EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 6.7.2023.

COM(2023) 376 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Izvješće o strateškim predviđanjima za 2023.







Održivost i dobrobit ljudi kao okosnica otvorene strateške autonomije Europe

I.Uvod

Europska unija napreduje u dosad nezabilježenim nastojanjima da ostvari klimatsku neutralnost i održivost. Uspješna transformacija ograničit će egzistencijalne rizike uzrokovane klimatskim promjenama i ekološkom krizom te istodobno osnažiti otvorenu stratešku autonomiju i gospodarsku sigurnost EU-a. Ona je ključna za jačanje dugoročne konkurentnosti i društvenog modela Europe i, slijedom toga, za njezin položaj globalnog predvodnika u novom gospodarstvu s nultom neto stopom emisija te za pružanje podrške drugim regijama u izgradnji održive budućnosti. U konačnici to će povećati dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

Međutim, socioekonomska transformacija ne mora nužno biti uspješna i poštena. Usporedna zelena i digitalna tranzicija iziskuju značajne promjene i kompromise koji će utjecati, među ostalim, na naša gospodarstva i društva u nezapamćenom opsegu i najbrže dosad. Kako bi transformacija bila uspješna, od iznimne je važnosti prepoznati povezanost okolišnih, društvenih i gospodarskih dimenzija održivosti. Na taj će se način Europa opredijeliti za geopolitičku strategiju okrenutu budućnosti koja uspješno iskorištava prednosti svoje najvrjednije imovine, odnosno svoje socijalno tržišno gospodarstvo i svoj položaj najvećeg trgovinskog bloka na svijetu.

U tom kontekstu, Izvješće o strateškim predviđanjima za 2023. ispituje ključna preklapanja strukturalnih trendova i dinamike koji utječu na društvene i gospodarske aspekte održivosti, kako bi se razjasnili mogući odabiri i kompromisi s kojima će se EU vjerojatno suočiti u budućnosti. Na temelju sveobuhvatnog predviđanja 1 i nastavno na tri prethodna izdanja 2 ovo izvješće sadržava pregled ključnih pitanja koja će odrediti smjer transformacije našeg društva i gospodarstva prema modelu koji poštuje granice planeta i čuva globalnu konkurentnost, snažne društvene temelje i otpornost. Nadalje, u njemu se pokušava odgovoriti na pitanje mogu li uključiva dugoročna dobrobit, put prema održivosti i konsolidiranje demokracije Europi omogućiti da osnaži svoju globalnu ulogu.

Na temelju toga u izvješću je predloženo deset područja djelovanja radi ostvarenja ciljeva društveno i gospodarski održive Europe s važnijom globalnom ulogom u narednim godinama.

II.Ključna preklapanja pitanja društvene i gospodarske održivosti

Već smo neko vrijeme u razdoblju dugotrajne krize u više područja, koju obilježava kombinacija sve većih učinaka klimatskih promjena i problema povezanih s okolišem, pandemije bolesti COVID-19 i ruske ratne agresije na Ukrajinu. Novi sukobi i intenziviranje postojećih, masovna raseljavanja, financijske krize ili pandemije neki su od primjera mogućih kriza s kojima bismo se mogli suočiti u budućnosti. U konačnici, nezapamćen razmjer tranzicija rezultira nizom pitanja koja utječu na društvene i gospodarske aspekte održivosti (slika 1). Njihova preklapanja i zajedničke učinke potrebno je uzeti u obzir kako bi Europa uspješno nastavila u smjeru održivosti.

Slika 1: Ključni izazovi za prelazak EU-a na održivost

1. Rastuća važnost geopolitike i rekonfiguracija globalizacije

Globalnom scenom neprestano se mijenja, a različiti međunarodni akteri preuzimaju nove, često sukobljene uloge. Ruska ratna agresija na Ukrajinu dovela je u pitanje temelje multilateralizma i međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima. Kina ulazi u novo razdoblje te posebnu pozornost posvećuje gospodarskom utjecaju i diplomatskoj asertivnosti, sa željom za korjenitom promjenom međunarodnog poretka. Istodobno je sustavan protivnik, gospodarski konkurent i multilateralni partner. SAD se odlučio na primjenu unutarnjih i vanjskih politika koje će osigurati snažniju integraciju. To podrazumijeva jačanje njegove industrijske baze, zaštitu tehnologija nove generacije, suradnju s međunarodnim partnerima radi razvoja gospodarskih partnerstava s naglaskom na globalnim promjenama i mobilizaciju ulaganja u gospodarstva u usponu 3 . SAD je i dalje strateški partner EU-a. Istovremeno, strateški putevi Kine i SAD-a potiču geopolitičko, gospodarsko i tehnološko rivalstvo na globalnoj razini. Osim toga, sve je prisutnija i težnja gospodarstava u usponu za utjecajem i zastupljenosti u međunarodnim forumima. Među njima su sile s različitim upravljačkim modelima i vrijednostima, države koje se od rizika štite provedbom oprečnih politika u odnosu prema drugim državama (kombinacijom strategija za suradnju i suprotstavljanje), kao i manje i slabije države koje zahtijevaju pravednu klimatsku politiku. Zbog toga je otežana djelotvorna međunarodna suradnja u transnacionalnim pitanjima kao što su klimatske promjene ili energetska tranzicija, premda je ta pitanja potrebno što prije početi rješavati.

Napetosti u svjetskom poretku popraćene su „sukobom diskursa”, koji se sve više pretvara u „sukob ponuda” i oblikuje svjetsko javno mnijenje i djelovanje vlada. EU je predstavio strategiju Global Gateway kako bi pružio podršku pametnim ulaganjima u kvalitetnu infrastrukturu, pridržavajući se najviših društvenih i okolišnih normi, u skladu s europskim vrijednostima i standardima. Međutim, vrijednosni diskurs EU-a i, u širem smislu, Zapada, sve se više dovodi u pitanje. Na primjer, unatoč tomu što je Rusija očigledno povrijedila osnovna načela međunarodnog prava, dvije trećine svjetskog stanovništva živi u državama koje su zauzele neutralan ili proruski stav 4 . To se događa djelomično zbog propagande te pogrešnih informacija i dezinformacija kojima se teži utjecati na nacionalne i globalne stavove, čemu u sve većoj mjeri pridonose društveni mediji i zavaravajuće upotrebe generativne umjetne inteligencije.

S obzirom na to da emisije stakleničkih plinova u EU-u čine samo 6,9 % sveukupnih emisija i da u EU-u živi oko 5 % svjetskog stanovništva, globalna suglasnost i suradnja bit će ključne za rješavanje navedenih problema 5 . Međutim, u trenutku globalnih gospodarskih previranja nekoliko zemalja u usponu i gospodarstava u razvoju suočava se s većim brojem problema pri smanjenju emisija ugljika unatoč sve većim opasnostima zbog klimatskih promjena. One strahuju da bi im neke nove zelene inicijative EU-a mogle onemogućiti razvoj. To osobito vrijedi za brojne afričke, latinoameričke i azijske zemlje u kojima Kina ima važan ekonomski utjecaj pa je potrebno osnažiti pristup EU-a koji se temelji na ravnopravnom partnerstvu. Sve više država traži najpovoljnija partnerstva i međunarodni su odnosi sve više transakcijski. To rezultira „sukobom ponuda” (primjerice, za financiranje, razvoj infrastrukture ili potporu za energetsku tranziciju) i inicijativa, kao što su kineska inicijativa „Jedan pojas, jedan put” ili partnerstvo skupine G-7 za globalnu infrastrukturu i ulaganja 6 . Riječ je ujedno o „sukobu modela” demokratskih i autoritarnih režima.

Temelji globalizacije kakvu poznajemo dovedeni su u pitanje. Multilateralna pravila, norme i institucije pružili su okvir za globalnu gospodarsku integraciju i slobodnu trgovinu koja je milijune ljudi izbavila iz siromaštva. Međutim, problemi koji su potom uslijedili i opasnosti koje su na pomolu pokazuju da je predmetni model globalizacije pod pritiskom. Pandemija je naglasila krhkost globalnih lanaca opskrbe i ukazala na strateške ovisnosti EU-a. Sve veći broj geoekonomskih sukoba donosi daljnje promjene u svjetskim trgovinskim i investicijskim tokovima, što povećava rizik od trgovinskih ograničenja i poremećaja u lancima opskrbe te otežava protok zelene robe, usluga i tehnologija. Zbog toga se mogu povećati i ovisnosti EU-a, uključujući pristup ključnim sirovinama potrebnima za usporedne tranzicije, te problemi za strateške sektore EU-a (od baterija do mikročipova). Nadalje, težnja za otpornim lancima opskrbe može utjecati i na okoliš (npr. vraćanje industrijskih aktivnosti, povećan interes za vađenje sirovina u spornim područjima) i gospodarstvo (npr. pritisci na javne proračune i lokalno zapošljavanje u sektorima okrenutima izvozu). Navedena dinamika postupno utječe na politike EU-a, uključujući one koje su se prethodno uglavnom smatrale unutarnjima, te dovodi u pitanje sektorski pristup oblikovanju politika. U tom je kontekstu postalo još hitnije snažnije se zalagati za održavanje multilateralizma i reformu Svjetske trgovinske organizacije.

2. Težnja za održivim gospodarstvom i dobrobiti

EU se nalazi u ključnom trenutku u kojem je potrebno zajedničko djelovanje oblikovatelja politika i poduzeća kako bi se osigurao vodeći položaj u globalnoj utrci prema industriji s nultom neto stopom emisija. Održivost će predstavljati najveći izvor dugoročne konkurentske prednosti 7 EU-a te će povećati njegov tržišni udio za povezane proizvode, usluge i tehnologije i privući globalna ulaganja i talente. EU je već uložio znatan trud kako bi podržao uvođenje nekoliko zelenih tehnologija i rješenja: od vodika i naprednih materijala do hidrološkog ciklusa ili inherentne održivosti. Ipak, s obzirom na pojačano globalno natjecanje, povećana potpora istraživanju i razvoju te proizvodnja strateških tehnologija s nultom neto stopom emisija 8 , provedba ambiciozne strategije energetske sigurnosti 9 i poticanje 10 ulaganja u područjima od ključne važnosti u kojima EU pokazuje visoku razinu ovisnosti bit će presudni za jačanje njegove otvorene strateške autonomije 11 .

Sve veći pritisci na društvene i gospodarske aspekte održivosti pokrenuli su raspravu o potrebi za novim gospodarskim modelom, s naglaskom na dobrobiti ljudi i prirode. Snažna usredotočenost na gospodarske čimbenike, bez dovoljnog razmatranja kvalitete rasta i poslova, rezultirala je neodrživim proizvodnim i potrošačkim praksama. Istovremeno, gospodarske aktivnosti temelje se na prirodnim resursima, koji su ograničeni: na primjer, 72 % od 4,2 milijuna trgovačkih društava u europodručju u velikoj mjeri ovisi o barem jednom prirodnom procesu ili resursu, kao što je oprašivanje, čista voda, zdravo tlo ili drvna građa 12 . Stoga su izbjegavanje poremećaja u ključnim prirodnim sustavima kao što je hidrološki ciklus, poštovanje granica planeta i zaustavljanje gubitka bioraznolikosti ključni preduvjeti za otporna društva i održiva gospodarstva. S obzirom na to da je sve jasnije da su gospodarstvo i okoliš međusobno ovisni, postavlja se i pitanje međugeneracijske pravednosti: prilagodba gospodarskog modela osnova je za dobrobit i materijalno bogatstvo budućih generacija, uključujući način na koji se gospodarski dobici distribuiraju. Europski semestar temelji se na četirima dimenzijama konkurentne održivosti: stabilnost okoliša, socijalna pravednost, produktivnost i makroekonomska stabilnost. Međutim, navedena pitanja nalažu traženje dodatnih načina za praćenje napretka i prosperiteta osim bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Odvajanje gospodarskog rasta od iskorištavanja resursa bit će ključni izazov za novi ekonomski model. Europa je uspjela znatno smanjiti emisije CO2 unatoč stalnom rastu. Revolucionarna istraživanja i inovacije te brže uvođenje tehnologija i dalje će biti ključni za postizanje održivosti. Ipak, samo tehnologije možda i neće biti dostatne. Domaći otisak EU-a 14 već se smanjio za 13 % u proteklom desetljeću, a zahvaljujući daljnjim inovacijama taj će se trend vjerojatno nastaviti. Međutim, potrošački otisak EU-a, kojim se mjere sastavni učinci trgovine na okoliš, porastao je za 4 % 15 . U međuvremenu su postojeći globalni obrasci potrošnje već doveli do prekoračenja većine granica planeta te se predviđa kako će ti negativni učinci, s obzirom na trenutačna kretanja, nastaviti rasti do 2030. 16 Na primjer, u zemljama s visokim dohotkom nepotrebno se rasipa 40 % hrane 17 . S vremenom se emisije mogu smanjiti tako da se smanji onečišćenje i količina otpada primjenom kružnosti, učinkovitim iskorištavanjem resursa i energije te mjerama dostatnosti 18 . Jednako tako, učinkovitija proizvodnja i potrošnja u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i sektoru morskih prehrambenih proizvoda mogla bi smanjiti učinke na prirodne ekosustave.

Promjene u ponašanju i potrošnji mogu imati vrlo pozitivan utjecaj. Na primjer, prema nekim procjenama, mjere za smanjenje potražnje, uključujući promjene u ponašanju i životnom stilu (poticanje održivijeg ili zdravijeg načina prehrane ili putovanja, smanjenje prehrambenog ili tekstilnog otpada, smanjenje potrošnje energije i vode itd.) ili upotrebi infrastrukture (renovacija zgrada, osiguravanje održivih načina prijevoza itd.), mogle bi globalne emisije smanjiti za čak 40–70 % do 2050.  19 Te bi mjere istodobno mogle poboljšati dobrobit stanovništva. Međutim, potrebno je voditi računa ne samo o sadržaju predloženih mjera, već i o načinu na koji se shvaćaju i utječu na ponašanje. Prelazak na održivije načine ponašanja i potrošnje može se doživjeti pozitivno i biti bolje prihvaćen ako se temelji na pravednosti i životnom zadovoljstvu 20 . Bez toga će predložene mjere naići na neodobravanje javnosti i posljedično usporiti ili čak onemogućiti provedbu planova za njihovo uvođenje 21 .

3. Rastući pritisak za osiguravanje dostatnih financijskih sredstava

Zelena tranzicija iziskuje dosad nezabilježena ulaganja. Sveukupno su potrebna dodatna ulaganja u iznosu većem od 620 milijardi EUR godišnje kako bi se ostvarili ciljevi europskog zelenog plana i plana RepowerEU. Najveći dio tih ulaganja morat će se privatno financirati 22 . Važnu će ulogu imati i proračuni država članica. EU planira potrošiti 578 milijardi EUR, odnosno barem 30 % svojeg proračuna, za mjere povezane s klimom u razdoblju od 2021. do 2027. Ipak, ukupni troškovi i posljedice klimatske krize i krize bioraznolikosti još uvijek nisu poznati. Sve jači učinci ekstremnih vremenskih uvjeta već sada dovode do ozbiljnih gospodarskih gubitaka, koji, primjerice, za suše iznose oko 9 milijardi EUR godišnje 23 , a za riječne poplave 7,6 milijardi EUR 24 . Povećanje otpornosti na klimatske promjene u ključnim područjima kao što su prometna infrastruktura, digitalna tehnologija, energija, skladištenje resursa, zdravlje, hrana, zgrade ili proizvodni pogoni također će iziskivati znatna sredstva. Nadalje, zbog sve učestalijih klimatskih katastrofa osiguranje bi moglo postati nepristupačno kućanstvima 25 i brojnim poduzećima, a javni proračuni mogli bi postati izloženi sve većim pritiscima. U pripremi je Europsko izvješće o procjeni rizika povezanih s klimom s dodatnim dokazima o rizicima povezanima s klimom. Sve navedeno svjedoči o važnosti prevencije: na svaki euro uložen u sustave ranog upozoravanja ostvari se prosječni povrat od 131 EUR u vidu spriječenih gubitaka, troškova odgovora i dodatnih društvenih koristi 26 .

Druga strateška ulaganja također su u porastu. Trošak rješavanja problema nedostatnih ulaganja EU-a u digitalnu tranziciju iznosit će barem 125 milijardi EUR godišnje 27 . Cijena nove geopolitike također će biti visoka: na primjer, 2021. rashodi država članica za obranu znatno su se povećali na 214 milijardi EUR i predviđa se potrošnja dodatnih 75 milijardi EUR do 2025. za izgradnju odgovarajućih obrambenih kapaciteta 28 . U konačnici, obnova Ukrajine zahtijevat će iznos od 384 milijarde EUR od svih partnera u narednih 10 godina 29 .

Istovremeno, demografske promjene i gospodarska transformacija bit će izazov za javne proračune na svim razinama. Na primjer, udio ovisnosti starijih osoba mogao bi porasti s 34,4 % u 2019. na 59,2 % u 2070., što bi moglo dovesti do povećanja rashoda povezanih sa starenjem stanovništva za dva postotna boda na 26 % BDP-a 30 . Postojeći porezni okvir EU-a, koji se uglavnom temelji na porezu na rad, uključujući socijalne doprinose, ne odražava promjene koje su u tijeku 31 . S obzirom na to da će broj radno sposobnih ljudi drastično opasti u narednim desetljećima, a rast produktivnosti vjerojatno neće moći nadoknaditi taj pad, vrlo je izgledno da prihodi od poreza na rad neće ostati jednaki današnjima, već se smanjiti. Nadalje, gospodarska transformacija i globalizacija povećat će važnost uloge nematerijalne imovine i međunarodnu mobilnost gospodarskih aktivnosti. Štoviše, na to će utjecati i zelena tranzicija, koja bi mogla pridonijeti smanjenju tradicionalne porezne osnovice zbog postupnog ukidanja fosilnih goriva, promjena u obrascima potrošnje i promjena u rastu. Međutim, na to se u određenoj mjeri može odgovoriti novim održivim aktivnostima, proizvodima i uslugama. Novi oblici oporezivanja (npr. emisija ugljika, otpada, neodrživih ili nezdravih proizvoda i usluga) mogli bi postati važna nadopuna poreza na rad i povećati održivost javnih financija i socijalne države.

Uspješan prelazak na održivost ovisit će o dostatnom i brzom financiranju iz javnog sektora. Stoga će za javni sektor biti ključno usredotočiti se na privlačenje privatnih ulaganja i izbjeći učinak njihova istiskivanja ili poticanje utrke za subvencijama među gospodarstvima. EU je razvio sveobuhvatan okvir za održivo financiranje kako bi pomogao trgovačkim društvima i financijskom sektoru povećati ulaganja potrebna za prelazak na održivost, što uključuje taksonomiju, objavljivanje informacija o održivosti, referentne vrijednosti za klimatsku tranziciju i zelene obveznice. Ipak, i dalje postoje razni problemi. Razlike u ulaganjima u proizvodnju između EU-a i SAD-a produbile su se od financijske krize 2008. i dosegnule 2 % BDP-a 2022. 32 Uz to, privatna ulaganja otežana su zbog nepostojanja istinski jedinstvenog tržišta kapitala i punopravne bankovne unije. To onemogućuje usmjeravanje visoke razine štednje u EU-u (višak domaće štednje u odnosu na domaća ulaganja u EU-u u prosjeku je iznosio skoro 300 milijardi EUR u proteklih 10 godina 33 ) u financiranje budućeg razvoja. Premda će banke i dalje imati ključnu ulogu u financiranju gospodarstva EU-a, potrebno je učiniti više kako bi se diversificirali izvori financiranja. Na primjer, razina ulaganja poduzetničkog kapitala u EU-u, iako sustiže SAD, još uvijek je nedostatna, posebice kad je riječ o kasnijim fazama financiranja, pa je uspješnim europskim start-up poduzećima i rastućim poduzećima teško u EU-u prikupiti kapital koji im je potreban za rast. To rezultira nižom stopom inovacije te nedovoljno razvijenim potencijalom tržišta kapitala za financiranje tranzicija. Dodatne prepreke obuhvaćaju očekivano usporavanje produktivnosti i akumulirani dug poduzeća nakon pandemije 34 . Situaciju pogoršavaju sve veći troškovi zaduživanja 35 , zbog čega raste i zabrinutost za sposobnost privatnog sektora za potrebna ulaganja danas, posebice u energiju iz obnovljivih izvora 36 . Naposljetku, javni instrumenti za privlačenje privatnih ulaganja ponekad se primjenjuju na način koji je nedovoljno sklon riziku da bi se potaknula ulaganja u visokorizične projekte, projekte s niskim povratom ulaganja ili projekte okrenute budućnosti.

4. Rastuća potražnja za vještinama i kompetencijama za održivu budućnost

Za tranzicije će biti potrebni snažni europski sustavi obrazovanja i osposobljavanja, s posebnim naglaskom na prilagodljivosti. Raspoloživost radnika s odgovarajućim tehničkim i mekim vještinama bit će ključna za provedivost tranzicija i konkurentnost EU-a. Na primjer, smanjenje razlika među spolovima u sektoru znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), ključno za zelene i digitalne tehnologije, moglo bi dovesti do povećanja BDP-a EU-a za do 820 milijardi EUR u 2050. 37 Već sada nedostatak raspoloživih radnika s odgovarajućim skupom vještina dodatno otežava ulaganja za 85 % poduzeća u EU-u 38 , u postojećim i novim industrijama. Nedostatak radne snage sve je veći problem u nekoliko radno intenzivnih sektora, kao što je zdravstvo, dugotrajna skrb, građevinarstvo ili poljoprivreda, osobito s obzirom na sve starije europsko stanovništvo. Osim toga, nedostatak radne snage prijeti i sektorima koji su ključni za tranzicije. Na primjer, EU-u je potrebno 180 000 osposobljenih radnika u industriji gorivih ćelija i vodika do 2030. i do 66 000 u fotonaponskoj industriji 39 . Istodobno su se osnovne kompetencije mladih Europljana pogoršale 40 , a pandemija je narušila ishode učenja u brojnim državama članicama 41 . Nadalje, iako je radna snaga EU-a obrazovanija nego ikad prije, još uvijek postoji 60 milijuna odraslih osoba s niskom razinom obrazovanja i kvalifikacija. Povrh toga, neusklađenost vještina nije jedini razlog nedostatne radne snage. Problem je i dostupnost kvalitetnih poslova, odnosno loši uvjeti rada, plaće i ugovori, ravnoteža između poslovnog i privatnog života te nedostatne prilike za razvoj i napredovanje u karijeri. Demografski trendovi i smanjenje broja radno sposobnog stanovništva imaju znatan teritorijalni učinak te 30 % europskog stanovništva koje se suočava sa zamkom nedovoljnog razvoja talenata ili je izloženo tom riziku živi u 82 regije EU-a 42 . Ako se ništa ne poduzme, to će otežati europsku koheziju.

Naši sustavi obrazovanja i osposobljavanja još uvijek nisu spremni za razmjer i brzinu transformacija. Uz formalnu osposobljenost sve su važnije vještine. Osim toga, došlo je i do promjena u vrijednostima i željama novih generacija, koje teže ravnoteži između profesionalnog i privatnog života i smislenom zaposlenju. Digitalne tehnologije, uključujući generativnu umjetnu inteligenciju, stvaraju nove prilike za poučavanje i učenje u okviru redovnog obrazovanja te cjeloživotnog učenja i učenja na radnom mjestu. Međutim, one su i izazov za postojeće sustave obrazovanja i osposobljavanja, na primjer kad je riječ o digitalnoj pismenosti učitelja, pedagoškim pristupima, osiguranju kvalitete i vjerodostojnosti sustava i njihova sadržaja, osiguravanju jednakih prilika (npr. u pogledu pristupa osnovnoj tehnološkoj infrastrukturi i opremi) ili etičkim pitanjima.

Pitanje vještina nadilazi gospodarske aspekte. Digitalna pismenost i vještine neće biti ključne samo za pronalazak kvalitetnih radnih mjesta, već i za aktivno sudjelovanje u građanskom životu ili razlikovanje činjenica od pogrešnih informacija i dezinformacija, što je povezano i s održivosti. Trenutačno samo 54 % državljana EU-a posjeduje barem osnovne digitalne vještine 43 . Uz to, kompetencije povezane s okolišnom održivošću 44 , građanske i poduzetničke vještine te otpornost bit će jednako važne za socijalne inovacije, djelovanje i sudjelovanje, utemeljene na zajednici. U konačnici, vještine su važne i za javni sektor, s obzirom na to da nedostatak kompetencija može ograničiti njegovu djelotvornost. Na primjer, 69 % općina u EU-u navodi da je nedostatak vještina u području okoliša i procjene klimatskih promjena čimbenik koji usporava njihova ulaganja povezana s klimatskim promjenama 45 .

Kontinuirani prijenos nepovoljnog položaja u obrazovanju među generacijama povećat će te probleme. Na primjer, studenti nižeg socioekonomskog statusa u EU-u imaju 5,6 puta veće izglede za ispodprosječne rezultate u školi nego studenti s višim socioekonomskim statusom 46 . To pokazuje da je postojeća društvena mobilnost ograničena i otežava iskorištavanje prilika koje tranzicije nude. Osim toga, riječ je o jednom od čimbenika koji utječe na socijalnu koheziju EU-a.

5. Sve ugroženija socijalna kohezija

Europski zeleni plan temelji se na mogućnosti da ljudi uspješno sudjeluju u tranziciji i imaju koristi od nje. U tom je pogledu nedvojbeno došlo do napretka. Kad je riječ o općem životnom standardu ili zdravlju, Europljani imaju dulje i bolje živote nego prethodne generacije. Njihov životni vijek sve je dulji. Od 2004. zdrav životni vijek produljio se za četiri godine 47 i na pomolu su različite nove mogućnosti za život i rad. Mnoge su europske zemlje među najsretnijim mjestima za život 48 . Svejedno je potrebno osnažiti temelje postojećeg društvenog ugovora radi uspješnog nošenja s različitim problemima.

Klimatske promjene različito će djelovati na razna područja, a više će stradati najsiromašnije i najranjivije skupine. Kućanstva s niskim dohotkom bit će najizloženija višim cijenama hrane 49 ili energije 50 jer njihova ušteđevina najčešće nije dovoljna za podmirivanje rastućih troškova života. U usporedbi s ostalim skupinama ona i razmjerno više troše na osnovne proizvode kao što su hrana, električna energija, plin, grijanje i prijevoz. Najsiromašniji ujedno često žive u onečišćenijim dijelovima gradova te su, slijedom toga, izloženiji posljedicama onečišćenja, osobito za njihovo zdravlje. Konkretno, 13,7 % građana EU-a izjavilo je da su bili izloženi onečišćenju ili opasnostima za okoliš 51 . Osim toga, katastrofe povezane s klimatskim promjenama isto tako nesrazmjerno pogađaju najugroženije društvene skupine. Istodobno je mogućnost prilagodbe naših društava i institucija neravnomjerno raspoređena u Europi 52 . Štoviše, razlike u dohotku i bogatstvu usko su povezane s ekološkim nejednakostima i doprinosima klimatskim promjenama. Na primjer, emisije 10 % najbogatijih Europljana preko tri puta su veće od emisija ostalih Europljana po stanovniku 53 . Međutim, i drugi čimbenici, kao što su dob, vrsta stambenog objekta ili veličina aglomeracije, mogu uvjetovati emisije kućanstava, što moguće fiskalne i redistributivne politike u pogledu emisija ugljika čini još složenijima 54 .

Smanjuje se nejednakost među državama članicama, ali nejednakosti unutar pojedinih država članica rastu 55 . Društvo većinski smatra da su te nejednakosti postale prevelike 56 . U 2021. udio u ukupnom ekvivalentnom dohotku u EU-u 20 % stanovništva s najvišim dohotkom iznosio je 38,2 %, dok je udio 20 % stanovništva s najnižim dohotkom iznosio tek 7,9 %. No među državama članicama zabilježene su velike razlike u tim udjelima 57 . Stavovi Europljana odražavaju te brojke: 81 % njih smatra da je dohodovna nejednakost na previsokoj razini 58 . Mnogi Europljani u različitim regijama i gradovima suočenima s gospodarskom stagnacijom i padom sve su nezadovoljniji nejednakostima kad je riječ o obrazovnim i poslovnim prilikama, društvenoj mobilnosti, jednakosti, očekivanom životnom vijeku ili povezivosti. Istodobno je koncentracija bogatstva znatno veća nego dohodovna nejednakost i postupno raste, što izravno narušava jednake prilike i uzlaznu društvenu mobilnost 59 , ali i potiče političku polarizaciju 60 . Prema statističkim podacima, socijalni transferi uistinu smanjuju dohodovnu nejednakost: u 2021. Ginijev koeficijent dohotka iznosio je 52,2 % prije socijalnih transfera, ali je pao na 30,1 % nakon što su oni uzeti u obzir 61 . Nadalje, učinci klimatskih promjena mogu isto tako izravno utjecati na dinamiku inflacije. Inflacijski pritisci koji iz toga proizlaze, na primjer kad je riječ o hrani ili cijenama energenata, u kombinaciji s padom kupovne moći, mogli bi dodatno povećati nejednakosti jer se njihovi učinci znatno razlikuju za kućanstva s niskim i visokim dohotkom. Ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere, moglo bi se povećati siromaštvo, uključujući energetsko siromaštvo, socijalnu isključenost i teritorijalnu neravnotežu u cijelom EU-u 62 .

Međugeneracijska pravednost također postaje sve važnija. Mladi Europljani imaju koristi od znatnih poboljšanja u odnosu na prošle generacije i 67 % njih potvrđuje da im EU nudi bolje izglede za budućnost 63 . Međutim, oni se susreću s novim problemima. Imaju bolje obrazovanje, ali manje raspoloživog dohotka od prethodnih mladih generacija te je za njih izglednije da će imati nestabilne oblike zaposlenja 64 . Slijedom toga, mlade su osobe zamijenile starije kao skupina koja je najviše izložena riziku od siromaštva 65 . Djeca rođena 2020. iskusit će od dva do sedam puta više ekstremnih vremenskih uvjeta i s njima povezanih zdravstvenih rizika u usporedbi s osobama rođenima 1960. 66 Osim toga, osobito mladi ljudi pate od poremećaja mentalnog zdravlja, što uključuje klimatsku anksioznost i solastalgiju 67 . Te probleme mogu pogoršati nezdrava upotreba digitalnih medija 68 i posljedice pandemije. Više od 45 % mladih ljudi priznaje da je iskusilo navedene vrste anksioznosti 69 . Zbog toga i očekuju odlučnije djelovanje: devet od deset mladih Europljana slaže se da bi suočavanje s problemom klimatskih promjena poboljšalo njihovo zdravlje i dobrobit 70 . Osim toga, zabrinuti su i zbog javnog duga jer će mlađe generacije vjerojatno morati više pridonositi socijalnoj državi, a zauzvrat primati manje od svojih predaka. S obzirom na to da se relativni udio mladih glasača smanjuje, i međugeneracijska pravednost postala je važno političko pitanje. Nedostatak međugeneracijske solidarnosti kad je riječ o klimi, gospodarstvu i društvenim pitanjima može dovesti do njihova političkog otuđenja i razočaranja u sposobnosti današnjih političara i sustava da riješe generacijske probleme.

6. Prijetnje demokraciji i postojećem društvenom ugovoru

Nejednakosti su snažno povezane s nižom razinom povjerenja u nacionalne institucije i institucije EU-a 71 te u liberalnu demokraciju općenito. Oduzimanje glasačkog prava, sve veće nezadovoljstvo i nedostatak pozitivnog plana zajednički su doveli do slabljenja povjerenja u javne institucije, polarizacije i sve veće privlačnosti ekstremističkih, autokratskih ili populističkih pokreta. U svijetu je razina demokracije koju uživa prosječni građanin pala na razine posljednji put zabilježene 1989. 72 Sve se češće postavlja pitanje je li demokracija najprimjereniji model upravljanja za rješavanje sve većih socioekonomskih pitanja 73 . U EU-u su narušene neke od ključnih postavki funkcionalne demokracije. To se ogleda u problemima povezanima s vladavinom prava, sve većem broju građana koji ne sudjeluju u demokratskom procesu (primjerice, u kontinuiranom padu broja glasača u brojnim državama članicama na nacionalnim i europskim izborima 74 ), ili sve zastupljenijem manjku interesa za demokratski život općenito. Na primjer, 47 % građana slaže se da je njihov glas bitan u EU-u, dok 49 % njih smatra da nije 75 . Uz to, u porastu je personalizacija politike, odnosno stavljanje političkih čelnika u prvi plan umjesto političkih stranaka. Polarizaciji političkih rasprava i osjećaju izoliranosti dodatno pridonose pogrešne informacije i dezinformacije, grupna dinamika na društvenim mrežama ili pristranost algoritama 76 . Osim toga, u mjestima u kojima se stanovništvo osjeća zapostavljeno rastu neangažiranost i nezadovoljstvo. Ako se ne poradi na razvojnim zamkama u regijama koje stagniraju, manje je izgledno da će građani poduprijeti europsku integraciju i vrijednosti, što stvara tzv. geografiju nezadovoljstva 77 . Postoji i pozitivna strana, a to su novi oblici političkog aktivizma ili mobilizacije društva. Ipak, nerješavanje pitanja zdravlja europskih demokracija otežat će uvođenje održivih politika i samu tranziciju.

Postojeći društveni ugovor ne odgovara u potpunosti novoj socioekonomskoj stvarnosti. Sadašnji društveni ugovor nastao je sredinom 20. stoljeća u drukčijim socioekonomskim uvjetima. Od tada se okruženje Europljana znatno promijenilo, a novi načini učenja, rada i života temelje se na demografskoj promjeni i migracijama. Produljeni životni vijek snažno će utjecati na pojedince, poduzeća, zajednice i vlade. Prema tome, razlike će i dalje postojati, a u budućnosti bi se mogle pojaviti i nove napetosti. Na primjer, premda 40 % radnog stanovništva danas ima „nestandardni” oblik zaposlenja (uključujući samozaposlenje) 78 , programi socijalne zaštite i dalje su osmišljeni za tradicionalne oblike zaposlenja (na primjer, zaposlenici u punom radnom vremenu, zaposlenici na neodređeno vrijeme, nesamostalni zaposlenici). Potrebne su promjene kako bi se dijelovi radne snage, osobito mladi ljudi, osobe rođene izvan EU-a i žene u odgovarajućoj mjeri uključili u sustave socijalne zaštite. Inače bi navedeni nedostaci mogli ugroziti dobrobit pojedinaca i njihovih obitelji, posebice kućanstava s niskim dohotkom, te nepovoljno utjecati na mirovinska prava i socijalnu skrb poslije u životu. Osim toga, mogli bi dovesti u pitanje financijsku stabilnost postojećih sustava socijalne skrbi i utjecati na sveukupnu konkurentnost tako da tržišta rada postanu manje učinkovita i da manje ljudi bude sklono preuzimanju rizika, promjeni posla, početku ili prestanku rada, osnivanju ili zatvaranju poduzeća. U konačnici, velikom broju Europljana njihova plaća više nije dovoljna. Najbolji je pokazatelj toga cjenovna pristupačnost stanovanja, koja je sada na najnižoj razini za osobe koje žele kupiti kuću i za one koji je žele iznajmiti 79 .

Istodobno se mijenja geoekonomska uloga javnih i privatnih aktera. Svjedoci smo sve većem približavanju područja gospodarstva i sigurnosti, s obzirom na to da na gospodarske odluke sve češće utječu pitanja sigurnosti. Očekivanja od države se mijenjaju te će ostvarenje tranzicija, otvorene strateške autonomije i gospodarske otpornosti zahtijevati odgovarajuće alate i kompetencije. S druge strane, trenutačna raspršenost moći, u kombinaciji sa sve većom globalnom važnosti velikih multinacionalnih korporacija, dovodi u pitanje sadašnju ulogu države u gospodarstvu, demokraciji ili društvenom životu.

III.Ključna područja djelovanja

Prethodno izloženi problemi izravno će utjecati na društvene i gospodarske aspekte održivosti te dovesti u pitanje isplativost i provedivost tranzicija. Zbog toga je za ostvarenje cilja održive Europe do 2050. već sada potrebna koordinirana intervencija u svim područjima politike. Nastavno na ishod postupka predviđanja, područja djelovanja predstavljena u nastavku sadržavaju ideje o tome kako pristupiti problemima navedenima u prethodnim odjeljcima.

1. Zajamčiti novi europski društveni ugovor primjeren održivoj budućnosti. EU bi trebao nastaviti poticati države članice na razvoj uključivih, visokokvalitetnih usluga socijalne skrbi koje povećavaju sposobnost ljudi da pridonesu gospodarstvu i društvu te istodobno ostvaruju svoj potencijal i težnje. To podrazumijeva i ažuriranje politika socijalne skrbi, u skladu s pristupom socijalnih ulaganja tijekom cijelog života. Taj pristup uključuje i podupiranje sudjelovanja na tržištu rada i uključivosti, dodatnu prilagodbu socijalne zaštite nestandardnim oblicima zaposlenja i novim rizicima povezanima s klimom te će osigurati odgovarajuću razinu socijalne zaštite i pristup aktivnog uključivanja na tržište rada. Trebao bi uzeti u obzir novu demografsku situaciju, njezine izazove (starenje stanovništva) i prilike (dugovječnost stanovništva). Osim toga, on podrazumijeva i učinkovitu integraciju migranata i građana EU-a s migrantskim podrijetlom radi ostvarenja znatnih fiskalnih dobitaka za države članice i važnog doprinosa rješavanju problema sustava socijalne skrbi nastalih zbog demografskih promjena. Neprekidno praćenje socijalnih pokazatelja, posebice za najugroženije društvene skupine, bit će ključno za borbu protiv siromaštva, socijalne isključenosti te socijalnih i teritorijalnih nejednakosti. Novi društveni ugovor trebao bi staviti veći naglasak na pravednu i uključivu tranziciju, podržati regionalnu koheziju te se voditi načelima međugeneracijske pravednosti i uzlazne socijalne konvergencije. Nadalje, trebao bi istaknuti život u zdravom okruženju kao ključno javno dobro i usredotočiti se na rješavanje temeljnih uzroka poremećaja mentalnog zdravlja, kao što su socijalna isključenost, diskriminacija i učinci klimatskih promjena.

2. Iskoristiti jedinstveno tržište za promicanje otpornog gospodarstva s nultom neto stopom emisija. EU bi trebao nastaviti jačati svoj koordinirani okvir u cilju ostvarenja otvorene strateške autonomije, uključujući gospodarsku sigurnost. Konkretno, na temelju postojećeg mehanizma za pregled tekućih strateških ovisnosti, EU i njegove države članice trebali bi dodatno razviti alate za procjenu budućih ovisnosti u strateškim sektorima (npr. zdravlje, hrana, digitalne tehnologije, energija, svemir, voda). Nadalje, EU bi trebao na bolji i više strateški način iskoristiti instrumente trgovinske zaštite, propise o stranim subvencijama i instrumente javne nabave. Širenje jedinstvenog tržišta bit će presudno za očuvanje buduće gospodarske snage EU-a. Odgovarajuće razine strateške inteligencije i anticipatorno upravljanje trebali bi biti temelj za pripremu regulatornog okvira koji potiče rast i otporan je na buduće promjene, posebno kad je riječ o jedinstvenom tržištu 80 . Potrebno je ponovno osvijestiti 81 i nastojati ukloniti prepreke te primijeniti postojeća pravila u ekosustavima s najvećim potencijalom za tranziciju i uskladiti ih s čvrstim i svrsishodnim pravilima tržišnog natjecanja. Osim toga, bit će važno poticati održive poslovne modele i osigurati dostatnu potporu brzom razvoju i uvođenju tehnologija s nultom neto stopom emisija. EU bi također trebao zadržati ravnopravne uvjete za sve sudionike na tržištu te osigurati snažnu povezanost između pristupa tržištu i visokih standarda održivosti. Naposljetku, EU mora poduprijeti brzu proizvodnju ključnih komponenti za energetsku tranziciju kao što su sirovine ili tehnološka oprema s nultom neto stopom emisija.

3. Jačati povezanost unutarnjih i vanjskih politika EU-a, među ostalim radi poboljšanja ponude EU-a i veće zastupljenosti njegova diskursa na svjetskoj sceni. Geoekonomija sve češće poziva na kombiniranje agilnih pristupa i strateških partnerstava. Stoga bi se Global Gateway i dalje trebao upotrebljavati za razvoj partnerstava na strateškim projektima, na primjer sa zemljama koje imaju problema s energetskom tranzicijom ili sigurnošću vode. Takva bi partnerstva trebala poticati nove lokalne lance vrijednosti da privlače ulaganja i stvaraju radna mjesta i prilike za mlađe generacije. Nastavno na postojeći model sporazuma o slobodnoj trgovini mogu se istražiti mogućnosti novih, fleksibilnijih i ciljanih vrsta partnerskih sporazuma s europskim susjedstvom, Afrikom, Azijom ili Latinskom Amerikom. Sinergije i poveznice između tih sporazuma i strategije Global Gateway moraju se pojačati. Stvaranje zelenog transatlantskog tržišta koje omogućuje pristup programima poticaja i sprečava diskriminaciju olakšalo bi zelena ulaganja i održivu proizvodnju. Štoviše, pristup Tima Europa EU-u bi trebao omogućiti da zauzme jači stav u multilateralnim forumima koji su ključni za mjere globalne održivosti, uključujući one koji određuju budućnost održivog financiranja (npr. inicijativa iz Bridgetowna, reforme Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda). Nadalje, EU bi trebao i dalje nastojati ostvariti ciljeve održivog razvoja 82 i pridonijeti raspravi o njihovoj budućnosti nakon 2030. Uz to, EU bi trebao predvoditi u očuvanju globalnih dobara (bioraznolikost, tlo, slatka voda, oceani itd.), među ostalim putem financiranja ili suradnje u području tehnologije i inovacija (visokonaprednih i manje naprednih). Potrebno je razmotriti nove načine financiranja prilagodbe i otpornosti, usmjerene na najranjivije zemlje. EU treba osigurati i da njegove klimatske, okolišne i energetske politike budu osmišljene i provedene dosljedno i sukladno s međunarodnim ambicijama i obvezama koje je preuzeo. To podrazumijeva voditi računa o perspektivama njegovih trgovinskih partnera i učincima koje zakonodavstvo EU-a na njih ima, i to putem pojačanog dijaloga, komunikacije, diplomacije (zelena, digitalna ili kulturna) te suradnje u njihovoj pripremi i provedbi 83 . EU bi isto tako trebao nastaviti svoje proaktivno sudjelovanje u politikama europskog zelenog plana u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Uz razvoj vlastitog zakonodavnog okvira EU mora sklapati velike međunarodne saveze i sporazume u pogledu novih tehnologija sa snažnim učinkom koje pogoduju održivosti, kao što je umjetna inteligencija, koji odražavaju njegove vrijednosti i strateške ciljeve te upravljaju rizicima. Trebao bi se udružiti s partnerima sličnih stavova kako bi suzbio prijetnje i napade, kao što su dezinformacije. Naposljetku, jačanje akcijskog plana za mlade u vanjskom djelovanju EU-a moglo bi pridonijeti ostvarenju potpore mlađih generacija izvan EU-a.

4. Zalagati se za preusmjeravanje proizvodnje i potrošnje prema održivosti. Sa strane proizvodnje to podrazumijeva reforme i ulaganja u svim državama članicama radi dekarbonizacije i uklanjanja onečišćenja u gospodarstvu, posebice u industrijskim procesima i energetski intenzivnim sektorima, smanjenja učinaka na bioraznolikost i svođenje ekološkog otiska potrošnje na najmanju moguću razinu. Smanjenje birokracije, ubrzavanje administrativnih postupaka i postupaka izdavanja dozvola ili povećanje dostupnosti i kvalitete lokalne podrške također su ključni. Potrebno je opsežno djelovanje kako bi se povećala otpornost vodoopskrbe EU-a pronalaskom rješenja za onečišćenje i sve veću potražnju u poljoprivredi, proizvodnji energije, industriji ili kućanstvima. Ključno je poboljšati upravljanje vodom (uključujući odgovarajuće mehanizme određivanja cijena i raspodjele vode) i njezinu učinkovitu upotrebu, razviti održive alternativne izvore, riješiti pitanje onečišćenja vode i osigurati jednak pristup vodi. Postizanje održivosti zahtijevat će i promjene u ponašanju ljudi, posebice osoba s najvećim ugljičnim otiskom, kako bi se ekološki otisak potrošnje sveo na najmanju razinu. Važno je i osigurati odgovarajuće cjenovne signale (npr. određivanjem cijena ugljika, uvođenjem zelenih poreza, ukidanjem ili reformom subvencija štetnih za okoliš, jačanjem poticaja pozitivnih za okoliš) te pritom zadržati cjenovnu pristupačnost i dostupnost održivih proizvoda i usluga. Kako bi promijenio strategije i poslovne modele trgovačkih društava, EU bi trebao nastaviti pripremati politike i propise kojima će nastaviti borbu protiv planiranog zastarijevanja te promicati popravke nakon kupnje i dizajn za kružnost. S obzirom na rezultate odgovarajućih analiza mjere bi mogle obuhvaćati i zabranu oglašavanja praksi ili usluga koje su najštetnije za okoliš. Sveukupno bi navedeni elementi mogli postati sastavnice budućeg šireg pravnog okvira, uzimajući u obzir dugoročnu globalnu konkurentnost gospodarstva EU-a. Dodatna analiza distribucijskih i teritorijalnih učinaka na oblikovanje politika i jasnije komuniciranje rezultata moglo bi pomoći u osmišljavanju novih mjera na način da se mogući negativni učinci na siromaštvo i nejednakost svedu na najmanju razinu te da se definiraju popratne mjere politike koje bi ublažile te negativne učinke. U konačnici, trebalo bi pojačati obrazovanje i informiranje o održivim i zdravim izborima i načinima života među svim dobnim skupinama.

5. Izgraditi „Europu ulaganja” povećanjem privatnih financijskih tokova za potporu strateškim ulaganjima u tranzicije. Snažan napredak bankovne unije i unije tržišta kapitala presudan je za poticanje privatnih ulaganja potrebnih za usporedne tranzicije. Održivi financijski alati kao što su europske zelene obveznice financirat će održiva strateška ulaganja EU-a. Uspostava prilagodljivog okvira koji brzo odgovara na novonastale potrebe za poticanjem privatnih ulaganja i osiguranjem pozitivnog poslovnog okruženja bit će važna kako bi EU ostao privlačan ulagačima u gospodarstvo s nultom neto stopom emisija i kružno gospodarstvo. U tom bi se pogledu javno financiranje trebalo bolje iskorištavati kao katalizator za privatna ulaganja, pogotovo za rizičnije, revolucionarne projekte u području održivosti, kao i za proširenje njihova opsega, te povezane proizvodne kapacitete u EU-u. Konkretno, Europska investicijska banka, najveća javna banka na svijetu, trebala bi pružiti veću podršku strateškim ulaganjima relevantnima za usporedne tranzicije, kao što su sirovine, zelene tehnologije ili biotehnologija, posebice kad je riječ o najmodernijim projektima. Važno je i dalje se truditi olakšati pristup relevantnim financijskim sredstvima EU-a za europska start-up poduzeća te mala i srednja poduzeća. Postoje i druga sredstva za povećanje privatnih ulaganja: porezne olakšice, zelena i održiva javna nabava te javno-privatna partnerstva koja će potaknuti dobavljače na donošenje održivih rješenja, pretkomercijalna nabava, suradnja s nevladinim organizacijama radi pružanja javnih usluga ili s građanima i dionicima radi njihova sudjelovanja u izradi proračuna. Bolju suradnju između privatnog i javnog sektora moguće je ostvariti nadogradnjom miješanih financijskih strategija, na primjer boljim posredovanjem pružatelja koncesijskog financiranja i povećanjem uloge razvojnih institucija EU-a i država članica. U konačnici, bit će važno nastaviti raditi na uključivanju rizika povezanih s klimom u procjenu financijske stabilnosti.

6. Prilagoditi javne proračune održivosti. Fiskalne politike i oporezivanje potrebno je prilagoditi usporednim tranzicijama, predodrediti dodatna ulaganja u projekte njihove promidžbe te osigurati odgovarajuće cjenovne signale i poticaje za proizvođače, korisnike i potrošače, istodobno poboljšavajući fiskalnu održivost. Provedba OECD-ove reforme međunarodnog oporezivanja prvi je korak u tom smjeru, kako bi se ograničila utrka u snižavanju stopa poreza na dobit i zajamčilo da multinacionalna poduzeća plate pravedan iznos poreza gdje god poslovala. EU bi se i dalje trebao zalagati za globalne strategije za borbu protiv izbjegavanja poreza koje će dodatno pridonijeti pravednosti poreznih sustava. Trebao bi razmotriti i kako smanjiti porezno opterećenje rada i preusmjeriti ga na druge porezne osnovice koje su manje štetne za rast te nastojati riješiti pitanje nejednakosti u kontekstu starenja stanovništva i novih oblika rada. Povećani trud za optimizaciju javne potrošnje poboljšanjem kvalitete i sastava javnih financija te povećanjem učinkovitosti i djelotvornosti javnih rashoda bit će ključan za najbolje moguće iskorištavanje javnih sredstava. To podrazumijeva jačanje javnih kapaciteta u području prikupljanja i analize podataka kako bi se bolje osmislile fiskalne mjere. Fiskalna politika i dalje bi trebala biti usredotočena na zaštitu ugroženih kućanstava i poduzeća, a da istodobno obuhvaća cjenovnu pristupačnost i zadržavanje poticaja za održivo ponašanje. Naposljetku, s obzirom na nejednak učinak fiskalnih pitanja te potrebu za povećanjem strateških ulaganja i osiguranjem odgovarajućeg financiranja za zajednička dobra EU-a, nužno je istražiti dodatne načine za zajedničko djelovanje.

7. Dodatno prilagoditi političke i gospodarske pokazatelje s obzirom na održivu i uključivu dobrobit. Okolišni i društveni aspekti već su uračunati u odluke javnih i privatnih aktera, no potrebno ih je dodatno integrirati. U tom je smislu potrebno nastaviti razvijati mjerne podatke izvan okvira BDP-a i postupno ih uključiti u oblikovanje politika EU-a. To će pomoći u praćenju napretka prema ostvarenju dobrobiti, olakšati komunikaciju o političkim izazovima i osmišljavanje strategija za njihovo rješavanje s naglaskom na zaštitu ljudi i planeta, a istodobno osigurati da gospodarski rast ne uništi svoje temelje. Potrebne su i dodatne radnje za poboljšanje alata za praćenje koje podrazumijevaju pripremu pokazatelja utemeljenih na modelima (na primjer, granice planeta ili povezanost društva, okoliša i gospodarstva) te bolje integriranih modela procjene za projekcije i analize scenarija. Za daljnju razradu politika potrebno je nadopuniti statističke standarde za nacionalne račune na način da oni bolje odražavaju međuovisnost gospodarskih aktivnosti, dobrobiti ljudi i okoliša. Na primjer, oni bi se mogli pozabaviti različitim načinima na koje iscrpljivanje resursa i uništavanje okoliša ugrožavaju dobrobit ljudi i gospodarsku sigurnost te, suprotno tomu, različitim učincima gospodarskih djelatnosti na okoliš. EU će nastaviti pridonositi raspravama unutar međunarodne zajednice o načinu na koji se međusobna povezanost gospodarstva i okoliša može uključiti u nacionalne račune i statističke podatke o okolišu i gospodarstvu na metodološki utemeljen način. Uz to, EU će se nastaviti zalagati za upotrebu postojećih ekonomskih računa okoliša kao temelja za oblikovanje politika u različitim područjima i to konkretno poticanjem integracije postojećih statističkih podataka o gospodarstvu i okolišu i društveno odgovornog računovodstva kako bi se pronašlo bolje rješenje za društvene nejednakosti u distribuciji prihoda.

8. Osigurati da svi mogu uspješno pridonijeti tranziciji na održivost. Potrebno je kontinuirano raditi na povećanom sudjelovanju na tržištu rada svih skupina stanovništva, osobito žena, osoba s invaliditetom, starijih osoba, mladih i ostalih nedovoljno zastupljenih osoba koje ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja ni u sustavu obrazovanja odraslih. Nužno je poticati ulaganja u rano visokokvalitetno obrazovanje kako bi se smanjile nejednakosti. Uz tehničke vještine, povećanu pažnju zaslužuju vještine u području održivosti, digitalne vještine, građanske vještine, vještine otpornosti ili poduzetničke vještine. Poticanje cjeloživotnog učenja, na primjer veće zastupljenosti osposobljavanja na radnom mjestu i strukovnog osposobljavanja ili inovativnih načina poučavanja, dovelo bi do povećane fleksibilnosti učenja, koju mora popratiti prilagodba radnih mjesta i uvjeta novim vrstama poslova, generacijskim očekivanjima i potrebama radnika. Potrebno je osnažiti suradnju među javnim i privatnim akterima te članovima civilnog društva putem postojećih mehanizama (na primjer, paktovi za vještine ili akademije za vještine). Digitalne tehnologije trebale bi poslužiti za proširenje i prilagodbu obrazovanja i osposobljavanja te povećanje mogućnosti učenja za sve. Kako bi se uspješno nosio s demografskim promjenama, EU treba otporne alate za granularne projekcije potrebnih vještina i radne snage u ključnim sektorima. Probleme s razvojem talenata potrebno je riješiti na regionalnoj razini na način da se potakne ponuda talenata i potražnja za njima s pomoću ciljanih mjera i u suradnji s poslodavcima i obrazovnim institucijama. U konačnici, kako bi se otklonile konkretne razlike na tržištu rada i suzbile demografske promjene, EU mora privući više globalnih talenata i pružiti podršku u stvaranju baze talenata i partnerstava s trećim zemljama. Za to je potrebna i podrška zajednica iz kojih talenti potječu te prilagodba obrazovanja i osposobljavanja radi poboljšane integracije.  

9. Jačati demokraciju, među ostalim povećanim djelovanjem građana. Opsežna podrška javnosti za održivost zahtijeva povećano sudjelovanje Europljana u demokratskim raspravama i postupcima oblikovanja politika, koji nadopunjavaju predstavničku demokraciju 84 . Pravednost unutar generacija i među njima, uključivo sudjelovanje i djelovanje svih građana trebali bi biti neizostavan dio oblikovanja politika. Na primjer, uključivanje strateških predviđanja u oblikovanje politika može pomoći vladama u donošenju javnih politika utemeljenih na budućim distribucijskim učincima (uključujući međugeneracijske), uspostavom strategija za svođenje vjerojatnosti za ostvarenje vrlo negativnih društvenih ishoda na najmanju moguću razinu. Stoga će povećana otvorenost donošenja odluka i sposobnost bolje suradnje i komunikacije s građanima biti presudne. EU bi neprekidno trebao raditi na jačanju svoje sposobnosti za obranu demokracije i vladavine prava 85 . Djelotvorniji instrumenti i njihova odgovarajuća primjena važni su za borbu protiv pogrešnih informacija, dezinformacija i vanjskog uplitanja. Vrlo je važno učiniti platforme društvenih medija odgovornijima i poduprijeti neovisne medije. Učinak digitalizacije na demokraciju potrebno je optimizirati te otkloniti njezine moguće negativne aspekte (kibernetička sigurnost izbora, širenje govora mržnje i radikalizacija). Napokon, ključne će biti otvorene, učinkovite, interoperabilne i odgovorne javne usluge. Stoga je potrebno osnažiti kapacitet lokalnih institucija i drugih aktera, kao što su socijalni partneri i organizacije civilnog društva. To zahtijeva sveobuhvatne mjere koje bi zajamčile da navedene institucije imaju potrebne vještine, financijska sredstva i tehnološke resurse koji mogu pridonijeti nastanku i iskorištavanju prilika usporednih tranzicija 86 .

10. Pojačati paket instrumenata EU-a za pripravnost i odgovor koji će mjere civilne zaštite nadopuniti „civilnom prevencijom”. EU mora strateški predvidjeti moguće katastrofalne događaje i pripremiti se za njihove učinke, kao što su nedavno pokazali pandemija i ruska ratna agresija na Ukrajinu. Kontinuiran razvoj strateških predviđanja i kapaciteta praćenja, uključujući sustave za rano upozoravanje, olakšat će pretvaranje ranih informacija u rano djelovanje te bi trebao usmjeriti buduća ulaganja i financijska sredstva država članica radi postizanja bolje pripravnosti i prevencije. Europski podatkovni prostori, digitalni blizanci i novi načini interakcije bit će presudni za bolje razumijevanje i upotrebu velikih količina složenih informacija. Sposobnost EU-a za brz i učinkovit odgovor na krize trebala bi stalno jačati. Na primjer, Instrument za izvanredne okolnosti na jedinstvenom tržištu omogućit će slobodno kretanje robe, usluga i osoba, s većom razinom transparentnosti i koordinacije u kriznim situacijama. Za rješavanje pitanja otpornosti kritičnih subjekata ključna će biti provedba direktiva EU-a i preporuka Vijeća koje se odnose na otpornost 87 . Potrebno je dalje razvijati Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije kako bi postao osnovno čvorište koje povezuje sve relevantne aktere EU-a za upravljanje krizama (na primjer, HERA) i povećati operativnu pripravnost za hitne situacije u budućnosti 88 . Različiti postojeći alati i instrumenti ključni za otpornost u područjima kao što su civilna zaštita, migracije, zdravlje, hrana ili voda moraju se unaprijediti, a sinergije i suradnja među njima osnažiti. EU bi se trebao bolje pripremiti za suočavanje s raseljavanjem uzrokovanim katastrofama i klimatskim promjenama. Uz stvaranje otpornosti EU će morati procijeniti i spriječiti rizike, pripremiti se za njih te upravljati njima u skladu sa sustavnim pristupom „Jedan planet, jedno zdravlje”. Uz to, razvoj zajedničkih postupaka trebao bi se temeljiti na jačanju ili uspostavi novih međusektorskih poveznica s relevantnim tijelima na svim razinama te privatnim sektorom, uključujući stručnjake za upravljanje rizicima i osiguravatelje. U konačnici je potrebno istražiti načine kako sredstva za smanjenje rizika od katastrofa učiniti dostupnijima.

IV.Ispuniti obećanje prelaska na održivost.

Prelazak na održivost temelji se na trostrukom obećanju: zdrav planet i unaprijeđen okoliš, gospodarski rast odvojen od iskorištavanja resursa i uništavanja okoliša te jamstvo da nijedna osoba ni mjesto neće biti zapostavljeni. U okviru ove povijesne transformacije EU-a izgradnja pozitivne vizije i očuvanje osjećaja mogućnosti i optimizma bit će ključni za ostvarenje opsežne podrške javnosti nužnim promjenama i kompromisima, u složenim okolnostima. U ovom su izvješću predstavljena ključna područja u kojima je djelovanje iznimno potrebno ako želimo prijeći na održivost i osnažiti poveznice između njezinih okolišnih, društvenih i gospodarskih aspekata.

Održivost kao okosnica otvorene strateške autonomije EU-a presudna je da Europa ostvari dana obećanja. Za današnje i buduće generacije Europljana to će značiti zdravije i dulje živote, privatno i profesionalno zadovoljstvo te veću ulogu u definiranju budućnosti koju žele, za poduzeća u EU-u to će značiti iskorištavanje prednosti predvodnika u prelasku na gospodarstvo s nultom stopom emisija, s vodećim svjetskim održivim proizvodima i uslugama, a za ostale regije na svijetu, iskorištavanje prednosti suradnje i održivog razvoja.

(1)

     Ova se Komunikacija temelji na izvješću Znanost za politiku Zajedničkog istraživačkog centra naslovljenom Towards a fair and sustainable Europe 2050: social and economic choices in sustainability transitions, (Prema pravednoj i održivoj Europi 2050.: društvene i gospodarske odluke pri prelasku na održivost), nastavno na cjeloviti postupak predviđanja. Taj je postupak započeo pripremom scenarija predviđanja u kojima se opisuju alternativne verzije održive budućnosti Europe do 2050. U svakom je scenariju prelazak na održivost definiran s pomoću tehnike zajedničke retrospekcije. Ta je tehnika omogućila pronalazak novih, alternativnih praksi i struktura te postupno ukidanje postojećih neodrživih praksi i struktura do 2050., uključujući analizu kompromisa, uskih grla i sinergija na putu prema održivosti. Međusektorskom analizom različitih obrazaca promjene utvrđene su ključne domene koje će omogućiti korjenite promjene u smjeru održivosti. Postupak predviđanja obuhvatio je i savjetovanja sa stručnjacima i dionicima, rasprave s Komisijinim službama, agencijama i zajedničkim poduzećima, objavu poziva na očitovanje, rasprave s institucionalnim partnerima (Europski sustav strateške analize i analize politika) i državama članicama.

(2)

     U Izvješću o strateškim predviđanjima za 2022. posebna je pozornost posvećena međudjelovanju usporednih tranzicija koje Europa poduzima u novom geopolitičkom kontekstu. Osnovne su točke izvješća za 2021. važni trendovi koji utječu na otvorenu stratešku autonomiju EU-a i sloboda djelovanja u narednim desetljećima. Izvješće za 2020. sadržavalo je analizu otpornosti EU-a u četirima dimenzijama: socijalnoj i ekonomskoj, geopolitičkoj, zelenoj i digitalnoj.

(3)

     Izlaganje američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana o povratku SAD-a na položaj gospodarskog predvodnika održano u istraživačkoj organizaciji Brookings Institution 27. travnja 2023.

(4)

     36 % svjetskog stanovništva živi u državama koje su aktivno osudile Rusiju i uvele joj sankcije. Gotovo jedna trećina stanovništva živi u državama koje su ostale neutralne. Naposljetku, 32 % stanovništva živi u državama čija je vlada podržala ruske radnje ili diskurs. Howey, W. (2022.), Russia can count on support from many developing countries (Rusija može računati na podršku brojnih zemalja u razvoju) https://www.eiu.com/n/russia-can-count-on-support-from-many-developing-countries/ .

(5)

      EDGAR – baza podataka o emisijama za globalno istraživanje atmosfere, Europska komisija.

(6)

     Partnerstvo skupine G-7 za globalnu infrastrukturu i ulaganja, čiji je dio strategija EU-a Global Gateway, nastoji odgovoriti na potražnju za financiranjem visokokvalitetne infrastrukture u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.

(7)

   University of Cambridge Institute for Sustainability Leadership (CISL), (2022.) https://www.cisl.cam.ac.uk/competitive-sustainability-index . 

(8)

     Akt o industriji s nultom neto stopom emisija, COM(2023) 161 final.

(9)

     Europska strategija energetske sigurnosti, JOIN(2023) 20 final.

(10)

     Investment needs assessment and funding availabilities to strengthen EU's Net-Zero technology manufacturing capacity (Procjena potreba za ulaganjem i sredstva dostupna za jačanje kapaciteta EU-a za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija), SWD(2023) 68 final.

(11)

     Španjolska je, u suradnji s drugim državama članicama, u okviru mreže za predviđanja na razini EU-a razvila dio posvećen analizi trenutačnih i budućih ovisnosti u četirima ključnim sektorima (energija, digitalna tehnologija, zdravlje i hrana) na temelju metodologije koju je predložila Komisija (vidjeti SWD (2021) 352 final, SWD(2022) 41 final, WP2023/14). Sadržava i preporuke za jačanje otvorene strateške autonomije EU-a, uključujući njegovu gospodarsku sigurnost i globalno vodstvo do 2030.

(12)

     Elderson, F., (2023.), https://www.ecb.europa.eu/press/blog/date/2023/html/ecb.blog230608~5cffb7c349.en.‌html . 

(13)

     Pojedinosti o primijenjenoj metodologiji, izvorima podataka, dodatnim rezultatima i analizi osjetljivosti predstavljeni su u tehničkom izvješću Health-adjusted income: complementing GDP to reflect the valuation of life expectancy (Prihodi s obzirom na situaciju u području zdravlja: nadopuna BDP-a kako bi odražavao procijenjeni očekivani životni vijek), Tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra, JRC134152, https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC134152.

(14)

     Domaći otisak s pomoću skupa pokazatelja utemeljenih na životnom vijeku mjeri učinak domaće proizvodnje i potrošnje na okoliš.

(15)

   Consumption footprint and domestic footprint (Potrošački otisak i domaći otisak), Europska komisija, (2023.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/ea6f4326-b745-11ed-8912-01aa75ed71a1/language-hr . 

(16)

     Zero pollution – Outlook 2022 (Nulta stopa onečišćenja – pregled za 2022.), Europska komisija, (2022.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/7174c47a-75ed-11ed-9887-01aa75ed71a1/language-hr .

(17)

     Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda, https://www.wfpusa.org/drivers-of-hunger/food-waste/ , verzija od 12. lipnja 2023.

(18)

     Vidjeti, primjerice: Versailles Statement: The crucial decade for energy efficiency (Izjava iz Versaillesa: desetljeće ključno za energetsku učinkovitost), (8. lipnja 2023.), https://iea.blob.core.windows.net/assets/2de1ef68-c97a-4fdb-b8be-fb12b693893e/IEA8thGlobalConferenceonEnergyEfficiency_JointStatement.pdf . 

(19)

     Međuvladin panel o klimatskim promjenama, (2023.), https://www.ipcc.ch/report/ar6/syr/ . 

(20)

     Binder, M., i Blankenberg, A. K., (2017.), https://doi.org/10.1016/j.jebo.2017.03.009 . 

(21)

     France Jagers, S. C., Martinsson, J., & Matti, S., (2019), https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/14693062.2018.1470963

(22)

     SWD(2023) 68 final i COM/2022/438 final. Osim toga, za Akt o industriji s nultom neto stopom emisija u razdoblju 2023.–2030. ukupno je potrebno 92 milijarde EUR

(23)

     Objedinjeni podaci za EU i Ujedinjenu Kraljevinu; Naumann, G., et al., (2021.), https://doi.org/10.1038/s41558-021-01044-3 . 

(24)

     Objedinjeni podaci za EU i Ujedinjenu Kraljevinu; Dottori, F., et al., (2023.), https://doi.org/10.1038/s41558-022-01540-0 . 

(25)

     Samo je otprilike četvrtina gubitaka zbog prirodnih nepogoda uzrokovanih klimatskim promjenama trenutačno osigurana u EU-u. Vidjeti publikaciju Europske središnje banke, EIOPA, (2022.), https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecb.policyoptions_EIOPA~‌c0adae58b7.en.pdf . 

(26)

     Svjetska banka, (2021.), http://hdl.handle.net/10986/35686 . 

(27)

     Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju, COM(2020) 456 final.

(28)

     Europska obrambena agencija, (2022.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/9acc6113-751d-11ed-9887-01aa75ed71a1/language-hr . 

(29)

     Na temelju zajedničke procjene Vlade Ukrajine, Grupe Svjetske banke, Europske komisije i Ujedinjenih naroda. Izvor: Svjetska banka, Ukraine Rapid Damage and Needs Assessment: February 2022 – February 2023 (Brza procjena štete i potreba Ukrajine: veljača 2022.–veljača 2023.).

(30)

     The 2021 ageing report (Izvješće o starenju stanovništva za 2021.), Europska Komisija, (2021.),  https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/8b1015a6-ead6-11eb-93a8-01aa75ed71a1/language-hr . 

(31)

     Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće, COM(2021) 251 final.

(32)

     Europska investicijska banka, (2023.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/077298b4-bc11-11ed-8912-01aa75ed71a1/language-hr . 

(33)

Izvor: Eurostat, Priručnik o platnim bilancama (BPM6), tekući i kapitalni račun. Referentno razdoblje: 2013.–2022. Podaci preuzeti 28. lipnja 2023.

(34)

     Banka za međunarodne namire, Credit to the non-financial sector (Krediti za nefinancijski sektor) (bis.org) , podaci ažurirani 27. veljače 2023.

(35)

     Vidjeti ESB-ov složeni pokazatelj troškova zaduživanja, koji je porastao za 1,83 postotna boda u odnosu na travanj 2023.

(36)

     Schnabel, I., (2023.), https://www.ecb.europa.eu/press/key/date/2023/html/ecb.sp230110~21c89bef1b.en.html  

(37)

     Europski institut za ravnopravnost spolova, (2017.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/291f4693-0303-11e7-8a35-01aa75ed71a1/language-hr . 

(38)

     Europska investicijska banka, (2023.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/077298b4-bc11-11ed-8912-01aa75ed71a1/language-hr . 

(39)

     The strategic energy technology plan (Strateški plan za energetsku tehnologiju), Europska komisija, (2018.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/064a025d-0703-11e8-b8f5-01aa75ed71a1/language-hr . 

(40)

     Ispodprosječni rezultati istraživanja PISA u čitanju (22,5 %), matematici (22,9 %) i prirodnim znanostima (22,3 %) i dalje su daleko od ciljnih vrijednosti EU-a za 2030. koje iznose manje od 15 % te su porasli u odnosu na istraživanje provedeno 2015. Vidjeti: Europska komisija, (2022.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/cd653a8f-66f4-11ed-b14f-01aa75ed71a1/language-hr . 

(41)

     Covid-19 learning deficits in Europe (Poteškoće u učenju uzrokovane bolešću COVID-19), Europska komisija, (2023.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/15d6792e-be33-11ed-8912-01aa75ed71a1/language-hr . 

(42)

     Harnessing talent in Europe’s regions (Iskorištavanje talenta u europskim regijama), COM(2023) 32 final.

(43)

     Eurostat, (2022.),  https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/ddn-20220330-1 . 

(44)

     Kompetencije povezane s održivošću odnose se na međupovezani skup znanja, vještina, stavova i vrijednosti koji omogućuju učinkovito, objedinjeno djelovanje u svijetu s obzirom na probleme, izazove i prilike u području održivosti, ovisno o kontekstu. Vidjeti: Europska komisija, (2022.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/bc83061d-74ec-11ec-9136-01aa75ed71a1 . 

(45)

     Europska investicijska banka, (2023.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/077298b4-bc11-11ed-8912-01aa75ed71a1/language-hr .

(46)

     Education and training monitor 2022 (Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2022.), Europska komisija, (2022),  https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/cd653a8f-66f4-11ed-b14f-01aa75ed71a1/language-hr . 

(47)

     Eurostat, https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/HLTH_SILC_17__custom_6521084/default/table?‌lang=en, podaci iz lipnja 2023.

(48)

     World Happiness Report (Svjetsko izvješće o sreći), Helliwell, J. F. et al. (Eds.), (2023.), ISBN 978-1-7348080-5-6.

(49)

     The future of food and agriculture (Budućnost hrane i poljoprivrede), FAO, (2022.), https://doi.org/10.4060/cc0959en . 

(50)

     U 2021. energetsko siromaštvo, koje se mjeri nemogućnošću održavanja doma dovoljno toplim, pogodilo je 6,9 % ukupnog stanovništva EU-a i taj će postotak vjerojatno rasti. Vidjeti Eurostat, https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/bookmark/‌8f6604d8-6581-4f7b-adde-7a9e53a28caf?lang=en , podatke koji vrijede od lipnja 2023.

(51)

     Eurostat, https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Quality_of_life_indicators_-_‌natural_‌and_living_environment , podaci iz rujna 2022.

(52)

ESPON (2022.), CLIMATE, Updating and integrating climate data sets and maps (Ažuriranje i integracija skupova podataka i karata koji se odnose na klimu).

(53)

     Europska komisija, Centar znanja za bioraznolikost, (2023.), https://knowledge4policy.ec.europa.eu/foresight/who-can-afford-digital-green-transition_en . 

(54)

     France Stratégie, Pisani-Ferry, J. i Mahfouz, S., (2023.), https://www.strategie.gouv.fr/publications/‌incidences-economiques-de-laction-climat.  

(55)

     Kohezija u Europi do 2050., SWD(2022) 24 final.

(56)

     Fairness, inequality, and intergenerational mobility (Pravednost, nejednakost i međugeneracijska mobilnost), Europska komisija, (2023.), 2652/SP529.

(57)

     Eurostat, (2022.), https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Living_conditions_in_‌Europe_-_income_distribution_and_income_inequality , podaci iz studenoga 2022.

(58)

     Fairness, inequality, and intergenerational mobility (Pravednost, nejednakost i međugeneracijska mobilnost), Europska komisija, (2023.), 2652/SP529.

(59)

     Eurofound, Darvas, Z. i Midões , C., (2021.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/f056d733-a7c9-11eb-9585-01aa75ed71a1/language-hr .

(60)

     Lipps, J. i Schraff, D., (2021.), https://doi.org/10.1111/1475-6765.12430 .

(61)

     Eurostat, (2022.), https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Living_conditions_in_‌Europe_-_income_distribution_and_income_inequality&oldid=528159 , podaci iz studenoga 2022.

(62)

France Stratégie, Pisani-Ferry, J. i Mahfouz, S., (2023), https://www.strategie.gouv.fr/publications/‌incidences-economiques-de-laction-climat .

(63)

     Future of Europe (Budućnost Europe), Europska komisija, (2022.), 2554/SP517.

(64)

     OECD, (2020.), https://doi.org/10.1787/c3e5cb8a-en . 

(65)

     OECD, (2015.). https://doi.org/10.1787/9789264235120-en . 

(66)

     Thiery, W. et al., (2021.), https://doi.org/10.1126/science.abi7339 .

(67)

     Poteškoće koje osjećaju ljudi na čije neposredno okruženje negativno utječu klimatske promjene.

(68)

     Marciano, L. et al., (2022.), https://doi.org/10.3389/fpubh.2021.793868 . 

(69)

     Hickman, C. et. al., (2021.), https://doi.org/10.1016/S2542-5196(21)00278-3 . 

(70)

     Future of Europe (Budućnost Europe), Europska komisija, (2022.), 2554/SP517.

(71)

     Vidjeti, među ostalim, Lipps, J. i Schraff, D., Regional inequality and institutional trust in Europe (Regionalna nejednakost i povjerenje u institucije u Europi), European Journal of Political Research, Vol. 60, br. 4, (2021.). 

(72)

     Institut V-Dem (Sveučilište u Göteborgu), (2023.), https://www.v-dem.net/documents/29/V-dem_‌democracyreport2023_lowres.pdf . 

(73)

     Sitra, Dufva, M., i Rekola, S., (2023.), ISBN 978-952-347-302-7.

(74)

     RECONNECT EUROPE, Briatte, F. et. al., (2020.), https://reconnect-europe.eu/wp-content/uploads/‌2020/05/D6.1.pdf . 

(75)

     Future of Europe (Budućnost Europe), Europska komisija, (2022.), 2554/SP517.

(76)

     Pristrani algoritmi odnose se na tendenciju da algoritmi proizvode izlazne podatke koji pridonose nepovoljnom položaju određenih skupina, kao što su žene i etničke manjine. Vidjeti publikaciju Agencije Europske unije za temeljna prava, (2022.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/c5bdd489-7cf4-11ed-9887-01aa75ed71a1/language-hr .

(77)

      The geography of EU discontent and the regional development trap (Geografska rasprostranjenost nezadovoljstva u EU-u i regionalna razvojna zamka), Europska komisija, WP 03/2023.

(78)

     Izvješće Komisije o provedbi Preporuke Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti, COM(2023) 43 final.

(79)

     Eurofound, (2023.), https://doi.org/10.2806/715002 . 

(80)

     Fit for Future Platform Opinion on Ensuring a future-proof regulatory framework for the Single Market (Mišljenje platforme Fit for Future o uspostavi regulatornog okvira za jedinstveno tržište otpornog na buduće promjene).

(81)

30 godina jedinstvenog tržišta, COM(2023) 162 final.

(82)

     Dobrovoljni pregled EU-a o napretku u provedbi Programa održivog razvoja do 2030., COM(2023) 700 final.

(83)

 Nova agenda za odnose EU-a s Latinskom Amerikom i karipskim zemljama, JOIN(2023) 17 final.

(84)

     Europska skupina za etiku u znanosti i novim tehnologijama (2023.), Opinion on democracy in the digital age (Mišljenje o demokraciji u digitalnom dobu).

(85)

Do kraja godine Komisija će pripremiti paket mjera za obranu demokracije kako bi se produbilo djelovanje u okviru akcijskog plana za europsku demokraciju kojim se utvrđuju mjere za promicanje slobodnih i poštenih izbora, jačanje borbe protiv dezinformacija te podupiranje slobode medija i medijskog pluralizma.

(86)

     Na primjer, u skladu s budućom inicijativom ComPAct za povećanje europskog upravnog prostora.

(87)

     Direktiva (EU) 2022/2557 od 14. prosinca 2022. o otpornosti kritičnih subjekata i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2008/114/EZ, ELI: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32022L2557 . 

(88)

   Strategic crisis management in the EU (Strateško upravljanje kriznim situacijama u EU-u), Europska komisija, (2022.), https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/dffc8b4b-801d-11ed-9887-01aa75ed71a1/language-hr .