1

Svojom žalbom Toshiba Corporation (u daljnjem tekstu: Toshiba) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 21. svibnja 2014., Toshiba/Komisija (T‑519/09, EU:T:2014:263, u daljnjem tekstu: pobijana presuda) kojom je on odbio njezinu tužbu za poništenje Odluke Europske komisije C (2009) 7601 final od 7. listopada 2009., o postupku primjene članka 81. UEZ‑a (predmet COMP/39.129 – Energetski transformatori) (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Članak 23. stavak 2. točka (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ‑u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.) propisuje:

„Komisija može poduzetnicima i udruženjima poduzetnika odlukom propisati novčane kazne ako bilo namjerno ili nepažnjom:

[...]“

3

Točka 4. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL 2006., C 210, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58., u daljnjem tekstu: Smjernice iz 2006.) određuje:

„[...] Kazne bi trebale imati dovoljno preventivan učinak ne samo kako bi sankcionirale dotične poduzetnike (poseban preventivni učinak) nego i kako bi odvratile druge poduzetnike od poduzimanja ili nastavka ponašanja koje je protivno člancima 81. i 82. [UEZ‑a] (opći preventivni učinak).“

4

Točka 13. Smjernica iz 2006. propisuje:

„U određivanju osnovnog iznosa kazne koju će nametnuti, Komisija će upotrijebiti vrijednost prihoda od prodaje robe ili usluga tog poduzetnika na koju se povreda izravno ili neizravno odnosi u odgovarajućem zemljopisnom području unutar Europskoga gospodarskog prostora [EGP]. Komisija će u pravilu uzeti u obzir prihode od prodaje koje je taj poduzetnik ostvario tijekom posljednje pune poslovne godine svojega sudjelovanja u povredi [...].“

5

U skladu s točkom 18. Smjernica iz 2006.:

„Ako zemljopisni opseg povreda premašuje granice Europskoga gospodarskog prostora (npr. u slučaju svjetskih kartela), mjerodavni prihodi od prodaje takvih poduzetnika unutar Europskoga gospodarskog prostora ne moraju primjereno odražavati težinu svakog poduzetnika u povredi. To poglavito može biti slučaj kod sporazuma o podjeli tržišta na svjetskoj razini.

U takvim okolnostima, kako bi odrazila i ukupnu visinu mjerodavnih prihoda od prodaje unutar Europskoga gospodarskog prostora i relativnu težinu svakog poduzetnika u povredi, Komisija može ocijeniti ukupnu vrijednost prihoda od prodaje robe ili usluga na koje se povreda odnosi na mjerodavnom zemljopisnom području (širem od Europskoga gospodarskog prostora), može odrediti udio prihoda od prodaje svakog poduzetnika koji je sudjelovao u povredi na tom tržištu te može primijeniti taj udio na ukupnu vrijednost prihoda od prodaje tih poduzetnika unutar Europskoga gospodarskog prostora. Rezultat se koristi kao vrijednost prihoda od prodaje za utvrđivanje osnovnog iznosa novčane kazne.“

6

Dotični sektor u ovom predmetu je sektor energetskih transformatora, autotransformatora i paralelnih prigušnica s naponskim rasponom od 380 kV ili većim. Energetski transformator je bitna električna komponenta čija je zadaća smanjivanje ili povećanje napona u električnom strujnom krugu.

7

Toshiba je društvo japanskog prava koje suštinski djeluje u tri područja djelatnosti: digitalni proizvodi, elektronički uređaji i komponente te infrastrukturni sustavi.

8

Kad je riječ o djelatnostima tog društva u sektoru energetskih transformatora, u vremenskom razdoblju koje je u svrhe svoje istrage razmatrala Komisija, odnosno od 9. lipnja 1999. do 15. svibnja 2003., valja razlikovati dvije faze. Između 9. lipnja 1999. i 30. rujna 2002., Toshiba je u tom sektoru djelovala putem svojeg društva kćeri Power System Co. Počevši od 1. listopada 2002., djelatnost žalitelja obavljala se putem posrednika TM T&D‑a, zajedničkog pothvata Toshibe i Mitsubishi Electrica, kojim su ta dva poduzetnika udružili svoju proizvodnju energetskih transformatora.

9

Dana 30. rujna 2008., Komisija je odlučila pokrenuti postupak u vezi s tržištem energetskih transformatora. Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama donesena je 20. studenoga 2008. Toshiba je na tu obavijest odgovorila 19. siječnja 2009. Rasprava je održana 17. veljače 2009.

10

Spornom odlukom Komisija je utvrdila da je Toshiba od 9. lipnja 1999. do 15. svibnja 2003. sudjelovala u nezakonitom zabranjenom sporazumu koji je obuhvaćao ukupno područje EGP‑a i Japana. Taj se zabranjeni sporazum sastojao od usmenog sporazuma koji su zaključili, s jedne strane, europski proizvođači energetskih transformatora i, s druge strane, japanski proizvođači, a čiji je predmet bio poštovanje tržišta na području svake od tih dviju grupa proizvođača transformatora izbjegavanjem prodaje na tim tržištima (u daljnjem tekstu: gentlemen’s agreement).

11

Komisija je gentlemen’s agreement kvalificirala „ograničavanjem tržišnog natjecanja prema cilju“. U točkama 165. do 169. sporne odluke, ta je institucija ispitala, a potom odbila argument određenih poduzetnika obuhvaćenih predmetnim postupkom, u skladu s kojim zabranjeni sporazum nije utjecao na tržišno natjecanje, s obzirom na to da japanski i europski proizvođači nisu bili konkurenti zbog nepremostivih prepreka za ulazak na tržište EGP‑a.

12

Kad je riječ o organizaciji gentlemen’s agreementa, Komisija je navela da je svaka grupa proizvođača morala imenovati poduzetnika tajnika. Također je utvrdila da je sporazum o podjeli tržišta dopunjen sporazumom o obavještavanju tajnika svake grupe o zahtjevima s područja druge grupe kako bi se oni raspodijelili.

13

Nadalje, Komisija je smatrala da su se u relevantnom razdoblju odnosno od 9. lipnja 1999. do 15. svibnja 2003., poduzetnici sastajali jednom ili dvaput godišnje. Ti su se sastanci odvijali u Malagi (Španjolska), od 9. do 11. lipnja 1999., u Singapuru 29. svibnja 2000., u Barceloni (Španjolska), od 29. listopada do 1. studenoga 2000., u Lisabonu (Portugal), 29. i 30. svibnja 2001., u Tokiju, 18. i 19. veljače 2002., u Beču (Austrija), 26. i 27. rujna 2002. (u daljnjem tekstu: sastanak u Beču) i u Zürichu (Švicarska), 15. i 16. svibnja 2003. (u daljnjem tekstu: sastanak u Zürichu). Komisija tvrdi da je svrha tih sastanaka bila prvenstveno potvrđivanje gentlemen’s agreementa.

14

S obzirom na sve prethodno navedeno, Komisija je utvrdila da je Toshiba povrijedila članak 81. UEZ‑a i članak 53. EGP‑a i stoga je tom društvu izrekla novčanu kaznu u iznosu od 13,2 milijuna eura. TM T&D i Mitsubishi Electric nisu obuhvaćeni spornom odlukom.

15

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 23. prosinca 2009., Toshiba je pokrenula postupak za poništenje sporne odluke ističući četiri tužbena razloga.

16

Opći sud je, s obzirom na to da je odbio svaki od tih tužbenih razloga, tužbu u cijelosti proglasio neosnovanom.

17

Toshiba od Suda zahtijeva da:

18

Komisija od Suda zahtijeva da:

19

Svojim prvim žalbenim razlogom koji se odnosi na točke 230. i 231. pobijane presude, Toshiba tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je kvalificirao gentlemen’s agreement kao „ograničavanje tržišnog natjecanja prema cilju“, uzimajući u tom pogledu kao temelj potencijalni konkurentski odnos između japanskih i europskih proizvođača. Međutim, budući da strane sporazuma nisu bile potencijalni konkurenti, Opći sud nije mogao zaključiti da postoji ograničavanje tržišnog natjecanja prema cilju. Toshiba tvrdi da je Opći sud pogrešno zaključio da postoji takav potencijalni konkurentski odnos prvenstveno na temelju nepostojanja nepremostivih prepreka za ulazak na tržište EGP‑a i, na drugom mjestu, na temelju same činjenice što postoji gentlemen’s agreement.

20

Kad je riječ o nepostojanju nepremostivih prepreka za ulazak na tržište EGP‑a, Toshiba ističe da se na temelju tog kriterija ne može utvrditi postojanje potencijalnog konkurentskog odnosa između japanskih i europskih proizvođača. U tu svrhu, Opći sud je u predmetnom slučaju trebao dokazati da su japanski proizvođači imali stvarne i konkretne mogućnosti za ulazak na tržište EGP‑a i da je takav ulazak za njih predstavljao gospodarski održivu strategiju. Međutim, u predmetnom slučaju su obilježja i funkcioniranje tržišta energetskih transformatora činila bilo kakav ulazak na tržište EGP‑a gospodarski neodrživim.

21

Kad je riječ o gentlemen’s agreementu, Toshiba smatra da je Opći sud, koristeći postojanje istog kao dokaz potencijalnog konkurentskog odnosa između japanskih i europskih proizvođača, uspostavio neoborivu pretpostavku da, u slučaju da dva poduzetnika sklope bilo kakav sporazum, automatski ih se smatra potencijalnim konkurentima, oslobađajući na taj način Komisiju obveze dokazivanja u tom smislu.

22

Komisija smatra da argumente žalitelja treba odbiti kao neosnovane.

23

U točki 228. pobijane presude, Opći sud je utvrdio da je Komisija ispravno smatrala da sporazum poput gentlemen’s agreementa, kao sporazum o podjeli tržišta, treba kvalificirati kao „ograničavanje prema cilju“.

24

U tom smislu valja podsjetiti da, kako bi bio obuhvaćen zabranom iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a, sporazum mora imati „za cilj ili posljedicu“ spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Sukladno stalnoj sudskoj praksi Suda od presude LTM (56/65, EU:C:1966:38), alternativno obilježje tog uvjeta, označeno veznikom „ili“, ukazuje prije svega na nužnost uzimanja u obzir samog cilja sporazuma (presuda ING Pensii, C‑172/14, EU:C:2015:484, t. 30.).

25

Dakle, kada se utvrdi protutržišni cilj sporazuma, ne treba istraživati njegove učinke na tržišno natjecanje (vidjeti u tom smislu presude T‑Mobile Netherlands i dr., C‑8/08, EU:C:2009:343, t. 28. i 30. i GlaxoSmithKline Services i dr./Komisija i dr.C‑501/06 P, C‑513/06 P, C‑515/06 P i C‑519/06 P, EU:C:2009:610, t. 55.).

26

Kad je riječ o kvalificiranju nekog postupanja kao ograničavanja prema cilju, iz sudske prakse Suda proizlazi da su određeni oblici usklađenog djelovanja među poduzetnicima dovoljno štetni za tržišno natjecanje da se može smatrati da ispitivanje njihovih učinaka nije nužno ,(presuda ING PensiiC‑172/14, EU:C:2015:484, t. 31.). Ta sudska praksa proizlazi iz činjenice da se određeni oblici usklađenog djelovanja između poduzetnika mogu smatrati po samoj svojoj naravi štetnima za dobro i uobičajeno funkcioniranje tržišnog natjecanja (presuda CB/Komisija, C‑67/13 P, EU:C:2014:2204, t. 50.).

27

Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Suda, kako bi se procijenilo sadržava li neki sporazum među poduzetnicima dovoljan stupanj štetnosti da bi bio smatran „ograničavanjem tržišnog natjecanja prema cilju“ u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a, valja uzeti u obzir sadržaj njegovih odredbi, ciljeve koje želi postići te ekonomski i pravni kontekst u koji je smješten (presuda ING Pensii, C‑172/14, EU:C:2015:484, t. 33.).

28

Sud je tako već presudio da sporazumi o podjeli tržišta predstavljaju posebno teške povrede tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presude Solvay Solexis/Komisija, C‑449/11 P, EU:C:2013:802, t. 82., i YKK i dr./Komisija, C‑408/12 P, EU:C:2014:2153, t. 26.). Sud je također smatrao da sporazumi o podjeli tržišta sami po sebi imaju za cilj ograničiti tržišno natjecanje te su obuhvaćeni kategorijom koja je izričito zabranjena člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a, s obzirom na to da se takav cilj ne može opravdati analizom ekonomskog konteksta u kojem je smješteno predmetno protutržišno postupanje (presuda Siemens i dr./Komisija, C‑239/11 P, C‑489/11 P i C‑498/11 P, EU:C:2013:866, t. 218.).

29

Kad je riječ o takvim sporazumima, analiza ekonomskog i pravnog konteksta u koji je smješteno postupanje može se ograničiti samo na analizu koja je nužna kako bi se utvrdilo postojanje ograničavanja tržišnog natjecanja prema cilju.

30

U predmetnom slučaju, Toshiba tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je kvalificirao gentlemen’s agreement kao „ograničavanje tržišnog natjecanja prema cilju“, a da prethodno nije provjerio predstavlja li eventualni ulazak na tržište EGP‑a gospodarski održivu strategiju za japanske proizvođače.

31

U tom smislu, valja podsjetiti da je Opći sud ispitao argument Toshibe u skladu s kojim gentlemen’s agreement nije mogao ograničiti tržišno natjecanje unutar EGP‑a zbog toga što japanski i europski proizvođači nisu bili konkurenti na europskom tržištu. U tom je kontekstu Opći sud utvrdio, s jedne strane, u točki 230. pobijane presude, s obzirom na to da se članak 101. UFEU‑a odnosi i na potencijalnu konkurenciju, da je gentlemen’s agreement mogao ograničiti tržišno natjecanje, osim ako nisu postojale nepremostive prepreke za ulazak na europsko tržište koje bi isključivale svaku eventualnu konkurenciju od strane japanskih proizvođača.

32

S druge strane, u točkama 232. i 233. pobijane presude, Opći sud je utvrdio da se te prepreke ne mogu kvalificirati nepremostivima, što je dokazano okolnošću da je Hitachi prihvatio projekte klijenata iz Europe.

33

Opći sud je također utvrdio, u točki 231. pobijane presude, da je gentlemen’s agreement predstavljao „snažan pokazatelj postojanja konkurentskog odnosa“ između dviju skupina proizvođača, a što, kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 100. svojeg mišljenja, predstavlja relevantan element ekonomskog i pravnog konteksta.

34

Tako je analiza koju je Opći sud proveo sukladna kriterijima iz točaka 24. do 29. ove presude radi utvrđivanja karakteristike ograničavanja prema cilju koju ima povreda članka 101. stavka 1. UFEU‑a, pri čemu nije potrebna detaljna analiza relevantnog ekonomskog i pravnog konteksta.

35

U svakom slučaju valja utvrditi, u mjeri u kojoj Toshiba tvrdi da je Opći sud pogrešno utvrdio da prepreke za ulazak na europsko tržište nisu bile nepremostive i da je stoga postojala potencijalna konkurencija između europskih i japanskih proizvođača na tom tržištu, da se takvim argumentima prigovara ocjeni činjenica Općeg suda, o kojoj, ako ona nije očito iskrivljena, i pod rezervom analize koju valja obaviti u okviru drugog žalbenog razloga u ovoj presudi, Sud nije nadležan odlučivati u žalbenom postupku.

36

Prema tome, prvi žalbeni razlog Toshibe treba odbiti.

37

Svojim drugim žalbenim razlogom, usmjerenim protiv utvrđenja Općeg suda u točki 233. pobijane presude, Toshiba navodi da je Opći sud iskrivio sadržaj dopisa Hitachija. Naime, Toshiba smatra da je, iako je Hitachi dao općenitu izjavu kojom više nije osporavao postojanje gentlemen’s agreementa, Opći sud iz toga zaključio da je to društvo priznalo da je prihvatilo tri projekta europskih klijenata svojih transformatora.

38

Bez takvog iskrivljavanja smisla dopisa Hitachija, Opći sud ne bi mogao zaključiti da prepreke za ulazak na tržište EGP‑a nisu bile nepremostive, na način da se u predmetnom slučaju ne bi mogla utvrditi povreda članka 101. stavka 1. UFEU‑a.

39

Komisija zahtijeva da se taj žalbeni razlog odbije.

40

Valja podsjetiti da, sukladno stalnoj sudskoj praksi Suda, proizlazi da je jedino Opći sud nadležan za utvrđivanje i ocjenu činjenica i, načelno, za ispitivanje dokaza koje uzima u prilog tim činjenicama. Naime, ako su ti dokazi ispravno pribavljeni i poštovana su opća načela prava i procesna pravila koja se primjenjuju na dokazivanje i izvođenje dokaza, samo je na Općem sudu da ocjeni dokaznu vrijednost dokaza koji su mu dostavljeni. Ta ocjena stoga ne predstavlja, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza, pravno pitanje koje, kao takvo, podliježe nadzoru Suda.

41

U svakom slučaju, takvo iskrivljavanje mora jasno proizlaziti iz dokumenata u spisu, bez potrebe za obavljanjem nove procjene činjenica i dokaza, kako bi ga Sud utvrdio.

42

Kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 108. svojeg mišljenja, iz ispitivanja Hitachijeva dopisa ne proizlazi da je Opći sud iskrivio relevantne činjenične elemente koji iz njega proizlaze.

43

Naime, Hitachi se svojim dopisom ne ograničava samo na odricanje od svakog pobijanja postojanja gentlemen’s agreementa, kao što tvrdi Toshiba. Naprotiv, iz teksta Hitachijeva dopisa proizlazi da je to društvo prihvatilo „zaključke [Komisije] o postojanju i dosegu gentlemen’s agreementa, kako su izneseni u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama“. Valja istaknuti, kao što je navedeno i u točki 108. mišljenja nezavisnog odvjetnika,, da je pitanje prihvaćanja Hitachijevih triju ugovora u EGP‑u već bilo istaknuto u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama.

44

Proizlazi da tumačenje Općeg suda u točki 233. pobijane presude ni na koji način očito ne iskrivljuje Hitachijev dopis.

45

U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je Opći sud iskrivio Hitachijev dopis, to ne bi moglo dovesti u pitanje zaključak u skladu s kojim je Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala da prepreke za ulazak na europsko tržište nisu bile nepremostive.

46

Naime, taj zaključak ne temelji se isključivo na Hitachijevim izjavama, spomenutim u točki 37. ove presude, nego i na drugim elementima. Tako, s jedne strane, Opći sud u točki 225. pobijane presude navodi da je Komisija u točki 168. pobijane odluke navela razloge zbog kojih prepreke za ulazak na tržište nisu bile nepremostive, odnosno, s jedne strane, da je korejski poduzetnik Hyundai nedavno ušao na europsko tržište, i, s druge strane, da su japanski proizvođači zabilježili značajnu prodaju u Sjedinjenim Američkim Državama te da dotični poduzetnici nisu dostavili nikakav dokaz kojim se dokazuje da su prepreke za ulazak na američko tržište bile puno drugačije od prepreka za ulazak na europsko tržište. Ta utvrđenja žalitelji nisu osporavali u ovom žalbenom postupku.

47

S druge strane, u točki 231. pobijane presude, Opći sud je ispravno presudio da samo postojanje gentlemen’s agreementa predstavlja argument koji ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost stajališta žalitelja prema kojem su prepreke za ulazak na europsko tržište bile nepremostive. Naime, kao što je Opći sud istaknuo u istoj točki, malo je vjerojatno da bi japanski i europski proizvođači sklopili sporazum o podjeli tržišta a da se nisu smatrali barem potencijalnim konkurentima.

48

S obzirom na prethodna razmatranja, drugi žalbeni razlog valja odbiti.

49

Treći žalbeni razlog sastoji se od tri dijela. U prvom dijelu Toshiba ističe, s jedne strane, da se pobijana presuda temelji na proturječnom obrazloženju u vezi s analizom sudjelovanja u zabranjenom sporazumu i, s druge strane, da je Opći sud iskrivio dokaze koje je koristio u tom kontekstu, odnosno zapisnik sa sastanka u Beču, internu napomenu M., iz društva Fuji, i napomenu s objašnjenjem s tog sastanka koju je sastavio Fuji (u daljnjem tekstu zajedno: sporni dokumenti). Toshiba tvrdi da, iako je u točki 208. pobijane presude Opći sud ispravno utvrdio da je žalitelj na sastanku u Beču odustao od sudjelovanja na budućim sastancima nakon osnivanja TM T&D‑a, ipak je utvrdio, u točkama 209. i 211. te presude, da ostaju sumnje vezane uz sudjelovanje Toshibe u gentlemen’s agreementu, ovisno o činjenici sudjeluje li ili ne u njemu TM T&D. Opći sud je stoga bio proturječan jer jedini element koji je ostao nejasan nakon sastanka u Beču nije bio sudjelovanje Toshibe kao individualnog poduzetnika, nego sudjelovanje TM T&D‑a na budućim sastancima i u gentlemen’s agreementu.

50

Drugi dio koji se u biti odnosi na razmatranja u točkama 213., 218. i 220. pobijane presude, temelji se na pogrešnoj primjeni kriterija „javno distanciranje“, koju je navodno počinio Opći sud, s obzirom na to da je taj sud kao osnovu uzeo činjenicu da je gentlemen’s agreement potvrđen na sastanku u Beču kako bi se isključila svaka mogućnost da se Toshiba javno distancirala od tog sporazuma na tom sastanku. Opći sud je međutim trebao zaključiti da je Toshiba odbila sudjelovati u zabranjenom sporazumu nakon sastanka u Beču s obzirom na to da to društvo nije sudjelovalo na sastanku u Zürichu.

51

U trećem dijelu, Toshiba prigovara Općem sudu da je povrijedio načelo osobne odgovornosti, s obzirom na to da je utvrdio da je žalitelj nastavio sudjelovati u zabranjenom sporazumu čak i nakon osnivanja TM T&D‑a, iako je nakon njegova osnivanja izašla s predmetnog tržišta. U tom smislu, Toshiba osobito osporava utvrđenja Općeg suda u točkama 218. do 221. pobijane presude jer je taj sud počinio pogrešku potvrdivši u bitnome da sudjelovanje žalitelja u povredi do sastanka u Zürichu proizlazi iz činjenice da je on „uvjerio druge sudionike da on ili TM T&D još uvijek sudjeluju u gentlemen’s agreementu“, a da nije konkretno provjerio je li Toshiba bila prisutna na tom sastanku.

52

Komisija smatra da taj žalbeni razlog treba odbiti.

53

Kad je riječ, na prvom mjestu, o prigovoru koji je Toshiba istaknula u okviru prvog dijela trećeg žalbenog razloga i koji se temelji na proturječnom obrazloženju, valja istaknuti da se on temelji na pogrešnom tumačenju pobijane presude.

54

Točno je da je Opći sud u točki 208. pobijane presude, na temelju spornih dokumenata, priznao da još treba odlučiti je li Toshiba osobno sudjelovala u gentlemen’s agreementu nakon sastanka u Beču, zbog osnivanja TM T&D‑a. U točki 209. te presude, Opći sud je u tom smislu utvrdio da se na temelju spornih dokumenata dalo zaključiti da su nakon sastanka u Beču još postojale „sumnje u vezi s budućim sudjelovanjem [žalitelja] u gentlemen’s agreementu i vezi s njegovim nastavkom te [...] da se trebao održati sastanak na kojem bi se raspravljalo o tom pitanju“.

55

Međutim, s jedne strane, kako proizlazi iz te točke 208., poduzetnici koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu procijenili su da više nema razloga zadržati na snazi gentlemen’s agreement ako u njemu ne sudjeluje žalitelj. S druge strane, Opći sud je mogao utvrditi u točki 211. pobijane presude, da su sudionici sastanka u Beču potvrdili gentlemen’s agreement i pravila o obavješćivanju o projektima obuhvaćenim tim zabranjenim sporazumom.

56

Iz prethodno navedenog proizlazi da Opći sud nije bio proturječan kada je u bitnome odlučio, u točki 213. pobijane presude, da se iz spornih dokumenata ne može zaključiti da je namjera Toshibe da se distancira od gentlemen’s agreementa bila utvrđena od sastanka u Beču i da su je jasno shvatili drugi sudionici tog sastanka, tim više što iz tih dokumenata proizlazi i da nije bilo nikakvog razloga za produženje zabranjenog sporazuma, s obzirom na važnost koju su strane pridavale sudjelovanju Toshibe u tom zabranjenom sporazumu. Posljedično, valja odbiti prvi dio trećeg žalbenog razloga u mjeri u kojoj se odnosi na proturječno obrazloženje pobijane presude.

57

Kad je riječ, na drugom mjestu, o argumentu koji se odnosi na iskrivljavanje Općeg suda dosega spornih dokumenata, iz njih nikako ne proizlazi da je Toshiba napustila gentlemen’s agreement počevši od sastanka u Beču. Naime, kao što je naveo nezavisni odvjetnik u točkama 119. do 121. svojeg mišljenja, s jedne strane, iz interne napomene M.-a iz društva Fuji u vezi sa sastankom u Beču proizlazi da se o sudjelovanju Toshibe na sastancima nakon osnivanja TM T&D‑a trebalo još odlučiti. Točno je da iz napomene s objašnjenjem društva Fuji o tom sastanku proizlazi da „je Toshiba opovrgnula mogućnost da sudjeluje na sastancima nakon osnivanja TM T&D‑a (dok Mitsubishi na njima nije sudjelovao)“. Međutim, u toj je napomeni također navedeno da „budući da Mitsubishi više ne sudjeluje na tim sastancima, trebalo bi donijeti odluku o tome je li TM T&D ovlašten sudjelovati na tim sastancima“.

58

S druge strane, iz zapisnika o sastanku u Beču jasno proizlazi da se o sudjelovanju Toshibe na budućim sastancima treba odlučiti „relativno brzo“ i da to pitanje treba predstavljati glavnu temu sljedećeg sastanka. Stoga, ne može se smatrati da je Opći sud iskrivio dokaze kojima je raspolagao.

59

Stoga se ne može smatrati da je obrazloženje Općeg suda proturječno ili da je on iskrivio dokaze kojima je raspolagao. S obzirom na prethodno navedeno, prvi dio trećeg žalbenog razloga treba odbiti.

60

U drugom dijelu trećeg žalbenog razloga, Toshiba u biti prigovara Općem sudu, da nije odlučila da će se distancirati od gentlemen’s agreementa na sastanku u Beču, usprkos svojim izjavama na tom sastanku i činjenici da nije sudjelovala na sastanku u Zürichu.

61

U tom smislu valja podsjetiti da je dovoljno da Komisija dokaže da je dotični poduzetnik sudjelovao na sastancima tijekom kojih su sklopljeni sporazumi protutržišne naravi a da im se nije očito usprotivio, kako bi u dovoljnoj mjeri dokazala sudjelovanje tog poduzetnika u zabranjenom sporazumu. Ako je utvrđeno sudjelovanje na takvim sastancima, na tom je poduzetniku da istakne indicije kojima se može utvrditi da je njegovo sudjelovanje na tim sastancima bilo lišeno svake protutržišne namjere i da dokaže da je svoje konkurente uputio u to da će na tim sastancima sudjelovati s drukčijim ciljevima od njihovih (presuda Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, EU:C:2004:6, t. 81.).

62

Kako bi se ocijenilo je li se poduzetnik doista distancirao, shvaćanje drugih sudionika u zabranjenom sporazumu namjere poduzetnika o kojem je riječ odlučujuće je za ocjenu je li se potonji namjeravao distancirati od nezakonitog sporazuma (presuda Archer Daniels Midland/Komisija, C‑510/06 P, EU:C:2009:166, t. 120.).

63

U tom kontekstu valja istaknuti da pojam „javno distanciranje“ izražava stvarnu situaciju koju u pojedinačnom slučaju utvrđuje Opći sud uzimajući u obzir određena podudaranja i indicije koji su mu podneseni i ukupnu ocjenu svih relevantnih dokaza i indicija. Ako su ti dokazi bili prikupljeni na pravilan način i ako su bila poštovana opća načela prava kao i pravila postupka primjenjiva u području tereta dokazivanja i izvođenja dokaza, ocjena dokazne vrijednosti podnesenih elemenata isključivo je na Općem sudu. Ta ocjena stoga ne predstavlja, osim u slučaju iskrivljenja tih dokaza, pitanje prava koje kao takvo može biti predmet kontrole Suda (vidjeti u tom smislu presudu Comap/Komisija, C‑290/11 P, EU:C:2012:271, t. 71.).

64

U predmetnom slučaju treba utvrditi da je u točki 208. pobijane presude Opći sud utvrdio, uzimajući kao osnovu ponajprije analizu spornih dokumenata, da postoje sumnje u vezi sa sudjelovanjem Toshibe u povredi nakon sastanka u Beču i da sudionici u zabranjenom sporazumu nisu imali interes zadržati na snazi gentlemen’s agreement, a da u njemu ne sudjeluje žalitelj.

65

Nadalje, u točki 209. pobijane presude, Opći sud je zaključio na temelju spornih dokumenata da pitanje budućeg sudjelovanja Toshibe u zabranjenom sporazumu i njegov nastavak treba raspraviti na budućem sastanku.

66

Konačno, u točki 211. pobijane presude, Opći sud je utvrdio da iz spornih dokumenata proizlazi da su poduzetnici koji su sudjelovali na sastanku u Beču, a među njima i Toshiba, potvrdili gentlemen’s agreement i pravila o obavješćivanju o projektima obuhvaćenim tim zabranjenim sporazumom.

67

Na temelju njegove ocjene dokaza, a kako je već navedeno u točki 56. ove presude, Opći sud je stoga u točki 213. pobijane presude zaključio da se Toshiba nije definitivno distancirala od zabranjenog sporazuma na sastanku u Beču, uzimajući u obzir osobito potvrdu pravila o obavješćivanju o projektima predviđenih u gentlemen’s agreementu.

68

Stoga valja smatrati da, drugim dijelom trećeg žalbenog razloga, Toshiba u biti želi da Sud zamijeni vlastitom ocjenom dokaza ocjenu Općeg suda u pobijanoj presudi.

69

Posljedično, kako je navedeno u točki 58. ove presude, s obzirom na to da ispitivanje spornih dokumenata nije pokazalo očito iskrivljavanje, drugi dio trećeg žalbenog razloga treba odbiti.

70

Trećim dijelom trećeg žalbenog razloga, Toshiba u biti ističe da je, zaključkom da je ona sudjelovala u gentlemen’s agreementu u razdoblju od sastanka u Beču do sastanka u Zürichu, Opći sud, a da nije provjerio je li žalitelj doista sudjelovao na tom sastanku, povrijedio načelo osobne odgovornosti.

71

U tom smislu, valja podsjetiti da sudjelovanje poduzetnika na protutržišnom sastanku stvara pretpostavku o nezakonitosti toga sudjelovanja koju taj poduzetnik treba opovrgnuti dokazom o javnom distanciranju, kojega ostali sudionici zabranjenog sporazuma moraju percipirati kao takvoga (presuda Total Marketing Services/Komisija, C‑634/13 P, EU:C:2015:614, t. 21.).

72

U predmetnom slučaju, valja istaknuti da je Opći sud, u točki 218. pobijane presude, utvrdio da su prigovori žalitelja kojima je nastojao dokazati svoje nesudjelovanje u zabranjenom sporazumu do sastanka u Zürichu bespredmetni.

73

Opći sud je tu odluku, upućivanjem na svoju ocjenu u točkama 205. do 214. pobijane presude, temeljio na okolnosti da se Toshiba nije distancirala od zabranjenog sporazuma na sastanku u Beču i da su sudionici tog sastanka dogovorili da će na sljedećem sastanku, odnosno sastanku u Zürichu 15. i 16. svibnja 2003., raspravljati o budućem sudjelovanju žalitelja u gentlemen’s agreementu.

74

To je utvrđenje odlučujuće jer su, kao što proizlazi iz točke 66. ove presude, na sastanku u Beču poduzetnici koji su sudjelovali na tom sastanku, a među njima i Toshiba, potvrdili gentlemen’s agreement i pravila o obavješćivanju o projektima obuhvaćenim tim zabranjenim sporazumom.

75

U tim okolnostima, valja utvrditi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da sudjelovanje žalitelja na sastanku u Zürichu nije relevantno za zaključak da je on nastavio sudjelovati u zabranjenom sporazumu do tog potonjeg sastanka.

76

Posljedično, valja odbiti treći dio trećeg žalbenog razloga.

77

Stoga valja u cijelosti odbiti treći žalbeni razlog.

78

Svojim četvrtim žalbenim razlogom, koji se odnosi na određivanje osnovnog iznosa novčane kazne, Toshiba ističe da Opći sud nije pravilno primijenio točku 18. Smjernica iz 2006., osobito što se tiče pojma „mjerodavno zemljopisno područje (šire od Europskoga gospodarskog prostora)“. Naime, iako se zabranjeni sporazum odnosio samo na područje EGP‑a i Japan, Opći sud je u obzir uzeo, kako bi na odgovarajući način pokazao važnost sudionika u povredi, dijelove svjetskog tržišta proizvođača energetskih transformatora. Međutim, budući da je nezakoniti zabranjeni sporazum imao za cilj štititi tržišta EGP‑a i Japana, Toshiba u biti smatra da je Opći sud trebao uzeti u obzir samo dijelove tržišta na tim područjima kako bi izračunao osnovni iznos novčane kazne.

79

Suprotno utvrđenjima Općeg suda u točki 276. pobijane presude, uzimanje u obzir dijelova tržišta na svjetskoj razini opravdano je samo kod nepostojanja prepreka za ulazak na tržište EGP‑a. Naime, kad postoje takve prepreke, a što je slučaj u ovom predmetu, japanski proizvođači ne mogu na tom području ostvariti dijelove tržišta jednake onima koje drže na svjetskoj razini.

80

Toshiba također tvrdi da je, s obzirom na to da svako zemljopisno područje ima svoje specifičnosti, Opći sud počinio pogrešku utvrdivši, u točki 288. pobijane presude, da su se usvojenim načinom mogle uzeti u obzir „potencijalne prepreke za ulazak koje mogu postojati na različitim zemljopisnim dijelovima svjetskog tržišta“.

81

Komisija zahtijeva da se ovaj žalbeni razlog odbije.

82

Svojim četvrtim žalbenim razlogom, Toshiba u biti ističe pogrešno tumačenje točke 18. Smjernica iz 2006., s obzirom na to da je Opći sud potvrdio analizu Komisije u skladu s kojom se, u predmetnom slučaju, „mjerodavno zemljopisno područje (šire od Europskoga gospodarskog prostora)“ predviđeno tom odredbom može proširiti ne samo na područje EGP‑a i Japana, nego i na cijeli svijet.

83

Najprije valja istaknuti da je Komisija donijela Smjernice iz 2006. u okviru primjene novčanih kazni izrečenih na temelju članka 23. stavka 2. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003, kako bi osigurala transparentnost i objektivnost svojih odluka. Svrha te odredbe jest nastojanje da se novčanoj kazni osigura dovoljno preventivan učinak, koji opravdava uzimanje u obzir gospodarske snage poduzetnika u pitanju (presuda Dole Food i Dole Fresh Fruit Europe/Komisija, C‑286/13 P, EU:C:2015:184, t. 142.). Naime, nastojanje da se postigne taj dovoljno preventivan učinak novčane kazne, naveden u točki 4. Smjernica iz 2006., opravdava uzimanje u obzir financijske sposobnosti sankcioniranog poduzetnika (vidjeti u tom smislu presude YKK i dr./Komisija, C‑408/12 P, EU:C:2014:2153, t. 85., i Dole Food i Dole Fresh Fruit Europe/Komisija, C‑286/13 P, EU:C:2015:184, t. 143.).

84

Stoga Komisija mora u svakom pojedinom slučaju te imajući u vidu njegov kontekst, kao i ciljeve koje nastoji postići sustav sankcija utvrđen Uredbom br. 1/2003, ocijeniti namjeravane posljedice za dotičnog poduzetnika, vodeći računa o ukupnom prihodu koji odražava njegovu stvarnu gospodarsku situaciju tijekom razdoblja u kojem je povreda počinjena (vidjeti presudu Dole Food i Dole Fresh Fruit Europe/Komisija, C‑286/13 P, EU:C:2015:184, t. 144.).

85

Na drugom mjestu valja podsjetiti da točka 13. Smjernica iz 2006., koja se odnosi na povrede čiji zemljopisni doseg ne prelazi EGP, propisuje da će u određivanju osnovnog iznosa nametnute novčane kazne upotrijebiti vrijednost prihoda od prodaje robe ili usluga tog poduzetnika na koju se povreda odnosi. Cilj te točke je da se kao polazište za izračunavanje novčane kazne koja se izriče nekom poduzetniku uzme iznos koji odražava ekonomsku važnost povrede i veličinu poduzetnikova doprinosa toj povredi (vidjeti u tom smislu presudu Dole Food i Dole Fresh Fruit Europe/Komisija, C‑286/13 P, EU:C:2015:184, t. 148.).

86

Isto tako, cilj je točke 18. Smjernica iz 2006., kada odstupa od razgraničenja zemljopisnog područja iz točke 13. tih smjernica, odraziti na što je moguće prikladniji način značenje i gospodarsku moć predmetnog poduzetnika koji počini povredu, kako bi se osigurao dovoljno preventivan učinak novčane kazne.

87

U predmetnom slučaju, tumačenje pojma „mjerodavno zemljopisno područje (šire od Europskoga gospodarskog prostora)“ kojim se u obzir uzimaju samo područja na koja se odnosi nezakoniti zabranjeni sporazum bilo bi protivno cilju iz točke 18. Smjernica iz 2006., kao i iz članka 23. stavka 2. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003.

88

Naime, kao što ističe Komisija u svojem odgovoru na žalbu, kada bi se uzimale u obzir samo prodaje u EGP‑u, Toshiba bi izbjegla svaku novčanu kaznu, s obzirom na to da to društvo nije ostvarilo prodaje u EGP‑u tijekom relevantne godine koju koristi Komisija. Nadalje, čak i kad bi se uzele u obzir prodaje ostvarene u Japanu, takvim bi se pristupom zanemarilo da su stranke gentlemen’s agreementa bili proizvođači energetskih transformatora aktivni na svjetskoj razini. Naime, kao što je Opći sud istaknuo u točki 275. pobijane presude, „rezultat gentlemen’s agreementa bio je taj da se svjetski potencijal tržišnog natjecanja predmetnih poduzetnika nije koristio u korist tržišta EGP‑a“. Stoga, ograničavanjem predmetnog zemljopisnog područja na ta dva područja ne bi se na prikladan način izrazilo značenje poduzetnika u zabranjenom sporazumu niti bi se osigurao preventivan učinak novčane kazne.

89

Također valja istaknuti da bi, kao što je istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 153. svojeg mišljenja, uzimanje u obzir samo područja Japana ili EGP‑a, u biti dovelo do nagrađivanja sudionika u gentlemen’s agreementu za poštovanje uvjeta nezakonitog zabranjenog sporazuma koji je precizno propisivao da se sudionici moraju suzdržati od prodaje na području druge grupe poduzetnika.

90

S obzirom na navedeno valja zaključiti da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava potvrdivši, u točkama 282. i 292. pobijane presude, način izračuna osnovnog iznosa novčanih kazni koji je u predmetnom slučaju koristila Komisija.

91

S obzirom na navedeno, četvrti žalbeni razlog valja odbiti.

92

S obzirom na prethodno navedeno, žalbu valja odbiti u cijelosti.

93

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Toshibi naloži snošenje troškova i da ona nije uspjela u postupku, Toshibi valja naložiti snošenje troškova ovog žalbenog postupka.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) proglašava i presuđuje: