–

za Uniqa Versicherungen AG, S. Holter, Rechtsanwalt, i S. Pechlof, Prozessbevollmächtigter,

–

za osobu VU, M. Brandt, Rechtsanwalt,

–

za austrijsku vladu, A. Posch, E. Samoilova, U. Scheuer i J. Schmoll, u svojstvu agenata,

–

za vladu Helenske Republike, S. Charitaki, V. Karra i A. Magrippi, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, M. Heller i I. Zaloguin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 20. i 26., u vezi s člankom 16. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL 2006., L 399, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2421 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 266.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 1896/2006).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između austrijskog osiguravajućeg društva Uniqa Versicherungen AG i osobe VU, njemačkog državljanina, u vezi s izvršenjem europskog platnog naloga koji mu je dostavljen.

3

Uvodne izjave 8., 9., 18. i 24. Uredbe br. 1896/2006 glase kako slijedi:

[…]

[…]

4

U skladu s člankom 1. te uredbe:

„1.   Svrha ove Uredbe je:

2.   Ova Uredba ne sprečava tužitelja da uloži zahtjev u smislu članka 4. pokretanjem drugog postupka koji ima na raspolaganju u skladu s pravom jedne od država članica ili prav[om] Zajednice.”

5

Člankom 12. stavkom 3. navedene uredbe određuje se:

„U europskom platnom nalogu tuženika se poučava o mogućnosti da:

6

Člankom 16. te uredbe, naslovljenim „Osporavanje europskog platnog naloga”, u stavcima 1., 2. i 3. propisuje se:

„1.   Tuženik može uložiti prigovor na europski platni nalog pred sudom porijekla koristeći se standardnim obrascem F koji je utvrđen u Prilogu VI., koji mu se dostavlja zajedno s europskim platnim nalogom.

2.   Prigovor se šalje unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.

3.   Tuženik u prigovoru navodi da osporava tražbinu, ali nije obvezan navesti razloge za to.”

7

Člankom 17. Uredbe br. 1896/2006, naslovljenim „Učinci ulaganja prigovora”, određuje se:

„1.   Ako se prigovor uloži u roku utvrđenom u članku 16. stavku 2., postupak se nastavlja pred nadležnim sudovima države članice porijekla, osim ako je tužitelj izričito zatražio da se u tom slučaju postupak okonča. Postupak se nastavlja u skladu s pravilima:

2.   Ako tužitelj nije naznačio za koji od postupaka navedenih u stavku 1. točkama (a) i (b) traži da se primijeni na njegov tužbeni zahtjev u postupku koji slijedi u slučaju ulaganja prigovora ili ako je tužitelj zatražio da se na tužbeni zahtjev koji ne ulazi u područje primjene Uredb[e] (EZ) br. 861/2007 primjeni europski postupak za sporove male vrijednosti utvrđen u toj Uredbi, postupak se prenosi na odgovarajući nacionalni građanski postupak, osim ako je tužitelj izričito zatražio da se takav prijenos ne provede.

3.   Ako je tužitelj podnio tužbeni zahtjev putem postupka europskog platnog naloga, ničim se u nacionalnom pravu ne dovodi u pitanje njegov položaj u naknadnom građanskom postupku.

4.   Prijenos na građanske postupke u smislu stavka 1. točaka (a) i (b) uređuje pravo države članice porijekla.

5.   Tužitelja se obavješćuje o tome je li tuženik uložio prigovor i o svakom prijenosu na građanski postupak u smislu stavka 1.”

8

Člankom 20. Uredbe br. 1896/2006, naslovljenim „Preispitivanje u izvanrednim slučajevima”, propisuje se:

„1.   Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik ima pravo podnijeti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u državi članici porijekla u slučaju kada:

pod uvjetom da u svakom slučaju postupi bez odgađanja.

2.   Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik također ima pravo zahtijevati provjeru europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u ishodišnoj državi članici gdje je platni nalog očigledno krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve koje propisuje ova Uredba, ili zbog [drugih] izvanrednih okolnosti.

3.   Ako sud odbije tuženikov zahtjev jer ne postoje temelji za preispitivanje iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog ostaje pravovaljan.

Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano na temelju jednog od razloga iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog postaje ništav.”

9

U skladu s člankom 26. te uredbe, naslovljenim „Veza s nacionalnim procesnim pravom”:

„Sva procesna pitanja koja nisu posebno određena ovom Uredbom uređuje nacionalno pravo.”

10

Člankom 1. stavkom 1. COVID-19-Justiz‑Begleitgesetza (Zakon o popratnim mjerama u pravosuđu povodom bolesti COVID-19) od 21. ožujka 2020. (BGBl. I Nr 16/2020.), u verziji primjenjivoj na spor u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: austrijski Zakon donesen povodom bolesti COVID-19), bilo je propisano da se u sudskim postupcima u građanskim stvarima svi postupovni rokovi koji su počeli teći nakon 21. ožujka 2020. ili koji još nisu istekli na taj datum prekidaju do 30. travnja 2020. te da počinju iznova teći 1. svibnja 2020.

11

Bezirksgericht für Handelssachen Wien (Općinski sud za trgovačke stvari u Beču, Austrija) 6. ožujka 2020. izdao je na zahtjev društva Uniqa Versicherungen europski platni nalog koji je 4. travnja 2020. dostavljen fizičkoj osobi VU, koja boravi u Njemačkoj. Osoba VU je podneskom koji je poslan poštom 18. svibnja 2020. uložila prigovor na taj platni nalog. Taj je sud odbio prigovor osobe VU jer nije bio uložen u roku od 30 dana iz članka 16. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006.

12

Handelsgericht Wien (Trgovački sud u Beču, Austrija) ukinuo je kao žalbeni sud to rješenje na temelju članka 1. stavka 1. austrijskog Zakona donesenog povodom bolesti COVID-19.

13

Društvo Uniqa Versicherungen podnijelo je reviziju protiv odluke Handelsgerichta Wien (Trgovački sud u Beču) pred Oberster Gerichtshofom (Vrhovni sud, Austrija), odnosno sudom koji je uputio zahtjev u ovom predmetu.

14

Sud koji je uputio zahtjev ističe da članak 1. stavak 1. austrijskog Zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 predstavlja odgovor na situaciju u kojoj poštovanje postupovnih rokova nije uvijek bilo moguće zbog bolesti pravosudnog osoblja i pravosudnih službenika odnosno stranaka ili pak zbog poduzetih mjera.

15

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, austrijska pravna teorija iznijela je različita mišljenja o tome može li se taj nacionalni propis primijeniti na rok za ulaganje prigovora protiv europskog platnog naloga, koji prema članku 16. stavku 2. Uredbe br. 1896/2006 iznosi 30 dana, ili se člankom 20. te uredbe isključuje primjena navedenog nacionalnog propisa na rok za ulaganje prigovora.

16

Dio austrijske pravne teorije tvrdi da se člankom 20. navedene uredbe propisuje mogućnost preispitivanja europskog platnog naloga, što može dovesti do njegova ukidanja, osobito u slučajevima više sile ili izvanrednih okolnosti, kao što je to kriza uzrokovana bolešću COVID-19. U skladu s tim mišljenjem, nije dopušteno primijeniti nacionalno pravo kako bi se uzeo u obzir takav slučaj, s obzirom na to da je takav slučaj iscrpno uređen tom istom uredbom.

17

Prema drugom mišljenju koje se zagovara u pravnoj teoriji, člankom 20. Uredbe br. 1896/2006 ne onemogućuje se primjena nacionalnog propisa kao što je to članak 1. stavak 1. austrijskog Zakona donesenog povodom bolesti COVID-19. Naime, člankom 16. stavkom 2. te uredbe uređuje se samo trajanje roka za ulaganje prigovora, dok pitanje njegova eventualnog prekida nije uređeno pravom Unije. Stoga za sva postupovna pitanja koja nisu izričito uređena tom uredbom valja primijeniti članak 26. navedene uredbe, koji upućuje na nacionalno pravo. U toj je perspektivi cilj članka 20. Uredbe br. 1896/2006 samo zajamčiti pravičnost u pojedinačnim slučajevima te on ne sadržava opće pravilo kojim se uređuje izvanredna situacija kao što je to kriza uzrokovana bolešću COVID-19.

18

U tim je okolnostima Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članke 20. i 26. [Uredbe br. 1896/2006] tumačiti na način da im se protivi prekid roka od 30 dana za ulaganje prigovora protiv europskog platnog naloga predviđenog člankom 16. stavkom 2. te uredbe primjenom članka 1. stavka 1. [austrijskog Zakona donesenog povodom bolesti COVID-19], prema kojem se u postupcima u građanskim predmetima svi postupovni rokovi, kod kojih događaj od kojeg počinje teći rok nastupa nakon 21. ožujka 2020. ili rokovi koji do tada još nisu istekli, prekidaju do isteka 30. travnja 2020. i počinju teći ispočetka od 1. svibnja 2020.?”

19

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 16., 20. i 26. Uredbe br. 1896/2006 tumačiti na način da im se protivi to da se u odnosu na rok od 30 dana, koji je člankom 16. stavkom 2. te uredbe tuženiku određen za ulaganje prigovora protiv europskog platnog naloga, primijeni nacionalni propis koji je donesen prilikom pojave pandemije bolesti COVID-19 i kojim su na otprilike pet tjedana prekinuti postupovni rokovi u građanskim stvarima.

20

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, s jedne strane, iz uvodne izjave 9. te iz članka 1. stavka 1. točke (a) te uredbe proizlazi da je njezina svrha pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uspostavljanjem postupka europskog platnog naloga.

21

Taj pojednostavnjeni i ujednačeni postupak nije kontradiktoran. Tuženik nema saznanja o izdavanju europskog platnog naloga sve do trenutka dok mu nije dostavljen. Kao što to proizlazi iz članka 12. stavka 3. Uredbe br. 1896/2006, tuženika se tek u tom trenutku poučava o mogućnosti da tužitelju plati iznos koji je naveden u nalogu ili da uloži prigovor pred sudom podrijetla (presuda od 13. lipnja 2013., Goldbet Sportwetten, C‑144/12, EU:C:2013:393, t. 29.).

22

Člankom 16. stavkom 1. te uredbe u tom se pogledu precizira da tuženik može uložiti prigovor protiv europskog platnog naloga pred sudom podrijetla. U stavku 2. tog članka dodaje se da se prigovor šalje u roku od 30 dana od dostave naloga tuženiku.

23

Stoga, kao što je to navedeno u članku 17. Uredbe br. 1896/2006, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 24., tuženik može ulaganjem prigovora u propisanom roku okončati postupak europskog platnog naloga i dovesti do automatskog prijenosa spora u europski postupak za sporove male vrijednosti, koji je predviđen Uredbom br. 861/2007, ili u drugi odgovarajući nacionalni građanski postupak, osim ako tužitelj nije izričito zatražio da se postupak u tom slučaju okonča.

24

Tom se mogućnošću ulaganja prigovora nastoji nadoknaditi činjenica da sustavom koji je uspostavljen Uredbom br. 1896/2006 nije predviđeno tuženikovo sudjelovanje u postupku izdavanja europskog platnog naloga te mu se na taj način omogućava osporavanje tražbine nakon izdavanja tog europskog platnog naloga (presuda od 13. lipnja 2013., Goldbet Sportwetten, C‑144/12, EU:C:2013:393, t. 30.). Dakle, taj je stadij postupka ključan kako bi se zajamčilo poštovanje prava obrane iz članka 47. drugog stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

25

Postupak povodom prigovora nadopunjuje se tuženikovim pravom da zatraži preispitivanje europskog platnog naloga nakon isteka roka za ulaganje prigovora. Međutim, do tog preispitivanja može doći, kao što je to navedeno u samom naslovu članka 20. te uredbe, samo u „izvanrednim slučajevima” (presuda od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium, C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 29.).

26

Konkretnije, kad je riječ o članku 20. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 1896/2006, valja navesti da je njime predviđeno da se europski platni nalog može preispitati ako nepoštovanje roka za ulaganje prigovora od 30 dana iz članka 16. stavka 2. te uredbe proizlazi iz postojanja više sile ili izvanrednih okolnosti koje su onemogućile tuženiku da u tom roku uloži prigovor.

27

Kao što to proizlazi iz teksta tog članka 20. stavka 1. točke (b), kako bi tuženik imao pravo zahtijevati preispitivanje europskog platnog naloga na temelju te odredbe, potrebno je ispuniti tri kumulativna uvjeta, odnosno, kao prvo, postojanje izvanrednih okolnosti ili slučaja više sile zbog kojih je tuženik bio spriječen osporiti tražbinu u roku predviđenom u tu svrhu, kao drugo, nepostojanje tuženikove krivnje i, kao treće, tuženikovo postupanje bez odgode (vidjeti u tom smislu rješenje od 21. ožujka 2013., Novontech‑Zala, C‑324/12, EU:C:2013:205, t. 24.).

28

S druge strane, kad je riječ o strukturi Uredbe br. 1896/2006, iz njezina članka 1. stavka 1. točke (b), u vezi s njezinom uvodnom izjavom 9., proizlazi da se njome određuju „minimaln[i] standard[i]” radi osiguranja slobodnog kretanja europskih platnih naloga. Na taj se način tom uredbom uspostavlja ujednačeni instrument naplate, kojim se jamče istovjetni uvjeti vjerovnicima i dužnicima u cijeloj Uniji, pri čemu se predviđa primjena postupovnog prava država članica na svako postupovno pitanje koje nije izričito uređeno tom uredbom (vidjeti u tom smislu presudu od 10. ožujka 2016., Flight Refund, C‑94/14, EU:C:2016:148, t. 53.).

29

Na pitanje suda koji je uputio zahtjev treba odgovoriti u svjetlu tih razmatranja.

30

U ovom se slučaju taj sud pita omogućuje li se člankom 26. Uredbe br. 1896/2006 to da se u odnosu na rok od 30 dana, koji je člankom 16. stavkom 2. te uredbe predviđen za ulaganje prigovora protiv europskog platnog naloga, primijeni nacionalni propis kojim su zbog pandemije bolesti COVID-19 prekinuti postupovni rokovi u građanskim stvarima na otprilike pet tjedana ili, pak, članak 20. stavak 1. točku (b) navedene uredbe treba tumačiti na način da se njime iscrpno uređuju postupovna prava tuženika u slučaju izvanrednih okolnosti, kao što su to one uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, tako da članak 26. te uredbe ne bi bio primjenjiv.

31

U tom je pogledu, doduše, moguće zamisliti da je tuženik u postupku povodom europskog platnog naloga bio onemogućen uložiti prigovor protiv tog naloga zbog izvanrednih okolnosti u vezi s pandemijom bolesti COVID-19. U tom slučaju on ima pravo, uz poštovanje svih uvjeta navedenih u članku 20. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 1896/2006, a na koje se podsjeća u točki 27. ove presude, zatražiti preispitivanje navedenog naloga pred nadležnim sudom države članice podrijetla.

32

Imajući u vidu navedeno, Sud je već presudio da se ta odredba mora nužno tumačiti usko, s obzirom na to da je zakonodavac Unije namjeravao ograničiti postupak preispitivanja na izvanredne situacije (vidjeti u tom smislu presudu od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium, C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 31.). Kao što to proizlazi iz samog teksta navedene odredbe, a osobito iz uvjeta koji je u njoj naveden a koji se odnosi na nepostojanje tuženikove krivnje, izvanredne okolnosti na koje se odnosi ta ista odredba odnose se na okolnosti koje su svojstvene pojedinačnoj situaciji dotičnog tuženika. U kontekstu pandemije bolesti COVID-19 to je primjerice slučaj tuženikova oboljenja ili njegove hospitalizacije zbog koronavirusa, što bi ga onemogućilo u ostvarivanju njegova prava na ulaganje prigovora u roku koji je propisan u tu svrhu.

33

Nasuprot tomu, cilj članka 20. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1896/2006 nije primjena u slučaju izvanrednih okolnosti sustavne naravi, kao što su to one koje se odnose na pojavu pandemije bolesti COVID-19, koja je općenito utjecala na sudovanje i funkcioniranje pravosuđa, čija je suradnja pak neophodna, u skladu s člankom 12. stavkom 3. točkom (b) i člankom 16. stavkom 1. te uredbe, kako bi se tuženiku omogućilo da protiv europskog platnog naloga koji mu je dostavljen učinkovito ostvari svoje pravo na ulaganje prigovora u propisanom roku.

34

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, kao što je to istaknuto u točki 28. ove presude, Uredbom br. 1896/2006 ne provodi potpuno usklađivanje svih aspekata postupka za europski platni nalog. Naime, u skladu s njezinim člankom 26., njome se predviđa primjena postupovnog prava država članica na sva postupovna pitanja koja nisu njome izričito uređena.

35

Doista, iako se člancima 16. i 20. te uredbe utvrđuje pravo tuženika da uloži prigovor protiv europskog platnog naloga koji mu je dostavljen, na način da se usklađuje određeni broj aspekata tog prava, kao što su to formalnosti i rok za njegovo ostvarivanje, početak njegova tijeka i izvanredni slučajevi u kojima tuženik može, nakon isteka navedenog roka, podnijeti zahtjev za preispitivanje tog naloga, ni tim člancima ni bilo kojom drugom odredbom navedene uredbe ipak se ne uređuju drugi aspekti kao što su to razlozi za prekid ili zastoj tog roka za vrijeme njegova proteka. Prema tome, a u skladu s člankom 26. iste uredbe, države članice imaju pravo urediti potonje aspekte i tako dopuniti postupovne aspekte koji nisu uređeni člancima 16. i 20. Uredbe br. 1896/2006.

36

Imajući u vidu navedeno, a u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, valja pojasniti da u slučaju nepostojanja pravila Unije kojima se uređuje određeno područje na nacionalnom je pravnom poretku svake države članice da ih utvrdi na temelju procesne autonomije, pod uvjetom da ta pravila nisu nepovoljnija od onih kojima se uređuju slične situacije na koje se primjenjuje nacionalno pravo (načelo ekvivalentnosti) i da u praksi ne onemogućuju ili pretjerano otežavaju ostvarivanje pravâ koja dodjeljuje pravo Unije (načelo djelotvornosti) (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2021., Randstad Italia, C‑497/20, EU:C:2021:1037, t. 58. i navedenu sudsku praksu).

37

Kao prvo, što se tiče poštovanja načela ekvivalentnosti, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da se članak 1. stavak 1. austrijskog Zakona donesenog povodom bolesti COVID-19 jednako primjenjuje na sve postupovne rokove u građanskim predmetima, i to neovisno o pravnoj osnovi tužbe o kojoj je riječ. Stoga, podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, čini se da se takvim propisom jamči jednako postupanje u postupcima izdavanja platnog naloga koji se temelje na nacionalnom pravu i sličnim postupcima koji se temelje na Uredbi br. 1896/2006.

38

Kao drugo, kad je riječ o načelu djelotvornosti, treba smatrati da je nacionalni postupovni propis usklađen s tim načelom ako se njime ne povređuje ravnoteža koja je Uredbom br. 1896/2006 uspostavljena između prava tužitelja odnosno tuženika u okviru postupka za europski platni nalog. Konkretno, nacionalnim se propisom, čiji je učinak prekidanje roka za ulaganje prigovora protiv takvog naloga, koji je utvrđen u članku 16. stavku 2. te uredbe, poštuje to načelo ako je opravdan ciljem jamstva poštovanja tuženikovih prava obrane a da pritom u praksi pretjerano ne otežava brzu i učinkovitu naplatu tražbina o kojima je riječ. U tu svrhu, razdoblje tijekom kojeg je taj rok prekinut mora biti ograničeno na ono što je strogo nužno.

39

U ovom slučaju nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku ni na koji način nisu povrijeđeni aspekti navedeni u točki 35. ove presude, koji su bili predmet usklađivanja Uredbom br. 1896/2006. Tim je propisom samo predviđen prekid u trajanju koje je ograničeno na otprilike pet tjedana, što odgovara, kao što je to na raspravi potvrdila austrijska vlada, razdoblju tijekom kojeg je zbog stroge zabrane kretanja, koja je bila određena na nacionalnom području zbog pandemije bolesti COVID-19, postojao znatan poremećaj sudskih aktivnosti. Kao što je to Komisija istaknula u svojim pisanim očitovanjima, tim se propisom nisu ujedno obnovili rokovi za ulaganje prigovora koji su bili istekli prije njegova stupanja na snagu.

40

Čini se da je takvim nacionalnim postupovnim propisom, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, omogućeno stoga samo nekoliko tjedana odgode naplate tražbina, pri čemu je bilo zajamčeno djelotvorno zadržavanje prava na prigovor iz članka 16. Uredbe br. 1896/2006, koje je bitno za ravnotežu koju zakonodavac Unije nastoji postići.

41

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na pitanje suda koji je uputio zahtjev valja odgovoriti tako da članke 16., 20. i 26. Uredbe br. 1896/2006 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da se u odnosu na rok od 30 dana, koji je člankom 16. stavkom 2. te uredbe tuženiku određen za ulaganje prigovora protiv europskog platnog naloga, primijeni nacionalni propis koji je donesen prilikom pojave pandemije bolesti COVID-19 i kojim su na otprilike pet tjedana prekinuti postupovni rokovi u građanskim stvarima.

42

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članke 16., 20. i 26. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2421 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015.,

treba tumačiti na način da im se:

ne protivi to da se u odnosu na rok od 30 dana, koji je člankom 16. stavkom 2. te uredbe tuženiku određen za ulaganje prigovora protiv europskog platnog naloga, primijeni nacionalni propis koji je donesen prilikom pojave pandemije bolesti COVID-19 i kojim su na otprilike pet tjedana prekinuti postupovni rokovi u građanskim stvarima.