Povrat PDV-a: porezni obveznici s poslovnim nastanom u drugoj državi članici EU-a

Utvrđuje detaljna pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost (PDV), predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (PDV) EU-a, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata EU-a* već u drugoj državi članici EU-a.

Direktiva se primjenjuje na svakog poreznog obveznika koji nema poslovni nastan u državi članici povrata (već u drugoj državi članici EU-a), koji, tijekom razdoblja povrata:

Države članice EU-a moraju svakom poreznom obvezniku koji nema poslovni nastan u toj državi (već u drugoj državi članici EU-a) vratiti sav PDV naplaćen za robu ili usluge koje su mu isporučili drugi porezni obveznici u toj državi članici ili za uvoz robe u tu državu članicu ako se one koriste u svrhu transakcija navedenih u Direktivi 2006/112/EZ.

Kako bi ispunio uvjete za povrat u državi članici povrata, porezni obveznik koji nema poslovni nastan u toj državi mora provesti transakcije kojima će ostvariti pravo na porezni odbitak u vlastitoj državi članici EU-a. Kada porezni obveznik koji nema poslovni nastan u državi članici povrata u vlastitoj državi članici obavlja transakcije koje podliježu pravu na povrat poreza i transakcije koje ne podliježu tom pravu u toj državi članici, država članica povrata vraća samo dio PDV-a koji se može vratiti.

Ovom se direktivom uvodi potpun elektronički postupak. Porezni obveznik koji nema poslovni nastan u državi članici povrata (već u drugoj državi članici EU-a) šalje svoj elektronički zahtjev za povrat toj državi članici povrata putem elektroničkog portala svoje države članice EU-a. Zahtjev za povrat PDV-a odnosi se na kupnju robe ili usluga za koju je izdan račun tijekom razdoblja za povrat, uz uvjet da je roba uvezena tijekom razdoblja za povrat.

Zahtjev za povrat mora se podnijeti državi članici nastana najkasnije do 30. rujna kalendarske godine koja slijedi nakon razdoblja povrata. Iznos PDV-a koji se potražuje u zahtjevu u načelu ne može biti manji od 400 EUR (ili 50 EUR ako su ispunjeni određeni uvjeti). Ako država prekasno vrati porez, podnositelj zahtjeva imat će pravo na kamate na iznos povrata. Država članica nastana mora podnositelju zahtjeva poslati elektroničku potvrdu o primitku bez odgode.

Primjenjuje se od 20. veljače 2008., a trebala je stupiti na snagu u državama članicama do 1. siječnja 2010. Stavlja izvan snage Direktivu 79/1072/EEZ.

Država članica povrata: država članica u kojoj je PDV naplaćen poreznom obvezniku za robu ili usluge koje mu je isporučio drugi porezni obveznik u toj državi članici ili za uvoz robe u tu državu članicu.

Direktiva Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici (SL L 44, 20.2.2008., str. 23.–28.)

Sukcesivne izmjene Direktive 2008/9/EZ uključene su u originalni tekst. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 79/2012 od 31. siječnja 2012. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu pojedinih odredaba Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 29, 1.2.2012., str. 13.–32.)

Sukcesivne izmjene Uredbe (EU) br. 79/2012 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.

Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 268, 12.10.2010., str. 1.–18.)