Mjere EU-a za sprječavanje olakšavanja ilegalnog useljavanja

KLJUČNE TOČKE

Povrede

Olakšavanje ilegalnog useljavanja sastoji se od:

1. namjernog pomaganja osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja države članice EU-a i pritom krši zakone ili
2. namjernog pomaganja, i zbog financijske koristi, osobi koja nije državljanin države članice da boravi na državnom području države članice EU-a i pritom krši zakone.

Međutim, u prvom slučaju, kada je cilj pružanje humanitarne pomoći, države članice EU-a nisu obvezne izreći sankcije.

Sankcije

Države članice EU-a moraju donijeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kaznene sankcije koje mogu dovesti do izručenja. Kaznenopravne sankcije mogu biti popraćene i drugim mjerama, kao što su:

• zapljena prijevoznih sredstava korištenih pri počinjenju kaznenoga djela;
• zabrana obavljanja profesionalne djelatnosti u okviru koje je počinjeno kazneno djelo, ili
• izgon.

Počinjenje povrede ili poticanje na počinjenje mora biti kažnjivo kaznom zatvora, s maksimalnom kaznom od najmanje osam godina:

• ako je počinjeno radi stjecanja financijske koristi;
• ako je počinjeno kao djelatnost zločinačke organizacije; ili
• ako su životi osoba nad kojima je počinjeno bili ugroženi.

Odgovornost pravnih osoba

Države članice EU-a moraju donijeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije protiv pravnih osoba¹ za pomoć ilegalnom useljavanju u svoju korist, u svim sljedećim okolnostima:

• povredu je počinila osoba koja ima vodeći položaj unutar pravne osobe;
• povredu je počinila osoba podređena toj pravnoj osobi i nad kojom osoba s vodećim položajem ne provodi nadzor ili kontrolu.

Sankcije moraju uključivati kaznene ili nekaznene novčane kazne te mogu uključivati i druge sankcije primjerice:

• izuzimanje od državne pomoći;
• privremena ili trajna zabrana obavljanja gospodarskih djelatnosti; ili
• sudski nadzor ili mjera raskida.

Nadležnost

• Države članice EU-a moraju osigurati da se njihova nadležnost primjenjuje na povrede počinjene na njihovu državnom području. One mogu odlučiti primjenjuju li svoju nadležnost u slučajevima kada je kazneno djelo počinio jedan od njihovih državljana ili u korist pravne osobe sa sjedištem na njezinu državnom području. Ako država članica EU-a ne izruči svoje državljane, ona mora utvrditi da se njezina nadležnost primjenjuje na povrede koje su počinili njezini državljani izvan njezina državnog područja.
• Kada država članica EU-a postane svjesna povrede zakona o useljavanju neke druge države članice EU-a, ona mora obavijestiti dotičnu zemlju. Ako jedna država članica EU-a traži od druge pokretanje progona na temelju povrede svojeg zakona o useljavanju, ona mora dostaviti službeno izvješće ili potvrdu u kojoj se navode odredbe prekršenog zakona.

Teritorijalna primjena

• Danska ne sudjeluje u provedbi ove direktive ni odluke u skladu s pravom EU-a, ali je obvezuju njezina pravila na temelju Protokola 22.
• Direktiva i Odluka prvotno su se primjenjivale na Ujedinjenu Kraljevinu, ali se ona odlučila za izuzeće iz Okvirne odluke s učinkom od 1. prosinca 2014. na temelju članka 10. stavka 4. Protokola 36. Stoga se samo Direktiva primjenjuje na Ujedinjenu Kraljevinu.
• Paket mjera još uvijek se ne odnosi na Irsku.
• Direktiva i Odluka predstavljaju razvoj schengenske pravne stečevine i stoga se primjenjuju na Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku.