07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31969R1192

---

L 156/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.06.1969.

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 1192/69

od 26. lipnja 1969.

o zajedničkim pravilima normalizacije računa željezničkih prijevoznika

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 75. i 94.,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 13. svibnja 1965. (1) o usklađivanju određenih odredaba koje utječu na tržišno natjecanje u željezničkom i cestovnom prijevozu i prijevozu unutarnjim plovnim putovima,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je jedan od ciljeva zajedničke prometne politike ukloniti nejednakosti do kojih dolazi zbog toga što tijela javne vlasti nameću financijske obveze ili dodjeljuju povlastice željezničkim prijevoznicima i koje bi shodno tome mogle dovesti do znatnog narušavanja uvjeta tržišnog natjecanja;

budući da je u tu svrhu primjereno donijeti takve mjere kojima će se osigurati uklanjanje učinaka takvih financijskih obveza ili povlastica s ciljem postizanja jednakosti u postupanju sa svim načinima prijevoza; budući da se za određene kategorije financijskih obveza ili povlastica, takva mjera može sastojati u njihovom ranom okončanju; budući da se, s obzirom na druge kategorije financijskih obveza ili povlastica, takva mjera mora provesti kao dio postupka normalizacije računa željezničkih prijevoznika, pri čemu je značajka takve normalizacije plaćanje naknade s obzirom na učinke takvih financijskih obveza ili povlastica;

budući da je potrebno konačno urediti stanje u vezi s nekim kategorijama financijskih obveza ili povlastica koje obuhvaća normalizacija zajedno s postupnim usklađivanjem pravila kojima su uređeni financijski odnosi između željezničkih prijevoznika i država kako je utvrđeno u članku 8. Odluke Vijeća od 13. svibnja 1965. o usklađivanju određenih odredaba koje utječu na tržišno natjecanje u željezničkom i cestovnom prijevozu i prijevozu unutarnjim plovnim putovima; budući da je stoga primjereno, za te kategorije obveza ili povlastica, do konačnog uređenja, da svaka država ima pravo u svakom pojedinačnom slučaju odlučiti treba li do normalizacije doći; budući da je, ako je odluka o normalizaciji donesena, normalizaciju potrebno provesti u skladu sa zajedničkim pravilima utvrđenima ovom Uredbom, posebno u vezi s metodama obračunavanja novčane naknade;

budući da je potrebno prije isplate naknade zbog normalizacije računa odrediti financijske obveze ili povlastice željezničkih prijevoznika u usporedbi s njihovim položajem ako posluju pod jednakim uvjetima kao i drugi prijevoznici;

budući da se, kako bi se to moglo odrediti, moraju odrediti slučajevi na koje bi se normalizacija trebala primjenjivati; budući da je potrebno obuhvatiti sve postojeće slučajeve u državama članicama, uz izuzetak, s jedne strane, obveza javne službe, u smislu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1191/69 (4) od 26. lipnja 1969. o djelovanju država članica u vezi s obvezama koje su svojstvene javnim uslugama u željezničkom i cestovnom prometu i prometu unutarnjim vodnim putovima, te s druge strane, razlika u financijskim obvezama za infrastrukturu i oporezivanje prema pravilima kojima se uređuju ta tri načina prijevoza – razlika koje će se pravovremeno ukloniti u okviru mjera predloženih s obzirom na određivanje pristojbi za korištenje infrastrukture, a sukladno prilagodbi općih i posebnih sustava oporezivanja u vezi s prijevozom;

budući da svaka normalizacija ima svoje posebne značajke, potrebno je odrediti područje primjene svakog takvog slučaja i utvrditi načela obračunavanja koja će se primjenjivati u svrhu određivanja financijskih obveza, odnosno povlastica dodijeljenih željezničkim prijevoznicima;

budući da je, s ciljem određivanja iznosa takvih obveza ili povlastica, nužno usporediti sustav koji se primjenjuje na željezničke prijevoznike s onim koji se primjenjuje na privatne prijevoznike koji obavljaju druge vrste prijevoza;

budući da su financijske obveze željezničkih prijevoznika u pravilu veće od povlastica koje uživaju i da nadalje takvi prijevoznici mogu lako pribaviti računovodstvene podatke nužne za utvrđivanje iznosa takvih obveza ili povlastica; budući da je stoga primjereno omogućiti takvim prijevoznicima davanje inicijative po tom pitanju, pri čemu je nadležnim tijelima država članica prepušteno da u skladu s odredbama ove Uredbe, a prije utvrđivanja iznosa naknade, provjere iznose na kojima su prijevoznici temeljili svoje zahtjeve; budući da je poželjno utvrditi rok u kojem ta tijela moraju donijeti odluku;

budući da je, s obzirom da je plaćanje naknade povezano s izradom državnog proračuna ili proračuna nadležnih tijela i željezničkih prijevoznika, primjereno utvrditi posebne odredbe kojima se predviđa izvršavanje plaćanja na temelju predračuna i podmirenja nepodmirenih iznosa;

budući da je, radi jasnoće i s ciljem primjerenog objavljivanja normalizacije računa, poželjno iznose naknada koji su odobreni u skladu s normalizacijom računa, uključiti u tablicu koja se nalazi u prilogu godišnjih izvješća željezničkih prijevoznika;

budući da je poželjno osigurati da države članice prijevoznicima omoguće odgovarajuće načine za izražavanje njihovih interesa u vezi s pojedinačnim odlukama koje su države članice donijele u provedbi ove Uredbe;

budući da Komisija mora moći pribaviti od država članica sve odgovarajuće podatke vezane uz primjenu ove Uredbe;

budući da, s obzirom da naknadu plaćenu u skladu s ovom Uredbom dodjeljuju države članice u skladu sa zajedničkim pravilima utvrđenima ovom Uredbom, takvu naknadu potrebno je izuzeti iz prethodnog postupka obavješćivanja iz članka 93. stavka 3. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice;

budući da provedba zajedničke prometne politike iziskuje neposrednu primjenu odredaba ove Uredbe na šest nacionalnih željezničkih prijevoznika; budući da se, zbog položaja drugih željezničkih prijevoznika, posebno s obzirom na uvjete tržišnog natjecanja u prometnom sektoru te zbog potrebe provedbe gore navedene zajedničke prometne politike po fazama, ispitivanje uvjeta za proširenjem primjene ove Uredbe na druge željezničke prijevoznike može odgoditi na nekoliko godina;

budući da postupak normalizacije ne oslobađa, u mjeri u kojoj je moguće, države članice njihove odgovornosti za uklanjanje postojećih uzroka narušavanja tržišnog natjecanja; budući da države članice, ipak, takvim djelovanjem ne smiju izazvati pogoršanje, u pravnom ili činjeničnom smislu, u položaju željezničkog radnika, ili sprečavati ili usporavati poboljšanja njihovih životnih i radnih uvjeta,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

ODJELJAK I.

Pojmovi i područje primjene

Članak 1.

1.   Željeznički prijevoznici normaliziraju račune u skladu sa zajedničkim pravilima navedenima u ovoj Uredbi.

2.   Svaka novčana naknada koja proizlazi iz normalizacije računa iz stavka 1. ovog članka, primjenjuje se od 1. siječnja 1971., u skladu sa zajedničkim postupcima navedenima u ovoj Uredbi.

Članak 2.

1.   U smislu ove Uredbe normalizacija računa željezničkih prijevoznika sastoji se od:

(a)	određivanja naloženih financijskih obveza odnosno povlastica koje uživaju željeznički prijevoznici, u skladu sa svakom odredbom zakona ili drugih propisa, u usporedbi s njihovim položajem ako posluju pod jednakim uvjetima kao drugi prijevoznici;

(b)	plaćanja naknade za obveze ili povlastice koje proizlaze iz točke (a) ovog stavka.

2.   S financijskim obvezama koje proizlaze iz odredaba zakona ili drugih propisa koje sadrže ishod pregovora između socijalnih partnera ne postupa se kao s financijskim obvezama u smislu ove Uredbe.

3.   Normalizacija računa u smislu ove Uredbe ne odnosi se na obveze javne službe koje nameću države članice i koje su obuhvaćene Uredbom (EEZ) br. 1191/69.

Članak 3.

1.   Ova se Uredba primjenjuje na sljedeće željezničke prijevoznike:

—	Société nationale des chemins de fer belges (SNCB)/Nationale Maatschappij der Belgische Spoorwegen (NMBS),

—	Deutsche Bundesbahn (DB),

—	Société nationale des chemins de fer français (SNCF),

—	Azienda autonoma delle Ferrovie dello Stato (FS),

—	Société nationale des chemins de fer luxembourgeois (CFL),

—	Naamloze Vennootschap Nederlandse Spoorwegen (NS).

2.   Komisija najkasnije do 1. siječnja 1973. dostavlja Vijeću mjere koje smatra nužnima u svrhu proširenja primjene ove Uredbe na druge željezničke prijevoznike.

Članak 4.

1.   Normalizacija računa u smislu ove Uredbe primjenjuje se na sljedeće kategorije financijskih obveza ili povlastica:

(a)	plaćanja koja su željeznički prijevoznici dužni izvršiti, ali koja za ostatak gospodarstva, uključujući druge načine prijevoza, podmiruje država (kategorija I.);

(b)	izdatak socijalne prirode koji snose željeznički prijevoznici s obzirom na obiteljske dodatke koji se razlikuju od onih koje bi oni snosili da doprinose plaćaju pod jednakim uvjetima kao i drugi prijevoznici (kategorija II.);

(c)	plaćanja za starosne i druge vrste mirovina koja snose željeznički prijevoznici pod uvjetima različitim od onih koji se primjenjuju na druge prijevoznike (kategorija III.);

(d)	podmirivanje troškova koje željeznički prijevoznici snose za uređaje za osiguravanje željezničko-cestovnih prijelaza (kategorija IV.).

2.   Sljedeće kategorije financijskih obveza ili povlastica koje budu postojale u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe ukidaju se najkasnije do 1. siječnja 1971.:

(a)	obveza zapošljavanja viška radnika s obzirom na potrebe prijevoznika (kategorija V.);

(b)	retroaktivna povećanja plaća koje uvodi vlada države članice, osim kad su ta povećanja namijenjena isključivo u svrhu usklađivanja plaća koje isplaćuju željeznički prijevoznici s plaćama koje se isplaćuju drugdje u prometnom sektoru (kategorija VI.);

(c)	zakašnjenje kod obnove i održavanja koje uzrokuju nadležna tijela (kategorija VII.).

3.   Sljedeće kategorije financijskih obveza ili povlastica koje budu postojale u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe ukidaju se najkasnije do 1. siječnja 1973.:

financijske obveze za obnovu ili zamjenu kao posljedice ratne štete, koje snose željeznički prijevoznici, ali koje je trebala preuzeti država (kategorija VIII.),

troškovi za glavnice i kamate po zajmovima dodijeljenim prema ovoj točki predmet su normalizacije računa u smislu ove Uredbe sve do prestanka obveze.

4.   Sljedeće kategorije financijskih obveza ili povlastica koje budu postojale u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe predmetom su normalizacije računa u smislu ove Uredbe:

(a)	obveza zadržavanja viška radnika s obzirom na potrebe prijevoznika (kategorija IX.);

(b)	mjere u korist radnika, kao priznanje za određene zasluge za državu, koje je država nametnula željezničkim prijevoznicima pod uvjetima koji se razlikuju od onih koji se primjenjuju na druge prijevoznike (kategorija X.);

(c)	dodaci koji se isplaćuju radnicima, a nametnuti su željezničkim prijevoznicima, dok drugim prijevoznicima nisu (kategorija XI.);

(d)	izdatak socijalnog značaja koji snose željeznički prijevoznici, naročito s obzirom na liječenje, različit od onog kojeg bi snosili da doprinose plaćaju po jednakoj osnovi kao i drugi prijevoznici (kategorija XII.);

(e)	financijske obveze prenesene na željezničke prijevoznike kao posljedica zahtjeva države za održavanjem u funkciji radionica ili drugih poslovnih jedinica u okolnostima koje su nespojive s funkcioniranjem na komercijalnoj osnovi (kategorija XIII.);

(f)	uvjeti koji se zahtijevaju za dodjeljivanje ugovora o javnim radovima i nabavama (kategorija XIV.).

Sljedeća kategorija financijske obveze ili povlastice može također biti predmetom normalizacije računa u smislu ove Uredbe:

troškovi za pokrivanje glavnice i kamata zbog ranijeg nedostatka normalizacije (kategorija XV.).

Konačno uređenje u vezi s kategorijama od IX. do XV. donosi Vijeće najkasnije do trenutka donošenja mjera za provedbu članka 8. Odluke Vijeća od 13. svibnja 1965. o usklađivanju određenih odredaba koje utječu na tržišno natjecanje u željezničkom i cestovnom prijevozu i prijevozu unutarnjim plovnim putovima. U međuvremenu, države članice nastoje ukloniti uzroke tih financijskih obveza ili povlastica.

ODJELJAK II.

Zajednička pravila za normalizaciju i naknade

Članak 5.

1.   Svaka financijska obveza ili povlastica za željezničke prijevoznike koja jest ili može biti predmetom normalizacije računa određuje se u skladu s odredbama iz priloga ovoj Uredbi. Prilozi čine sastavni dio ove Uredbe.

2.   Kada je potrebno usporediti uvjete za željezničke prijevoznike, za bilo koju kategoriju koju je potrebno normalizirati, s onima koji se primjenjuju drugdje u prometnom sektoru, uspoređuje ih se samo u odnosu na privatne prijevoznike.

Članak 6.

1.   Bruto iznos naknade za svaku kategoriju normalizacije određuje se s obzirom na kategoriju primjenom načela obračunavanja navedenih u Prilogu.

Neto iznos izračunava se uzimanjem u obzir samo jednom svake stavke koja se pojavljuje više od jednog puta prilikom obračunavanja bruto iznosa za različite kategorije.

2.   Kada se obračunavanjem učinjenim u skladu s odredbama iz priloga za svaku kategoriju normalizacije otkrije financijska obveza za željezničkog prijevoznika, željeznički prijevoznik ima pravo na iznos jednak toj obvezi u obliku naknade tijela javne vlasti.

Kada se takvim obračunavanjem otkrije povlastica za željezničkog prijevoznika, iznos naknade jednak toj povlastici prijevoznik plaća tijelima javne vlasti.

Članak 7.

1.   Željeznički prijevoznici svake godine podnose nadležnim tijelima zahtjeve za normalizaciju u skladu s odredbama ove Uredbe.

2.   Takvi zahtjevi sadržavaju:

(a)	podatke za sljedeću financijsku godinu, izračunane na temelju odredaba zakona ili drugih propisa koji su na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva; i

(b)	podatke nužne za usklađivanje privremeno plaćenih iznosa s obzirom na financijsku godinu za koju su konačni rezultati poznati.

3.   Zahtjev koji se podnosi pravovremeno kako bi se tijelima javne vlasti omogućilo osiguravanje potrebnih proračunskih sredstava, sadrži sve odgovarajuće podatke, naročito u vezi s:

(a)	financijskim obvezama ili povlasticama za svaku kategoriju normalizacije;

(b)	načinom obračuna primijenjenog na svaku kategoriju koja se razmatra;

(c)

bruto i neto iznosima iz članka 6. stavka 1. za svaku kategoriju koja se razmatra. Procjene iz stavka 2. točke (a) ovog članka izračunavaju se na temelju brojčanih podataka za posljednje razdoblje za koje su konačni rezultati poznati, pri čemu su u obzir uzete sve promjene do kojih je moglo doći unutar svake kategorije normalizacije do trenutka podnošenja zahtjeva.

Članak 8.

1.   Nadležna tijela država članica provjeravaju podatke na kojima se temelji zahtjev željezničkog prijevoznika.

2.   Nadležna tijela država članica mogu nakon što prijevozniku omoguće iznošenje primjedbe:

—	prilagoditi iznose naknade i izmijeniti ostale stavke u zahtjevu, ako nisu u skladu s odredbama ove Uredbe,

—	uključiti u zahtjev druge financijske obveze ili povlastice koje proizlaze iz neke od kategorija navedenih u članku 4.

3.   Nadležna tijela u skladu s odredbama ove Uredbe određuju predračunski iznos naknade za sljedeću financijsku godinu i konačni iznos naknade za posljednju prethodnu financijsku godinu za koju su konačni rezultati poznati. Njihova odluka obuhvaća pojedinosti izračuna takvih iznosa.

4.   Nadležna tijela obavješćuju željezničkog prijevoznika o svojoj odluci najkasnije šest mjeseci nakon zaprimanja zahtjeva.

Ako nadležna tijela u tom roku ne donesu odluku, zahtjev prijevoznika smatra se privremeno prihvaćenim.

Članak 9.

Države članice isplaćuju predračunski iznos naknade određen u skladu s člankom 8. tijekom financijske godine za koju je izrađen predračun.

Tijekom te financijske godine, države članice isplaćuju ili naplaćuju saldo naknade dospjele zbog razlike između konačnog iznosa naknade za posljednju prethodnu financijsku godinu za koju su konačni rezultati dostupni i već isplaćenih predračunskih iznosa.

Članak 10.

1.   Iznos naknade isplaćene za svaku kategoriju normalizacije prikazan je u tablici priloženoj godišnjim izvješćima željezničkog prijevoznika. Ta tablica odvojeno prikazuje iznose naknade primljene na temelju predračuna te iznose primljene ili isplaćene prilikom podmirenja nepodmirenog salda kako je predviđeno u članku 9.

U tablici se također prikazuju iznosi naknade odobrene za svaku obvezu javne službe, na temelju Uredbe (EEZ) br. 1191/69.

2.   Ukupan se iznos naknade primljene u skladu s normalizacijom računa i naknade primljene za obveze javne službe, ovisno o važećim pravilima u pojedinim državama, unosi bilo u poslovni račun ili u račun dobiti i gubitka željezničkog prijevoznika.

Članak 11.

Odluke donesene u skladu s odredbama ove Uredbe nadležna tijela država članica moraju obrazložiti i službeno objaviti.

Članak 12.

Države članice željezničkim prijevoznicima, u njihovom svojstvu kao željezničkih prijevoznika, osiguravaju mogućnost da na odgovarajući način iznesu svoja stajališta o njihovim interesima, u vezi s odlukama donesenim u skladu s ovom Uredbom.

ODJELJAK III.

Završne odredbe

Članak 13.

1.   Komisija može zatražiti od država članica da dostave sve odgovarajuće podatke u vezi s primjenom ove Uredbe. Komisija se savjetuje s dotičnim državama članicama kada god smatra da je to potrebno.

2.   Naknada isplaćena u skladu s ovom Uredbom izuzeta je od prethodnog postupka obavješćivanja predviđenog u članku 93. stavku 3. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice.

Države članice odmah prosljeđuju Komisiji pojedinosti o iznosima koji su stvarno isplaćeni kao naknada s obzirom na svaku kategoriju financijske obveze ili povlastice iz ove Uredbe.

Članak 14.

1.   Države članice, nakon savjetovanja s Komisijom i pravovremeno, donose zakone i druge propise potrebne radi provedbe ove Uredbe.

2.   Komisija se savjetuje s državama članicama o predloženim mjerama iz stavka 1. ako država članica to zatraži ili ako Komisija to smatra primjerenim.

---

(1)  SL 88, 24.5.1965., str. 1500/65.

(2)  SL C 135, 14.12.1968., str. 34.

(3)  SL C 118, 11.11.1968., str. 7.

(4)  SL L 156, 28.6.1969., str. 1.

---

PRILOG I.

Kategorija I.:

Plaćanja koja su željeznički prijevoznici dužni izvršiti, ali koja za ostatak gospodarstva, uključujući druge načine prijevoza, podmiruje država

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada željeznički prijevoznik mora u skladu s odredbama zakona ili drugih propisa preuzeti određena plaćanja koja za drugi gospodarski sektor, uključujući druge prijevoznike, u cijelosti ili djelomično snosi država. Takva plaćanja uključuju naknadu za gubitak ili ozljedu uzrokovanu nesrećama na radu te posebne doplatke za djecu radnika.

B.   Načelo obračunavanja

Naknada je jednaka iznosu kojeg bi država snosila da se radilo o prijevozniku u nekom drugom sektoru gospodarstva, uključujući druge načine prijevoza.

---

PRILOG II.

Kategorija II.:

Izdaci socijalne prirode koje snosi željeznički prijevoznik s obzirom na obiteljske dodatke koji se razlikuju od onih koje bi snosio da doprinose plaća pod jednakim uvjetima kao i drugi prijevoznici.

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada željeznički prijevoznik mora u skladu s odredbama zakona ili drugih propisa neposredno ili preko posebnog tijela izvršiti plaćanje za obiteljske dodatke.

B.   Načelo obračunavanja

Financijska obveza koju je potrebno normalizirati jednaka je razlici između:

(a)	iznosa dodataka predviđenih prema općem zakonu i koje je isplatio željeznički prijevoznik; i

(b)

jednakog iznosa prilagođenog: — omjerom između razmjera glava obitelji prema ukupnom broju zaposlenih radnika u željezničkom prijevozniku i takvog razmjera u ukupnosti prijevoznika koji plaćaju doprinose tijelu koje se uzima kao osnova usporedbe, — omjerom između prosječnog broja osoba koje ovise o svakoj glavi obitelji kad se radi o željezničkom prijevozniku i takvog prosječnog broja kad se radi o ukupnosti prijevoznika koji plaćaju doprinose tijelu koje se uzima kao osnova usporedbe.

---

PRILOG III.

Kategorija III.:

Plaćanja za starosne i druge vrste mirovina koja snose željeznički prijevoznici pod uvjetima različitim od onih koji se primjenjuju na druge prijevoznike

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada željeznički prijevoznik mora u skladu s odredbama zakona ili drugih propisa izvršiti plaćanje za starosne i druge vrste mirovina za svoje radnike i druge osobe koje na njih imaju pravo, pod uvjetima različitim od onih koji se primjenjuju na druge prijevoznike.

Do razlike u uvjetima koji uzrokuju razliku u plaćanjima dolazi zbog:

1.   činjenice da željeznice moraju plaćati mirovinske doprinose jer oni dospijevaju na naplatu izravno i u cijelosti, dok drugi prijevoznici plaćaju odgovarajućem tijelu doprinos razmjeran broju njihovih zaposlenih radnika i prema razini plaća tih radnika; ili

2.   činjenice da željeznički radnici dobivaju povlasticu prema određenim posebnim odredbama, koje ne vrijede za druge načine prijevoza, a što dovodi do dodatnih financijskih obveza ili povlastica za željeznice.

B.   Načelo obračunavanja

1.   S obzirom na plaćanja obuhvaćena pod A. točkom 1., naknada je jednaka razlici između financijske obveze koju prijevoznik snosi i one koju bi snosio da, uz jednak broj osoba aktivno zaposlenih i koje primaju jednaku naknadu za rad, podliježe bilo programu prema općem zakonu (opći program socijalne sigurnosti ili obvezatni dopunski programi) ili programu koji se primjenjuje na druge načine prijevoza. U slučajevima kada takvi programi ne nude nikakvu osnovu za usporedbu, kao osnova se uzima program mirovinskog osiguranja predstavnika prijevoznika.

Financijska obveza željezničkog prijevoznika utvrđuje se izravno iz njegovih poslovnih knjiga.

Financijska obveza koju bi prijevoznik imao da, uz jednak broj osoba aktivno zaposlenih i koje primaju jednaku naknadu za rad, podliježe programu uzetom kao osnova usporedbe, utvrđuje se primjenom odredaba zakona ili drugih propisa kojima je određen takav program.

2.   S obzirom na plaćanja obuhvaćena pod A. točkom 2., naknada je jednaka bilo:

(a)	razlici između: — financijske obveze prijevoznika, kako je utvrđeno izravno iz njegovih poslovnih knjiga, i — izravnih ili neizravnih povlastica koje prijevoznik uživa u usporedbi s drugim načinima prijevoza zbog posebnih odredaba navedenih pod A. točkom 2.; ili

(b)	razlici između: — financijske obveze prijevoznika koju snosi ili bi snosio kako bi u cijelosti pokrio plaćanja s obzirom na program odlaska u mirovinu i mirovinskih doprinosa kojem podliježe, i — financijske obveze koja bi nastala da je primijenjen program koji je osnova za usporedbu.

3.   Ako pravila nacionalnog zakonodavstva, koja imaju jednak cilj, ali su sastavljena pod drugačijim uvjetima, imaju jednak učinak kao stavci 1. i 2., naknada se može obračunati u skladu s tim pravilima.

4.   Svaka država članica do 31. prosinca 1970. obavješćuje Komisiju o predračunskom iznosu naknade koju namjerava isplatiti svojem željezničkom prijevozniku u skladu s ranije navedenim načelima.

Komisija o tom pitanju podnosi izvješće do 31. prosinca 1971. Na osnovi tog izvješća i najkasnije do donošenja mjera za provedbu članka 8. Odluke Vijeća od 13. svibnja 1965. o usklađivanju određenih odredaba koje utječu na tržišno natjecanje u željezničkom i cestovnom prijevozu i prijevozu unutarnjim vodnim putovima, Vijeće donosi odluku o tome koje je mjere u tom pogledu potrebno poduzeti.

---

PRILOG IV.

Kategorija IV.:

Troškovi koje željeznički prijevoznici snose za uređaje za osiguravanje željezničko-cestovnih prijelaza

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada željeznički prijevoznik u skladu s odredbama zakona ili drugih propisa snosi neuobičajeno velik udio u troškovima izgradnje i upravljanja uređajima za osiguravanje koje koriste željeznice i drugi načini prijevoza.

Smatra se da se neuobičajeno velik udio snosi u sljedećim slučajevima:

(a)	u slučaju izgradnje nove ceste kada željeznički prijevoznik ima troškove za uređaje za osiguravanje željezničko-cestovnog prijelaza na novoj cesti, osim ako se cesta ne gradi na zahtjev željezničkog prijevoznika;

(b)

u slučaju modernizacije nadvožnjaka ili podvožnjaka ili zamjene prijelaza željezničke pruge u razini nadvožnjaka ili podvožnjaka osim ako se to ne izvodi na zahtjev željezničkog prijevoznika, pri čemu prijevoznik snosi trošak modernizacije, umanjen za svaki dodatni trošak izmjena učinjenih na zahtjev željezničkog prijevoznika i vrijednost neke povlastice koja proizlazi iz modernizacije;

(c)	u slučaju modernizacije prijelaza željezničke pruge u razini a željeznički prijevoznik snosi više od polovice troškova;

(d)

kada, s obzirom na obnovu, održavanje ili upravljanje: — nadvožnjaka ili podvožnjaka, željeznički prijevoznik snosi veći dio troškova, a koje je trebao snositi na temelju točke (a) ili (b) za izgradnju ili modernizaciju uređaja za osiguravanje željezničko-cestovnih prijelaza, — prijelaza željezničke pruge u razini, željeznički prijevoznik snosi više od polovice uključenih troškova.

B.   Načela obračunavanja

Naknada se određuje na sljedeći način:

U slučajevima pod točkom (a):	iznos naknade jednak je udjelu troškova koje snosi željeznički prijevoznik koji nije zatražio izgradnju nove ceste, umanjenom za sve dodatne troškove do kojih je došlo zbog izmjena učinjenih na zahtjev željezničkog prijevoznika;
U slučajevima pod točkom (b):	iznos naknade jednak je udjelu troškova koje snosi željeznički prijevoznik koji nije zatražio predmetnu modernizaciju, umanjenom za sve dodatne troškove izmjena učinjenih na zahtjev željezničkog prijevoznika i vrijednost neke povlastice koju željeznički prijevoznik ima od provedenih radova; takva se povlastica procjenjuje uzimajući u obzir, kada je prijelaz željezničke pruge u razini zamijenjen nadvožnjakom ili podvožnjakom, svaku naknadu koju je željeznički prijevoznik već primio s obzirom na prijelaz željezničke pruge u razini;
U slučajevima pod točkom (c):	iznos naknade jednak je dijelu troškova koje željeznički prijevoznik snosi, a što prelazi polovicu onoga što je dužan snositi;
U slučajevima pod točkom (d):	u slučajevima nadvožnjaka ili podvožnjaka, iznos naknade jednak je dijelu troškova koje snosi željeznički prijevoznik, a što prelazi udio troškova izgradnje ili modernizacijeuređaja za osiguravanje željezničko-cestovnih prijelaza koje on treba snositi u skladu s načelima obračunavanja utvrđenim za slučajeve pod točkama (a) i (b); — u slučaju prijelaza željezničke pruge u razini, iznos naknade jednak je onom dijelu troškova koje snosi željeznički prijevoznik što prelazi polovicu onoga što je dužan snositi.

---

PRILOG V.

Kategorija V.:

Obveza zapošljavanja viška radnika s obzirom na potrebe prijevoznika

Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada željeznički prijevoznik u skladu s odredbama zakona ili drugih propisa mora zaposliti više radnika nego što mu je uistinu potrebno.

---

PRILOG VI.

Kategorija VI.:

Retroaktivna povećanja plaća koja nameće vlada države članice, osim kada su ta povećanja učinjena isključivo u svrhu usklađivanja plaća koje isplaćuju željeznički prijevoznici s plaćama koje se isplaćuju drugdje u prometnom sektoru

Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada se od željezničkog prijevoznika u skladu s mjerom vlade zahtijeva da izvrši retroaktivna povećanja plaća njegovih radnika, bez da mu se omogući usklađivanje stopa kako bi se ta retroaktivna povećanja uzela u obzir, dok se slične financijske obveze ne nameću drugim prijevoznicima.

---

PRILOG VII.

Kategorija VII.:

Zakašnjenje kod obnove i održavanja koja su prouzročila nadležna tijela

Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada je željeznički prijevoznik u skladu s odlukom tijela javne vlasti dužan smanjiti svoje izdatke za obnovu i održavanje na razinu koja je potrebna za osiguravanje neprekidne djelatnosti prijevoznika.

Učinak takvog uplitanja jest povećanje izdataka na neuobičajeno visoku razinu za financijsku godinu u kojoj se odgođeni posao treba obaviti. Takva situacija dovodi do financijske obveze koja se nameće željezničkom prijevozniku u slučajevima kada on nije u mogućnosti povećati iznose raspoređene za te godine za izdatak održavanja i obnova.

---

PRILOG VIII.

Kategorija VIII.:

Financijske obveze za obnovu ili zamjenu kao posljedice ratne štete, koje snosi željeznički prijevoznik, ali koje je trebala preuzeti država

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada se, u skladu s odredbama zakona ili drugog propisa, od željezničkog prijevoznika zahtijeva da preuzme financijske obveze s obzirom na obnovu ili zamjenu kao posljedice ratne štete na drugačijoj osnovi od one koja se primjenjuje na druge prijevoznike.

B.   Načelo obračunavanja

Iznos se određuje usporedbom osnovice na temelju koje su nastale financijske obveze između željezničkog i drugih prijevoznika, pri čemu su u obzir uzeti svi neizravni troškovi posebne prirode obavljanja željezničkog prometa.

Financijske obveze koje je potrebno uzeti u obzir su sljedeće:

(a)	izravni izdatak za obnovu ili zamjenu;

(b)	troškovi glavnice i kamata po zajmovima u vezi s obnovom ili zamjenom.

Iznos naknade utvrđuje se izravno iz poslovnih knjiga željezničkog prijevoznika.

Kada je zajam ugovoren također u svrhu pokrivanja drugih izdataka, financijska obveza iz zajma određuje se na temelju onog dijela zajma namijenjenog obnovi ili zamjeni.

---

PRILOG IX.

Kategorija IX.:

Obveza zadržavanja viška radnika s obzirom na potrebe prijevoznika

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada se od željezničkog prijevoznika, u skladu s odredbama koje su donijela tijela javne vlasti, zahtijeva:

(a)	da zadrži višak zaposlenih radnika koje bi, prema odredbama koje se odnose na njegove radnike, imao pravo otpustiti;

(b)	da zadrži radnike, koji su na temelju nekih odredaba kadrovskih propisa, s kojima željeznički prijevoznik nije suglasan, otpušteni zbog mjera racionalizacije i kojima se ne može ponuditi drugi posao kod prijevoznika.

B.   Načela obračunavanja

Financijske obveze koje su posljedica zadržavanja viška radnika bit će razmjerne broju osoba na koje se ta mjera odnosi.

U slučajevima pod točkom (a):

broj osoba koje će se otpustiti predlaže prijevoznik. Broj osoba koje će se zadržati utvrđuju nadležna tijela. Naknada se plaća s obzirom na izdatak koji se odnosi na višak radnika za to razdoblje s obzirom da ti radnici i dalje predstavljaju višak u odnosu na potrebe.

U slučajevima pod točkom (b):

broj viška radnika koji se uzimaju u obzir prilikom obračunavanja utvrđuje željeznički prijevoznik. Taj je broj jednak broju osoba otpuštenih zbog mjera racionalizacije, pri čemu je u obzir uzeta mogućnost ponovnog zapošljavanja takvih radnika tijekom godine u kojoj mjere racionalizacije stupaju na snagu u pogledu radnih mjesta koja su ostala nepopunjena zbog odlaska u mirovinu, ili u pogledu novostvorenih radnih mjesta.

Iznos tako prouzročene financijske obveze bit će jednak ukupnom iznosu plaća, dodataka i plaćanja socijalnog osiguranja za svaku osobu zadržanu u radnom odnosu ili za svaku homogenu skupinu takvih osoba. U zadnjem slučaju, iznos se može obračunati na temelju prosjeka za svaku takvu skupinu.

---

PRILOG X.

Kategorija X.:

Mjere u korist radnika, kao priznanje za određene zasluge za državu, koje je država nametnula željezničkim prijevoznicima pod uvjetima koji se razlikuju od onih koji se primjenjuju na druge prijevoznike.

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada se od željezničkog prijevoznika zahtijeva da, u skladu s odredbama zakona ili drugih propisa, poduzme posebne mjere, kao što su dodjela dodataka, napredovanja s obzirom na radni staž, dodatna promaknuća, ili slobodni dani, u korist radnika koji su služili u oružanim snagama ili su na poseban način zadužili svoju državu.

B.   Načela obračunavanja

Naknada je jednaka iznosu posebnih povlastica koje prijevoznik treba priznati radnicima.

U vezi s napredovanjem, u obzir se uzimaju samo odobrena napredovanja koja predstavljaju višak u odnosu na stalna zaposlenja.

Naknada se obračunava na dva različita načina, ovisno o broju osoba na koje se ona odnosi:

(a)	obračunavanje se može izvršiti pojedinačno za svaki slučaj; ili

(b)	prema homogenim skupinama osoba, prosječno povećanje troškova po osobi i broj osoba kojima se povlastice dodjeljuju svake godine određuje se za svaku skupinu.

---

PRILOG XI.

Kategorija XI.:

Dodaci za radnike koje plaća željeznički prijevoznik dok ih drugi prijevoznici ne plaćaju

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada se od željezničkog prijevoznika zahtijeva da u skladu s odredbama zakona ili drugih propisa svojim radnicima ili dijelu radnika, bilo da su aktivno zaposleni ili na raspolaganju za aktivno zapošljavanje, dodijeli dodatke koje ne plaćaju drugi prijevoznici. Takvi dodaci uključuju naročito dodatne obiteljske dodatke i dodatne regrese za godišnji odmor.

B.   Načelo obračunavanja

Naknada je jednaka iznosu financijskih obveza koje prijevoznik mora preuzeti.

---

PRILOG XII.

Kategorija XII.:

Izdaci socijalnog značaja koje snose željeznički prijevoznici, naročito s obzirom na liječenje, različit od onog kojeg bi snosili da doprinose plaćaju po jednakoj osnovi kao i drugi prijevoznici

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada se od željezničkog prijevoznika zahtijeva da, u skladu s odredbama tijela javne vlasti, pokrije bilo izravno ili posredstvom posebnog tijela, određene troškove, kao što su troškovi za liječenje.

B.   Načela obračunavanja

Naknada je jednaka razlici između stvarne financijske obveze prijevoznika i obveza koje bi preuzeo da je pridružen tijelu koje se uzima kao osnova usporedbe, pri čemu se dodatak isplaćuje za povlastice koje je prijevoznik dobrovoljno dodijelilo.

U vezi s liječenjem, naknada se obračunava na sljedeći način: financijske obveze željezničkog prijevoznika utvrđuju se izravno iz poslovnih knjiga. Obveza koju bi preuzeo da – uz jednak broj osoba koje su aktivno zaposlene i primaju jednaku naknadu za rad – podliježe programu uzetom kao osnova usporedbe, određuje se u skladu s odredbama zakona ili drugih propisa kojima se određuju takvi programi. Izdatak u odnosu na povlastice koje je željeznički prijevoznik dobrovoljno dodijelilo svojim radnicima, a koje su dodatne u odnosu na one raspoložive prema programu uzetom kao osnova usporedbe, odbija se od razlike između ta dva tako dobivena iznosa.

---

PRILOG XIII.

Kategorija XIII.:

Financijske obveze prenesene na željezničke prijevoznike zbog zahtjeva države za održavanjem u funkciji radionica ili druge poslovne jedinice u okolnostima koje su nespojive s funkcioniranjem na komercijalnoj osnovi

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada se od željezničkog prijevoznika zahtijeva da, u skladu s odlukom tijela javne vlasti, zbog socijalne ili regionalne politike, održava u funkciji radionice ili druge poslovne jedinice čije postojanje više nije opravdano potrebama prijevoznika.

B.   Načelo obračunavanja

Naknada je jednaka trošku održavanja predmetnih radionica u traženoj funkciji. Brojčani podaci za određivanje tog troška su oni navedeni u poslovnim knjigama željezničkog prijevoznika.

---

PRILOG XIV.

Kategorija XIV.:

Uvjeti koji se zahtijevaju za dodjeljivanje ugovora o javnim radovima i nabavama

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada se od željezničkog prijevoznika zahtijeva da, u skladu s odredbom tijela javne vlasti, dio svojih ugovora o radovima i nabavama dodijeli domaćim prijevoznicima smještenim u određenim regijama države članice, ili posebnim kategorijama domaćih izvoditelja.

B.   Načela obračunavanja

Usporedba se radi između cijene koju je zaračunala strana kojoj je ugovor dodijeljen po povlaštenoj osnovi i cijene ponuđene u ekonomski najpovoljnijoj ponudi za taj ugovor, ili u nedostatku takve ponude, za sličan ugovor.

Iznos naknade predstavlja razliku između tih dvaju cijena.

---

PRILOG XV.

Kategorija XV.:

Troškovi za pokrivanje glavnice i kamata zbog ranijeg nedostatka normalizacije

A.   Područje primjene

Ova kategorija obuhvaća slučajeve kada proračun željezničkog prijevoznika, zbog mjera tijela javne vlasti, predviđa financijske obveze za pokrivanje glavnice i kamata po zajmovima ugovorenih s nadležnim tijelima ili predujmove primljene od nadležnih tijela na temelju odluka koje su ta tijela ranije donijela, a koje nisu u skladu s načelima normalizacije predviđenima ovom Uredbom.

B.   Načela obračunavanja

Navedene obveze glavnice i kamata nadležna tijela mogu uvrstiti u svoj vlastiti proračun ili u normalizaciju na temelju ove Uredbe. U zadnjem slučaju, normalizacija se primjenjuje na ukupne postojeće obveze glavnice i kamata prikazanih u proračunu željezničkog prijevoznika za ugovorene zajmove ili otplative predujmove primljene od nadležnih tijela.

Iznos obveza utvrđuje se iz poslovnih knjiga željezničkog prijevoznika.

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

16

---

31992L0114

---

L 409/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.12.1992.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 92/114/EEZ

od 17. prosinca 1992.

o vanjskim izbočinama ispred stražnje stijenke kabine motornih vozila N kategorije

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da treba donijeti mjere za postupno uspostavljanje unutarnjeg tržišta tijekom razdoblja do 31. prosinca 1992.; budući da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica, na kojem je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala;

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju zadovoljiti na temelju nacionalnog zakonodavstva među ostalim odnose na vanjske izbočine kabina teretnih vozila;

budući da se ovi zahtjevi razlikuju u pojedinim državama članicama; budući da je stoga potrebno da sve države članice pored svojih postojećih propisa ili umjesto njih donesu jednake zahtjeve, kako bi na taj način bilo moguće uvesti postupak EEZ homologacije za svaki tip vozila na temelju Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (4);

budući da je radi poboljšanja cestovne sigurnosti nužno i hitno da kabine motornih vozila N kategorije nemaju oštre vanjske izbočine, kako bi se u slučaju nesreće smanjio rizik ozbiljnih ozljeda koje pretrpe osobe koje dođu u dodir s vanjskom površinom vozila;

budući da je preporučljivo poštovati tehničke zahtjeve ECE Pravilnika br. 61 (Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu) s obzirom na jedinstvene odredbe o vanjskim izbočinama kabina teretnih vozila; budući da je ovaj ECE Pravilnik priložen Sporazumu od 20. ožujka 1958. o donošenju jedinstvenih uvjeta za homologaciju i uzajamnom priznavanju homologacije opreme i dijelova motornih vozila,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive, „vozilo” znači svako motorno vozilo N kategorije, kako je utvrđeno u Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ, namijenjeno i izrađeno za uporabu na cesti, sa ili bez nadogradnje, s najmanje četiri kotača i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h.

Članak 2.

Nijedna država članica ne smije odbiti EEZ homologaciju tipa ili nacionalnu homologaciju za određeni tip vozila, ili odbiti ili zabraniti prodaju, registraciju, stavljanje u uporabu ili uporabu nekog vozila radi vanjskih izbočina ispred stražnje stijenke kabine, ako takva vozila ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu I.

Članak 3.

Sve izmjene potrebne radi prilagodbe zahtjeva iz priloga tehničkom napretku donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktivi 70/156/EEZ.

Članak 4.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. lipnja 1993.

One primjenjuju te odredbe od 1. listopada 1993.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 230, 4.9.1991., str. 46.

(2)  SL C 67, 16.3.1992., str. 77. i SL C 305, 23.11.1992.

(3)  SL C 49, 24.2.1992., str. 3.

(4)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 87/403/EEZ (SL L 220, 8.8.1987., str. 44.).

---

PRILOG I.

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ova se Direktiva primjenjuje na vanjske izbočine ispred stražnje stijenke kabine motornih vozila N kategorije; ograničena je na vanjsku površinu, kako je niže utvrđeno i ne primjenjuje se na vanjske retrovizore, uključujući i njihove nosače, ili na opremu kao što su antene i nosači prtljage.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ove Direktive:

2.1.   „vanjska površina” znači dio vozila ispred stražnje stijenke kabine, kako je utvrđeno u točki 2.5., osim same stražnje stijenke i uključujući dijelove kao što su prednja krilca, prednji branici i prednji kotači;

2.2.   „homologacija tipa vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine;

2.3.   „tip vozila” znači motorna vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što je „vanjska površina”;

2.4.   „kabina” znači onaj dio nadogradnje, uključujući vrata, koji predstavlja prostor za vozača i putnike;

2.5.   „stražnja stijenka kabine” znači krajnji stražnji dio vanjske površine prostora za vozača i putnike. Kad položaj stražnje stijenke kabine nije moguće odrediti, za potrebe ove Direktive smatrat će se da je to vertikalna poprečna ravnina postavljena 50 cm iza R točke vozačeva sjedala, kad je sjedalo pomaknuto, ako je namjestivo, u krajnji stražnji položaj za vožnju (vidjeti Prilog III. Direktivi 77/649/EEZ) (1). Ako je kabina opremljena s više od jednog reda sjedala, krajnje stražnje sjedalo za putnika u krajnjem stražnjem položaju uzima se u obzir za definiciju stražnje stijenke kabine. Međutim, proizvođač može, uz suglasnost tehničke službe, zahtijevati neku drugu udaljenost ako je moguće dokazati da udaljenost od 50 cm nije primjereno za konkretno vozilo;

2.6.   „referentna ravnina” znači vodoravna ravnina koja prolazi kroz središte prednjih kotača ili vodoravna ravnina postavljena na visini od 50 cm iznad tla, ovisno o tome što je niže. Ova se ravnina utvrđuje pri opterećenom vozilu;

2.7.   „linija poda” znači linija određena na sljedeći način:

Linija poda je krivulja koja nastaje spajanjem točaka dodira između plašta zamišljenog uspravnog stošca neodređene visine čiji je kut plašta u odnosu na okomitu os 15° i vanjske površine opterećenog vozila pri čemu uspravni stožac stalno dodiruje vanjsku površinu nadogradnje na njenim najnižim mjestima. Kod određivanja linije poda ne uzimaju se u obzir ispušne cijevi, kotači ili funkcionalni mehanički dijelovi pričvršćeni ispod nadogradnje, kao što su oslonci za dizalicu, oslonci ovjesa ili dijelovi koji se upotrebljavaju za vuču ili u slučaju kvara. Kad postoje otvori u području kotača, treba pretpostaviti da su ti otvori nadomješteni zamišljenom površinom koja se uklapa u susjednu vanjsku površinu. Kod određivanja linije poda treba uzeti u obzir prednje branike. Ovisno o tipu vozila, trag linije poda može se nalaziti na rubu profila branika ili na dijelu nadogradnje ispod branika. Kad se istodobno dodiruju dvije ili više točaka, najniža točka dodira upotrebljava se za određivanje linija poda;

2.8.   „polumjer zakrivljenosti” znači polumjer luka kružnice koji se najbliže uklapa u zaobljeni oblik sastavnog dijela koji se razmatra;

2.9.   „opterećeno vozilo” znači vozilo opterećeno do tehnički najveće dopuštene mase, pri čemu ta masa mora biti raspodijeljena po osovinama prema podacima proizvođača.

3.   OPĆI ZAHTJEVI

Odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na one dijelove „vanjske površine” vozila koji se pri neopterećenom vozilu sa zatvorenim vratima, prozorima, poklopcima itd. nalaze:

3.1.1.   izvan područja čija je gornja granica vodoravna ravnina postavljena na visini 2,00 m iznad tla, a donja granica je ili referentna ravnina, kako je utvrđeno u 2.6., ili linija poda kako je utvrđeno u 2.7., prema izboru proizvođača; ili

3.1.2.   unutar područja, kako je opisano u 3.1.1., ali se u stanju mirovanja ne mogu dodirnuti kuglom promjera 100 mm.

3.1.3.   Ako referentna ravnina predstavlja donju granicu područja, uzimaju se u obzir i dijelovi vozila koji su ispod referentne ravnine između dvaju vertikalnih ravnina, od kojih jedna dodiruje vanjsku površinu vozila, a druga joj je paralelna i udaljena 80 mm prema unutrašnjosti vozila od točke u kojoj referentna ravnina dodiruje nadogradnju vozila.

3.2.   Na „vanjskoj površini” vozila ne smije biti dijelova koji vire prema van i koji bi se mogli zakačiti za pješake, bicikliste ili motocikliste.

3.3.   Na „vanjskoj površini” vozila ne smije biti šiljastih ili oštrih dijelove koji vire prema van ni izbočina koje bi u slučaju sudara svojim oblikom, mjerama, usmjerenjem ili tvrdoćom mogle povećati opasnost ili težinu tjelesne ozljede osobe udarene ili ogrebene vanjskom površinom.

3.4.   Izbočine vanjske površine čija je tvrdoća prema Shoreu A manja od 60 mogu imati polumjer zakrivljenosti manji od vrijednosti propisanih u dolje navedenom odjeljku 4.

4.   POSEBNI ZAHTJEVI

4.1.   Ukrasi, trgovački znakovi, slova i brojke trgovačkih oznaka

4.1.1.   Polumjer zakrivljenosti ukrasa, trgovačkih znakova, slova i brojki trgovačkih oznaka ne smije biti manji od 2,5 mm. Taj se zahtjev ne primjenjuje na dijelove koji nisu izdignuti nad okolnom površinom za više od 5 mm; međutim, u tom slučaju njihovi rubovi usmjereni prema van moraju biti zatupljeni.

4.1.2.   Ukrasi, trgovački znakovi, slova i brojke trgovačkih oznaka koji su izdignuti za više od 10 mm iznad okolne površine, moraju se uvući, odvojiti ili saviti kad sila od 10 daN djeluje na njihovu najistaknutiju točku u bilo kojemu smjeru, u ravnini koja je približno paralelna s površinom na koju su ugrađeni. Za primjenu sile od 10 daN treba upotrijebiti probijač s ravnim čelom, promjera koji nije veći od 50 mm. Kad to nije moguće, treba upotrijebiti drugi istovrijedan postupak. Kad se ukrasi uvuku, odvoje ili saviju, preostale izbočine ne smiju viriti više od 10 mm i ne smiju imati istaknutih, oštrih rubova ili oštrica.

4.2.   Štitnici i okviri glavnih svjetala

4.2.1.   Štitnici i okviri s izbočinama dopušteni su na glavnim svjetlima pod uvjetom da njihova udaljenost od vanjske prozirne površine glavnog svjetla ne bude veća od 30 mm te da im polumjer zakrivljenosti u svakoj točki ne bude manji od 2,5 mm.

4.2.2.   Pokretna glavna svjetla moraju zadovoljavati zahtjeve iz 4.2.1. u radnim i uvučenim položajima.

4.2.3.   Odredbe iz 4.2.1. ne primjenjuju se na glavna svjetla koja su uvučena u nadogradnju ili su natkrivena nadogradnjom, pod uvjetom da je nadogradnja u skladu sa zahtjevima iz 3.2.

4.3.   Rešetke

Dijelovi rešetaka moraju imati polumjer zakrivljenosti od:

—	najmanje 2,5 mm kad je razmak između dva susjedna elementa veći od 40 mm,

—	najmanje 1,0 mm kad je taj razmak između 25 mm i 40 mm,

—	najmanje 0,5 mm kad je razmak manji od 25 mm.

4.4.   Uređaji za čišćenje vjetrobranskog stakla i glavnih svjetala

4.4.1.   Ti uređaji moraju biti takvi da osovine brisača budu zaštićene poklopcima s polumjerom zakrivljenosti koji nije manji od 2,5 mm i čija površina nije manja od 150 mm2 kad se mjeri na projiciranoj površini presjeka na udaljenosti od najviše 6,5 mm od najisturenije točke.

4.4.2.   Mlaznice uređaja za pranje vjetrobranskog stakla i čišćenje glavnih svjetala moraju imati polumjer zakrivljenosti koji nije manji od 2,5 mm. Ako su ti dijelovi izdignuti manje od 5 mm, njihovi rubovi usmjereni prema vani moraju biti zatupljeni.

4.5.   Zaštitne naprave (branici)

4.5.1.   Krajevi prednjih zaštitnih naprava moraju biti okrenuti prema vanjskoj površini nadogradnje vozila.

4.5.2.   Sastavni dijelovi prednjih zaštitnih naprava moraju biti izrađeni tako da sve krute vanjske površine koje su okrenute prema vani imaju polumjer zakrivljenosti najmanje 5 mm.

4.5.3.   Dijelovi opreme kao što su vučne kuke i vitla ne smiju prelaziti preko krajnje površine branika. Međutim, vitla mogu biti ispred prednje krajnje površine branika pod uvjetom da su, kad se ne upotrebljavaju, pokrivena odgovarajućim zaštitnim pokrovom koji ima polumjer zakrivljenosti najmanje 2,5 mm.

4.5.4.   Zahtjevi iz 4.5.2. ne primjenjuju se na dijelove branika ili na dijelove ugrađene na branik ili stavljene u njega, s izbočinama manjim od 5 mm. Rubovi naprava koji vire manje od 5 mm moraju biti zatupljeni. Za dijelove koji su ugrađeni na branike i koji su navedeni u drugim točkama ove Direktive i dalje se primjenjuju posebni zahtjevi iz ove Direktive.

4.6.   Kvake, šarke i tipke na vratima, prostori za prtljagu, poklopci motora, otvori za ventilaciju, pristupni poklopci i rukohvati za pridržavanje

4.6.1.   Ti dijelovi ne smiju biti izdignuti više od: 30 mm u slučaju tipki na vratima, 70 mm u slučaju rukohvata za pridržavanje i zatvarača poklopca motora i 50 mm u svim drugim slučajevima. Njihov polumjer zakrivljenosti mora biti najmanje 2,5 mm.

Ako se kvake na bočnim vratima zaokreću pri otvaranju ili zatvaranju, moraju zadovoljavati jedan od ova dva zahtjeva:

4.6.2.1   u slučaju kvaka koje se zaokreću paralelno s ravninom vrata otvoreni završetak kvake mora biti usmjeren prema natrag. Završetak takvih kvaka mora biti zaokrenut prema ravnini vrata i mora biti ugrađen u zaštitnu oblogu ili uvučen;

4.6.2.2   kvake koje se mogu pomicati u bilo kojem smjeru koji nije usporedan s ravninom vrata moraju, kad su u položaju zatvorenih vrata, biti zatvorene u zaštitnu oblogu ili uvučene. Završetak kvake treba biti okrenut prema unatrag ili dolje.

Ipak, kvake koje ne zadovoljavaju taj posljednji zahtjev mogu se prihvatiti ako:

—	imaju nezavisan povratni mehanizam,

—	ne strše više od 15 mm kad se pokvari povratni mehanizam,

—	ako u otvorenom položaju imaju polumjer zakrivljenosti najmanje 2,5 mm (taj se uvjet ne zahtijeva ako je u najviše otvorenu položaju izbočina manja od 5 mm, u kojemu slučaju bridovi dijelova usmjerenih prema vani moraju biti zatupljeni),

—	ako im površina slobodnog kraja nije manja od 150 mm2 kad se mjeri na razmaku ne većem od 6,5 mm od najdalje točke koja strši.

4.7.   Pristupne površine

Rubovi na pristupnim površinama i stepenicama moraju biti zaobljeni.

4.8.   Bočni usmjerivači za zrak i kišu i usmjerivači zraka za sprečavanje prljanja prozora

Rubovi koji mogu biti usmjereni prema vani moraju imati polumjer zakrivljenosti najmanje 1 mm.

4.9.   Rubovi limova

Rubovi limova dopušteni su pod uvjetom da su presavijeni prema karoseriji tako da rub nije moguće dotaknuti kuglom promjera 100 mm ili pod uvjetom da su ti rubovi obloženi zaštitom koja ima polumjer zakrivljenosti najmanje 2,5 mm.

4.10.   Matice kotača, poklopci glavine i zaštitne naprave

4.10.1   Matice kotača, poklopci glavine kotača i zaštitne naprave ne smiju imati kakvih oštrih nazubljenih izbočina.

4.10.2   Kad se vozilo kreće pravocrtno, niti jedan dio kotača, osim samih guma, smješten iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz njihovu os vrtnje, ne smije viriti izvan vertikalne projekcije ruba poda nadogradnje iznad kotača na vodoravnu ravninu. Međutim, ako funkcionalni zahtjevi to opravdavaju, zaštitne naprave koje pokrivaju matice kotača i glavine kotača mogu viriti izvan vertikalne projekcije tog ruba pod uvjetom da polumjer zakrivljenosti površine dijela koji strši ne bude manji od 5 mm te da izbočina izvan vertiklane projekcije ruba poda nadogradnje ni u kojemu slučaju ne prelazi 30 mm.

4.10.3   Kad matice i vijci vire izvan projekcije vanjske površine guma (dio guma koji je iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz os vrtnje kotača), obvezna je ugradba zaštitnoga dijela navedena (zaštitnih dijelova navedenih) u 4.10.2.

4.11.   Oslonci za dizalicu i ispušne cijevi

4.11.1.   Oslonci za dizalicu (ako postoje) i ispušna(-e) cijev(i) ne smiju stršati više od 10 mm iznad vertiklane projekcije linije poda ili vertikalne projekcije presjeka referentne ravnine s vanjskom površinom vozila.

4.11.2.   Bez obzira na gornji zahtjev, ispušna cijev može viriti više od 10 mm pod uvjetom da završava zaobljenim rubom, s polumjerom zakrivljenosti od najmanje 2,5 mm.

4.12.   Izbočine i razmaci moraju se mjeriti se u skladu sa zahtjevima Priloga III.

5.   ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA

5.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine mora podnijeti proizvođač vozila ili njegov ovlašteni predstavnik.

Zahtjev moraju pratiti niže navedeni dokumenti u tri primjerka:

5.2.1.   opis tipa vozila i njegovih vanjskih izbočina ispred stražnje stijenke kabine, s podacima u skladu s Prilogom III., zajedno s dokumentacijom iz članka 3. Direktive 70/156/EEZ;

5.2.2.   fotografije prednje i bočnih strana vozila;

5.2.3.   crteži vanjske površine s dimenzijama koje su prema mišljenju tehničke službe potrebne za dokazivanje sukladnosti s odredbama iz 3. i 4.

Podnositelj zahtjeva mora tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja dostaviti:

5.3.1.   vozilo uzorak koje predstavlja tip vozila za koje je zatražena homologacija ili dio (dijelove) vozila za koji (koje) se smatra da je bitan (su bitni) za provedbu provjera i ispitivanja propisanih u ovoj Direktivi;

5.3.2.   određene dijelove i uzorke upotrijebljenih materijala, ako to zahtijeva tehnička služba.

6.   EEZ HOMOLOGACIJA TIPA

Ako je vozilo koje je dostavljeno na homologaciju u skladu s odredbama u odjeljku 5. i ako zadovoljava zahtjeve u odjeljcima 3. i 4., dodjeljuje se homologacija tipa i izdaje odgovarajuća potvrda u skladu s obrascem iz Priloga IV.

Vozila N1 kategorije mogu se, na zahtjev proizvođača, homologirati s obzirom na njihove vanjske izbočine ispred stražnje stijenke kabine prema tehničkim zahtjevima Direktive 74/483/EEZ (2).

7.   DOPUNA EEZ HOMOLOGACIJE TIPA

Svaka preinaka tipa vozila ili njegovih vanjskih izbočina ispred stražnje stijenke kabine mora se prijaviti administrativnom odjelu koji je homologirao taj tip vozila. Taj odjel može tada:

7.1.1.   ili smatrati da nije vjerojatno da će učinjene preinake imati znatne nepovoljne učinke te da vozilo još zadovoljava zahtjeve; ili

7.1.2.   zahtijevati dodatno izvješće o ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provedbu ispitivanja.

7.2.   Nadležno tijelo koje izdaje dopunu homologacije dodjeljuje serijski broj svakoj potvrdi o homologaciji tipa kako je prikazano u Prilogu IV.

---

(1)  SL L 267, 19.10.1977., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/630/EEZ (SL L 341, 6.12.1990., str. 20.).

(2)  SL L 266, 2.10.1974., str. 4.

---

PRILOG II.

MJERENJE IZBOČINA I UDALJENOSTI

1.   NAČIN UTVRĐIVANJA DIMENZIJA IZBOČINE DIJELA KOJI JE UGRAĐEN NA VANJSKOJ POVRŠINI

1.1.   Dimenzije izbočine dijela koji je ugrađen na ispupčenu površinu mogu se utvrditi ili izravno ili pomoću crteža odgovarajućeg presjeka tog dijela u ugrađenom položaju.

1.2.   Kad se dimenzije izbočine dijela koji je ugrađen na površinu koja nije ispupčena ne mogu utvrditi jednostavnim mjerenjem, utvrđuju se iz najveće promjene udaljenosti između referentne crte površine i središta kugle promjera 100 mm kad se kugla pomiče preko toga dijela stalno ga dodirujući. Slika 1. pokazuje jedan primjer primjene ovog načina.

1.3.   Kod rukohvata se izbočine mjere u odnosu na ravninu koja prolazi kroz točke pričvršćenja. Primjer je naveden na slici 2.

2.   NAČIN UTVRĐIVANJA IZBOČINA NA ŠTITNICIMA I OKVIRIMA GLAVNIH SVJETALA

2.1.   Izbočina na vanjskoj površini glavnog svjetla mjeri se vodoravno od točke dodira kugle promjera 100 mm, kao što je prikazano na slici 3.

3.   NAČIN UTVRĐIVANJA RAZMAKA ILI PROSTORA IZMEĐU DIJELOVA REŠETKE

3.1.   Razmak između dijelova rešetke je razmak između dviju ravnina koje prolaze kroz točke dodira kugle i okomito na pravac koji spaja te točke dodira. Slike 4. i 5. pokazuju primjere primjene tog načina.

---

PRILOG III.

OBRAZAC OPISNOG DOKUMENTA (a)

---

PRILOG IV.

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

30

---

31993L0033

---

L 188/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.06.1993.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 93/33/EEZ

od 14. lipnja 1993.

o zaštitnim napravama namijenjenim za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila na dva ili tri kotača

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/61/EEZ od 30. lipnja 1992. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača (1),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (2),

u suradnji s Europskim parlamentom (3),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (4),

budući da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojem je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala; budući da se moraju donijeti potrebne mjere za tu svrhu;

budući da u svakoj državi članici vozila na dva ili tri kotača s obzirom na njihove zaštitne naprave namijenjene za sprečavanje neovlaštene uporabe moraju imati određene tehničke značajke utvrđene obvezatnim propisima koji se razlikuju od jedne do druge države članice; budući da kao posljedica njihovih razlika takvi propisi stvaraju zapreku u trgovini unutar Zajednice;

budući da se te zapreke o uspostavljanju i djelovanju unutarnjeg tržišta mogu otkloniti ako sve države članice donesu iste zahtjeve umjesto svojih nacionalnih propisa;

budući da je potrebno uspostaviti usklađene zahtjeve za zaštitne naprave namijenjene za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila na dva ili tri kotača da bi se omogućila primjena postupaka homologacije tipa i homologacije tipa sastavnog dijela utvrđenih Direktivom 92/61/EEZ za svaki tip takvog vozila;

budući da su, s obzirom na raspon i utjecaj djelovanja predložene aktivnosti u predmetnom području, mjere Zajednice na koje se odnosi ova Direktiva potrebne i zaista bitne za postizanje cilja, koji je uspostavljanje homologacije tipa vozila Zajednice; budući da države članice taj cilj ne mogu odgovarajuće postići pojedinačno,

budući da bi radi lakšeg pristupa tržištima zemalja koje nisu članice Zajednice trebalo uspostaviti istovrijednost između zahtjeva ove Direktive i zahtjeva Pravilnika br. 62 Gospodarske komisije UN-a za Europu,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva i njezini prilozi primjenjuju na zaštitne naprave namijenjene za sprečavanje neovlaštene uporabe za sve tipove vozila u skladu s definicijom u članku 1. Direktive 92/61/EEZ.

Članak 2.

Postupci za dodjeljivanje homologacije tipa sastavnog dijela s obzirom na zaštitne naprave namijenjene za sprečavanje neovlaštene uporabe na određenom tipu motornog vozila na dva ili tri kotača i uvjeti za slobodno kretanje takvih vozila moraju biti kao što su predviđeni u poglavljima II. i III. Direktive 92/61/EEZ.

Članak 3.

U skladu s člankom 11. Direktive 92/61/EEZ, priznaje se istovrijednost između zahtjeva iz ove Direktive i zahtjeva u Pravilniku br. 62. (E/ECE/TRANS/505 – Add. 61./Amend. 1.) Gospodarske komisije UN-a za Europu.

Nadležna tijela država članica koja dodjeljuju homologacije tipa sastavnog dijela moraju prihvaćati homologacije dodijeljene u skladu sa zahtjevima gore navedenog Pravilnika br. 62 kao i oznake homologacije tipa sastavnog dijela, kao alternativu za odgovarajuće homologacije dodijeljene u skladu s ovom Direktivom.

Članak 4.

Ova se Direktiva može izmijeniti u skladu s člankom 13. Direktive 70/156/EEZ (5) kako bi se:

—	uzele u obzir izmjene Pravilnika Ujedinjenih naroda ECE navedenog u članku 3.,

—	prilozi prilagodili tehničkom napretku.

Članak 5.

1.   Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 14. prosinca 1994. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice

Od datuma koji je naveden u prvom podstavku, države članice ne smiju zabraniti, s obzirom na zaštitne naprave namijenjene za sprečavanje neovlaštene uporabe, početak uporabe vozila koja su u skladu s ovom Direktivom.

One će primjenjivati odredbe navedene u prvom podstavku od 14. lipnja 1995.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 225, 10.8.1992., str. 72.

(2)  SL C 293, 9.11.1992., str. 32.

(3)  SL C 337, 21.12.1992., str. 103. i SL C 176, 28.6.1993.

(4)  SL C 73, 15.3.1993., str. 22.

(5)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/53/EEZ (SL L 225, 10.8.1992., str. 1.).

---

PRILOG I.

PODRUČJE PRIMJENE — DEFINICIJE — OPĆI I POSEBNI ZAHTJEVI

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1.   Ova se Direktiva primjenjuje na zaštitne naprave namijenjene za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila na dva kotača sa ili bez bočne prikolice i motornih vozila na tri kotača.

2.   DEFINICIJE

2.1.   Za potrebe ove Direktive:

2.2.   „homologacija tipa sastavnog dijela” znači homologacija tipa sastavnog dijela s obzirom na zaštitu protiv neovlaštene uporabe određenog tipa vozila;

„tip vozila” znači vozila koje se međusobno bitno ne razlikuju, posebno s obzirom na sljedeće elemente;

2.3.1.   podatke o tipu vozila koje je naveo proizvođač;

2.3.2.   položaj i oblik dijela ili dijelova vozila na koje djeluje zaštitna naprava;

2.3.3.   tip zaštitne naprave;

„zaštitna naprava” znači sustav namijenjen za sprečavanje neovlaštene uporabe vozila prinudnim blokiranjem upravljača i/ili prijenosnika snage; taj sustav smije:

2.4.1.   djelovati isključivo prinudno na upravljač (naprava tipa 1.);

2.4.2.   djelovati prinudno na upravljač istodobno s napravom za isključivanje motora vozila (naprava tipa 2.);

2.4.3.   kad je prednapet, djelovati na upravljač istodobno s napravom za isključivanje motora vozila (naprava tipa 3.);

2.4.4.   djelovati prinudno na prijenosnik snage (naprava tipa 4.);

2.5.   „uređaj za upravljanje” znači naprava za upravljanje (upravljač ili kolo upravljača), glavina upravljača, dodatna oprema ili svi drugi sastavni dijelovi koji neposredno utječu na učinkovitost zaštitne naprave;

2.6.   „kombinacija” znači jedna posebno za tu namjenu predviđena i proizvedena inačica sustava za blokiranje koji, kad je pravilno aktiviran, omogućuje blokiranje tog sustava;

2.7.   „ključ” znači svaka naprava, konstruirana i proizvedena za aktiviranje sustava za blokiranje koji je konstruiran i proizveden tako da ga može aktivirati samo ta naprava.

3.   OPĆI ZAHTJEVI

3.1.   Motorna vozila na dva ili tri kotača, s iznimkom mopeda, moraju biti opremljena zaštitnom napravom za sprečavanje neovlaštene uporabe koja zadovoljava zahtjeve ove Direktive. Kad je naprava namijenjena za sprečavanje neovlaštene uporabe ugrađena na moped, ona mora zadovoljavati zahtjeve ove Direktive.

Zaštitna naprava mora biti takva da:

3.2.1.   ju je potrebno isključiti da bi se vozilom moglo upravljati, voziti ili pomicati ga ravno naprijed;

3.2.2.   ju je potrebno, u slučaju zaštitne naprave tipa 4., učiniti neaktivnom da bi se oslobodio prijenosnik snage. Ako se ta naprava aktivira s upravljačkom napravom parkirne kočnice, ona mora djelovati istodobno s napravom koja isključuje motor vozila;

3.2.3.   je moguće izvući ključ samo kad je zatik u zaključanom ili otključanom položaju. Mora se onemogućiti svaki međupoložaj ključa, pri kojem postoji opasnost da zatik kasnije bude u zaključanom položaju, čak i ako je ključ za zaštitnu napravu uvučen.

3.3.   Zahtjevi iz odjeljka 3.2. moraju se moći ispuniti samo jednokratnim pokretom ključa.

3.4.   Zaštitna naprava navedena u odjeljku 3.1. i dijelovi vozila na koje djeluje konstruirani su tako da ih je nemoguće na brzinu i bez privlačenja pažnje otvoriti, onesposobiti ili uništiti, npr. pomoću uobičajenog jeftinog alata, opreme ili pribora koje je jednostavno sakriti.

3.5.   Zaštitna naprava mora činiti dio izvorne opreme vozila (tj. mora je ugraditi proizvođač vozila prije prvog stavljanja u prodaju). Brava se mora čvrsto ugraditi na zaštitnu napravu. (Ako se brava može izvući uporabom ključa nakon što se ukloni poklopac ili neki drugi držač, to nije u suprotnosti sa zahtjevima).

3.6.   Blokirni sustav s ključem mora sadržavati najmanje 1 000 različitih kombinacija ključa ili broj kombinacija koji je jednak broju proizvedenih vozila u jednoj godini, ako je taj broj manji od 1 000. Ponavljanja neke kombinacije kod vozila određenog tipa vozila mora biti otprilike 1 naprema 1 000.

3.7.   Kod ključa i brave ne smije biti vidljiv.

Brava mora biti konstruirana, proizvedena i ugrađena tako da se cilindar brave kad je u zaključanom položaju ne može okrenuti momentom manjim od 0,245 m daN, i to samo s odgovarajućim ključem, i

3.8.1.   kod cilindra brave sa zaticima, da nema više od dva jednaka susjedna otvora koji djeluju u istom smjeru i da nema više od 60 % jednakih otvora, ili

3.8.2.   kod cilindra brave s lamelama, da nema više od dva jednaka susjedna otvora koji djeluju u istom smjeru i da nema više od 50 % jednakih otvora.

3.9.   Zaštitne naprave moraju biti takve da, kad je vozilo u vožnji i dok motor radi, ne postoji mogućnost slučajnog blokiranja koje bi moglo, posebno, ugroziti sigurnost.

3.10.   Zaštitna naprava tipa 1., 2. ili 3., kad je jednom uključena, mora moći izdržati primjenu momenta od 20 m daN u oba smjera u statičkim uvjetima duž osi osovine upravljača bez ikakvog oštećenja uređaja za upravljanje koje bi moglo ugroziti sigurnost.

3.11.   Zaštitna naprava, ako je tipa 1., 2. ili 3., mora biti konstruirana tako da se upravljač može blokirati jedino pod kutom od najmanje 20° prema lijevo i/ili desno u odnosu na položaj za vožnju ravno naprijed.

3.12.   Zaštitna naprava, ako je tipa 4., u blokiranom položaju mora spriječiti vrtnju pogonskog kotača pri najvećem momentu pogonskog motora.

4.   POSEBNI ZAHTJEVI

Osim općih zahtjeva navedenih u točki 3., zaštitna naprava također mora zadovoljavati niže navedene posebne zahtjeve:

4.1.1.   u slučaju zaštitnih naprava tipa 1. ili tipa 2., mora biti moguće aktiviranje blokiranja jedino pokretom ključa, pri čemu se uređaj za upravljanje, prema definiciji u odjeljku 2.5., mora nalaziti u odgovarajućem položaju za postavljanje zatika u odgovarajući otvor;

4.1.2.   u slučaju zaštitnih naprava tipa 3., smije biti moguće prednapeti zatik samo posebnim djelovanjem korisnika vozila, ili djelovanjem zajedno s okretanjem ključa. Osim u slučajevima predviđenima u odjeljku 3.2.3., ne smije biti moguće izvući ključ kad je zatik već bio prednapet;

4.2.   u slučaju zaštitnih naprava tipa 2. i tipa 3., zahvat zatika ne smije biti moguć kad se naprava nalazi u položaju koji omogućuje pokretanje motora vozila;

4.3.   kad je zaštitna naprava tipa 3. pripremljena za aktiviranje, ne smije biti moguće spriječiti njezino aktiviranje;

4.4.   zaštitna naprava tipa 3. mora zadržati dobro radno stanje i mora posebno nastaviti zadovoljavati zahtjeve navedene u odjeljcima 3.8., 3.9., 3.10. i 4.3. nakon što se podvrgne 2 500 ciklusa blokiranja u oba smjera pri ispitivanju navedenom u Prilogu II.

---

PRILOG II.

POSTUPAK ISPITIVANJA NA TROŠENJE ZAŠTITNE NAPRAVE TIPA 3.

1.   ISPITNA OPREMA

Ispitna oprema sastoji se od:

1.1.1.   naprave na koju se smije postaviti uzorak uređaja za upravljanje koji je opremljen zaštitnom napravom prema definiciji u odjeljku 2.4. Priloga I.;

1.1.2.   sustava za uključivanje i isključivanje naprave koji uključuje uporabu ključa;

1.1.3.   sustava konstruiranog da omogućuje okretanje osovine upravljača u odnosu na zaštitnu napravu.

2.   POSTUPAK ISPITIVANJA

2.1   Uzorak uređaja za upravljanje s ugrađenom zaštitnom napravom postavlja se na napravu navedenu u odjeljku 1.1.1.

Ispitni ciklus sastoji se od sljedećih operacija:

2.2.1.   početni položaj:

zaštitna se naprava isključi i osovina upravljača postavi u položaj koji onemogućuje aktiviranje zaštitne naprave;

2.2.2.   priprema za djelovanje:

zaštitna naprava pripremi se za djelovanje uporabom ključa;

2.2.3.   uključivanje:

osovina upravljača zakreće se tako da moment koji djeluje na nju u trenutku uključivanja zaštitne naprave iznosi 5,88 ± 0,25 Nm;

2.2.4.   isključivanje:

zaštitna se naprava isključuje uobičajenim sredstvima, pri čemu se moment smanjuje do ništice kako bi se olakšalo isključivanje;

2.2.5.   povratni položaj:

osovina upravljača okreće se do položaja u kojem se onemogućuje blokiranje zaštitne naprave;

2.2.6.   okretanje u suprotnom smjeru:

operacije navedene u odjeljcima 2.2.2., 2.2.3, 2.2.4. i 2.2.5. ponavljaju se, ali s okretanjem osovine upravljača u suprotnom smjeru;

2.2.7.   razmak između dva uzastopna aktiviranja naprave iznosi najmanje 10 sekundi;

2.3.   ciklus trošenja ponavlja se broj puta predviđenih u odjeljku 4.4. Priloga I.

---

PRILOG III.

---

(1)  Prekrižiti nepotrebno.

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

36

---

31999L0007

---

L 040/36

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.01.1999.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 1999/7/EZ

od 26. siječnja 1999.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 70/311/EEZ u odnosu na uređaj za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/311/EEZ od 8. lipnja 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaj za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama (1) kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/62/EEZ (2), a posebno njezin članak 3.,

budući da je Direktiva 70/311/EEZ jedna od zasebnih direktiva o postupku EZ homologacije tipa koji je predviđen Direktivom Vijeća 70/156/EEZ (3) kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 98/14/EZ (4) o homologaciju tipa motornih i njihovih prikolica; budući da se zbog toga odredbe Direktive 70/156/EEZ o sustavima vozila, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama primjenjuju na Direktivu 70/311/EEZ;

budući da je, radi praktične primjene Direktive 70/311/EEZ, potrebno osigurati jednoobraznost odredbi koje su u svim državama članicama također usklađene s posljednjom verzijom Uredbe Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu br. 79.;

budući da se Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ utvrđuje oblik i sadržaj EZ homologacijskog broja; budući da se iste specifikacije trebaju usvojiti u smislu ove Direktive;

budući da Direktivu 70/311/EEZ treba u skladu s time prilagoditi;

budući da su mjere predviđene ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Odbora za prilagodbu tehničkom napretku, osnovanim Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 70/311/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	članak 1. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 1. Za potrebe ove Direktive‚vozilo’ znači svako vozilo kako je određeno člankom 2. Direktive 70/156/EEZ.”;

2.	u članku 3., riječ „Prilog” zamjenjuje se riječju „prilozi”;

3.	Prilozi se izmjenjuju u skladu s Prilogom ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Od 1. siječnja 1999. države članice ne smiju iz razloga koji se odnose na uređaje za upravljanje:

—	odbiti dodijeliti EZ homologaciju tipa ili nacionalnu homologaciju tipa vozila, ili

—	zabraniti prodaju, registraciju, početak uporabe vozila,

ako vozila ispunjavaju uvjete iz Direktive 70/311/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom..

2.   Od 1. listopada 2000. države članice:

—	više ne dodjeljuju EZ homologaciju tipa, i

—	mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa,

novom tipu vozila iz razloga koji se odnose na uređaje za upravljanje ako nisu ispunjeni uvjeti iz Direktive 70/311/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom.

3.   Od 1. listopada 2001. države članice mogu zabraniti registraciju, prodaju ili početak uporabe novih vozila kategorija M2, M3, N2 ili N3 koja su opremljena pomoćnim uređajem za upravljanje koji nije u skladu s odredbama Direktive 70/311/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom.

Članak 3.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 30. lipnja 1999. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnoga prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Ova Direktiva stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 133, 18.6.1970., str. 10.

(2)  SL L 199, 18.7.1992., str. 33.

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(4)  SL L 91, 25.3.1998., str. 1.

---

PRILOG

Direktiva 70/311/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.   Popis priloga mijenja se i glasi:

2.   Prilog I. mijenja se kako slijedi:

1.	Naslov se mijenja i glasi: „PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE, ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA, DODJELJIVANJE EZ HOMOLOGACIJE TIPA, KONSTRUKCIJSKE ODREDBE, ODREDBE O ISPITIVANJU, PREINAKE TIPA I IZMJENE HOMOLOGACIJA, SUKLADNOST PROIZVODNJE”.

2.

Umeće se sljedeća nova točka „0”: „0. Područje primjene 0.1. Ova se Direktiva odnosi na uređaj za upravljanje na vozilima kategorija M, N i O kako je određeno u Prilogu II.A Direktivi 70/156/EEZ. 0.2. Ne odnosi se na uređaj za upravljanje samo s pneumatskim, samo s električnim ili samo s hidrauličnim prijenosnim mehanizmom, osim na: 0.2.1. pomoćni uređaj za upravljanje (ASE) samo s električnim ili hidrauličnim prijenosnim mehanizmom za vozila kategorije M i N; 0.2.2. uređaj za upravljanje samo s hidrauličnim prijenosnim mehanizmom za vozila kategorije O.”

3.

Točka 1.5.3.4. mijenja se kako slijedi: „1.5.3.4. Zakretni kotači osovine ili osovina s pomoćnim uređajem za upravljanje (ASE) na vozilima kategorija M i N na kojima postoje kotači koji imaju glavnu funkciju upravljanja i čija funkcija upravljanja nije potpuno električna, hidraulična ili pneumatska, mogu biti upravljani u istom ili suprotnom smjeru u odnosu na kotače s glavnom funkcijom upravljanja, a kut upravljanja prednjih, srednjih i/ili stražnjih kotača može se relativno namještati ovisno o ponašanju vozila.”

4.	Točka 2.1. mijenja se kako slijedi: „2.1. Zahtjev za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na njegov uređaj za upravljanje u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ mora podnijeti proizvođač vozila.”

5.	Točka 2.2. mijenja se kako slijedi: „2.2. Obrazac opisnog dokumenta prikazan je u Dodatku 1.”

6.

Točka 3. mijenja se kako slijedi: „3.   DODJELJIVANJE EZ HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA 3.1. Ako vozilo zadovoljava propisane uvjete, dodjeljuje se EZ homologacija tipa u skladu s člankom 4. stavkom 3. i, ako je primjenljivo, člankom 4. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ. 3.2. Obrazac potvrde o EZ homologaciji tipa prikazan je u Dodatku 2. 3.3. Svaki homologirani tip vozila dobiva svoj homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ. Ista država članica ne smije dodijeliti isti homologacijski broj nekom drugom tipu vozila.”

7.	U drugom stavku točke 4.1.1. riječ „Prilog IV.” zamjenjuje se riječju „Prilog III.” a riječ „Prilog V.” zamjenjuje se riječju „Prilog IV.”

8.	Točke 4.1.6. i 4.1.6.1. brišu se;

9.	U točkama 4.2.4.1.2. i 4.2.4.1.3. riječ „Prilog III.” zamjenjuje se riječju „Prilog II.” a odnosna bilješka mijenja se i glasi:  (1)

10.	U točki 5.2.1. alineje i pripadajući tekst preuređeni su na sljedeći način: „— vozila kategorije M1: 50 km/h, — vozila kategorija M2, M3, N1, N2 i N3: 40 km/h, ili najvećom konstrukcijskom brzinom ako je ona manja od gore navedenih brzina.”

11.	U tablici točke 5.2.6.2., u stupcu „Ispravan uređaj za upravljanje, polumjer zakretanja”, retku „M3” treba dodati uputu na bilješku „1”.

12.

Iza točke 5.3.4. dodaju se dvije nove točke 6. i 7. koje glase: „6.   PREINAKE TIPA I IZMJENE HOMOLOGACIJA 6.1. U slučaju preinaka tipa koji je homologiran u skladu s ovom Direktivom primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ. 7.   SUKLADNOST PROIZVODNJE 7.1. Mjere za uspostavljanje sukladnosti proizvodnje provode se u skladu s odredbama članka 10. Direktive 70/156/EEZ.”

13.	Iza Priloga I. dodaju se sljedeći dodaci 1. i 2.: „ Dodatak 1. Dodatak 2. ”

3.   Prilozi II., III., IV., V. i VI. mijenjaju se kako slijedi:

1.	Prilog II. briše se.

2.	Prilog III. postaje Prilog II., a točka 3. briše se.

3.

Prilog IV. postaje Prilog III., a točka 2.2.1.1. zamjenjuje se sljedećim „2.2.1.1.   Kružni test Vozilo se vozi u krugu za ispitivanje polumjera ‚R’ (m) brzinom ‚V’ (km/h) koji odgovaraju njegovoj kategoriji i vrijednostima navedenima u sljedećoj tablici: Kategorija vozila R (2) V (3)  (4) M1, N1 100 80 M2, N2 50 50 M3, N3 50 45 Kvar treba simulirati kad se postigne propisana brzina. Ispitivanje uključuje vožnju u smjeru kazaljke na satu i u suprotnom smjeru.”

4.	Prilog V. postaje Prilog IV.

5.	Prilog VI. briše se.

---

(1)  „Tijekom homologacijskih ispitivanja u skladu s Direktivom 71/320/EEZ može se također provjeriti zadovoljava li vozilo uvjete navedene u Prilogu II.”

(2)  Ako je pomoćni uređaj za upravljanje (ASE) mehanički blokiran pri ovoj navedenoj brzini, brzinu ispitivanja treba prilagoditi najvećoj brzini pri kojoj sustav funkcionira. Najveća brzina znači brzina pri kojoj se blokira pomoćni uređaj za upravljanje (ASE), umanjeno za 5 km/h.

(3)  Ako dimenzijske značajke vozila upućuju na opasnost od prevrtanja vozila, proizvođač mora dostaviti tehničkoj službi podatke o simulaciji ponašanja vozila koji sadrže nižu najveću sigurnu brzinu za provođenje ispitivanja. Tehnička služba će nakon toga izabrati tu ispitnu brzinu.

(4)  Ako se zbog konfiguracije ispitnog poligona ne mogu ostvariti propisani polumjeri, ispitivanja se mogu provesti na stazama drukčijih polumjera (najveće dopušteno odstupanje je ± 25 %) pod uvjetom da se brzina promijeni tako da se postigne poprečno ubrzanje kao s polumjerima i brzinama navedenima za odgovarajuću kategoriju vozila.

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

46

---

32001L0096

---

L 013/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.12.2001.

---

DIREKTIVA 2001/96/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 4. prosinca 2001.

o utvrđivanju usklađenih zahtjeva i postupaka za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)	Zbog velikog broja pomorskih nesreća u kojima su sudjelovali brodovi za rasuti teret i s time povezanih gubitaka ljudskih života, treba poduzeti daljnje mjere za poboljšanje sigurnosti u pomorskom prometu u okviru zajedničke prometne politike.

(2)

Ocjena uzroka nezgoda brodova za rasuti teret ukazuje da ukrcaj i iskrcaj krutih rasutih tereta može, ako se ne provodi ispravno, dovesti do gubitka brodova za rasuti teret, zbog preopterećenja brodske strukture ili zbog mehaničkih oštećenja elemenata strukture broda u skladištima tereta. Zaštita sigurnosti brodova za rasuti teret može se povećati usvajanjem mjera za smanjenje rizika od strukturnih oštećenja i gubitaka nastalih zbog neispravnih postupaka pri ukrcaju i iskrcaju.

(3)	Međunarodna pomorska organizacija („IMO”) je na međunarodnoj razini, putem brojnih rezolucija skupštine, usvojila preporuke o sigurnosti brodova za rasuti teret koje se tiču općenitih pitanja vezanih uz odnose brod - luka i posebno pitanja u pogledu postupaka ukrcaja i iskrcaja.

(4)

Skupština IMO-a je Rezolucijom A.862(20) usvojila Kodeks za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret („Kodeks BLU”) i time pozvala ugovorne vlade na provedbu ovog Kodeksa što je prije moguće te na izvješćivanje IMO-a o bilo kakvoj nesukladnosti. Ovom Rezolucijom IMO nadalje poziva ugovorne vlade, na čijim se područjima nalaze terminali za ukrcaj i iskrcaj krutog rasutog tereta, na uvođenje zakona kojima bi se omogućilo stupanje na snagu ključnih načela potrebnih za provedbu ovog Kodeksa.

(5)

Utjecaj postupaka ukrcaja i iskrcaja na sigurnost broda za rasuti teret, s obzirom na globalni značaj trgovine rasutim teretom, ima prekogranične posljedice. Stoga je razvijanje mjera za sprečavanje brodoloma brodova za rasuti teret zbog nepravilnog načina ukrcaja i iskrcaja najbolje provesti na razini Zajednice, uspostavljanjem usklađenih zahtjeva i postupaka za provedbu preporuka IMO-a, utvrđenih u Rezoluciji Skupštine A.862(20) i Kodeksu BLU.

(6)

Direktiva je, u pogledu načela supsidijarnosti, navedenog u članku 5. Ugovora, odgovarajući pravni instrument jer pruža okvir državama članicama za jednoznačnu i obveznu primjenu zahtjeva i postupaka za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret, ostavljajući svakoj državi članici pravo odlučivanja o tome koji provedbeni instrumenti najbolje odgovaraju njezinom unutarnjem sustavu. U skladu s načelom proporcionalnosti, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje njezinih ciljeva.

(7)

Sigurnost brodova za rasuti teret i njihovih posada može se poboljšati smanjivanjem rizika od neispravnog ukrcaja i iskrcaja na terminalima za suhi rasuti teret. To se može provesti uspostavljanjem usklađenih postupaka suradnje i komunikacije između broda i terminala kao i utvrđivanjem prikladnih zahtjeva za brodove i terminale.

(8)

U interesu povećanja sigurnosti brodova za rasuti teret i izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja, usklađeni postupci i kriteriji prikladnosti trebaju se primjenjivati na sve brodove za rasuti teret, neovisno o zastavi koju viju, kao i na sve terminale u Zajednici na koje, u uobičajenim okolnostima, takvi brodovi dolaze zbog ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta.

(9)

Brodovi za rasuti teret koji pristaju na terminalima radi ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta moraju za to biti primjereni. Isto tako, terminali moraju biti primjereni za prihvat i ukrcaj ili iskrcaj pristiglih brodova za rasuti teret. U tu su svrhu u Kodeksu BLU utvrđeni kriteriji primjerenosti.

(10)

Terminali moraju, u interesu povećanja suradnje i komunikacije sa zapovjednikom broda o pitanjima koja se odnose na ukrcaj i iskrcaj krutih rasutih tereta, imenovati predstavnika terminala odgovornog za te aktivnosti na terminalu i knjige podataka sa zahtjevima terminala i luke staviti na raspolaganje zapovjednicima. U tu su svrhu predviđene odredbe u Kodeksu BLU.

(11)

Razvitak, provedba i održavanje sustava upravljanja kakvoćom na terminalima trebali bi osigurati da se postupci suradnje i komunikacije te stvarnog ukrcaja i iskrcaja na terminalu planiraju i izvode u skladu s usklađenim međunarodno priznatim okvirom koji je moguće nadzirati. S obzirom na njegovo međunarodno priznavanje, sustav upravljanja kakvoćom treba odgovarati seriji normi ISO 9000, koje je usvojila Međunarodna organizacija za normizaciju. Kako bi se novim terminalima omogućilo dovoljno vremena za postizanje odgovarajućeg certificiranja, važno je osigurati im, za ograničeno vremensko razdoblje, privremeno odobrenje za rad.

(12)

Kako bi se osigurala pažljiva priprema, dogovor i izvođenje postupaka ukrcaja i iskrcaja tako da se izbjegne ugrožavanje sigurnosti broda ili posade, treba utvrditi odgovornosti zapovjednika broda i predstavnika terminala. U tu su svrhu predviđene odgovarajuće odredbe u Međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskog života na moru iz 1974. (Konvencija SOLAS iz 1974.), Rezoluciji Skupštine IMO-a A.862(20) i Kodeksu BLU. Isto se tako priprema, dogovaranje i izvođenje postupaka ukrcaja ili iskrcaja mogu zasnivati na odredbama tih međunarodnih instrumenata.

(13)	U općem interesu Zajednice, predstavnici terminala trebaju izvijestiti o uočenim nedostacima na brodovima za rasuti teret koji bi mogli dovesti u pitanje sigurnost operacija ukrcaja ili iskrcaja, kako bi brodove koji su ispod standardne razine udaljili od svojih luka.

(14)

Nadležna tijela država članica nužno trebaju spriječiti ili zaustaviti postupke ukrcaja ili iskrcaja uvijek kada imaju jasne naznake da se ovim postupcima ugrožava sigurnost broda ili posade. U interesu sigurnosti, tijela moraju djelovati i u slučaju nesuglasja između zapovjednika i predstavnika terminala oko primjene ovih postupaka. Aktivnosti nadležnih tijela povezane sa sigurnošću ne smiju ovisiti o tržišnim interesima terminala.

(15)

Potrebno je utvrditi postupke za prijavu šteta, nastalih na brodovima za vrijeme postupaka ukrcaja ili iskrcaja, odgovarajućim tijelima kao što su relevantna klasifikacijska društva, kao i postupke za otklanjanje štete ako je potrebno. Ako bi nastala šteta mogla utjecati na sigurnost ili pomorstvenost broda, odluku o nužnosti i hitnoći popravaka donose tijela za državni nadzor luka u dogovoru s upravom države pod čijom zastavom brod plovi. S obzirom na tehničku stručnost potrebnu za donošenje takve odluke, nadležna tijela bi morala imati pravo obratiti se priznatoj organizaciji radi provjere štete i savjetovanja u vezi s potrebom za bilo kakvim popravcima.

(16)	Provedbu ove Direktive treba poboljšati učinkovitim postupcima praćenja i provjere u državama članicama. Izvješćivanje o rezultatima ovog praćenja pružit će dragocjene podatke o učinkovitosti usklađenih zahtjeva i postupaka utvrđenih u ovoj Direktivi.

(17)

U Rezoluciji Skupštine IMO-a A.797(19) od 23. studenoga 1995. o sigurnosti brodova koji prevoze kruti rasuti teret, zahtijeva se od državnih lučkih uprava da dostave potvrdu o udovoljavanju terminala za ukrcaj i iskrcaj krutih rasutih tereta kodeksima i preporukama IMO-a o suradnji brod - obala. Obavijest IMO-u o donošenju ove Direktive osigurat će odgovarajući odgovor na ovaj zahtjev i dati jasan znak međunarodnoj pomorskoj zajednici da se Zajednica obvezala na davanje podrške naporima učinjenim na međunarodnoj razini za povećanje sigurnosti ukrcaja i iskrcaja brodova za rasuti teret.

(18)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (4).

(19)

Treba omogućiti izmjene određenih odredaba ove Direktive u skladu s tim postupkom, kako bi ih se uskladilo s međunarodnim instrumentima i instrumentima Zajednice koji se donesu, izmijene ili stupe na snagu nakon stupanja na snagu ove Direktive, te radi provedbe postupaka utvrđenih ovom Direktivom, ne proširujući pritom njezino područje primjene.

(20)	Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (5) i njezine odgovarajuće pojedinačne direktive primjenjuju na poslove u vezi s ukrcajem i iskrcajem brodova za rasuti teret,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive povećati sigurnost brodova za rasuti teret koji pristaju na terminalima u državama članicama radi ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta, kako bi se smanjio rizik od preopterećenja i mehaničkog oštećenja strukture broda za vrijeme ukrcaja ili iskrcaja, donošenjem:

1.	usklađenih zahtjeva o prikladnosti tih brodova i terminala; i

2.	usklađenih postupaka suradnje i komunikacije između tih brodova i terminala.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na:

1.	sve brodove za rasuti teret, bez obzira na zastavu pod kojom plove, koji pristaju na terminalu radi ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta; i

2.	sve terminale u državama članicama na koje pristaju brodovi za rasuti teret koji spadaju u područje primjene ove Direktive.

Ne dovodeći u pitanje odredbe Pravila VI./7. Konvencije SOLAS iz 1974., ova se Direktiva ne primjenjuje na postrojenja koja se samo u iznimnim okolnostima koriste za ukrcaj i iskrcaj suhog rasutog tereta na brodove za rasuti teret ili iz njih, i ne primjenjuje se kada se ukrcaj ili iskrcaj izvodi isključivo koristeći opremu broda za rasuti teret o kojem je riječ.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1.	„međunarodne konvencije” znači konvencije koje su na snazi od 4. prosinca 2001., kako je određeno u članku 2. stavku 1. Direktive Vijeća 95/21/EZ (6):

2.	„Konvencija SOLAS iz 1974.” znači Međunarodna Konvencija o zaštiti ljudskog života na moru, zajedno s pripadajućim protokolima i izmjenama koje su na snazi od 4. prosinca 2001.;

3.	„Kodeks BLU” znači Kodeks prakse za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret, sadržan u Prilogu Rezoluciji Skupštine IMO-a A.862(20) od 27. studenoga 1997., kako je važila 4. prosinca 2001.;

4.

„brod za rasuti teret” ima značenje koje mu je dano u Pravilu IX./1.6. Konvencije SOLAS iz 1974. i kako se tumači Rezolucijom 6. Konferencije SOLAS iz 1997., to jest: — brod s jednom palubom, gornjim i donjim bočnim tankovima u teretnom području, namijenjen većinom za prijevoz suhog tereta u rasutom stanju, ili — brod za rudaču, odnosno brod s jednom palubom, dvije uzdužne pregrade i dvodnom u teretnom području, namijenjen za prijevoz rudače samo u središnjim skladištima, ili — brod za mješovite terete kako je određeno u Pravilu II.-2/3.27. Konvencije SOLAS iz 1974.;

5.	„suhi teret u rasutom stanju” ili „kruti rasuti teret” znači kruti rasuti teret kako je određeno u Pravilu XII./1.4. Konvencije SOLAS iz 1974., osim žita tj. sipkog tereta;

6.	„sipki teret” ima značenje koje mu je dano u Pravilu VI/8.2. Konvencije SOLAS iz 1974.;

7.	„terminal” znači svako čvrsto, plutajuće ili pokretno sredstvo, koje je opremljeno i koristi se za ukrcaj ili iskrcaj suhog tereta u rasutom stanju na brodove za rasuti teret i iz njih;

8.	„operator terminala” znači vlasnik terminala, ili bilo koja organizacija ili osoba na koju je vlasnik prenio nadležnost za postupke ukrcaja ili iskrcaja određenoga broda za rasuti teret koji se izvode na terminalu;

9.	„predstavnik terminala” znači svaka osoba koju imenuje operator terminala, koja ima punu odgovornost i ovlaštenje za nadzor nad pripremom, izvođenjem i dovršetkom postupaka ukrcaja ili iskrcaja određenoga broda za rasuti teret koji se izvode na terminalu;

10.	„zapovjednik” znači osoba koja zapovijeda brodom za rasuti teret ili brodski časnik kojega je zapovjednik broda odredio za postupke ukrcaja ili iskrcaja;

11.	„priznata organizacija” znači organizacija priznata u skladu s člankom 4. Direktive Vijeća 94/57/EZ (7);

12.	„uprava države pod čijom zastavom brod plovi” znači nadležna tijela države čiju zastavu brod za rasuti teret vije;

13.	„tijelo za državni nadzor luka” znači nadležno tijelo države članice koje ima ovlasti za primjenu odredaba Direktive 95/21/EZ u vezi s nadzorom;

14.	„nadležno tijelo” znači državno, regionalno ili lokalno javno tijelo u državi članici koje prema nacionalnome zakonodavstvu ima ovlasti za provedbu i izvršenje zahtjeva ove Direktive;

15.	„podaci o teretu” znači podaci o teretu koji se zahtijevaju Pravilom VI./2. Konvencije SOLAS iz 1974.;

16.	„plan ukrcaja ili iskrcaja” znači plan, kako je navedeno u Pravilu VI./7.3. Konvencije SOLAS iz 1974., u obliku kako je navedeno u Dodatku 2. Kodeksu BLU;

17.	„Brod/obala sigurnosna kontrolna lista” znači kontrolna lista kako je navedeno u odjeljku 4. Kodeksa BLU, u obliku kako je navedeno u Dodatku 3. Kodeksu BLU;

18.	„deklaracija o gustoći tereta” znači podatak o gustoći tereta koji se daje u skladu s Pravilom XII./10. Konvencije SOLAS iz 1974.

Članak 4.

Zahtjevi u pogledu operativne prikladnosti brodova za rasuti teret

Države članice donose potrebna rješenja kako bi se osiguralo da se operatori terminala uvjere u operativnu prikladnosti brodova za rasuti teret za ukrcaj ili iskrcaj krutih rasutih tereta, provjerom udovoljavanja odredbama Priloga I.

Članak 5.

Zahtjevi u pogledu prikladnosti terminala

Države članice od operatora terminala zahtijevaju da za terminale za koje su preuzeli odgovornosti prema ovoj Direktivi, osiguraju:

1.	da terminali udovoljavaju odredbama Priloga II.;

2.	da je (su) imenovan(i) predstavnik(-ci) terminala;

3.

da su pripremljene knjige podataka koje sadrže zahtjeve terminala i nadležnih tijela kao i podatke o luci i terminalu, kako je navedeno u Dodatku 1. stavku 1.2. Kodeksa BLU, kao i da su te knjige na raspolaganju zapovjednicima brodova za rasuti teret koji pristaju na terminalu radi ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta; i

4.

da se razvije, provodi i održava sustav upravljanja kakvoćom. Takav se sustav upravljanja kakvoćom certificira u skladu s normom ISO 9001:2000 ili jednakovrijednom normom koja ispunjava sve aspekte norme ISO 9001:2000 i revidira u skladu sa smjernicama norme ISO 10011:1991 ili jednakovrijedne norme koja ispunjava sve aspekte norme ISO 10011:1991. U vezi spomenutih jednakovrijednih normi poštuje se Direktiva 98/34/EZ (8).

Određuje se prijelazno razdoblje od tri godine od stupanja na snagu ove Direktive, za uspostavljanje sustava upravljanja kakvoćom te jedna dodatna godina za certificiranje sustava.

Članak 6.

Privremeno odobrenje

Odstupajući od zahtjeva članka 5. stavka 4., nadležno tijelo može za novo osnovane terminale izdati privremeno odobrenje za rad u trajanju od najviše 12 mjeseci. Ipak, terminal mora predstaviti svoj plan za provedbu sustava upravljanja kakvoćom u skladu s normom ISO 9001:2000 ili jednakovrijednom normom, kako je određeno u članku 5. stavku 4.

Članak 7.

Odgovornosti zapovjednika broda i predstavnika terminala

Države članice donose potrebna rješenja kako bi osigurale poštovanje i primjenu sljedećih načela koja se tiču odgovornosti zapovjednika broda i predstavnika terminala:

1.

Odgovornosti zapovjednika broda: (a) zapovjednik je u svakom trenutku odgovoran za siguran ukrcaj i iskrcaj broda za rasuti teret pod njegovim zapovjedništvom; (b) dovoljno prije procijenjenog vremena dolaska broda na terminal, zapovjednik dostavlja terminalu podatke navedene u Prilogu III.; (c) prije ukrcaja bilo kakvog krutog rasutog tereta, zapovjednik osigurava primitak podataka o teretu koji se zahtijevaju Pravilom VI./2.2. Konvencije SOLAS iz 1974. i, prema potrebi, deklaraciju o gustoći krutog rasutog tereta. Ovaj se podatak mora nalaziti u obrascu deklaracije o teretu, kako je navedeno u Dodatku 5. Kodeksu BLU; (d) prije početka i tijekom ukrcaja ili iskrcaja, zapovjednik ispunjava dužnosti navedene u Prilogu IV.

2.

Odgovornosti predstavnika terminala: (a) po primitku prve obavijesti broda o procijenjenom vremenu njegovog dolaska, predstavnik terminala daje zapovjedniku broda podatke navedene u Prilogu V.; (b) predstavnik terminala mora provjeriti je li zapovjednik broda što je prije moguće bio upoznat s podacima sadržanim u obrascu deklaracije o teretu; (c) predstavnik terminala bez odlaganja obavješćuje zapovjednika broda i nadležnu lučku kapetaniju, o nedostacima uočenim na brodu za rasuti teret koji bi mogli ugroziti sigurnost ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta; (d) prije početka i tijekom ukrcaja ili iskrcaja predstavnik terminala ispunjava dužnosti navedene u Prilogu VI.

Članak 8.

Postupci između brodova za rasuti teret i terminala

Države članice osiguravaju primjenu sljedećih postupaka, u pogledu ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta na brodove ili iz brodova za rasuti teret.

1.

Prije ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta, zapovjednik se dogovara s predstavnikom terminala o planu ukrcaja ili iskrcaja, u skladu s odredbama Pravila VI./7.3. Konvencije SOLAS iz 1974. Plan ukrcaja ili iskrcaja priprema se u obliku utvrđenom u Dodatku 2. Kodeksu BLU i sadržava IMO broj dotičnog broda za rasuti teret, a zapovjednik broda i predstavnik terminala potvrđuju svoju suglasnost s planom potpisujući ga. Obje strane, u obliku revidiranog plana, pripremaju, prihvaćaju i usuglašuju se o svakoj izmjeni plana koja bi, prema mišljenju bilo koje od stranaka, mogla utjecati na sigurnost broda ili posade. Dogovoreni plan ukrcaja ili iskrcaja i sve sljedeće dogovorene revizije čuvaju se na brodu i terminalu tijekom razdoblja od šest mjeseci, radi bilo kakve potrebne provjere od strane nadležnih tijela.

2.	Prije nego što ukrcaj ili iskrcaj započne, zapovjednik broda i predstavnik terminala zajedno ispunjavaju i potpisuju sigurnosnu kontrolnu listu brod/obala, u skladu sa smjernicama Dodatka 4. Kodeksu BLU.

3.

Uspostavlja se i u svakom trenutku održava učinkovita komunikacija između broda i terminala, koja omogućava odgovaranje na zahtjeve za podacima o postupku ukrcaja ili iskrcaja i osigurava trenutačno usklađivanje ako zapovjednik broda ili predstavnik terminala naredi zaustavljanje postupaka ukrcaja ili iskrcaja.

4.

Zapovjednik broda i predstavnik terminala izvode postupke ukrcaja ili iskrcaja u skladu s dogovorenim planom. Predstavnik terminala odgovoran je za ukrcaj ili iskrcaj krutog rasutog tereta s obzirom na redoslijed teretnih skladišta, količinu i stupanj ukrcaja ili iskrcaja kako je navedeno u tom planu. Ne smije odstupiti od dogovorenog plana ukrcaja ili iskrcaja, osim u slučaju prethodnog savjetovanja i pismenog dogovora sa zapovjednikom broda.

5.

Po završetku ukrcaja ili iskrcaja, zapovjednik broda i predstavnik terminala u obliku pismene suglasnosti potvrđuju da je ukrcaj ili iskrcaj izveden u skladu s planom ukrcaja ili iskrcaja, uključujući i sve dogovorene izmjene. U slučaju iskrcaja, ta suglasnost mora sadržavati i bilješku o tome da su skladišta tereta ispražnjena i očišćena prema zahtjevima zapovjednika kao i zapisnik o štetama koje je brod pretrpio te o obavljenim popravcima.

Članak 9.

Uloga nadležnih tijela

1.   Ne dovodeći u pitanje prava i obveze zapovjednika broda predviđene u Pravilu VI./7.7. Konvencije SOLAS iz 1974., države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela spriječe ili zaustave ukrcaj ili iskrcaj krutih rasutih tereta uvijek kada postoje jasne naznake da bi tim postupcima mogla biti ugrožena sigurnost broda ili posade.

2.   U slučajevima kada se nadležno tijelo obavijesti o nesuglasju između zapovjednika broda i predstavnika terminala u vezi s primjenom postupaka predviđenih u članku 8., nadležno tijelo intervenira kada se to zahtijeva u interesu sigurnosti i/ili morskoga okoliša.

Članak 10.

Popravak štete nastale za vrijeme ukrcaja ili iskrcaja

1.   Ako za vrijeme ukrcaja ili iskrcaja nastupi oštećenje brodske strukture ili opreme, predstavnik terminala o tome obavješćuje zapovjednika broda i oštećenje se, ako je potrebno, popravlja.

2.   Ako bi šteta mogla nepovoljno utjecati na strukturnu nosivost ili vodonepropusnost trupa ili brodske glavne strojne sustave, predstavnik terminala i/ili zapovjednik broda o tome obavješćuju upravu države pod čijom zastavom brod plovi ili organizaciju koju ta uprava priznaje i koja djeluje u njezino ime, kao i tijelo za državni nadzor luka. Odluku o tome, je li popravak nužno provesti odmah ili ga se može odgoditi, donosi tijelo za državni nadzor luka, vodeći računa o mišljenju, ako je dano, uprave države pod čijom zastavom brod plovi ili organizacije koju ta uprava priznaje i koja djeluje u njezino ime, te o mišljenju zapovjednika broda. Ako se smatra da popravak treba izvesti odmah, on se izvodi prema zahtjevima zapovjednika broda i nadležnog tijela prije nego što brod napusti luku.

3.   Pri donošenju odluke iz stavka 2., tijelo za državni nadzor luka može na priznatu organizaciju preusmjeriti aktivnosti u vezi s pregledom štete i savjetovanja o potrebi izvođenja popravaka ili njihovog odgađanja.

4.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu 95/21/EZ.

Članak 11.

Provjera i izvješćivanje

1.   Države članice redovito provjeravaju usklađenost terminala sa zahtjevima članka 5. stavka 1., članka 7. stavka 2. i članka 8. Postupak provjere uključuje izvođenje nenajavljenih pregleda tijekom postupaka ukrcaja ili iskrcaja.

Dodatno, države članice provjeravaju usklađenost terminala sa zahtjevima članka 5. stavka 4. na kraju razdoblja koje je u njemu određeno te za novo osnovane terminale na kraju razdoblja predviđenog u članku 6.

2.   Države članice svake tri godine dostavljaju Komisiji izvješće o rezultatima te provjere. Izvješće također mora pružiti ocjenu učinkovitosti usklađenih postupaka suradnje i komunikacije između brodova za rasuti teret i terminala kako je predviđeno u ovoj Direktivi. Izvješće se šalje najkasnije do 30. travnja godine koja slijedi nakon razdoblja od tri kalendarske godine o kojem se izvješćuje.

Članak 12.

Ocjena

Komisija dostavlja izvješće o ocjeni rada sustava, kako je predviđeno ovom Direktivom, Europskom parlamentu i Vijeću, na temelju izvješća država članica predviđenih u članku 11. stavku 2. Ovo izvješće također sadrži ocjenu o tome trebaju li države članice nastaviti s podnošenjem izvješća navedenih u članku 11. stavku 2.

Članak 13.

Obavješćivanje IMO-a

Predsjedništvo Vijeća, djelujući u ime država članica, i Komisija zajednički obavješćuju IMO o donošenju ove Direktive, pri čemu se upućuje na stavak 1.7. Priloga Rezoluciji IMO-a A.797(19).

Članak 14.

Regulatorni odbor

1.   Komisiji pomaže odbor uspostavljen u skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/75/EEZ (9), dalje u tekstu „Odbor”.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 15.

Postupak izmjene

1.   Definicije iz točaka od 1. do 6. i od 15. do 18. članka 3., upućivanja na međunarodne konvencije i kodekse te rezolucije i okružnice IMO-a, upućivanja na ISO norme, upućivanja na instrumente Zajednice i prilozi mogu se mijenjati u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2., kako bi ih se uskladilo s međunarodnim instrumentima i instrumentima Zajednice koji su doneseni, izmijenjeni ili su stupili na snagu nakon donošenja ove Direktive, pod uvjetom da se područje primjene ove Direktive time ne proširuje.

2.   Postupak iz članka 14. stavka 2. primjenjuje se pri izmjeni članka 8. i priloga, radi provedbe postupaka utvrđenih u ovoj Direktivi te pri izmjeni ili stavljanju izvan snage obveza izvješćivanja iz članka 11. stavka 2. i članka 12., pod uvjetom da te odredbe ne proširuju područje primjene ove Direktive.

Članak 16.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju u slučaju povreda nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 17.

Provedba i primjena

1.   Države članice donose i objavljuju odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, prije 5. kolovoza 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te odredbe od 1. ožujka 2004.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 19.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 311 E, 31.10.2000., str. 240. i

SL C 180 E, 26.6.2001., str. 273.

(2)  SL C 14, 16.1.2001., str. 37.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 13. veljače 2001. (SL C 276, 1.10.2001., str. 38.), Zajedničko stajalište Vijeća od 27. lipnja 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Europskog parlamenta od 25. listopada 2001. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(5)  SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

(6)  Direktiva Vijeća 95/21/EZ od 19. lipnja 1995. o jačanju međunarodnih standarda o sigurnosti broda, sprečavanju onečišćenja i životnim i radnim uvjetima na brodovima (nadzor države luke) koji koriste luke Zajednice i plove u vodama koje su u nadležnosti država članica (SL L 157, 7.7.1995., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 1999/97/EZ (SL L 331, 23.12.1999., str. 67.).

(7)  Direktiva Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama organizacije za pregled i nadzor brodova te odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (SL L 319, 12.12.1994., str. 20.). Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 97/58/EZ (SL L 274, 7.10.1997., str. 8.).

(8)  Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa o uslugama informacijskog društva (SL L 204, 21.7.1998., str. 37.). Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.).

(9)  Direktiva Vijeća 93/75/EEZ od 13. rujna 1993. o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari (SL L 247, 5.10.1993., str. 19.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 98/74/EZ (SL L 276, 13.10.1998., str. 7.).

---

PRILOG I.

ZAHTJEVI U POGLEDU OPERATIVNE PRIKLADNOSTI BRODOVA ZA RASUTI TERET ZA UKRCAJ I ISKRCAJ KRUTIH RASUTIH TERETA

(iz članka 4.)

Brodovi za rasuti teret koji na terminalima država članica pristaju radi ukrcaja ili iskrcaja krutih rasutih tereta provjeravaju se s obzirom na udovoljavanje sljedećim zahtjevima.

1.	Moraju imati skladišta tereta i otvore grotala dovoljne veličine i takve izvedbe koja omogućuje zadovoljavajući način ukrcaja, skladištenja, dobrog raspoređivanja i iskrcaja krutog rasutog tereta.

2.	Grotla teretnih skladišta moraju imati brojeve koji odgovaraju onima iz plana ukrcaja odnosno iskrcaja. Smještaj, veličina i boja ovih brojeva moraju biti jasno vidljivi i prepoznatljivi osobi koja upravlja opremom terminala za ukrcaj ili iskrcaj tereta.

3.	Grotla, sustavi upravljanja grotlima i sigurnosni uređaji moraju biti u dobrom stanju i moraju se upotrebljavati samo u svrhu za koju su namijenjeni.

4.	Svjetla za indikaciju nagiba, ako su ugrađena, moraju se ispitati prije ukrcaja ili iskrcaja kako bi se dokazala njihova ispravnost.

5.	Ako se zahtijeva odobreno računalo za proračun stabiliteta na brodu, to računalo mora biti certificirano i mora imati mogućnost izrade proračuna naprezanja za vrijeme ukrcaja ili iskrcaja.

6.	Pogonski i pomoćni strojevi moraju biti u dobrom stanju.

7.	Palubna oprema za vez i sidrenje mora biti ispravna i u dobrom stanju.

---

PRILOG II.

ZAHTJEVI U POGLEDU PRIKLADNOSTI TERMINALA ZA UKRCAJ I ISKRCAJ KRUTIH RASUTIH TERETA

(iz članka 5. stavka 1.)

1.

Terminali za ukrcaj ili iskrcaj krutih rasutih tereta prihvaćaju samo one brodove za rasuti teret koji mogu na siguran način pristati uz uređaje za ukrcaj ili iskrcaj, uzimajući u obzir dubinu vode na pristaništu, najveću veličinu broda, uređaje za vez, bokoštitnike, siguran prilaz i moguće prepreke za postupke ukrcaja ili iskrcaja.

2.	Oprema za ukrcaj i iskrcaj terminala mora biti ispravno certificirana i mora se održavati u dobrom stanju, u skladu s odgovarajućim pravilima i normama, a njome može upravljati jedino ispravno osposobljeno i, prema potrebi, certificirano osoblje.

3.

Osoblje terminala mora biti osposobljeno u pogledu svih aspekata sigurnog ukrcaja i iskrcaja brodova za rasuti teret, u skladu s njihovim odgovornostima. Osposobljavanje mora biti osmišljeno tako da osigura upoznavanje s općim rizicima ukrcaja i iskrcaja krutih rasutih tereta te s nepovoljnim učincima koje nepravilni postupci ukrcaja i iskrcaja mogu imati na sigurnost broda.

4.	Osoblje terminala zaduženo za postupke ukrcaja i iskrcaja mora imati na raspolaganju i upotrebljavati osobnu zaštitnu opremu te mora imati dovoljno vremena za odmor kako bi se izbjegle nesreće zbog umora.

---

PRILOG III.

PODACI KOJE ZAPOVJEDNIK BRODA MORA PRUŽITI TERMINALU

(iz članka 7. stavka 1. točke (b))

1.	Procijenjeno vrijeme dolaska broda pred luku, što je ranije moguće. Ovaj podatak treba ažurirati prema potrebi.

2.

Pri prvoj obavijesti o vremenu dolaska treba dati: (a) ime, pozivni znak, IMO broj, zastavu, luku upisa; (b) plan ukrcaja ili iskrcaja u kojem se navodi količina tereta, smještaj po skladištima, redoslijed ukrcaja ili iskrcaja te količina ukrcajne ili iskrcajne rate u svim fazama ukrcaja ili iskrcaja tereta; (c) gaz pri dolasku i predviđeni gaz u odlasku; (d) vrijeme potrebno za balastiranje ili debalastiranje; (e) duljina broda preko svega, maksimalna širina, duljina teretnog područja od prednje pražnice najudaljenijeg prednjeg grotla do stražnje pražnice krajnjeg stražnjeg grotla u koje će se teret krcati ili će se iz njega iskrcavati; (f) udaljenost od vodne linije do grotla koje će se prvo krcati odnosno iskrcavati te udaljenost od boka broda do otvora grotla; (g) položaj brodskog siza; (h) zračni gaz; (i) pojedinosti i kapaciteti brodskog uređaja za rukovanje teretom, ako postoji; (j) broj i vrsta užadi za vez; (k) posebni zahtjevi kao što su zahtjev za dobrim raspoređivanjem ili neprekidnim mjerenjem udjela vode u teretu; (l) pojedinosti o svim potrebnim popravcima koji mogu produljiti vrijeme na vezu, odgoditi početak ukrcaja ili iskrcaja, ili mogu odgoditi otplovljavanje broda po završetku ukrcaja ili iskrcaja; (m) bilo koji drugi podatak koji u vezi broda zahtijeva terminal.

---

PRILOG IV.

DUŽNOSTI ZAPOVJEDNIKA BRODA PRIJE I ZA VRIJEME POSTUPAKA UKRCAJA ODNOSNO ISKRCAJA

(iz članka 7. stavka 1. točke (d))

Prije, kao i za vrijeme postupaka ukrcaja ili iskrcaja zapovjednik treba osigurati:

1.	da je ukrcaj ili iskrcaj tereta te ispuštanje ili uzimanje balastne vode pod kontrolom odgovornog brodskog časnika koji je za to zadužen;

2.	da se tijekom postupka ukrcaja ili iskrcaja nadgleda razmještaj tereta i balasta kako bi se osiguralo da ne dođe do prenaprezanja strukture broda;

3.	da je brod u uspravnom položaju, ili ako se iz operativnih razloga zahtjeva nagib, da taj nagib bude što je manji mogući;

4.	da je brod stalno u sigurnom vezu, uzimajući u obzir lokalne vremenske prilike i prognoze;

5.	da dovoljan broj časnika i posade ostane na brodu radi prilagođavanja užadi za vez, ili zbog bilo koje uobičajene ili izvanredne situacije, uzimajući u obzir potrebe posade za dostatnim vremenom za odmor kako bi se izbjegao umor;

6.	da je predstavnik terminala upoznat sa zahtjevima dobrog raspoređivanja tereta, koji moraju biti usklađeni s postupcima iz Kodeksa IMO-a o sigurnom postupanju s krutim teretima u rasutom stanju;

7.

da je predstavnik terminala upoznat sa zahtjevima za usklađivanjem količina debalastiranja ili balastiranja i ukrcaja odnosno iskrcaja tereta broda te s bilo kakvim odstupanjem od plana debalastiranja ili balastiranja ili s bilo kojom drugom pojedinošću koja može utjecati na ukrcaj ili iskrcaj tereta;

8.

da se balast ispušta u količinama koje odgovaraju dogovorenom planu ukrcaja i ne dovode do naplavljivanja gata ili susjednog plovila. Kada nije izvedivo da brod u potpunosti ispusti balastne vode prije određene faze raspoređivanja tereta i dovođenja u ravnotežu tijekom postupka ukrcaja, zapovjednik se dogovara s predstavnikom terminala o vremenu u kojem bi ukrcaj mogao biti prekinut te trajanju toga prekida;

9.	dogovor s predstavnikom terminala oko aktivnosti koje treba poduzeti u slučaju kiše, ili druge promjene vremena, kada bi zbog prirode tereta takva promjena mogla predstavljati rizik;

10.	da se u vrijeme dok je brod privezan u pristaništu ne provode nikakvi radovi s otvorenim plamenom na brodu ili u njegovoj blizini, osim uz dozvolu predstavnika terminala i u skladu sa svim zahtjevima nadležnoga tijela;

11.	detaljno nadgledanje postupaka ukrcaja ili iskrcaja i samoga broda u završnim fazama ukrcaja odnosno iskrcaja;

12.	da se odmah upozori predstavnika terminala u slučaju da je postupak ukrcaja ili iskrcaja uzrokovao štetu, proizveo rizičnu situaciju ili postoji opasnost da do toga dođe;

13.	da je predstavnik terminala upoznat s vremenom početka završnog raspoređivanja tereta broda kako bi se omogućilo potpuno pražnjenje konvejerskog sustava;

14.	da se iskrcavanje skladišta na lijevoj strani broda približno podudara s iskrcavanjem istoga skladišta na desnoj strani, kako bi se izbjeglo uvijanje brodske strukture;

15.	da se kod balastiranja jednog ili više skladišta vodi računa o mogućnosti ispuštanja zapaljivih para iz skladišta te da se poduzmu mjere predostrožnosti prije nego što se dozvole bilo kakvi radovi s otvorenim plamenom u blizini ili iznad ovih skladišta.

---

PRILOG V.

PODACI KOJE TERMINAL MORA DOSTAVITI ZAPOVJEDNIKU BRODA

(iz članka 7. stavka 2. točke (a))

1.	Ime veza na kojem će se provesti ukrcaj ili iskrcaj i procijenjeno trajanje veza te vrijeme završetka ukrcaja ili iskrcaja (1).

2.

Značajke opreme za ukrcaj ili iskrcaj, uključujući nominalnu vrijednost količine ukrcaja ili iskrcaja terminala kao i broj ruku za ukrcaj odnosno iskrcaj, kao i procijenjeno vrijeme potrebno za dovršetak svakog pojedinog ukrcaja tereta ili, u slučaju iskrcaja, procijenjeno vrijeme za svaku fazu iskrcaja.

3.	Obilježja veza ili lukobrana koja bi zapovjednik trebao poznavati, uključujući položaje fiksnih ili pokretnih prepreka, bokoštitnika, bitvi i opreme za vez.

4.	Minimalna dubina vode u području sidrišta i kanala za prilaz i odlazak (1).

5.	Gustoća vode na pristaništu.

6.	Najveća udaljenost od vodne linije do vrha poklopaca ili pražnica teretnih grotala, koja je bitna za postupak ukrcaja ili iskrcaja te najveća visina broda nad morem.

7.	Smještaj prijelaznih mostića i prilaza.

8.	Strana broda koja mora biti okrenuta uzdužno prema vezu.

9.	Najveća dopuštena brzina prilaza lukobranu te raspoloživost, vrsta i snaga tegljača.

10.	Redoslijed krcanja za različite dijelove tereta, kao i druga ograničenja ako nije moguće uzimati teret onim redom ili iz onih skladišta kako bi to odgovaralo za brod.

11.	Sva svojstva tereta koji se krca, koja mogu predstavljati rizik u slučaju kontakta s teretom ili ostacima tereta na brodu.

12.	Prethodno dostavljeni podaci o predloženim postupcima ukrcaja ili iskrcaja ili izmjene postojećih planova ukrcaja odnosno iskrcaja.

13.	Je li terminalska oprema za ukrcaj odnosno iskrcaj fiksna i postoje li bilo kakva ograničenja njene pokretljivosti.

14.	Potrebna užad za vez.

15.	Upozorenje o neuobičajenim rješenjima veza.

16.	Ograničenja u vezi s balastiranjem ili debalastiranjem.

17.	Najveći dozvoljeni gaz pri isplovljavanju koji dopušta nadležno tijelo.

18.	Bilo koji drugi podatak u vezi s terminalom koji traži zapovjednik broda.

---

(1)  Podaci o procijenjenom trajanju veza i vremenu odlaska i o najmanjoj dubini vode na mjestu priveza moraju se stalno ažurirati i prosljeđivati zapovjedniku po svakom primitku najave o procijenjenom vremenu dolaska. Podatke o najmanjoj dubini vode u kanalima za prilaz i odlazak dostavlja terminal ili, ako je primjereno, nadležno tijelo.

---

PRILOG VI.

DUŽNOSTI PREDSTAVNIKA TERMINALA PRIJE I ZA VRIJEME POSTUPAKA UKRCAJA ODNOSNO ISKRCAJA

(iz članka 7. stavka 2. točke (d))

Prije početka, kao i za vrijeme postupaka ukrcaja ili iskrcaja predstavnik terminala treba:

1.	zapovjedniku broda pružiti podatke o imenima i postupcima za kontaktiranje osoblja terminala ili zastupnika osobe za ukrcaj koji će biti odgovoran za postupak ukrcaja ili iskrcaja i s kojim će zapovjednik biti u kontaktu;

2.	poduzeti mjere predostrožnosti za izbjegavanje štete koju bi oprema za ukrcaj ili iskrcaj mogla proizvesti na brodu te obavijestiti zapovjednika ako do štete dođe;

3.	osigurati uspravan položaj broda, ili ako je iz operativnih razloga potreban nagib, taj nagib mora biti što je manji mogući;

4.	osigurati da se iskrcavanje skladišta na lijevoj strani broda približno podudara s iskrcavanjem istoga skladišta na desnoj strani, kako bi se izbjeglo uvijanje brodske strukture;

5.

u slučaju tereta visokih gustoća, ili kada su pojedinačni zahvati tereta veliki, upozoriti zapovjednika da može doći do visokih, lokaliziranih opterećenja na brodsku strukturu sve dok teret u potpunosti ne prekrije pokrov dvodna, posebno kada je dozvoljeno slobodno ispuštanje tereta s velike visine i uz poseban se oprez provodi početna faza ukrcaja u svakom skladištu tereta;

6.	osigurati dogovaranje sa zapovjednikom broda u svim fazama i u pogledu svih aspekata postupaka ukrcaja ili iskrcaja i pobrinuti se za upoznavanje zapovjednika sa svakom izmjenom dogovorene količine ukrcaja i s ukrcanom težinom po završetku svakog usipavanja;

7.	voditi evidenciju o težini i razmještaju ukrcanog ili iskrcanog tereta te osigurati da težine u skladištima ne odstupaju od dogovorenog plana ukrcaja ili iskrcaja;

8.	osigurati raspoređivanje tereta pri ukrcaju odnosno iskrcaju, prema zahtjevima zapovjednika;

9.

osigurati da količine tereta koje su potrebne za postizanje gaza i trima u odlasku omogućavaju da se po završetku ukrcaja potroši i isprazni sav teret s terminalskog konvejerskog sustava. U tu svrhu predstavnik terminala mora obavijestiti zapovjednika broda o nominalnoj tonaži konvejerskog sustava terminala te o svakom zahtjevu za pražnjenjem konvejerskog sustava po završetku ukrcaja;

10.	u slučaju iskrcaja, pravovremeno upozoriti zapovjednika da se namjerava povećati ili smanjiti broj korištenih ruku za iskrcaj te obavijestiti zapovjednika o završetku iskrcaja svakog skladišta;

11.	osigurati da se u vrijeme dok je brod privezan ne provode nikakvi radovi s otvorenim plamenom na brodu ili u njegovoj blizini, osim uz dozvolu predstavnika terminala i u skladu sa svim zahtjevima nadležnoga tijela.

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

58

---

32002R2099

---

L 324/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.11.2002.

---

UREDBA (EZ) br. 2099/2002 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 5. studenoga 2002.

o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) i o izmjeni uredaba o pomorskoj sigurnosti i sprečavanju onečišćenja s brodova

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (4),

budući da:

(1)

Mjere kojima se provode postojeće uredbe i direktive u području pomorske sigurnosti donesene su regulatornim postupkom koji uključuje Odbor uspostavljen Direktivom Vijeća 93/75/EEZ od 13. rujna 1993. o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari (5) te, u nekim slučajevima, ad hoc odbor. Ti su odbori bili uređeni pravilima određenim u Odluci Vijeća 87/373/EEZ od 13. srpnja 1987. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (6).

(2)	Svojom Rezolucijom od 8. lipnja 1993. o zajedničkoj politici za sigurnost na moru (7) Vijeće je u načelu odobrilo osnivanje Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) i pozvalo Komisiju da predstavi prijedlog za osnivanje takvog odbora.

(3)

Uloga COSS-a je centraliziranje zadaća odbora osnovanih prema zakonodavstvu Zajednice o pomorskoj sigurnosti, sprečavanju onečišćenja s brodova i zaštiti uvjeta života i rada na brodu te pomaganje i savjetovanje Komisije o svim pitanjima pomorske sigurnosti i sprečavanja ili smanjivanja onečišćenja okoliša uzrokovanog brodarskim djelatnostima.

(4)

Potrebno je, pridržavajući se Rezolucije od 8. lipnja 1993., osnovati Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova te mu dodijeliti zadaće koje su prije bile dodijeljene odborima osnovanim prema gore spomenutom zakonodavstvu. Sve novo zakonodavstvo Zajednice doneseno u području pomorske sigurnosti trebalo bi odrediti relevantnost tako uspostavljenog Odbora.

(5)

Odluka 87/373/EEZ zamijenjena je Odlukom Vijeća 1999/468/EEZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (8), čije odredbe je stoga potrebno primjenjivati na COSS. Svrha te Odluke je definiranje primjenljivih postupaka Odbora te osiguravanje Europskom parlamentu i javnosti opsežnijih informacija o radu Odbora.

(6)	Mjere potrebne za provedbu gore spomenutog zakonodavstva treba donijeti u skladu s Odlukom 1999/468/EEZ.

(7)

Gore spomenuto zakonodavstvo također treba izmijeniti kako bi se Odbor osnovan Direktivom 93/75/EEZ ili, prema potrebi, ad hoc odbor uspostavljen bilo kojim posebnim aktom, zamijenio COSS-om. Ovom bi se Uredbom posebno trebale izmijeniti relevantne odredbe uredbi Vijeća (EEZ) br. 613/91 od 4. ožujka 1991. o prelasku teretnih i putničkih brodova između registara unutar Zajednice (9), (EZ) br. 2978/94 od 21. studenoga 1994. o provedbi Rezolucije IMO-a A.747(18) o primjeni baždarenja balastnih prostora u tankerima za prijevoz ulja s odvojenim balastom (10), (EZ) br. 3051/95 od 8. prosinca 1995. o sigurnom upravljanju roll-on/roll-off putničkim brodovima (ro-ro putnički brodovi) (11) i Uredbe (EZ) br. 417/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. veljače 2002. o ubrzanom postupnom uvođenju dvostruke oplate ili ekvivalentnim projektnim zahtjevima za tankere za ulje s jednostrukom oplatom i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2978/94 (12), kako bi se uključila uputa na COSS i odredili regulatorni postupci utvrđeni u članku 5. Odluke 1999/468/EZ.

(8)

Osim toga, gore spomenuto zakonodavstvo utemeljeno je na primjeni pravila koja proizlaze iz međunarodnih instrumenata koji su na snazi na dan donošenja dotičnog akta Zajednice ili na dan koji je u njemu određen. Kao posljedica toga, države članice ne mogu primjenjivati kasnije izmjene ovih međunarodnih instrumenata dok se ne izmijene direktive i uredbe Zajednice. Ovo ima svoje velike nedostatke zbog poteškoća pri osiguravanju da se dan stupanja na snagu izmjena na međunarodnoj razini poklapa s danom stupanja na snagu Uredbe kojom se ta izmjena uključuje u pravo Zajednice te ne manje važne odgode primjene najnovijih i najstrožih međunarodnih standarda sigurnosti unutar Zajednice.

(9)

Međutim, potrebno je razlikovati odredbe akta Zajednice koje radi njihove primjene upućuju na odredbe međunarodnih instrumenata, od odredaba Zajednice koje reproduciraju međunarodni instrument u cijelosti ili djelomično. U potonjem slučaju, najnovije izmjene međunarodnih instrumenata ne mogu se ni u kojem slučaju smatrati primjenljivima dok se ne izmijene dotične odredbe Zajednice.

(10)

Stoga je državama članicama potrebno dozvoliti da primjenjuju najnovije odredbe međunarodnih instrumenata, izuzev onih koje su izričito ugrađene u akt Zajednice. To se može učiniti tako da se navede da je međunarodna konvencija koja je primjenljiva za potrebe dotične direktive ili uredbe ona koja je „u svojoj ažuriranoj verziji”, bez navođenja datuma.

(11)	Zbog transparentnosti, potrebno je javno obznaniti relevantne izmjene međunarodnih instrumenata koji su ugrađeni u pomorsko zakonodavstvo Zajednice, objavljivanjem u Službenom listu Europskih zajednica.

(12)

Ipak, potrebno je uspostaviti posebni postupak provjere sukladnosti kako bi se omogućilo Komisiji da nakon savjetovanja s COSS-om poduzme sve potrebne mjere kako bi se isključila opasnost da izmjene međunarodnih instrumenata budu neusklađene s gore navedenim zakonodavstvom ili politikom Zajednice o pomorskoj sigurnosti, sprečavanju onečišćenja s brodova i zaštiti uvjeta života i rada na brodu koji su na snazi ili sa zacrtanim ciljevima tog zakonodavstva. Taj bi postupak također trebao sprečavati da međunarodne izmjene umanjuju standarde pomorske sigurnosti koje je postigla Zajednica.

(13)

Postupak provjere sukladnosti potpuno je učinkovit samo ako se planirane mjere donesu što je brže moguće, ali u svakom slučaju prije isteka roka za stupanje na snagu međunarodne izmjene. Prema tome, vremensko razdoblje dano Vijeću da odluči o predloženim mjerama u skladu s člankom 5. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ trebalo bi biti jedan mjesec,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Uredbe poboljšati provedbu zakonodavstva Zajednice iz članka 2. stavka 2. o pomorskoj sigurnosti, sprečavanju onečišćenja s brodova te uvjetima života i rada na brodu:

(a)	centraliziranjem zadaća odbora osnovanih prema pomorskom zakonodavstvu Zajednice i zamijenjenih ovom Uredbom, osnivanjem jedinstvenog Odbora za sigurnost na moru i za sprečavanje onečišćenja s brodova, poznatog kao COSS;

(b)	ubrzavanjem ažuriranja i pojednostavnjivanjem naknadnih izmjena pomorskog zakonodavstva Zajednice s obzirom na razvoj međunarodnih instrumenata iz članka 2. stavka 1.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.

„međunarodni instrumenti” znači konvencije, protokoli, rezolucije, kodeksi, sažeci pravila, okružnice, standardi i odredbe usvojene od strane međunarodne konferencije, Međunarodne pomorske organizacije (IMO), Međunarodne organizacije rada (ILO) ili stranaka memoranduma o razumijevanju, koji se navode u odredbama pomorskog zakonodavstva Zajednice na snazi;

2.

„Pomorsko zakonodavstvo Zajednice” znači dolje navedeni akti Zajednice koji su na snazi: (a) Uredba Vijeća (EEZ) br. 613/91; (b) Direktiva Vijeća 93/75/EEZ; (c) Uredba Vijeća (EZ) br. 2978/94; (d) Direktiva Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama organizacije za pregled i nadzor brodova te odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (13); (e) Direktiva Vijeća 95/21/EZ od 19. lipnja 1995. o nadzoru države luke (14); (f) Uredba Vijeća (EZ) br. 3051/95; (g) Direktiva Vijeća 96/98/EZ od 20. prosinca 1996. o pomorskoj opremi (15); (h) Direktiva Vijeća 97/70/EZ od 11. prosinca 1997. o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra i više (16); (i) Direktiva Vijeća 98/18/EZ od 17. ožujka 1998. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (17); (j) Direktiva Vijeća 98/41/EZ od 18. lipnja 1998. o upisu osoba koje putuju putničkim brodovima koji plove prema lukama ili iz luka država članica Zajednice (18); (k) Direktiva Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila (19); (l) Direktiva 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta (20); (m) Direktiva 2001/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o minimalnoj razini osposobljenosti pomoraca (21); (n) Direktiva 2001/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2001. o utvrđivanju usklađenih zahtjeva i postupaka za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret (22); (o) Uredba (EZ) br. 417/2002 Europskog parlamenta i Vijeća.

Članak 3.

Osnivanje Odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (dalje u tekstu COSS).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na jedan mjesec.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 4.

Uključivanje izmjena međunarodnih instrumenata u pravo Zajednice

Za potrebe pomorskog zakonodavstva Zajednice, primjenljivi međunarodni instrumenti su oni koji su stupili na snagu, uključujući najnovije izmjene, izuzev izmjena koje su isključene iz područja primjene pomorskog zakonodavstva Zajednice kao rezultat postupka provjere sukladnosti utvrđenog člankom 5.

Članak 5.

Postupak provjere sukladnosti

1.   Za potrebe ove Uredbe i radi smanjivanja opasnosti od nesuglasja između pomorskog zakonodavstva Zajednice i međunarodnih instrumenata, države članice i Komisija surađuju putem koordinacijskih sastanaka i/ili na druge prikladne načine, kako bi prema potrebi definirali zajedničko stajalište ili pristup u nadležnim međunarodnim forumima.

2.   Ovime se uspostavlja postupak provjere sukladnosti kako bi se bilo koja izmjena međunarodnog instrumenta isključila iz područja primjene pomorskog zakonodavstva Zajednice, samo ako na temelju procjene Komisije postoji očita opasnost da međunarodna izmjena, unutar područja primjene uredaba ili direktiva iz članka 2. stavka 2. smanjuje standarde sigurnosti na moru, sprečavanja onečišćenja s brodova ili uvjeta života i rada na brodu, utvrđene pomorskim zakonodavstvom Zajednice ili ako nije usklađena s potonjim.

Postupak provjere sukladnosti može se koristiti isključivo radi unošenja izmjena u pomorsko zakonodavstva Zajednice u područjima izričito obuhvaćenim regulatornim postupkom te strogo unutar okvira izvršavanja provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji.

3.   U okolnostima iz stavka 2., postupak provjere sukladnosti pokreće Komisija koja, prema potrebi, može djelovati na zahtjev države članice.

Nakon usvajanja izmjene međunarodnog instrumenta, Komisija bez odlaganja dostavlja COSS-u prijedlog mjera s ciljem isključivanja te izmjene iz dotičnog teksta Zajednice.

Postupak provjere sukladnosti, uključujući prema potrebi postupke određene u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ, dovršava se najmanje mjesec dana prije isteka razdoblja utvrđenog na međunarodnoj razini za mirno prihvaćanje dotične izmjene ili datuma predviđenog za stupanje na snagu spomenute izmjene.

4.   U slučaju opasnosti iz prvog podstavku stavka 2., države članice se tijekom razdoblja postupka provjere sukladnosti uzdržavaju od svake inicijative za uključivanje izmjene u nacionalno zakonodavstvo ili za primjenu izmjene u dotičnom međunarodnom instrumentu.

Članak 6.

Informacije

Sve relevantne izmjene međunarodnih instrumenata koji su uključeni u pomorsko zakonodavstvo Zajednice, u skladu s člancima 4. i 5., objavljuju se u svrhu informiranja u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 7.

Ovlasti COSS-a

COSS izvršava ovlasti koje su mu dodijeljene na temelju zakonodavstva Zajednice koje je na snazi. Članak 2. stavak 2. može se izmijeniti postupkom određenim u članku 3. stavku 2., kako bi se uključila uputa na akte Zajednice o dodjeljivanju provedbenih ovlasti COSS-u, koji su stupili na snagu nakon donošenja ove Uredbe.

Članak 8.

Izmjene Uredbe (EEZ) br. 613/91

Uredba (EEZ) br. 613/91 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim: „(a) ‚Konvencije’ znači Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru iz 1974. (Solas iz 1974.), Međunarodna konvencija o teretnim linijama iz 1996. (LL66) i Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova (Marpol 73/78) u svojim ažuriranim verzijama te povezane rezolucije s obveznim statusom koje je donijela Međunarodna pomorska organizacija (IMO).”

2.

Članci 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 6. 1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) (23). 2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (24), uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8. Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na dva mjeseca. 3.   Odbor donosi svoj poslovnik. Članak 7. Izmjene međunarodnih instrumenata iz članka 1., mogu biti isključene iz područja primjene ove Uredbe, u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.

Članak 9.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 2978/94

Uredba (EZ) br. 2978/94 mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 3. točka (g) zamjenjuje se sljedećim: „(g) ‚Marpol 73/78’ znači Međunarodna konvencija za sprečavanje onečišćenja s brodova iz 1973. kako je izmijenjena protokolom iz 1978. koji se na nju odnosi, u svojim ažuriranim verzijama.”

2.

Članku 6. dodaje se sljedeći stavak: „Izmjene međunarodnih instrumenata iz članka 3., mogu biti isključene iz područja primjene ove Uredbe, u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) (25).;

3.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 7. 1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2099/2002. 2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (26), uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8. Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca. 3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 10.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 3051/95

Uredba (EZ) br. 3051/95 mijenja se kako slijedi:

1.

Članku 9. dodaje se sljedeći podstavak: „Izmjene međunarodnih instrumenata iz članka 2. mogu biti isključene iz područja primjene ove Uredbe, u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) (27).

2.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 10. 1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2099/2002. 2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (28), uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8. Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na dva mjeseca. 3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 11.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 417/2002

Uredba (EZ) br. 417/2002 mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   ‚Marpol 73/78’ znači Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova iz 1973. kako je izmijenjena protokolom iz 1978. koji se na nju odnosi, u svojim ažuriranim verzijama.”

2.

U članku 10., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) (29).

3.	Članku 11. dodaje se sljedeći podstavak: „Izmjene međunarodnih instrumenata iz članka 3. stavka 1. mogu biti isključene iz područja primjene ove Uredbe, u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.”

Članak 12.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL C 365 E, 19.12.2000., str. 276.

(2)  SL C 139, 11.5.2001., str. 21.

(3)  SL C 253, 12.9.2001., str. 1.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 13. veljače 2001. (SL C 276, 1.10.2001., str. 42.), Zajedničko stajalište Vijeća od 27. svibnja 2002. (SL C 170 E, 16.7.2002., str. 37.) i Odluka Europskog parlamenta od 24. rujna 2002. (još nije objavljena u Službenom listu).

(5)  SL L 247, 5.10.1993., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/74/EZ (SL L 276, 13.10.1998., str. 7.).

(6)  SL L 197, 18.7.1987., str. 33.

(7)  SL C 271, 7.10.1993., str. 1.

(8)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(9)  SL L 68, 15.3.1991., str. 1.

(10)  SL L 319, 12.12.1994., str. 1.

(11)  SL L 320, 30.12.1995., str. 14. Uredba kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 179/98 (SL L 19, 24.1.1998., str. 35.).

(12)  SL L 64, 7.3.2002., str. 1.

(13)  SL L 319, 12.12.1994., str. 20. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 2001/105/EZ (SL L 19, 22.1.2002., str. 9.).

(14)  SL L 157, 7.7.1995., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 2001/106/EZ (SL L 19, 22.1.2002., str. 17.).

(15)  SL L 46, 17.2.1997., str. 25. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2002/75/EZ (SL L 254, 23.9.2002., str. 1.).

(16)  SL L 34, 9.2.1998., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 2002/35/EZ (SL L 112, 27.4.2002., str. 21.).

(17)  SL L 144, 15.5.1998., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 2002/25/EZ (SL L 98, 15. travnja 2002., str. 1).

(18)  SL L 188, 2.7.1998., str. 35.

(19)  SL L 138, 1.6.1999., str. 1.

(20)  SL L 332, 28.12.2000., str. 81.

(21)  SL L 136, 18.5.2001., str. 17.

(22)  SL L 13, 16.1.2002., str. 9.

(23)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.

(24)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.”

(25)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.”

(26)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.”

(27)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.”

(28)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.”

(29)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.”

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

63

---

32005L0012

---

L 048/19

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.02.2005.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 2005/12/EZ

od 18. veljače 2005.

o izmjeni priloga I. i II. Direktivi 2003/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2003/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2003. o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove (1), a posebno njezin članak 10.,

budući da:

(1)	Direktiva 2003/25/EZ odnosi se na sve ro-ro putničke brodove koji redovito plove iz luke ili prema luci države članice, bez obzira na zastavu, a nalaze se na međunarodnim putovanjima.

(2)	Člankom 6. Direktive 2003/25/EZ određuje se da ro-ro putnički brodovi moraju ispunjavati posebne zahtjeve stabiliteta, koji su detaljno određeni u Prilogu I. toj Direktivi te da države članice pri primjeni tih zahtjeva koriste smjernice navedene u Prilogu II. toj Direktivi.

(3)	Člankom 10. Direktive 2003/25/EZ određuje se da se prilozi Direktivi mogu izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 2., kako bi se uzeo u obzir razvoj na međunarodnoj razini, a posebno u okviru Međunarodne pomorske organizacije.

(4)

Rezolucijom IMO-a MSC 141(76) od 5. prosinca 2002. uvedeni su, unutar rezolucije 14. Konferencije SOLAS (zaštita ljudskog života na moru) iz 1995., revidirana metoda modelskog ispitivanja i odgovarajuće smjernice. Rezolucija 14. odnosi se na regionalne sporazume o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove.

(5)	Revidirana metoda modelskog ispitivanja treba zamijeniti prethodno primjenjivanu metodu modelskog ispitivanja predviđenu u Direktivi 2003/25/EZ. Brodovi koji su ispitani u skladu s prethodno primjenjivanom metodom modelskog ispitivanja ne moraju se ponovno ispitivati.

(6)	Direktivu 2003/25/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)	Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova, uspostavljenim Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 2003/25/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

Prilog I. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 2.3. zamjenjuje se sljedećim: „2.3. nepropusnost poprečnih ili uzdužnih pregrada, koje se uzimaju u obzir kao učinkovite za zadržavanje pretpostavljene nakupljene morske vode u dotičnom odjeljku na oštećenoj ro-ro palubi, mora biti razmjerna sustavu drenaže i mora izdržati hidrostatički tlak u skladu s rezultatima proračuna stabiliteta u oštećenom stanju. Takve pregrade moraju biti visoke najmanje 4 m, osim ako je visina vode niža od 0,5 m. U takvim slučajevima visina pregrade izračunava se kako slijedi:   Bh = 8hw pri čemu je:   Bh visina pregrade,   a hw visina vode. U svakom slučaju, minimalna visina pregrade ne smije biti niža od 2,2 m. Međutim, u slučaju broda s visećim palubama za automobile, minimalna visina pregrade ne smije biti manja od visine pod visećom palubom kada je u spuštenom položaju;”; (b) Dodatak nazvan „Metoda modelskog ispitivanja” zamjenjuje se tekstom navedenim u Prilogu I. ovoj Direktivi.

2.	U Prilogu II., dio II., naslovljen „Modelska ispitivanja”, zamjenjuje se tekstom navedenim u Prilogu II. ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije 12 mjeseci od dana njezinog stupanja na snagu. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

Kad države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju način tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 123, 17.5.2003., str. 22.

(2)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 415/2004 (SL L 68, 6.3.2004., str. 10.).

---

PRILOG I.

---

PRILOG II.

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

72

---

32005L0065

---

L 310/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.10.2005.

---

DIREKTIVA 2005/65/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. listopada 2005.

o jačanju sigurnosne zaštite luka

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)	Nezgode u vezi sigurnosne zaštite koje proizlaze iz terorističkih djelatnosti među najvećim su prijetnjama idealima demokracije, slobode i mira koji su bit Europske unije.

(2)	Ljudi, infrastruktura i oprema u lukama moraju se zaštititi od nezgoda u vezi sa sigurnosnom zaštitom i njihovim razornim učincima. Takva zaštita bi povoljno utjecala na korisnike prijevoza, gospodarstvo i društvo u cjelini.

(3)

31. ožujka 2004. Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli su Uredbu (EZ) br. 725/2004 (4) o jačanju sigurnosne zaštite brodova i luka. Mjere pomorske sigurnosne zaštite koje se uvode tom Uredbom čine samo dio mjera potrebnih za postizanje odgovarajuće razine sigurnosne zaštite u prijevozničkim lancima vezanima uz pomorstvo. Ta Uredba je područjem primjene ograničena na mjere sigurnosne zaštite na brodovima i neposredno sučelje brod/luka.

(4)

S ciljem postizanja najveće moguće zaštite za pomorsku i lučku industriju treba uvesti mjere sigurnosne zaštite luka koje obuhvaćaju sve luke unutar granica koje odredi dotična država članica, osiguravajući time da sigurnosne mjere koje se poduzimaju u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004 koriste pogodnosti ojačane sigurnosne zaštite u područjima aktivnosti luke. Te se mjere primjenjuju na sve luke u kojima je smješteno jedno ili više lučkih pristaništa obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 725/2004.

(5)	Cilj ove Direktive u vezi sa sigurnosnom zaštitom treba postići donošenjem odgovarajućih mjera, ne dovodeći u pitanje pravila država članica u području nacionalne sigurnosne zaštite te mjere koje se mogu donijeti na temelju glave VI. Ugovora u Europskoj uniji.

(6)

Države članice bi se trebale oslanjati na detaljne ocjene sigurnosne zaštite kako bi utvrdile točne granice lučkog područja koje je relevantno za sigurnosnu zaštitu, kao i na različite mjere koje se zahtijevaju radi osiguravanja primjerene sigurnosne zaštite luka. Takve bi se mjere trebale razlikovati u skladu s važećom razinom sigurnosne zaštite i odražavati razlike u vrstama rizika različitih potpodručja luke.

(7)

Države članice bi trebale odobriti planove sigurnosne zaštite luke koji uključuju nalaze ocjene sigurnosne zaštite luke. Učinkovitost sigurnosnih mjera također zahtijeva jasnu podjelu zadaća među svim uključenim strankama, kao i njihovo redovito izvršavanje. Smatra se da ova jasna podjela zadaća i bilježenje postupaka njihovog izvršavanja u obliku plana sigurnosne zaštite luke, snažno doprinose učinkovitosti preventivnih i popravnih mjera u vezi sa sigurnosnom zaštitom.

(8)

Roll-on/roll-off brodovi posebno su osjetljivi za nezgode u vezi sa sigurnosnom zaštitom, posebno ako prevoze i putnike i teret. Na temelju procjena opasnosti treba poduzeti odgovarajuće mjere koje osiguravaju da automobili i teretna vozila koja se prevoze na roll-on/roll-off brodovima na domaćim i međunarodnim relacijama ne predstavljaju opasnost za brod, njegove putnike i posadu ili teret. Mjere se poduzimaju na način koji najmanje moguće utječe na neometano odvijanje plovidbe.

(9)	Države članice bi morale moći osnovati odbore za sigurnosnu zaštitu luka koji pružaju praktične savjete u lukama obuhvaćenima ovom Direktivom.

(10)

Države članice bi morale osigurati da sve uključene stranke jasno razumiju odgovornosti u vezi sa sigurnosnom zaštitom luka. Države članice bi morale nadzirati usklađenost s pravilima sigurnosne zaštite i jasno utvrditi tijelo odgovorno za sve njihove luke, odobriti sve procjene i planove sigurnosne zaštite za svoje luke, odrediti razine sigurnosne zaštite i prema potrebi obavješćivati o njima te osigurati da se o mjerama dobro obavješćuje, da se one provode i usklađuju.

(11)

Države članice moraju odobriti procjene i planove te pratiti njihovu provedbu u svojim lukama. S ciljem što manjeg ometanja luka i što manjih upravnih opterećenja za inspekcijska tijela, praćenje provedbe ove Direktive od strane Komisije provodi se zajedno s pregledima predviđenima u članku 9. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 725/2004.

(12)	Države članice moraju osigurati da kontaktna točka za sigurnosnu zaštitu luka preuzme ulogu kontaktne točke između Komisije i država članica. One bi trebale izvješćivati Komisiju o tome koje su luke obuhvaćene ovom Direktivom na temelju provedene procjene sigurnosne zaštite.

(13)

Učinkovita i standardna provedba mjera u skladu s ovom politikom sigurnosne zaštite otvara važna pitanja u vezi s njezinim financiranjem. Financiranje dodatnih mjera sigurnosne zaštite ne smije dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja. Komisija mora, do 30. lipnja 2006., Europskome parlamentu i Vijeću dostaviti nalaze studije troškova u vezi s mjerama koje su poduzete u skladu s ovom Direktivom, u kojima se posebno navodi na koji je način financiranje podijeljeno između javnih tijela, lučkih tijela i operatora.

(14)	Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(15)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive donose se u skladu s odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5).

(16)	Potrebno je utvrditi postupak prilagodbe ove Direktive kako bi se uzeo u obzir razvoj međunarodnih instrumenata i kako bi se, s obzirom na iskustvo, prilagodile ili nadopunile detaljne odredbe priloga ovoj Direktivi, bez proširivanja područja primjene ove Direktive.

(17)

Budući da ciljeve ove Direktive, točnije uravnoteženo uvođenje primjerenih mjera u području pomorskog prijevoza i lučke politike, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog europskih razmjera ove Direktive, može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je određeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(18)	Budući da se ova Direktiva odnosi na morske luke, obveze koje su u njoj sadržane ne primjenjuju se na Austriju, Češku Republiku, Mađarsku, Luksemburg ili Slovačku,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

1.   Glavni je cilj ove Direktive uvođenje mjera Zajednice za jačanje sigurnosne zaštite luka pri suočavanju s prijetnjama nezgoda u vezi sa sigurnosnom zaštitom. Ova Direktiva mora također osigurati da sigurnosne mjere koje se poduzimaju u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004 koriste pogodnosti od pojačane sigurnosne zaštite luka.

2.   Mjere iz stavka 1. sastoje se od:

(a)	osnovnih zajedničkih pravila o mjerama sigurnosne zaštite luka;

(b)	provedbenog mehanizma za ova pravila;

(c)	primjerenih mehanizama praćenja usklađenosti.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju mjere sigurnosne zaštite kojih se treba pridržavati u lukama. Države članice mogu primjenjivati odredbe ove Direktive na područja koja su povezana s lukama.

2.   Mjere utvrđene u ovoj Direktivi primjenjuju se na svaku luku smještenu na državnom području države članice u kojoj se nalazi jedno ili više lučkih pristaništa obuhvaćenih odobrenim planom sigurnosne zaštite lučkih pristaništa u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004. Ova se Direktiva ne primjenjuje na vojne objekte u lukama.

3.   Države članice za svaku luku definiraju granice luke za potrebe ove Direktive, uzimajući u obzir informacije koje proizlaze iz procjene sigurnosne zaštite luke.

4.   Kada država članica odredi granice lučkog pristaništa u smislu Uredbe (EZ) br. 725/2004 tako da one praktički obuhvaćaju cijelu luku, odgovarajuće odredbe Uredbe (EZ) br. 725/2004. prevladavaju nad odredbama ove Direktive.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1.	„luka” znači bilo koje utvrđeno područje kopna i mora, čije je granice odredila država članica u kojoj se luka nalazi, a koje obuhvaća poslove i opremu namijenjene olakšavanju djelatnosti komercijalnog pomorskog prometa;

2.	„sučelje brod/luka” znači interakcije koje nastaju kada je brod neposredno pod utjecajem djelovanja ili kretanja ljudi ili stvari ili pružanja usluga brodu u luci;

3.	„lučko operativno područje” znači mjesto na kojem se odvija sučelje brod/luka; to uključuje područja kao što su, prema potrebi, sidrišta, privezi i prilazi luci s morske strane;

4.	„kontaktna točka za sigurnosnu zaštitu luke” znači tijelo koje imenuje svaka država članica da služi kao kontaktna točka za Komisiju i druge države članice te da olakša, prati i pruža informacije o primjeni mjera sigurnosne zaštite luke utvrđenih u ovoj Direktivi;

5.	„tijelo za sigurnosnu zaštitu luke” znači tijelo odgovorno za sigurnosna pitanja u dotičnoj luci.

Članak 4.

Usklađivanje s mjerama poduzetima u primjeni Uredbe (EZ) br. 725/2004

Države članice osiguravaju da su mjere sigurnosne zaštite luke koje su uvedene ovom Direktivom dobro usklađene s mjerama poduzetima u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004.

Članak 5.

Tijelo za sigurnosnu zaštitu luke

1.   Države članice imenuju tijelo za sigurnosnu zaštitu luke za svaku luku obuhvaćenu ovom Direktivom. Tijelo za sigurnosnu zaštitu luke može biti imenovano za više luka.

2.   Tijelo za sigurnosnu zaštitu luke odgovorno je za pripremu i provedbu planova sigurnosne zaštite luke zasnovanih na nalazima procjena sigurnosne zaštite luke.

3.   Države članice mogu imenovati „nadležno tijelo za pomorsku sigurnost” predviđeno Uredbom (EZ) br. 725/2004 kao tijelo za sigurnosnu zaštitu luke.

Članak 6.

Procjena sigurnosne zaštite luke

1.   Države članice osiguravaju izvođenje procjene sigurnosne zaštite luke za luke obuhvaćene ovom Direktivom. U ovim procjenama treba voditi računa o posebnostima različitih dijelova luke i, kada to odgovarajuće tijelo države članice smatra primjenljivim, njezinih susjednih područja, ako imaju utjecaja na sigurnosnu zaštitu u luci, te uzeti u obzir procjene lučkih operativnih područja unutar njihovih granica, kako se provode u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004.

2.   Svaka procjena sigurnosne zaštite luke provodi se uzimajući u obzir, kao minimum, detaljne zahtjeve utvrđene u Prilogu I.

3.   Procjene sigurnosne zaštite luka može provoditi priznata organizacija sigurnosne zaštite, kako je navedeno u članku 11.

4.   Procjene sigurnosne zaštite luka odobravaju dotične države članice.

Članak 7.

Plan sigurnosne zaštite luke

1.   Države članice, u skladu s nalazima procjena sigurnosne zaštite luke, osiguravaju da se planovi sigurnosne zaštite luke sastavljaju, održavaju i ažuriraju. Planovi sigurnosne zaštite luke moraju na odgovarajući način obuhvatiti posebnosti različitih dijelova luke i uključiti planove sigurnosne zaštite za lučka pristaništa u okviru njihovih granica utvrđenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004.

2.   Planom sigurnosne zaštite luke, za svaku od različitih razina sigurnosne zaštite iz članka 8., utvrđuju se:

(a)	postupci koje treba slijediti;

(b)	mjere koje treba staviti na snagu;

(c)	aktivnosti koje treba poduzeti.

3.   Svaki plan sigurnosne zaštite luke mora, kao minimum, uzeti u obzir detaljne zahtjeve navedene u Prilogu II. Prema potrebi, i u mjeri u kojoj je to potrebno, plan sigurnosne zaštite luke posebno uključuje mjere sigurnosne zaštite koje se primjenjuju na putnike i vozila koji se ukrcavaju na pomorske brodove za prijevoz putnika i vozila. U slučaju međunarodnih usluga pomorskog prijevoza, dotične države članice surađuju u procjeni sigurnosne zaštite.

4.   Planove sigurnosne zaštite luke može sastavljati priznata sigurnosna organizacija iz članka 11.

5.   Planove sigurnosne zaštite luke odobrava dotična država članica prije provedbe.

6.   Države članice osiguravaju praćenje provedbe planova sigurnosne zaštite. Praćenje se usklađuje s drugim nadzornim aktivnostima koje se provode u luci.

7.   Države članice osiguravaju izvođenje odgovarajućih vježbi, uzimajući u obzir osnovne zahtjeve za vježbama sigurnosnog osposobljavanja navedene u Prilogu III.

Članak 8.

Razine sigurnosne zaštite

1.   Države članice uvode sustav razina sigurnosne zaštite za luke ili dijelove luka.

2.   Postoje tri stupnja sigurnosne zaštite, kako je određeno u Uredbi (EZ) br. 725/2004:

—	„Stupanj sigurnosne zaštite 1” znači stupanj na kojem se cijelo vrijeme primjenjuje osnovni skup odgovarajućih mjera sigurnosne zaštite;

—	„Stupanj sigurnosne zaštite 2” znači stupanj tijekom kojega se primjenjuju odgovarajuće dodatne mjere sigurnosne zaštite tijekom određenog razdoblja, kao posljedica povećane opasnosti od nastupanja događaja koji ugrožava sigurnost;

—	„Stupanj sigurnosne zaštite 3” znači stupanj tijekom kojega se primjenjuju daljnje posebne mjere sigurnosne zaštite u ograničenom vremenskom razdoblju kada je događaj koji ugrožava sigurnost vjerojatan ili neizbježan, iako možda nije moguće utvrditi poseban cilj izložen sigurnosnoj prijetnji.

3.   Države članice određuju stupnjeve sigurnosne zaštite koji se koriste za svaku luku ili dio luke. Na svakom stupnju sigurnosne zaštite, država članica može odrediti da se različite mjere sigurnosne zaštite provode u različitim dijelovima luke ovisno o nalazima procjene sigurnosne zaštite luke.

4.   Države članice obavješćuju odgovarajuću osobu ili osobe o razini sigurnosne zaštite koja je na snazi za svaku luku ili dio luke, kao i o svim promjenama s tim u vezi.

Članak 9.

Časnik za sigurnosnu zaštitu luke

1.   Dotična država članica odobrava časnika za sigurnosnu zaštitu luke za svaku luku. Svaka luka mora, ako je to izvedivo, imati svog časnika za sigurnosnu zaštitu luke, ali, prema potrebi, luke mogu imati i zajedničkog časnika za sigurnosnu zaštitu.

2.   Časnici za sigurnosnu zaštitu luke ispunjavaju ulogu kontaktne točke za pitanja u vezi sa sigurnosnom zaštitom luke.

3.   Kada časnik za sigurnosnu zaštitu luke nije ista osoba kao i časnik (časnici) za sigurnosnu zaštitu lučkog (lučkih) pristaništa prema Uredbi (EZ) br. 725/2004, između njih treba osigurati usku suradnju.

Članak 10.

Preispitivanja

1.   Države članice osiguravaju da se procjene sigurnosne zaštite luka i planovi sigurnosne zaštite luka preispituju prema potrebi. Moraju se preispitati najmanje jedanput svakih pet godina.

2.   Područje primjene preispitivanja je ono iz članaka 6. ili 7., prema potrebi.

Članak 11.

Priznata organizacija za sigurnosnu zaštitu

Države članice mogu imenovati priznatu organizaciju za sigurnosnu zaštitu za potrebe navedene u ovoj Direktivi. Priznate organizacije za sigurnosnu zaštitu moraju ispunjavati uvjete utvrđene u Prilogu IV.

Članak 12.

Uprava nadležna za sigurnosnu zaštitu luke

Države članice imenuju upravu nadležnu za sigurnosnu zaštitu luke. Države članice mogu za pitanja sigurnosne zaštite luke odrediti upravu nadležnu za sigurnosnu zaštitu, imenovanu prema Uredbi (EZ) br. 725/2004. Uprava nadležna za sigurnosnu zaštitu luka mora dostaviti Komisiji popis luka na koje se odnosi ova Direktiva i izvješćivati je o svim promjenama tog popisa.

Članak 13.

Provjeravanje provedbe i sukladnosti

1.   Države članice uspostavljaju sustav kojim se osigurava odgovarajuće i redovito nadziranje planova sigurnosne zaštite luka te njihova provedba.

2.   Komisija, u suradnji s upravama nadležnima za sigurnosnu zaštitu navedenima u članku 12., prati provedbu ove Direktive od strane država članica.

3.   Ovo se praćenje provodi zajedno s pregledima predviđenima u članku 9. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 725/2004.

Članak 14.

Prilagodbe

Prilozi od I. do IV. mogu se izmijeniti u skladu s postupkom navedenim u članku 15. stavku 2., bez proširivanja područja primjene ove Direktive.

Članak 15.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan Uredbom (EZ) br. 725/2004.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na jedan mjesec.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 16.

Povjerljivost i širenje informacija

1.   Primjenjujući ovu Direktivu, Komisija, u skladu s Odlukom 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (6), poduzima primjerene mjere za zaštitu informacija koje podliježu zahtjevima za povjerljivošću, do kojih ima pristup ili koje joj dostave države članice.

Države članice poduzimaju jednake mjere u skladu s odgovarajućim nacionalnim zakonodavstvom.

2.   Bilo koje osoblje koje provodi sigurnosne inspekcijske preglede, ili rukuje povjerljivim informacijama koje se odnose na ovu Direktivu, mora proći odgovarajuću razinu sigurnosne provjere od strane države članice čiji je dotična osoba državljanin.

Članak 17.

Kazne

Države članice osiguravaju uvođenje učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih kazni za kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom.

Članak 18.

Provedba

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 15. lipnja 2007. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnoga prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 19.

Izvješće o ocjeni

Do 15. prosinca 2008. i svakih pet godina nakon toga, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o ocjeni koje se, između ostalog, temelji na informacijama dobivenima u skladu s člankom 13. Komisija u izvješću analizira usklađenost država članica s ovom Direktivom i učinkovitost poduzetih mjera. Prema potrebi, Komisija iznosi prijedloge dodatnih mjera.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 21.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama koje imaju luke kako je navedeno u članku 2. stavku 2.

---

(1)  SL C 120, 20.5.2005., str. 28.

(2)  SL C 43, 18.2.2005., str. 26.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 10. svibnja 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 6. listopada 2005.

(4)  SL L 129, 29.4.2004., str. 6.

(5)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(6)  SL L 317, 3.12.2001., str. 1. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 2005/94/EZ, Euratom (SL L 31, 4.2.2005., str. 66.).

---

PRILOG I.

PROCJENA SIGURNOSNE ZAŠTITE LUKE

Procjena sigurnosne zaštite luke je osnova za plan sigurnosne zaštite luke i njegovu provedbu. Procjena sigurnosne zaštite luke mora obuhvatiti najmanje:

—	utvrđivanje i evaluaciju važne imovine i infrastrukture koju je važno zaštititi,

—	utvrđivanje mogućih prijetnji za imovinu i infrastrukturu te vjerojatnost njihovog nastupanja, s ciljem donošenja i određivanja prioriteta mjera sigurnosne zaštite,

—	utvrđivanje, odabir i određivanje prioriteta za protumjere i postupovne promjene te njihovu razinu učinkovitosti u smanjivanju slabosti luke, i

—	utvrđivanje slabosti, uključujući ljudske čimbenike u infrastrukturi, politikama i postupcima.

U tu svrhu, procjenom se najmanje:

—	utvrđuju sva područja koja su relevantna za sigurnosnu zaštitu luke, čime se ujedno definiraju granice luke. Ovo uključuje lučka operativna područja koja su već obuhvaćena Uredbom (EZ) br. 725/2004 i čija procjena opasnosti služi kao osnova,

—	utvrđuju sigurnosna pitanja koja proizlaze iz sučelja između lučkog operativnog područja i drugih mjera sigurnosne zaštite,

—	utvrđuje koje osoblje luke podliježe provjerama prošlosti i/ili sigurnosnoj provjeri zbog njihove uključenosti u područjima visokog rizika,

—	ako je korisno, luka se dijeli u skladu s vjerojatnošću nastanka nezgoda u vezi sa sigurnosnom zaštitom. Područja se prosuđuju, ne samo prema njihovom izravnom profilu mogućeg cilja, nego i prema njihovoj mogućoj ulozi prolaza, u slučaju kada su susjedna područja ciljevi,

—	utvrđuju promjene opasnosti npr. s obzirom na sezonske razlike,

—	utvrđuju posebne značajke svakog potpodručja, kao što su položaj, prilazi, izvori napajanja energijom, komunikacijski sustav, vlasništvo i korisnici te drugi elementi koji se smatraju važnim za sigurnosnu zaštitu,

—	utvrđuju mogući scenariji prijetnji za luku. Cijela luka ili posebni dijelovi njezine infrastrukture, teret, prtljaga, ljudi ili transportna oprema unutar luke mogu biti izravan cilj utvrđene prijetnje,

—	utvrđuju posebne posljedice scenarija prijetnji. Posljedice mogu utjecati na jedno ili više pod-područja. Utvrđuju se i izravne i neizravne posljedice. Posebna se pažnja poklanja riziku od ljudskih žrtava,

—	utvrđuje mogućnost lančanog učinka nezgoda u vezi sa sigurnosnom zaštitom,

—	utvrđuje ranjivost svakog potpodručja,

—	utvrđuju svi organizacijski aspekti relevantni za sveukupnu sigurnosnu zaštitu luke, uključujući podjelu ovlasti vezanih uz sigurnosnu zaštitu, postojeće propise i postupke,

—	utvrđuju slabosti sveukupne sigurnosne zaštite luke koje se odnose na organizacijske, zakonodavne i postupovne aspekte,

—

utvrđuju mjere, postupci i djelovanja usmjereni ka smanjivanju kritičnih slabosti. Posebnu pažnju treba posvetiti potrebi i načinima nadziranog pristupa ili ograničenjima koja se odnose na cijelu luku ili posebne dijelove luke, uključujući utvrđivanje identiteta putnika, zaposlenika luke ili drugih radnika, posjetitelja i brodskih posada, zahtjevima nadgledanja područja ili aktivnosti, nadzoru tereta i prtljage. Mjere, postupci i aktivnosti moraju biti u skladu s predviđenim rizikom, koji se može razlikovati za različita područja luke,

—	utvrđuje na koji se način mjere, postupci i aktivnosti pojačavaju u slučaju povećanja stupnja sigurnosne zaštite,

—

utvrđuju posebni zahtjevi za postupanje u utvrđenim slučajevima vezanima uz sigurnosnu zaštitu, kao što su „sumnjivi” teret, prtljaga, gorivo, zalihe ili osobe, nepoznati paketi i poznate opasnosti (npr. bomba). Ovim se zahtjevima također analiziraju uvjeti poželjnosti za uklanjanje opasnosti na mjestu otkrivanja ili nakon preseljenja na sigurno područje,

—	utvrđuju mjere, postupci i aktivnosti usmjereni ka ograničavanju i ublažavanju posljedica,

—	utvrđuju podjele zadataka koji omogućavaju primjerenu i ispravnu provedbu utvrđenih mjera, postupaka i djelovanja,

—

pridaje posebna pažnja, prema potrebi, odnosu s drugim planovima sigurnosne zaštite (npr. planovima sigurnosne zaštite lučkih operativnih područja) i drugim postojećim mjerama sigurnosne zaštite. Pažnja se također pridaje odnosu s drugim planovima odziva (npr. plan odziva za slučaj izlijevanja ulja, lučki plan nepredvidivih okolnosti, plan medicinske intervencije, plan za slučaj nuklearne katastrofe itd.),

—	utvrđuju komunikacijski zahtjevi za provedbu mjera i postupaka,

—	pridaje posebna pažnja mjerama za zaštitu od razotkrivanja informacija osjetljivih u pogledu sigurnosne zaštite,

—	utvrđuju zahtjevi potrebe poznavanja situacije za sve koji su izravno uključeni, kao i, prema potrebi, opće javnosti.

---

PRILOG II.

PLAN SIGURNOSNE ZAŠTITE LUKE

Plan sigurnosne zaštite luke utvrđuje rješenja sigurnosne zaštite luke. Temelji se na nalazima procjene sigurnosne zaštite luke. Jasno utvrđuje detaljne mjere. Sadrži mehanizam nadzora koji omogućava, kada je potrebno, primjerene korektivne mjere koje treba poduzeti.

Plan sigurnosne zaštite luke temelji se na sljedećim općim aspektima:

—

određivanju svih područja važnih za sigurnosnu zaštitu luke. Ovisno o ocjeni, mjerama, postupcima i djelovanjima vezanim uz sigurnosnu zaštitu, može se razlikovati od jednog do drugog potpodručja. U stvari, neka potpodručja mogu zahtijevati strože preventivne mjere od drugih. Posebna se pažnja pridaje sučelju između potpodručja, kako je utvrđeno u procjeni sigurnosne zaštite luke,

—	osiguravanju usklađivanja između mjera sigurnosne zaštite za područja različitih sigurnosnih značajki,

—	osiguravanju, prema potrebi, različitih mjera za različite dijelove luke, mijenjanju stupnja sigurnosne zaštite i posebno obavješćivanju,

—	utvrđivanju organizacijske strukture za podršku jačanja sigurnosne zaštite luke.

Zasnivajući se na tim općim aspektima, planom sigurnosne zaštite luke opisuju se zadaće i utvrđuju radni planovi za sljedeća područja:

—	zahtjevi za prilaz. Za neka područja, zahtjevi stupaju na snagu samo kada stupanj sigurnosne zaštite prijeđe minimalne granične vrijednosti. Svi zahtjevi i granične vrijednosti sveobuhvatno su uključeni u plan sigurnosne zaštite luke,

—

zahtjevi u vezi s kontrolom identiteta, prtljage i tereta. Zahtjevi se mogu i ne moraju primjenjivati na potpodručja; zahtjevi se mogu i ne moraju u cijelosti primjenjivati na različita potpodručja. Osobe koje ulaze na potpodručje ili su unutar njega mogu se provjeravati. Plan sigurnosne zaštite luke na primjereni način odgovara na nalaze procjene sigurnosne zaštite luke, koja je sredstvo pomoću kojega se utvrđuju sigurnosni zahtjevi svakog potpodručja na svakoj od razina sigurnosne zaštite. Kada se uvedu namjenske identifikacijske iskaznice za potrebe sigurnosne zaštite luke, utvrdit će se jasni postupci za izdavanje, nadzor upotrebe i povrat tih isprava. Takvim se postupcima moraju uzeti u obzir posebnosti određenih skupina korisnika luke, omogućavajući uvođenje namjenskih mjera kako bi se ograničio negativan utjecaj zahtjeva za nadzorom pristupa. Kategorije će najmanje uključivati pomorce, službenike nadležnog tijela, osobe koji redovno rade u luci ili je redovno posjećuju, osobe koje stanuju u luci i osobe koje povremeno rade u luci ili je povremeno posjećuju,

—	veze s nadzornim tijelima za nadzor tereta, prtljage i putnika. Prema potrebi, plan mora osigurati povezivanje informacija i sustava provjeravanja ovih tijela, uključujući mogući sustav provjeravanja prije dolaska,

—	postupci i mjere rukovanja sumnjivim teretom, prtljagom, gorivom, zalihama ili osobama, uključujući utvrđivanje sigurnosnih područja; kao i za druga sigurnosna pitanja i kršenja sigurnosne zaštite luke,

—	zahtjevi praćenja potpodručja ili aktivnosti u okviru potpodručja. Potreba za tehničkim rješenjima i sama rješenja izvode se iz procjene sigurnosne zaštite luke,

—

označivanje. Područja sa zahtjevima u vezi s pristupom i/ili nadzorom moraju se ispravno označiti. Zahtjevi u vezi s nadzorom i pristupom uvažavaju na primjereni način sve odgovarajuće postojeće zakone i praksu. Praćenje aktivnosti naznačuje se na primjereni način ako tako zahtijeva nacionalno zakonodavstvo,

—

provjeravanje komunikacija i sigurnosno provjeravanje. Sve relevantne informacije u pogledu sigurnosne zaštite ispravno se dostavljaju, u skladu sa standardima sigurnosnog provjeravanja uključenima u plan. S obzirom na osjetljivosti nekih informacija, one se priopćavaju samo onima koji ih moraju znati, ali se, prema potrebi, uključuju postupci za priopćavanje obavijesti općoj javnosti. Standardi sigurnosnog provjeravanja čine dio plana i usmjereni su zaštiti osjetljivih informacija od neovlaštenog razotkrivanja,

—	izvješćivanje o nezgodama u vezi sa sigurnosnom zaštitom. S namjerom osiguravanja brzog odziva, plan sigurnosne zaštite luke navodi jasne zahtjeve za izvješćivanje časnika sigurnosne zaštite luke o svim nezgodama u vezi sa sigurnosnom zaštitom i/ili službom za sigurnosnu zaštitu luke,

—	sjedinjavanje s ostalim preventivnim planovima ili aktivnostima. Plan se posebno bavi sjedinjavanjem s drugim preventivnim i nadzornim aktivnostima koje su na snazi u luci,

—	sjedinjavanje s drugim planovima odziva i/ili uključivanje posebnih odzivnih mjera, postupaka i djelovanja. Planom se detaljno razrađuje međudjelovanje i suradnja s drugim planovima za odziv i slučaj nužnosti. Prema potrebi, rješavaju se sukobi i nedostaci,

—	zahtjevi u vezi s osposobljavanjem i vježbama,

—

operativna organizacija sigurnosne zaštite luke i radni postupci. Plan sigurnosne zaštite luke detaljno razrađuje organizaciju sigurnosne zaštite luke, podjelu njezinih zadaća i radnih postupaka. Također, prema potrebi, detaljno razrađuje suradnju sa časnicima sigurnosne zaštite lučkog operativnog područja i broda. Navodi zadaće odbora sigurnosne zaštite, ako takav odbor postoji,

—	postupci za prilagođavanje i ažuriranje plana sigurnosne zaštite luke.

---

PRILOG III.

OSNOVNI ZAHTJEVI ZA VJEŽBE SIGURNOSNOG OSPOSOBLJAVANJA

Različite vrste vježbi osposobljavanja koje mogu uključivati sudjelovanje časnika sigurnosne zaštite luke, zajedno s odgovarajućim tijelima država članica, časnicima sigurnosne zaštite kompanija ili časnicima sigurnosne zaštite broda, ako su na raspolaganju, provode se najmanje jedanput svake kalendarske godine, s najviše 18 proteklih mjeseci između vježbi osposobljavanja. Potrebno je donijeti zahtjeve u pogledu sudjelovanja časnika sigurnosne zaštite kompanije ili časnika sigurnosne zaštite brodova u zajedničkim vježbama osposobljavanja, imajući u vidu sigurnosne i radne posljedice za brod. Ovim vježbama osposobljavanja ispituju se komunikacije, suradnja, raspoloživost resursa i odziv. Ove vježbe osposobljavanja mogu biti:

1.	u prirodnom opsegu ili u stvarnom okružju;

2.	u obliku stolne simulacije ili seminara; ili

3.	u kombinaciji s drugim vježbama koje se održavaju kao što su vježbe odziva u nužnosti ili druge vježbe državnih lučkih tijela.

---

PRILOG IV.

UVJETI KOJE MORA ISPUNITI PRIZNATA ORGANIZACIJA ZA SIGURNOSNU ZAŠTITU

Priznata organizacija za sigurnosnu zaštitu mora biti sposobna pokazati:

1.	stručna znanja i iskustvo u odgovarajućim aspektima sigurnosne zaštite luke;

2.	primjereno poznavanje lučkih djelatnosti uključujući poznavanje projekta i konstrukcije luke;

3.	primjereno poznavanje drugih djelatnosti vezanih uz sigurnosnu zaštitu koje potencijalno utječu na sigurnosnu zaštitu luke;

4.	sposobnost procjene mogućih opasnosti za sigurnosnu zaštitu luke;

5.	sposobnost održavanja i unaprjeđivanja stručnosti u vezi sa sigurnosnom zaštitom cjelokupnog osoblja;

6.	sposobnosti nadgledanja kontinuirane pouzdanosti cjelokupnog osoblja;

7.	sposobnost održavanja primjerenih mjera za izbjegavanje neovlaštenog razotkrivanja materijala osjetljivih po pitanju sigurnosti, ili pristupa njima;

8.	poznavanje odgovarajućih sigurnosnih zahtjeva nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva;

9.	poznavanje postojećih sigurnosnih prijetnji i obrazaca ponašanja;

10.	sposobnost priznavanja i otkrivanja oružja, opasnih tvari i naprava;

11.	sposobnost prepoznavanja, na nediskriminirajućoj osnovi, značajki i obrazaca ponašanja osoba koje bi mogle ugroziti sigurnosnu zaštitu luke;

12.	poznavanje tehnika koje se koriste za izbjegavanje mjera sigurnosne zaštite;

13.	poznavanje sigurnosne i nadzorne opreme i sustava te njihovih radnih ograničenja.

Priznata organizacija za sigurnosnu zaštitu luka, koja je izradila procjenu sigurnosne zaštite luke ili pregled takve procjene za luku, ne može izrađivati ili pregledavati plan sigurnosne zaštite za istu luku.

---

07/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

84

---

32006L0022

---

L 102/35

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.03.2006.

---

DIREKTIVA 2006/22/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. ožujka 2006.

o minimalnim uvjetima za provedbu Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 o socijalnom zakonodavstvu koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prijevoza i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ - Izjave

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2) s obzirom na zajednički tekst koji je odobrio Odbor za mirenje 8. prosinca 2005.,

budući da:

(1)

Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 od 20. prosinca 1985. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva u odnosu na cestovni promet (3) i (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu (4) i Direktive 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prometa (5), važni su za stvaranje zajedničkog tržišta usluga kopnenog prijevoza, za sigurnost prometa na cestama i za radne uvjete.

(2)

U Bijeloj knjizi „Europska prometna politika za 2010.: vrijeme za odlučivanje”, Komisija je naznačila potrebu jačanja provjera i sankcija naročito za socijalno zakonodavstvo u poslovima cestovnog prijevoza i posebno na povećanju broja provjera radi poticanja sistematske razmjene podataka između država članica i radi usklađivanja poslova nadzora i poticanja osposobljavanja službenika odgovornih za provođenje zakona.

(3)

Stoga je potrebno osigurati pravilnu primjenu i usklađeno tumačenje socijalnih pravila u području cestovnog prijevoza uspostavljanjem minimuma zahtjeva za ujednačene provjere od strane država članica pridržavanjem odgovarajućih odredbi. Ove provjere trebale bi pogodovati smanjivanju i sprečavanju kršenja prava. Nadalje, trebalo bi uvesti mehanizam koji će osigurati da se poduzeća koja su ocijenjena kao visoko rizična temeljitije i češće provjeravaju.

(4)	Rizici izazvani umorom vozača moraju također biti obuhvaćeni provedbom Direktive 2002/15/EZ.

(5)	Mjere koje su predviđene Direktivom trebaju voditi većoj sigurnosti na cestama te doprinijeti usklađivanju uvjeta rada u Zajednici i promicati jednaka pravila za sve.

(6)

Zamjena analognih tahografa digitalnima postepeno će omogućiti veću količinu podataka za bržu i točniju provjeru pa će države članice zato moći povećati broj provjera. U skladu s provjerama, postotak radnih dana vozača koji spadaju u područje primjene socijalnog zakonodavstva koji se provjeravaju trebao bi postupno porasti do 4 %.

(7)	U odnosu na sustave provjere, cilj mora biti razvoj nacionalnih sustava u smjeru europske interoperabilnosti i praktičnosti.

(8)	Jedinicama za provjeru moraju biti dostupna potrebna standardna oprema i odgovarajuće pravne ovlasti kako bi bile sposobne za učinkovito i djelotvorno izvršavanje njihovih zaduženja.

(9)	Države članice trebale bi, ne dovodeći u pitanje pravilno izvršavanje zadataka nametnutih ovom Direktivom, nastojati osigurati brzo i učinkovito izvršenje provjera na cesti s ciljem završavanja provjera u najkraćem mogućem vremenu i uz što manje zadržavanje vozača.

(10)

Kod svake države članice treba postojati jedinstveno tijelo za povezivanje s drugim odgovarajućim nadležnim tijelima unutar Zajednice. Ovo bi tijelo također trebalo sakupljati bitne statističke podatke. Države članice moraju također primjenjivati usklađenu nacionalnu politiku provođenja strategije na svojem državnom području i mogu odrediti jedinstveno tijelo za njezinu koordinaciju i provedbu.

(11)	Suradnja između provedbenih tijela država članica treba se dodatno promicati putem usklađenih provjera, zajedničkih inicijativa u osposobljavanju, elektroničke razmjene podataka te razmjene obavještajnih podataka i iskustva.

(12)	Najbolja praksa u postupcima provjere u području cestovnog prijevoza, naročito osiguravanjem usklađenog pristupa pitanjima dokazivanja vozačevih godišnjih odmora ili bolovanja, treba biti olakšana i poticana putem foruma provedbenih tijela za države članice.

(13)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebaju biti usvojene u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji. (6)

(14)

Budući da se ciljevi ove Direktive, dakle određivanje jasnih zajedničkih pravila koja se odnose na minimalne uvjete za provjeru ispravne i ujednačene primjene Uredbi (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 i Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 561/2006 od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva u odnosu na cestovni promet i izmjeni Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (7), ne mogu uspješno ispuniti na razini država članica te se zbog potrebe za usklađenim transnacionalnim djelovanjima mogu bolje ispuniti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(15)	Direktivu Vijeća 88/599/EEZ (8) o standardnim postupcima nadzora provedbe Uredbi (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 treba stoga staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju minimalni uvjeti za provedbu Uredbi (EEZ) br. 3820/85 (EEZ) i (EEZ) br. 3821/85.

Članak 2.

Sustavi provjere

1.   Države članice organiziraju primjeren i redovit sustav provjera ispravne i dosljedne provedbe kako je to navedeno u članku 1., kako na cestama tako i u prostorima poduzeća za sve prijevozne kategorije.

Ove provjere svake godine obuhvaćaju široki presjek putujućih radnika, vozača, poduzeća i vozila svih prijevoznih kategorija koji ulaze u područje primjene Uredbi (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85.

Države članice osiguravaju provedbu usklađene nacionalne strategije na svom državnom području. U tu svrhu, države članice mogu odrediti tijelo za usklađivanje djelovanja poduzetih u skladu s člancima 4. i 6., te će u tom slučaju Komisija i države članice biti o tome obaviještene.

2.   Ako to već nije slučaj, države članice će najkasnije do 1. svibnja 2007. osigurati ovlaštenim inspektorima odgovarajuće pravne ovlasti kako bi im omogućili ispravno izvršavanje inspekcijske obveze kako to zahtijeva ova Direktiva.

3.   Svaka država članica organizira provjere tako da od 1. svibnja 2006. 1 % radnih dana vozača koji ulaze u područje primjene Uredbi (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85, bude pregledano. Ovaj će postotak rasti od 1. siječnja 2008. do najmanje 2 % i od 1. siječnja 2010. do najmanje 3 %.

Od 1. siječnja 2012. Komisija može povećati minimalni postotak do 4 % u skladu s postupkom navedenim u članku 12. stavku 2., pod pretpostavkom da prikupljene statistike prema članku 3. pokažu da je u prosjeku više od 90 % svih provjerenih vozila opremljeno digitalnim tahografom. U donošenju odluke Komisija će također uzeti u obzir učinkovitost postojećih provedbenih mjera, a posebno dostupnost podataka s digitalnih tahografa u prostorijama poduzeća.

Ne manje od 15 % ukupnog broja provjerenih radnih dana odnosi se na provjeru na cesti i najmanje 30 % na prostorije poduzeća. Od 1. siječnja 2008. najmanje 30 % ukupnog broja provjerenih radnih dana odnosi se na provjeru na cesti a najmanje 50 % na provjeru prostorija poduzeća.

4.   Informacije podnesene Komisiji u skladu s člankom 16. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 3820/85 uključuju broj provjerenih vozača na cesti, broj provjera u prostorijama poduzeća, broj provjerenih radnih dana i broj i vrstu prijavljenih povreda, zajedno sa zabilješkama o prijevozu tereta ili putnika.

Članak 3.

Statistike

Države članice osiguravaju da statistike prikupljene od provjera organiziranih u skladu s člankom 2. stavcima 1. i 3. budu podijeljene u sljedeće kategorije:

(a)	za preglede na cesti: i. vrsta ceste, to jest radi li se o autocesti, državnoj ili sporednoj cesti, i država registracije pregledanog vozila kako bi se izbjegla diskriminacija; ii. vrsta tahografa: analogni ili digitalni;

(b)	za provjere u prostorijama poduzeća: i. vrsta prijevozničke djelatnosti, to jest je li djelatnost međunarodna ili domaća, putnička ili teretna, za vlastite potrebe ili kao javna usluga; ii. veličina voznog parka; iii. vrsta tahografa: analogni ili digitalni.

Statistike se dostavljaju Komisiji svake dvije godine i objavljuju se u izvješću.

Nadležna tijela država članica moraju čuvati evidenciju podataka prikupljenih za prethodnu godinu.

Poduzeća odgovorna za vozače moraju čuvati za razdoblje od jedne godine, dokumente, podatke o rezultatima i ostale značajne podatke o provjerama izvršenim nad njima u njihovim prostorijama i/ili nad njihovim vozačima na cestama koje su im dostavila provedbena tijela.

Svako daljnje zatraženo objašnjenje definicija kategorija spomenutih pod (a) i (b) utvrđuje Komisija u skladu s postupkom navedenim u članku 12. stavku 2.

Članak 4.

Provjere na cesti

1.   Preglede na cesti organiziraju se na različitim mjestima i u bilo koje vrijeme i pokrivaju dovoljno široki dio cestovne mreže kako bi se otežalo izbjegavanje mjesta provjere.

2.   Države članice osiguravaju da se:

(a)	poduzmu odgovarajuće mjere za mjesta provjere na postojećim ili planiranim cestama, ili u njihovoj blizini, i ako je potrebno, da servisne postaje ili druga sigurna mjesta uz autoceste mogu funkcionirati kao mjesta provjere;

(b)	provjere obavljaju po nasumce određenom sustavu rotacije s odgovarajućom zemljopisnom ravnotežom.

3.   pojedinosti koje se provjeravaju u cestovnim provjerama navedene su u dijelu A Priloga I. Provjere se mogu usmjeriti na određeno pitanje ako situacija to zahtijeva.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 9. stavak 2., provjera na cesti obavlja se bez diskriminacije. Službenici odgovorni za provođenje zakona neće provoditi diskriminaciju na temelju:

(a)	države registracije vozila;

(b)	države boravišta vozača;

(c)	države poslovnog nastana poduzeća;

(d)	ishodišta i odredišta putovanja;

(e)	vrste tahografa: analogan ili digitalan.

5.   Službenicima odgovornim za provođenje zakona dostavlja se:

(a)	spisak najvažnijih pojedinosti koje treba provjeriti kako je utvrđeno u dijelu A Priloga I.;

(b)	standardna oprema za provjeru kako je utvrđeno u Prilogu II.

6.   Ako se u jednoj državi članici utvrdi da rezultati provjera na cesti vozača vozila registriranog u drugoj državi članici pružaju razloge za uvjerenje da su počinjene povrede koje se ne mogu dokazati tijekom kontrole zbog nedostatka potrebnih podataka, nadležna tijela dotične države članice međusobno si pomažu u razjašnjavanju navedene situacije.

Članak 5.

Usklađene provjere

Države članice najmanje šest puta u godini poduzimaju usklađene cestovne provjere vozila i vozača koji ulaze u područje primjene Uredbi (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85. Takve se provjere poduzimaju u isto vrijeme od strane provedbenih tijela dviju ili više država članica, od kojih svaka djeluje na vlastitom državnom području.

Članak 6.

Provjere u prostorijama poduzeća

1.   Provjere u prostorijama poduzeća planiraju se u svjetlu prošlih iskustava u odnosu na različite vrste prijevoza i poduzeća. One se provode i u slučaju ozbiljnih povreda uredbi (EEZ) br. 3820/85 ili (EEZ) br. 3821/85 utvrđenih na cestama.

2.   Provjere u prostorijama obuhvaćaju točke navedene u dijelu A i dijelu B Priloga I.

3.   Službenicima odgovornim za provođenje zakona osigurava se:

(a)	spisak najvažnijih pojedinosti koje treba provjeriti, kako je utvrđeno u dijelu A i B Priloga I.;

(b)	standardna oprema za provjeru, kako je utvrđeno u Prilogu II.

4.   Službenici odgovorni za provođenje zakona u državi članici tijekom provjere uzimaju u obzir svaki podatak dobiven od ovlaštenog tijela za vezu druge države članice kako je navedeno u članku 7. stavku 1. koji se odnosi na aktivnosti dotičnog poduzeća u drugoj državi članici.

5.   U smislu članaka od 1. do 4., provjere izvršene u prostorijama nadležnih tijela na temelju odgovarajućih isprava ili podataka predanih od strane poduzeća na zahtjev navedenih tijela imaju isti status kao i provjere provedene u prostorijama poduzeća.

Članak 7.

Veza unutar Zajednice

1.   Države članice određuju tijelo koje ima sljedeće zadatke:

(a)	osigurati koordinaciju s odgovarajućim tijelima u drugim državama članicama u odnosu na aktivnosti poduzete na temelju članka 5.;

(b)	slati dvogodišnja statistička izvješća Komisiji na temelju članka 16. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 3820/85;

(c)	biti prvenstveno odgovorno za pomoć nadležnim tijelima drugih država članica na temelju članka 4. stavka 6.

Predstavnik tijela je prisutan na Odboru navedenom u članku 12. stavku 1.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o uspostavljanju toga tijela a Komisija u skladu s time obavješćuje druge države članice.

3.   Razmjena podataka, iskustava i obavještajnih podataka između država članica aktivno se promiče, prvenstveno, ali ne isključivo, putem Odbora navedenog u članku 12. stavku 1. i bilo kojeg sličnog tijela koje može imenovati Komisija u skladu s postupkom navedenim u članku 12. stavku 2.

Članak 8.

Razmjena podataka

1.   Obostrano dostupni podaci na temelju članka 17. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 3820/85 ili članka 19. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 3821/85 razmjenjuju se između tijela prijavljenih Komisiji u skladu s člankom 7. stavkom 2.:

(a)	najmanje jednom svakih šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive;

(b)	na temelju posebnog zahtjeva države članice u pojedinačnim slučajevima.

2.   Države članice teže uspostavljanju sustava za elektroničku razmjenu podataka. U skladu s postupkom navedenim u članku 12. stavku 2., Komisija utvrđuje zajedničku metodologiju za učinkovitu razmjenu podataka.

Članak 9.

Sustav stupnjevanja rizika

1.   Države članice uvode sustav stupnjevanja rizika za poduzeća na temelju relativnog broja i težine povreda uredbi (EEZ) br. 3820/85 ili (EEZ) br. 3821/85 koje je pojedino poduzeće počinilo. Komisija podržava dijalog između država članica radi poticanja usklađenosti tih sustava stupnjevanja rizika.

2.   Poduzeća s visokim stupnjem rizika bit će pobliže i češće kontrolirana. Kriteriji i detaljna pravila provedbe tog sustava raspravljaju se na Odboru navedenom u članku 12. s ciljem uspostave sustava razmjene podataka o najboljim praksama.

3.   Početni popis povreda uredbi (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 naveden je u Prilogu III.

S ciljem davanja smjernica o procjeni težine povreda uredbi (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85, Komisija može na odgovarajući način, u skladu s postupkom navedenim u članku 12. stavku 2., prilagoditi Prilog III. s ciljem izrade smjernica o zajedničkom stupnjevanju povreda podijeljenih po kategorijama u skladu s njihovom težinom.

Kategorija najtežih povreda treba uključivati one kod kojih nepoštovanje Uredbi (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 uzrokuje ozbiljan rizik smrti ili teških tjelesnih ozljeda.

Članak 10.

Izvješće

Do 1. svibnja 2009. Komisija će podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću analizu izvješća o kaznama za teške povrede koje su predviđene zakonodavstvom država članica.

Članak 11.

Najbolja praksa

1.   U skladu s postupkom navedenim u članku 12. stavku 2., Komisija izrađuje smjernice o najboljoj praksi provedbe.

Te se smjernice objavljuju u dvogodišnjem izvješću Komisije.

2.   Države članice izrađuju zajedničke programe osposobljavanja o najboljoj praksi koji se održavaju najmanje jednom godišnje i omogućuje razmjenu, najmanje jednom godišnje, osoblja njihovih odgovarajućih tijela za vezu unutar zajednice s odgovarajućim tijelima u drugim državama članicama.

3.   U skladu s postupkom navedenim u članku 12 stavku 2., Komisija izrađuje elektronički ili tiskani obrazac koji se koristi kada je vozač na bolovanju ili godišnjem odmoru ili kada je vozač vozio neko drugo vozilo koje je izuzeto iz područja primjene Uredbe (EEZ) br. 3820/85, tijekom razdoblja navedenog u prvoj alineji prvog podstavka članka 15. stavka 7. Uredbe (EEZ) br. 3821/85.

4.   Države članice osiguravaju da službenici odgovorni za provođenje zakona budu dobro uvježbani za izvršavanje svojih zadataka.

Članak 12.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor osnovan prema članku 18. stavku 1.Uredbe (EEZ) br. 3821/85.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Razdoblje predviđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3.   Odbor usvaja svoj Poslovnik.

Članak 13.

Provedbene mjere

Komisija na zahtjev država članica ili na vlastitu inicijativu, u skladu s postupkom navedenim u članku 12. stavku 2., usvaja provedbene mjere, naročito sa sljedećim ciljevima:

(a)	radi promicanja zajedničkog pristupa provedbi ove Direktive;

(b)	radi poticanja usklađenosti pristupa među provedbenim tijelima i usklađene interpretacije Uredbe (EEZ) br. 3820/85 među provedbenim tijelima;

(c)	radi olakšavanja dijaloga između prijevozničkog sektora i provedbenih tijela.

Članak 14.

Pregovori s trećim zemljama

Kada ova Direktiva stupi na snagu, Zajednica započinje pregovore s odgovarajućim trećim zemljama s ciljem primjene pravila koja odgovaraju onima utvrđenim u ovoj Direktivi.

U očekivanju završetka tih pregovora, države članice uključit će podatke o provjerama vozila iz trećih zemalja u njihova izvješća Komisiji kako je navedeno u članku 16. stavku 2. Uredbe (EEZ) br. 3820/85.

Članak 15.

Ažuriranje priloga

Izmjene Priloga koje su potrebne radi prilagodbe razvoju najbolje prakse donose se u skladu s postupkom navedenim u članku 12. stavku 2.

Članak 16.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. travnja 2007. One Komisiji dostavljaju tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 17.

Stavljanje izvan snage

1.   Ovime se Direktiva 88/599/EEZ stavlja izvan snage.

2.   Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 241, 28.9.2004., str. 65.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 20. travnja 2004. (SL C 104 E, 30.4.2004., str. 385.), Zajedničko stajalište Vijeća od 9. prosinca 2004. (SL C 63 E, 15.3.2005., str. 1.) i Stajalište Europskog parlamenta od 13. travnja 2005. (SL C 33 E, 9.2.2006., str. 415.). Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2006. i Odluka Vijeća od 2. veljače 2006.

(3)  SL L 370, 31.12.1985., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Direktivom 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 226, 10.9.2003., str. 4.)

(4)  SL L 370, 31.12.1985., str. 8. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 432/2004 (SL L 71, 10.3.2004., str. 3.).

(5)  SL L 80, 23.3.2002., str. 35.

(6)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(7)  Vidjeti SL L 102, 11.4.2006., str. 1.

(8)  SL L 325, 29.11.1988., str. 55. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2135/98 (SL L 274, 9.10.1998., str. 1.).

---

PRILOG I.

DIO A

PROVJERE NA CESTI

Sljedeća će pitanja općenito biti pokrivena provjerama na cesti:

1.

dnevna i tjedna vremena vožnje, stanke i dnevni i tjedni odmori; kao i tahografski listići prethodnog dana koji se također moraju držati u vozilu u skladu s člankom 15. stavkom 7. Uredbe (EEZ) br. 3821/85 i/ili podaci za isto razdoblje moraju biti spremljeni u kartici vozača i/ili u memoriji tahografa u skladu s Dodatkom II. ovoj Direktivi i/ili na ispisima;

2.

razdoblje navedeno u članku 15. stavku 7.Uredbe (EEZ) br. 3821/85, bilo koji slučaj kada je vozilo prekoračilo dozvoljenu brzinu a koje se definira kao svako razdoblje duže od jedne minute tijekom kojeg je brzina vozila premašila 90 km/h za vozila kategorije N3 ili 105 km/h za vozila kategorije M3 (kategorije N3 i M3 definirane su u Prilogu II. dijelu A Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1);

3.	ako je potrebno, prolazne brzine koje je postiglo vozilo i koje su zabilježene tahografom tijekom prethodnih 24 sata korištenja vozila;

4.	ispravna primjena tahografa (utvrđivanje mogućih zloupotreba uređaja i/ili kartice vozača i/ili tahografskih listića) ili, gdje je primjereno, postojanje isprava na koje se odnosi članak 14. stavak 5. Uredbe (EEZ) br. 3820/85.

DIO B

PROVJERE U PROSTORIJAMA PODUZEĆA

U prostorijama poduzeća, osim onih koje su navedene u dijelu A, provjeravat će se sljedeća pitanja:

1.	razdoblja tjednog odmora i vremena vožnje između tih razdoblja odmora;

2.	pridržavanje dvotjednog ograničenja vremena vožnje;

3.	tahografski listići, podaci iz jedinice u vozilu i podaci iz kartice vozača, te tahografski ispisi.

Države članice mogu, ako je primjereno, provjeravati zajedničku odgovornost drugih sudionika u prijevoznom lancu, kao na primjer otpremnika ili ugovaratelja, u slučaju otkrivene povrede, uključujući i provjeru da li su ugovori o pružanju prijevoza u skladu s uredbama (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85.

---

(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2006/28/EZ (SL L 65, 7.3.32006. str. 27.).

---

PRILOG II.

Standardna oprema kojom moraju raspolagati provedbene jedinice

Države članice osiguravaju sljedeću standardnu opremu kojom moraju raspolagati provedbene jedinice u izvršavanju zadataka navedenih u Prilogu I.:

1.	oprema za preuzimanje podataka s jedinice u vozilu i s kartice vozača kod digitalnih tahografa za čitanje podataka i za analiziranje podataka i/ili prijenos nalaza u središnju bazu podataka radi analiziranja;

2.	oprema za provjeru tahografskih listića.

---

PRILOG III.

Povrede

U skladu s člankom 9. stavkom 2., u smislu ove Direktive, sljedeći nezaključen popis služi kao smjernica za ono što će se smatrati povredom:

1.	prekoračenje maksimalnih dnevnih, tjednih ili četrnaestodnevnih vremena vožnje;

2.	nepoštovanje minimalnog dnevnog ili tjednog vremena odmora;

3.	nepoštovanje minimalne stanke;

4.	nepodešavanje tahografa u skladu sa zahtjevima Uredbe (EEZ) br. 3821/85.

---