Ovaj je dokument isječak s web-mjesta EUR-Lex
Načelo supsidijarnosti definirano je u članku 5. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Njime se nastoji osigurati da se odluke donose na razini što bližoj građaninu te da se rade kontinuirane provjere koje će potvrditi da je djelovanje na razini Europske unije (EU) opravdano u kontekstu mogućnosti dostupnih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.
Točnije, riječ je o načelu na temelju kojeg EU ne djeluje (osim u područjima koja spadaju pod njegovu isključivu jurisdikciju), osim u slučaju kad je to djelovanje učinkovitije od djelovanja koje se poduzima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.
Usko je povezano s načelom proporcionalnosti prema kojem ni jedno djelovanje EU-a ne smije nadilaziti ono što je potrebno za postizanje ciljeva iz Ugovorâ. Još jedno povezano načelo, načelo dodjeljivanja, podrazumijeva da sva područja politike koja sve države članice EU-a nisu izričito dogovorile u Ugovorima ostaju u njihovim granicama nadležnosti.
Dva su relevantna protokola priložena Lisabonskom ugovoru:
U slučaju povrede načela supsidijarnosti, Europski odbor regija ili države članice mogu usvojeni zakon proslijediti izravno Sudu Europske unije.
TAKOĐER VIDJETI