EUROPSKA KOMISIJA
Strasbourg, 23.11.2021.
COM(2021) 753 final
2021/0387(COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mjerama u vezi s nezakonitim ulaskom na područje Europske unije usmjerenima protiv prijevoznika koji sudjeluju u trgovanju ljudima ili krijumčarenju migranata ili ih olakšavaju
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Unija i države članice stranke su nekoliko konvencija i protokola Ujedinjenih naroda za borbu protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, krijumčarenja migranata i trgovanja ljudima, a to su:
·Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta;
·Protokol za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta;
·Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta.
Takve nezakonite aktivnosti vrlo se često oslanjaju na različita sredstva i načine prijevoza, zbog čega je potrebno ostvariti blisku suradnju s prijevoznicima u sprečavanju i suzbijanju tih aktivnosti.
U tom je području već pokrenuto nekoliko sektorskih inicijativa na međunarodnoj razini. Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) donijela je Okružnicu 357 o „Smjernicama za letačko i kabinsko osoblje o prijavljivanju trgovine ljudima” te Okružnicu 352 o „Smjernicama o osposobljavanju kabinskog osoblja za prepoznavanje i postupanje u slučajevima trgovanja ljudima”. Na temelju tih okružnica državna tijela za civilno zrakoplovstvo trebala bi od prijevoznika zahtijevati da za ta pitanja predvide politike, postupke, osposobljavanje i smjernice za svoje zaposlenike. Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika (IATA) izdalo je 2018. i Rezoluciju protiv trgovanja ljudima te izradilo smjernice za svoje članove. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) objavila je privremene mjere za borbu protiv nesigurnih praksi povezanih s trgovanjem, krijumčarenjem ili prijevozom migranata morem. Međunarodna komora pomorskog prometa (ICS) izdala je smjernice za sigurnost i zaštitu pomoraca i spašenih osoba.
Mnogi prijevoznici uveli su politike na temelju kojih, u okviru svojih mogućnosti, izbjegavaju da postanu sudionici u trgovanju ljudima i krijumčarenju. Međutim, u nekim slučajevima takve politike ne postoje ili se ne provode dobro.
Nedavni događaji pokazali su kako se migranti mogu instrumentalizirati u političke svrhe te kako su određeni prijevoznici sudjelovali, i u nekim slučajevima ostvarivali dobit, u operacijama krijumčarenja i trgovanja ljudima u kojima su bili ugroženi životi ranjivih osoba i sigurnost vanjskih granica Unije.
Stoga je, kako bi se izbjegle takve situacije, potrebno donijeti zakonodavstvo u vezi s nezakonitim ulaskom na područje Europske unije usmjereno na prijevoznike koji sudjeluju u trgovanju ljudima ili krijumčarenju migranata ili ih olakšavaju. U interesu djelotvornog ostvarivanja tog cilja, to bi se zakonodavstvo trebalo primjenjivati u cijeloj Uniji. Uvjete za njegovu primjenu trebalo bi oblikovati na način da po mogućnosti budu što bliže uvjetima predviđenima u prethodno navedenoj Konvenciji UN-a koju je ratificirala velika većina zemalja svijeta, uključujući sve države članice Unije. Stoga će Unija moći u potpunosti iskoristiti alate koje nudi ta konvencija, među ostalim u situacijama predviđenima u članku 15. stavku 2. navedene Konvencije, u slučajevima u kojima su aktivnosti krijumčarenja ili trgovanja ljudima počinjene s ciljem počinjenja teških kaznenih djela u Uniji.
Ovom bi se Uredbom stoga trebao osigurati pravni okvir kojim bi se Uniji omogućilo donošenje mjera koje bi trebale biti usmjerene protiv prijevoznika u svim vrstama prijevoza (zračnim, morskim, unutarnjim plovnim putovima, željezničkim i cestovnim) koji se bave prethodno navedenim aktivnostima. Vrste mjera koje se planiraju uvesti trebale bi biti primjerene i proporcionalne s obzirom na posebne okolnosti predmetnog slučaja. One bi posebno trebale uključivati sprečavanje daljnjeg širenja ili ograničavanje trenutačnog prometa, suspenziju dozvola ili odobrenja dodijeljenih u skladu s pravom Unije, suspenziju prava na prelijetanje Unije, tranzit kroz područje Unije ili pristajanje u luke Unije, suspenziju prava na opskrbu gorivom ili održavanje prijevoznih sredstava unutar Unije ili suspenziju prava na prometovanje prema Uniji, iz Unije i unutar Unije.
•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije
Ovim se prijedlogom dopunjuje vanjsko djelovanje Unije, uključujući njezinu zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. S obzirom na moguću sigurnosnu dimenziju primjereno je da se cjelokupna strategija u pogledu mjera koje treba poduzeti definira u koordinaciji s Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Prijedlog se temelji na članku 91. i članku 100. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s pitanjima prometa.
•Supsidijarnost
S obzirom na to da cilj ovog prijedloga, to jest osiguravanje usklađenog pristupa u vezi s mjerama protiv prijevoznika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg učinka, složenosti, prekogranične i međunarodne prirode on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
•Proporcionalnost
Prijedlogom se ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje njegova cilja.
•Odabir instrumenta
Kako bi se osigurala ujednačena i učinkovita zaštita migranata i drugih osoba pogođenih takvim nezakonitim operacijama, pravila koja treba utvrditi u tom pogledu trebala bi imati oblik uredbe. Ove bi mjere trebale biti popraćene odgovarajućim humanitarnim mjerama.
3.SAVJETOVANJA S DIONICIMA
EU se od početka krize na svojim vanjskim granicama s Bjelarusom u potpunosti koristi diplomatskim alatima i alatima za informiranje koji su mu na raspolaganju i na političkoj i na tehničkoj razini.
Komisija i Visoki predstavnik intenzivirali su posjete ključnim zemljama podrijetla i tranzita. Vlasti u tim trećim zemljama podsjetilo se na njihove obveze u skladu s međunarodnim konvencijama o trgovanju ljudima i krijumčarenju, te ih se upozorilo na stanje na granici EU-a s Bjelarusom, opasnosti od iskorištavanja njihovih državljana i osoba u tranzitu, potrebu za aktivnim informiranjem njihovih državljana o rizicima i opasnostima nezakonite migracije u Europu te o mogućim negativnim posljedicama za njihove odnose s EU-om. Informiranje je uključivalo izravne kontakte sa zračnim prijevoznicima i tijelima nadležnima za civilno zrakoplovstvo.
Sve strane koje su sudjelovale u savjetovanju složile su se da je potrebno da se osiguraju učinkoviti i odgovarajući alati za borbu protiv krijumčarenja migranata i trgovanja ljudima, posebno u pogledu upotrebe komercijalnih prijevoznih sredstava u tom kontekstu, te da se poduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu života i sigurnosti ljudi koji se instrumentaliziraju u političke svrhe.
•Temeljna prava
Osobni će se podaci obrađivati u skladu s obvezama o zaštiti osobnih podataka utvrđenih Uredbom (EU) 2016/679 i Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Prijedlog nema nikakvog utjecaja na proračun Unije.
5.DRUGI ELEMENTI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Sve mjere donesene na temelju ove Uredbe bit će vremenski ograničene i preispitivat će se u skladu s člankom 3. stavkom 2.
•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga
Prijedlog je strukturiran na sljedeći način:
Članak 1.: Predmet i područje primjene
Članak 2.: Definicije
Članak 3.: Mjere koje se odnose na prijevoznike
Članak 4.: Pravo na saslušanje
Članak 5.: Postupovna pravila
Članak 6.: Suradnja s trećim zemljama
Članak 7.: Informiranje i prava putnika
Članak 8.: Postupak odbora
Članak 9.: Stupanje na snagu
2021/0387 (COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mjerama u vezi s nezakonitim ulaskom na područje Europske unije usmjerenima protiv prijevoznika koji sudjeluju u trgovanju ljudima ili krijumčarenju migranata ili ih olakšavaju
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. i članak 100. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1)
Trgovanjem ljudima i krijumčarenjem migranata ugrožavaju se životi i sigurnost migranata, a posebno najranjivijih osoba.
(2)
Instrumentalizacija migranata, u kojoj državni akteri olakšavaju nezakonitu migraciju u političke svrhe, pojava je koja izaziva sve veću zabrinutost i može uključivati krijumčarenje migranata ili trgovanje ljudima povezano s nezakonitim ulaskom na područje Unije. Time se ugrožavaju životi i sigurnost tih osoba te istodobno dovodi u pitanje sigurnost granica Unije.
(3)
Takve nezakonite aktivnosti vrlo se često oslanjaju na različita sredstva i vrste prijevoza i zbog toga se u sprečavanju i suzbijanju tih aktivnosti potrebno usredotočiti na prijevoznike. Kako bi se suzbilo trgovanje ljudima i krijumčarenje migranata, potrebno je stoga donijeti mjere koje se odnose na komercijalne prijevoznike koji sudjeluju u takvim nezakonitim operacijama ili ih olakšavaju. Takve bi se mjere trebale primjenjivati ne samo kad prijevoznici upotrebljavaju prijevozna sredstva za trgovanje ljudima i krijumčarenje migranata, nego i u slučajevima u kojima prijevoznici aktivno sudjeluju u kriminalnim aktivnostima organizirane kriminalne skupine aktivne u području trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata te su upoznati s ciljem i općim djelovanjem te organizirane kriminalne skupine ili s njezinom namjerom da počini ta kaznena djela, ili u slučajevima u kojima pomažu u počinjenju tih kaznenih djela ili ih olakšavaju, među ostalim ako ti prijevoznici i te organizirane kriminalne skupine djeluju pod pokroviteljstvom države. Predmetne mjere mogu biti usmjerene na aktivnosti prijevoznika čak i ako on ne prevozi osobe ili migrante u Uniju. Te mjere ne bi trebale utjecati na aktivnosti nekomercijalnih prijevoznika, posebno na humanitarne aktivnosti.
(4)
S obzirom na moguću sigurnosnu dimenziju primjereno je da se cjelokupna strategija u pogledu mjera koje treba poduzeti definira u koordinaciji s Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
(5)
Postupak donošenja mjera protiv prijevoznika koji doprinose trgovanju ljudima ili krijumčarenju migranata trebao bi omogućiti brzo donošenje odluka. Takve bi mjere u svakom trenutku trebale biti nužne, proporcionalne i vremenski ograničene. Mjere bi po potrebi trebalo biti moguće proširiti. Vrste mjera koje se mogu poduzeti protiv prijevoznika trebale bi biti dovoljno sveobuhvatne kako bi se mogle na djelotvoran način usmjeriti na konkretno ponašanje relevantnog prijevoznika.
(6)
U skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i člankom 8. Direktive Vijeća 87/540/EEZ, upravitelji prijevoza i prijevoznici moraju imati dobar ugled kako bi pružali određene usluge prijevoza u Uniji. Države članice trebale bi uzeti u obzir sve mjere koje je Komisija poduzela u skladu s ovom Uredbom pri procjeni ispunjavaju li upravitelji prijevoza i prijevoznici taj zahtjev ili nastavljaju li ga i dalje ispunjavati.
(7)
Kako bi se osiguralo brzo poduzimanje mjera protiv prijevoznika, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za uvođenje tih mjera putem provedbenih akata koji se odmah primjenjuju. Komisiji bi trebalo dodijeliti i provedbene ovlasti za donošenje detaljnih pravila o postupcima koje treba slijediti prije donošenja tih mjera. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
(8)
Ključno je osigurati poštovanje prava osoba na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja na njih negativno utječe. Komisija bi trebala osigurati da se prije donošenja bilo kakvih mjera protiv prijevoznika tim prijevoznicima omogući da budu saslušani, istodobno uzimajući u obzir hitnost postupka. Osim toga trebalo bi biti moguće pozvati prijevoznike da prije poduzimanja mjera odmah prestanu sa svim aktivnostima povezanima s trgovanjem ljudima ili krijumčarenjem migranata.
(9)
Prije poduzimanja mjera protiv prijevoznika s poslovnim nastanom u trećim zemljama, Komisija bi se trebala na odgovarajući način savjetovati s relevantnim tijelima radi koordinacije njihova djelovanja. U tom kontekstu Komisija bi, među ostalim, trebala moći od tih tijela zatražiti da poduzmu sve relevantne mjere.
(10)
O mjerama koje su u skladu s ovom Uredbom poduzete protiv prijevoznika, trebalo bi obavijestiti javnost. Provedbeni akti kojima se uvode te mjere trebali bi se stoga bez odgode objaviti u Službenom listu Europske unije, a relevantni akteri u prijevozu trebali bi o tim mjerama obavijestiti putnike na svojim internetskim stranicama i, prema potrebi, u njihovim uredima.
(11)
Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njezinih žrtava, kojom se, među ostalim, uspostavljaju odgovarajući mehanizmi s ciljem rane identifikacije žrtava, pomoći i potpore žrtvama, određuju kazne i utvrđuje odgovornost pravnih osoba koje počine trgovanje ljudima.
(12)
Ova Uredba ne smije utjecati na prava putnika utvrđena u uredbama (EZ) br. 261/2004, (EZ) br. 1107/2006, (EZ) br. 1371/2007, (EU) br. 181/2011 i (EU) br. 1177/2010 Europskog parlamenta i Vijeća. Posebno bi trebalo zaštititi prava na povrat novca, preusmjeravanje i odštetu. Usto, otkazivanje prijevoza zbog mjera koje je poduzela Komisija ne bi se trebalo smatrati izvanrednim okolnostima.
(13)
S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest osiguravanje usklađenog pristupa na razini Unije u vezi s mjerama protiv prijevoznika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg učinka, složenosti, prekogranične i međunarodne prirode on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.
(14)
Iako ova Uredba utječe na slobodu poduzetništva utvrđenu u članku 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, njome se poštuje bit te slobode i ograničava je samo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za postizanje ciljeva sprečavanja i suzbijanja upotrebe komercijalnih prijevoznih sredstava za krijumčarenje migranata i trgovanje ljudima.
(15)
Uzimajući u obzir hitnost koja proizlazi iz iznimnih okolnosti povezanih sa situacijom na vanjskim granicama EU-a s Bjelarusom, smatra se primjerenim koristiti se izuzećem od roka od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.
(16)
S obzirom na prijeku potrebu da se bez odgode riješi problem instrumentalizacije ranjivih osoba, ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Predmet i područje primjene
1. Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za sprečavanje i suzbijanje upotrebe komercijalnih prijevoznih sredstava u krijumčarenju migranata ili trgovanju ljudima ili olakšavanju tog krijumčarenja i trgovanja.
Uredbom se posebno utvrđuju mjere koje se mogu poduzeti kako bi se spriječile ili ograničile aktivnosti prijevoznika koji, u pogledu nezakonitog ulaska takvih migranata i osoba na područje Unije:
(a)
upotrebljavaju prijevozna sredstva za krijumčarenje migranata ili trgovanje ljudima; ili
(b)
unatoč poznavanju cilja i općih kriminalnih aktivnosti organizirane kriminalne skupine aktivne u krijumčarenju migranata ili trgovanju ljudima ili njezinih namjera da počine ta kaznena djela, aktivno sudjeluju u kriminalnim aktivnostima takve skupine; ili
(c)
organiziraju, usmjeravaju, pomažu, pogoduju, olakšavaju ili savjetuju u krijumčarenju migranata ili trgovanju ljudima, što uključuje organiziranu kriminalnu skupinu.
2.
Ovom se Uredbom utvrđuju i mjere kojima se osigurava da države članice pri procjeni dobrog ugleda upravitelja prijevoza i prijevoznika uzimaju u obzir mjere koje je Komisija poduzela s obzirom na ponašanje prijevoznika iz stavka 1.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:
(a)
„trgovanje ljudima” znači vrbovanje, prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba korištenjem prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zloporabom ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu izrabljivanja.
(b)
„krijumčarenje migranata” znači posredovanje, u svrhu izravnog ili neizravnog stjecanja koristi, od nezakonitog ulaska osobe u državu članicu Unije koje ta osoba nije državljanin ili u njoj nema trajno boravište;
(c)
„teško kazneno djelo” znači radnja koja predstavlja kazneno djelo za koje je propisana najviša kazna oduzimanja slobode od najmanje četiri godine ili teža sankcija;
(d)
„organizirana kriminalna skupina” znači strukturirana skupina od tri ili više osoba koja postoji određeno vrijeme i djeluje zajednički s ciljem počinjenja jednog ili više teških kaznenih djela krijumčarenja migranata ili trgovanja ljudima kako bi izravno ili neizravno ostvarila korist;
(e)
„prijevoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz pod komercijalnim uvjetima bilo kojom vrstom prijevoza, tj. zračnim, morskim, željezničkim, cestovnim ili unutarnjim plovnim putovima;
(f)
„nezakonit ulazak” znači prelaženje granica bez udovoljenja uvjetima nužnim za zakonit ulazak u državu članicu primateljicu.
Članak 3.
Mjere koje se odnose na prijevoznike
1. Ne dovodeći u pitanje primjenu nacionalnih kaznenih i upravnih mjera, ako se prijevoznik bavi aktivnošću iz članka 1. stavka 1. ili je olakšava, Komisija može, putem odmah primjenjivih provedbenih akata, odlučiti poduzeti mjere protiv tog prijevoznika. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 8. stavka 2. Objavljuje se odmah u Službenom listu Europske unije.
2. Mjere iz stavka 1. nužne su i razmjerne te mogu obuhvaćati sve od navedenog:
(a)
sprečavanje širenja ili ograničavanje trenutačnog prometa na tržištu Unije;
(b)
suspenziju prava na pružanje usluga prijevoza iz Unije, u Uniju ili unutar Unije;
(c)
suspenziju prava na prelijetanje područja Unije;
(d)
suspenziju prava na opskrbu gorivom ili održavanje prijevoznih sredstava unutar Unije;
(e)
suspenziju prava na pristajanje u luke Unije i uplovljavanje u njih;
(f)
suspenziju prava na tranzit kroz područje Unije;
(g)
suspenziju dozvola ili odobrenja izdanih u skladu s pravom Unije za prometovanje unutar Unije ili za obavljanje djelatnosti međunarodnog prijevoza putnika.
Razdoblje primjene tih mjera ne smije biti dulje od jedne godine. One se prema potrebi preispituju i mogu se produljiti.
3. Države članice uzimaju u obzir mjere koje je Komisija poduzela u skladu sa stavkom 1. pri ocjenjivanju dobrog ugleda upravitelja prijevoza i prijevoznika za potrebe članka 6. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 i članka 8. Direktive 87/540/EEZ.
Članak 4.
Pravo na saslušanje
Komisija osigurava da se, prije donošenja bilo koje od mjera iz članka 3., dotičnom prijevozniku omogući da bude saslušan, uzimajući u obzir potrebu za hitnim postupanjem. Prijevoznika se može pozvati da odmah prestane sa svim aktivnostima iz članka 1. stavka 1.
Članak 5.
Postupovna pravila
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju postupci koje je potrebno slijediti za donošenje mjera iz članka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 8. stavka 3.
Članak 6.
Suradnja s trećim zemljama
Prije poduzimanja bilo kakvih mjera u skladu s člankom 3. protiv prijevoznika s poslovnim nastanom u trećim zemljama, Komisija se na odgovarajući način savjetuje s relevantnim tijelima iz te zemlje s ciljem koordiniranja njihovih djelovanja. Komisija može zatražiti od tih tijela da poduzmu sve relevantne mjere.
Članak 7.
Informiranje i prava putnika
1. Provedbeni akti koje Komisija donese na temelju članka 3. odmah se objavljuju u Službenom listu Europske unije.
2. Prijevoznici, nacionalna tijela za provedbu propisa, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa, Agencija Europske unije za željeznice, Europska agencija za pomorsku sigurnost i upravljačka tijela luka, zračnih luka, kolodvora i drugih relevantnih infrastruktura na državnom području država članica obavještavaju putnike o mjerama koje je Komisija poduzela u skladu s člankom 3. na svojim internetskim stranicama i, prema potrebi, u njihovim uredima.
3. Ova Uredba ne utječe na prava putnika na temelju uredaba (EZ) br. 261/2004, (EZ) br. 1107/2006, (EZ) br. 1371/2007, (EU) br. 181/2011 i (EU) br. 1177/2010.
4. Za potrebe tih uredaba otkazivanje prijevoza zbog mjera koje je poduzela Komisija u skladu s člankom 3. ne smatra se izvanrednim okolnostima.
Članak 8.
Postupak odbora
1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.
3. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Članak 9.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Strasbourgu,
Za Europski parlament
Za Vijeće
Predsjednik
Predsjednik