Zaštita okoliša

Bioraznolikost – raznolikost života na zemlji – ugrožena je, uglavnom zbog neodržive ljudske aktivnosti. EU je domaćin širokom spektru životinjskih i biljnih vrsta i raznim prirodnim staništima. Prema podacima Europske agencije za okoliš, stanje očuvanosti većine zaštićenih vrsta u Europi loše je ili vrlo loše. Zaštita prirode važna je zbog nekoliko razloga:

• ključna je za preživljavanje vrsta i njihovih staništa;
• nužna je za dobrobit ljudi:
  • zato što se naša društva i gospodarstva oslanjaju na usluge ekosustava kao što su čista voda i zrak, oprašivanje, reguliranje klime i izvori hrane ili lijekova;
  • zato što ekosustavi koji dobro funkcioniraju sprečavaju pojavu i širenje zoonoza (zaraznih bolesti koje mogu prijeći sa životinja na ljude);
• ključna je za zaštitu naše zajedničke prirodne baštine.

EU je na međunarodnoj razini imao i ima važnu ulogu u zaštiti i očuvanju prirode. Stranka je u nekoliko konvencija, uključujući:

• Konvenciju o zaštiti močvara donesenu u Ramsaru (1971.);
• Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka, poznatu pod nazivom CITES, donesenu u Washingtonu (1973.);
• Konvenciju o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja donesenu u Bonnu (1979.);
• Konvenciju o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa donesenu u Bernu (1982.);
• Konvenciju o biološkoj raznolikosti donesenu u Rio de Janeiru (1992.).

EU obvezuje i Aarhuška konvencija (1998.) koja se odnosi na pristup informacijama iz područja okoliša, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka i pristup pravosuđu.

EU se obvezao zaštititi i obnoviti bioraznolikost. Prvo zakonodavstvo EU-a za zaštitu prirode bila je izvorna Direktiva o pticama donesena 1979. koja je 2009. kodificirana i zamijenjena Direktivom 2009/147/EZ. Tom direktivom osigurava se sveobuhvatna zaštita svih vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju u EU-u. Godine 1992. donesena je Direktiva o staništima (Direktiva 92/43/EEZ) za pomoć u očuvanju bioraznolikosti zaštitom više od 1 000 životinjskih i biljnih vrsta i više od 200 vrsta staništa te kojom je uvedena mreža zaštićenih područja u Europi Natura 2000. Posebnim područjima očuvanja i područjima posebne zaštite mreže Natura 2000 trenutačno (2021.) je obuhvaćeno otprilike 18 % kopna i 9 % mora EU-a.

Zakonodavstvo EU-a u području prirode također uključuje:

• invazivne strane vrste (životinje i biljke koje su slučajno ili namjerno unesene u prirodno okruženje u kojem obično ne obitavaju, s ozbiljnim negativnim posljedicama za njihovo novo okruženje);
• trgovinu divljim vrstama (pravila kojima se provodi CITES, a koja nadilaze zahtjeve konvencije, trgovina proizvodima od tuljana i norme humanog stupičarenja);
• ulogu zooloških vrtova u očuvanju bioraznolikosti.

Od sredine 2000-ih EU je donio niz planova djelovanja i strategija u području bioraznolikosti. Najnovijom u nizu, strategijom za bioraznolikost do 2030., nastoji se zaštititi prirodu i zaustaviti degradaciju ekosustava. Cilj je strategije do 2030. usmjeriti bioraznolikost Europe prema putu oporavka. Ima više od 100 konkretnih mjera i obveza. To je prijedlog doprinosa EU-a međunarodnim pregovorima o globalnom okviru za bioraznolikost nakon 2020. Kao ključni dio europskog zelenog plana, također će poduprijeti zeleni oporavak nakon pandemije bolesti COVID-19.