Odaberite eksperimentalnu funkciju koju želite isprobati

Ovaj je dokument isječak s web-mjesta EUR-Lex

Načelo supsidijarnosti

Načelo supsidijarnosti definirano je u članku 5. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Njime se nastoji osigurati da se odluke donose na razini što bližoj građaninu te da se rade kontinuirane provjere koje će potvrditi da je djelovanje na razini Europske unije (EU) opravdano u kontekstu mogućnosti dostupnih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Točnije, riječ je o načelu na temelju kojeg EU ne djeluje (osim u područjima koja spadaju pod njegovu isključivu jurisdikciju), osim u slučaju kad je to djelovanje učinkovitije od djelovanja koje se poduzima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Usko je povezano s načelom proporcionalnosti prema kojem ni jedno djelovanje EU-a ne smije nadilaziti ono što je potrebno za postizanje ciljeva iz Ugovorâ. Još jedno povezano načelo, načelo dodjeljivanja, podrazumijeva da sva područja politike koja sve države članice EU-a nisu izričito dogovorile u Ugovorima ostaju u njihovim granicama nadležnosti.

Dva su relevantna protokola priložena Lisabonskom ugovoru:

  • Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata potiče uključivanje nacionalnih parlamenata u aktivnosti EU-a i zahtijeva prosljeđivanje dokumenata i prijedloga EU-a tako da ih se može proučiti prije nego što Vijeće Europske unije donese odluku.
  • Prema protokolu br. 2 Europska komisija treba uzeti u obzir regionalnu i lokalnu dimenziju svih nacrta zakonodavnih akata i dati detaljnu izjavu o načinu poštovanja načela supsidijarnosti. Protokol nacionalnim parlamentima omogućava ulaganje prigovora na prijedlog, a na temelju kršenja načela. Posljedično, prijedlog se mora ponovno pregledati i Komisija ga može sačuvati, izmijeniti ili povući, dok ga Europski parlament ili Vijeće mogu blokirati.

U slučaju povrede načela supsidijarnosti, Europski odbor regija ili države članice mogu usvojeni zakon proslijediti izravno Sudu Europske unije.

TAKOĐER VIDJETI

Vrh