—

za Thurner Hotel GmbH, C. Linser i P. Linser, Rechtsanwälte,

—

za austrijsku vladu, G. Eberhard, u svojstvu agenta,

—

za njemačku vladu, T. Henze i J. Kemper, u svojstvu agenata,

—

za portugalsku vladu, L. Inez Fernandes i E. Pedrosa, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, M. Wilderspin, u svojstvu agenta,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 20. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL L 399, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 936/2012 od 4. listopada 2012. (SL L 283, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 266.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 1896/2006).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Thomas Cook Belgium NV (u daljnjem tekstu: Thomas Cook), sa sjedištem u Belgiji, i društva Thurner Hotel GmbH (u daljnjem tekstu: Thurner Hotel), sa sjedištem u Austriji, o postupku za europski platni nalog.

3

Uvodna izjava 9. Uredbe br. 1896/2006 glasi:

„Svrha ove Uredbe je pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uvodeći postupak europskog platnog naloga [...]“

4

U uvodnoj izjavi 16. te uredbe propisano je:

„Na temelju informacija koje su navedene u obrascu zahtjeva, sud bi zahtjev trebao ispitati, uključujući pitanje nadležnosti i opis dokaza. To bi sudu omogućilo da prima facie ispita osnovanost tražbine i, među ostalim, isključi očigledno neosnovane tražbine ili neprihvatljive zahtjeve. Ispitivanje ne bi trebao provoditi sudac.“

5

U uvodnoj izjavi 25. navedene uredbe određeno je:

„Nakon isteka vremenskog roka za podnošenje prigovora, u određenim izvanrednim slučajevima tuženik bi trebao imati pravo zahtijevati preispitivanje europskog platnog naloga. U izvanrednim slučajevima preispitivanje ne bi trebalo značiti da je tuženiku dana druga prilika za osporavanje tražbine. Tijekom postupka preispitivanja, osnovanost tražbine ne bi trebalo procjenjivati izvan osnova koje proizlaze iz izvanrednih okolnosti na koje se poziva tuženik. Druge bi izvanredne okolnosti mogle uključivati slučajeve u kojima se europski platni nalog temelji na lažnim informacijama koje su navedene u obrascu zahtjeva.“

6

U skladu s uvodnom izjavom 29. te uredbe njezin je cilj „uspostava ujednačeno brzog i učinkovitog mehanizma za naplatu nespornih novčanih tražbina u cijeloj Europskoj uniji“.

7

U članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1896/2006 propisano je:

„Svrha ove Uredbe je:

[...]“

8

Prema članku 5. te uredbe „sud porijekla“ znači „sud koji izdaje europski platni nalog“.

9

U stavku 1. članka 6. spomenute uredbe, naslovljenog „Nadležnost“, predviđeno je sljedeće:

„Za potrebe primjene ove Uredbe nadležnost se određuje u skladu s važećim pravilima prava Zajednice, posebno u skladu s Uredbom [Vijeća] (EZ) br. 44/2001 [od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)].“

10

U članku 7. stavku 2. te uredbe propisano je:

„U zahtjevu [za europski platni nalog] […] navode [se]:

[...]

[...]“

11

Članak 8. Uredbe br. 1896/2006, naslovljen „Ispitivanje zahtjeva“, glasi:

„Sud kojem je podnesen zahtjev za europski platni nalog ispituje čim prije i na temelju obrasca zahtjeva jesu li zadovoljeni uvjeti iz članaka [6. i 7.] te je li tražbina osnovana. Ovo ispitivanje može se provesti u obliku automatiziranog postupka.“

12

U članku 12. Uredbe br. 1896/2006 stavci 1., 3., 4. i 5. glase kako slijedi:

„1.   Ako su ispunjeni zahtjevi iz članka 8., sud izdaje, čim prije a obično unutar 30 dana od podnošenja zahtjeva, europski platni nalog na standardnom obrascu E koji je utvrđen u Prilogu V.

[...]

3.   U europskom platnom nalogu tuženika se poučava o mogućnosti da:

ili

4.   U europskom platnom nalogu tuženik se obavješćuje da:

[...]

5.   Sud osigurava dostavu naloga tuženiku u skladu s nacionalnim pravom i na način koji ispunjava minimalne standarde iz članaka 13., 14. i 15.“

13

U članku 16. te uredbe stavci 1. do 3. glase kako slijedi:

„1.   Tuženik može uložiti prigovor na europski platni nalog pred sudom porijekla [...].

2.   Prigovor se šalje unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.

3.   Tuženik u prigovoru navodi da osporava tražbinu, ali nije obvezan navesti razloge za to.“

14

U članku 20. stavku 2. navedene uredbe, naslovljenom „Preispitivanje u izvanrednim slučajevima“, predviđeno je:

„Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik također ima pravo zahtijevati provjeru europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u ishodišnoj državi članici gdje je platni nalog očigledno krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve koje propisuje ova Uredba, ili zbog izvanrednih okolnosti.“

15

U članku 5. Uredbe br. 44/2001 predviđeno je:

„Osoba s domicilom u državi članici može u drugoj državi članici biti tužena:

[...]“

16

Članak 23. te uredbe glasi kako slijedi:

1.   Ako se stranke, od kojih jedna ili više njih ima domicil u državi članici, sporazume da će sud ili sudovi države članice biti nadležni za sporove koji nastanu ili su nastali u vezi s određenim pravnim odnosom, nadležan će biti taj sud ili ti sudovi. Takva nadležnost je isključiva, osim ako su stranke postigle drugačiji sporazum [...].

[...]“

17

Dana 3. rujna 2009. putnička agencija Thomas Cook sklopila je s društvom Thurner Hotel ugovor o pružanju hotelskih usluga.

18

Thurner Hotel je od Bezirksgerichta für Handelssachen Wien (Okružni trgovački sud u Beču) zatražio izdavanje europskog platnog naloga protiv društva Thomas Cook na iznos od 15.232,28 eura na ime usluga koje je prvoimenovano društvo pružilo u okviru spomenutog ugovora. Thurner Hotel je istaknuo da je sud kojem se obratio nadležan prema mjestu izvršenja tih usluga.

19

Europski platni nalog dostavljen je društvu Thomas Cook 26. lipnja 2013. sukladno odredbama Uredbe br. 1896/2006.

20

Potonje je društvo uložilo prigovor 25. rujna 2013., to jest nakon isteka tridesetodnevnog roka za njegovo podnošenje predviđenog u članku 16. stavku 2. Uredbe br. 1896/2006, pritom zahtijevajući od Bezirksgerichta für Handelssachen Wien (Okružni trgovački sud u Beču) da sukladno članku 20. stavku 2. te uredbe preispita europski platni nalog.

21

U tu je svrhu društvo Thomas Cook navelo da mu Thurner Hotel nije dostavio odgovarajuće račune, barem ne pravodobno, i da se sporna tražbina temelji na neistinitim navodima. Usto je istaknulo prigovor nenadležnosti austrijskih sudova, pozivajući se na to da u općim odredbama spornog ugovora postoji sporazum o nadležnosti u korist belgijskih sudova. Pozivajući se na odredbu članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006, društvo Thomas Cook istaknulo je da je nenadležnost suda porijekla razlog za preispitivanje u smislu te odredbe.

22

Rješenjem od 28. listopada 2013. Bezirksgericht für Handelssachen Wien (Okružni trgovački sud u Beču) odbio je taj zahtjev smatrajući da mogućnost preispitivanja iz članka 20. stavka 2. te uredbe treba usko tumačiti. Prema mišljenju tog suda, izdavanje europskog platnog naloga od strane nenadležnog suda nije okolnost koja dopušta dužniku da zatraži preispitivanje tog naloga na temelju navedene odredbe.

23

Društvo Thomas Cook žalilo se na to rješenje sudu koji je uputio zahtjev, ističući da je u sporu pred prvostupanjskim sudom počinjena pogreška u pravnoj ocjeni i da bi mu članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 trebao omogućiti da zatraži preispitivanje europskog platnog naloga.

24

Prema sudu koji je uputio zahtjev, austrijska pravna doktrina priklonjena je uskom tumačenju članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006, iako je ona podijeljena oko pitanja predstavlja li izdavanje europskog platnog naloga od strane nenadležnog suda valjani razlog za preispitivanje u smislu te odredbe. Sud koji je uputio zahtjev usto ističe da „izvanredne okolnosti“ koje spomenuta odredba predviđa, a čije je postojanje uvjet za preispitivanje europskog platnog naloga, nisu definirane u navedenoj uredbi.

25

U tim je okolnostima Handelsgericht Wien odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

26

Svojim dvama pitanjima, koja valja sagledati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 tumačiti na način da se u okolnostima poput onih u glavnom postupku protivi tomu da tuženik kojemu je europski platni nalog dostavljen u skladu s tom uredbom utemelji svoj zahtjev za preispitivanje tog naloga na tvrdnji da se sud porijekla pogrešno proglasio nadležnim oslanjajući se na navodno lažne informacije koje je tužitelj naveo u obrascu zahtjeva za taj platni nalog.

27

Najprije treba istaknuti da iz članka 12. stavka 3. Uredbe br. 1896/2006 proizlazi da je tuženik, u trenutku izdavanja europskog platnog naloga, upoznat s mogućnošću da ili plati tužitelju iznos naveden u tom nalogu ili da sukladno članku 16. navedene uredbe sudu porijekla podnese prigovor u roku od 30 dana od dostave spomenutog platnog naloga.

28

Kao što je sud ocijenio u točki 30. presude Goldbet Sportwetten (C‑144/12, EU:C:2013:393), tuženiku je otvorena mogućnost podnošenja prigovora kako bi se kompenzirala činjenica da sustav uspostavljen Uredbom br. 1896/2006 ne predviđa njegovo sudjelovanje u postupku za europski platni nalog te mu se na taj način omogućava da nakon njegova izdavanja osporava tražbinu.

29

Kada je riječ o mogućnosti preispitivanja europskog platnog naloga nakon isteka roka za podnošenje prigovora, ona postoji samo u „izvanrednim slučajevima“, na što upućuje sam naslov članka 20. spomenute uredbe.

30

U tom smislu, iz teksta članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006 proizlazi da je preispitivanje europskog platnog naloga u slučaju nepoštovanja roka za podnošenje prigovora moguće kada je očigledno da je platni nalog krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve propisane u Uredbi br. 1896/2006, ili zbog drugih izvanrednih okolnosti.

31

S obzirom na namjeru Unijina zakonodavca da postupak preispitivanja ograniči na izvanredne slučajeve, spomenutu odredbu treba usko tumačiti (vidjeti analogijom presudu Komisija/Vijeće,C‑111/10, EU:C:2013:785, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

32

Kao prvo, valja utvrditi je li u okolnostima poput onih u glavnom postupku „očigledno“ da je taj nalog krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve propisane u Uredbi br. 1896/2006.

33

U skladu s člankom 7. stavkom 2. te uredbe u zahtjevu za europski platni nalog navode se, među ostalim, sud kojemu se podnosi zahtjev za platni nalog i temelj za nadležnost tog suda.

34

Na temelju članka 8. spomenute uredbe navedeni sud ispituje, čim prije i na temelju obrasca zahtjeva za europski platni nalog (u daljnjem tekstu: obrazac zahtjeva), jesu li zadovoljeni uvjeti koji su, među ostalim, navedeni u članku 6. te uredbe, prema kojem se nadležnost određuje u skladu s važećim pravilima prava Unije, posebno u skladu s Uredbom br. 44/2001, te je li tražbina osnovana. Ako su ispunjeni zahtjevi iz članka 8. Uredbe br. 1896/2006, sud u skladu s člankom 12. stavkom 1. navedene uredbe izdaje u najkraćem roku, a obično unutar 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, europski platni nalog na standardnom obrascu E koji je utvrđen u Prilogu V. toj uredbi.

35

Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je u predmetnom slučaju društvo Thomas Cook istaknulo prigovor nenadležnosti suda porijekla navodeći da su opće odredbe spornog ugovora koji je sklopilo s društvom Thurner Hotel sadržavale sporazum o nadležnosti u korist belgijskih sudova.

36

U tom smislu treba istaknuti da je u članku 23. Uredbe br. 44/2001 propisano da će u slučaju sporazuma stranaka, od kojih jedna ili više njih ima domicil u državi članici, o nadležnosti suda ili sudova države članice za sporove koji nastanu ili su nastali u vezi s određenim pravnim odnosom nadležan biti taj sud ili ti sudovi, pri čemu je takva nadležnost isključiva, osim ako se stranke drukčije ne dogovore.

37

Međutim, pod pretpostavkom da se taj članak primjenjuje u okolnostima poput onih u glavnom postupku, valja naglasiti da sud kojemu je zahtjev podnesen treba, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 16. Uredbe br. 1896/2006, taj zahtjev ispitati, uključujući pitanje nadležnosti i opis dokaza, na temelju informacija navedenih u obrascu zahtjeva. Naime, u skladu s člankom 8. te uredbe spomenuti sud ispituje čim prije i na temelju obrasca zahtjeva jesu li zadovoljeni uvjeti koji su, među ostalim, navedeni u člancima 6. i 7. te je li tražbina osnovana.

38

S druge strane, u članku 12. stavku 4. točki (a) Uredbe br. 1896/2006 određeno je da se u europskom platnom nalogu tuženik, među ostalim, obavješćuje da je nalog izdan isključivo na temelju podataka koje je pružio tužitelj i koje sud nije potvrdio, dok se u članku 12. stavku 4. točki (b) pojašnjava da je nalog postao izvršiv, osim ako se pred sudom ne uloži prigovor u skladu s člankom 16. To je jasno vidljivo i u europskom platnom nalogu koji se tuženiku dostavlja na standardnom obrascu E utvrđenom u Prilogu V. Uredbi br. 1896/2006.

39

Prema tome, kada u okolnostima poput onih u glavnom postupku tuženik namjerava istaknuti prigovor nenadležnosti suda porijekla zbog navodno lažnih informacija koje je tužitelj naveo u obrascu zahtjeva, on mora postupiti u roku za podnošenje prigovora iz članka 16. Uredbe br. 1896/2006.

40

Valja u tom smislu podsjetiti da je takva mogućnost za tuženika olakšana time što on nije obvezan navoditi razloge zbog kojih podnosi prigovor te se može ograničiti na osporavanje tražbine u skladu s člankom 16. stavkom 3. spomenute uredbe.

41

Budući da je cilj postupka ustanovljenog Uredbom br. 1896/2006 uskladiti potrebu za brzim i učinkovitim sudskim postupkom s potrebom poštovanja prava na obranu, tuženik svoja prava može ostvarivati u zadanim rokovima te se, shodno tomu, izvršenju europskog platnog naloga može usprotiviti isključivo ograničenim pravnim sredstvima.

42

S druge strane treba primijetiti, kako je to učinio nezavisni odvjetnik u točki 33. svojeg mišljenja, da bi provjera nadležnosti od strane suda porijekla u okviru postupka za europski platni nalog mogla otvoriti složena pravna pitanja, kao što je pitanje valjanosti sporazuma o nadležnosti, za čiju bi ocjenu bilo potrebno detaljnije ispitivanje od onoga koje se provodi u okviru članka 8. Uredbe br. 1896/2006.

43

Iz navedenoga slijedi da se u specifičnim okolnostima glavnog postupka ne može smatrati očiglednim da je europski platni nalog protiv tuženika krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve propisane u Uredbi br. 1896/2006.

44

Kao drugo, valja utvrditi treba li u situaciji poput one u glavnom postupku smatrati da je zbog drugih „izvanrednih okolnosti“ u smislu članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006. „očigledno“ da je taj nalog krivo izdan.

45

U tom smislu treba istaknuti da iz uvodne izjave 25. te uredbe, koja je istovjetna uvodnoj izjavi 25. izmijenjenog Prijedloga uredbe COM(2006) 57 final, a na koju se poziva sud koji je uputio zahtjev, proizlazi da bi „druge izvanredne okolnosti“ mogle, među ostalim, uključivati slučajeve u kojima se europski platni nalog temelji na lažnim informacijama koje su navedene u obrascu zahtjeva.

46

U ovom slučaju, međutim, kako je to navedeno u točki 32. ove presude, tuženik u glavnom postupku je u potporu svojem zahtjevu za preispitivanje naloga istaknuo nenadležnost suda porijekla tvrdeći da su se dvije stranke ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku sporazumjele o nadležnosti u korist belgijskih sudova.

47

U tim okolnostima, čim mu je dostavljen europski platni nalog u skladu s Uredbom br. 1896/2006 tuženik je mogao, s obzirom na to da mora znati za postojanje takvog sporazuma o nadležnosti, ocijeniti navodnu neistinitost informacija koje je tužitelj naveo u obrascu zahtjeva, a koje se u predmetnom slučaju tiču nadležnosti suda porijekla. Tuženik je, prema tome, imao mogućnost upozoriti na nenadležnost u okviru prigovora iz članka 16. Uredbe br. 1896/2006.

48

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 25. te uredbe, mogućnost preispitivanja naloga koja je predviđena u članku 20. Uredbe br. 1896/2006 ne bi trebala značiti da je tuženiku dana druga prilika za osporavanje tražbine.

49

Iz navedenoga proizlazi da se u okolnostima poput onih u glavnom postupku ne može smatrati da je platni nalog krivo izdan zbog „izvanrednih okolnosti“ u smislu članka 20. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006.

50

Svrha navedene uredbe potvrđuje takvo tumačenje te odredbe. Naime, iz uvodne izjave 9. te iz članka 1. stavka 1. točke (a) te uredbe proizlazi da je njezina svrha pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uvođenjem postupka europskog platnog naloga. U uvodnoj izjavi 29. Uredbe br. 1896/2006 dodaje se da je njezin cilj uspostava ujednačeno brzog i učinkovitog mehanizma za naplatu spomenutih tražbina.

51

Taj bi cilj, međutim, bio doveden u pitanje kada bi se članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 tumačio na način da tuženik u okolnostima poput onih u glavnom postupku može zatražiti preispitivanje europskog platnog naloga.

52

Slijedom navedenoga, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 20. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 treba tumačiti na način da se u okolnostima poput onih u glavnom postupku protivi tomu da tuženik kojemu je europski platni nalog dostavljen u skladu s tom uredbom utemelji svoj zahtjev za preispitivanje tog naloga na tvrdnji da se sud porijekla pogrešno proglasio nadležnim oslanjajući se na navodno lažne informacije koje je tužitelj naveo u obrascu zahtjeva za taj platni nalog.

53

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:

Članak 20. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 936/2012 od 4. listopada 2012., treba tumačiti na način da se u okolnostima poput onih u glavnom postupku protivi tomu da tuženik kojemu je europski platni nalog dostavljen u skladu s tom uredbom utemelji svoj zahtjev za preispitivanje tog naloga na tvrdnji da se sud porijekla pogrešno proglasio nadležnim oslanjajući se na navodno lažne informacije koje je tužitelj naveo u obrascu zahtjeva za taj platni nalog.