EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 8.7.2021.

COM(2021) 389 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOJ SREDIŠNJOJ BANCI, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021.

   1.    Uvod

Učinkoviti pravosudni sustavi od ključne su važnosti za provedbu prava EU-a te očuvanje vladavine prava i vrijednosti na kojima se EU temelji. Kad primjenjuju pravo EU-a, nacionalni sudovi djeluju kao sudovi EU-a. Prvenstveno su nacionalni sudovi ti koji jamče učinkovitu provedbu prava i obveza predviđenih na temelju prava EU-a (članak 19. Ugovora o Europskoj Uniji (UEU)).

Učinkoviti pravosudni sustavi izrazito su važni i za uzajamno povjerenje, dobro okruženje za ulaganja i održivost dugoročnog rasta. Zbog tih se razloga poboljšanje učinkovitosti, kvalitete i neovisnosti nacionalnih pravosudnih sustava i dalje nalazi među prioritetima europskog semestra – EU-ova godišnjeg ciklusa koordinacije gospodarske politike. U godišnjoj strategiji održivog rasta za 2021. ( 1 ), u kojoj se utvrđuju prioriteti gospodarske politike i politike zapošljavanja EU-a, ponovno se naglašava povezanost učinkovitih pravosudnih sustava i poslovnog okruženja u državama članicama. Potpuno neovisni pravosudni sustavi koji dobro funkcioniraju mogu imati pozitivan učinak na ulaganja i stoga pridonijeti produktivnosti i tržišnom natjecanju. Osim toga, važni su i za osiguravanje učinkovitog prekograničnog izvršavanja ugovora i upravnih odluka te za rješavanje sporova, što je od ključne važnosti za funkcioniranje jedinstvenog tržišta ( 2 ).

U tom se kontekstu u Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u daje godišnji pregled pokazatelja usmjerenih na bitne parametre učinkovitih pravosudnih sustava:

·učinkovitost,

·kvalitetu i

·neovisnost.

U izdanju za 2021. (Pregled stanja) dodatno se razrađuju pokazatelji za sva tri elementa, uključujući digitalizaciju pravosuđa, što je osobito važno kako bi sudovi mogli nastaviti funkcionirati tijekom pandemije bolesti COVID-19 te općenito za promicanje učinkovitih i pristupačnih pravosudnih sustava ( 3 ).

 Europski mehanizam vladavine prava –

Kako je najavljeno u političkim smjernicama predsjednice von der Leyen, Komisija je uspostavila sveobuhvatan europski mehanizam vladavine prava kako bi produbila praćenje stanja u državama članicama. Mehanizam vladavine prava djeluje kao preventivni alat, kojim se ostvaruje bolji dijalog i sveobuhvatna informiranost o pitanjima povezanima s vladavinom prava. U središtu novog mehanizma nalazi se godišnje izvješće o vladavini prava koje sadržava sintezu značajnih kretanja – pozitivnih i negativnih – u svim državama članicama i Uniji u cjelini. Izvješće o vladavini prava za 2020. objavljeno je 30. rujna 2020. i temeljilo se na raznim izvorima, uključujući Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u ( 4 ). Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. dodatno je razrađen tako da odražava potrebe za dodatnim usporednim informacijama, kako je utvrđeno tijekom pripreme Izvješća o vladavini prava za 2020., te radi daljnjeg podupiranja godišnjih izvješća o vladavini prava.

2.    Kontekst: Ključna kretanja u pravosudnim reformama 2020.

Velik je broj država članica 2020. nastavio dodatno poboljšavati učinkovitost svojeg pravosudnog sustava. Na slici 1. prikazan je pregled donesenih i planiranih mjera u nekoliko područja pravosudnih sustava u državama članicama koje provode reformske aktivnosti.

Slika 1.: Zakonodavne i regulatorne aktivnosti koje se odnose na pravosudne sustave u 2020. (donesene mjere / inicijative o kojima se pregovara po državi članici) (izvor: Europska komisija ( 34 ))

U mnogim državama članicama 2020. velika pozornost i dalje se pridavala postupovnom pravu sa znatnim brojem tekućih ili planiranih zakonodavnih aktivnosti. Intenzivnija aktivnost zabilježena je i u pogledu reformi koje se odnose na status sudaca te pravila za pravne stručnjake. Više država članica bilo je u postupku uvođenja zakonodavstva o upotrebi informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u svoje pravosudne sustave. Trend mjera iz prethodnih godina, koje se odnose na upravljanje sudovima, nastavio se i 2020. Usporene su aktivnosti u drugim područjima, primjerice metode alternativnog rješavanja sporova (ADR), pravila koja se odnose na javne tužitelje ili sudske pristojbe. Neke države članice već aktivno upotrebljavaju ili planiraju upotrebljavati umjetnu inteligenciju u svojim pravosudnim sustavima. U pregledu se potvrđuje opažanje da je za reforme pravosuđa potrebno vrijeme, ponekad i nekoliko godina od njihove najave do donošenja zakonodavnih i regulatornih mjera i njihove stvarne provedbe na terenu.

Pandemija bolesti COVID-19 stvorila je i nove izazove koji su naglasili važnost ubrzanja reformi za digitalizaciju pravosudnog sustava. U tom je kontekstu nekoliko država članica donijelo nove mjere kako bi se osiguralo redovito funkcioniranje sudova te neprekinut i jednostavan pristup pravosuđu za sve, posebno prilagodbom postupovnih pravila. Udruženje državnih vijeća i vrhovnih upravnih sudova EU-a (ACA-Europe) sastavilo je upitnik kojim se ispituje učinak pandemije bolesti COVID-19 na profesionalnu aktivnost vrhovnih sudova. Ispitanici su bili vrhovni upravni sudovi i vrhovni sudovi (članovi Mreže predsjednika vrhovnih sudova EU-a (NPSJC)). Bez razmatranja materijalnih mjera poduzetih za suočavanje s pandemijom bolesti COVID-19, na slici 2. prikazane su promjene u postupovnom pravu koje su države članice donijele kako bi se olakšale sudske funkcije sudova, novim zakonodavstvom, presudama vrhovnog suda, sudskim propisima ili praksom.

Slika 2.: Promjene u postupovnim pravilima na vrhovnim sudovima zbog pandemije bolesti COVID-19 (izvor: ACA-Europe i NPSJC ( 35 ))

(*) Za svaku državu članicu lijevi stupac odnosi se na postupke na vrhovnim sudovima, a desni stupac na postupke na vrhovnim upravnim sudovima (stupac označen slovom „A”). Države članice prikazane su abecednim redom svojih zemljopisnih imena na izvornom jeziku. BE: Conseil d’Etat (Državno vijeće) i Cour de Cassation (Kasacijski sud). BG: Върховен административен съд (Vrhovni upravni sud). CZ: Nejvyšší správní soud (Vrhovni upravni sud) and Nejvyšší soud (Vrhovni sud). DE: Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud). EE: Riikohus (Vrhovni sud). IE: Chúirt Uachtarach (Vrhovni sud). EL: Συμβούλιο της Επικρατείας (Državno vijeće). ES: Tribunal Supremo (Vrhovni sud). FR: Conseil d’Etat (Državno vijeće), Cour de Cassation (Kasacijski sud). HR: Visoki upravni (Visoki upravni sud). IT: Consiglio de Stato (Državno vijeće). CY: Vrhovni sud. LV: Augstākā tiesa (Vrhovni sud). LT: Vyriausiasis Administracinis Teismas (Vrhovni upravni sud). LU: Cour administrative (Visoki upravni sud) Cour de Cassation (Kasacijski sud). HU: Kúria (Vrhovni sud). MT: Žalbeni sud. NL: Hoge Raad (Vrhovni sud), Centrale Raad van Beroep (najviši upravni sud u predmetima iz područja socijalnog prava), Raad van State (Državno vijeće). AT: Verwaltungsgerichtshof (Vrhovni upravni sud), Personalsenat (poseban ocjenjivački odbor) višeg suda, Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud). PL: Naczelny Sąd Administracyjny (Vrhovni upravni sud). PT: Supremo Tribunal Administrativo (Vrhovni upravni sud. RO: Înalta Curte de Casație și Justiție (Visoki kasacijski sud). SI: Vrhovno sodišče (Vrhovni sud). SK: Najvyšší súd (Vrhovni sud). FI: Korkein hallinto-oikeus (Vrhovni upravni sud). SE: Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud). Nema podataka za: BG: Върховен касационен съд (Vrhovni sud); HR: Vrhovni sud (Vrhovni sud); IT: Corte Suprema di Cassazione (Vrhovni kasacijski sud); SE: Högsta domstolen (Vrhovni sud).

3.    Glavni nalazi Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021.

Učinkovitost, kvaliteta i neovisnost glavni su parametri učinkovitog pravosudnog sustava, a u Pregledu stanja prikazani su pokazatelji za sva tri parametra.

3.1. Učinkovitost pravosudnih sustava

U Pregledu stanja prikazani su pokazatelji učinkovitosti postupaka u širokim područjima građanskih, trgovačkih i upravnih predmeta te u posebnim područjima u kojima upravna tijela i sudovi primjenjuju pravo EU-a ( 36 ).

3.1.1. Kretanja u broju predmeta

Broj predmeta u nacionalnim pravosudnim sustavima povećao se u nekoliko država članica u odnosu na prethodnu godinu, a u drugim se državama članicama smanjio ili ostao ujednačen. Općenito se i dalje znatno razlikuje među državama članicama (slika 3.). To pokazuje važnost pridavanja pažnje kretanju broja predmeta kako bi se osigurala učinkovitost pravosudnih sustava.

Slika 3.: Broj novih građanskih, trgovačkih, upravnih i ostalih predmeta 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / na 100 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a ( 37 ))

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a ova kategorija uključuje sve građanske i trgovačke parnične i izvanparnične predmete, izvanparnične zemljišnoknjižne predmete i predmete koji se odnose na poslovne registre, predmete koji se odnose na ostale registre, ostale izvanparnične predmete, upravne predmete i ostale nekaznene predmete. Metodologija je izmijenjena u LV (i primijenjena retroaktivno na podatke za 2017.), SK i SE (podaci za 2017. prilagođeni su kako bi predmeti iz migracijskog prava bili uključeni kao upravni predmeti, u skladu s metodologijom CEPEJ-a).

Slika 4.: Broj novih građanskih i trgovačkih parničnih predmeta 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / na 100 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a građanski / trgovački parnični predmeti odnose se na sporove između stranaka, npr. sporove u vezi s ugovorima. Izvanparnični građanski / trgovački predmeti odnose se na neosporavane postupke, npr. neosporavane platne naloge. Metodologija je izmijenjena u EL i SK. Podaci za NL uključuju izvanparnične predmete.

Slika 5.: Broj novih upravnih predmeta 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / na 100 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a upravni predmeti odnose se na sporove između pojedinaca i lokalnih, regionalnih ili nacionalnih tijela. DK i IE ne evidentiraju zasebno upravne predmete. U RO je 2018. provedena dejuridizacija nekih upravnih postupaka. Metodologija je izmijenjena u EL, SK i SE. Migracijski predmeti u SE uključeni su u upravne predmete (retroaktivno primijenjeno na podatke za 2017.).

 

3.1.2. Opći podaci o učinkovitosti

Pokazatelji učinkovitosti postupaka u širokim područjima građanskih, trgovačkih i upravnih predmeta: (i) procijenjeno trajanje postupka (vrijeme potrebno za donošenje odluke), (ii) stopa rješavanja predmeta i (iii) broj predmeta u postupku.

 Procijenjeno trajanje postupka –

Trajanje postupka označava procijenjeno vrijeme (u danima) potrebno za rješavanje predmeta na sudu, odnosno vrijeme koje je potrebno sudu da donese prvostupanjsku odluku. Pokazatelj „vrijeme potrebno za donošenje odluke” odnosi se na broj neriješenih predmeta podijeljen s brojem riješenih predmeta na kraju godine i pomnožen s 365 (dana) ( 38 ). To je izračunan iznos koji pokazuje procijenjeno minimalno vrijeme koje će sudu trebati za rješavanje predmeta uz zadržavanje postojećih uvjeta rada. S rastom te vrijednosti raste i vjerojatnost da će sudu trebati dulje vrijeme za donošenje odluke. Brojke se uglavnom odnose na prvostupanjske postupke i uspoređuju se, ako su dostupni, podaci za 2012., 2017., 2018. i 2019. ( 39 ). Slike 8. i 10. prikazuju vrijeme potrebno za donošenje odluke u 2019. u građanskim i trgovačkim parničnim predmetima te upravnim predmetima na sudovima svih stupnjeva, a slika 22. prikazuje prosječno trajanje prvostupanjskih postupaka u predmetima koji se odnose na pranje novca.

Slika 6.: Procijenjeno vrijeme potrebno za rješavanje građanskih, trgovačkih, upravnih i ostalih predmeta 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*)(prvi stupanj / u danima) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a ova kategorija uključuje sve građanske i trgovačke parnične i izvanparnične predmete, izvanparnične zemljišnoknjižne predmete i predmete koji se odnose na poslovne registre, predmete koji se odnose na ostale registre, ostale izvanparnične predmete, upravne predmete i ostale nekaznene predmete. Metodologija je izmijenjena u SK. Predmeti u postupku uključuju sudove svih stupnjeva u CZ, a do 2016. i u SK. LV: naglo smanjenje posljedica je reforme sustava sudova te provjera radi otkrivanja pogrešaka i čišćenja podataka u informacijskom sustavu sudova.

Slika 7.: Procijenjeno vrijeme potrebno za rješavanje građanskih i trgovačkih parničnih predmeta u prvom stupnju 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / u danima) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a građanski / trgovački parnični predmeti odnose se na sporove između stranaka, npr. sporove u vezi s ugovorima. Izvanparnični građanski / trgovački predmeti odnose se na neosporavane postupke, npr. neosporavane platne naloge. Metodologija je izmijenjena u EL i SK. Predmeti koji su u tijeku uključuju sudove svih stupnjeva u CZ, a do 2016. i u SK. Podaci za NL uključuju izvanparnične predmete.

Slika 8.: Procijenjeno vrijeme potrebno za rješavanje građanskih i trgovačkih parničnih predmeta na sudovima svih stupnjeva 2019. (*) (prvi, drugi i treći stupanj / u danima) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Raspored se utvrđuje prema stupnju suda s najduljim postupcima u svakoj državi članici. Podaci nisu dostupni za prvostupanjske i drugostupanjske sudove u BE, BG i IE, za drugostupanjske sudove u NL, za drugostupanjske i trećestupanjske sudove u AT ni za trećestupanjske sudove u DE i HR. U MT nema trećestupanjskog suda. Pristup trećestupanjskom sudu može biti ograničen u nekim državama članicama.

Slika 9.: Procijenjeno vrijeme potrebno za rješavanje upravnih predmeta u prvom stupnju 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / u danima) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a upravni predmeti odnose se na sporove između pojedinaca i lokalnih, regionalnih ili nacionalnih tijela. Metodologija je izmijenjena u EL i SK. Predmeti u postupku uključuju sudove svih stupnjeva u CZ, a do 2016. i u SK. DK i IE ne evidentiraju zasebno upravne predmete. CY: broj riješenih predmeta 2018. povećao se zbog toga što su za neke predmete provedena zajednička suđenja, zbog povlačenja 2 724 objedinjena predmeta i zbog osnivanja Upravnog suda 2015.

Slika 10.: Procijenjeno vrijeme potrebno za rješavanje upravnih predmeta na sudovima svih stupnjeva 2019. (*) (prvi i, prema potrebi, drugi i treći stupanj / u danima) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Raspored se utvrđuje prema stupnju suda s najduljim postupcima u svakoj državi članici. Podaci nisu dostupni: za prvostupanjski sud u LU i za drugostupanjske sudove u MT i RO te za trećestupanjski sud u PL. Vrhovni ili drugi najviši sud jedini je stupanj za žalbe u CZ, IT, CY, AT, SI i FI. Trećestupanjski sud za te vrste predmeta ne postoji u HR, LT, LU i MT. Najviši upravni sud je prvostupanjski i jedini sud za određene predmete u BE. Pristup trećestupanjskom sudu može biti ograničen u nekim državama članicama. DK i IE ne evidentiraju zasebno upravne predmete.

 Stopa rješavanja predmeta –

Stopa rješavanja predmeta omjer je broja riješenih predmeta i broja novih predmeta. Njome se mjeri zaostaje li sud u rješavanju novih predmeta. Kad je stopa rješavanja predmeta približno 100 % ili viša, to znači da je pravosudni sustav sposoban riješiti barem sve nove predmete. Kad je stopa rješavanja manja od 100 %, to znači da sudovi rješavaju manje predmeta od broja novih predmeta.

Slika 11.: Stopa rješavanja građanskih, trgovačkih, upravnih i ostalih predmeta 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj/u postocima – vrijednosti veće od 100 % ukazuju na to da se rješava više predmeta nego što je zaprimljeno, a vrijednosti manje od 100 % ukazuju na to da se rješava manje predmeta nego što je zaprimljeno) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a ova kategorija uključuje sve građanske i trgovačke parnične i izvanparnične predmete, izvanparnične zemljišnoknjižne predmete i predmete koji se odnose na poslovne registre, predmete koji se odnose na ostale registre, ostale izvanparnične predmete, upravne predmete i ostale nekaznene predmete. Metodologija je izmijenjena u SK. IE: očekuje se da će zbog metodologije biti prijavljen manji broj riješenih predmeta od stvarnog. IT: 2013. je uvedena drukčija klasifikacija građanskih predmeta.

Slika 12.: Stopa rješavanja građanskih i trgovačkih parničnih predmeta 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / u postocima) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Metodologija je izmijenjena u EL i SK. IE: očekuje se da će zbog metodologije biti prijavljen manji broj riješenih predmeta od stvarnog. IT: 2013. je uvedena drukčija klasifikacija građanskih predmeta. Podaci za NL uključuju izvanparnične predmete.

Slika 13.: Stopa rješavanja upravnih predmeta  2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj/u postocima) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Prethodne vrijednosti za neke države članice smanjene su za potrebe prikaza (CY u 2018. = 219 %; IT u 2012. = 279,8 %); Metodologija je izmijenjena u EL i SK. DK i IE ne evidentiraju zasebno upravne predmete. Broj riješenih predmeta u CY povećao se zbog toga što su za neke predmete provedena zajednička suđenja, zbog povlačenja 2 724 objedinjena predmeta i zbog osnivanja Upravnog suda 2015.

 Predmeti u postupku –

Broj predmeta u postupku odnosi se na broj predmeta koji su ostali neriješeni na kraju određene godine. To utječe i na vrijeme potrebno za donošenje odluke.

Slika 14.: Broj građanskih, trgovačkih, upravnih i ostalih predmeta u postupku 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / na 100 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a ova kategorija uključuje sve građanske i trgovačke parnične i izvanparnične predmete, izvanparnične zemljišnoknjižne predmete i predmete koji se odnose na poslovne registre, predmete koji se odnose na ostale registre, ostale izvanparnične predmete, upravne predmete i ostale nekaznene predmete. Metodologija je izmijenjena u SK. Predmeti u postupku uključuju sudove svih stupnjeva u CZ, a do 2016. i u SK. IT: 2013. je uvedena drukčija klasifikacija građanskih predmeta.

Slika 15.: Broj građanskih i trgovačkih parničnih predmeta u postupku 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / na 100 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Metodologija je izmijenjena u EL i SK. Predmeti u postupku uključuju sudove svih stupnjeva u CZ, a do 2016. i u SK. IT: 2013. je uvedena drukčija klasifikacija građanskih predmeta. Podaci za NL uključuju izvanparnične predmete.

Slika 16.: Broj upravnih predmeta u postupku 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / na 100 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Prethodne vrijednosti za neke države članice smanjene su za potrebe prikaza (EL u 2012. = 3,5). Metodologija je izmijenjena u EL i SK. Predmeti u postupku uključuju sudove svih stupnjeva u CZ, a do 2016. i u SK. DK i IE ne evidentiraju zasebno upravne predmete.

3.1.3. Učinkovitost u posebnim područjima prava EU-a

U ovom se odjeljku dopunjuju opći podaci o učinkovitosti pravosudnih sustava i prikazuje prosječno trajanje postupaka ( 40 ) u posebnim područjima kad je riječ o pravu EU-a. Podaci iz Pregleda stanja za 2021. nastavljaju se na prijašnje podatke iz područja tržišnog natjecanja, elektroničkih komunikacija, žiga EU-a, prava zaštite potrošača te sprečavanja pranja novca. Područja se odabiru na temelju važnosti za jedinstveno tržište i poslovno okruženje. Općenito, posljedice dugotrajnih kašnjenja sudskih postupaka mogle bi se negativno odraziti na prava koja proizlaze iz prava EU-a, npr. kad više nisu dostupni odgovarajući pravni lijekovi ili kad više nije moguće osigurati povrat velike financijske štete.

– Tržišno natjecanje –

Učinkovitom provedbom prava tržišnog natjecanja osiguravaju se ravnopravni uvjeti za poduzeća pa je ona stoga ključna za privlačno poslovno okruženje. Na slici 17. prikazano je prosječno trajanje predmeta u kojima se preispituju odluke nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja na temelju članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ( 41 ).

Slika 17.: Tržišno natjecanje: prosječno trajanje sudskog preispitivanja 2013. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / u danima) (izvor: Europska komisija i Europska mreža za tržišno natjecanje)

(*) IE i AT: scenarij nije primjenjiv jer tijela nisu ovlaštena donositi odgovarajuće odluke. AT: podaci uključuju predmete povezane s povredom članaka 101. i 102. UFEU-a o kojima odlučuje sud nadležan za tržišno natjecanje, ali koji se ne temelje na žalbama protiv nacionalnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. U IT korištena je procjena trajanja. Prazan stupac može označavati da država članica nije prijavila nijedan predmet za tu godinu. U mnogim je državama članicama broj predmeta nizak (manje od pet godišnje), zbog čega godišnji podaci mogu ovisiti o jednom iznimno dugotrajnom ili kratkotrajnom predmetu.

– Elektroničke komunikacije –

Cilj je zakonodavstva EU-a o elektroničkim komunikacijama povećati tržišno natjecanje, pridonijeti razvoju jedinstvenog tržišta i ostvariti ulaganja, inovacije i rast. Pozitivni učinci za potrošače mogu se ostvariti učinkovitom provedbom tog zakonodavstva, što može dovesti do nižih cijena i bolje kvalitete usluga za krajnje korisnike. Na slici 18. prikazano je prosječno trajanje predmeta u kojima sud preispituje odluke nacionalnih regulatornih tijela na temelju primjene prava EU-a o elektroničkim komunikacijama ( 42 ). Obuhvaćen je širok spektar predmeta, u rasponu od složenijih „tržišnih analiza” do pitanja usmjerenih na potrošače.

Slika 18.: Elektroničke komunikacije: prosječno trajanje sudskog preispitivanja 2013. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / u danima) (izvor: Europska komisija i Odbor za komunikacije)

(*) Broj predmeta razlikuje se po državama članicama. Prazan stupac označava da država članica nije prijavila nijedan predmet za tu godinu. (osim PT za 2017.–19. i RO za 2018.: nema podataka). U nekim slučajevima ograničeni broj odgovarajućih predmeta (CY, MT, SK, FI, SE) može dovesti do toga da godišnji podaci ovise o trajanju jednog iznimno dugotrajnog ili kratkotrajnog predmeta, pa razlike između uzastopnih godina mogu biti velike. DK: za prvostupanjske žalbe nadležno je neformalno sudsko tijelo. EE: Prosječno trajanje sudskog preispitivanja predmeta 2013. je 18 dana. ES, AT i PL: nadležni su različiti sudovi, ovisno o sadržaju predmeta.

– Žig EU-a –

Učinkovita provedba prava intelektualnog vlasništva ključna je za poticanje ulaganja u inovacije. U zakonodavstvu EU-a o žigu EU-a ( 43 ) važna uloga dodijeljena je nacionalnim sudovima koji djeluju kao sudovi EU-a i donose odluke koje utječu na jedinstveno tržište. Na slici 19. prikazano je prosječno trajanje postupaka koji se odnose na povredu žiga EU-a u parnicama između privatnih stranaka.

Slika 19.: Žig EU-a: prosječno trajanje postupaka koji se odnose na povredu žiga EU-a 2013. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (prvi stupanj / u danima) (izvor: Europska komisija i Europska promatračnica za povrede prava intelektualnog vlasništva)

(*) FR, IT, LT, LU: uzorak predmeta koji se upotrebljava za podatke iz određenih godina. DK: podaci za sve predmete koji se odnose na žigove (ne samo EU-a) na trgovačkim i pomorskim visokim sudovima; za 2018. i 2019. nema podataka o prosječnom trajanju zbog promjena u sustavu prikupljanja podataka. EL: podaci se temelje na ponderiranom prosječnom trajanju na dvama sudovima. ES: u izračun prosječnog trajanja uključeni su predmeti koji se odnose na druga prava intelektualnog vlasništva EU-a.

– Zaštita potrošača –

Učinkovitom provedbom prava o zaštiti potrošača potrošačima se osigurava korist od njihovih prava i trgovačkim se društvima onemogućuje da povredom prava o zaštiti potrošača nepošteno ostvaruju korist. Tijela za zaštitu potrošača i sudovi imaju ključnu ulogu u provedbi prava EU-a o zaštiti potrošača ( 44 ) unutar različitih nacionalnih provedbenih sustava. Na slici 20. prikazano je prosječno trajanje sudskog preispitivanja odluka tijela za zaštitu potrošača na temelju primjene prava EU-a.

Za potrošače ili trgovačka društva učinkovita provedba može uključivati lanac sudionika, ne samo sudove, nego i upravna tijela. Kako bi se nastavilo s analizom tog provedbenog lanca, prikazano je trajanje postupaka tijela za zaštitu potrošača. Na slici 21. prikazano je prosječno trajanje postupaka u kojima nacionalna tijela za zaštitu potrošača donose upravne odluke za 2014., 2016. i razdoblje 2018.–2019. od trenutka pokretanja predmeta. Odgovarajuće odluke odnose se među ostalim na povredu materijalnih pravila, privremene mjere te naloge za obustavu, pokretanje ili okončanje sudskih postupaka.

Slika 20.: Zaštita potrošača: prosječno trajanje sudskog preispitivanja 2013., 2016. i u razdoblju 2018.–2019. (*) (prvi stupanj / u danima) (izvor: Europska komisija i Mreža za suradnju u području zaštite potrošača)

(*) DE, LU, AT: scenarij nije primjenjiv jer tijela za zaštitu potrošača nisu ovlaštena odlučivati o povredama mjerodavnih pravila o zaštiti potrošača. Broj relevantnih predmeta 2019. nizak je (manje od pet) u EE, CY, NL, SI i FI. EL i RO dostavili su procjenu prosječnog trajanja za određene godine.

Slika 21.: Zaštita potrošača: prosječno trajanje postupaka u kojima tijela za zaštitu potrošača donose upravne odluke 2014., 2016. i u razdoblju 2018.–2019. (*) (prvi stupanj / u danima) (izvor: Europska komisija i Mreža za suradnju u području zaštite potrošača)

(*) DE, LU, AT: scenarij nije primjenjiv jer tijela za zaštitu potrošača nisu ovlaštena odlučivati o povredama mjerodavnih pravila o zaštiti potrošača. Broj relevantnih predmeta 2019. nizak je (manje od pet) u CY. DK, EL, FR, RO i FI dostavili su procjenu prosječnog trajanja za određene godine.

– Pranje novca –

Osim što pridonosi borbi protiv kriminala, učinkovitost borbe protiv pranja novca ključna je za dobro funkcioniranje, integritet i stabilnost financijskog sektora, povjerenje u financijski sustav i pošteno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu ( 45 ). Pranje novca može odvratiti strana ulaganja, poremetiti međunarodne tokove kapitala i negativno utjecati na makroekonomske rezultate zemlje, što dovodi do smanjenja blagostanja i izvlačenja sredstava iz produktivnijih gospodarskih aktivnosti ( 46 ). Direktivom o sprečavanju pranja novca zahtijeva se da države članice vode statistiku o učinkovitosti svojih sustava za suzbijanje pranja novca ili financiranja terorizma ( 47 ). U suradnji s državama članicama ažuriranim upitnikom prikupljeni su podaci o sudskim fazama u nacionalnim sustavima borbe protiv pranja novca. Na slici 22. prikazano je prosječno trajanje prvostupanjskih predmeta koji se odnose na kaznena djela pranja novca.

Slika 22.: Pranje novca: prosječno trajanje sudskih predmeta 2014. i u razdoblju 2017.–2019.(*) (prvi stupanj / u danima) (izvor: Europska komisija i Stručna skupina za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma)

(*) Nema podataka za 2019.: BE, DE, IE, EL, FR, HR, CY i PL. BG: prosječno trajanje predmeta izračunava se u mjesecima od dana otvaranja sudskog predmeta do dana sudske odluke. LU: srednja vrijednost– u 201: 36 dana, 2018.: 49 dana; prosječno trajanje 2018.: 57 dana (7 predmeta). ES, NL: procijenjeno trajanje. CZ: trajanje u mjesecima. HU: prosječni broj dana izračunan je samo na temelju broja predmeta riješenih osuđujućom presudom. PT: prosječni broj dana izračunan je na temelju uzorka. IT: podaci se odnose na ispitane sudove i pokrivaju približno 99 % u 2017.; podaci se odnose na suđenja i sudske rasprave u prethodnom postupku. CY: kazneni postupci za teška kaznena djela pred porotnim sudom u prosjeku se pokreću u roku od godine dana. Pokretanje kaznenih postupka za lakša kaznena djela pred okružnim sudovima traje duže. SK*: podaci odgovaraju prosječnom trajanju cijelog postupka, uključujući na žalbenom sudu.

3.1.4. Sažetak o učinkovitosti pravosudnih sustava Učinkovit pravosudni sustav omogućuje upravljanje brojem predmeta i neriješenim predmetima te izricanje presuda bez nepotrebne odgode. Glavni pokazatelji koji se koriste u Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za praćenje učinkovitosti pravosudnih sustava jesu trajanje postupka (procijenjeno ili prosječno vrijeme u danima koje je potrebno za rješavanje predmeta), stopa rješavanja predmeta (omjer broja riješenih predmeta i broja novih predmeta) i broj predmeta u postupku (koji su ostali neriješeni na kraju godine). Opći podaci o učinkovitosti Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. sadržava podatke o učinkovitosti koji obuhvaćaju osam godina (2012.–2019.). U tom razdoblju moguće je utvrditi određena kretanja i uzeti u obzir da je često potrebno vrijeme da se pokaže učinak pravosudnih reformi. Prema dostupnim podacima od 2012. za građanske, trgovačke i upravne predmete učinkovitost se popravila ili ostala stabilna u 10 država članica, dok se u devet država članica smanjila, iako često tek neznatno. Pozitivna kretanja mogu se uočiti u nekim državama članicama za koje je u kontekstu europskog semestra utvrđeno da se suočavaju s određenim problemima ( 48 ): ·Od 2012., a na temelju podataka koji postoje za te države članice, u gotovo svima njima trajanje prvostupanjskih postupaka u širokoj kategoriji „svi predmeti” (slika 6.) te kategoriji građanskih i trgovačkih parničnih predmeta (slika 7.) smanjilo se ili je ostalo stabilno. Trajanje postupaka u upravnim predmetima (slika 9.) smanjilo se ili je ostalo stabilno od 2012. u gotovo svim tim državama članicama. Općenito, trajanje postupaka 2019. povećalo se u polovini država članica. ·U Pregledu stanja prikazani su podaci o trajanju postupka na svim sudskim stupnjevima za građanske i trgovačke parnične predmete (slika 8.) te upravne predmete (slika 10.). Podaci pokazuju da sudovi višeg stupnja rade učinkovitije u nizu država članica za koje je utvrđeno da se suočavaju s problemima povezanima s trajanjem postupaka na prvostupanjskim sudovima. Međutim, u nekim drugim državama članicama koje se suočavaju s problemima postupci na sudovima višeg stupnja prosječno traju i dulje nego na prvostupanjskim sudovima. ·U širokoj kategoriji „svi predmeti” i kategoriji građanskih i trgovačkih parničnih predmeta (slike 11. i 12.) ukupan broj država članica u kojima je stopa rješavanja predmeta veća od 100 % povećao se od 2012. Većina država članica, uključujući većinu onih koje se suočavaju s problemima, izvijestila je 2019. o visokoj stopi rješavanja predmeta (više od 97 %), što znači da sudovi općenito mogu rješavati nove predmete u tim kategorijama. U upravnim predmetima (slika 13.) može se primijetiti veća razlika u stopi rješavanja predmeta iz godine u godinu pa neke države članice i dalje ostvaruju dobar napredak, iako je ta stopa niža nego u drugim kategorijama predmeta. Konkretno, većina država članica koje se suočavaju s problemima izvijestila je o povećanju stope rješavanja upravnih predmeta od 2012. ·Gotovo sve države članice koje imaju znatne poteškoće zbog broja neriješenih predmeta, neovisno o kategoriji predmeta, od 2012. stalno ostvaruju napredak. Često se ostvaruje znatan napredak u smanjenju broja neriješenih građanskih i trgovačkih parničnih predmeta (slika 15.) te upravnih predmeta (slika 16.). Unatoč napretku i dalje postoji znatna razlika između država članica s relativno malim brojem neriješenih predmeta i onih s velikim brojem neriješenih predmeta. Učinkovitost u posebnim područjima prava EU-a Podaci o prosječnom trajanju postupaka u posebnim područjima prava EU-a (slike 17.–22.) daju uvid u funkcioniranje pravosudnih sustava u tim vrstama poslovnih sporova. Podaci o učinkovitosti u posebnim područjima prava prikupljaju se na temelju usko definiranih scenarija pa se broj relevantnih predmeta može činiti niskim. Ipak, te brojke u usporedbi s izračunanim trajanjem postupaka prikazanim u općim podacima o učinkovitosti prikazuju stvarno prosječno trajanje postupaka u svim relevantnim predmetima u posebnim područjima u određenoj godini. Stoga je važno istaknuti da nekoliko država članica za koje se na temelju općih podataka o učinkovitosti čini da se ne suočavaju s problemima prijavljuje znatno dulje prosječno trajanje postupaka u posebnim područjima prava EU-a. Istodobno, trajanje postupaka u različitim posebnim područjima može se znatno razlikovati i u istoj državi članici. Iz podataka za posebna područja prava EU-a proizlaze sljedeća kretanja: ·Za predmete iz područja tržišnog natjecanja (slika 17.), kako se ukupan broj predmeta na sudovima u svim državama članicama neznatno smanjio, trajanje postupaka sudskog preispitivanja smanjilo se ili ostalo stabilno u sedam država članica, a povećalo u devet drugih država članica. Kao i 2018., samo su dvije države članice izvijestile o prosječnom trajanju dužem od 1 000 dana 2019. te su nastavile pozitivne trendove u tom pogledu. ·Kad je riječ o elektroničkim komunikacijama (slika 18.), broj predmeta na sudovima smanjio se u odnosu na prethodne godine te su se preokrenula negativna kretanja u vezi s povećanim trajanjem postupaka zabilježenim 2018. Većina je država članica 2019. zabilježila smanjenje prosječnog trajanja postupaka ili su brojke ostale stabilne u odnosu na 2018., a samo je nekoliko država članica zabilježilo povećanje. ·Kad je riječ o postupcima koji se odnose na povredu žiga EU-a (slika 19.), kretanja su 2019. stabilizirana u odnosu na prethodne godine. Većina se država članica bolje nosila sa svojim brojem predmeta te je zabilježila smanjenje ili stabilno trajanje postupka, dok je kod nekoliko drugih država članica vidljivo jasno povećanje prosječnog trajanja predmeta. ·Mogući kombinirani učinak lanca provedbe koji se sastoji od postupaka upravnog i sudskog preispitivanja prikazan je u području prava EU-a o zaštiti potrošača (slike 20. i 21.). Šest država članica izvijestilo je 2019. da je njihovim tijelima za zaštitu potrošača trebalo u prosjeku manje od tri mjeseca za donošenje odluke u predmetima obuhvaćenima pravom EU-a o zaštiti potrošača, dok je u šest drugih država članica za to bilo potrebno više od šest mjeseci. Trendovi trajanja postupka sudskog preispitivanja upravne odluke u slučajevima u kojima su odluke tijela za zaštitu potrošača osporavane na sudovima 2019. su se razlikovali među državama članicama, pri čemu se trajanje povećalo u njih šest, a smanjilo u drugih šest država članica u odnosu na 2018. U dvjema državama članicama prosječno trajanje sudskog preispitivanja i dalje je više od 1 000 dana. ·Učinkovita borba protiv pranja novca ključna je za zaštitu financijskog sustava, pošteno tržišno natjecanje i sprečavanje negativnih gospodarskih posljedica. Problemi s trajanjem sudskih postupaka koji se odnose na kaznena djela pranja novca mogu utjecati na učinkovito suzbijanje pranja novca. Na slici 22. prikazani su ažurirani podaci o trajanju sudskih postupaka koji se odnose na kaznena djela pranja novca. Iz njih je vidljivo da, dok u više od polovine država članica prvostupanjski sudski postupci traju u prosjeku do godine dana, u nekoliko država članica navedeni postupci u prosjeku traju približno dvije godine ( 49 ).

3.2. Kvaliteta pravosudnih sustava

Ne postoji jedinstveni način za mjerenje kvalitete pravosudnih sustava. U Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. nastavljaju se analizirati čimbenici koji se, u načelu, prihvaćaju kao relevantni za poboljšanje kvalitete pravosuđa. Oni su razvrstani u četiri kategorije:

1. dostupnost pravosuđa građanima i poduzećima;

2. odgovarajuća materijalna sredstva i ljudski resursi;

3. uvođenje alata za ocjenu i

4. digitalizacija.

3.2.1. Dostupnost

Dostupnost je potrebna u cijelom pravosudnom lancu kako bi se osobama omogućilo dobivanje odgovarajućih informacija – o pravosudnom sustavu, o tome kako podnijeti tužbeni zahtjev i povezanim financijskim aspektima te o trenutačnom stanju određenog postupka do njegova okončanja – i pristup presudama na internetu.

– Pravna pomoć, sudske pristojbe i troškovi pravnog zastupanja –

Troškovi sudskog postupka ključan su čimbenik u pristupu pravosuđu. Visoki troškovi sudskog postupka, uključujući sudske pristojbe ( 50 ) i troškove pravnog zastupanja ( 51 ), mogu otežati pristup pravosuđu. Troškovi sudskog postupka u građanskim i trgovačkim stvarima nisu usklađeni na razini EU-a. Uređeni su nacionalnim zakonodavstvom, stoga se razlikuju među državama članicama.

Pristup pravnoj pomoći temeljno je pravo zajamčeno Poveljom EU-a o temeljnim pravima ( 52 ). Njome se omogućuje pristup pravosuđu onima koji ne bi mogli snositi ili unaprijed platiti troškove sudskog postupka. Većina država članica pravnu pomoć dodjeljuje na temelju dohotka podnositelja zahtjeva za pravnu pomoć ( 53 ).

Na slici 23. prikazana je dostupnost pune ili djelomične pravne pomoći u konkretnom predmetu u području zaštite potrošača koji uključuje tužbeni zahtjev u vrijednosti od 6 000 EUR. Uspoređuju se dohodovni pragovi za dodjelu pravne pomoći, izraženi kao postotak praga siromaštva Eurostata u svakoj državi članici ( 54 ). Na primjer, ako je prag za pravnu pomoć utvrđen na 20 %, to znači da podnositelj zahtjeva s dohotkom 20 % višim od praga siromaštva Eurostata u svojoj državi članici i dalje ispunjava uvjete za dobivanje pravne pomoći. Međutim, ako je prag za pravnu pomoć manji od 0, to znači da osoba s dohotkom manjim od praga siromaštva možda ne ispunjava uvjete za dobivanje pravne pomoći.

U okviru sustava pravne pomoći nekih država članica osigurava se podmirenje 100 % troškova povezanih s parnicom (puna pravna pomoć), što se dopunjuje sustavom za podmirenje dijela tih troškova (djelomična pravna pomoć), a kriteriji prihvatljivosti za ta dva sustava razlikuju se. U drugim državama članicama predviđen je sustav samo pune ili djelomične pravne pomoći.

Slika 23.: Dohodovni prag za pravnu pomoć u konkretnom predmetu u području zaštite potrošača 2020.(*) (razlike u postotku od praga siromaštva Eurostata) (izvor: Europska komisija i CCBE( 55 ))

(*) EE: odluka o dodjeli pravne pomoći ne temelji se na razini financijskih sredstava podnositelja zahtjeva. IE: pri dodjeli djelomične pravne pomoći moraju se uzeti u obzir raspoloživa sredstva podnositelja zahtjeva. LV: pragovi se razlikuju po općinama, na grafikonu je prikazana gornja granica. PT: odluku o pravnoj pomoći donosi javna uprava, a Ministarstvo socijalnog osiguranja ocjenjuje financijske uvjete podnositelja zahtjeva prema zakonu.

Većina država članica zahtijeva da stranke pri pokretanju sudskog postupka plate sudsku pristojbu. Primatelji pravne pomoći često su izuzeti od plaćanja sudskih pristojbi. Samo u Bugarskoj, Estoniji, Irskoj, Nizozemskoj, Poljskoj i Sloveniji primatelji pravne pomoći nisu automatski izuzeti od plaćanja sudskih pristojbi. U Češkoj sud na pojedinačnoj osnovi odlučuje o izuzeću primatelja pravne pomoći od plaćanja sudskih pristojbi. U Luksemburgu stranke u sporu koje su korisnici pravne pomoći ne plaćaju naknade sudskog izvršitelja. Na slici 24. uspoređuje se razina sudskih pristojbi za navedena dva scenarija, prikazana kao udio u vrijednosti spora. Ako je, na primjer, na slici u nastavku sudska pristojba utvrđena na 10 % spora u vrijednosti od 6 000 EUR, potrošač će morati platiti 600 EUR sudske pristojbe za pokretanje sudskog postupka. Sporovi male vrijednosti temelje se na pragu rizika od siromaštva Eurostata za svaku državu članicu.

Slika 24.: Sudska pristojba za pokretanje sudskog postupka u konkretnom predmetu u području zaštite potrošača 2020.(*) (iznos sudske pristojbe kao udio u vrijednosti spora) (izvor: Europska komisija i CCBE( 56 ))

(*)Spor male vrijednosti znači spor koji odgovara pragu siromaštva Eurostata za samca u svakoj državi članici, pretvorenom u mjesečni dohodak (npr. 2019. se ta vrijednost kretala od 193 EUR u RO do 1 824 EUR u LU). ES, PT: nisu dostavljeni podaci. BG, RO: nisu dostavljene informacije o sudskim pristojbama za sporove male vrijednosti. LU: stranke u sporu moraju platiti pristojbe sudskog izvršitelja kako bi pokrenule postupak kao tužitelji, osim ako su korisnici pravne pomoći. NL: sudske pristojbe za dohodak < 2 325 EUR/mjesečno. AT: maksimalni iznos sudske pristojbe ovisi o stupnju suda. SE: sudske pristojbe razlikuju se u građanskim stvarima ovisno o vrsti predmeta. U predmetima u kojima je vrijednost spora <2 253 EUR, sudska pristojba iznosi 86 EUR. U predmetima u kojima je vrijednost spora >2 253 EUR, sudska pristojba iznosi 267 EUR. Za ostale vrste sporova postoje druge sudske pristojbe.

Učinkovito prisilno izvršavanje ugovora od ključne je važnosti za gospodarstvo. Vjerojatnost povrata stvarnih troškova parnice jača položaj vjerovnika koji želi prisilno izvršiti ugovor. Obično se od vjerovnika, kao tužitelja, traži da plati sudsku pristojbu za pokretanje sudskog postupka. Sudovi u načelu nalažu tuženiku koji je izgubio parnicu da u potpunosti nadoknadi sudske pristojbe koje je unaprijed platio tužitelj koji je pobijedio u parnici. Na slici 25. prikazan je iznos sudske pristojbe koji se zahtijeva za pokretanje sudskog postupka u konkretnom trgovačkom predmetu koji se odnosi na spor između dvaju trgovačkih društava u prekograničnoj trgovačkoj parnici pokrenutoj radi izvršenja ugovora, uz vrijednost spora od 20 000 EUR.

Slika 25.: Sudska pristojba za pokretanje sudskog postupka u konkretnom trgovačkom predmetu 2020. (*) (u EUR) (izvor: Europska komisija i CCBE( 57 ))

 (*) O povratu sudskih pristojbi u ES i EL odlučuje se na pojedinačnoj osnovi. U HU stranka koja dobije spor nema pravo na potpuni povrat sudskih pristojbi.

Obično vjerovnik mora unaprijed platiti troškove svojeg odvjetnika ne samo tijekom parnične faze, nego i u pretparničnoj fazi. Kad je riječ o naknadi troškova, većina država članica primjenjuje pravilo prema kojem se od stranke koja izgubi parnicu očekuje da osim vlastitih pravnih troškova snosi i troškove stranke koja je dobila parnicu. Takvim pravilom o prijenosu troškova na stranku koja je izgubila parnicu potencijalni se tužitelji odvraćaju od toga da pokreću tužbe u predmetima s niskom vjerojatnošću dobivanja tužbe i istodobno potiču u pokretanju tužbi u predmetima s visokom vjerojatnošću dobivanja tužbe. Na slici 26. prikazani su iznosi koje bi sud dodijelio uspješnom tužitelju u konkretnom scenariju trgovačkog predmeta (vidjeti bilješku 58.).

Mogu se razlikovati tri glavna sustava naknada:

1. u državama članicama sa zakonskim sustavom naknada povrat troškova pravnog zastupanja ovisi o iznosu zakonske naknade koja je predviđena za rad odvjetnika, a on se znatno razlikuje među državama članicama;

2. u državama članicama bez zakonskog sustava naknada postoji puna (Mađarska, Portugal, Finska) ili djelomična (Poljska, Latvija, Luksemburg) nadoknada troškova pravnog zastupanja i

3. u brojnim državama članicama o povratu tih troškova odlučuje sud na pojedinačnoj osnovi.

Slika 26.: Mogućnost povrata troškova pravnog zastupanja u trgovačkoj parnici 2020. (*) (u EUR) (izvor: Europska komisija i CCBE( 58 ))

(*) Na ovoj slici troškovi pravnog zastupanja ne uključuju administrativne troškove i PDV (ako se on mora platiti). Hipotetski troškovi pravnog zastupanja za parničnu fazu predviđeni scenarijem iznose 1 650 EUR. Puni povrat u sustavima bez zakonske naknade znači da se može izvršiti povrat tog iznosa (1 650 EUR). Države članice s djelomičnim povratom (PL, LV, LU) razvrstane su po iznosu troškova pravnog zastupanja koji se može nadoknaditi (od najvišeg prema najnižem, iznosi se kreću od 1 275 EUR do 500 EUR). Slika ne uključuje informacije o mogućnosti povrata troškova pravnog zastupanja za pretparničnu fazu, koja nije predviđena u svim državama članicama. AT: scenarij nije potpuno primjenjiv na austrijski sustav nadoknade. MT: u Malti ne postoji pojam odvjetničke naknade koja se plaća po satu, već se troškovi pravnog zastupanja nadoknađuju na temelju vrijednosti spora. IT: u Italiji postoji zakonska naknada (3 235 EUR u scenariju), ali sud može odlučivati o nadoknadi troškova unutar određenog raspona. LT: o nadoknadi troškova odlučuje sud tako što uzima u obzir smjernice Ministarstva pravosuđa; maksimalni iznos u scenariju bio bi 3 350 EUR.

– Pristup alternativnim načinima rješavanja sporova –

Na slici 27. prikazana su nastojanja država članica usmjerena na promicanje dobrovoljne primjene alternativnih načina rješavanja sporova putem različitih inicijativa, koje se mogu razlikovati ovisno o pravnom području ( 59 ).

Slika 27.: Promicanje i poticanje primjene alternativnih načina rješavanja sporova 2020. (*) (izvor: Europska komisija ( 60 ))

(*) Najviši mogući broj bodova: 68 bodova. Ukupni pokazatelji temelje se na sljedećim pokazateljima: 1. internetska stranica s informacijama o ADR-u; 2. promidžbene kampanje u medijima; 3. brošure za javnost; 4. sud održava posebna informativna predavanja o ADR-u na zahtjev; 5. koordinator za ADR / mirenje na sudovima; 6. objavljivanje ocjena o primjeni ADR-a; 7. objavljivanje statističkih podataka o primjeni ADR-a; 8. troškovi (djelomično ili u cijelosti) nastali ADR-om podmiruju se iz pravne pomoći, 9. potpun ili djelomičan povrat plaćenih sudskih pristojbi (uključujući biljege) u slučaju uspješnog ADR-a; 10. u postupku ADR-a nisu obvezni odvjetnici; 11. sudac može djelovati kao izmiritelj; 12. dogovor stranaka postaje izvršiv na sudu; 13. mogućnost pokretanja postupka / podnošenja zahtjeva i podnošenja dokumentarnih dokaza putem interneta; 14. stranke se o pokretanju postupka i različitim fazama postupka mogu obavijestiti elektroničkim putem; 15. mogućnost internetskog plaćanja odgovarajućih naknada; 16. upotreba tehnologija (aplikacije umjetne inteligencije, chatbotovi) kako bi se olakšalo podnošenje i rješavanje sporova i 17. druga sredstva. Za svaki od tih 17 pokazatelja dodijeljen je jedan bod za svako pravno područje. IE: upravni predmeti obuhvaćeni su kategorijom građanskih i trgovačkih predmeta. EL: ADR postoji u postupku javne nabave, a provodi se pred upravnim žalbenim sudovima. ES: ADR je obvezan za predmete u području radnog prava. PT: u građanskim/trgovačkim sporovima sudske se pristojbe vraćaju samo u predmetima koje rješavaju mirovni suci. SK: u slovačkom pravnom poretku nije moguća primjena ADR-a u upravne svrhe. FI: potrošački i radni sporovi isto tako se smatraju građanskim predmetima. SE: suci imaju postupovno diskrecijsko pravo u vezi s ADR-om. Obvezna je zadaća sudaca da nastoje postići mirno rješavanje sporova, osim ako to nije prikladno zbog prirode predmeta.

– Pravosuđe prilagođeno djeci –

Na slici 28. prikazani su različiti mehanizmi u državama članicama koji pravosudni sustav čine pristupačnijim djeci i prilagođenijim njihovim potrebama, na primjer tako što daju informacije o postupcima koje su prilagođene djeci ili poduzimaju mjere kako bi se spriječilo da djeca moraju sudjelovati na više ročišta.

Slika 28.: Pravosuđe prilagođeno djeci 2020. (*) (izvor: Europska komisija ( 61 ))

3.2.2. Resursi

Za dobro funkcioniranje pravosudnog sustava nužni su dostatni resursi, uključujući potrebna ulaganja u fizičku i tehničku infrastrukturu te kvalificirano i osposobljeno osoblje svih kategorija koje prima primjerenu naknadu. Bez prikladnih objekata, alata ili osoblja s potrebnim kvalifikacijama, vještinama i pristupom trajnoj izobrazbi dovodi se u pitanje kvaliteta postupaka i odluka.

– Financijska sredstva –

Na slikama u nastavku prikazuju se stvarna državna potrošnja za rad pravosudnog sustava (isključujući zatvore) po stanovniku (slika 29.) i kao udio u bruto društvenom proizvodu (BDP) (slika 30.) te, naposljetku, glavne kategorije izdataka za sudove (slika 31.) ( 62 ).

Slika 29.: Ukupni rashodi opće države za sudove u EUR po stanovniku 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (izvor: Eurostat)

(*) Države članice poredane su prema rashodima u 2019. (od najviših do najnižih). Sljedeći podaci su privremeni: ES (2019.), FR (2018. i 2019.), PT (2019.) i SK (sve godine). Podaci dobiveni 8. travnja 2021.

Slika 30.: Ukupni rashodi opće države za sudove kao postotak BDP-a 2012. i u razdoblju 2017.–2019. (*) (izvor: Eurostat)

(*) Države članice poredane su prema rashodima u 2019. (od najviših do najnižih). Sljedeći podaci su privremeni: ES (2019.), FR (2018. i 2019.), PT (2019.) i SK (sve godine). Podaci dobiveni 8. travnja 2021.

Na slici 31. prikazane su glavne ekonomske kategorije od kojih se sastoje rashodi države za sudove:

1. plaće sudaca i sudskog osoblja, uključujući socijalne doprinose („naknade zaposlenicima” ( 63 ));

2. operativni troškovi za robu i usluge kojima se koriste sudovi, primjerice najam zgrada, potrošni uredski materijal, energija i pravna pomoć („intermedijarna potrošnja” ( 64 ));

3. ulaganje u dugotrajnu imovinu, primjerice sudske zgrade i softver („bruto investicije u fiksni kapital” ( 65 )) i

4. ostali rashodi.

Slika 31.: Ukupni rashodi opće države za sudove po kategorijama (*) (2019., kao postotak ukupnih rashoda) (izvor: Eurostat)

(*) Sljedeći podaci su privremeni: ES (2019.), FR (2018. i 2019.), PT (2019.) i SK (sve godine). Podaci dobiveni 8. travnja 2021.

– Ljudski resursi –

Primjereni ljudski resursi ključni su za kvalitetu pravosudnog sustava. Raznolikošću među sucima, uključujući rodnu ravnotežu sudaca, osiguravaju se dodatno znanje, vještine i iskustvo te se time odražava stvarno stanje društva.

Slika 32.: Broj sudaca u razdoblju 2012.–2019. (*) (na 100 000 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a ova kategorija uključuje suce koji rade u punom radnom vremenu. Ne uključuje Rechtspfleger / sudske službenike koji postoje u nekim državama članicama. AT: podaci o upravnom pravu unose su u podatke od 2016. EL: od 2016. podaci o broju profesionalnih sudaca obuhvaćaju sve razine na kaznenim i građanskim sudovima te upravne suce. IT: regionalni revizorski odbori, lokalni porezni odbori i vojni sudovi ne uzimaju se u obzir. Upravno pravo uzima se u obzir od 2018.

Slika 33.: Udio sutkinja na vrhovnim sudovima u razdoblju 2018.–2020. (*) (izvor: Europska komisija ( 66 ))

(*) Podaci su poredani po brojčanim podacima iz 2020., od najvišeg do najnižeg.

Slika 34.: Broj odvjetnika u razdoblju 2012.–2019. (*) (na 100 000 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)

(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a odvjetnik je osoba koja je kvalificirana i ovlaštena u skladu s nacionalnim pravom braniti svoje klijente i postupati u njihovo ime, baviti se odvjetničkim zanimanjem, izlaziti pred sud ili savjetovati i zastupati svoje klijente u pravnim pitanjima (Preporuka (2000)21 Odbora ministara Vijeća Europe o slobodi obavljanja odvjetničkog zanimanja). DE: u Njemačkoj nema razlike između različitih skupina odvjetnika, kao primjerice između odvjetnika nižeg ranga (engl. solicitors) i odvjetnika višeg ranga (engl. barristers). FI: od 2015. navedeni broj odvjetnika obuhvaća odvjetnike iz privatnog sektora i one iz javnog sektora. 

– Osposobljavanje –

Pravosudno osposobljavanje važno je za doprinos kvaliteti sudskih odluka i pravosudnih usluga pruženih građanima. Podacima navedenima u nastavku obuhvaća se pravosudno osposobljavanje u širokom rasponu područja, uključujući komunikaciju sa strankama i novinarima te pravosudne vještine.

Slika 35.: Udio aktivnosti trajnog osposobljavanja sudaca u različitim vrstama vještina 2019. (*) (kao postotak ukupnog broja sudaca uključenih u te vrste osposobljavanja) (izvor: Europska komisija ( 67 ))

(*) Na slici 35. prikazana je raspodjela sudaca koji sudjeluju u aktivnostima trajnog osposobljavanja (tj. aktivnostima nakon početnog razdoblja osposobljavanja potrebnog da se postane sucem) u svakom od četiriju utvrđenih područja kao postotak ukupnog broja sudaca uključenih u te vrste osposobljavanja. Aktivnosti pravnog osposobljavanja nisu uzete u obzir. Tijela nadležna za pravosudno osposobljavanje u EL, MT i PT nisu provodila posebne aktivnosti osposobljavanja u odabranim vještinama. DK: uključujući sudsko osoblje. AT: uključujući javne tužitelje.

Slika 36.: Dostupnost osposobljavanja u komunikaciji za suce u 2020. (*) (izvor: Europska komisija ( 68 ))

(*) Najviši mogući broj bodova: 14 bodova. Države članice dobile su bod ako imaju početno osposobljavanje i bod ako imaju trajno osposobljavanje (najviše dva boda za svaku vrstu osposobljavanja). Izvor podataka promijenio se u usporedbi s prethodnim izdanjima Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u, što je utjecalo na usporedivost podataka. DK: pandemija bolesti Covid-19 imala je znatne negativne učinke na ponudu trajnih tečajeva i seminara 2020. HU: pojedini su tečajevi morali biti otkazani zbog pandemije bolesti COVID-19.

3.2.3. Alati za ocjenu

Redovitim ocjenjivanjem pravosudnog sustava mogla bi se poboljšati njegova sposobnost reagiranja na sadašnje i buduće izazove i tako mu se omogućiti da poveća svoju kvalitetu. Ankete (slika 37.) su, iz perspektive pravnika i korisnika sudova, ključne za ocjenu rada pravosudnih sustava. Odgovarajuće daljnje mjere na temelju nalaza iz anketa (slika 38.) važne su za poboljšanje kvalitete pravosudnih sustava.

Slika 37.: Teme anketa provedenih 2019. među korisnicima sudova ili pravnim stručnjacima (*) (izvor: Europska komisija ( 69 ))

(*) Državama članicama dodijeljen je po jedan bod po navedenoj temi ankete neovisno o tome je li anketa provedena na razini države, regije ili suda. Ostale teme uključuju: ankete među odvjetnicima o funkcioniranju određenih sudova (ES); ankete među strankama u sporu o radu određenih sudova (LV); anketu među sucima i pravosudnim pomoćnicima o brojnim temama, uklj. fizičku dostupnost i sadržaje koji se nude djeci, postupanje sa strankama s poštovanjem i potrebu za politikom izricanja kaznenih sankcija (MT). U DE provedene su brojne ankete na razini saveznih pokrajina.

Slika 38.: Daljnje mjere povezane s anketama provedenima 2019. među korisnicima sudova ili pravnim stručnjacima (*) (izvor: Europska komisija ( 70 ))

(*) Državama članicama dodijeljen je po jedan bod po vrsti daljnjih mjera.

3.2.4. Digitalizacija

Upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) može ojačati pravosudne sustave država članica i učiniti ih pristupačnijima, učinkovitijima, otpornijima i spremnima za suočavanje s trenutačnim i budućim izazovima. Isto tako, pandemija bolesti COVID-19 negativno je utjecala na nacionalne pravosudne sustave i istaknula brojne izazove koji utječu na funkcioniranje pravosuđa.

U ranijim izdanjima Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u dostavljeni su usporedni podaci o određenim aspektima IKT-a u pravosudnim sustavima. Kako je najavljeno u Komunikaciji Komisije o digitalizaciji pravosuđa u EU-u od 2. prosinca 2020. ( 71 ), Pregled stanja znatno je proširen daljnjim podacima o digitalizaciji u državama članicama. Time bi se trebalo omogućiti temeljitije praćenje područjâ napretka i neriješenih izazova.

Da bi pravosuđe bilo prilagođeno građanima, informacije o nacionalnim pravosudnim sustavima trebaju biti lako dostupne i prilagođene posebnim skupinama u društvu koje im inače ne bi mogle lako pristupiti. Na slici 39. prikazana je dostupnost informacija na internetu o posebnim aspektima nacionalnih pravosudnih sustava i za posebne skupine u društvu.

Slika 39.: Dostupnost informacija o pravosudnom sustavu na internetu za opću javnost 2020.(*) (izvor: Europska komisija ( 72 ))

(*) DE: svaka savezna pokrajina i savezna razina pojedinačno odlučuju koje će informacije navesti na internetu.

– Pravila prilagođena digitalnom okruženju –

Upotreba digitalnih rješenja u građanskim/trgovačkim, upravnim i kaznenim predmetima često zahtijeva odgovarajuće prilagodbe u nacionalnim postupovnim pravilima. Na slici 40. prikazana je mogućnost sudjelovanja različitih sudionika putem tehnologije za komunikaciju na daljinu (kao što je videokonferencija) i odražava trenutačnu situaciju s obzirom na dopuštenost digitalnih dokaza.

Slika 40.: Postupovna pravila koja dopuštaju digitalnu tehnologiju na sudovima u građanskim/trgovačkim, upravnim i kaznenim predmetima (*)

(*) Za svaku državu članicu prvi stupac predstavlja postupovna pravila za građanske / trgovačke predmete, drugi stupac za upravne predmete i treći stupac za kaznene predmete. Najviši mogući broj bodova: 12 bodova. Za svaki kriterij države članice dobile su dva boda ako postoji mogućnost upotrebe digitalne tehnologije u svim građanskim/trgovačkim, upravnim i kaznenim predmetima (u kaznenim je predmetima mogućnost saslušanja stranaka podijeljena kako bi se obuhvatili tuženici i žrtve). Bodovi su podijeljeni s dva kad mogućnost ne postoji u svim predmetima. Kad je riječ o onim državama članicama u kojima se ne pravi razlika između građanskih/trgovačkih i upravnih predmeta, za oba je područja dodijeljen jednak broj bodova. LU, CY i HR: ne postoji mogućnost za upravne predmete.

– Upotreba digitalnih alata –

Osim postupovnih pravila prilagođenih digitalnom okruženju, sudovi i javna tužiteljstva moraju imati odgovarajuće alate i infrastrukturu koji omogućuju komunikaciju na daljinu i siguran pristup radnom mjestu na daljinu (slika 41.). Odgovarajuća infrastruktura i oprema isto su tako potrebni za sigurnu elektroničku komunikaciju između sudova / javnih tužiteljstava i pravnih stručnjaka te institucija (slike 42. i 43.).

Informacijska i komunikacijska tehnologija, uključujući inovativnu tehnologiju, ima važnu ulogu u potpori radu pravosudnih tijela, čime se značajno doprinosi kvaliteti pravosudnih sustava. Dostupnost različitih digitalnih alata koji su na raspolaganju sucima, javnim tužiteljima i sudskom osoblju može pojednostavniti radne procese, osigurati pravednu raspodjelu radnog opterećenja i dovesti do znatne uštede vremena.

Slika 41.: Korištenje sudova i javnih tužiteljstava digitalnom tehnologijom (*)

(*) Najviši mogući broj bodova: 7 bodova. Za svaki kriterij dodijeljen je po jedan bod ako se sudovi odnosno javna tužiteljstva koriste određenom tehnologijom, a 0,5 bodova dodijeljeno je ako se tom tehnologijom ne koriste uvijek.

Sigurna elektronička komunikacija može pridonijeti poboljšanju kvalitete pravosudnih sustava. Mogućnost da sudovi komuniciraju elektroničkim putem međusobno, kao i s pravnim stručnjacima te drugim institucijama, može pojednostavniti procese i smanjiti potrebu za komunikacijom u papirnatom obliku i fizičkom prisutnošću, što bi dovelo do smanjenja trajanja predsudskih radnji i sudskih postupaka.

Slika 42.: Sudovi: alati za elektroničku komunikaciju (*)

(*) Najviši mogući broj bodova: 5 bodova. Za svaki kriterij dodijeljen je po jedan bod ako je sudovima dostupna sigurna elektronička komunikacija. Ako takva mogućnost ne postoji u svim predmetima, dodijeljeno je 0,5 bodova.

javna tužiteljstva ključna su za funkcioniranje kaznenopravnog sustava. Ona isto tako mogu imati koristi od pristupa sigurnom kanalu za elektroničku komunikaciju, što bi im moglo olakšati rad i poboljšati kvalitetu sudskog postupka. Mogućnost sigurne elektroničke komunikacije između javnih tužiteljstava i istražnih tijela, odvjetnika i sudova pomogla bi u bržoj i učinkovitijoj pripremi postupka pred sudom.

Slika 43.: Javno tužiteljstvo: alati za elektroničku komunikaciju (*)

(*) Najviši mogući broj bodova: 5 bodova. Za svaki kriterij dodijeljen je po jedan bod ako je javnim tužiteljstvima dostupna sigurna elektronička komunikacija. Ako takva mogućnost ne postoji u svim predmetima, dodijeljeno je 0,5 bodova. Dostupnost alata za elektroničku komunikaciju u javnom tužiteljstvu uključuje komunikaciju s odvjetnicima zaposlenima u javnom tužiteljstvu.

– Pristup sudovima na internetu –

Mogućnost obavljanja određenih radnji u sudskom postupku elektroničkim putem važan je dio kvalitete pravosudnih sustava. Elektroničko podnošenje tužbi, mogućnost praćenja i poduzimanja daljnjih koraka na internetu ili podržavanje dostavljanja pismena elektroničkim putem mogu osjetno olakšati pristup pravosuđu građanima i poduzećima (ili njihovim pravnim zastupnicima) i smanjiti kašnjenja i troškove. Dostupnost takvih digitalnih javnih usluga pomogla bi u približavanju sudova građanima i poduzećima, a time dovela i do povećanog povjerenja u pravosudni sustav.

Slika 44.: Digitalna rješenja za pokretanje i praćenje postupaka u građanskim/trgovačkim i upravnim predmetima (*)

(*) Najviši mogući broj bodova: 9 bodova. Za svaki kriterij dodijeljen je po jedan bod ako postoji mogućnost u svim građanskim/trgovačkim i upravnim predmetima. Ako takva mogućnost ne postoji u svim predmetima, dodijeljeno je 0,5 bodova. Kad je riječ o onim državama članicama u kojima se ne pravi razlika između građanskih/trgovačkih i upravnih predmeta, za oba je područja dodijeljen jednak broj bodova. HR: ne postoji mogućnost za upravne predmete.

Upotreba digitalnih alata za vođenje i praćenje sudskih postupaka u kaznenim predmetima isto tako može pomoći u jamčenju prava žrtava i tuženika. Na primjer, digitalna rješenja mogu omogućiti povjerljivu komunikaciju na daljinu između tuženika i njihovih odvjetnika, omogućiti tuženicima u istražnom zatvoru da se pripreme za raspravu ili pomoći žrtvama kaznenog djela u izbjegavanju sekundarne viktimizacije.

Slika 45.: Digitalna rješenja za vođenje i praćenje sudskih postupaka u kaznenim predmetima (*)

(*) Najviši mogući broj bodova: 6 bodova. Za svaki kriterij dodijeljen je po jedan bod ako postoji mogućnost u svim kaznenim predmetima. Ako takva mogućnost ne postoji u svim predmetima, dodijeljeno je 0,5 bodova.

– Pristupanje presudama –

Osiguravanje dostupnosti presuda na internetu povećava transparentnost pravosudnih sustava, pomaže građanima i poduzećima da razumiju svoja prava te može pridonijeti dosljednosti sudske prakse. Modaliteti objavljivanja sudskih odluka na internetu ključni su za uspostavu tražilica prilagođenih korisnicima ( 73 ) koje omogućuju lakšu dostupnost sudske prakse pravnim stručnjacima i široj javnosti. Neometan pristup sudskoj praksi i njezina jednostavna ponovna upotreba omogućuju inovativne aplikacije za „pravnu tehnologiju” koje praktičarima služe kao potpora u radu.

Objavljivanje sudskih odluka na internetu zahtijeva uravnoteživanje različitih interesa unutar granica postavljenih pravnim okvirima i okvirima politika. Opća uredba o zaštiti podataka ( 74 ) u potpunosti se primjenjuje na obradu osobnih podataka koju provode sudovi. Pri ocjenjivanju toga koje podatke treba objaviti potrebno je postići pravednu ravnotežu između prava na zaštitu podataka i prava na javnu dostupnost sudskih odluka i transparentnost pravosuđa. To je osobito slučaj ako postoji prevladavajući javni interes koji opravdava otkrivanje tih podataka. U mnogim se državama na temelju prava ili prakse zahtijeva anonimizacija ili pseudonimizacija ( 75 ) sudskih odluka prije objave, sustavno ili na zahtjev. Podaci koji nastaju u okviru pravosuđa uređuju se i europskim zakonodavstvom o otvorenim podacima i ponovnoj upotrebi informacija javnog sektora ( 76 ).

Dostupnost sudskih odluka u strojno čitljivom obliku ( 77 ) olakšava stvaranje pravosudnog sustava koji je prilagođen algoritmima ( 78 ).

Slika 46.: Pristup javnosti objavljenim presudama na internetu 2020. (*) (građanski/trgovački, upravni i kazneni predmeti, svi stupnjevi) (izvor: Europska komisija ( 79 ))

(*) Najviši mogući broj bodova: 9 bodova. Za građanske/trgovačke, upravne i kaznene predmete dodijeljen je po jedan bod za svaki stupanj na kojem su dostupne sve presude, a 0,5 bodova ako su dostupne samo neke presude. Ako u državi članici postoje samo dva stupnja, bodovi su dodijeljeni za tri stupnja tako da odgovarajući viši stupanj predstavlja stupanj koji ne postoji. Kad je riječ o onim državama članicama u kojima se ne pravi razlika između dvaju područja prava (građansko/trgovačko i upravno), za oba je područja dodijeljen jednak broj bodova. BE: za građanske i kaznene predmete svaki sud ima pravo odlučivati o objavi svojih presuda. DE: svaka savezna pokrajina odlučuje o tome hoće li prvostupanjske presude biti dostupne na internetu. IE: u skraćenim kaznenim postupcima obično se ne donosi pisana presuda. AT: u prvom i drugom stupnju suci odlučuju o tome koje se presude objavljuju. Odluke Vrhovnog suda kojima se odbija žalba bez utemeljenog obrazloženja ne objavljuju se. NL: sudovi odlučuju o objavi u skladu s objavljenim kriterijima. PT: u građanskim i kaznenim predmetima komisija na sudu odlučuje o objavi. SK: u građanskim i kaznenim predmetima odluke donesene u postupcima u kojima je javnost isključena iz suđenja i nalozi za plaćanje ne objavljuju se. FI: sudovi odlučuju o tome koje se presude objavljuju.

Slika 47.: Modaliteti za izradu strojno čitljivih sudskih odluka u 2020. (*) (građanski/trgovački, upravni i kazneni predmeti, svi stupnjevi) (izvor: Europska komisija ( 80 ))

(*) Najviši mogući broj bodova: 24 boda po vrsti predmeta. Za svaki od triju stupnjeva (prvi, drugi i posljednji) može se dodijeliti jedan bod ako su obuhvaćene sve sudske odluke. Ako su na određenom stupnju obuhvaćene samo neke sudske odluke, dodjeljuje se samo pola boda. Ako u državi članici postoje samo dva stupnja, bodovi su dodijeljeni za tri stupnja tako da odgovarajući viši stupanj predstavlja stupanj koji ne postoji. Kad je riječ o onim državama članicama u kojima se ne pravi razlika između upravnih i građanskih/trgovačkih predmeta, za oba je pravna područja dodijeljen jednak broj bodova. ES: nije dopuštena upotreba baze podataka Glavnog sudbenog vijeća (CGPJ) u komercijalne svrhe ni masovno preuzimanje informacija. Pri ponovnoj upotrebi tih informacija za izradu baza podataka ili u komercijalne svrhe moraju se poštovati postupak i uvjeti koje je utvrdilo Glavno sudbeno vijeće preko svojeg Centra za sudsku dokumentaciju. IE: Anonimizacija presuda provodi se u kaznenom postupku (tj. ako je propisano zakonom ili je sudac, u skladu s načelima utvrđenima u sudskoj praksi, naložio da se identiteti stranaka ili osoba ne objavljuju), a sudac koji sastavlja presudu mora navesti sadržaj koji je potrebno zamijeniti ili ispustiti jer bi se s pomoću njega moglo identificirati osobu čiji identitet treba zaštititi.

3.2.5. Sažetak o kvaliteti pravosudnih sustava Jednostavan pristup, dostatni resursi, učinkoviti alati za ocjenu i digitalizacija čimbenici su koji pridonose visokoj kvaliteti pravosudnih sustava. Građani i poduzeća očekuju učinkovit pravosudni sustav u kojem se donose visokokvalitetne odluke. U Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. radi se usporedna analiza tih čimbenika. Dostupnost U ovom izdanju ponovno se razmatraju brojni elementi koji pridonose pravosudnom sustavu prilagođenom građanima: ·Dostupnost pravne pomoći i iznos sudske pristojbe imaju velik utjecaj na pristup pravosuđu, posebno za siromašne građane. Na slici 23. vidi se da u nekim državama članicama potrošači s dohotkom ispod praga siromaštva Eurostata ne bi primili pravnu pomoć. U odnosu na 2019., dostupnost pravne pomoći smanjena je u približno trećini država članica, a proširena u njih pet, posebno u pogledu djelomične pravne pomoći. Takav je razvoj u skladu s dugoročnim trendom, prema kojem je pravna pomoć u nekim državama članicama postala manje dostupna. Iznos sudske pristojbe (slika 24.) i dalje je uglavnom nepromijenjen od 2016. iako je nekoliko država članica povisilo iznos sudske pristojbe za sporove male vrijednosti. Teret sudskih pristojbi i dalje je razmjerno visok u sporovima male vrijednosti. Poteškoće u ostvarivanju koristi od pravne pomoći u kombinaciji s visokim razinama sudskih pristojbi u nekim državama članicama mogle bi imati odvraćajući učinak kad je riječ o pristupu siromašnih građana pravosuđu. ·Iznos sudske pristojbe u trgovačkim parnicama (slika 25.) znatno se razlikuje među državama članicama (od 0,1 % do 6 % vrijednosti spora), pri čemu samo dvije države članice uopće nemaju sudsku pristojbu. Na slici 26. prikazano je u kojoj mjeri stranka koja je pobijedila u trgovačkom predmetu može ostvariti povrat troškova pravnog zastupanja. Kad je riječ o mogućnosti povrata troškova pravnog zastupanja za parničnu fazu, postoje znatne razlike između država članica sa zakonskim sustavom naknada i onima bez njega te unutar tih skupina (posebno između izdašnijih i manje izdašnih zakonskih sustava naknada). Osim toga, u mnogim državama članicama mogućnost povrata troškova pravnog zastupanja ovisi o diskrecijskoj odluci sudova. Razina izdašnosti sustava za povrat troškova pravnog zastupanja može imati poticajne ili odvraćajuće učinke na vjerojatnost pokretanja postupka, a time i na opći pristup pravosuđu. ·U Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. proširuje se analiza načina na koje države članice promiču dobrovoljnu upotrebu alternativnih načina rješavanja sporova (ADR) (slika 27.) za rješavanje privatnih sporova, posebno mogućnost upotrebe digitalnih tehnologija. Sedamnaest država članica barem u određenim vrstama sporova predviđa mogućnost pokretanja postupka ili podnošenja zahtjeva i podnošenja dokumentarnih dokaza putem interneta. U 19 država članica stranke se o pokretanju postupka i različitim fazama postupka mogu obavijestiti elektroničkim putem, a u 12 država članica imaju mogućnost internetskog plaćanja odgovarajućih naknada. U osam država članica moguća je upotreba tehnologija poput aplikacija umjetne inteligencije ili chatbotova kako bi se olakšalo podnošenje zahtjeva i rješavanja sporova. ·U Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. drugi je put prikazan pročišćeni pregled mjera koje su države članice poduzele kako bi pravosudni sustav učinile prilagođenim djeci (slika 28.). Sve države članice napravile su barem neke prilagodbe, a to se najčešće odnosi na mjere provođenja sudskih rasprava prilagođenih djeci (među ostalim i s obzirom na okruženje u kojem se odvijaju) i za sprečavanje potrebe za djetetovim sudjelovanjem u više sudskih rasprava. Isto tako, gotovo sve države članice sucima osiguravaju tečajeve osposobljavanja u području pravosuđa prilagođenog djeci. Resursi Kako bi pravosudni sustavi u državama članicama bili visoke kvalitete, potrebne su dostatne razine financijskih sredstava i ljudskih resursa, uključujući potrebna ulaganja u fizičku i tehničku infrastrukturu, odgovarajuće početno i trajno osposobljavanje te raznolikost među sucima, uključujući rodnu ravnotežu. Iz Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. vidljivo je sljedeće: ·Kad je riječ o financijskim sredstvima, podaci pokazuju da su 2019., ukupno gledajući, rashodi opće države za sudove u državama članicama ostali uglavnom stabilni iako i dalje postoje znatne razlike u stvarnim iznosima, i u EUR po stanovniku i kao postotak BDP-a (slike 29. i 30.). Gotovo sve države članice povećale su svoje rashode po stanovniku 2019. (povećanje u odnosu na 2018.), a većina je povećala svoje rashode i kao postotak BDP-a. ·Kao i za 2020., u Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. prikazana je i raščlamba ukupnih rashoda po različitim kategorijama na temelju podataka Eurostata. Na slici 31. vidljive su velike razlike u obrascima potrošnje među državama članicama. S jedne strane, dok najveći udio u troškovima u većini država članica predstavljaju naknade i plaće sudaca i sudskog osoblja (uključujući socijalne doprinose), ulaganja u dugotrajnu imovinu, kao što su sudske zgrade i softver, čine manji udio. S druge strane, rashodi za operativne troškove (npr. najam zgrada, pravna pomoć i drugi potrošni materijal) znatno su veći u nekoliko država članica nego u većini ostalih. Ta raščlamba i dalje je relativno stabilna iz godine u godinu. ·Žene i dalje čine manje od 50 % sudaca na razini vrhovnih sudova u većini država članica (slika 33.). Promjene u trogodišnjem razdoblju od 2018. do 2020. pokazuju da se kretanja razlikuju među državama članicama, ali i da se od 2010. u većini država članica udio žena među sucima na vrhovnim sudovima povećao. ·Kad je riječ o osposobljavanju sudaca, iako gotovo sve države članice provode barem neke oblike trajnog osposobljavanja u vještinama sudaca, manji broj njih provodi osposobljavanje u digitalnim vještinama, upravljanju sudom i sudskoj etici. U usporedbi s prethodnom godinom, udio sudaca koji su sudjelovali u osposobljavanju u digitalnim vještinama blago je porastao (slika 35.). Kad je riječ o osposobljavanju u komunikaciji sa strankama iz najugroženijih skupina (slika 36.), većina država članica pruža osposobljavanje u vezi sa žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, a više od polovine država članica pruža osposobljavanje u vezi s rodno osjetljivim praksama, tražiteljima azila ili osobama s različitim kulturnim, vjerskim, etničkim ili jezičnim porijeklom. Osposobljavanje u komunikaciji s osobama s oštećenjima vida ili sluha dostupno je u približno polovini država članica. Osposobljavanje u području podizanja svijesti o dezinformacijama i postupanju s njima dostupno je samo u nešto više od polovine država članica. Alati za ocjenu ·Upotreba anketa među korisnicima sudova i pravnim stručnjacima (slika 37.) bila je nešto veća 2019. nego prethodnih godina, dok je broj država članica koje su odlučile ne provoditi ankete stabilan. Međutim, čini se da postoje određene razlike s obzirom na to koje države članice nisu provodile ankete, što upućuje na to da se ankete ponekad provode samo svake druge godine ili svakih nekoliko godina. Česte teme u anketama i dalje su dostupnost, usluge za korisnike, sudske rasprave i presude te opće povjerenje u pravosudni sustav, no samo je nekoliko država članica provodilo ankete o zadovoljstvu skupina s posebnim potrebama ili informiranosti pojedinaca o njihovim pravima. Sve države članice koje su provodile ankete provele su i daljnje mjere (slika 38.), iako se njihov opseg i dalje znatno razlikuje. Rezultati su se općenito uzimali u obzir u godišnjim ili posebnim izvješćima, a u mnogim državama članicama uzimali su se u obzir pri ocjenjivanju ili su se koristili za utvrđivanje potrebe za izmjenama zakonodavstva. Digitalizacija ·Od svojeg izdanja iz 2021., Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u uključuje proširenu komponentu koja detaljno ispituje aspekte povezane s digitalizacijom pravosuđa. Iako većina država članica već upotrebljava digitalna rješenja u različitim kontekstima i u različitom stupnju, znatna su poboljšanja moguća. ·Gotovo sve države članice osiguravaju pristup nekim informacijama na internetu o svojem pravosudnom sustavu, uključujući središnji internetski portal s internetskim obrascima i interaktivnim informacijama o zakonskim pravima (slika 39.). Razlike se pojavljuju kad je riječ o sadržaju informacija te o tome koliko su one prilagođene potrebama građana. Primjerice, samo ograničen broj država članica (12) omogućuje građanima da upotrebom interaktivne internetske simulacije saznaju imaju li pravo na pravnu pomoć. Međutim, u većini država članica dostupne su internetske stranice s internetskim obrascima za javnost i poduzeća ili informacijama za osobe koje nisu izvorni govornici. ·Manje od polovine država članica ima postupovna pravila prilagođena digitalnom okruženju, koja omogućuju upotrebu komunikacije na daljinu i prihvaćanje dokaza samo u digitalnom formatu. U preostalim državama članicama to je moguće samo u ograničenim situacijama. ·Kad je riječ o korištenju sudova i javnih tužiteljstava digitalnom tehnologijom, većina država članica već ima različite digitalne alate koji su na raspolaganju sudovima, javnim tužiteljima i članovima osoblja. Iako je većina država članica uspostavila sustave upravljanja predmetima, sustave videokonferencija i mogućnost rada na daljinu, još uvijek postoji potreba za daljnjim napretkom kako bi se osigurala šira dostupnost sustava za automatsku dodjelu predmeta, umjetne inteligencije i alata koji se temelje na lancima blokova. ·U većini država članica sudovi imaju na raspolaganju alate za sigurnu elektroničku komunikaciju. Međutim, u brojnim državama članicama sudovi mogu komunicirati putem sigurnih elektroničkih rješenja samo s određenim pravnim stručnjacima i/ili nacionalnim tijelima. Kad je riječ o javnom tužiteljstvu, manje od trećine država članica sveobuhvatno omogućava sigurnu elektroničku komunikaciju s pravnim stručnjacima i nacionalnim institucijama. ·U građanskim/trgovačkim i upravnim predmetima većina država članica osigurava da građani i poduzeća (ili njihovi pravni zastupnici) mogu putem interneta pristupiti svojim predmetima koji su u tijeku ili su okončani, iako u različitoj mjeri. Unatoč tomu, u kaznenim predmetima u većini država članica tuženici i žrtve imaju vrlo ograničene mogućnosti praćenja ili vođenja dijela svojeg predmeta s pomoću digitalnih rješenja, a u nekim državama članicama ta mogućnost ne postoji. ·U usporedbi s prethodnim godinama, pristup sudskim presudama putem interneta (slika 46.) nije napredovao, posebice kad je riječ o objavljivanju presuda na najvišim stupnjevima: 17 država članica objavljuje sve presude u građanskim/trgovačkim i upravnim predmetima, a njih 15 objavljuje i presude u kaznenim predmetima sudova najvišeg stupnja. Ti pozitivni podaci motiviraju sve države članice na daljnja poboljšanja jer odluke na sudovima najvišeg stupnja imaju važnu ulogu za dosljednost sudske prakse. Nije napredovalo ni objavljivanje presuda na drugostupanjskim sudovima. U 2020. samo je devet država članica objavljivalo sve građanske/trgovačke i upravne presude drugostupanjskih sudova na internetu, a njih šest to je učinilo za drugostupanjske presude u kaznenim predmetima, što je manje u odnosu na 2019. ·U Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. nastavlja se analiza mehanizama koji postoje u državama članicama, a koji mogu pomoći u izradi strojno čitljivih sudskih odluka (slika 47.). Sve države članice imaju barem neke mehanizme za građanske/trgovačke, upravne i kaznene predmete u kojima se mogu primijetiti znatne razlike među državama članicama. Čini se da su upravni sudovi relativno napredniji u stvaranju čimbenika koji omogućuju pravosudni sustav prilagođen algoritmima. Općenito je primjetna tendencija uvođenja više mehanizama, posebno za dostupnost metapodataka u presudama o ključnim riječima, datumu odluka i uređivanju osobnih podataka u objavljenim presudama. U odnosu na 2019., većina država članica izvijestila je o napretku postignutom 2020. Pravosudni sustavi u kojima su uvedeni mehanizmi za izradu presuda u skladu sa standardima koji omogućuju njihovu strojnu čitljivost imaju potencijal za ostvarivanje boljih rezultata u budućnosti.

3.3. Neovisnost

Neovisnost sudstva, koja je sastavni dio zadaće donošenja sudskih odluka, zahtjev je koji proizlazi iz načela učinkovite sudske zaštite iz članka 19. UEU-a te iz prava na učinkovit pravni lijek pred sudom koje je utvrđeno u članku 47. Povelje EU-a o temeljnim pravima ( 81 ). Taj zahtjev pretpostavlja:

(a) vanjsku neovisnost, koja znači da predmetno tijelo svoje funkcije izvršava samostalno, a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu prema bilo kojem drugom tijelu i da ne prima naloge ili naputke bilo koje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke i

(b) unutarnju neovisnost i nepristranost, koja znači osiguravanje jednakog odmaka od stranaka spora i njihovih pripadajućih interesa u odnosu na predmet spora ( 82 ).

Neovisnost sudstva jamstvo je zaštite svih prava koja osobe izvode iz prava Unije i očuvanja zajedničkih vrijednosti država članica navedenih u članku 2. UEU‑a, osobito vrijednosti vladavine prava ( 83 ). Očuvanje pravnog poretka EU-a od temeljne je važnosti za sve građane i poduzeća čija su prava i slobode zaštićeni na temelju prava EU-a.

Percepcija neovisnosti sudstva čimbenik je kojim se potiče rast jer percepcija manjka neovisnosti može odvraćati od ulaganja ( 84 ). Uz pokazatelje percepcije neovisnosti sudstva iz različitih izvora, u Pregledu stanja prikazan je niz pokazatelja koji se odnose na organizaciju pravosudnih sustava u svrhu zaštite neovisnosti sudstva u određenim situacijama u kojima ona može biti ugrožena. Na temelju informacija dobivenih od Europske mreže sudbenih vijeća (ENCJ), Mreže predsjednika vrhovnih sudova EU-a (NPSJC) i Stručne skupine za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, u Pregledu stanja prikazani su pokazatelji o uključenim tijelima i statusu kandidata za imenovanje sudaca vrhovnog suda, pregled hijerarhijskih ovlasti unutar javnog tužiteljstva, kao i mogućnost preispitivanja odluke javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona.

3.3.1. Percepcija neovisnosti sudstva

Slika 48.: Percepcija neovisnosti sudova i sudaca u javnosti (*) (izvor: Eurobarometar ( 85 ) – svijetle boje: 2016., 2019. i 2020., tamne boje: 2021.).

(*) Države članice poredane su po postotku ispitanika koji su izjavili da je pravosudni sustav u pogledu neovisnosti sudova i sudaca vrlo dobar ili dobar (ukupno dobar); ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih ocjena, poredane su po postotku ispitanika koji su izjavili da je pravosudni sustav u pogledu neovisnosti sudova i sudaca loš ili vrlo loš (ukupno loš); ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih i ukupno loših ocjena, poredane su po postotku ispitanika koji su izjavili da je pravosudni sustav u pogledu neovisnosti sudova i sudaca vrlo dobar; ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih, ukupno loših i vrlo dobrih odgovora, poredane su po postotku ispitanika koji su izjavili da je pravosudni sustav u pogledu neovisnosti sudova i sudaca vrlo loš.

Na slici 49. prikazani su glavni razlozi zbog kojih ispitanici smatraju da sudovima i sucima nedostaje neovisnosti. Ispitanici iz šire javnosti koji su ocijenili neovisnost pravosudnog sustava kao „lošu” ili „vrlo lošu” mogli su birati među trima razlozima kojima objašnjavaju svoju ocjenu. Redoslijed država članica jednak je kao na slici 48.

Slika 49.: Glavni razlozi zbog kojih javnost ima percepciju manjka neovisnosti (udio svih ispitanika – viša vrijednost znači veći utjecaj) (izvor: Eurobarometar ( 86 ))

Slika 50.: Percepcija neovisnosti sudova i sudaca među trgovačkim društvima(*) (izvor: Eurobarometar ( 87 ) – svijetle boje: 2016., 2019. i 2020., tamne boje: 2021.).

(*) Države članice poredane su po postotku ispitanika koji su izjavili da je pravosudni sustav u pogledu neovisnosti sudova i sudaca vrlo dobar ili dobar (ukupno dobar); ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih ocjena, poredane su po postotku ispitanika koji su izjavili da je pravosudni sustav u pogledu neovisnosti sudova i sudaca loš ili vrlo loš (ukupno loš); ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih i ukupno loših ocjena, poredane su po postotku ispitanika koji su izjavili da je pravosudni sustav u pogledu neovisnosti sudova i sudaca vrlo dobar; ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih, ukupno loših i vrlo dobrih odgovora, poredane su po postotku ispitanika koji su izjavili da je pravosudni sustav u pogledu neovisnosti sudova i sudaca vrlo loš.

Na slici 51. prikazani su glavni razlozi zbog kojih ispitanici smatraju da sudovima i sucima nedostaje neovisnosti. Ispitana društva koja su ocijenila neovisnost pravosudnog sustava kao „lošu” ili „vrlo lošu” mogla su birati među trima razlozima kojima objašnjavaju svoju ocjenu. Redoslijed država članica jednak je kao na slici 50.

Slika 51.: Glavni razlozi zbog kojih trgovačka društva imaju percepciju manjka neovisnosti (udio svih ispitanika – viša vrijednost znači veći utjecaj) (izvor: Eurobarometar ( 88 ))

3.3.2. Strukturna neovisnost

Jamstva strukturne neovisnosti zahtijevaju pravila, posebno u pogledu sastava suda i imenovanja, trajanja dužnosti kao i razloga za nesudjelovanje u odlučivanju, izuzeća i opoziva njegovih članova, koja omogućuju da se kod pojedinaca otkloni svaka legitimna sumnja u pogledu otpornosti navedenog suda na vanjske čimbenike i njegove neutralnosti u odnosu na suprotstavljene interese ( 89 ). Ta pravila moraju posebno omogućiti isključenje ne samo svakog izravnog utjecaja, u obliku naputaka, nego i posrednijih oblika utjecaja koji mogu usmjeriti odluke dotičnih sudaca ( 90 ).

Razrađeni su europski standardi, u čemu je predvodilo Vijeće Europe, na primjer u Preporuci Vijeća Europe iz 2010. o sucima: neovisnost, učinkovitost i odgovornosti ( 91 ). U Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u prikazani su određeni pokazatelji koji su važni za procjenu organizacije pravosudnih sustava radi zaštite neovisnosti sudstva.

Ovo izdanje Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u posebno sadržava nove pokazatelje o uključenim tijelima i statusu kandidata za imenovanje na mjesta sudaca vrhovnog suda (slike 52.–54.)( 92 ). Isto tako daje pregled hijerarhijskih ovlasti unutar javnog tužiteljstva, kao i mogućnost preispitivanja odluke javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona (slike 55.–57.) ( 93 ). Na slikama se nalaze nacionalni okviri na snazi u prosincu 2020.

U podacima prikazanima u Pregledu stanja ne pruža se ocjena niti se prikazuju kvantitativni podaci o učinkovitosti tih zaštitnih mjera. Njima se ne nastoji dati slika o složenosti i pojedinostima postupaka ni popratnih zaštitnih mjera. Važno je napomenuti i da je provedba politika i praksi za promicanje integriteta i sprečavanje korupcije u pravosuđu isto tako bitna za jamstvo neovisnosti sudstva. Naposljetku, radi djelotvorne zaštite neovisnosti sudstva, osim svih nužnih propisa, potrebna je i kultura integriteta i nepristranosti koja je zajednička svim sucima te koju poštuje društvo u cjelini.

– Imenovanje sudaca vrhovnog suda –

Vrhovni sudovi, kao sudovi koji odlučuju u posljednjem stupnju, ključni su za osiguravanje jedinstvene primjene prava u državama članicama. Na državama članicama je da organiziraju postupak imenovanja sudaca vrhovnog suda kako bi se osigurala njihova neovisnost i nepristranost. Europsko pravo u tom pogledu od država članica zahtijeva da nakon imenovanja osiguraju da tijela za imenovanje ne vrše utjecaj ili pritisak na suce pri izvršavanju njihove dužnosti ( 94 ). Isto tako, potrebno je osigurati da materijalne pretpostavke i detaljna postupovna pravila koja uređuju postupak donošenja odluka o imenovanju budu takvi da kod pojedinaca ne stvaraju opravdanu sumnju u otpornost sudaca na vanjske čimbenike i njihovu neutralnost u odnosu na suprotstavljene interese ( 95 ). Sudjelovanje neovisnih tijela, poput sudbenih vijeća, u postupku imenovanja sudaca može u načelu doprinijeti tomu da taj proces bude objektivniji, pod uvjetom da je takvo tijelo i samo dovoljno neovisno od zakonodavne i izvršne vlasti ( 96 ).  

Na slici 52. prikazan je pregled tijela koja predlažu kandidate za imenovanje sucima vrhovnog suda te tijela koja ih imenuju, kao i tijela s kojima se savjetuju (npr. suci).

Slika 52: Imenovanje sudaca vrhovnog suda: tijela koja predlažu i imenuju suce  (*) ( 97 )

AT: tijelo koje predlaže: posebno vijeće Vrhovnog suda; tijelo koje imenuje: predsjednik na prijedlog ministra pravosuđa. LU: tijelo koje predlaže i imenuje: Cour supérieure de justice. DE: tijelo koje predlaže: Richterwahlausschuss (Odbor za izbor sudaca koji se sastoji od ministara pravosuđa 16 saveznih pokrajina i 16 članova koje je izabrao savezni parlament (Bundestag)) ili Ministarstvo pravosuđa; tijelo koje imenuje: Richterwahlausschuss nakon savjetovanja s Präsidialrat (predsjedničko vijeće Vrhovnog suda, koje se sastoji od predsjednika i sudaca koje su izabrali svi suci suda, daje obrazloženo mišljenje o osobnoj i profesionalnoj sposobnosti svakog kandidata) i uz obveznu suglasnost ministra pravosuđa; formalno ih imenuje predsjednik. SK: tijelo koje predlaže: predsjednici sudova ili sudbeno vijeće; tijelo koje imenuje: predsjednik države na temelju prijedloga sudbenog vijeća. SE: tijelo koje predlaže: odbor za predlaganje sudaca; tijelo koje imenuje: vlada. HR: tijelo koje predlaže: kandidati se sami prijavljuju na natječaj. EE: tijelo koje predlaže: predsjednik suda nakon otvorenog natječaja; predsjednik suda najprije razmatra mišljenja Vrhovnog suda u punom sastavu (en banc) i Vijeća za upravljanje sudovima. NL: tijelo koje predlaže: Vrhovni sud; tijelo koje imenuje: parlament. PL: tijelo koje predlaže: Državno sudbeno vijeće; tijelo koje imenuje: predsjednik Republike). RO: imenovanje se ne predlaže: Vrhovno sudsko vijeće provodi natječaj putem Nacionalnog pravosudnog instituta. CY: predsjednik imenuje na prijedlog predsjednika Vrhovnog suda. EL: tijelo koje predlaže: Ministar pravosuđa; tijelo koje imenuje: sudbeno vijeće, nakon čega slijedi predsjednički dekret kojim se provodi odluka. BG: nema predlaganja: natječajni postupak; tijelo koje imenuje: odgovarajući kolegij Vrhovnog sudskog vijeća. LT: grafikon odražava postupak za Vrhovni sud. Suca Vrhovnog suda imenuje nacionalni parlament (Seimas) (tijelo koje predlaže: predsjednik Republike). Kandidate odabire povjerenstvo za odabir. Predsjednika ujedno savjetuje sudbeno vijeće; tijelo koje imenuje: parlament. Suce Vrhovnog upravnog suda imenuje predsjednik Republike. LV: tijelo koje predlaže: predsjednik suda uz obvezujuće mišljenje odjela Vrhovnog suda; tijelo koje imenuje: parlament za vanjske kandidate, a sudbeno vijeće za suce. IT: na prijedlog Vijeća za upravne suce (CPGA), predsjednik Republike donosi uredbu o imenovanju sudaca Državnog vijeća. FR: tijelo za imenovanje je predsjednik Republike, koji mora službeno imenovati suce uredbom (slijedeći savjete sudbenog vijeća (CSM)). BE: tijelo koje predlaže: sudbeno vijeće uz obvezujući prijedlog Vrhovnog suda. DK: sudbeno vijeće za imenovanja, uz postupak provjere koji provodi Vrhovni sud, predlaže jednog kandidata ministru pravosuđa (službeno imenovanje koje provodi šef države). IE: tijelo koje predlaže: Savjetodavni odbor za imenovanja sudaca odabire kandidate koji još ne obavljaju sudačku dužnost i predlaže ih vladi kao podobne za imenovanje na sudačku dužnost. Vlada može odabrati suce u aktivnoj službi za imenovanje na višu sudačku dužnost; tijelo koje imenuje: predsjednik Irske na prijedlog vlade. HU: predsjednik Kúrije obavješćuje predsjednika OBH-a (Nacionalni ured za pravosuđe) o upražnjenom sudačkom mjestu. Predsjednik OBH-a objavljuje javni poziv za prijavu na slobodno sudačko mjesto. Nadležni kolegij Kúrije tajnim glasovanjem daje mišljenje o svakom podnositelju prijave. Kandidatima se daje 0–20 bodova. Sudbeno vijeće Kúrije daje mišljenje o podnositeljima prijava i rangira ih davanjem bodova za procjenu njihovih vještina i sposobnosti. Bodovi su utvrđeni dekretom ministra pravosuđa. Bodovi mogu biti jednaki kao i na svim nižim sudačkim pozicijama. Predsjednik Kúrije može odlučiti kako slijedi: a) imenovati prvorangiranog kandidata. Ako podnositelj prijave ranije nije bio sudac, predsjednik Kúrie mora predsjedniku Republike poslati prijavu za njegovo imenovanje; b) ako predsjednik Kúrije želi imenovati drugorangiranog ili trećerangiranog kandidata, treba odobrenje Nacionalnog sudbenog vijeća (OBT). U prijedlogu mora obrazložiti OBT-u svoje razloge. Drugorangirani ili trećerangirani kandidat može biti imenovan samo ako OBT dâ svoju suglasnost; c) poništiti prijavu: ako nema prihvatljive prijave, ako je sudbeno vijeće prekršilo pravila postupka, ako bi imenovanje prouzročilo sukob interesa, ako je objašnjenje sudbenog vijeća nedostatno, ako su nastale promjene u radnom opterećenju, ako su se pojavila proračunska pitanja nakon početka postupka prijave ili ako je radno mjesto potrebno popuniti bez prijave prema zakonu zbog određenih okolnosti koje su nastale nakon početka postupka prijave. MT: tijelo koje predlaže: predsjednik vlade na savjetodavni prijedlog Povjerenstva za pravosuđe; tijelo koje imenuje: predsjednik države na prijedlog predsjednika vlade. ES: tijelo koje imenuje: šef države (kralj) na prijedlog sudbenog vijeća.

Na slici 53. vidi se je li imenovanje sudaca vrhovnog suda moguće samo za osobe koje već obavljaju sudačku dužnost ili se mogu imenovati i vanjski kandidati prema istom postupku kao i suci ili prema posebnom postupku koji se primjenjuje samo na osobe koje nisu suci na građanskim, kaznenim ili upravnim sudovima.

Slika 53.: Status kandidata za imenovanje sucima vrhovnog suda (*)

(*) BE: osim minimalnih uvjeta za suca, kandidat za suca Vrhovnog suda mora imati 15 godina stručnog iskustva, a zadnjih deset godina kao sudac. BG: kandidat za suca Vrhovnog kasacijskog suda/Vrhovnog upravnog suda mora sudjelovati u natječaju. CZ: kandidat mora obavljati pravnu djelatnost najmanje deset godina i dokazati visoko stručno znanje i iskustvo. DK: kandidat mora dokazati prikladnost za mjesto na sudu ispitivanjem koje se provodi tako da glasa prvi u najmanje četiri predmeta, od kojih barem jedan treba biti građanski. DE: osim što moraju ispuniti uvjete za suca, kandidati mogu napredovati samo na temelju svoje sposobnosti, kvalifikacija i profesionalnih postignuća. EE: kandidat mora imati vještine i osobne karakteristike potrebne za obavljanje dužnosti suca i biti iskusan i priznat pravnik. IE: Visoki sud: obavljanje djelatnosti kao odvjetnik ili pravni savjetnik najmanje 12 godina, uključujući neprekidno najmanje dvije godine neposredno prije imenovanja. Osoba koja je u tom razdoblju od dvije godine bila: sudac Suda Europske unije, Općeg suda, nezavisni odvjetnik Suda, sudac ESLJP-a, sudac ICJ-a, sudac MKS-a, sudac međunarodnog suda u smislu odjeljka 2. Zakona o međunarodnim sudovima za ratne zločine iz 1998. i koja je bila odvjetnik ili pravni savjetnik prije imenovanja na tu sudačku dužnost ispunjava uvjete za imenovanje sucem Vrhovnog suda, Žalbenog suda ili Visokog suda. EL: najmanje 15 godina radnog staža na prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu, s odličnim rezultatima u obavljanju dužnosti. ES: obrazovanje, dob i postignuća. FR: kandidat ne može biti imenovan ako nema iskustva na drugom hijerarhijskom položaju ili drugom položaju prvog ranga nakon što je na Vrhovnom sudu obavljao dužnost kao Conseiller référendaire i morao je biti na toj funkciji najmanje tri godine zbog osposobljavanja potrebnog za svladavanje kasacijske tehnike. HR: osoba koje je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik, odvjetnik ili javni bilježnik; sveučilišni profesor pravnih znanosti (s najmanje 15 godina radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita); ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva, koji se dokazao svojim stručnim radom u određenom području prava te stručnim i znanstvenim radovima. IT: sveučilišni profesori prava i odvjetnici s 15 godina radnog staža mogu biti imenovani za izvanredne zasluge. Suci u Državnom vijeću mogu biti imenovani iz redova viših dužnosnika. CY: najmanje 12 godina iskustva u pravnoj struci (uključujući obnašanje svih sudačkih dužnosti) i visoki moralni standardi. LV: osoba koja je navršila 40 godina života. Sudac na prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu: najmanje deset godina iskustva u svojstvu suca i pozitivno mišljenje odjela Vrhovnog suda; najmanje 15 godina radnog iskustva kao akademski djelatnik u području prava u ustanovi visokog obrazovanja, odvjetnik ili javni tužitelj koji je dao prisegu te je položio kvalifikacijski ispit i dobio pozitivno mišljenje odjela Vrhovnog suda; osoba koja je bila zaposlena u uredu suca Ustavnog suda, suca međunarodnog suda ili suca nadnacionalnog suda te je dobila pozitivno mišljenje odjela Vrhovnog suda. LT: sudac ili osoba koja ima doktorat iz prava, s najmanje deset godina radnog staža kao sudac i/ili pedagoškog radnog iskustva u području prava. LU: sudac u dobi od najmanje 35 godina, s najmanje sedam godina radnog iskustva. HU: Posebni postupak: članovi Ustavnog suda mogu postati suci po vlastitu nahođenju, a nakon prestanka mandata na Ustavnom sudu automatski postaju suci Vrhovnog suda. Redovni postupak: za postojeće suce postupak je sličan postupku prijave za bilo koje drugo sudačko mjesto, iako su u praksi podnositelji prijave obično stariji suci s dužim sudačkim iskustvom. Ako podnositelj prijave ranije nije bio sudac, predsjednik Kúrie mora predsjedniku Republike poslati prijavu za njegovo imenovanje. MT: 12 godina iskustva u komori. NL: bogato iskustvo kao pravni stručnjak koji se ističe u jednom ili više područja prava. AT: nema posebnih formalnih zahtjeva, osim onih koji se zahtijevaju za suca. U pravilu se imenuju samo suci žalbenog suda ili javni tužitelji na žalbenim sudovima ili Vrhovnom sudu. PL: osoba koja je završila pravni fakultet u Poljskoj te stekla akademski naziv magistra; najmanje je deset godina obavljala dužnost suca, javnog tužitelja, predsjednika, potpredsjednika, odvjetnika u javnom tužiteljstvu Republike Poljske ili je najmanje deset godina radila kao odvjetnik, pravni savjetnik ili javni bilježnik; nije bila u službi, radila niti bila suradnik sigurnosnih tijela navedenih u Zakonu o Institutu nacionalnog sjećanja – Povjerenstvu za procesuiranje zločina protiv poljske nacije; diplomirani doktor pravnih znanosti koji je radio u poljskoj ustanovi visokog obrazovanja, poljskoj akademiji znanosti, istraživačkom institutu ili drugoj akademskoj ustanovi. PT: kandidat može biti sudac drugog stupnja koji se prijavio na javni natječaj. RO: ispit koji organizira sudski odjel SCM-a među sucima koji su prethodne tri godine obnašali sudačku dužnost na žalbenim sudovima, dobili ocjenu vrlo dobar u zadnje tri evaluacije, nisu bili disciplinski kažnjavani u zadnje tri godine i imaju najmanje 18 godina radnog staža kao sudac. SI: osoba koja ispunjava opće uvjete za imenovanje sucem ako je uspješno obnašala sudačku funkciju najmanje 15 godina ili ima najmanje 20 godina radnog iskustva u pravnom području nakon položenog državnog ispita za odvjetnika. Izvanredni sveučilišni profesor prava isto tako može biti izabran za suca Vrhovnog suda. SK: položen stručni pravosudni ispit i sve sudske kompetencije potrebne za obavljanje sudačke dužnosti i više od 15 godina iskustva u pravnoj struci (odvjetnik, sudac, akademik...). FI: kandidat prethodnim obavljanjem dužnosti na sudu ili nekom drugom položaju mora dokazati da ima znanje o predmetnom području i potrebne osobne karakteristike za uspješno obavljanje dužnosti mjesta koje treba popuniti. SE: suci Vrhovnog suda međusobno se nadopunjuju tako što ih čine pravnici s različitim iskustvom iz različitih pravnih struka.

Na slici 54. prikazana je nadležnost izvršne vlasti i parlamenta u imenovanju sudaca vrhovnog suda na temelju podnesenih prijedloga nadležnih tijela koja predlažu kandidate (npr. sudbeno vijeće ili sud). Veličina stupca ovisi o tome može li izvršna vlast ili parlament odbiti kandidata za suca vrhovnog suda, može li birati samo među predloženim kandidatima ili može li izabrati i imenovati bilo kojeg drugog kandidata, čak i ako ga nije predložilo nadležno tijelo. U slučaju neimenovanja kandidata, važni zaštitni mehanizam je obveza navođenja razloga ( 98 ) i mogućnost sudskog preispitivanja odluke ( 99 ).

Slika 54.: Imenovanje sudaca vrhovnog suda: ovlasti izvršne vlasti i parlamenta (*)

(*) DK: za svako upražnjeno radno mjesto Sudbeno vijeće za imenovanja preporučuje jednog kandidata ministru pravosuđa kad je riječ o imenovanju svih sudaca, osim predsjednika Vrhovnog suda. DE: ministar mora navesti razloge ako odbije dati pristanak na odluku Odbora za izbor sudaca ili ako da pristanak na izbor osobe koju Präsidialrat smatra nekvalificiranom (Präsidialrat (predsjedničko vijeće Vrhovnog suda), koje se sastoji od predsjednika i sudaca koje su birali svi suci suda). IE: slika prikazuje nadležnost vlade. Prema čl. 13.9. Ustava (tj. ustavnog zahtjeva, a ne prakse), predsjednikova ovlast imenovanja izvršava se samo na prijedlog vlade. EL: predsjednik Republike donosi predsjednički dekret na prijedlog ministra pravosuđa na temelju obvezne odluke Vrhovnog sudskog vijeća. IT*: Vrhovni kasacijski sud (koji se bavi kaznenim i građanskim predmetima): suce imenuje sudbeno vijeće (CSM). IT: Državno vijeće (koje se bavi upravnim predmetima): na prijedlog Vijeća za upravne suce (CPGA), predsjednik Republike imenuje suce i u tom pogledu nema nikakvu diskrecijsku ovlast. CY: predsjednik Republike, kad imenuje suca Vrhovnog suda, nema ustavnu ili zakonsku obvezu poštovati mišljenje Vrhovnog suda, ali ga u pravilu prihvaća. HU: predsjednik Republike treba postupati po prijedlogu. Predsjednik Kúrije može poništiti prijavu. MT: ovlašteno tijelo je predsjednik vlade. AT: prema Ustavu, prijedlozi Vrhovnog suda nisu obvezujući. Međutim, u pravilu se imenuju samo kandidati koje je predložio Vrhovni sud. Kad je riječ o predsjedniku Vrhovnog suda, savezni predsjednik može odbiti kandidata kojeg je predložio ministar pravosuđa, ali ne može imenovati osobu koja nije predložena. LU: o tome ne postoji obvezujući tekst, ali tijelo za imenovanje dosad nikad nije odbilo nominaciju kandidata kojeg je predložio Sud. SK: nikad se nije dogodilo da tijelo za imenovanje mora navesti razloge ako kandidat za suca/predsjednika Vrhovnog suda nije imenovan. HR: sudbeno vijeće može odlučiti da ne imenuje kandidata za suca Vrhovnog suda. Samo kandidat za suca Vrhovnog suda može se žaliti ili zatražiti preispitivanje ako nije imenovan. ES: šef države (kralj) kao tijelo za imenovanje obvezno prihvaća prijedlog sudbenog vijeća u vezi s imenovanjem i napredovanjem sudaca. Stoga kralj nema diskrecijsku ovlast i nije dužan navesti razloge. Odluka kralja ima oblik kraljevske uredbe, objavljuje se u Službenom listu i kao takva se ne može pobijati. Protiv prethodne odluke sudbenog vijeća o prijedlogu kandidata za imenovanje ili napredovanje na sudu može se podnijeti žalba, i to u prvom redu putem upravne žalbe (o kojoj se odlučuje na sjednici vijeća), a zatim sudskim preispitivanjem pred upravnim odjelom Vrhovnog suda. PL: predsjednik Republike nije zakonom obvezan navesti razloge zbog kojih nije imenovao suca i nije zakonom obvezan imenovati kandidata kojeg je predložilo vijeće. Njegove/njezine ovlasti ne trebaju biti obrazložene i ne postoji određeni rok za korištenje tog prava.

– Zaštitne mjere u vezi s funkcioniranjem nacionalnih javnih tužiteljstava u EU-u –

Javno tužiteljstvo ima važnu ulogu u kaznenopravnom sustavu i u suradnji među državama članicama u kaznenim stvarima. Pravilno funkcioniranje javnog tužiteljstva od ključne je važnosti za učinkovitu borbu protiv kriminala, uključujući gospodarski i financijski kriminal, kao što su pranje novca i korupcija. Prema sudskoj praksi Suda Europske unije, u kontekstu Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu ( 100 ), ured javnog tužitelja može se smatrati nadležnim pravosudnim tijelom države članice za potrebe izdavanja i izvršavanja europskog uhidbenog naloga svaki put kad može postupati neovisno, a da nije, izravno ili neizravno, izloženo riziku podređenosti nalozima ili pojedinačnim uputama izvršne vlasti, poput ministarstva pravosuđa ( 101 ).

javna tužiteljstva u cijelom EU-u organizirana su na različite načine i ne postoji jedinstveni model za sve države članice. Međutim, raširena je tendencija da ured javnog tužitelja bude neovisniji, a ne podređen izvršnoj vlasti ili povezan s njome ( 102 ). Prema Savjetodavnom vijeću europskih javnih tužitelja, učinkovito i autonomno javno tužiteljstvo koje se obvezuje na poštovanje vladavine prava i ljudskih prava u provođenju pravde jedan je od stupova demokratske države ( 103 ). Bez obzira na model nacionalnog pravosudnog sustava ili pravnu tradiciju na kojoj se temelji, europskim standardima zahtijeva se da države članice poduzmu učinkovite mjere kako bi javnim tužiteljima zajamčile da mogu izvršavati svoje profesionalne dužnosti i ispunjavati svoje obveze pod odgovarajućim pravnim i organizacijskim uvjetima ( 104 ) i bez nepotrebnog uplitanja ( 105 ). Konkretno, ako vlada daje naputke opće prirode, na primjer o kaznenoj politici, takvi naputci moraju biti u pisanom obliku i objavljeni na odgovarajući način ( 106 ). Ako vlada ima ovlast davati naputke u pogledu kaznenog progona u određenom predmetu, takvi naputci moraju uključivati odgovarajuća jamstva ( 107 ). Prema Preporuci iz 2000. Odbora ministara Vijeća Europe trebalo bi u načelu zabraniti davanje naputaka o nepokretanju kaznenog progona ili bi takvi naputci trebali biti iznimke koje su podložne posebnim zaštitnim mjerama ( 108 ). Ako javni tužitelji odluči da neće pokrenuti kazneni progon, zainteresirane stranke (uključujući žrtve) trebale bi moći osporiti tu odluku ( 109 ), što je isto tako oblik odgovornosti javnog tužitelja ( 110 ).

Na slikama u nastavku navedene su hijerarhijske ovlasti unutar javnih tužiteljstava kako bi se prikazala njihova autonomija u državama članicama i mogućnost preispitivanja odluke javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona. Na navedenim slikama ne procjenjuje se učinkovito funkcioniranje javnih tužiteljstava jer to zahtijeva kvalitativnu procjenu tako što se uzimaju u obzir posebne okolnosti svake države članice.

Na slici 55. prikazane su glavne upravljačke ovlasti glavnog javnog tužitelja nad javnim tužiteljima nižeg ranga za:

1. izdavanje općih smjernica u vezi s politikom kaznenog progona;

2. davanje uputa u vezi s kaznenim progonom u pojedinačnim predmetima;

3. ocjenjivanje javnog tužitelja;

4. odlučivanje o napredovanju javnog tužitelja;

5. izvršavanje preraspodjele pojedinačnog predmeta koji je dodijeljen javnom tužitelju (prijenos predmeta);

6. odlučivanje o disciplinskoj mjeri u odnosu na javnog tužitelja; i

7. premještanje javnih tužitelja bez njihova pristanka.

Osim tih odabranih glavnih upravljačkih ovlasti, glavni javni tužitelj ili druga tijela mogu imati dodatne ovlasti nad javnim tužiteljstvima ( 111 ). Važno je napomenuti da druga tijela mogu imati ulogu u prethodno navedenim upravljačkim ovlastima (npr. disciplinski sud može odlučivati o određenim disciplinskim mjerama) ( 112 ).

Slika 55.: Upravljačke ovlasti glavnog javnog tužitelja (*) (izvor: Europska komisija i Stručna skupina za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma)

(*) Države članice prikazane su abecednim redom svojih zemljopisnih imena na izvornom jeziku. BE: pravo glavnog javnog tužitelja da izda nalog za kazneni progon predviđeno je Zakonom o kaznenom postupku. CZ: glavni javni tužitelj ovlašten je davati naputke u pojedinačnim predmetima samo unutar Ureda glavnog javnog tužitelja i prema visokim uredima javnog tužiteljstva. EL: glavni javni tužitelj ima pravo obraćati se svim javnim tužiteljima u državi općim uputama i preporukama, a da pritom nije vezan formulacijom i njihovim izraženim mišljenjem. ES: glavni javni tužitelj određuje unutarnje naloge i naputke primjerene službi i izvršavanju funkcija kaznenog progona, a oni mogu biti općeniti ili se odnositi na konkretna pitanja. Prijenos bez pristanka moguć je samo u slučajevima velikog opterećenja predmetima. IT: glavni javni tužitelji ovlašteni su u slučaju nepostupanja preraspodijeliti pojedinačni predmet drugom javnom tužitelju; isto tako mogu prikupljati podatke i informacije od okružnih javnih tužiteljstava i slati ih glavnom javnom tužitelju na Kasacijskom sudu radi provjere pravilnog i ujednačenog funkcioniranja javnih tužiteljstava te poštovanja pravila o zakonitom postupanju. Glavni javni tužitelj Kasacijskog suda po zakonu je nadležan za nadzor nad Nacionalnom upravom za borbu protiv mafije i rješavanje sukoba nadležnosti između dvaju ili više područnih javnih tužiteljstava. CY: glavni javni tužitelj odlučuje o lakšim disciplinskim prekršajima. Kad je riječ o teškim disciplinskim prekršajima, glavni javni tužitelj ne predlaže sankcije, nego daje preporuku Povjerenstvu za javne službe o pokretanju postupka za izricanje disciplinskih mjera. LT: glavni javni tužitelj ne može davati naputke o tome koju odluku treba donijeti u pojedinačnim predmetima; kad je riječ o napredovanju javnih tužitelja, glavni javni tužitelj donosi odluku na temelju zaključka Povjerenstva za izbor javnih tužitelja ili Povjerenstva za izbor glavnog javnog tužitelja; kad je riječ o odlukama o disciplinskim mjerama, glavni javni tužitelj donosi odluku na temelju zaključka Etičkog povjerenstva za javne tužitelje ili Povjerenstva za unutarnje istrage. Glavni javni tužitelj nema pravo isključiti javnog tužitelja iz istražnog postupka. LU: glavni javni tužitelj ovlašten je javnom tužiteljstvu naložiti pokretanje kaznenog progona u nekom predmetu (ali ne može naložiti suprotno). Kad je riječ o napredovanju javnog tužitelja, javni tužitelj/glavni javni tužitelj, uz pozitivno mišljenje, predlaže napredovanje izvršnoj vlasti, a šef države potpisuje imenovanje. AT: ovlasti glavnog javnog tužitelja ne uključuju izravno upravljanje javnim tužiteljstvom kako je navedeno na grafikonu. javne tužitelje ocjenjuje Neovisno tijelo za osoblje, koje se sastoji od četiriju javnih tužitelja. PL: glavni javni tužitelj ujedno je i ministar pravosuđa. RO: glavni javni tužitelj ovlašten je prenijeti pojedinačni predmet iz jednog odjela javnog tužiteljstva u drugi odjel i izdati opće smjernice u vezi s politikama kaznenog progona kako bi se osigurao jedinstveni pristup u kaznenim istragama. SI: glavni javni tužitelj i voditelj ureda javnog tužiteljstva imaju ovlasti izdavati opće smjernice o politici kaznenog progona i preraspodijeliti pojedinačni predmet koji je dodijeljen javnom tužitelju.

Na slici 56. prikazan je činjenični pregled glavnih upravljačkih ovlasti viših javnih tužitelja nad javnim tužiteljima nižeg ranga, a koje ovlasti su:

1)davanje naputaka u vezi s kaznenim progonom u pojedinačnim predmetima;

2)izmjena ili poništenje odluke o (ne)provođenju istrage povodom kaznene prijave, informacije ili izvješća;

3)izmjena ili poništenje odluke o prekidu istrage koja je u tijeku;

4)izmjena ili poništenje odluke o (ne)poduzimanju kaznenog progona; i

5)preraspodjela pojedinačnog predmeta koji je dodijeljen javnom tužitelju (prijenos predmeta).

Osim tih odabranih glavnih upravljačkih ovlasti, viši javni tužitelji mogu imati i druge ovlasti koje nisu prethodno navedene.

Slika 56.: Upravljačke ovlasti viših javnih tužitelja (*) (izvor: Europska komisija i Stručna skupina za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma)

(*) FR: viši javni tužitelji mogu davati naputke kad dođe do osporavanja odluke o odbacivanju predmeta (classements sans suite). IT: odluka o preraspodjeli predmeta mora biti obrazložena i izdana u pisanom obliku. LT: viši javni tužitelj nije nadležan za davanje naputaka o vrsti postupovne odluke koja se mora donijeti. Viši javni tužitelj nema pravo isključiti javnog tužitelja iz istražnog postupka. NL: kad je riječ o naputcima u pojedinačnim predmetima, zakon predviđa pravnu osnovu za više javne tužitelje da daju opće ili posebne naputke. Zakon ne navodi u kojim situacijama (npr. određeni predmeti). Stoga praksa varira između različitih odjela javnih tužiteljstava u kojima viši javni tužitelji daju naputke za određene predmete.

Na slici 57. prikazana su tijela koja odlučuju o zahtjevu za preispitivanje odluke javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona u pojedinačnom predmetu. Prikazano je tko provjerava rad pojedinih javnih tužitelja, što ima utjecaj na funkcioniranje javnog tužiteljstva. Prema europskim standardima, odluka o nepokretanju kaznenog progona čini problem u pogledu odgovornosti javnog tužitelja, zbog čega je pravni lijek važan ( 113 ). U nekim državama članicama tu odluku preispituju različita tijela: viši javni tužitelj (među ostalim, prema potrebi, glavni javni tužitelj), sud ili druga tijela (ombudsman, ministar pravosuđa). U nekim državama članicama odluka se ne može preispitati. Ako je predviđen postupak preispitivanja odluke, može ga pokrenuti navodna žrtva ili viši javni tužitelj na vlastitu inicijativu. U nekim državama članicama odluka o preispitivanju višeg javnog tužitelja može biti predmetom sudskog preispitivanja. U grafikonu nije prikazano pravo poduzimanja kaznenog progona kad osobe koje sebe smatraju žrtvama kaznenog djela imaju pravo nastaviti progon angažiranjem privatnog odvjetnika, koji ih zastupa pred kaznenim sudom u ulozi privatnog tužitelja (postoji u Belgiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Hrvatskoj, Litvi, Luksemburgu, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Sloveniji, Finskoj i Švedskoj ( 114 ).

Slika 57.: Tijelo nadležno za preispitivanje odluke javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona (*) (izvor: Europska komisija i Stručna skupina za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma)

(*) BG: javni tužitelj odlučuje jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za pokretanje prethodnog postupka. Ako nisu, javni tužitelj donosi odluku o odbijanju pokretanja prethodnog postupka (odbijanje pokretanja istrage). Protiv takve odluke može se podnijeti žalba samo višem javnom tužiteljstvu, osim zbog odbijanja otvaranja istrage javnog tužitelja o istrazi glavnog javnog tužitelja ili njegovih zamjenika koja je predmet sudskog preispitivanja na Specijaliziranom kaznenom sudu. Ako su prethodni postupci pokrenuti, javni tužitelj može ih obustaviti nakon što budu dovršeni ili može uputiti predmet sudu (odluka o pokretanju kaznenog progona). Protiv odluke o nepokretanju kaznenog progona za kaznena djela koja uključuju žrtvu može se podnijeti žalba sudu u roku od sedam dana. Nakon isteka navedenog roka protiv odluke se još uvijek može podnijeti žalba, ali samo višem javnom tužiteljstvu. Kad je riječ o kaznenim djelima bez žrtava, odluku o nepokretanju kaznenog progona može po službenoj dužnosti poništiti samo viši javni tužitelj na prijedlog ili vlastitu inicijativu. DE: odluke može preispitati glavni javni tužitelj. Osim toga, žrtva može podnijeti žalbu višem regionalnom sudu ako je glavni javni tužitelj odobrio odluku o nepokretanju kaznenog progona. EE: nije primjenjivo u slučaju kaznenog djela bez žrtve. Žrtva može javnom tužiteljstvu podnijeti žalbu protiv odluke istražnog tijela o nepokretanju kaznenog postupka. Odluka javnog tužiteljstva da ne pokrene ili da obustavi kazneni postupak može se pobijati pred glavnim javnim tužiteljem. Odluka glavnog javnog tužitelja može se pobijati na okružnom sudu. ES: protiv odluke o nepokretanju kaznenog progona samo se osoba koja ga je zatražila ima pravo žaliti i zatražiti njezino preispitivanje u roku od tri dana od primitka obavijesti. Tuženici na koje se odnose te odluke suca koji odlučuje o zahtjevima za preispitivanje mogu podnijeti redovnu žalbu u roku od pet dana od primitka odluke koja je predmet žalbe ili odluke o preispitivanju. FR: glavni javni tužitelj može preispitati odluku javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona na zahtjev žrtve. Žrtva se može žaliti istražnom sucu. HR: kod kaznenih djela bez žrtve, pravna ili fizička osoba koja je podnijela kaznenu prijavu može zatražiti, ako Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) odbaci prijavu, preispitivanje odluke pred kolegijem pri USKOK-u, a zatim i pred kolegijem Državnog odvjetništva (DORH). Žrtva može pokrenuti kazneni progon po privatnoj tužbi pred nadležnim sudom. CY: Ako je javni tužitelj odlučio da neće pokrenuti kazneni progon u nekom predmetu (na temelju raspoloživih dokaza i preporuka odvjetnika iz odvjetničkog ureda), samo on sam može poništiti takvu odluku. IE: žrtva može zatražiti obrazloženje i preispitivanje odluke o nepokretanju kaznenog progona koje provodi odvjetnik u Odjelu za žrtve glavnog javnog tužiteljstva. Kad je riječ o kaznenim djelima bez žrtava, An Garda Síochána može zatražiti preispitivanje odluke o nepokretanju kaznenog progona, koje provodi viši odvjetnik Odjela za upravljanje javnog tužiteljstva. LT: odluka istražitelja u prethodnom postupku o nepokretanju istrage donosi se samo uz suglasnost voditelja tijela za istragu. Odluka o nepokretanju istrage dostavlja se u roku od 24 sata javnom tužitelju koji provjerava odluku u roku od deset dana. Protiv negativne odluke javnog tužitelja može se podnijeti žalba sudu. Protiv odluke istražitelja isto se tako može podnijeti žalba javnom tužitelju. Ako se žalba odbije, protiv odluke javnog tužitelja može se podnijeti žalba sudu. Protiv odluke suda ponovno se može podnijeti žalba višem sudu. MT: progon kaznenih djela prenosi se s policije na javno tužiteljstvo. U listopadu 2020. glavni javni tužitelj preuzeo je odlučivanje o kaznenom progonu i pokretanje postupka pred nižim sudovima za određena teška kaznena djela. Prijenos se planira završiti do kraja 2024. Uredba koja je stupila na snagu u listopadu 2020. predviđa sudsko preispitivanje (pred građanskim sudovima) odluka javnog tužitelja o nepoduzimanju kaznenog progona zbog nezakonitosti ili neopravdanosti. Kad ovlasti za donošenje odluke o pokretanju kaznenog progona i provedbu kaznenog progona ima ravnatelj policije, odluka se može pobijati pred nižim sudom. AT: preispitivanje može pokrenuti žrtva ili u nekim slučajevima (među ostalim i za teška kaznena djela bez žrtve) Povjerenik za pravnu zaštitu. PT: odluka javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona može se preispitati u autonomnoj postupovnoj fazi, instrução (ponovno otvaranje istrage), koja posebno predviđa sudsko potvrđivanje odluke o podizanju optužnice ili pokretanju istrage. Ponovno otvaranje istrage može zatražiti assistente, u pogledu činjenica za koje javno tužiteljstvo nije podiglo optužnicu, ako postupak ne ovisi o kaznenom progonu po privatnoj tužbi. Odluka javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona može se preispitati i pred neposrednim višim javnim tužiteljem u roku od 20 dana od datuma nakon kojeg se više ne može tražiti otvaranje istrage. U tom slučaju, neposredno viši javni tužitelj može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, odlučiti o podizanju optužnice ili nastavku istrage. RO: viši javni tužitelj može (po službenoj dužnosti) preispitati svaku odluku o nepokretanju kaznenog progona; odluku o ponovnom otvaranju istrage mora potvrditi sudac. Svatko čiji su legitimni interesi povrijeđeni odlukom o nepokretanju kaznenog progona može podnijeti žalbu nadležnom sucu preliminarnog vijeća. Kad je riječ o kaznenim djelima bez žrtava, viši javni tužitelj može preispitati odluku o nepokretanju kaznenog progona. FI: svatko može protiv odluke podnijeti žalbu glavnom javnom tužitelju, ministru pravosuđa ili ombudsmanu. SI: javni tužitelji ne mogu odbaciti kaznene prijave za određena kaznena djela bez supotpisa voditelja javnog tužiteljstva. Javni tužitelji obavješćuju određene kategorije osoba i državnih tijela (uključujući FOJ) koji su podnijeli kaznenu prijavu o svojoj namjeri i razlozima za odbacivanje prijave te im tako omogućuju da daju mišljenje o razlozima za odbacivanje. Nakon što je donesena odluka o odbacivanju kaznene prijave ili prekidu kaznenog progona, ona je konačna, ali oštećena stranka može odlučiti pokrenuti kazneni progon (po privatnoj tužbi). SE: odluka je javna. Žrtva kaznenog djela, kao i osumnjičenik, mogu zatražiti preispitivanje. O zahtjevu odlučuje javni tužitelj koji je donio odluku. U slučaju novih dokaza ili okolnosti javni tužitelj može odlučiti o poduzimanju radnji. Ako nema novih podataka, Razvojni centar odlučuje o preispitivanju.

– Neovisnost odvjetničkih komora i odvjetnika u EU-u –

Odvjetnici i njihova profesionalna udruženja imaju važnu ulogu u osiguranju zaštite temeljnih prava i jačanju vladavine prava. Pravedan sustav provođenja pravde zahtijeva da odvjetnici mogu slobodno obavljati svoje djelatnosti savjetovanja i zastupanja svojih stranaka. Pripadnost odvjetnika slobodnim zanimanjima i ovlaštenja koja proizlaze iz toga pomažu u održavanju neovisnosti, a odvjetničke komore imaju važnu ulogu u jamčenju neovisnosti odvjetnika. Europski standardi, među ostalim, zahtijevaju slobodu obavljanja odvjetničkog zanimanja, neovisnost odvjetničkih komora i utvrđuju osnovna načela disciplinskog postupka protiv odvjetnika ( 115 ).

Slika 58.: Neovisnost odvjetničkih komora i odvjetnika 2020. (*) (izvor: Europska komisija i CCBE( 116 ))

(*) Najviši mogući broj bodova: 9 bodova. Za pitanje o jamstvima povjerljivosti odnosa odvjetnik/stranka dodijeljeno je 0,5 boda za svaki od četiri scenarija obuhvaćena u cijelosti (pretraga i oduzimanje e-podataka u posjedu odvjetnika, pretraga prostora odvjetnika, presretanje komunikacije odvjetnika/stranke, nadzor odvjetnika ili njegovih prostorija). Za sve ostale kriterije koji su u potpunosti ispunjeni dodijeljen je 1 bod. Dodijeljeni bodovi podijeljeni su s 2 ako kriterij nije u potpunosti zadovoljen.

3.3.3. Sažetak o neovisnosti sudstva Neovisnost sudstva temeljni je element učinkovitog pravosudnog sustava. Ključna je za poštovanje vladavine prava, pravičnost sudskih postupaka te za povjerenje građana i poduzeća u pravni sustav. Zbog toga bi u svakoj reformi pravosuđa trebalo poštovati vladavinu prava i pridržavati se europskih standarda o neovisnosti sudstva. U Pregledu stanja prikazana su kretanja u percepciji neovisnosti sudstva u široj javnosti i među trgovačkim društvima. U ovom se izdanju navode i određeni pokazatelji koji se odnose na imenovanje sudaca Vrhovnog suda te hijerarhijske ovlasti unutar javnih tužiteljstava kako bi se prikazala njihova autonomija u državama članicama i mogućnost preispitivanja odluke javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona. Iz samih strukturnih pokazatelja nije moguće izvući zaključke o neovisnosti pravosuđa u državama članicama, no oni predstavljaju moguće elemente koji se mogu uzeti kao polazna točka za takvu analizu. ·U Pregledu stanja za 2021. prikazuju se promjene u percepciji neovisnosti iz anketa provedenih među širom javnošću (Eurobarometar) i poduzećima (Eurobarometar): -u anketi Eurobarometra među širom javnošću (slika 48.), koja je predstavljena šesti put, vidljivo je da se percepcija neovisnosti poboljšala u više od dvije trećine država članica u usporedbi s 2016. Percepcija neovisnosti u široj javnosti poboljšala se u više od tri petine država članica koje se suočavaju s posebnim problemima tijekom petogodišnjeg razdoblja. Međutim, u usporedbi s proteklom godinom, percepcija neovisnosti u široj javnosti smanjila se u gotovo polovini svih država članica i u oko polovine država članica koje se suočavaju s posebnim problemima, a u nekoliko država članica razina percepcije neovisnosti i dalje je posebno niska. -U anketi Eurobarometra provedenoj među poduzećima (slika 49.), koja je predstavljeni šesti put, vidljivo je da se percepcija neovisnosti poboljšala u više od polovine država članica u usporedbi s 2016. Međutim, u usporedbi s prošlom godinom, percepcija poduzeća o neovisnosti smanjila se u više od polovine svih država članica (u usporedbi s prošlom godinom kad je to bio slučaj u tri trećine drugih država članica) i u oko tri petine država članica koje se suočavaju s posebnim izazovima. U nekoliko država članica razina percepcije neovisnosti i dalje je poprilično niska. -Među razlozima zbog kojih se smatra da sudovima i sucima nedostaje neovisnosti najviše se navodi uplitanje vlada i političara ili pritisak koji oni vrše, a slijedi ga pritisak motiviran gospodarskim ili drugim posebnim interesima. U usporedbi s prethodnim godinama oba su razloga i dalje naglašena u nekoliko država članica u kojima se smatra da je neovisnost sudstva vrlo niska (slike 50. i 51.). -Među razlozima za dobru percepciju neovisnosti sudova i sudaca, gotovo dvije petine trgovačkih društava i šire javnosti (43 % odnosno 38 % svih ispitanika) navelo je jamstva koja proizlaze iz statusa i položaja sudaca. ·Na slikama od 52. do 54. prikazana je situacija u pogledu imenovanja sudaca vrhovnog suda u svim državama članicama. Na slici 52. prikazana su tijela koja predlažu kandidate za imenovanje za suce vrhovnog suda i tijela koja ih imenuju. Na slici 53. vidi se je li imenovanje sudaca vrhovnog suda moguće samo za osobe koje već obavljaju sudačku dužnost ili se mogu imenovati i vanjski kandidati prema istom postupku kao i suci ili prema posebnom postupku koji se primjenjuje samo na osobe koje nisu suci na građanskim, kaznenim ili upravnim sudovima. Na slici 54. prikazana je nadležnost izvršne vlasti i parlamenta u imenovanju sudaca vrhovnog suda na temelju podnesenih prijedloga nadležnih tijela koja predlažu kandidate. ·Na slikama od 55. do 57. prikazan je prvi pregled unutarnjeg funkcioniranja i preispitivanja rada javnih tužiteljstava. Na slikama 54. i 55. prikazane su upravljačke ovlasti viših javnih tužitelja, uključujući glavnog javnog tužitelja, u odnosu na niže javne tužitelje. Na slici 56. prikazane su zaštitne mjere koje su na snazi u pogledu odluke javnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona. ·Na slici 58. prikazano je da je, iako u određenim državama članicama izvršna vlast ima svojevrsnu nadzornu ulogu u odnosu na odvjetničku komoru, neovisnost odvjetnika u načelu zajamčena, što im omogućuje da savjetuju i zastupaju svoje klijenata bez ikakvog utjecaja.

   4.    ZAKLJUČCI

Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2021. pokazuje da postoji stalno poboljšanje u učinkovitosti pravosudnih sustava u velikoj većini država članica. Iako je još uvijek prerano da bi se u ovom izdanju u potpunosti obuhvatili učinci pandemije bolesti COVID-19 na učinkovitost sudova u rješavanju predmeta, iz nekih brojčanih podataka već se mogu donijeti određeni zaključci o tome kako su pravosudni sustavi reagirali na tu krizu, među ostalim o tome kako su nacionalni vrhovni sudovi prilagodili svoje postupke. Konkretno, iz novog posebnog odjeljka o digitalizaciji pravosudnih sustava vidljivo je da su u većini država članica već postojali različiti digitalni alati koji su bili na raspolaganju sudovima, javnim tužiteljima i članovima osoblja, ali su još uvijek moguća daljnja poboljšanja. Osim toga, i dalje postoje određene problematične okolnosti koje sprečavaju stjecanje potpunog povjerenja građana u pravne sustave država članica u kojima bi mogla biti ugrožena jamstva koja proizlaze iz statusa i položaja sudaca, a time i njihova neovisnost. Informacije sadržane u Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u pridonose praćenju provedenom u okviru Europskog mehanizma vladavine prava i unose se u godišnje izvješće Komisije o vladavini prava.

(1)      COM(2020) 575 final.

(2)      Vidjeti Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Utvrđivanje i uklanjanje prepreka na jedinstvenom tržištu” COM(2020) 93 i prateći SWD(2020) 54.

(3)      Vidjeti Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Digitalizacija pravosuđa u Europskoj uniji: Paket mogućih instrumenata” COM(2020) 710 i prateći SWD(2020) 540.

(4)       https://ec.europa.eu/info/publications/2020-rule-law-report-communication-and-country-chapters_hr  

(5)      Npr. Rezolucija Europskog parlamenta od 29. svibnja 2018. o Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2017. (P8_TA(2018)0216).

(6)     https://ec.europa.eu/info/strategy/justice-and-fundamental-rights/effective-justice/eu-justice-scoreboard_en

(7)      Kako bi se pomoglo u izradi Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u i radi promicanja razmjene najbolje prakse u području učinkovitosti pravosudnih sustava, Komisija je od država članica zatražila da odrede dvije osobe za kontakt, jednu iz sudstva i drugu iz ministarstva pravosuđa. Ta neformalna skupina redovito se sastaje.

(8)    U ENCJ-u objedinjene su nacionalne institucije u državama članicama neovisne o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti te su odgovorne za podupiranje sudstva u neovisnom izvršavanju pravde: https://www.encj.eu/

(9)      NPSJC osigurava forum putem kojeg europske institucije mogu tražiti mišljenja vrhovnih sudova te ih međusobno približiti poticanjem rasprave i razmjene ideja: http://network-presidents.eu/

(10)    ACA-Europe sastoji se od Suda EU-a i državnih vijeća ili vrhovnih upravnih sudova svake države članice EU-a: http://www.juradmin.eu/index.php/en/

(11)    ECN je osnovan kao forum za rasprave i suradnju europskih tijela za tržišno natjecanje onda kad se primjenjuju članci 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. ECN je okvir za mehanizme bliske suradnje iz Uredbe Vijeća 1/2003. Komisija i nadležna tijela za tržišno natjecanje iz svih država članica EU-a međusobno surađuju putem ECN-a: http://ec.europa.eu/competition/ecn/index_en.html

(12)    COCOM se sastoji od predstavnika država članica EU-a. Njegova je glavna uloga davanje mišljenja o nacrtima mjera koje Komisija namjerava donijeti u vezi s digitalnim tržištem: https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/communications-committee

(13)    Europska promatračnica za povrede prava intelektualnog vlasništva je mreža stručnjaka i dionika specijalista. Sastoji se od predstavnika javnog i privatnog sektora koji surađuju u aktivnim radnim skupinama. https://euipo.europa.eu/ohimportal/en/web/observatory/home  

(14)    CPC je mreža nacionalnih tijela odgovornih za provedbu propisa EU-a o zaštiti potrošača u zemljama EU-a i EGP-a: http://ec.europa.eu/internal_market/scoreboard/performance_by_governance_tool/consumer_protection_cooperation_network/index_en.htm  

(15)      EGMLTF se redovito sastaje radi razmjene stajališta i pomaganja Komisiji u utvrđivanju politike i izradi novog zakonodavstva u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma: http://ec.europa.eu/justice/civil/financial-crime/index_en.htm

(16)    Eurostat je statistički ured EU-a: http://ec.europa.eu/eurostat/about/overview

(17)      U kontekstu europskog semestra Vijeće je na prijedlog Komisije uputilo preporuke po zemljama sedam država članica 2019. (HR, IT, CY, HU, MT, PT i SK) i osam država članica 2020. (HR, IT, CY, HU, MT, PL, PT i SK), koje su se odnosile na njihove pravosudne sustave. Štoviše, Komisija nadzire pravosudne reforme u BG i RO u okviru Mehanizma suradnje i provjere.

(18)      Članak 19. stavak 3. točka (b) Uredbe (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost, SL L 57, 18.2.2021., str. 17.

(19)      MMF, Regionalni gospodarski izgledi, studeni 2017., Europe: Europe Hitting its Stride, str. xviii., str. 40., 70.: https://www.imf.org/~/media/Files/Publications/REO/EUR/2017/November/eur-booked-print.ashx?la=en  

(20)    ESB, Strukturne politike u europodručju, lipanj 2018., Serija povremenih publikacija ESB-a, br. 210: https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpops/ecb.op210.en.pdf?3db9355b1d1599799aa0e475e5624651  

(21)    Vidjeti npr. „What makes civil justice effective?” (Što čini građansko pravosuđe učinkovitim?), Napomene o politici Odjela za ekonomiju OECD-a, br. od 18. lipnja 2013. i „The Economics of Civil Justice: New Cross-Country Data and Empirics” (Ekonomija građanskog pravosuđa: novi podaci o državama i empirijski podaci), Radni dokumenti Odjela za ekonomiju OECD-a, br. 1060.

(22)    Svjetski gospodarski forum, „The Global Competitiveness Report 2019” (Izvješće o globalnoj konkurentnosti za 2019.), listopad 2019.: https://www.weforum.org/reports/global-competitiveness-report-2019  

(23)    Svjetska banka, „World Development Report 2017: Governance and the Law, Chapter 3: The role of law” (Izvješće o svjetskom razvoju za 2017.: Upravljanje i pravo, 3. poglavlje: Uloga zakona), str. 83., 140.: http://www.worldbank.org/en/publication/wdr2017  

(24)      Pokazatelj „vrijeme potrebno za donošenje odluke” odnosi se na broj neriješenih predmeta podijeljen s brojem riješenih predmeta na kraju godine i pomnožen s 365 (dana). To je standardni pokazatelj koji je utvrdio CEPEJ Vijeća Europe: http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/cepej/evaluation/default_en.asp

(25)      Vincenzo Bove i Leandro Elia; „The judicial system and economic development across EU Member States” (Pravosudni sustav i gospodarski razvoj u državama članicama EU-a), tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (JRC), EUR 28440 EN, Ured za publikacije EU-a, Luxembourg, 2017.: http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC104594/jrc104594__2017_the_judicial_system_and_economic_development_across_eu_member_states.pdf

(26)      Isto.

(27)      „Effect of judicial independence on foreign direct investment in Eastern Europe and South Asia” (Učinak pravosudne neovisnosti na izravna strana ulaganja u istočnoj Europi i južnoj Aziji); Bülent Dogru; 2012., MPRA Munich Personal RePEc Archive: https://mpra.ub.uni-muenchen.de/40471/1/MPRA_paper_40322.pdf . Države članice EU-a koje su bile uključene u studiju: BG, HR, CZ, EE, HU, LV, LT, RO, SK i SI.

(28)      The Economist Intelligence Unit: „Risk and Return – Foreign Direct Investment and the Rule of Law” (Rizik i povrat ulaganja – Izravna strana ulaganja i vladavina prava), 2015. http://www.biicl.org/documents/625_d4_fdi_main_report.pdf , str. 22.

(29)      Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), „Intellectual Property (IP) SME Scoreboard 2016” (Pregled stanja u području intelektualnog vlasništva za MSP-ove za 2016.): https://euipo.europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/guest/document_library/observatory/documents/sme_scoreboard_study_2016/Executive-summary_en.pdf

(30)      COM(2020) 93 i SWD(2020) 54.

(31)      Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Dugoročni akcijski plan za bolju provedbu i osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta,” COM(2020) 94, vidjeti ponajprije 4., 6. i 18. mjeru.

(32)     https://ec.europa.eu/info/funding-tenders/funding-opportunities/funding-programmes/overview-funding-programmes/structural-reform-support-programme-srsp_hr
Uredba o uspostavi instrumenta za tehničku potporu donesena je u ožujku 2021., a prema članku 5. njezin cilj je podržati: „…. institucijsku reformu i učinkovito funkcioniranje javne uprave i e-uprave usmjereno na pružanje usluga, pojednostavnjenje pravila i postupaka, reviziju, povećanje kapaciteta za apsorpciju fondova Unije, promicanje administrativne suradnje, djelotvornu vladavinu prava, reformu pravosudnih sustava, izgradnju kapaciteta tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i borbu protiv monopola, jačanje financijskog nadzora i jačanje borbe protiv prijevara, korupcije i pranja novca” (istaknuo autor).

(33)      COM(2020) 710 final.

(34)    Informacije su prikupljene u suradnji sa skupinom osoba za kontakt za nacionalne pravosudne sustave 26 država članica. Njemačka je objasnila da su u tijeku brojne reforme povezane s pravosuđem kod kojih se područje primjene i opseg reforme mogu razlikovati među 16 saveznih pokrajina.

(35)      Grafikon sadržava informacije iz dva upitnika, jedan iz ACA-Europe i jedan iz Mreže predsjednika vrhovnih sudova EU-a (NPSJC). Za neke je države članice na grafikonu prikazan samo jedan stupac. U tim slučajevima ne postoji Vrhovni upravni sud ili nisu dostavljeni odgovori na upitnik koji je poslan NPSJC-u.

(36)      Izvršenje sudskih odluka isto je tako važno za učinkovitost pravosudnog sustava. Međutim, usporedivi podaci nisu dostupni u većini država članica.

(37)      Studija iz 2020. o funkcioniranju pravosudnih sustava u državama članicama EU-a, koju je za Komisiju pripremilo Tajništvo CEPEJ-a: https://ec.europa.eu/info/strategy/justice-and-fundamental-rights/effective-justice/eu-justice-scoreboard_en

(38)    Trajanje postupaka, stopa rješavanja predmeta i broj predmeta u postupku standardni su pokazatelji koje je utvrdio CEPEJ: http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/cepej/evaluation/default_en.asp

(39)    Godine su odabrane kako bi se očuvala osmogodišnja perspektiva s 2012. kao polaznom godinom, pri čemu se istodobno izbjegava prenatrpanost slika. Podaci za 2010., 2013., 2014., 2015. i 2016. dostupni su u izvješću CEPEJ-a.

(40)      Trajanje postupaka u posebnim područjima izračunano je u kalendarskim danima, počevši od dana podnošenja tužbe ili žalbe pred sudom (ili pravomoćnosti optužnice) do dana kad je sud donio odluku (slike 16.–21.). Vrijednosti su raspoređene na temelju ponderiranih prosjeka podataka za 2013. i 2017.–2019. na slikama 16.–18., podataka za 2013., 2016., 2018. i 2019. na slici 19. te podataka za 2014. i 2016.–2019. na slikama 20. i 21. Ondje gdje podaci nisu bili dostupni za sve godine, prosjek odražava dostupne podatke izračunane na temelju svih predmeta, uzorka predmeta ili procjena.

(41)      Vidjeti https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A12016ME%2FTXT i Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (Tekst značajan za EGP), SL L 1, 4.1.2003., str. 1.–25., ponajprije članci 3. i 5.

(42)       Izračun je izvršen na osnovi trajanja žalbenih predmeta protiv odluka nacionalnih regulatornih tijela koja primjenjuju nacionalne zakone o provedbi regulatornog okvira EU-a za elektroničke komunikacije (Direktiva 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu), Direktiva 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju), Direktiva 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), Direktiva 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnoj usluzi)) i ostalo mjerodavno pravo EU-a, kao što su Program za politiku radiofrekvencijskog spektra, odluke Komisije o radiofrekvencijskom spektru, osim Direktive 2002/58/EZ o privatnosti i elektroničkim komunikacijama.

(43)      Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL L 154, 16.6.2017., str. 1.–99.).

(44)       Slike 19. i 20. odnose se na provedbu Direktive o nepoštenim uvjetima (93/13/EEZ), Direktive o prodaji robe široke potrošnje i jamstvima (1999/44/EZ), Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi (2005/29/EZ), Direktive o pravima potrošača (2011/83/EZ) i njihovih nacionalnih provedbenih odredaba.

(45)    Uvodna izjava 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.

(46)      Informativni pregled MMF-a, 8. ožujka 2018.: https://www.imf.org/en/About/Factsheets/Sheets/2016/08/01/16/31/Fight-Against-Money-Laundering-the-Financing-of-Terrorism  

(47)      Članak 44. stavak 1. Direktive (EU) 2015/849. Vidjeti i revidirani članak 44. Direktive (EU) 2018/843, koji je stupio na snagu u lipnju 2018., a države članice morale su ga provesti do siječnja 2020.

(48)      HR, IT, CY, HU, MT, PL, PT i SK primili su 2020. preporuke u okviru europskog semestra, a za BE, BG, IE, EL, ES, RO i SI utvrđeni su problemi koji se mogu iščitati u uvodnim izjavama preporuka po zemljama i izvješćima po zemljama za 2020. Promjenjivost rezultata u analiziranih osam godina može se objasniti kontekstualnim čimbenicima (variranje broja novih predmeta za više od 10 % nije neuobičajeno) ili sustavnim nedostacima (manjak fleksibilnosti i sposobnosti reagiranja ili nedosljednosti u postupku reforme).

(49)

     Direktivom (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima uklonit će se pravne prepreke koje mogu odgoditi kazneni progon, primjerice da kazneni progon zbog pranja novca može započeti tek kad su zaključeni postupci za temeljno predikatno kazneno djelo. Države članice morale su prenijeti Direktivu u nacionalno zakonodavstvo do 8. prosinca 2020.

(50)      Pod pojmom sudskih pristojbi podrazumijeva se iznos koji treba platiti za pokretanje nekaznenih sudskih postupaka.

(51)

     Troškovi pravnog zastupanja su naknade za usluge koje odvjetnici pružaju svojim klijentima.

(52)      Članak 47. stavak 3. Povelje EU-a o temeljnim pravima.

(53)    Države članice primjenjuju različite metode za utvrđivanje praga prihvatljivosti, npr. u obzir uzimaju različita referentna razdoblja (mjesečni/godišnji dohodak). Približno pola država članica ujedno ima i prag koji se odnosi na osobnu imovinu podnositelja zahtjeva. To na ovoj slici nije uzeto u obzir. U BE, BG, IE, ES, FR, HR, HU, LT, LU, NL i PT određene kategorije osoba (npr. pojedinci koji primaju određene naknade) automatski imaju pravo na pravnu pomoć u građanskim/trgovačkim sporovima. Dodatni kriteriji koje države članice mogu upotrijebiti za dodjelu pravne pomoći, kao što je meritum spora, nisu prikazani na ovoj slici. Iako to nije izravno povezano sa slikom, u nekim državama članicama (AT, CZ, DE, DK, IT, NL, PL, SI) pravna pomoć nije ograničena na fizičke osobe.

(54)      Kako bi se prikupili usporedivi podaci, odgovarajući prag siromaštva Eurostata za svaku državu članicu pretvoren je u mjesečni dohodak. Prag rizika od siromaštva (AROP) postavljen je na 60 % od nacionalne srednje vrijednosti (medijana) ekvivalentnog raspoloživog dohotka kućanstava. „European Survey on Income and Living Conditions” (Europsko istraživanje o dohotku i životnim uvjetima), tablica Eurostata ilc_li01, https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/ilc_li01/default/table?lang=en

(55)      Podaci za 2020. prikupljeni iz odgovora članova CCBE-a na upitnik na temelju sljedećeg konkretnog scenarija: spor između potrošača i trgovačkog društva (navedene su dvije različite vrijednosti spora: 6 000 EUR i prag rizika od siromaštva Eurostata u svakoj državi članici). S obzirom na to da uvjeti za pravnu pomoć ovise o situaciji u kojoj se nalazi podnositelj zahtjeva, upotrijebljen je sljedeći scenarij: podnositelj prijave je 35-godišnji zaposleni samac bez uzdržavanih osoba, koji nema osiguranje za troškove pravne zaštite, s redovitim prihodima i unajmljenim stanom.

(56)      Podaci se odnose na dohodovne pragove koji su vrijedili 2020. i prikupljeni su iz odgovora članova CCBE-a na upitnik na temelju sljedećeg konkretnog scenarija: spor između potrošača i trgovačkog društva (navedene su dvije različite vrijednosti spora: 6 000 EUR i prag rizika od siromaštva Eurostata u svakoj državi članici).

(57)      Podaci su prikupljeni iz odgovora članova CCBE-a na upitnik na temelju sljedećeg konkretnog scenarija na prethodno opisan scenarij. Od članova CCBE-a zatraženo je da dostave informacije o sudskim pristojbama koje treba platiti za pokretanje tužbe u predmetu iz scenarija. 

(58)      Podaci su prikupljeni iz odgovora članova CCBE-a na upitnik na temelju istog hipotetskog predmeta kao i za sliku 25. (vidjeti bilješku 62.). Kao osnova za izračun troškova pravnog zastupanja korišten je sljedeći scenarij: trgovačko društvo koje želi izvršiti ugovor angažiralo je specijaliziranog i iskusnog odvjetnika koji je u pretparničnoj fazi: obavio 3 sata rada, pri čemu je sastavio jedan dokument za naknadu od 200 EUR na sat (ukupno 600 EUR); u parničnoj fazi: obavio 11 sati rada, pri čemu je sastavio tri dokumenta i sudjelovao na dvama ročištima za neto naknadu od 200 EUR na sat (ukupno 2 200 EUR). Od članova CCBE-a zatraženo je da dostave informacije o a) zakonskoj naknadi predviđenoj za rad u (pret)parničnoj fazi (ako postoji) i b) o iznosu troškova pravnog zastupanja koji bi sud stranci koja je izgubila spor opravdano naredio da nadoknadi. (Važno je napomenuti da je hipotetska naknada na sat promijenjena u odnosu na Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2020., stoga odgovori nisu usporedivi).

(59)      Načinima promicanja i poticanja primjene alternativnih načina rješavanja sporova (ADR) nisu obuhvaćeni obvezni zahtjevi za primjenu ADR-a prije obraćanja sudovima jer takvi zahtjevi izazivaju zabrinutost oko njihove usklađenosti s pravom na učinkovit pravni lijek pred sudom, koje je ugrađeno u Povelju EU-a o temeljnim pravima.

(60)      Podaci za 2020. prikupljeni su u suradnji sa skupinom osoba za kontakt za nacionalne pravosudne sustave.

(61)      Podaci za 2020. prikupljeni su u suradnji sa skupinom osoba za kontakt za nacionalne pravosudne sustave i Europskom mrežom za pravosudno osposobljavanje.

(62)      Ukupni (stvarni) rashodi opće države za upravljanje upravnim, građanskim i kaznenim sudovima i pravosudnim sustavom, njihov rad ili potporu njihovu radu, uključujući izvršenje novčanih kazni i nagodbi koje su odredili sudovi te djelovanje sustavâ probacije, i za pravnu pomoć, kao i pravno zastupanje i savjetovanje u ime države ili drugih koje osigurava država, u novcu ili uslugama, isključujući zatvorske uprave (podaci o nacionalnim računima, raščlamba funkcija vlade (COFOG), skupina 03.3), tablica Eurostata gov_10a_exp,  http://ec.europa.eu/eurostat/data/database

(63)      Naknade zaposlenicima sastoje se od plaće u gotovini ili u naravi (D.11) te stvarnih i pripisanih socijalnih doprinosa poslodavca (D.121 i D.122). Vidjeti: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Glossary:Compensation_of_employees

(64)      Intermedijarna potrošnja pojam je iz područja nacionalnih računa kojim se mjeri vrijednost robe i usluga potrošenih kao ulazna sredstva u procesu proizvodnje. Ona isključuje dugotrajnu imovinu čija se potrošnja evidentira kao potrošnja fiksnog kapitala . Roba i usluge mogu u proizvodnom procesu biti ili promijenjeni ili iskorišteni.Vidjeti https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Glossary:Intermediate_consumption

(65)      Bruto investicije u fiksni kapital, skraćeno GFCF, sastoje se od ulaganja domaćih proizvođača, nakon odbitka troškova, u dugotrajnu imovinu tijekom određenog razdoblja. Obuhvaćaju i određene dodatke vrijednosti neproizvedene imovine koje su ostvarili proizvođači ili institucijske jedinice. Dugotrajna imovina jest materijalna ili nematerijalna imovina proizvedena kao ostvarenje proizvodnih procesa koja se više puta ili trajno koristi više od godinu dana. Vidjeti: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Glossary:Gross_fixed_capital_formation_(GFCF)

(66)      Europski institut za ravnopravnost spolova, baza podataka o rodnoj statistici: https://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs/indicator/wmidm_jud_natcrt__wmid_natcrt_supcrt/datatable  

(67)      Podaci za 2019. prikupljeni su u suradnji s Europskom mrežom za pravosudno osposobljavanje i CEPEJ-om. Vještine sudaca uključuju aktivnosti kao što su vođenje rasprava, sastavljanje odluka ili govorništvo.

(68)      Podaci za 2020. prikupljeni su u suradnji s Europskom mrežom za pravosudno osposobljavanje.

(69)      Podaci za 2019. prikupljeni su u suradnji sa skupinom osoba za kontakt za nacionalne pravosudne sustave.

(70)      Podaci za 2019. prikupljeni su u suradnji sa skupinom osoba za kontakt za nacionalne pravosudne sustave.

(71)      Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Digitalizacija pravosuđa u Europskoj uniji: Paket mogućih instrumenata” COM(2020) 710 i prateći SWD(2020) 540.

(72)    Podaci za 2020. prikupljeni su u suradnji sa skupinom osoba za kontakt za nacionalne pravosudne sustave.

(73)      Vidjeti Best practice guide for managing Supreme Courts (Vodič s primjerima najbolje prakse za upravljanje vrhovnim sudovima), izrađen u okviru projekta pod naslovom „Supreme Courts as guarantee for effectiveness of judicial systems” (Vrhovni sudovi kao jamstvo učinkovitosti pravosudnih sustava), str. 29.

(74)      Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(75)      Anonimizacija/pseudonimizacija učinkovitija je uz pomoć algoritma. Međutim, potreban je ljudski nadzor jer algoritmi ne razumiju kontekst.

(76)      Direktiva 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL L 345, 31.12.2003., str. 90.) i Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL L 172, 26.6.2019., str. 56.).

(77)      Presude oblikovane u skladu sa standardima (npr. Akoma Ntoso) i njihovi povezani metapodaci mogu se besplatno preuzeti u obliku baze podataka ili drugim automatiziranim sredstvima (npr. sučelje za programiranje aplikacija).

(78)      Vidjeti i Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europska strategija za podatke, COM(2020) 66 final, Komisijinu Bijelu knjigu o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i povjerenju, COM(2020) 65 final te Zaključke Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o najboljoj praksi u vezi s objavom sudskih odluka na internetu (SL C 362, 8.10.2018., str. 2.).

(79)    Podaci za 2020. prikupljeni su u suradnji sa skupinom osoba za kontakt za nacionalne pravosudne sustave.

(80)      Podaci za 2020. prikupljeni su u suradnji sa skupinom osoba za kontakt za nacionalne pravosudne sustave.

(81)      Vidjeti http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:12012P/TXT&from=EN

(82)      Sud Europske unije, presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i drugi, C-585/18, C-624/18 i C-625/18, ECLI:EU:C:2019:982, t. 121. i 122.; presuda od 24. lipnja 2019., Komisija protiv Poljske, C-619/18, ECLI:EU:C:2019:531, t. 73. i 74.; presuda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 44.; presuda od 25. srpnja 2018., Minister for Justice and Equality (Nedostaci u pravosudnom sustavu), C‑216/18 PPU, EU:C:2018:586, t. 65.

(83)      Sud Europske unije, presuda od 24. lipnja 2019., Komisija protiv Poljske, C-619/18, ECLI:EU:C:2019:531, t. 44.

(84)      Svjetski gospodarski forum 2020. nije objavio ljestvicu indeksa globalne konkurentnosti (GCI) zbog pandemije bolesti COVID-19.

(85)      Anketa Eurobarometra FL489 provedena od 29. ožujka do 9. travnja 2021. Odgovori na pitanje: „Kako biste na temelju vlastitih saznanja ocijenili pravosudni sustav u (našoj državi) u pogledu neovisnosti sudova i sudaca? Biste li rekli da je vrlo dobar, dobar, loš ili vrlo loš?”, vidjeti: https://ec.europa.eu/info/strategy/justice-and-fundamental-rights/effective-justice/eu-justice-scoreboard_en

(86)      U anketi Eurobarometra FL489 odgovara se na sljedeće pitanje: „U kojoj se mjeri sljedećim razlozima može objasniti vaša ocjena neovisnosti pravosudnog sustava u (našoj državi): u velikoj mjeri, donekle, baš i ne može, uopće ne može?”

(87)      Anketa Eurobarometra FL490 provedena od 29. ožujka do 20. travnja 2021. Odgovori na pitanje: „Kako biste na temelju vlastitih saznanja ocijenili pravosudni sustav u (našoj državi) u pogledu neovisnosti sudova i sudaca? Biste li rekli da je vrlo dobar, dobar, loš ili vrlo loš?”, vidjeti: https://ec.europa.eu/info/policies/justice-and-fundamental-rights/upholding-rule-law/eu-justice-scoreboard_hr Broj ispitanih poduzeća 2021. povećao se na 500 za sve države članice osim za MT, CY i LU u kojima je uzorak obuhvaćao 250 poduzeća. Prethodnih godina uzorak je obuhvaćao 200 poduzeća za sve države članice, osim za DE, ES, FR, PL i IT u kojima je uzorak obuhvaćao 400 poduzeća.

(88)      Anketa Eurobarometra FL490; odgovori na pitanje: „U kojoj se mjeri sljedećim razlozima može objasniti vaša ocjena neovisnosti pravosudnog sustava u (našoj državi): u velikoj mjeri, donekle, baš i ne može, uopće ne može?”

(89)      Vidjeti presudu Suda od 19. studenoga 2019., A. K. i drugi (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C-585/18, C-624/18 i C-625/18, ECLI:EU:C:2019:982, t. 121. i 122.; presuda od 24. lipnja 2019., Komisija protiv Poljske, C-619/18, ECLI:EU:C:2019:531, t. 73. i 74.; presudu od 25. srpnja 2018., LM, C-216/18 PPU, ECLI:EU:C:2018:586, t. 66. Vidjeti i točke 46. i 47. Preporuke CM/Rec(2010)12 o sucima: neovisnost, učinkovitost i odgovornosti (koju je donio Odbor ministara Vijeća Europe 17. studenoga 2010.) i obrazloženje, u kojima stoji da ovlast donošenja odluka o izboru i karijeri sudaca ne treba ovisiti o izvršnim i zakonodavnim vlastima. Kako bi se jamčila njegova neovisnost, najmanje bi pola članova nadležnog tijela trebali biti suci koje su izabrali njihovi kolege. Međutim, ako je ustavnim ili drugim zakonskim odredbama propisano da čelnici države, vlade ili zakonodavne vlasti donose odluke o odabiru i karijeri sudaca, neovisno i stručno nadležno tijelo sastavljeno u znatnoj mjeri od sudaca (ne dovodeći u pitanje pravila primjenjiva na sudbena vijeća iz Poglavlja IV.) trebalo bi biti ovlašteno donositi preporuke ili davati mišljenja kojih će se odgovarajuće tijelo koje provodi imenovanja pridržavati u praksi.

(90)      Vidjeti presudu Suda od 19. studenoga 2019., A. K. i drugi (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C-585/18, C-624/18 i C-625/18, ECLI:EU:C:2019:982, t. 123.; presudu Suda od 24. lipnja 2019., Komisija protiv Poljske, C-619/18, ECLI:EU:C:2019:531, t. 112.

(91)      Vidjeti Preporuku CM/Rec(2010)12 o sucima: neovisnost, učinkovitost i odgovornosti, koju je donio Odbor ministara Vijeća Europe 17. studenoga 2010. i obrazloženje (dalje u tekstu: „Preporuka CM/Rec(2010)12”).

(92)      Podaci se temelje na odgovorima na ažurirani upitnik koji je sastavila Komisija u bliskoj suradnji s ENCJ-om. Odgovori na ažurirani upitnik od onih država članica koje nemaju sudbena vijeća, koje nisu članice ENCJ-a ili čije je članstvo u ENCJ-u suspendirano (CZ, DE, EE, CY, LU, AT i PL) dobiveni su u suradnji s Mrežom predsjednika vrhovnih sudova EU-a.

(93)      Slike se temelje na odgovorima na ažurirani upitnik koji je sastavila Komisija u bliskoj suradnji sa Stručnom skupinom za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma.

(94)      Od 2019. Sud Europske unije objavio je brojne presude koje se odnose na imenovanje sudaca i zahtjeve prava EU-a u tom pogledu (vidjeti u tom smislu presudu od 20. travnja 2021. u predmetu C-896/19, Repubblika i Il-Prim Ministru, t. 56.; presudu od 2. ožujka 2021. u predmetu C-824/18, AB, t. 122.; presudu od 19. studenoga 2019. u spojenim predmetima C-585/18, C-624/18 i C-625/18, AK i dr., t. 133.

(95)      Presuda od 20. travnja 2021. u predmetu C-896/19, Repubblika i Il-Prim Ministru, t. 57.; presuda od 2. ožujka 2021. u predmetu C-824/18, AB, t. 123.; presuda od 19. studenoga 2019. u spojenim predmetima C-585/18, C-624/18 i C-625/18, AK i drugi, t. 134. i 135.

(96)      Presuda od 20. travnja 2021. u predmetu C-896/19, Repubblika i Il-Prim Ministru, t. 66.; presuda od 2. ožujka 2021. u predmetu C-824/18, AB, t. 66., 124. i 125.; presuda od 19. studenoga 2019. u spojenim predmetima C-585/18, C-624/18 i C-625/18, AK i drugi, t. 137. i 138.

(97)      Podaci prikupljeni ažuriranim upitnikom koji je sastavila Komisija u bliskoj suradnji s ENCJ-om. Odgovori na ažurirani upitnik onih država članica koje nemaju sudbena vijeća, koje nisu članice ENCJ-a ili čije je članstvo u ENCJ-u suspendirano dobiveni su u suradnji s Mrežom predsjednika vrhovnih sudova EU-a (NPSC).

(98)      Presuda od 20. travnja 2021. u predmetu C-896/19, Repubblika i Il-Prim Ministru, t. 71.

(99)      Presuda od 19. studenoga 2019. u spojenim predmetima C-585/18, C-624/18 i C-625/18, AK i drugi, t. 145.

(100)      Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18.7.2002., str. 1.).

(101)      Sud Europske unije, presuda od 27. svibnja 2019., OG i PI (Javno tužiteljstvo u Lübecku i Zwickauu), spojeni predmeti C-508/18 i C-82/19 PPU, t. 73., 74. i 88., ECLI:EU:C:2019:456; presuda od 27. svibnja 2019., C‑509/18, t. 52., ECLI:EU:C:2019:457; vidjeti i presude od 12. prosinca 2019., Parquet général du Grand-Duché de Luxembourg i Openbaar Ministerie (Javni tužitelj pri sudovima u Lyonu i Toursu), u spojenim predmetima C-566/19 PPU i C-626/19, ECLI:EU:C:2019:1077; Openbaar Ministerie (Švedsko javno tužiteljstvo), C-625/19 PPU, ECLI:EU:C:2019:1078 i Openbaar Ministerie (Javni tužitelj pri sudu u Bruxellesu), C-627/19 PPU, ECLI:EU:C:2019:1079; presuda od 24. studenoga 2020., AZ, C-510/19, t. 54., ECLI:EU:C:2020:953. Vidjeti i presudu od 10. studenoga 2016., Kovalkovas, C-477/16 PPU, t.34. i 36., ECLI:EU:C:2016:861 i presudu od 10. studenoga 2016., Poltorak, C-452/16 PPU, t. 35., ECLI:EU:C:2016:858, o izrazu „pravosudni”, koji se odnosi na sudbenu vlast, „koju treba […], u skladu s načelom diobe vlasti koje obilježava funkcioniranje pravne države, razlikovati od izvršne vlasti”. Vidjeti i Mišljenje br. 13(2018) Neovisnost, odgovornost i etika javnih tužitelja, koje je donijelo Savjetodavno vijeće europskih javnih tužitelja (CCPE), preporuka xii.

(102)      CDL-AD(2010)040-e, Izvješće o europskim standardima u pogledu neovisnosti pravosudnog sustava: Dio II. – Javno tužiteljstvo – izvješće doneseno na 85. plenarnom zasjedanju Venecijanske komisije (Venecija, 17.–18. prosinca 2010.), točka 26.

(103)      Mišljenje br. 15 (2020) Savjetodavnog vijeća europskih javnih tužitelja (CCPE) o ulozi javnih tužitelja u hitnim situacijama, posebno u slučaju pandemije.

(104)      Preporuka Rec(2000)19 o ulozi javnog tužiteljstva u kaznenopravnom sustavu, koju je 6. listopada 2000. donio Odbor ministara Vijeća Europe (Preporuka iz 2000.), točka 4.

(105)      Preporuka iz 2000., točke 11. i 13. Vidjeti i: Mišljenje br. 13(2018) Neovisnost, odgovornost i etika javnih tužitelja, koje je donijelo Savjetodavno vijeće europskih javnih tužitelja (CCPE), preporuke i. i iii.; Skupina država protiv korupcije (GRECO), četvrti evaluacijski krug „Sprečavanje korupcije kod saborskih zastupnika, sudaca i javnih tužitelja”, u velikom broju preporuka traži se uvođenje mehanizama za zaštitu javnog tužiteljstva od neprimjerenog utjecaja na kaznene istrage i neprimjerenog uplitanja u njih.

(106)      Preporuka iz 2000., točka 13. podtočka (c).

(107)      Preporuka iz 2000., točka 13. podtočka (d).

(108)      Preporuka iz 2000., točka 13. podtočka (f). Vidjeti i Mišljenje br. 13(2018) Neovisnost, odgovornost i etika javnih tužitelja, koje je donijelo Savjetodavno vijeće europskih javnih tužitelja (CCPE), preporuka iv.

(109)      Preporuka iz 2000., točka 34.

(110)      CDL-AD(2010)040-e, Izvješće o europskim standardima u pogledu neovisnosti pravosudnog sustava: Dio II. – Javno tužiteljstvo – izvješće doneseno na 85. plenarnom zasjedanju Venecijanske komisije (Venecija, 17.–18. prosinca 2010.), točka 45.

(111)      Na primjer, ovlast rješavanja sukoba nadležnosti između javnih tužiteljstava država članica; prikupljanje podataka i informacija od nižih javnih tužiteljstava. Nadalje, glavni javni tužitelj može sudjelovati u radu tijela odgovornih za donošenje odluka u vezi s javnim tužiteljima, čak i ako takve odluke ne donosi izravno. Vidjeti i sliku 55. u Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2019. na kojoj je prikazana raspodjela upravljačkih ovlasti u nacionalnim javnim tužiteljstvima.

(112)      Za pregled tijela koja sudjeluju u disciplinskim postupcima povezanima s javnim tužiteljima vidjeti slike 53. i 54. u Pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2020.

(113)      CDL-AD(2010)040-e, Izvješće o europskim standardima u pogledu neovisnosti pravosudnog sustava: Dio II. – Javno tužiteljstvo – izvješće doneseno na 85. plenarnom zasjedanju Venecijanske komisije (Venecija, 17.–18. prosinca 2010.), točka 45.

(114)      Agencija za temeljna prava, https://fra.europa.eu/en/publications-and-resources/data-and-maps/comparative-data/victims-support-services/prosecution

(115)      Preporuka br. R(2000) 21 Odbora ministara Vijeća Europe.

(116)      Podaci za 2020. prikupljeni iz odgovora članova CCBE-a na upitnik.