EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 10.12.2021.
COM(2021) 770 final
2021/0402(NLE)
Prijedlog
PREPORUKE VIJEĆA
o europskom pristupu mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost
{SWD(2021) 367 final}
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen izjavila je u političkim smjernicama Komisije da namjerava „ukloniti prepreke učenju i poboljšati pristup kvalitetnom obrazovanju” te naglasila važnost uključivog i kvalitetnog cjeloživotnog učenja, kako je proglašeno Europskim stupom socijalnih prava. Komisija je zatim u Programu vještina za Europu (srpanj 2020.) predložila strategiju kako bi se ljudima pomoglo da razviju vještine na tržištu rada koje se brzo mijenja te najavila novu inicijativu o mikrokvalifikacijama. Komisija je u Komunikaciji o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025. (rujan 2020.) najavila prijedlog preporuke Vijeća kako bi se pridonijelo izgradnji povjerenja u mikrokvalifikacije u Europi. U njoj je navedeno da će se preporukom nastojati do 2025. poduzeti svi potrebni koraci za mikrokvalifikacije. Mjera europskog pristupa mikrokvalifikacijama stoga je uključena u Program rada Komisije za 2021., u okviru glavnog cilja „Promicanje europskog načina života”. Prijedlog preporuke Vijeća o mikrokvalifikacijama predstavljen je zajedno s Komisijinim prijedlogom preporuke Vijeća o individualnim računima za učenje.
(1)Izazovi s kojima se treba suočiti na temelju prijedloga preporuke
Građani Europe moraju kontinuirano ažurirati svoje znanje, vještine i kompetencije kako bi se premostile razlike između njihova obrazovanja i osposobljavanja te zahtjeva tržišta rada koje se brzo mijenja.
Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 dovela je do brzog rasta potražnje za kratkim i prilagođenim mogućnostima za učenje. Ta je potražnja dovela do odgovarajućeg povećanja interesa u „mikrokvalifikacije” kojima se potvrđuju ishodi tih malih iskustava učenja.
Očekuje se da će se potražnja nastaviti tijekom oporavka od pandemije i u godinama koje slijede. Zelenom i digitalnom tranzicijom, koje su potpomognute programom financiranja u okviru instrumenta Next Generation EU, stvorena je i nova potražnja polaznika, radnika i tražitelja zaposlenja za usavršavanjem i prekvalifikacijom. Ti polaznici, radnici i tražitelji zaposlenja žele biti zapošljivi i napredovati u karijeri. Isto tako žele pristupiti daljnjim studijima i učiti za vlastiti osobni razvoj.
Različiti javni i privatni pružatelji usluga u Europi i svijetu brzo razvijaju mogućnosti za učenje manjeg opsega od onih za tradicionalne kvalifikacije kao odgovor na potražnju za fleksibilnijim oblicima obrazovanja i osposobljavanja te onima usmjerenima na polaznike. Takvo obrazovanje i osposobljavanje može se opisati kao cjeloživotno i „općeživotno”, a odvija se u različitim okruženjima (na poslu, kod kuće, među osobama koje su već zaposlene i onima koje trenutačno nisu). Mikrokvalifikacije omogućuju ciljano i fleksibilno stjecanje i priznavanje znanja, vještina i kompetencija kako bi se zadovoljile nove i nadolazeće potrebe u društvu i na tržištu rada. Važno je naglasiti da one nisu zamjena za tradicionalne kvalifikacije. Umjesto toga, mikrokvalifikacije mogu dopuniti tradicionalne kvalifikacije i služiti kao mogućnost za cjeloživotno učenje za sve. Mikrokvalifikacije su fleksibilne, što znači da ih mogu osmisliti i pružiti razni pružatelji usluga u različitim formalnim, neformalnim i informalnim okruženjima učenja.
Trenutačno ne postoje zajednička definicija mikrokvalifikacija ni standardi za njihovo opisivanje i priznavanje. Time se u pitanje dovode njihova vrijednost, kvaliteta, priznavanje, transparentnost i „prenosivost” (između sektora obrazovanja i osposobljavanja te unutar njih, na tržištu rada i među zemljama). Na taj se način ograničava povjerenje, razumijevanje, šira prihvaćenost i primjena, a to pak ograničava potencijal mikrokvalifikacija da podupiru fleksibilno učenje i razvoj karijere.
Mikrokvalifikacije se mogu koristiti i kao dio ciljanih mjera za potporu uključivosti i olakšanje pristupa obrazovanju i osposobljavanju te mogućnostima za razvoj karijere širokog spektra polaznika. Taj široki spektar polaznika uključuje skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine (kao što su osobe s invaliditetom, stariji, niskokvalificirane osobe, manjine, osobe migrantskog podrijetla, izbjeglice te osobe s manje mogućnosti zbog njihove geografske lokacije i/ili slabijeg socioekonomskog statusa). Mikrokvalifikacije se mogu koristiti i za ciljano rješavanje problema u sustavima obrazovanja i osposobljavanja te na tržištu rada, uključujući rodne i druge diskriminirajuće stereotipe (primjerice u vezi s odabirom studija i u odgojno-obrazovnim praksama i nastavnim materijalima), kako bi se podržao neometani prelazak iz škole na posao.
Cilj i područje primjene prijedloga:
Komisijin prijedlog preporuke Vijeća o mikrokvalifikacijama općenito će doprinijeti provedbi 1. i 4. načela europskog stupa socijalnih prava proširenjem mogućnosti za učenje za sve, olakšavanjem fleksibilnijih načina učenja tijekom cijelog života i podupiranjem prava na pravodobnu i prilagođenu pomoć u poboljšavanju mogućnosti za zapošljavanje ili samozapošljavanje, uključujući pravo na potporu za osposobljavanje i prekvalifikaciju.
Konkretno, prijedlogom se nastoje ostvariti sljedeći ciljevi:
·omogućiti ljudima da steknu znanje, vještine i kompetencije koji su im potrebni za uspjeh na tržištu rada i u društvu koji se mijenjaju kako bi u potpunosti ostvarili korist od socijalno pravednog oporavka od bolesti COVID-19 i pravedne tranzicije prema zelenom i digitalnom gospodarstvu,
·podržati pripravnost pružatelja mikrokvalifikacija za povećanje fleksibilnosti ponuda učenja kako bi se ljude potaklo na personalizirane načine učenja i razvoj karijere,
·poticati uključivost i jednake mogućnosti, doprinijeti postizanju otpornosti, socijalne pravednosti i blagostanja svih, u kontekstu demografskih promjena i u svim fazama gospodarskih ciklusa.
Za postizanje tih ciljeva u prijedlogu preporuke Vijeća utvrđen je europski pristup kojim se državama članicama preporučuje da:
·primijene zajedničku definiciju, standarde i ključna načela EU-a za oblikovanje, izdavanje i prenosivost mikrokvalifikacija,
·razviju ekosustav za mikrokvalifikacije,
·ostvare potencijal mikrokvalifikacija kako bi se podržalo cjeloživotno učenje i zapošljivost.
Cilj je mikrokvalifikacije razvijati, primjenjivati i uspoređivati na koherentan način među državama članicama, dionicima i različitim pružateljima usluga (od ustanova za obrazovanje i osposobljavanje do privatnih poduzeća) u različitim sektorima, područjima i zemljama.
Prijedlogom se nastoji pružiti potpora tekućem radu država članica, dionika i raznih skupina pružatelja usluga u EU-u na mikrokvalifikacijama. Prijedlogom se pružaju ključni resursi i smjernice tim pružateljima i drugima zainteresiranima za istraživanje mikrokvalifikacija. Tim će se ključnim resursima i smjernicama pružiti potpora vrijednosti, kvaliteti, priznavanju, transparentnosti, prenosivosti i primjeni mikrokvalifikacija na dosljedan i usklađen način. Stoga će se doprinijeti kulturi cjeloživotnog učenja i povećat će se zapošljivost ljudi.
Prijedlog je u potpunosti u skladu s raznolikošću i fleksibilnošću mikrokvalifikacija. Zbog toga se u njemu ne predlaže stvaranje novih sustava ili vrsta mikrokvalifikacija. Njime se nastoji podržati sposobnost država članica i pružatelja usluga da i. ostvare potencijal mikrokvalifikacija u pogledu poboljšanja cjeloživotnog učenja i ii. u potpunosti iskoriste postojeće alate za razvoj mikrokvalifikacija.
Prijedlogom se ne nastoje zamijeniti postojeći nacionalni postupci organizacije obrazovanja i osposobljavanja, zapošljavanja ili tržišta rada. Oni se dopunjuju mikrokvalifikacijama. Osim toga, prijedlog preporuke Vijeća temelji se na postojećim pravilima (i prema potrebi preporučuje njihovu prilagodbu) o administrativnim postupcima i mehanizmima upravljanja na nacionalnoj i institucionalnoj razini (npr. u pogledu osiguravanja kvalitete i postupaka priznavanja).
•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području
Predložena preporuka Vijeća usklađena je s drugim inicijativama Unije koje se odnose na cjeloživotno učenje i zapošljivost te ih dopunjuje.
Nadovezuje se na Komunikaciju o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025., Program vještina za Europu i akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava, koji je donesen 4. ožujka 2021. U tom akcijskom planu mikrokvalifikacije se smatraju inovativnim instrumentom kojim se „mogu […] olakšati fleksibilni načini učenja i poduprijeti radnici pri radu ili prelasku na drugi posao [ili životnim promjenama]”. Mikrokvalifikacije imaju ključnu ulogu i u postizanju cilja od 60 % odraslih koji sudjeluju u osposobljavanju svake godine do 2030. To je jedan od tri glavna cilja EU-a koje su čelnici EU-a pozdravili na socijalnom samitu u Portu u Izjavi iz Porta od 8. svibnja 2021. i zaključcima Europskog vijeća od 25. lipnja 2021.
Prijedlog preporuke Vijeća o mikrokvalifikacijama donijet će se istodobno s Komisijinim prijedlogom preporuke Vijeća o individualnim računima za učenje. Cilj je obiju mjera omogućiti pojedincima da razvijaju vještine koje će im se priznavati tijekom cijeloga života.
Komisija je donijela i Preporuku Komisije „Učinkovita aktivna potpora zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19” (Preporuka „EASE”). Preporukom se nastoji olakšati prelazak s jednog radnog mjesta na drugo i oporavak od pandemije bolesti COVID-19 koji donosi velik broj radnih mjesta, posebno podupiranjem mogućnosti za usavršavanje i prekvalifikaciju. Kratki tečajevi osposobljavanja, posebice oni potvrđeni mikrokvalifikacijama, u tom kontekstu mogu imati važnu ulogu u povećanju zapošljivosti radnika.
Vijeće u Rezoluciji Vijeća od 18. veljače 2021. „o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire (2021.–2030.)” poziva na:
„jačanje ključne uloge sustavâ visokog obrazovanja i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u podupiranju cjeloživotnog učenja i dopiranju do raznolikijeg studentskog tijela. Istraživanje koncepta i upotrebe mikrokvalifikacija može pomoći u proširenju mogućnosti učenja i moglo bi ojačati ulogu visokog obrazovanja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u cjeloživotnom učenju pružanjem fleksibilnijih i modularnijih mogućnosti učenja i ponudom uključivijih oblika učenja”.
Vijeće u Zaključcima Vijeća o pravičnosti i uključenosti u području obrazovanja i osposobljavanja u cilju promicanja obrazovnog uspjeha za sve poziva države članice da:
„potiču pružanje prilika za učenje svim učenicima kako bi tijekom cijelog života mogli pohađati fleksibilno obrazovanje i osposobljavanje, što obuhvaća i vrednovanje prethodnog učenja, uključujući učenje u neformalnim i informalnim okruženjima s fleksibilnim pristupom, među ostalim razmatranjem koncepta i primjene europskog pristupa mikrokvalifikacijama, ne ugrožavajući pritom temeljno načelo cjelovitih studijskih programa u okviru inicijalnog obrazovanja i osposobljavanja”.
Osim toga, naglašava da se „u okviru [visokog obrazovanja] ujedno […] može dodatno uključiti odrasle, promicati usavršavanje i prekvalifikaciju te doprinijeti cjeloživotnom učenju s pomoću fleksibilnih alternativa cjelovitim programima, razmatranjem koncepta i primjene europskog pristupa mikrokvalifikacijama”.
Vijeće u Zaključcima Vijeća o inicijativi Europska sveučilišta poziva Komisiju i države članice da „zajednički istraže potrebne korake kako bi se ispitala upotreba mikrokvalifikacija u visokom obrazovanju s ciljem proširenja mogućnosti učenja i jačanja uloge visokih učilišta u cjeloživotnom učenju”.
U Preporuci Vijeća od 24. studenoga 2020. o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost Komisija se poziva da „razmotri koncept i upotrebu mikrokvalifikacija, među ostalim u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO), zajedno s državama članicama i relevantnim dionicima, među ostalim u kontekstu savjetodavne skupine za Europski kvalifikacijski okvir, kako je predloženo u Programu vještina za Europu”.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Predložena Preporuka Vijeća u skladu je s člancima 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
U članku 165. stavku 1. UFEU-a propisuje se da Unija treba „doprinosi[ti] razvoju kvalitetnog obrazovanja poticanjem suradnje među državama članicama te, ako je to potrebno, podupiranjem i dopunjavanjem njihovih aktivnosti, pri čemu u potpunosti poštuje odgovornost država članica za nastavni sadržaj i ustroj obrazovnih sustava te njihovu kulturnu i jezičnu raznolikost”. U članku 165. stavku 2. UFEU-a nadalje je utvrđeno da će cilj djelovanja Unije u području obrazovanja djelomično biti „poticanje mobilnosti studenata i nastavnika, između ostalog, poticanjem akademskog priznavanja istovrijednosti diploma i trajanja studija”.
U članku 166. stavku 1. UFEU-a navodi se da će Unija „provodi[ti] politiku strukovnog osposobljavanja koja podupire i dopunjuje djelovanje država članica, pri čemu u cijelosti poštuje odgovornost država članica za sadržaj i ustroj strukovnog osposobljavanja”.
Člankom 149. zajedno s člankom 292. UFEU-a utvrđuje se pravna osnova za usklađenu strategiju zapošljavanja te za promicanje kvalificirane, obrazovane i prilagodljive radne snage. U članku 149. predviđa se donošenje „mjere namijenjene poticanju suradnje među državama članicama i podupiranju njihovog djelovanja u području zapošljavanja inicijativama koje su usmjerene na razvijanje razmjena podataka i najboljih praksi, pružanje usporednih analiza i savjeta te promicanje inovativnih pristupa i ocjenu iskustava, a posebice korištenjem pilot-projekata”.
Ovim se Prijedlogom u potpunosti poštuje odgovornost država članica za organizaciju vlastitog sustava obrazovanja i osposobljavanja (uključujući nastavni sadržaj te njihovu kulturnu i jezičnu raznolikost) te organizaciju zapošljavanja i tržišta rada. Prijedlogom se odražavaju komplementarna i potporna uloga EU-a te dobrovoljna priroda europske suradnje u tim sustavima. Inicijativom se u potpunosti poštuju nadležnosti Unije.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Ovim se Prijedlogom nastoje poduprijeti i poboljšati tekuće istraživanje i razvoj mikrokvalifikacija u državama članicama, uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti iz članka 5. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) jer se odluke o opsegu i obliku provedbe prepuštaju državama članicama.
Države članice u potpunosti su i prvenstveno odgovorne za nastavni sadržaj i organizaciju vlastitih sustava obrazovanja, osposobljavanja, zapošljavanja i tržišta rada. Međutim, mikrokvalifikacije se zbog različitih pristupa njihovoj definiciji, obliku i drugim karakteristikama uvelike razlikuju među nacionalnim i sektorskim granicama. Zajedničkim pristupima razvoju i upotrebi mikrokvalifikacija na razini EU-a mogu se poduprijeti i poboljšati nastojanja na nacionalnoj razini. Tim zajedničkim pristupima ujedno se može izgraditi povjerenje među državama članicama i dionicima. Stoga je važno o tim zajedničkim pristupima postići dogovor kako bi se izbjeglo širenje definicija i standardâ za mikrokvalifikacije, što bi ugrozilo njihovu kvalitetu, transparentnost, prekograničnu usporedivost, priznavanje i prenosivost na cijelom jedinstvenom tržištu EU-a.
Potrebna je i inicijativa EU-a u tom području kako bi se omogućila uzlazna socioekonomska konvergencija u ekonomskoj i monetarnoj uniji te, u širem smislu, u EU-u. S obzirom na to da se potražnja za vještinama brzo mijenja unutar sektora i među njima, a na neke znatno utječe zelena i digitalna tranzicija, povećanjem pristupa mogućnostima osposobljavanja može se poboljšati i otpornost tržišta rada na krizne situacije kao što je ona uzrokovana bolešću COVID-19.
•Proporcionalnost
Ovaj je prijedlog u skladu s načelom proporcionalnosti iz članka 5. stavka 4. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).
Ni sadržaj ni oblik ovog Prijedloga preporuke Vijeća ne izlaze iz okvira onoga što je potrebno za ostvarenje njegovih ciljeva. Predložene mjere razmjerne su ciljevima koji se žele postići jer se njima poštuju prakse država članica i raznolikost nacionalnih sustava. Nadalje, sve obveze koje će države članice preuzeti dobrovoljne su prirode i svaka država članica samostalno odlučuje o svojem pristupu. Prijedlogom se podupire istraživanje mikrokvalifikacija koje je u mnogim državama članicama već u tijeku. Prijedlogom se uzima u obzir diferencirani pristup kojim se odražavaju različita gospodarska, financijska i društvena stanja u državama članicama i njihovi različiti sustavi obrazovanja, osposobljavanja, zapošljavanja i tržišta rada.
• Odabir instrumenta
Kako bi se ostvarili prethodno navedeni ciljevi, UFEU-om, a posebno njegovim člankom 165. stavkom 4., člankom 166. stavkom 4. te člankom 149. u kombinaciji s člankom 292., predviđa se da Vijeće donosi preporuke na temelju prijedloga Komisije. Preporuka Vijeća prikladan je instrument u području obrazovanja, osposobljavanja, zapošljavanja i tržišta rada, u kojima je EU odgovoran za podršku. To je instrument koji se često upotrebljava za djelovanje EU-a u tim područjima. Kao pravni instrument preporuka Vijeća ukazuje na predanost država članica uključenim mjerama te je snažna politička osnova za suradnju u tim područjima, uz potpuno poštovanje nadležnosti država članica.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA
•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva
•Savjetovanja s dionicima
Europska komisija provela je opsežno savjetovanje tijekom 2020. i 2021. kako bi prikupila stajališta dionika. Nakon što su od stručnjaka u tom području prikupljene početne povratne informacije, 2020. i 2021. provedena su 53 ciljana savjetovanja kako bi se osiguralo sudjelovanje svih zainteresiranih dionika i javnosti.
Važna faza u tom savjetovanju bila je otvoreno javno savjetovanje od travnja do srpnja 2021., tijekom kojeg je primljeno više od 500 odgovora iz 43 zemlje i više od 90 dokumenata o stajalištu.
Tijekom tog postupka savjetovanja Europska komisija radila je na procjeni onoga što je poduzeto za razvoj mikrokvalifikacija na nacionalnoj razini i razini EU-a.
Sve kategorije dionika općenito su se složile da je potrebno razviti europski pristup mikrokvalifikacijama. Međutim, konkurentski interesi i perspektive pojavili su se u vezi s nizom aspekata kao što su: i. radna definicija mikrokvalifikacija; ii. osiguravanje kvalitete i fleksibilnost; i iii. uloga mikrokvalifikacija.
Definiciju mikrokvalifikacija koju je Komisija navela na savjetovanju podržala je velika većina dionika. Neki prijedlozi uključivali su upućivanje na mikrokvalifikacije kao „mali volumen učenja” umjesto „kratko iskustvo učenja” kako bi se definiciju moglo osloboditi povezanosti s vremenskim razdobljem. Predloženi standardni element opisa mikrokvalifikacije dobro je prihvatila i većina ispitanika, koji su svaki predloženi standard smatrali bitnim ili preporučenim.
Dionici su smatrali da je predlaganje koherentnog pristupa mikrokvalifikacijama na razini EU-a primarna uloga Unije u tom kontekstu. Smatrali su i da je posebno primjereno da EU osigura pravedne i transparentne postupke priznavanja te pruži jasnu definiciju mikrokvalifikacija.
•Prikupljanje i primjena stručnog znanja
Prijedlog se temelji na širokom rasponu izvješća i studija o usavršavanju i prekvalifikaciji. Prijedlogom se u obzir uzima i učinak bolesti COVID-19 te digitalne i zelene tranzicije na sustave obrazovanja i osposobljavanja te zapošljivost. Poseban doprinos ovoj inicijativi dali su: i. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, ii. Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja, iii. Europska zaklada za osposobljavanje, iv. relevantni projekti u okviru programa Erasmus+, v. izvješće mreže stručnjaka koji rade na socijalnoj dimenziji obrazovanja i osposobljavanja (NESET) te vi. izvješće savjetodavne skupine o ulozi mikrokvalifikacija u visokom obrazovanju. Te su informacije uključene u popratni radni dokument službi Komisije
•Procjena učinka
Procjena učinka nije provedena i. jer se aktivnostima dopunjuju inicijative države članice, ii. jer su predložene aktivnosti dobrovoljne prirode i iii. s obzirom na područje primjene očekivanih učinaka. Razvoj prijedloga temelji se na posebnim studijama, savjetovanju s državama članicama, javnom savjetovanju i mnogim namjenskim savjetovanjima s dionicima.
U popratnom radnom dokumentu službi Komisije opisuje se širok raspon rezultata nedavnih istraživanja te mišljenja i iskustva europskih dionika kako bi se podržala predložena preporuka. Radni dokument službi sadržava i primjere postojećih politika i projekata u tom području koje se brzo razvija.
•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa
•Temeljna prava
Ovom se preporukom Vijeća poštuju temeljna prava. Njome se promiču načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, točnije pravo na obrazovanje, pravo na pristup strukovnom i trajnom osposobljavanju (članak 14.) i pravo na zaštitu osobnih podataka (članak 8.).
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Ova inicijativa neće zahtijevati dodatna sredstva iz proračuna EU-a.
5.OSTALI ELEMENTI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Kako bi poduprla provedbu, Komisija u suradnji s državama članicama predlaže razvoj posebnih smjernica, priručnika i drugih konkretnih materijala. Oni će se temeljiti na dokazima, aktivnostima uzajamnog učenja i utvrđenim dobrim praksama. Državama članicama preporučit će se da što prije provedu načela iz preporuke i dostave plan u kojem će utvrditi odgovarajuće mjere koje će poduzeti na nacionalnoj razini. Komisija namjerava izvješćivati o primjeni preporuke putem relevantnih okvira Unije za praćenje i izvješćivanje.
•Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)
•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga
U preporuci se predlažu smjernice i mjere koje države članice mogu provesti kako bi se poboljšala kvaliteta, transparentnost i primjena malih iskustava učenja koja vode do mikrokvalifikacija. U prijedlogu se navodi niz preporuka za države članice koje su u skladu s nacionalnim prioritetima i okolnostima. Prijedlogom se isto tako Komisija poziva da podupre države članice i dionike, posebno olakšavanjem suradnje i razvojem praktičnih smjernica i alata za potporu razvoju i upotrebi mikrokvalifikacija. Preporukom se utvrđuje i obveza Europske komisije da dopuni i podrži mjere država članica u tom području.
U točkama 1. i 2. preporučuje se da države članice donesu europski pristup mikrokvalifikacijama kako bi se: i. proširile mogućnosti za učenje za ljude; ii. podržala pripravnost pružatelja mikrokvalifikacija; iii. poticale uključivost i jednake mogućnosti. Mikrokvalifikacijama bi se doprinijelo i postizanju cilja od 60 % svih odraslih koji sudjeluju u osposobljavanju, kako je utvrđeno u akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava koji su pozdravili čelnici EU-a.
U točkama 3. i 4. jasno se navodi da je područje primjene prijedloga uspostaviti zajednički europski pristup za osiguravanje mikrokvalifikacija. Taj zajednički pristup uključivat će definiciju mikrokvalifikacija i smjernice za oblikovanje, izdavanje i opis mikrokvalifikacija.
Točka 5. sadržava definicije za potrebe preporuke.
U točki 6. preporučuje se da države članice donesu elemente „standarda Unije” kako bi se opisali mikrokvalifikacija i načela Unije za oblikovanje i izdavanje mikrokvalifikacija kako je utvrđeno u prilozima I. i II.
U točkama od 7. do 10. utvrđuju se mjere za razvoj „ekosustava za mikrokvalifikacije” u okviru sustava obrazovanja i osposobljavanja, tržišta rada i društva koji se mijenjaju.
U točkama od 11. do 15. daju se preporuke u pogledu primjene mikrokvalifikacija u sustavima obrazovanja i osposobljavanja, politikama usmjerenima na razvoj vještina te politikama zapošljavanja i aktivnog tržišnog rada koje mogu zadovoljiti potrebe širokog spektra polaznika, radnika, tražitelja zaposlenja i drugih kako bi u potpunosti mogli ostvariti korist od socijalno pravednog oporavka od bolesti COVID-19 i pravedne tranzicije na zeleno i digitalno gospodarstvo.
Osim toga, u prijedlogu se predlaže promicanje upotrebe mikrokvalifikacija kako bi se određenim ciljnim skupinama pomoglo da se vrate na tržište rada, posebno primateljima minimalnog dohotka te dugotrajno nezaposlenim i niskokvalificiranim osobama. Predlaže se i promicanje upotrebe mikrokvalifikacija za samozaposlene osobe i radnike koji rade putem platformi, a koji možda nemaju pristup tradicionalnom obrazovanju i osposobljavanju, ali im je radi napretka u karijeri potrebna ciljana potpora. Mikrokvalifikacije se mogu upotrebljavati i za prepoznavanje ishoda osposobljavanja koje je obvezno ili potrebno za određena radna mjesta i zanimanja, primjerice prva pomoć, ručno upravljanje i upravljanje strojevima za posebne poslove i profesije.
U točkama od 16. do 19. pozdravlja se namjera Komisije da podrži razvoj i upotrebu mikrokvalifikacija: i. razvojem i prilagodbom alata i usluga EU-a; ii. podupiranjem suradnje između država članica i dionikâ; iii. razvojem platforme Europass; i iv. podupiranjem daljnjih istraživanja o primjeni europskog pristupa mikrokvalifikacijama.
Provedba će se temeljiti na postojećim alatima EU-a kojima se podupiru potrebe pojedinaca i organizacija, uključujući Europass i digitalne vjerodajnice Europassa za učenje, kako bi se poduprla prenosivost i autentičnost mikrokvalifikacija. Provedba će se temeljiti i na inicijativi za europsku studentsku iskaznicu, kojom će se studentima omogućiti elektronička i sigurna razmjena ishoda mikrokvalifikacija s drugim ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje. Naposljetku, prihvaćanje kratkih iskustava učenja koja vode do mikrokvalifikacija olakšat će se programima i instrumentima financiranja EU-a.
U točkama od 20. do 22. utvrđuju se mehanizmi izvješćivanja za provedbu preporuke.
U popratnom radnom dokumentu službi Komisije opisuje se širok raspon rezultata nedavnih istraživanja te mišljenja i iskustva europskih dionika kako bi se podržala predložena preporuka. Radni dokument službi sadržava i primjere postojećih politika i projekata u tom području koje se brzo razvija.
2021/0402 (NLE)
Prijedlog
PREPORUKE VIJEĆA
o europskom pristupu mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 149., 165., 166. i 292.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
budući da:
(1)Sve veći broj građana Europe mora osuvremeniti svoje znanje, vještine i kompetencije kako bi se premostile razlike između njihova formalnog obrazovanja i potreba društva i tržišta rada koji se brzo mijenjaju. Oporavak od pandemije bolesti COVID-19 te digitalna i zelena tranzicija ubrzali su promjene u načinu života, učenja i rada. Pandemija je naštetila izgledima za razvoj karijere mladih i odraslih. Osim toga, povećala se nezaposlenost, a oštećena je i fizička, mentalna i emocionalna dobrobit stotine milijuna ljudi u Europi.
(2)Nedovoljna ponuda odgovarajućih vještina na tržištu rada EU-a jedan je od glavnih izazova s kojima se suočavaju europska poduzeća i poslodavci. Radnici su istodobno suočeni s dosad neviđenim promjenama u organizaciji rada. Osim toga, profili zadataka i zahtjevi u pogledu vještina iz temelja se mijenjaju zbog digitalne i zelene tranzicije. Kako je navedeno u Odluci Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja, države članice „svima bi trebale pomoći da predviđaju potrebe tržišta rada i bolje im se prilagode, posebice kontinuiranim usavršavanjem i prekvalifikacijom”. To je ključno kako bi radnici odgovorili na potrebe svojeg trenutačnog radnog mjesta ili prešli na nova radna mjesta i sektore koji se šire, kao što su zeleni i digitalni sektor, posebno u kontekstu starenja stanovništva.
(3)Ljudima je potreban pristup kvalitetnom poučavanju i učenju na različite načine i u različitim okruženjima kako bi razvili osobne, društvene, kulturne i stručne kompetencije. Sustavi obrazovanja i osposobljavanja moraju postati fleksibilniji i pronaći rješenja kako bi se širem rasponu profila omogućilo pristupačnije i uključivije učenje usmjereno na polaznika. Neformalni pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja isto tako nastoje uzeti u obzir tu potrebu tako što pružaju nove i inovativne mogućnosti za usavršavanje i prekvalifikaciju.
(4)Djelotvorna kultura cjeloživotnog učenja ključna je kako bi svi imali vještine koje su im potrebne za uspjeh u društvu, na tržištu rada i u privatnom životu. Ključno je da ljudi tijekom cijelog života imaju pristup kvalitetnom i relevantnom obrazovanju i osposobljavanju, usavršavanju i prekvalifikaciji. Mogućnosti za cjeloživotno učenje trebale bi biti dio dugoročne strategije ustanova za obrazovanje i osposobljavanje kako bi se poboljšala njihova prilagodljivost potrebama poslodavaca i polaznika koje se brzo mijenjaju. Time bi se usavršavanje i prekvalifikacija omogućili raznolikijoj skupini polaznika (uključujući osobe s diplomom tih ustanova i druge polaznike obrazovanja odraslih). Visoka učilišta, ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te drugi pružatelji mikrokvalifikacija moraju surađivati kako bi brzo primijenili najnovije rezultate istraživanja u oblikovanju i ažuriranju mogućnosti za učenje.
(5)Mikrokvalifikacije mogu doprinijeti potvrdi ishoda tih malih i prilagođenih iskustava učenja. Njima se omogućuje ciljano, fleksibilno stjecanje znanja, vještina i kompetencija kako bi se zadovoljile nove i nadolazeće potrebe u društvu i na tržištu rada, ali se ne zamjenjuju tradicionalne kvalifikacije. Mikrokvalifikacije mogu osmisliti i pružiti različiti pružatelji usluga u različitim okruženjima učenja (bez obzira na to radi li se o formalnom, neformalnom ili informalnom okruženju).
(6)Iako se mikrokvalifikacije sve više upotrebljavaju, u Europi za njih ne postoje zajednička definicija ili standardi. Zbog toga su razumijevanje i primjena mikrokvalifikacija ograničeni i stoga se narušava potencijal mikrokvalifikacija za olakšavanje fleksibilnog učenja i razvoja karijere.
(7)U prvom načelu europskog stupa socijalnih prava navodi se da svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno ući na tržište rada u cijeloj Europskoj uniji. U četvrtom načelu europskog stupa socijalnih prava navodi se da svi imaju pravo na pravovremenu i prilagođenu pomoć u poboljšavanju izgleda za zapošljavanje ili samozapošljavanje. To pravo na pomoć uključuje pravo na potporu pri osposobljavanju i prekvalifikaciji. U akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava mikrokvalifikacije se smatraju inovativnim instrumentom kojim se „mogu […] olakšati fleksibilni načini učenja i poduprijeti radnici pri radu ili prelasku na drugi posao”. Mikrokvalifikacije mogu pridonijeti postizanju glavnih ciljeva EU-a koje treba ostvariti do 2030., uključujući cilj da 60 % svih odraslih osoba svake godine sudjeluje u osposobljavanju i da se ostvari stopa zaposlenosti od najmanje 78 %. Oba cilja pozdravili su čelnici EU-a, socijalni partneri i civilno društvo na samitu u Portu, a potom i Europsko vijeće 25. lipnja 2021.
(8)Komisija je usporedno s akcijskim planom donijela Preporuku o „učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19” (Preporuka „EASE”). U toj se preporuci državama članicama daju konkretne političke smjernice za izradu usklađenih paketa politika kako bi se olakšao prelazak s jednog radnog mjesta na drugo i potaknuo oporavak od pandemije bolesti COVID-19 koji donosi velik broj radnih mjesta. Političkim smjernicama obuhvaćene su mogućnosti za usavršavanje i prekvalifikaciju te mjere potpore.
(9)Među 12 vodećih mjera Programa vještina za Europu najavljena je i nova inicijativa o europskom pristupu mikrokvalifikacijama. Cilj je te nove inicijative poduprijeti kvalitetu, transparentnost i primjenu mikrokvalifikacija u cijelom EU-u. U tom je programu vještina najavljena i inicijativa o individualnim računima za učenje kako bi se premostili postojeći nedostaci u pristupu osposobljavanju radno sposobnih odraslih osoba, a ljudima omogućilo da se uspješno prilagode promjenama na tržištu rada. Mikrokvalifikacije se mogu koristiti kao dio osposobljavanja dostupnog ljudima kako bi se poduprlo funkcioniranje tih individualnih računa za učenje.
(10)U Komunikaciji o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025. najavljeno je da će Komisija raditi na razvoju europskog pristupa mikrokvalifikacijama kako bi se proširile mogućnosti za učenje i ojačala uloga koju u cjeloživotnom učenju imaju visoka učilišta i ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje.
(11)U Preporuci o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost Vijeće je pozvalo Komisiju „razmotri koncept i upotrebu mikrokvalifikacija”.
(12)U Zaključcima Vijeća o inicijativi Europska sveučilišta – Povezivanje visokog obrazovanja, istraživanja, inovacija i društva: otvaranje puta prema novoj dimenziji europskog visokog obrazovanja ističe se da bi „mikrokvalifikacije […] mogle biti korisne u ostvarivanju više prilika za učenje prilagođenih netradicionalnim polaznicima i potražnji za novim vještinama na tržištu rada; omogućivanje fleksibilnijeg i modularnijeg iskustva učenja; podupiranje pristupa visokom obrazovanju te uključivanje polaznika, neovisno o njihovim prethodnim kvalifikacijama ili dosadašnjem obrazovanju, promicanjem prilika za nadogradnju vještina i usvajanje novih vještina, uz osiguravanje kvalitetnog obrazovanja”.
(13)Ministri obrazovanja europskog prostora visokog obrazovanja obvezali su se u Priopćenju iz Rima o međuvladinom Bolonjskom procesu pomoći svojim visokim učilištima da: i. obogate ponudu učenja i ii. uvedu inovacije u nastavni sadržaj i načine pružanja obrazovanja. Mnoga visoka učilišta osim cjelovitih studijskih programa nude ili planiraju ponuditi manje jedinice učenja. Tim manjim jedinicama polaznicima će se omogućiti da razviju ili ažuriraju svoje kulturne, profesionalne i transverzalne vještine i kompetencije u različitim fazama života. Suradnjom u okviru Bolonjskog procesa istražit će se kako se i u kojoj mjeri te manje i fleksibilnije jedinice učenja, uključujući one koje vode do mikrokvalifikacija, mogu definirati, razviti, provesti i prepoznati upotrebom zajedničkih alata.
(14)Sustavi obrazovanja i osposobljavanja trebali bi biti prilagođeni različitim individualnim potrebama, sposobnostima i kapacitetima svih polaznika. Svima bi trebali ponuditi mogućnosti za učenje, među ostalim u neformalnom i informalnom okruženju, kako je naglašeno u Zaključcima Vijeća o pravičnosti i uključenosti u području obrazovanja i osposobljavanja. Dobro osmišljene mikrokvalifikacije mogu se koristiti kao dio ciljanih mjera za potporu uključivosti i pristupačnosti obrazovanja i osposobljavanja za širi spektar polaznika. Taj široki spektar polaznika uključuje skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine (kao što su osobe s invaliditetom, stariji, niskokvalificirane osobe, manjine, osobe migrantskog podrijetla, izbjeglice te osobe s manje mogućnosti zbog njihove geografske lokacije i/ili slabijeg socioekonomskog statusa). Mikrokvalifikacije se mogu upotrijebiti i za sprečavanje ranog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja te za potporu prelasku iz škole na posao. Zbog očekivanog rasta broja izbjeglica i podnositelja zahtjeva za azil bit će potrebno izraditi strategije za djelotvornu integraciju tih skupina u sustave obrazovanja, osposobljavanja i rada. Smjernicama i uzajamnim učenjem u cijelom EU-u pri osmišljavanju mikrokvalifikacija može se promicati uključivost i osigurati da polaznici iz svih društvenih skupina imaju pristup tim pogodnostima.
(15)Mikrokvalifikacijama se isto tako mogu podržati stručno usavršavanje i mobilnost ljudi u nestandardnim oblicima rada, kao što su oni u ekonomiji platformi. Ljudi koji rade putem platformi imaju mali pristup osposobljavanju zbog statusa samozaposlene osobe.
(16)Mikrokvalifikacije mogu imati aktivnu ulogu u provedbi političkih inicijativa EU-a za unapređenje digitalne i zelene tranzicije. Mikrokvalifikacijama se mogu i. poduprijeti ciljevi ažuriranog akcijskog plana za digitalno obrazovanje kako bi se doprinijelo pružanju fleksibilnih i pristupačnih mogućnosti za učenje digitalnih vještina; i ii. ostvariti ciljevi Komisijina plana „Digitalni kompas 2030.” za stvaranje stanovništva s digitalnim vještinama i visokokvalificiranih digitalnih stručnjaka u Europi do 2030. Mikrokvalifikacije mogu pridonijeti i u ostvarivanju „europskog zelenog plana”, strategije rasta kojom Europa nastoji preobraziti svoje gospodarstvo i društvo te ih postupno učiniti održivijima.
(17)Preporukom Vijeća o Europskome kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje predviđa se zajednički referentni okvir koji će pojedincima i organizacijama pomoći usporediti različite kvalifikacijske sustave i razine kvalifikacija iz tih sustava. Europski kvalifikacijski okvir je europski okvir otvoren za sve vrste i razine kvalifikacija. Europski kvalifikacijski okvir otvoren je i za mikrokvalifikacije koje su uključene u nacionalne kvalifikacijske okvire.
(18)Preporukom Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja države članice pozvane su da do 2018. uspostave, prema nacionalnim okolnostima i posebnostima te prema potrebi, mehanizme za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja. Ti mehanizmi za vrednovanje znače da se znanje, vještine i kompetencije stečeni neformalnim i informalnim učenjem mogu vrednovati. Ti mehanizmi za vrednovanje ljudima omogućuju i da steknu cjelovitu ili, ako je primjenjivo, djelomičnu kvalifikaciju. U evaluaciji Preporuke iz 2020. poziva se da se čvršće povežu vrednovanje i mikrokvalifikacije.
(19)Odlukom (EU) 2018/646 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o zajedničkom okviru za pružanje boljih usluga za vještine i kvalifikacije (Europass) utvrđuje se osnova za pružanje internetskih alata kako bi ljudi mogli upravljati svojom karijerom i cjeloživotnim učenjem s pomoću usluga autentifikacije za svjedodžbe kojima će mikrokvalifikacije postati prenosive.
(20)Relevantnost, razvoj i ažuriranje mikrokvalifikacija ovise o: i. suradnji među nacionalnim nadležnim tijelima, organizacijama obrazovanja i organizacijama osposobljavanja; i ii. sektorskom i međuindustrijskom socijalnom dijalogu (koji bi trebao uključivati organizacije koje predstavljaju radnike i poslodavce iz privatnog i javnog sektora, mala i srednja poduzeća (MSP-ove) te stručno i rukovodeće osoblje).
(21)Ovom se Preporukom u potpunosti poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,
DONIJELO JE OVU PREPORUKU:
Ciljevi
1.Državama članicama preporučuje se da donesu europski pristup mikrokvalifikacijama radi:
(a)omogućivanja pojedincima da steknu znanje, vještine i kompetencije koji su im potrebni za uspjeh na tržištu rada i u društvu koji se mijenjaju kako bi u potpunosti ostvarili korist od socijalno pravednog oporavka i pravedne tranzicije prema zelenom i digitalnom gospodarstvu;
(b)podrške pripravnosti pružatelja mikrokvalifikacija za povećanje transparentnosti i fleksibilnosti ponuda učenja kako bi se pojedince potaklo na personalizirane načine učenja i razvoj karijere;
(c)poticanja uključivosti i jednakih mogućnosti te doprinosa postizanju otpornosti, socijalne pravednosti i blagostanja svih, u kontekstu demografskih promjena i u svim fazama gospodarskih ciklusa.
2.Države članice trebale bi koristiti mikrokvalifikacije kao alat koji će im pomoći da postignu cilj od 60 % svih odraslih koji svake godine sudjeluju u osposobljavanju, kako je utvrđeno u akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava koji su pozdravili čelnici EU-a.
Područje primjene
3.Ovom Preporukom obuhvaćene su mikrokvalifikacije i politike kojima se može podržati njihovo djelotvorno oblikovanje i upotreba.
4.Mikrokvalifikacije se mogu koristiti za dopunu i jačanje ekosustava obrazovanja, osposobljavanja, cjeloživotnog učenja i zapošljivosti. Cilj mjera navedenih u ovoj Preporuci nije zamijeniti ili narušiti početno obrazovanje, visoko obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje ili tradicionalne kvalifikacije. Prijedlogom se uspostavlja zajednički europski pristup aktualnom i novom pružanju mikrokvalifikacija u Europskoj uniji te se utvrđuju definicija i smjernice za oblikovanje, izdavanje i opis mikrokvalifikacija kako bi se poboljšala njihova kvaliteta, transparentnost i prihvaćanje.
Definicije
5.Za potrebe ove Preporuke primjenjuju se sljedeće definicije:
(a)„mikrokvalifikacija” znači ishod učenja koji je polaznik stekao na temelju malog opsega učenja. Ti se ishodi učenja vrednuju prema transparentnim i jasno definiranim standardima. Programi kojima se stječu mikrokvalifikacije oblikovani su tako da polazniku pruže određena znanja, vještine i kompetencije koje odgovaraju društvenim, osobnim i kulturnim potrebama ili potrebama tržišta rada. Mikrokvalifikacije su u vlasništvu polaznika, mogu se dijeliti i prenosive su. Mogu biti samostalne ili se mogu kombinirati u svjedodžbe više razine. Temelje se na osiguravanju kvalitete u skladu s dogovorenim standardima u relevantnom sektoru ili području aktivnosti;
(b)„pružatelji mikrokvalifikacija” znači svi akteri, uključujući ustanove i organizacije za obrazovanje i osposobljavanje, socijalne partnere (npr. organizacije koje predstavljaju radnike i poslodavce), poslodavce i industriju, organizacije civilnog društva i nacionalna tijela, koji osmišljavaju, pružaju i izdaju mikrokvalifikacije za formalno, neformalno i informalno učenje;
(c)„okruženje učenja” znači različite fizičke, internetske, kombinirane, virtualne i digitalne lokacije, kontekst i kulture u kojima ljudi uče, uključujući sva okruženja u kojima se formalno, neformalno i informalno učenje mogu pojaviti;
(d)„formalno učenje” znači učenje koje se odvija u organiziranom i strukturiranom okruženju posebno namijenjenom učenju te u pravilu vodi do dodjele kvalifikacije, obično u obliku svjedodžbe ili diplome; uključuje sustave općeg obrazovanja, početnog i tercijarnog strukovnog osposobljavanja te visokog obrazovanja;
(e)„neformalno učenje” znači učenje koje se odvija izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja putem planiranih aktivnosti u smislu ciljeva i trajanja učenja te u kojem je prisutan neki oblik podrške u učenju;
(f)„informalno učenje” znači učenje koje proizlazi iz svakodnevnih aktivnosti i iskustava i koje nije organizirano ni strukturirano u smislu ciljeva i trajanja učenja ili podrške učenju; iz perspektive osobe koja uči može biti nenamjerno;
(g)„prenosivost” znači mogućnost vlasnika svjedodžbe da svoje mikrokvalifikacije pohrani u sustav po vlastitom izboru, da dijeli svjedodžbu sa strankom po vlastitom izboru (nacionalnom ili transnacionalnom) te da sve stranke u razmjeni mogu razumjeti sadržaj i provjeriti vjerodostojnost svjedodžbe;
(h)„kombiniranje” znači mogućnost da se različite mikrokvalifikacije kombiniraju i logički nadovezuju jedna na drugu;
(i)„vrednovanje” znači postupak ili metoda koja se upotrebljava za evaluaciju, mjerenje i opis vještina pojedinaca stečenih u okviru formalnog, neformalnog ili informalnog učenja. Vrednovanje može potvrditi treća strana, sam polaznik (samoprocjena), ili oboje.
Definicija i standardni elementi Unije za opis mikrokvalifikacije
6. Države članice trebale bi donijeti:
(a)definiciju mikrokvalifikacija kako je utvrđeno u točki 5.a;
(b)standardne elemente Unije za opis mikrokvalifikacija (kako je opisano u Prilogu I.), uključujući sljedeće obvezne elemente:
(1)identifikaciju polaznika;
(2)naziv mikrokvalifikacije;
(3)državu/regiju izdavatelja;
(4)tijelo koje je dodijelilo mikrokvalifikaciju;
(5)datum izdavanja;
(6)ishode učenja;
(7)nominalno radno opterećenje potrebno za ostvarivanje ishoda učenja (u ECTS bodovima, kad je moguće);
(8)razinu (prema potrebi i ciklus) iskustva učenja koje vodi do mikrokvalifikacije (Europski kvalifikacijski okvir, Kvalifikacijski okvir u europskom prostoru visokog obrazovanja), ako postoji;
(9)vrstu vrednovanja;
(10)oblik sudjelovanja u aktivnosti učenja;
(11)vrstu osiguravanja kvalitete koje se upotrebljava za podupiranje mikrokvalifikacije;
(c)načela Unije za oblikovanje i izdavanje mikrokvalifikacija (kako je opisano u Prilogu II.).
Razvoj ekosustava za mikrokvalifikacije
7.Države članice trebale bi olakšati postojeći i novi razvoj mikrokvalifikacija unutar okruženja formalnog učenja, među ostalim tako da:
(a)podupiru istraživanja uloge mikrokvalifikacija koja provode visoka učilišta kako bi se različitim polaznicima ponudile mogućnosti za učenje, osobito proširenjem privlačnih i uključivih ponuda aktivnosti cjeloživotnog učenja te onih usmjerenih na polaznike, među ostalim u okviru aktivnosti europskih sveučilišnih saveza;
(b)podupiru pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u istraživanju uloge mikrokvalifikacija u trajnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kako bi se pružila potpora usavršavanju i prekvalifikaciji odraslih, među ostalim aktivnostima centara strukovne izvrsnosti za strukovno obrazovanje i osposobljavanje;
(c)osiguraju dostupnost javnog financiranja za razvoj i pružanje malih programa obrazovanja i osposobljavanja koji vode do mikrokvalifikacija, na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja, uzimajući u obzir institucionalnu autonomiju kako bi se omogućila raznolikost i kreativnost.
8.Države članice trebale bi poduprijeti postojeći i novi razvoj mikrokvalifikacija unutar neformalnog i informalnog okruženja učenja, među ostalim:
(a)podrškom pružanju i osmišljavanju mikrokvalifikacija, među ostalim dostupnošću javnog financiranja, koje pružaju pružatelji usluga koji nisu navedeni u točki 7. (to su: poduzeća, socijalni partneri, organizacije civilnog društva, lokalna tijela i privatni pružatelji usluga);
(b)promicanjem razvoja mikrokvalifikacija koje su predstavnici poslodavaca i zaposlenika osmislili i odobrili u okviru socijalnog dijaloga;
(c)prilagodbom postupaka priznavanja prethodnog učenja i vrednovanja neformalnog i informalnog učenja kako bi se omogućila dodjela mikrokvalifikacija.
9.Države članice potiču se da podupiru kvalitetu i transparentnost mikrokvalifikacija, među ostalim:
(a)primjenom, prilagodbom i razvojem mehanizama osiguravanja kvalitete za mikrokvalifikacije koje su izdale različite vrste pružatelja usluga;
(b)podupiranjem upotrebe sustava „informacija o vještinama” za analizu potreba tržišta rada i demografskih promjena tako da se može utvrditi svaka potreba za razvoj ili ažuriranje mikrokvalifikacija;
(c)osiguravanjem da pružatelji usluga objave kataloge mikrokvalifikacija koje nude, uključujući, prema potrebi, svoju politiku prepoznavanja mikrokvalifikacija koje su izdali drugi pružatelji;
(d)integracijom mikrokvalifikacija u nacionalne kvalifikacijske okvire i sustave, prema potrebi.
10.Države članice trebale bi promicati i podržavati djelotvornu suradnju, upravljanje i partnerstva između: i. ustanova obrazovanja i osposobljavanja; ii socijalnih partnera; iii. poslodavaca i industrije; iv. organizacija civilnog društva; i v. nacionalnih tijela. Tom suradnjom, upravljanjem i partnerstvom trebalo bi utvrditi potrebe za mikrokvalifikacijama, zajednički ih razviti i ažurirati.
Ostvarivanje potencijala mikrokvalifikacija
11.Države članice trebale bi integrirati mikrokvalifikacije u sustave obrazovanja i osposobljavanja te u politike usmjerene na razvoj vještina, među ostalim:
(a)uključivanjem mikrokvalifikacija u nacionalne kataloge tečajeva obrazovanja i osposobljavanja koji se nude;
upotrebom mikrokvalifikacija kako bi se poboljšao pristup obrazovanju i osposobljavanju svih polaznika, uključujući one iz skupina u nepovoljnom položaju i ranjivih skupina (kao što su osobe s invaliditetom, stariji, niskokvalificirane osobe, manjine, osobe migrantskog podrijetla, izbjeglice te osobe s manje mogućnosti zbog njihove geografske lokacije i/ili slabijeg socioekonomskog statusa);
upotrebom mikrokvalifikacija za podršku prelasku s višeg sekundarnog obrazovanja ili obrazovanja i osposobljavanja na tercijarno obrazovanje i završetak programa visokog obrazovanja;
(d)upotrebom mikrokvalifikacija kao dodatnog sredstva za poboljšanje osnovnih i naprednih digitalnih vještina i kompetencija širokog spektra polaznika, u skladu s Akcijskim planom za digitalno obrazovanje;
(e)upotrebom mikrokvalifikacija za potporu razvoju poučavanja o okolišnoj održivosti, kao dio nacionalne provedbe Preporuke Vijeća o učenju za okolišnu održivost;
(f)promicanjem upotrebe mikrokvalifikacija među ustanovama obrazovanja i osposobljavanja i drugim pružateljima usluga, u suradnji s okolnim ekosustavom znanja i inovacija, kako bi se povećali relevantnost i pozitivan učinak mikrokvalifikacija na gospodarstvo njihovih gradova i regija;
(g)promicanjem razumijevanja i upotrebe mikrokvalifikacija kontinuiranim stručnim usavršavanjem nastavnika i predavača (npr. u kontekstu Akademije za usavršavanje učitelja u okviru programa Erasmus+), kao i akademske zajednice i istraživača;
(h)promicanjem upotrebe mikrokvalifikacija za brzu pretvorbu najnovijih rezultata istraživanja u mogućnosti za učenje radi jačanja sinergije između europskog prostora obrazovanja i europskog istraživačkog prostora;
(i)razmatranjem primjene mikrokvalifikacija u europskom prostoru obrazovanja kako bi se suzbili rodni i drugi diskriminirajući stereotipi u vezi s odabirom studija i u odgojno-obrazovnim praksama i nastavnim materijalima.
12.Države članice trebale bi uključiti mikrokvalifikacije u svoje politike zapošljavanja i aktivne politike tržišta rada (npr. službe za zapošljavanje, potpora za osposobljavanje i poticaji za zapošljavanje), osobito:
(a)upotrebom mikrokvalifikacija kako bi se: i. riješio problem neusklađenosti i uskih grla u području postojećih i traženih vještina u određenim gospodarskim sektorima i regijama; i ii. radnici usavršili i prekvalificirali za vještine i poslove koji su traženi na tržištu rada, osobito u kontekstu digitalne i zelene tranzicije;
(b)uključivanjem tečajeva za osposobljavanje koji vode do mikrokvalifikacija u nacionalne registre priznatih mogućnosti za osposobljavanje koje mogu biti povezane s individualnim računima za učenje i drugim sustavima potpora za osposobljavanje;
(c)promicanjem upotrebe mikrokvalifikacija kao načina ažuriranja i usavršavanja vještina samozaposlenih i nestandardnih radnika, uključujući osobe koje rade putem platformi;
(d)razmatranjem primjene mikrokvalifikacija u ciljanim inicijativama kako bi se podržale i motivirale skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine (kao što su primatelji minimalnog dohotka, dugotrajno nezaposleni i niskokvalificirani) da se vrate na tržište rada;
(e)razmatranjem uloge mikrokvalifikacija u sustavima kako bi se proveo program Garancije za mlade za potporu mladih, među ostalim u pripremnom osposobljavanju i kvalitetnim ponudama kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja;
(f)razmatranjem uloge mikrokvalifikacija u okviru nacionalne provedbe Preporuke o učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (EASE);
(g)razmatranjem primjene mikrokvalifikacija kako bi se ispunili regulatorni zahtjevi za usavršavanje i prekvalifikaciju na određenim poslovima i vrstama rada (npr. za licencije, obvezno osposobljavanje i dozvole).
13.Države članice trebale bi pružiti potporu mreži europskog i nacionalnog informacijskog centra (ENIC-NARIC) kako bi se razvili postupci priznavanja mikrokvalifikacija koje su izdale različite vrste pružatelja usluga, među ostalim istraživanjem mogućnosti automatskog priznavanja mikrokvalifikacija.
14.Države članice trebale bi osigurati da se informacije i savjeti o prepoznavanju i odabiru mikrokvalifikacija prema potrebi uključe u usluge usmjeravanja za cjeloživotno učenje. To uključuje usluge usmjeravanja u sveučilišnim centrima za karijeru, javnim i privatnim službama za zapošljavanje, socijalnim službama i drugim službama za usmjeravanje (zapošljavanje, karijera, obrazovanje i osposobljavanje, mentorstvo). Uključivanjem smjernica o mikrokvalifikacijama u te usluge trebale bi se zadovoljiti potrebe svih polaznika, među ostalim polaznika u nepovoljnom položaju i ranjivih polaznika.
15.Države članice trebale bi:
(a)definirati mjere za provedbu ove Preporuke oslanjajući se na relevantne nacionalne aranžmane i financijske okvire. To bi trebalo uključivati mjere s odgovarajućim nacionalnim dodjelama sredstava i vezama s individualnim računima za učenje (uzimajući u obzir odgovornost i autonomiju organizacija u području obrazovanja, osposobljavanja i tržišta rada u nacionalnom kontekstu);
(b)na najbolji mogući način iskoristiti financijska sredstva i instrumente Unije za potporu potrebnim reformama, od okvira za potporu do razvoja i upotrebe mikrokvalifikacija. To uključuje Mehanizam za oporavak i otpornost, Pomoć za oporavak za koheziju i europska područja (REACT-EU), Europski socijalni fond plus, program Erasmus+, Europske snage solidarnosti, Europski fond za regionalni razvoj, programe InvestEU, Obzor Europa, Interreg Europa, Digitalna Europa, mehanizam za pravednu tranziciju, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Fond za modernizaciju te zahtijevanje posebnog stručnog znanja u okviru Instrumenta za tehničku potporu.
Potpora Komisije
Vijeće pozdravlja namjeru Komisije da:
16.Razvije i prilagodi, prema potrebi, postojeće alate i usluge Unije kako bi se podupro razvoj mikrokvalifikacija svih vrsta pružatelja usluga, među ostalim:
(a)potporom izradi smjernica o tome kako povećati transparentnost i primijeniti trenutačne instrumente EU-a i Bolonjske instrumente u području visokog obrazovanja na unutarnje i vanjsko osiguravanje kvalitete mikrokvalifikacija;
(b)istraživanjem načina prilagodbe Vodiča za korisnike Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova u području visokog obrazovanja kako bi se integrirale mikrokvalifikacije;
(c)istraživanjem načina prilagodbe i razvoja alata EU-a za vještine i kvalifikacije kako bi se mikrokvalifikacije integrirale u sustave strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;
(d)poticanjem uloge centara ENIC/NARIC u priznavanju mikrokvalifikacija za daljnji studij i/ili u svrhu zapošljavanja, među ostalim razvojem smjernica i osposobljavanja;
(e)izradom smjernica o tome kako uključiti mikrokvalifikacije u nacionalne kvalifikacijske okvire (NKO);
(f)potporom razvoju inicijative za europsku studentsku iskaznicu kako bi se studentima omogućila sigurna elektronička razmjena ishoda mikrokvalifikacija s drugim ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje.
17.Podrži suradnju između država članica i dionikâ, među ostalim:
(a)promicanjem europske suradnje u osiguravanju kvalitete mikrokvalifikacija;
(b)poticanjem saveza europskih sveučilišta i centara izvrsnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja da upotrebljavaju mikrokvalifikacije radi promicanja i poticanja prihvaćanja mikrokvalifikacija u široj zajednici za obrazovanje i osposobljavanje;
(c)promicanjem uključivanja mikrokvalifikacija u Akademije za usavršavanje učitelja u okviru programa Erasmus+ i drugih pružatelja usluga za obrazovanje i osposobljavanje učitelja kako bi se zadovoljile potrebe učitelja za kontinuiranim stručnim usavršavanjem;
(d)promicanjem uključivanja mikrokvalifikacija u pakt za vještine i povezane inicijative suradnje, uključujući Plan za sektorsku suradnju u području vještina, ojačani Europski savez za naukovanje i Koaliciju za digitalne vještine i radna mjesta;
(e)podupiranjem suradnje i razmjene najboljih primjera iz prakse između javnih službi za zapošljavanje i poslodavaca o tome kako koristiti mikrokvalifikacije za podršku zapošljivosti u kontekstu mreže javnih službi za zapošljavanje;
(f)olakšavanjem projekata suradnje među socijalnim partnerima o tome kako koristiti i provoditi mikrokvalifikacije za zadovoljavanje potreba za vještinama na europskoj, nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini te u različitim sektorima.
18.Podrži tehničku provedbu Preporuke istraživanjem daljnjeg razvoja platforme Europass kako bi se:
(a)pružile informacije o mogućnostima za učenje koje vode do mikrokvalifikacija i pružateljima usluga koji se pridržavaju europskog pristupa mikrokvalifikacijama;
(b)podržala provjera vjerodostojnosti mikrokvalifikacija putem europskih digitalnih vjerodajnica za učenje;
(c)podržali prenosivost, kombiniranje, interoperabilnost, razmjena i dijeljenje informacija o mikrokvalifikacijama putem europskog otvorenog standarda kojim se utvrđuje zajednički format mikrokvalifikacija.
19.Podrži daljnja istraživanja: i. primjene europskog pristupa mikrokvalifikacijama, uključujući način na koji ih upotrebljavaju pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja, poslodavci i socijalni partneri; ii. posebnih ishoda i pogodnosti za polaznike; i iii. njihove dodane vrijednosti u odnosu na tradicionalno pružanje obrazovanja i kao dopune njemu.
20.Države članice i Komisija trebale bi zajedno raditi na poboljšanju opsega i relevantnosti kontinuiranog prikupljanja podataka o mikrokvalifikacijama na razini Unije. Taj rad trebao bi biti usmjeren na: i. ulaganja u obrazovanje odraslih u nacionalnim računima i proračunima; i ii. dodatne dokaze o čimbenicima koji utječu na poticaje i motivaciju ljudi da započnu s osposobljavanjem.
Izvješćivanje
21.Države članice trebale bi što prije provesti ovu Preporuku i do (umetnuti datum 12 mjeseci nakon što Vijeće donese Preporuku) dostaviti plan u kojem će utvrditi odgovarajuće mjere koje će se poduzeti na nacionalnoj razini kako bi se poduprlo postizanje ciljeva Preporuke do 2025.
22.Komisija bi trebala procijeniti i vrednovati napredak u provedbi ove Preporuke s pomoću relevantnih okvira Unije za praćenje i izvješćivanje, u suradnji s državama članicama i nakon savjetovanja s relevantnim dionicima, te o tome izvijestiti Vijeće u roku od 5 godina od datuma njezina donošenja.
Sastavljeno u Bruxellesu