnos;

38.

pozdravlja nastojanje Komisije da surađuje s internetskim platformama u uvođenju kodeksa postupanja protiv govora mržnje na internetu;

39.

poziva Komisiju da što prije usvoji cjeloviti pristup ovom fenomenu kako bi se izbjeglo zaustavljanje razvijanja i učinaka ekonomije suradnje u bliskoj budućnosti;

40.

podupire mogućnost da se u srednjem roku izradi poseban europski statut za platforme za suradnju čemu bi mogao prethoditi postupak označivanja koji bi započele same platforme ili, ako se to ne dogodi, javne vlasti. Takav bi postupak označivanja platformama trebao omogućiti da razjasne koje su im odgovornosti, a osobito da utvrde minimalne standarde u pogledu pravila i načela koja vrijede za radnike u ekonomiji suradnje (naknade, pravila o ocjenjivanju i isključivanju korisnika/pružatelja usluga iz platformi, rješavanje sporova itd.);

41.

naglašava potrebu za pronalaženjem odgovarajuće regulatorne ravnoteže: donositelji političkih odluka ne smiju gušiti inovacije i do iznemoglosti regulirati ekonomiju suradnje dok istodobno trebaju biti dovoljno precizni kako bi se izbjegla rascjepkanost i omogućilo odgovoriti na socioekonomske izazove;

42.

traži od Komisije da u to uključi i o tome obavještava i izvješćuje sve razine radi upoznavanja s odobrenim „pilot-projektom” koji je Europski parlament predložio, a usmjeren je na proučavanje, praćenje te programe osposobljavanja iz područja ekonomije suradnje;

43.

traži da se na razini EU-a istraži i razmotri mogućnost utvrđivanja pragova ispod kojih određena gospodarska djelatnost zadržava status neprofesionalne djelatnosti koja se odvija „među pojedincima”, čime ne podliježe nikakvim zahtjevima za pristup tržištu;

44.

smatra da ti pragovi ne bi trebali biti apsolutni već relativni te bi se prije trebali temeljiti na vremenu nego na novcu (npr. broj noćenja za usluge smještaja, broj dana/sati rada u drugim sektorima) u cilju osiguravanja jednakih uvjeta za sve te naglašava da bi oni trebali biti niski kako bi se spriječila zloupotreba i zajamčila istinski povremena i neprofesionalna narav dotične djelatnosti;

45.

zahtijeva da platforme ekonomije suradnje iz sektora smještaja obvežu pružatelje usluga na pridržavanje pravila u pogledu boravišnih pristojbi te da te pristojbe obvezno naplate za sve rezervacije koje su za smještaj u dotičnim gradovima i regijama napravljene uz pomoć navedenih platformi kako bi tim putem namirile nadležne vlasti; naglašava da već postoje razni primjeri takve suradnje između vlasti i platformi;

46.

poziva Komisiju da osnuje forum gradova u kojima postoji ekonomija suradnje koji bi služio za razmjenu iskustava i dobrih praksi, u kojem bi osim OR-a sudjelovale europske organizacije i mreže koje su aktivne na lokalnom i regionalnom planu ekonomije suradnje i koji bi bio povezan s relevantnim tematskim partnerstvima Plana EU-a za gradove; naglašava da bi taj forum predstavljao temeljni resurs i glavnog partnera u okviru provedbe nužnih procjena teritorijalnog učinka u tom sektoru;

47.

poziva sve političke razine da porade na sadašnjoj situaciji, ali da ne zaborave da stvarni politički izazov leži u osmišljavanju ekonomije suradnje sutrašnjice.

9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/29

1.

naglašava da je novi program vještina izvanredno važan za budući razvoj Europe. Gospodarska, socijalna i kulturna ulaganja imaju dugoročne učinke i od velike su važnosti. OR stoga pozdravlja novi program vještina i poziva na poduzimanje svih napora za njegovu brzu i učinkovitu provedbu. Ovdje je riječ o pitanjima od neposrednog značenja za lokalnu i regionalnu razinu u Europi;

2.

ističe da je tržište rada sve fluidnije. Pojedinci moraju biti svestrani i fleksibilni da bi se mogli nositi s neočekivanim promjenama i iskoristiti nove prilike. Povrh specifičnih vještina povezanih s određenim zanimanjem, poslodavci sve više traže „horizontalne” ili „meke” vještine. To je u skladu sa zahtjevima modernog života i društva, pri čemu su kvalificirane, mnogostrane osobe ne samo uspješnije na tržištu rada, već i bolje obaviješteni, angažiraniji građani i pametniji potrošači;

3.

ističe potrebu za mjerama stjecanja kvalifikacija da bi se građanima EU-a s manjkom osnovnih vještina osigurali preduvjeti za aktivno sudjelovanje na tržištu rada i mogućnost da se samostalno uzdržavaju. To je važno i s gledišta pojedinca, ali i društva u cjelini. U Europi se u posljednje vrijeme javljaju nagovještaji socijalnih nemira. To više nego jasno pokazuje da socijalna uključenost mora biti prijeko potreban cilj osnovnih mjera obrazovanja i osposobljavanja kao sredstva za borbu protiv socijalne isključenosti. Aktivno građanstvo, koje sa sobom nosi prihvaćanje demokratskih vrijednosti i svjesno i aktivno zalaganje za poštovanje tih vrijednosti, mora uključivati sve ljude. Stoga je radi integracije važno da se u jamstvu za vještine na primjeren način vodi računa i o migrantima, uključujući tražitelje azila i izbjeglice;

4.

međutim, naglašava da se osnovne vještine moraju poučavati prije svega u ranijim stadijima obrazovanja, a u svakom slučaju u sklopu obveznog školovanja;

5.

smatra da je novi program vještina važna inicijativa za rješavanje problema nedostatka vještina u Europi koji se odnosi na cijeli raspon potrebnih vještina – od osnovnih do složenih te od horizontalnih do sektorskih vještina. Premda je širok raspon vještina važno razvijati od rane dobi, program vještina važan je i za različite kategorije odraslih osoba: osobe koje moraju poboljšati svoju razinu kompetencija kako bi stupile na tržište rada ili zadržale svoje radno mjesto, osobe koje se moraju prekvalificirati za rad u nekom drugom području djelatnosti, osobe koje žele ostvariti prekograničnu mobilnost, kao i osobe kojima je potreban temelj za daljnje obrazovanje i osposobljavanje. Nadalje smatra da je prilikom provođenja mjera za usavršavanje važno osigurati dosljednost i komplementarnost između obrazovanja i osposobljavanja općenito (a posebno strukovnog obrazovanja) i osposobljavanja na radnome mjestu, kao i unutar ta dva područja;

6.

podupire prijedlog Komisije o jamstvu za vještine radi poboljšavanja mogućnosti zapošljavanja i sudjelovanja niskokvalificiranih odraslih osoba u Europi. U ponudi za sudjelovanje u jamstvu za vještine trebaju se iznijeti jasno određeni ciljevi u vezi s razinom vještina ili kvalifikacija koju treba dosegnuti i obveze koje niskokvalificirane osobe moraju ispunjavati. Ponuda bi trebala u obzir uzeti razinu i prirodu vještina za kojima postoji potražnja na tržištu; pored toga, prema potrebi bi se trebale moći iskoristiti već postojeće stručne kvalifikacije. Ta pitanja snažno utječu na lokalna i regionalna tijela vlasti jer su ona nadležna za područja obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja;

7.

smatra da mora postojati jasna povezanost između utvrđivanja postojećih vještina i proizlazećih potreba daljnjeg usavršavanja u obliku personaliziranih planova učenja. Dobro osmišljen i individualan plan učenja trebao bi sadržavati konkretne informacije o pristupu, svrsi i ciljevima obrazovanja za svakog pojedinca;

8.

također smatra da je za uspostavu personaliziranog plana učenja potrebno raspolagati kvalitetnim i učinkovitim uslugama informiranja i profesionalnog usmjeravanja tijekom cijelog života. U okviru tih usluga pružaju se informacije zainteresiranim osobama o mogućnostima učenja prilagođenim njihovim potrebama uz pomoć kojih mogu usvojiti vještine potrebne za uključivanje na tržište rada. One mogu uključivati savjetovanje, studijske posjete, pokusne tečajeve, savjetovanje o mogućnostima financiranja studija i informacije o mogućnostima obrazovanja kao i informacije o pristupu različitim oblicima obrazovanja i obrazovnim ustanovama;

9.

naglašava da uz pomoć tih obrazovnih mjera pojedinac mora steći sposobnosti i vještine koji su mu potrebni da osigura odnosno očuva svoje mjesto u svijetu rada i u društvu. ističe da je također važno sudionicima osigurati mogućnost kombiniranja studija na različitim razinama obrazovnog sustava i u različitim, individualnim obrazovnim okruženjima. Na taj bi se način brzo trebale steći vještine potrebne za tržište rada i sudjelovanje u društvu, što bi posebice trebalo pomoći upravo tražiteljima azila i izbjeglicama pri integraciji. Pritom je primjerice riječ o stjecanju osnovnih jezičnih vještina povezanih s osnovnoškolskim, srednjoškolskim ili višim obrazovanjem. Također bi trebalo pospješiti mogućnosti učenja uz rad;

10.

ističe da bi pojedincima u ciljnim skupinama trebalo omogućiti različite oblike učenja koji su npr. zbog geografskih i socijalnih uvjeta prilagođeni pojedincima u skladu s geografskom lokacijom i vremenskim ograničenjima; osim toga, učenje bi trebalo moći kombinirati s drugim aktivnostima i trebalo bi uzeti u obzir različite individualne načine učenja. Ističe da bi trebalo iskoristiti mogućnosti novih pristupa učenju, uz stručno vodstvo, među kojima su različiti oblici učenja koji se temelje na informatičkoj tehnologiji, kao što je učenje na daljinu (u stvarnom vremenu), integrirano učenje ili ostali oblici otvorenog obrazovanja. Vjerojatno je da će se tehničke mogućnosti u predstojećim godinama brzo razvijati. Izazov predstavlja činjenica da pedagogija mora držati korak s tim razvojem;

11.

upućuje na činjenicu da se u takvu strukturu trebaju aktivno uključiti i skupine u nepovoljnom položaju kod kojih postoji potreba za daljnjim obrazovanjem i koje ne bi samoinicijativno koristile ponuđene obrazovne mogućnosti. Mjere takve vrste trebale bi se prije svega sastojati od kombinacije nacionalnih, odnosno lokalnih/regionalnih instrumenata. Na primjer, lokalne i regionalne vlasti bile bi nadležne za utvrđivanje ciljnih skupina za te mjere te za osvješćivanje i motiviranje tih skupina, pri čemu osobe koje zadovoljavaju uvjete za osposobljavanje dobivaju pristup poticajima utvrđenima na nacionalnoj razini, kao što su financiranje studija, porezne olakšice ili dopust radi obrazovanja. OR naglašava da akteri civilnog društva, kao npr. različite organizacije mladih, mogu igrati važnu ulogu u podizanju svijesti;

12.

slaže se s tvrdnjom iz Komunikacije Komisije da poslodavci ne traže u istoj mjeri od posloprimaca da vladaju vještinama specifičnima za određeno zanimanje, već sve više traže prenosive vještine poput rada u timu, kreativnog razmišljanja i rješavanja problema i vrednuju osobe koje mogu raditi u više različitih područja. Prilikom planiranja i provođenja mjera za obrazovanje i osposobljavanje trebalo bi u obzir uzeti ove nove uvjete. Međutim, smatra da je potrebno razviti posebne sadržaje usmjerene na nove gospodarske sektore kao što su zeleno i plavo gospodarstvo;

13.

poziva na tješnju suradnju koja se temelji na partnerstvu između nacionalne i lokalne razine, poduzeća, posloprimaca i sindikata kao i aktera civilnog društva kako bi se vještine i kvalifikacije koje su stečene putem neformalnog i informalnog učenja mogle bolje iskoristiti. Priznavanje vještina stečenih izvan formalnog obrazovanja može uvelike doprinijeti pokrivanju potrebe za novim vještinama i kvalifikacijama;

14.

vjeruje da bi prilikom oblikovanja jamstva za vještine u obzir trebalo uzeti nacionalne, regionalne i lokalne okolnosti i dostupne resurse (pri čemu su države članice odgovorne za sadržaj i organizaciju sustava obrazovanja i osposobljavanja) te bi istodobno trebalo obratiti pozornost na to da se ulaganja u ljudski kapital smatraju socijalnim ulaganjima. Odbor naglašava da su mogućnosti za sufinanciranje EU-a putem postojećih ili budućih programa financiranja odlučujuće za provedbu jamstva za vještine u državama članicama;

15.

pozdravlja činjenicu da Komisija namjerava uložiti daljnje napore za postizanje konsenzusa o najvažnijim ključnim vještinama kako bi one bile jasno definirane u nacionalnim smjernicama, odražavale se u obrazovanju i kako bi ih istodobno mogle ocjenjivati različite razine odlučivanja na području obrazovanja. O pitanjima o značenju ključnih vještina, čiji je cilj, među ostalim, osposobiti pojedince da odgovore na zahtjeve tržišta rada koji se brzo mijenjaju, potrebno je raspraviti u različitim europskim forumima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. To bi stoga trebalo uključivati bliski dijalog između predstavnika društvenih organizacija, sindikata, obrazovnog sustava, istraživačkog sektora i civilnog društva;

16.

smatra važnim da se lokalne i regionalne vlasti, u svojstvu nositelja obrazovanja i osposobljavanja, kao i ustanove za obrazovanje nastavnika uključe već u fazi razvoja i oblikovanja kako bi se te vještine što prije mogle prenijeti u praksu. Odbor regija upućuje na značenje referentnih okvira za digitalne i poduzetničke kompetencije koje je razvila Komisija kao važan korak u tom razvoju. Stoga predlaže da se razviju odgovarajući referentni okviri za ostale ključne vještine, kao što je financijska pismenost, zajedno s popratnim materijalom za provedbu, ocjenjivanje i vrednovanje;

17.

smatra važnim da Komisija nastavi s organizacijom tematskih tjedana kao i suradnju s organizacijom World Skills. Na taj način potiču se nacionalne, regionalne i lokalne inicijative da putem informativnih dana kao i strukovnih natjecanja i praktičnih aktivnosti promiču strukovno obrazovanje;

18.

pozdravlja mjere EU-a za rješavanje problema nedostatka vještina, koji je često posebno ozbiljan za manja ruralna lokalna i regionalna tijela vlasti. U tom pogledu očekuje provedbu novog prijedloga za Plan za sektorsku suradnju u području vještina kako bi vidio može li taj plan doprinijeti međusektorskoj suradnji za regionalne i lokalne vlasti. Takva međusektorska platforma za suradnju mogla bi biti korisna za lokalna gospodarstva, radnu snagu i javne službe;

19.

podupire namjeru Komisije da države članice potakne na oblikovanje njihovih obrazovnih sustava da im se omogući prelazak s općih obrazovnih programa na ciljne mjere strukovnog obrazovanja;

20.

podupire ideju da se pozovu države članice da novopridošlim migrantima, koji su s pomoću ciljnih mjera brzo stupili na tržište rada, ponude mogućnosti osposobljavanja da se izbjegne njihovo kasnije isključivanje s tržišta rada;

21.

podupire napore Komisije za promicanje šireg opsega višega strukovnog obrazovanja radi poboljšanja razine strukovnog obrazovanja. Takve obrazovne inicijative moraju se oslanjati na čvrsto partnerstvo između davatelja obrazovanja, istraživačkog sektora, gospodarstva kao i lokalnih i regionalnih vlasti;

22.

upućuje na činjenicu da Komisija i u budućnosti mora nastaviti s naporima kako bi osigurala da strukovno obrazovanje i dalje podržava cjeloživotno učenje te omogućava daljnje osposobljavanje na višoj razini kvalifikacija;

23.

podupire prijedlog Komisije da pozove države članice na razvoj sveobuhvatnih nacionalnih strategija za digitalne vještine;

24.

upućuje na činjenicu da je potrebno ispuniti određene preduvjete za visokokvalitetne i inovativne metode podučavanja i načine učenja u pogledu digitalnih sadržaja:

25.

smatra da je digitalizacija prilika za rješavanje različitih obrazovnih izazova. To uključuje:

26.

naglašava da je za učinkovito ulaganje u digitalne vještine potrebno snažno pedagoško vodstvo nastavnika na različitim razinama obrazovanja. Odbor smatra da ulaganje u digitalne vještine u školi može poboljšati privlačnost radnog mjesta za nastavnike, njihov angažman te ih potaknuti na daljnji razvoj njihovih vještina;

27.

upućuje na činjenicu da je potrebno razlikovati osnovna digitalna znanja koja svatko mora steći i specifične digitalne vještine koje se odnose na određena tematska područja i područja strukovnog znanja;

28.

očekuje da će revizija europskoga kvalifikacijskog okvira osigurati da se ažuriranje nacionalnih kvalifikacijskih okvira odvija po potrebi i da se kvaliteta osigurava u standardiziranom obliku. Podsjeća, međutim, da su upravo države članice nadležne za utvrđivanje načela osiguranja kvalitete nacionalnih kvalifikacijskih okvira;

29.

naglašava važnost daljnjih napora za osiguravanje kvalitete između država članica i slaže se s Europskom komisijom da je u suradnji između EU-a i trećih zemalja u pogledu usporedivosti kvalifikacija potreban postupni pristup;

30.

naglašava da većina radnih mjesta i područja prolaze kroz velike promjene, uslijed čega nastaju nova zanimanja, a druga zastarijevaju. Stoga je važno da profili i opisi vještina u budućnosti odražavaju brze promjene na tržištu rada. U tom pogledu potrebno je posvetiti posebnu pozornost značenju ključnih vještina;

31.

upućuje na Rezoluciju Europskog parlamenta (2016.) (1) u kojoj se ističe da je potrebno poduprijeti uključivanje i integraciju izbjeglica, tražitelja azila i osoba koje se nalaze u sličnoj situaciji. Stoga je važno države članice što prije poduprijeti pri osiguravanju pristupa prepoznavanju vještina i kvalifikacija, nastavi jezika, mjerama za stjecanje kvalifikacija i drugim mjerama koje omogućuju uključivanje na tržište rada i u društvo. Također je važno omogućiti brzo priznavanje obrazovanja/kvalifikacija stečenih u zemlji podrijetla;

32.

pozdravlja obećanje Komisije da će u programu vještina posebnu pozornost pridati inovacijama u obrazovanju i očekuje da će to olakšati stjecanje ključnih vještina, koje predstavljaju temeljnu komponentu sustava obrazovanja i osposobljavanja u Europi;

33.

smatra da bi se Komisija trebala zauzeti za daljnji razvoj učenja usmjerenoga na učenika, koje se temelji na aspektima digitaliziranog učenja, koje Odbor navodi u svojemu mišljenju o Komunikaciji Komisije „Otvaranje obrazovanja” (2014.) (2);

34.

ističe da će ostvarivanje novog programa vještina ovisiti o usavršavanju svih nastavnika, a posebno onih koji se bave obrazovanjem odraslih i obučavanjem u okviru zajednice. U okviru provedbenih planova država članica potrebno je na odgovarajući način uzeti u obzir potporu za nastavno osoblje te po mogućnosti organizirati kampanju za podizanje svijesti o elektroničkoj platformi za obrazovanje odraslih u Europi;

35.

dijeli stajalište Komisije da bi države članice trebale poticati osnovno obrazovanje i stručno osposobljavanje nastavnika i drugih sudionika u jamstvu za vještine;

36.

pozdravlja namjeru Komisije da zajedno s različitim dionicima podupre modernizaciju visokog obrazovanja, posebno u pogledu razvoja okvira za procjenu kompetencija. U okviru tih aktivnosti potrebno je uzeti u obzir nacionalne obrazovne okvire država članica, kao i prednosti i izazove na lokalnoj i regionalnoj razini, uključujući različite potrebe lokalnih i regionalnih tržišta rada. U ovom kontekstu ustraje na potrebi da se izvuku pouke iz prethodnih uspjeha i neuspjeha u sklopu sličnih praksi kako bi se osigurala potrebna predanost za postizanje konsenzusa u pogledu promicanja modernizacije visokog obrazovanja;

37.

naglašava da, u pogledu inicijative koju je najavila Komisija o praćenju profesionalne karijere studenata nakon diplome, ta inicijativa ne smije prouzročiti dodatna administrativna opterećenja za nacionalne i regionalne vlasti i visoke škole kao ni opterećenja za studente; uz to, upućuje se na potrebu držanja odredbi o zaštiti podataka. Iz tog razloga je i ideja uporabe poreznih informacija i informacija o socijalnom osiguranju u ove svrhe upitna;

38.

pozdravlja namjeru Komisije da revidira postojeći okvir Europassa. Da bi se osigurala točnost i osuvremenjenost informacija o potražnji i ponudi, revidirani okvir Europassa mora se oslanjati na lokalna i regionalna iskustva. Lokalne i regionalne vlasti stoga mogu korisno pridonijeti informiranosti o vještinama te radu predložene internetske uslužne platforme.

9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/36

1.

utvrđuje da je akcijski plan protiv nestabilnosti poljoprivrednih cijena, usvojen na Sastanku na vrhu G-20 u lipnju 2011., dosad ostvario neznatan napredak te stoga zahtijeva da pod njemačkim predsjedništvom G-20 2017. godine ponovno započnu pregovori o tom pitanju;

2.

primjećuje da su, unatoč reformama zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) ostvarenima u posljednjih nekoliko godina, mehanizmi za upravljanje rizicima, koji omogućuju poljoprivrednicima da se zaštite od negativnih učinaka promjene prinosa i cijena te od štete vezane uz zdravlje ili okoliš, i dalje slaba točka ZPP-a. Oni troše manje od 2 % sredstava iz drugog stupa ZPP-a i 0,4 % ukupnog proračuna za poljoprivredu; Države članice mogu slobodno odlučivati u kojoj mjeri žele koristiti instrumente navedene u Uredbi o EPFRR-u;

3.

smatra da se mehanizme za osiguranje prihoda poljoprivrednika mora znatno ojačati kako bi se smanjili negativni učinci jake nestabilnosti poljoprivrednih cijena i cijena sirovina radi poboljšanja konkurentnosti europskih poljoprivredno-prehrambenih lanaca, održavanja poljoprivrede na svim teritorijima, poticanja modernizacije i inovativnosti i očuvanja živog ruralnog tkiva;

4.

smatra da se taj cilj može postići pod uvjetom da se zajednički provede niz mjera za: i. jačanje uloge privatnih dionika u poljoprivredno-prehrambenim lancima u regulaciji poljoprivrednih tržišta kako bi se djelomično nadoknadila deregulacija ZPP-a; ii. proširenje spektra alata za upravljanje rizicima kojima raspolažu poljoprivrednici kao i olakšavanje pristupa tim alatima, s obzirom na to da se instrumenti u okviru EPFRR-a ne mogu mobilizirati zbog nedovoljnog broja raspoloživih sredstava u drugom stupu koje treba povećati ne dovodeći u pitanje dostupna sredstva za prvi stup; iii. poticanje, u okviru sljedeće reforme ZPP-a kao i na lokalnoj i regionalnoj razini, povećanja dodane vrijednosti europskih poljoprivrednih gospodarstava kako bi bila manje osjetljiva na promjene u poljoprivrednim cijenama na globalnoj razini;

5.

podsjeća da se ugovorima osigurava da proizvođači svoje proizvode plasiraju, a prerađivači se opskrbljuju po unaprijed poznatim cijenama. Oni na taj način pomažu u uspostavi ravnoteže između ponude i potražnje te omogućuju bolju kontrolu kvalitete proizvoda, što može dovesti do viših cijena za proizvođače te do pravednije raspodjele u cijelom opskrbnom lancu;

6.

predlaže da se u državama članicama u kojima ne postoje napredni oblici okomite suradnje ojača sklapanje ugovora u cijelom prehrambenom lancu (a ne samo između poljoprivrednika i prerađivača poljoprivrednih proizvoda) i da se državama omogući da to uvedu kao obavezu, te da se promiče sklapanje ugovora između više dionika, povezujući primjerice organizaciju proizvođača, prerađivača i distributera;

7.

predlaže da se u okviru fleksibilnijeg i ujednačenijeg tumačenja pravila tržišnog natjecanja unutar Unije poljoprivrednim poduzećima, organizacijama proizvođača i priznatim međusektorskim organizacijama kao i gospodarskim subjektima aktivnima na poljoprivredno-prehrambenim tržištima i u centrima, koji se smatraju nadležnim strukturama za zaštitu javnog interesa, dodijele veće ovlasti radi izbjegavanja kriza. U tu svrhu međustrukovne organizacije koje okupljaju različite dijelove lanaca i navedeni gospodarski subjekti aktivni na poljoprivredno-prehrambenim tržištima i u centrima moraju biti u mogućnosti da poduzećima pruže informacije o tržišnim predviđanjima kako bi im pomogli u donošenju odgovarajućih odluka, ali bez određivanja referentnih cijena; Ta praksa u nekim državama članicama već postoji te bi je trebalo isto tako uzeti u obzir u okviru razmjene dobrih praksi;

8.

predlaže da, u slučaju neravnoteže na tržištu ili očekivanoga rizika od neravnoteže na tržištu, izmjerene na temelju određenih pokazatelja, poljoprivredna poduzeća, uključujući organizacije proizvođača i njihova udruženja, budu u mogućnosti iskoristiti mjere koje im stoje na raspolaganju i zajednički smanjiti svoju proizvodnju, čak i prije nego što ih za to ovlasti Europska komisija u skladu s člankom 222. Uredbe (EU) 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta (ZOT). ZOT bi trebao izričito omogućiti preventivne akcije poljoprivrednih poduzeća, uključujući i organizacije proizvođača i njihova udruženja, s ciljem ponovne uspostave ravnoteže na tržištu da bi se izbjegla zlouporaba vodećeg položaja, s time da bi o tim akcijama prethodno trebale obavijestiti nadležna tijela.

9.

napominje da su reguliranje nestabilnosti poljoprivrednih cijena i borba protiv nepoštenih trgovačkih praksi u okviru lanca opskrbe hranom usko povezani jer kretanja na tržištima pogoršavaju neuravnoteženost snaga u pogledu podjele dodane vrijednosti unutar lanaca, a arbitraže koje nastaju iz toga često su nepovoljne za proizvođače, čija je pregovaračka moć ograničena naročito zbog rastuće koncentracije poljoprivredno-prehrambenih industrija, a posebice zbog velikih trgovaca na malo kao i zbog rasipanja proizvođača i njihove nedovoljne organiziranosti;

10.

preporučuje stvaranje posebnih europskih propisa protiv nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, kao što se predlaže u Rezoluciji Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. (2015/2065 (INI)) jer ugovori omogućuju određenu podjelu rizika, ali ne ispravljaju iz temelja nejednakost stranaka; protumonopolne odredbe nisu dovoljne za rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi i razlika u odnosima moći karakterističnima za poljoprivredno-prehrambene lance; samoregulatorni mehanizmi dionika u lancima nisu učinkoviti, posebice jer se poljoprivrednici i prerađivači često boje tužbi strahujući od toga da budu isključeni s tržišta; postoji potreba za okvirnim zakonom na razini cijele Europske unije kako bi se uskladili uvjeti tržišnog natjecanja i poljoprivrednicima i europskim potrošačima osigurali pravedni uvjeti za prodaju i kupnju;

11.

preporučuje da se pravo na kolektivno pregovaranje o ugovorima proširi na cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju kako bi se ojačala pregovaračka moć poljoprivrednika unutar lanaca;

12.

uviđa da bi se udruživanjem ponude malim proizvođačima moglo omogućiti da ne moraju trpjeti zbog znatne ugovorne snage i posebno velikih industrija, istodobno osiguravajući veću transparentnost za potrošače u pogledu cijena i sljedivosti proizvoda.

13.

primjećuje da jačanje uloge privatnih dionika u regulaciji poljoprivrednih tržišta zahtijeva veću transparentnost tržišta;

14.

u tu svrhu predlaže osnivanje europske promatračke skupine za poljoprivredna tržišta, u temeljene na mreži nacionalnih promatračkih skupina iz svakog proizvodnog sektora, koja će se voditi iskustvom promatračke skupine za tržište mlijeka te imati koristi od pregleda stanja tržišta koji Europska komisija redovito objavljuje. Ta će nova promatračka skupina jasno i pravodobno pružati podatke potrebne za poznavanje tržišta na cikličkom planu (posebice kako bi se predvidjele krize) i na strukturnom planu (što bi omogućilo analizu promjena cijena i marži između različitih dionika unutar lanaca);

15.

naglašava da se provedbom Direktive o tržištima financijskih instrumenata (MiFID 2), predviđenom za 2018., treba promicati veće poznavanje položaja koje zauzimaju različite kategorije subjekata na financijskim tržištima poljoprivrednih proizvoda i njihovo redovito praćenje kako bi se smanjio rizik od prekomjerne špekulacije i omogućilo dionicima u lancima da učinkovito upravljaju rizicima cijena;

16.

primjećuje da se pri provedbi i jačanju postojećih alata za upravljanje rizicima i krizama u okviru ZPP-a nailazi na mnoge prepreke, uključujući tržišno natjecanje između fondova drugog stupa koji obuhvaćaju većinu tih alata, neprimjereno osiguravanje pričuve za krize koju, budući da je neophodna, ne bi trebalo uspostavljati na osnovu godišnjih smanjenja izravnih plaćanja, nedostatak aktualnih podataka i podataka o predviđanjima gospodarskih rezultata poljoprivrednih gospodarstava itd., te potvrđuje potrebu za smanjenjem tih prepreka u cilju provedbe ambiciozne i učinkovite strategije za upravljanje poljoprivrednim rizicima;

17.

smatra da bi se sljedećom reformom ZPP-a trebalo potaknuti države članice da razviju i uvedu širok spektar alata za upravljanje rizicima, koji su komplementarni i cjenovno pristupačni za poljoprivrednike, u skladu sa segmentiranim pristupom rizicima, razvrstanima prema intenzitetu (1): i. „normalni” rizici, koje u načelu rješavaju poljoprivrednici sklapanjem preventivne štednje i poreznim mjerama; ii. „umjereni” rizici koje poljoprivrednici prenose na financijska tržišta (terminski ugovori, opcije, izravna dodjela ugovora), na osiguravatelje (za upravljanje rizikom prinosa, prometa i bruto marže) i na uzajamne fondove (za upravljanje zdravstvenim i okolišnim rizicima i stabilizaciju prihoda gospodarstava); te iii. rizici od „katastrofe” kojima se uglavnom bave javna tijela kroz sigurnosne mreže za cijene i iznimne mjere za slučaj krize; Međutim, treba paziti da zbog jače segmentacije rizika istodobno ne narastu administrativni troškovi;

18.

naglašava da se razvoj alata za upravljanje rizicima mora provesti bez znatnog utjecaja na stabilnost proračuna ZPP-a koja je danas zajamčena odvojenim potporama za proizvodnju i cijene. Proračun, čiji bi rashodi blisko pratili kretanja poljoprivrednih cijena i ciklički se smanjivali zbog dobrih uvjeta na tržištu, bio bi naime izložen riziku znatnog smanjenja u raspravama o višegodišnjim financijskim perspektivama Europske unije. To bi dovelo do smanjena razine zaštite koju pruža ZPP, što bi bilo štetno za poljoprivrednike u slučaju krize tržišta;

19.

predlaže da bi jedna od mogućnosti mogla biti da poljoprivrednici dio osnovnih plaćanja prvog stupa stavljaju u pričuvu, na zaseban račun, radi ostvarivanja preventivne štednje protiv previranja na tržištima. Spremanje u pričuvu tog dijela osnovnih plaćanja bilo bi obvezno kada bi određeni tržišni pokazatelji kao što su cijene poljoprivrednih proizvoda ili omjer cijena poljoprivrednih proizvoda i cijena sirovina, bili u porastu. Iznosi koji bi se na taj način spremali u pričuvu mogli bi se odblokirati i poljoprivrednici bi ih mogli iskoristiti kad bi tržišni pokazatelji bili u padu; Pritom u svakom slučaju treba paziti da se time ne uzrokuju dodatni troškovi upravljanja;

20.

priznaje da bi, osim poboljšanja sposobnosti samoosiguranja poljoprivrednika, taj instrument imao nekoliko prednosti: zamijenio bi dijelom pričuvu za trenutačnu krizu, čije je loše funkcioniranje očito; trošak upravljanja njime bio bi nizak; ne bi utjecao na stabilnost proračuna ZPP-a; konačno, zbog njega bi odvojene pomoći djelovale opravdanije u vrijeme visokih poljoprivrednih cijena;

21.

primjećuje da su mogući i drugi mehanizmi za poticanje ostvarivanja preventivne štednje, primjerice po uzoru na mehanizam koji postoji u Kanadi i koji omogućava poljoprivrednicima da stave depozit na štedni račun kako bi dobili jednakovrijedan novčani doprinos od javnih tijela;

22.

naglašava važnost promicanja stvaranja i usvajanja novih osiguravajućih proizvoda, koji su raznolikiji i po mogućnosti jeftiniji, protiv negativnih gospodarskih kretanja koja utječu na poljoprivredna gospodarstva, posebice po uzoru na postojeće programe osiguranja u SAD-u. Ti novi proizvodi mogu uključivati primjerice: i. osiguranje od gubitaka, kojim se jamče planirani prihodi u trenutku sjetve na temelju prošlih prinosa poljoprivrednoga gospodarstva i na temelju cijena na ročnim tržištima, ali pri čemu će se subvencionirati samo sastavnica prinosa u skladu s pravilima zelene kutije Svjetske trgovinske organizacije (WTO); ii. indeks osiguranja, na temelju prinosa, gubitaka ili bruto marže izračunatih na temelju prosječnih vrijednosti u regiji u kojoj se nalazi poljoprivredno gospodarstvo (subvencionira se samo sastavnica prinosa), uzimajući u obzir da su troškovi upravljanja tim osiguranjima znatno manji nego kod osiguranja na temelju individualnih prinosa poljoprivrednika; iii. osiguranje sveukupnih prihoda poljoprivrednoga gospodarstva, koje bi se moglo sačuvati za diversificirana mala i srednja gospodarstva koja se bave uzgojem mješovitih kultura i stoke ili proizvodnjom voća i povrća ili posebnih usjeva za koje nema potpore ili je ona vrlo mala i za koje ne postoji osiguranje usjeva; iv. specifična osiguranja za proizvođače koji se bave organskim uzgojem, koja bi uzela u obzir općenito niže prinose i općenito više tržišne cijene tih proizvoda; Te se mjere moraju preispitati u studiji u kojoj će se posebice procijeniti potencijalni troškovi tih mjera u pogledu državnog reosiguranja;

23.

zahtijeva od Komisije da blisko surađuje s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima i poljoprivrednim organizacijama kako bi podigla svjesnost i poboljšala razumijevanje o alatima za upravljanje rizikom koji su dostupni u okviru drugog stupa ZPP-a; povrh toga, poziva Komisiju da poveća financijska sredstva predviđena za instrumente za upravljanje rizicima u okviru drugog stupa ZPP-a, povišenjem trenutnog udjela od 2 % sredstava iz drugog stupa;

24.

predlaže da se uzajamni fondovi razvijaju po uzoru na sredstvo za stabilizaciju prihoda koje je nastalo reformom ZPP-a 2013. uz osiguravanje uravnotežene raspodjele između regija i gospodarskih sektora, no što su samo dvije države članice (Mađarska i Italija) i jedna regija (Kastilja i Leon u Španjolskoj) uključile u svoj plan ruralnog razvoja za razdoblje 2014.–2020. Ti će fondovi osigurati zaštitu protiv snažnih padova (više od 30 %) bruto marže gospodarstava, mjereno u odnosu na prethodne tri ili prethodnih pet godina. Gubici ovakvih razmjera teško se mogu nadoknaditi samo preventivnom štednjom koju su uspostavili poljoprivrednici. Štoviše, njima se ne može upravljati osiguranjem od gubitaka koje je poput onoga koje postoji u SAD-u, a koje pruža jamstvo protiv smanjenja planiranih prihoda između sjetve i berbe, a ne pruža samo po sebi zaštitu od niskih cijena;

25.

predlaže da se osnuju fondovi za stabilizaciju dohotka na razini sektora kako bi se ojačala integracija lanaca, te na nacionalnoj ili transnacionalnoj razini kako bi se proširilo objedinjavanje rizika i smanjili troškovi. Na taj bi način u svakoj državi članici postojao fond za ratarske kulture, fond za mlijeko, fond za voće i povrće itd.;

26.

preporučuje državama članicama da provedu preliminarno ispitivanje fondova za stabilizaciju prihoda, prije nego što ih se uvede u širim razmjerima, uzevši u obzir praktične poteškoće u provedbi i funkcioniranju povezane s tim instrumentima (prikupljanje računovodstvenih podataka o poljoprivrednim gospodarstvima, potreba za reosiguranjem itd.);

27.

naglašava da se tri vrste alata za upravljanje rizicima koje su prethodno opisane – preventivna štednja, osiguranja, fondovi za stabilizaciju prihoda – međusobno dopunjuju i da bi ih se trebalo, ako je moguće, zajedno primijeniti kako bi se stvorila jaka i usklađena sigurnosna mreža protiv nestabilnosti cijena i doprinijelo smanjivanju učestalosti i intenziteta kriza s kojima se suočavaju poljoprivrednici;

28.

smatra da stope izravnih plaćanja treba uskladiti među državama članicama kako bi se proizvođačima omogućilo da se s nestabilnošću cijena suoče u usporedivim uvjetima;

29.

uvjeren je da izravna plaćanja trebaju ostati instrument ZPP-a nakon 2020. kako bi se doprinijelo podupiranju i stabiliziranju poljoprivrednih prihoda i kako bi se nadoknadili troškovi vezani uz poštovanje visokih standarda u Europskoj uniji;

30.

predlaže da, u slučaju da u sljedećoj reformi ZPP-a bude odlučeno da se smanje izravne potpore u okviru prvog stupa i da se na taj način dobiveni novac upotrijebi za upravljanje rizicima, poljoprivrednici mogu dobiti „kupone” čija je vrijednost jednaka određenom postotku njihovih osnovnih plaćanja. Poljoprivrednici bi te svoje kupone dobrovoljno iskoristili za pretplatu na instrument po svom izboru: sklapanje preventivne štednje, osiguranja, uzajamni fondovi. Taj bi sustav omogućio veće financiranje alata za upravljanje rizicima, bez utjecaja na stabilnost proračuna prvog stupa ZPP-a (2);

31.

traži da Europska komisija provede detaljnu studiju o različitim postojećim mogućnostima za proširenje spektra instrumenata za upravljanje rizicima, uključujući posebice preventivnu štednju, osiguranja i uzajamne fondove čiji je cilj stabilizacija prihoda. U toj bi se studiji pojasnile posljedice, prednosti i ograničenja svakog od tih instrumenata u odnosu na različite kriterije. Osim toga, u njoj bi se analizirali različiti scenariji financiranja razvojne strategije upravljanja rizicima, uključujući sustav kupona koji je predložen u stavku 30.;

32.

smatra da javne politike trebaju poticati povećanje dodane vrijednosti europskih poljoprivrednih gospodarstava, uz istodobno poboljšanje ekološke održivosti poljoprivrednih praksi kako bi postale manje osjetljive na kretanja cijena na globalnoj razini i kako bi se poljoprivreda uklopila u ekološku tranziciju potrebnu za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu na njihove učinke i smanjenje pritiska na ekosustave;

33.

u tom kontekstu ističe potrebu pridavanja posebne pozornosti poljoprivrednom sektoru najudaljenijih regija koji zbog svojih jedinstvenih i specifičnih značajki prepoznatih u UFEU-u zahtijeva posebne, prilagođene i isključive mjere;

34.

priznaje da je europska poljoprivreda vrlo raznolika: većina gospodarstava prodaje svoje proizvode na tržištu Zajednice, dok drugi izvoze, izravno ili neizravno, dio svojih proizvoda u treće zemlje;

35.

smatra da je važno sačuvati tu raznolikost, uzimajući u obzir da prodaja dijela poljoprivrednih proizvoda u treće zemlje pridonosi ravnoteži ponude i potražnje na tržištu Zajednice te da Europska unija, najveći svjetski izvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, mora biti u mogućnosti iskoristiti prednost od porasta, u pogledu količine i kvalitete, svjetske potražnje za hranom;

36.

smatra da postoje dva glavna načina za povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednih gospodarstava: i. povećanje poljoprivredne produktivnosti, koja pokazuje zabrinjavajuće znakove usporavanja u određenim sektorima, s pomoću održivog povećanja poljoprivredne proizvodnje, proizvodeći više s manje sirovina ili smanjenjem kupnje sirovina kako bi se poboljšala neovisnost gospodarstava, za što je potrebno usvajanje inovativnih i otpornijih proizvodnih sustava koji se temelje na preciznoj poljoprivredi, pojednostavnjenju obrade tla, plodoredu i diversifikaciji kultura, boljem vrednovanju biljnih zajednica ili drugim praksama; ili ii. poticanje razvoja teritorijaliziranih prehrambenih sustava koji zadovoljavaju rastuću potražnju europskih potrošača te omogućuju djelomično smanjenje nestabilnosti svjetskih tržišta za poljoprivredne sirovine, razvijajući distribucijske krugove (školske kantine, ugostiteljstvo, izravna prodaja), tržišne niše i kvalitetne lance, dajući prednost proizvodnim metodama koje su prihvatljivije za okoliš (ekološki uzgoj i drugi pristupi);

37.

preporučuje da ZPP i nacionalne politike potiču poljoprivrednike da istražuju ta dva načina uz pomoć natječaja regija i lokalnih vlasti.

9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/41

1.

izražava zadovoljstvo zbog revizije Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, kao i činjenice da Europska komisija smatra zanimljivima nekoliko prijedloga iz mišljenja o toj temi koje je Odbor regija usvojio 2015. godine;

2.

pozdravlja izmjenu u vezi s izuzećima u pogledu načela države podrijetla koja u okviru jasnijih i jednostavnijih postupaka omogućuju da se uzmu u obzir interesi države odredišta;

3.

međutim, izražava žaljenje zbog toga što se u novoj direktivi ne uzima u obzir regionalna dimenzija na način na koji je to prethodno preporučio Odbor regija, što bi doprinijelo valorizaciji europskih kulturnih identiteta, prekograničnih koprodukcija u okviru Europske unije te lokalnih kreativnih inovacija;

4.

uz to insistira na potrebi da se lokalna i regionalna tijela vlasti uključe u provedbu Direktive jer imaju vrlo važnu ulogu na području audiovizualnih usluga. U više država članica neka od tih tijela vlasnici su poduzeća za medijske usluge koja stoga možda ne bi bila uvrštena u kategoriju mikropoduzeća i malih poduzeća;

5.

ponovo ističe da neovisnost nacionalnih regulatornih tijela, kako u odnosu na javne vlasti tako i u odnosu na audiovizualne aktere i političke stranke, predstavlja temelj regulative o europskim audiovizualnim medijima koji je svaka država članica dužna osigurati po svaku cijenu te koji čini osnovnu garanciju raznolikosti informacija i pluralističkog medijskog tržišta na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

6.

izražava zadovoljstvo činjenicom da se polje primjene revidirane direktive proširuje na platforme za razmjenu video sadržaja koje imaju sve važniju uloga među pružateljima audiovizualnih medijskih usluga;

7.

izražava zabrinutost zbog činjenice da predloženi propisi koji se tiču pravne nadležnosti za platforme za razmjenu video sadržaja ne pojašnjavaju situacije u kojima pružatelj usluga nije zainteresiran za preseljenje na teritorij Europske unije, ali pruža usluge koje su na raspolaganju europskim građanima;

8.

napominje da se redistribucija sadržaja izvan vlastite mreže (usluge temeljene na internet protokolu, OTT), čiji udio na tržištu audiovizualnih medijskih usluga sve više raste, trenutno odvija u nejasnom pravnom okviru te poziva Komisiju da u budućim propisima o medijima i komunikaciji, te posebno prilikom revizije odredbi o elektroničkoj komunikaciji, obrati posebnu pozornost na pojašnjavanje pravne situacije u vezi s tom praksom;

9.

želi ponovo skrenuti pozornost Europske komisije na jezične i kulturne manjine koje nailaze na prepreke kada žele pristupiti audiovizualnim medijskim uslugama na svojem jeziku;

10.

smatra da je u raznim postupcima ERGA-e potrebno uzeti u obzir regionalnu dimenziju određenih regulatornih pitanja te prihvatiti teritorijalna načela;

11.

pozdravlja činjenicu da se u revidiranoj direktivi jača i usklađuje zaštita maloljetnika, u skladu s ranijom preporukom Odbora. I dalje zahtijeva uvođenje poticajnih mjera za promociju sadržaja posebno osmišljenih i prilagođenih djeci, kao i poticanje partnerstva između audiovizualnih operatera i obrazovne zajednice u digitalnom okruženju;

12.

podsjeća na važnost koju Odbor pridaje većoj promidžbi sadržaja koji se bave medijskom pismenošću, posebno kad se radi o novim medijima;

13.

ističe da je potrebno dodijeliti više resursa razvoju medijske pismenosti kako audiovizualne medijske usluge ne bi nudile samo homogen sadržaj, već kako bi i odražavale strukture i posebnosti regija na gospodarskom, komercijalnom i kulturnom planu;

14.

zabrinut je zbog činjenice da se u predloženoj uredbi ne spominju transparentnost u pogledu vlasništva nad medijima, koncentracija medija i sukobi interesa, iako ta pitanja imaju velik utjecaj na medijski pluralizam i slobodu medija;

15.

pozdravlja činjenicu da se izmjenom Direktive ublažavaju pravila o trajanju oglašavanja te, točnije, da se njome širi polje primjene propisa na nelinearne audiovizualne medijske usluge;

16.

slaže se s prijedlogom da mikropoduzeća i mala poduzeća ne budu obvezna davati financijski doprinos proizvodnji europskih djela; ipak skreće pozornost Komisiji da u tu kategoriju ne spadaju brojne lokalne i regionalne televizijske kuće koje svoje programe emitiraju na svojim internetskim stranicama u obliku audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev;

17.

pozdravlja činjenicu da se, kad je riječ o uslugama na zahtjev, revidiranom direktivom osiguravaju pravedni uvjeti za europska djela čiji udio u katalozima pružatelja tih usluga mora biti najmanje 20 %;

18.

naglašava da u pogledu usluga na zahtjev nije dovoljan zahtjev za udio od najmanje 20 % koji su pružatelji usluga dužni poštovati; potrebno je osigurati da je ta djela lako naći te da su dostupna korisnicima.

19.

ističe da, iako se čini da je prijedlog u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, treba zadržati pristup minimalnog usklađivanja i mehanizme suradnje te stoga predložena pravila o nacionalnim regulatornim tijelima moraju ostaviti dovoljno manevarskog prostora pri donošenju odluka na nacionalnoj i podnacionalnoj razini.

9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/55

1.

pozdravlja Akcijski plan Europske komisije za integraciju državljana trećih zemalja (1) s obzirom na sve veću raznolikost europskog društva i nužnost njihove potpune integracije u to društvo; naglašava važnost integracije, dvosmjernog procesa u kojemu sudjeluju i državljani trećih zemalja i društvo zemlje domaćina;

2.

smatra da integraciju treba promatrati kao dinamičan, interaktivan i privremen proces kojim se državljanima trećih zemalja omogućava da se potpuno uključe u društvo zemlje domaćina i postanu samostalni; potiče interakciju s društvom zemlje domaćina i sudjelovanje u tom društvu;

3.

ističe da je integracija u nadležnosti država članica, što je predviđeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (2) koji također omogućava da se na europskoj razini uvedu mjere za poticanje i podršku aktivnostima država članica usmjerenih na promicanje integracije državljana trećih zemalja koji legalno prebivaju na njihovu teritoriju, ali bez usklađivanja zakona i propisa država članica; poziva na to da se nastavi pratiti primjena načela supsidijarnosti i podsjeća da aktivnosti država članica u tom području moraju biti u skladu s pravnom stečevinom EU-a, uključujući i zajednička temeljna načela za integraciju imigranata u EU;

4.

ukazuje na to da se integracijske politike prije svega provode na političkim razinama koje su bliske građanima. Pristup višerazinskog upravljanja stoga je posebno prikladan, naravno s posebnim naglaskom na lokalne i regionalne vlasti, s obzirom na to da se većina izravno suočava s izazovima i mogućnostima integracije;

5.

ukazuje u političkoj debati na važnost korištenja ispravne terminologije u vezi s različitim kategorijama pridošlica. Akcijski plan obuhvaća samo pridošlice (migrante, izbjeglice i korisnike supsidijarne zaštite) koji su državljani trećih zemalja i zakonito borave u EU-u. Akcijski plan ne obuhvaća ni državljane država članica EU-a čiji su roditelji ili djedovi i bake državljani treće zemlje ni državljane EU-a koji su iskoristili pravo na slobodno kretanje i članove njihovih obitelji;

6.

naglašava da politike integracije nisu izolirane i po definiciji se preklapaju s različitim klasičnim područjima politike kao što su obrazovanje, zapošljavanje, socijalna skrb, javno zdravstvo, stanovanje itd. i da se integracijske politike u idealnom slučaju zato provode horizontalno pri čemu se na svim razinama politika posvećuje pažnja izazovima i mogućnostima integracije;

7.

naglašava da je integracija dvosmjeran proces koji obuhvaća i prava i dužnosti te u kojemu svoj dio odgovornosti trebaju preuzeti kako državljani trećih zemalja tako i društvo zemlje domaćina;

8.

naglašava da je integracija u idealnom slučaju krajnji cilj politike azila i migracija te da se stoga Akcijski plan ne treba promatrati odvojeno od, između ostalog, prijedloga Europske komisije za zajednički europski sustav azila (3) i novog partnerskog okvira s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa (4);

9.

s obzirom na to da je rad značajan dio društvene integracije državljana trećih zemalja, Odbor upućuje i na „plavu kartu” iz prijedloga Komisije za legalne migracije, u vezi s revizijom Direktive o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja (5);

10.

slaže se sa zaključkom Komisijine analize da bi izostanak integracije državljana trećih zemalja nanio ogromne gubitke kako njima samima tako i zemlji domaćinu; društveni i ekonomski troškovi tog izostanka mogu uvelike nadmašiti troškove integracijske politike i potencijal koji iz nje proizlazi;

11.

uvjeren je da je dobra integracijska politika jedan od glavnih preduvjeta za rješavanje problema relativno loših dostignuća državljana trećih zemalja u pogledu zapošljavanja, obrazovanja, prihoda, stanovanja, zdravlja, građanskog angažmana i socijalne kohezije, što je razvidno iz pokazatelja OECD-a (6);

12.

podržava Komisijin poziv na zauzimanje pristupa zasnovanog na većoj prilagodbi i uvjeren je da integracijska politika treba biti više usmjerena na veliku raznolikost unutar različitih skupina državljana trećih zemalja i na njihove različite potrebe. Dobra integracijska politika temelji se na prilagodbi i ne polazi od ideje da je jedan model dobar za sve. U obzir treba uzeti, pored ostalog, poznavanje jezika, kulturnu pozadinu, razinu obrazovanja, očekivanu duljinu boravka, razloge migracije, vještine, radno iskustvo, moguće traume itd. Lokalne i regionalne vlasti imaju sve potrebne preduvjete da se prilagode velikoj raznolikosti među državljanima trećih zemalja i njihovim posebnim potrebama te mogu osigurati platformu za razmjenu znanja i iskustava u tom području. S tim u vezi Europski odbor regija upućuje na dobre prakse koje su zasnovane na individualnoj perspektivi, a obuhvaćaju programe integracije i građanskog sudjelovanja prilagođene potrebama državljana trećih zemalja;

13.

pozdravlja stav Komisije i Europskog parlamenta (7) da se integracijska politika općenito, a posebno integracija izbjeglica na tržište rada, ne smije provoditi nauštrb drugih ranjivih grupa u zemlji domaćinu;

14.

naglašava da europsko društvo počiva na temeljnim normama i vrijednostima kao što su demokracija, vladavina prava, sloboda izražavanja, sloboda vjeroispovijesti, jednakost između muškaraca i žena, ljudska prava, solidarnost, tolerancija i tako dalje. Pozdravlja činjenicu da se na sastanku Europskog vijeća za opće poslove održanom 24. svibnja 2016. godine u sklopu rasprave o vladavini prava razgovaralo o odnosu između integracije i tih normi i vrijednosti (8) te poziva buduća predsjedništva EU-a (malteško i estonsko) da nastave taj dijalog kako bi kod država članica, institucija EU-a, lokalnih i regionalnih vlasti i civilnog društva razvile bolje razumijevanje u pogledu zaštite tih normi i vrijednosti te načina na koje one mogu postati element integracije;

15.

uvjeren je da su za uspješnu integraciju ključni razumijevanje i prihvaćanje tih europskih normi i vrijednosti, kako od strane državljana trećih zemalja tako i od strane društva zemlje domaćina. To se uklapa u ideju da bi integracijska politika trebala obuhvaćati i uključivanje u građanstvo i izgradnju zajednice te da su u tu svrhu potrebni odgovarajući instrumenti za poticanje uzajamnog razumijevanja koje treba osmisliti i podupirati na različitim razinama, uz odgovarajuću podršku europske razine; oni trebaju uključivati i građansko obrazovanje putem tradicionalnih tečajeva, ali i inovativnih oblika učenja;

16.

ističe potrebu razrade mehanizama za jačanje solidarnosti i suradnje među svim europskim regijama s jedne strane te za jačanje suradnje između različitih uprava i specijaliziranih aktera s druge strane. Osvješćivanje vlada država članica, u čijoj su nadležnosti pitanja povezana s azilom, predstavlja izazov od presudne važnosti;

17.

s tim u vezi upućuje na dobre prakse građanske integracije u okviru koje se državljanima trećih zemalja nude tečajevi društvene orijentacije kako bi se na interaktivan način upoznali s europskim vrijednostima i normama te s načinom života u društvu zemlje domaćina. Cilj je pružiti im podršku kako bi se oboružali alatima potrebnima da u potpunosti sudjeluju u društvu;

18.

predlaže da se utvrde inicijative raznih država članica u sklopu kojih se od državljana trećih zemalja traži da potpišu izjavu o angažiranosti ili sudjelovanju koja pored ostalog sadrži navode o temeljnim normama i vrijednostima i da se preispita kako te inicijative utječu na društvo o kojemu je riječ te da se rezultati i iskustva s takvim programima dijele kako bi lokalne i regionalne vlasti od njih mogle imati koristi; naglašava da se ne samo državljani trećih zemalja već i lokalno stanovništvo trebaju aktivno obvezati na poštovanje tih temeljnih normi i vrijednosti;

19.

ponavlja da je integracija dvosmjeran proces u kojem i zemlja domaćin ima zadatak koji treba ispuniti. S tim u vezi od zemalja domaćina traži da državljanima trećih zemalja omoguće aktivno sudjelovanje u zajednici uklanjanjem prepreka i pružanjem pristupa osnovnim uslugama. One također moraju organizirati integracijski proces na taj način da se državljani trećih zemalja upoznaju s društvom u kojem žive. Pogotovo u slučaju migracija čitavih obitelji zemlja domaćin može odigrati važnu ulogu u procesu integracije. Prva instanca su države članice i lokalne ili regionalne vlasti, a nakon njih važni partneri u integracijskoj politici su nevladine organizacije, civilno društvo, privatni sektor, vjerske zajednice ili zajednice etničkih manjina u zemlji domaćinu;

20.

ukazuje također na odgovornost svih tih raznih sudionika u pripremi zemlje domaćina na dolazak državljana trećih zemalja i poticanje prihvaćanja te u tom kontekstu naglašava važnost davanja točnih informacija zemlji domaćinu;

21.

uvjeren je da proces integracije treba, ako je to moguće, početi što prije, čak i dok se državljanin treće zemlje još uvijek nalazi u zemlji podrijetla;

22.

ističe da je poznavanje jezika zemlje domaćina ključno za uspješnu integraciju i da učenje novog jezika često zahtijeva dosta vremena. Stoga razne države članice EU-a već organiziraju učenje jezika ili testove prije dolaska državljana trećih zemalja u zemlju domaćina. Na taj će način državljani trećih zemalja boraviti u zemlji domaćinu samo kratko vrijeme, ili uopće neće, bez sposobnosti komuniciranja na lokalnom jeziku, što će olakšati interakciju s lokalnom zajednicom zemlje domaćina. Naravno, takav aranžman nipošto ne smije biti uvjet za pružanje zaštite izbjeglicama ili korisnicima supsidijarne zaštite;

23.

naglašava da su informativni razgovori s državljanima trećih zemalja važan alat za razvoj prilagođenog pristupa jer omogućuju bolji uvid u očekivanja državljana trećih zemalja i zemlje domaćina. Te razgovore treba, po mogućnosti, već djelomično obaviti u zemlji podrijetla kako bi se državljani trećih zemalja mogli u potpunosti usredotočiti na stvarni proces integracije čim stignu u zemlju domaćina;

24.

naglašava važnost popratnih mjera informiranja zemlje domaćina prije dolaska državljana trećih zemalja, pogotovo u sredinama u koje se preseljavaju izbjeglice;

25.

pozdravlja usmjerenost Komisije na obrazovanje kao ključan dio uspješne integracijske politike i zahtijeva da se pritom poštuje princip supsidijarnosti;

26.

naglašava da bi učenje službenog jezika zemlje domaćina trebalo biti prioritet kako bi državljani trećih zemalja i njihova djeca što prije mogli komunicirati sa zajednicom zemlje domaćina, ostvarivati svoja prava i ispunjavati svoje obveze. Važno je da se obrazovanje prilagodi profilu državljana trećih zemalja i njihovim specifičnim potrebama;

27.

ukazuje na dobre prakse koje se primjenjuju u sklopu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja državljana trećih zemalja koji ne govore jezik zajednice; škole mogu ponuditi obrazovanje prilagođeno državljanima trećih zemalja tako što će za njih uvesti posebne razrede, pružati im dodatnu podršku u običnim razredima, ili koristiti kombinaciju jednog i drugog pristupa (9);

28.

ističe dobre prakse za premošćivanje jezičnih barijera, kao što je korištenje usluga prevoditelja i tumača u nastavi, koji govore jezik državljana trećih zemalja i pomažu nastavnicima i odgajateljima u nastojanjima da imigranti koji još nisu svladali jezik zemlje domaćina aktivno komuniciraju s obrazovnim ustanovama koje pohađaju njihova djeca;

29.

pozdravlja prijedlog Komisije za daljnje razmatranje mogućnosti organiziranja građanskog odgoja u srednjoškolskom obrazovanju s obzirom na potrebu da svatko razumije zakone, kulturu, norme, vrijednosti i standarde određenog društva te predlaže da se to napravi i u sklopu obrazovanja odraslih i strukovne izobrazbe;

30.

zahtijeva da se dodatna pažnja posveti državljanima trećih zemalja dobne skupine od 16 do 18 godina koji su često pri kraju obveznog školovanja, ali u mnogim slučajevima još ne posjeduju alate neophodne za strukovno osposobljavanje, nastavak školovanja ili sudjelovanje na tržištu rada;

31.

pozdravlja činjenicu da Komisija u prvi plan stavlja integraciju na tržište rada kao mogućnost da se državljani trećih zemalja afirmiraju i uključe u društvo, s obzirom na izazov koji predstavlja općenito niža stopa zaposlenosti državljana trećih zemalja, posebice žena, u odnosu na stanovništvo rođeno u zemlji domaćinu (10);

32.

poziva na uspostavu sustava koji će državljanima trećih zemalja omogućiti da što prije pristupe tržištu rada, možda kroz pripravništvo ili uz pomoć usluga savjetovanja i pravne pomoći. To otvara mogućnost praktične uporabe jezika u kontaktu s kolegama na poslu te mogućnost umrežavanja, što može dovesti do zaposlenja i ostvarivanja vlastitog prihoda;

33.

pozdravlja mjere namijenjene državljanima trećih zemalja koji više nisu u školskoj dobi za naknadno stjecanje stručnog obrazovanja i za poboljšanje spremnosti za osposobljavanje, u kontekstu uključivanja u obrazovni sustav i na tržište rada;

34.

uvjeren je da ciljana ekonomska migracija radne snage može pomoći svladavanju izazova starenja radne snage, zadovoljavanju potrebe za radnom snagom sa specifičnim vještinama i uklanjanju pritiska na naše sustave socijalne skrbi, ali naglašava da prijam i prateću integraciju izbjeglica i načelo spajanja obitelji prvenstveno treba promatrati kao nešto što je u interesu i društva domaćina i migranata i što se zasniva na temeljnim pravima i međunarodnim obvezama, a ne kao rješenje za probleme našeg tržišta rada;

35.

prepoznaje potrebu brze i točne procjene i ocjene vještina i kvalifikacija koje su državljani trećih zemalja stekli tijekom obrazovanja ili osposobljavanja jer je prioritet omogućiti imigrantima sudjelovanje na tržištu rada ili ih uključiti u strukovno obrazovanje. Stoga s nestrpljenjem očekuje izradu prijedloga Komisije u okviru Novog programa vještina za Europu (11);

36.

u vezi s revizijom Direktive o plavoj karti (12) ističe da je za europska gospodarstva ključno da učinkovito privlače visokokvalificiranu radnu snagu za nepopunjena radna mjesta;

37.

pozdravlja organiziranje Trilateralnog socijalnog sastanka na vrhu 16. ožujka 2016. godine na temu izbjegličke krize, ali također poziva na veće sudjelovanje obrazovne zajednice, važnog partnera koji može pomoći u raspravi o integraciji (na tržište rada);

38.

još jednom naglašava da se mora napraviti jasna razlika između (ekonomskih) migranata i izbjeglica ili korisnika supsidijarne zaštite, posebno u političkoj raspravi o pristupu osnovnim uslugama s obzirom na to da različite ciljne skupine mogu imati različite potrebe, pa je potreban temeljito drugačiji pristup; međutim, ističe da se potreba omogućavanja uspješne integracije tiče svih državljana trećih zemalja koji zakonski borave u EU-u;

39.

naglašava da je u nadležnosti država članica da organiziraju svoj sustav socijalne skrbi; prima na znanje političke rasprave u raznim državama članicama u kojima se insistira na načelu osiguranja, što vodi to toga da se i državljanima trećih zemalja postupno daju određena socijalna prava na temelju plaćenih doprinosa;

40.

u kontekstu zdravstvene zaštite poziva na stavljanje većeg naglaska na aspekt mentalnog zdravlja koji može biti posebno važan prilikom prihvata i integracije ratnih izbjeglica ili osoba s drugim traumatskim iskustvima, posebno kod djece i mladih;

41.

svjestan je da države članice imaju pravo tražiti od migranata koji nemaju pravo na zaštitu u skladu s međunarodnim pravom da sami skrbe za sebe kada stignu u zemlju domaćina i da se ne oslanjaju na sustav socijalne skrbi;

42.

naglašava da se dovoljna pažnja mora pokloniti socijalnoj stanogradnji, premda bi stanari – bilo da je riječ o državljanima trećih zemalja ili ne – s vremenom trebali postati samostalni što će im omogućiti da smještaj pronađu na privatnom tržištu;

43.

pozdravlja činjenicu da Komisija smatra da se integracijska politika ne smije provoditi nauštrb drugih ranjivih skupina u zemlji domaćinu;

44.

pozdravlja činjenicu da Komisija u ovom dijelu Akcijskog plana stavlja naglasak na aktivno građanstvo, odnosno na to da državljani trećih zemalja ne ostanu zauvijek samo pridošlice, nego da što prije postanu dio društva zemlje domaćina, bez obzira na svoje državljanstvo; stoga ne poziva samo na osmišljavanje politike integracije, već i na uključivanje u građanstvo i izgradnju zajednice;

45.

slaže se s Komisijom da integraciju ne čini samo učenje jezika i pronalazak posla već i aktivno sudjelovanje u društvu i u civilnom društvu. To je glavni razlog zašto je važno da se integracija državljana trećih zemalja ne sugerira i zahtijeva samo na razini politike, nego da u njoj sudjeluje i civilno društvo;

46.

smatra da je, pored formalnog učenja službenih jezika društva zemlje domaćina, za državljane trećih zemalja važna i interakcija s civilnim društvom koja će im pružiti potreban neformalni okvir za korištenje i prakticiranje tih novih jezika te im tako na vrlo praktičan način omogućiti da ih bolje svladaju;

47.

slaže se s Komisijom da sudjelovanje državljana trećih zemalja u civilnom društvu zajednice domaćina potiče uzajamno razumijevanje i dijalog, osigurava veću prihvaćenost imigranata u zajednici te suzbija diskriminaciju i rasizam;

48.

podržava Komisiju u njezinom pozivu državama članicama da se osigura provedba prava na zaštitu od diskriminacije i rasizma te poziva na aktivnu politiku jednakih mogućnosti i nediskriminacije u cilju jačanja pravednog građanskog društva;

49.

pozdravlja napore Komisije za unaprjeđivanje postojeće mreže nacionalnih kontaktnih točaka Europske mreže za integraciju sa snažnijom ulogom u razmjeni dobrih praksi, osobito u suradnji s civilnim društvom i lokalnim i regionalnim vlastima;

50.

traži od Komisije da Europska mreža za integraciju postane platforma za poticanje i podršku suradnji i suodgovornosti između državne, regionalne i lokalne razine vlasti pri osmišljavanju inicijativa integracijske politike te pri koordinaciji i podjeli ovlasti (13);

51.

izražava žaljenje – unatoč tomu što priznaje da se ovdje radi o ovlasti država članica – što su države članice u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014.–2020. posredstvom svojih nacionalnih programa u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) izdvojile manje sredstava premda su se potrebe povećale, posebno s obzirom na aktualnu migracijsku, azilantsku i humanitarnu krizu;

52.

pozdravlja činjenicu da Komisija u nacrtu proračuna za 2017. planira povećati financijsku potporu EU-a državama članicama za integracijske politike u okviru AMIF-a;

53.

smatra da treba pronaći sinergije između različitih europskih fondova kojima se može potpomoći integracija. Određene integracijske projekte moguće je provesti uz pomoć, u prvom redu, AMIF-a, ali isto tako i u okviru Fonda za unutarnju sigurnost (ISF), Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) i Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) (14);

54.

potiče Europsku komisiju da razmotri uvođenje posebnog tematskog cilja na području integracije u okviru kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. kako bi se osigurala učinkovitija i usmjerenija koncentracija sredstava iz ESIF-ova na projekte integracije. Što se tiče programskog razdoblja 2014.–2020., upravljačkim tijelima treba pružiti što jasnije i što detaljnije daljnje smjernice o integracijskim mjerama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz ESIF-ova;

55.

poziva da se državama članicama, tijelima lokalne i regionalne vlasti i civilnom društvu osigura što jednostavnije podnošenje prijedloga za nacionalne programe u okviru raznih fondova te stoga pozdravlja prijedlog Komisije o većem korištenju partnerskih mehanizama;

56.

poziva na intenzivniju i ciljaniju primjenu Interrega za potporu integracijskim projektima. To bi moglo obuhvaćati prilagođavanje pravila i prioriteta odgovarajućih operativnih programa. Naglašava da europska teritorijalna suradnja poticanjem sinergija i razmjene dobrih praksi može igrati ključnu ulogu u unapređivanju integracijskih politika, osobito na lokalnoj razini;

57.

poziva Komisiju da smanji administraciju i birokraciju u nadzornim mehanizmima različitih europskih fondova namijenjenih integracijskim projektima tako da se sva energija država članica i tijela lokalnih i regionalnih vlasti može učinkovito uložiti u integracijske politike na terenu, bez ugrožavanja opravdano strogog nadzora kojim se osigurava učinkovito korištenje javnih sredstava;

58.

poziva Komisiju da osigura da se pristup prilagođen integracijskim politikama primjenjuje i na nadzorne mehanizme raznih europskih fondova namijenjenih integracijskim projektima, bez ugrožavanja opravdano strogih provjera kojima se osigurava učinkovito korištenje javnih sredstava;

59.

ponovno ističe da se stvarna integracija uglavnom provodi na lokalnoj i regionalnoj razini te da se upravo lokalne i regionalne vlasti najizravnije suočavaju s izazovima i mogućnostima integracije;

60.

stoga poziva Komisiju da uzme u obzir specifične potrebe tijela lokalnih i regionalnih vlasti i da ih više nego ranije uključi u kreiranje, provedbu i promicanje integracijskih politika na europskoj razini te da im u tome pruži maksimalnu podršku;

61.

poziva Komisiju da potiče i financijski podupire države članice i regije u provedbi integracijskih inicijativa, osobito u pogledu obrazovanja i stručnog osposobljavanja, ulaska na tržište rada i nekretnina te da omogućuje razmjenu dobrih praksi već primijenjenih u regijama koje provode mjere integracije kao što je ravnomjerni prihvat;

62.

s tim u vezi traži od Komisije da Odbor regija, kao savjetodavno tijelo Europske unije sastavljeno od predstavnika europskih lokalnih i regionalnih vlasti, bude njezin privilegirani partner, ali i da potiče druge oblike suradnje s lokalnim i regionalnim vlastima, njihovim udrugama i drugim partnerstvima, mrežama i platformama (kao što su Euro-mediteranska skupština lokalnih i regionalnih vlasti, Konferencija regionalnih i lokalnih vlasti za Istočno partnerstvo, Zajednički savjetodavni odbori, radne skupine, Konferencija rubnih i pomorskih regija, Vijeće europskih općina i regija i sl.) kako bi se postiglo što veće sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti;

63.

poziva Komisiju da aktivno uključi Odbor regija u potporu i razmjenu dobrih praksi – usmjerenu na lokalne i regionalne vlasti – posebno u vezi s integracijskim politikama prije polaska ili dolaska i integracijskim politikama u vezi s obrazovanjem, zapošljavanjem i strukovnim osposobljavanjem, pristupom osnovnim uslugama te aktivnim sudjelovanjem u socijalnom uključivanju; s tim u vezi upućuje na komparativnu studiju Odbora regija o integraciji (15);

64.

poziva Komisiju da nastavi ostvarivati napredak u pogledu maloljetnika bez pratnje u migracijskom procesu, što je u nadležnosti određenih regija, te je poziva da među državama članicama promiče raspodjelu opterećenja i odgovornosti između europske, nacionalne i regionalne razine. Stoga s nestrpljenjem očekujemo Komisijinu novu sveobuhvatnu strategiju koja će se provoditi kao nastavak Akcijskog plana za maloljetnike bez pratnje (2010.–2014.) kako bi se u obzir uzeo problem djece koja se vode kao nestala i djece bez pratnje;

65.

pozdravlja eksplicitno upućivanje Komisije na mrežu SHARE i njezin projekt „Share City Curriculum” (16), koji lokalnim i regionalnim vlastima omogućuje pristup nizu instrumenata za pomoć zajednicama domaćinima u provedbi mjera koje se primjenjuju u slučaju preseljenja izbjeglica;

66.

poziva Komisiju da aktivno uključi Odbor regija u novu Europsku mrežu za integraciju, Europski migracijski forum i partnerstvo za integraciju državljana trećih zemalja u okviru Plana EU-a za gradove (17) te u procjenu i praćenje tzv. pokazatelja integracije.

9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/62