Schengen

ČEMU SLUŽI SCHENGENSKO PODRUČJE?

Ukidanje kontrola na unutarnjim granicama uz istodobno pružanje visoke razine sigurnosti građanima. To uključuje pooštravanje i primjenu jedinstvenih kriterija za kontrolu na zajedničkoj vanjskoj granici, razvijanje suradnje između graničnih straža, nacionalne policije i pravosudnih tijela te upotrebu sofisticiranih sustava razmjene informacija.

KLJUČNE TOČKE

Razvoj schengenske suradnje

Schengenska suradnja razvila se iz inicijative pet zemalja u temeljno područje u nadležnosti Unije kojim se uređuje putovanje bez unutarnjih granica i nadzor vanjske granice po sljedećim fazama:

• 1985. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg i Nizozemska potpisale su u luksemburškom mjestu Schengen sporazum o postupnom ukidanju kontrole unutarnjih granica.
• 1990. Istih pet zemalja potpisalo je Konvenciju o provedbi Schengenskog sporazuma kojom su se utvrdile mjere i zaštitne mjere za primjenu sporazuma.
• 1995. Uspostavljeno je schengensko područje bez unutarnjih granica te su ukinute granične kontrole između sedam država članica EU-a.
• 1999. Schengenskim protokolom uz Ugovor iz Amsterdama schengenska je suradnja uključena u pravni okvir EU-a.
• 2022. Osnovano je Schengensko vijeće i uspostavljen je schengenski ciklus, okosnica sustava upravljanja schengenskim područjem.
• 2025. Povodom 40. obljetnice potpisivanja Schengenskog sporazuma te u svrhu obnove predanosti području bez unutarnjih granica, odobrena je Schengenska deklaracija.

Članstvo

• Počevši s pet članica osnivačica, schengensko područje sada uključuje sve države članice, osim Irske i Cipra, uz četiri pridružene zemlje: Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku.

Nadzor unutarnjih granica u praksi

• Sve osobe koje zakonito borave na schengenskom području, bez obzira na državljanstvo, mogu bez kontrole prelaziti unutarnje granice.
• Nacionalna tijela mogu provoditi policijske provjere na terenu ili na granici ili na pograničnim područjima kada se one temelje na općim informacijama i iskustvu te nije riječ o sustavnim provjerama putovnica.
• Pojedinci moraju posjedovati određene putne isprave, ovisno o tome jesu li oni državljani EU-a, članovi obitelji iz zemalja izvan EU-a ili državljani zemalja izvan EU-a.
• Svaka zemlja schengenskog područja iznimno može ponovno uvesti nadzor unutarnjih granica kao privremenu mjeru u krajnjoj nuždi, ako postoji ozbiljna prijetnja javnoj politici ili unutarnjoj sigurnosti. O tome mora obavijestiti ostale schengenske zemlje, Europski parlament, Europsku komisiju i javnost. Nakon pandemije bolesti COVID-19, Zakonik o schengenskim granicama sada također sadržava posebna pravila za uvođenje mjera u slučaju zdravstvene krize, čime se uloga dodjeljuje Vijeću Europske unije.

Pojačana sigurnost

U schengenskom području primjenjuje se jedinstveni skup pravila koji obuhvaća:

• način na koji se trebaju provoditi kontrole osoba koje prelaze vanjsku granicu EU-a, u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama;
• usklađivanje uvjeta za ulazak uz zajedničku viznu politiku i pravila o vizama za kratkotrajan boravak;
• dublju suradnju između država i europskih agencija u borbi protiv prekograničnog kriminala;
• jaču pravosudnu suradnju bržim sustavom izručenja i prijenosom kaznenih presuda među nadležnim tijelima.

Schengenski informacijski sustav (SIS)

Ovaj opsežni informacijski sustav:

• podupire kontrolu vanjskih granica i suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva između schengenskih zemalja;
• uspostavljen je 1995. i nakon toga proširivan (posljednji put 2023., kada su ugrađena nova upozorenja, dok su za postojeća uvedene nadogradnje i fotografije), zbog novih migracijskih i sigurnosnih izazova;
• sadržava podatke o:
  • osumnjičenicima za kaznena djela,
  • pojedincima koji možda nemaju pravo ulaska ili boravka u EU-u,
  • nestalim osobama,
  • ukradenoj, protupravno prisvojenoj ili izgubljenoj imovini;
• njime se koriste nacionalna tijela odgovorna za:
  • granični nadzor,
  • policijsku i carinsku kontrolu,
  • javno gonjenje u kaznenom postupku i sudske istrage prije optužbe,
  • izdavanje viza i dozvola boravka;
• mogu mu pristupiti Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) i Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol).

Vizni informacijski sustav (VIS)

Vizni informacijski sustav omogućuje schengenskim zemljama da razmjenjuju podatke o vizama, osobito o zahtjevima za izdavanje viza za kratkotrajni boravak. Njime, kao i Schengenskim informacijskim sustavom upravlja Agencija Europske Unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA).

Uvjeti za članstvo

Nove države članice moraju uskladiti svoje nacionalne sustave sa svim schengenskim pravilima u okviru postupka proširenja EU-a. To uključuje izgradnju institucijskog i operativnog kapaciteta za primjenu schengenskih pravila u skladu s najvišim standardima putem snažnog nacionalnog okvira za upravljanje schengenskim područjem.

Kad zemlja pristupi EU-u, ona postaje schengenska zemlja, što znači da sva schengenska pravila postaju obvezujuća u trenutku pristupanja. Međutim, neke se odredbe, kao što su potpuni aktivni pristup svim informacijskim sustavima, pravo na izdavanje schengenskih viza i ukidanje kontrola na unutarnjim granicama, primjenjuju tek u kasnijoj fazi. Kako bi se te odredbe primjenjivale, nova schengenska zemlja mora proći sveobuhvatnu procjenu koju koordinira Komisija i koja se provodi u bliskoj suradnji s državama članicama u okviru mehanizma za evaluaciju schengenske pravne stečevine (vidjeti sažetak).

Nakon što se procjenom potvrdi da država ispunjava sve potrebne uvjete te da učinkovito primjenjuje schengensku pravnu stečevinu, Vijeće donosi odluku kojom se odobrava ukidanje nadzora unutarnjih granica Taj zadnji korak predstavlja potpunu integraciju države u schengensko područje bez nadzora unutarnjih granica.