19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/1

(1)

Vijeće je 30. kolovoza 2017. donijelo Uredbu (EU) 2017/1509.

(2)

Odbor Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda („VSUN”), osnovan na temelju Rezolucije VSUN-a („RVSUN”) 1718 (2006), 3. listopada 2017. uvrstio je na popis četiri plovila na temelju stavka 6. RVSUN-a 2375 (2017).

(3)

Prilog XIV. Uredbi (EU) 2017/1509 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/3

(1)

U skladu s člankom 26. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Poljska je podnijela nazive „Półtorak staropolski tradycyjny”, „Dwójniak staropolski tradycyjny”, „Trójniak staropolski tradycyjny”, „Czwórniak staropolski tradycyjny”, „Kiełbasa jałowcowa staropolska”, „Kiełbasa myśliwska staropolska”, „Olej rydzowy tradycyjny” i „Kabanosy staropolskie” kako bi se omogućio njihov upis u registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1151/2012, uz rezervaciju naziva.

(2)

Nazivi „Półtorak”, „Dwójniak”, „Trójniak”, „Czwórniak”, „Kiełbasa jałowcowa”, „Kiełbasa myśliwska”, „Olej rydzowy” i „Kabanosy” prethodno su bili registrirani (2) kao zajamčeno tradicionalni specijaliteti bez rezervacije naziva u skladu s člankom 13. stavkom 1 Uredbe (EZ) br. 509/2006 (3).

(3)

Nakon nacionalnog postupka prigovora iz članka 26. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 1151/2012 nazivi „Półtorak”, „Dwójniak”, „Trójniak” i „Czwórniak” dopunjeni su izrazom „staropolski tradycyjny”, nazivi „Kiełbasa jałowcowa” i „Kiełbasa myśliwska” dopunjeni su izrazom „staropolska”, naziv „Olej rydzowy” dopunjen je izrazom „tradycyjny”, a naziv „Kabanosy” dopunjen je izrazom „staropolskie”. Tim dopunjujućim izrazima označavaju se tradicionalni karakter naziva u skladu s člankom 26. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(4)

Komisija je ispitala podnesene nazive „Półtorak staropolski tradycyjny”, „Dwójniak staropolski tradycyjny”, „Trójniak staropolski tradycyjny”, „Czwórniak staropolski tradycyjny”, „Kiełbasa jałowcowa staropolska”, „Kiełbasa myśliwska staropolska”, „Olej rydzowy tradycyjny” i „Kabanosy staropolskie” te ih potom objavila u Službenom listu Europske unije  (4).

(5)

Komisija je zaprimila prigovor u pogledu registracije naziva „Kabanosy staropolskie”. Registracija tog naziva stoga ovisi o ishodu postupka prigovora koji se provodi odvojeno.

(6)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 u pogledu svih naziva osim naziva „Kabanosy staropolskie”, nazive „Półtorak staropolski tradycyjny”, „Dwójniak staropolski tradycyjny”, „Trójniak staropolski tradycyjny”, „Czwórniak staropolski tradycyjny”, „Kiełbasa jałowcowa staropolska”, „Kiełbasa myśliwska staropolska” i „Olej rydzowy tradycyjny” potrebno je upisati u registar uz rezervaciju naziva,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/5

(1)

U skladu s člankom 26. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Češka je podnijela nazive „Tradiční Lovecký salám”/„Tradičná Lovecká saláma” i „Tradiční Špekáčky”/„Tradičné Špekačky” kako bi se omogućio njihov upis u registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1151/2012, uz rezervaciju naziva.

(2)

Nazivi „Lovecký salám”/„Lovecká saláma” i „Špekáčky”/„Špekačky” prethodno su bili registrirani (2) kao zajamčeno tradicionalni specijaliteti bez rezervacije naziva u skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 509/2006 (3).

(3)

Nakon nacionalnog postupka prigovora iz članka 26. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 1151/2012 nazivi „Lovecký salám”/„Lovecká saláma” dopunjeni su izrazima „Tradiční” odnosno „Tradičná”, a nazivi „Špekáčky”/„Špekačky” dopunjeni su izrazima „Tradiční” odnosno „Tradičné”. Tim dopunjujućim izrazima označava se tradicionalni karakter nazivâ u skladu s člankom 26. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(4)

Komisija je ispitala podnesene nazive „Tradiční Lovecký salám”/„Tradičná Lovecká saláma” i „Tradiční Špekáčky”/„Tradičné Špekačky” te ih potom objavila u Službenom listu Europske unije  (4).

(5)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, nazive „Tradiční Lovecký salám”/„Tradičná Lovecká saláma” i „Tradiční Špekáčky”/„Tradičné Špekačky” potrebno je upisati u registar uz rezervaciju naziva,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/7

(1)

U skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012, zahtjev Hrvatske za registraciju naziva „Varaždinsko zelje” kao zaštićene oznake izvornosti objavljen je u Službenom listu Europske unije  (2).

(2)

„Varaždinsko zelje” proizvod je od zelja izveden od autohtone čuvane sorte „Varaždinski kupus” (Brassica oleracea var. capitata f. alba), koji se proizvodi unutar administrativnog područja Varaždinske županije u Hrvatskoj.

(3)

Komisija je 7. listopada 2015. zaprimila prigovor Slovenije. Obrazloženu izjavu o prigovoru Komisija je zaprimila 4. prosinca 2015.

(4)

S obzirom na to da je taj prigovor smatrala prihvatljivim, Komisija je dopisom od 28. siječnja 2016. pozvala Hrvatsku i Sloveniju da provedu odgovarajuća savjetovanja tijekom razdoblja od tri mjeseca kako bi postigle međusobni dogovor u skladu sa svojim unutarnjim postupcima.

(5)

Na zahtjev podnositelja zahtjeva rok za savjetovanja produljen je za tri dodatna mjeseca.

(6)

Dogovor među strankama nije postignut. Informacije o savjetovanjima provedenima između Hrvatske i Slovenije propisno su dostavljene Komisiji. Komisija bi stoga trebala donijeti odluku u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 3. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012, uzimajući u obzir rezultate tih savjetovanja.

(7)

U skladu s člankom 10. stavkom 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012 podnositelji prigovora navode da je upis „Varaždinskog zelja” kao zaštićene oznake izvornosti u suprotnosti s člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 te da bi se time ugrozilo postojanje proizvoda identičnog naziva, zakonito prisutnog na tržištu više od pet godina prije datuma objave navedene u članku 50. stavku 2. točki (a).

(8)

Tvrdi se da je naziv „Varaždinsko zelje” u sukobu s homonimnim nazivom sorte kupusa koji je upisan u registar 1967. Godine 1967. sorta „Varaždinski” uvrštena je na Popis utvrđenih domaćih i odomaćenih stranih sorti poljoprivrednog bilja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Godine 1989. na istom sa popisu navodi kao „Varaždinski kupus”/„Varaždinsko zelje”. Danas je ta sorta uvrštena na popise svih država koje su nastale raspadom SFRJ. Republika Slovenija upisala je sortu „Varaždinski”/„Varaždinsko” u registar nakon proglašenja samostalnosti. Hrvatska sorta „Varaždinski kupus” i slovenske sorte „Varaždinsko 2” i „Varaždinsko 3” uvrštene su u Zajednički katalog sorata povrtnih vrsta Europske unije.

(9)

Prema navodima podnositelja prigovora proizvod od tih sorata poznat je kao „Varaždinsko zelje” u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji i Crnoj Gori. U Republici Sloveniji varaždinsko zelje navodno se proizvodi već više od 75 godina. Tržišna proizvodnja svježeg varaždinskog zelja u Sloveniji procjenjuje se na otprilike 2 800–4 000 tona godišnje.

(10)

Prema mišljenju podnositelja prigovora upis „Varaždinskog zelja” u registar mogao bi dovesti u zabludu slovenske potrošače jer proizvođači i potrošači u Republici Sloveniji „Varaždinsko zelje” ne povezuju s podrijetlom ili područjem navedenim u točki 4. jedinstvenog dokumenta, već prije svega s kvalitetom i prikladnošću za kiseljenje.

(11)

Podnositelj prigovora tvrdi da bi se upisom predloženog naziva ugrozilo postojanje identičnog slovenskog naziva „Varaždinsko zelje” s obzirom na sortu i na proizvode koji su zakonito prisutni na tržištu u Republici Sloveniji. Upisom predloženog naziva uzrokovala bi se gospodarska šteta proizvođačima „Varaždinskog zelja” u Republici Sloveniji jer bi ga morali prestati proizvoditi. Time bi se ugrozila i proizvodnja sjemenja dviju slovenskih sorata kupusa upisanih u Zajednički katalog Europske unije, to jest sorte Varaždinsko 2 i Varaždinsko 3 jer se njihov proizvod u Sloveniji prodaje kao Varaždinsko zelje.

(12)

Komisija je ocijenila argumente navedene u obrazloženim izjavama o prigovoru i informacijama koje su joj dostavljene u vezi sa savjetovanjima između zainteresiranih strana te je zaključila da bi se naziv „Varaždinsko zelje” trebao registrirati kao zaštićena oznaka izvornosti.

(13)

Zahtjevi za upis „Varaždinskog zelja” kao zaštićene oznake izvornosti ispunjeni su. Karakteristična svojstva predmetnog proizvoda, i to visok ukupni sadržaj fenola i flavonoida, visok sadržaj suhe tvari te iznimno visok udio šećera, uglavnom su posljedica prirodnih i ljudskih čimbenika njegova jedinstvenog zemljopisnog okruženja. Visok sadržaj suhe tvari i iznimno visok udio šećera u „Varaždinskom zelju” posljedica su načina proizvodnje odnosno ostavljanja proizvoda u polju do kasne jeseni, zahvaljujući otpornosti na niske temperature. Visok ukupni sadržaj fenola i flavonoida u „Varaždinskom zelju” posljedica su genetskih značajki te okolišnih uvjeta i uvjeta uzgoja. „Varaždinsko zelje” proizvodi se isključivo od sjemenja čuvane sorte „Varaždinski kupus” upisane u sortnu listu EU-a. Pojam čuvana sorta govori da se sjeme proizvodi samo na definiranom zemljopisnom području i nigdje drugdje.

(14)

Što se tiče tvrdnje o zavaravajućem karakteru naziva, Komisija smatra da se naziv odnosi na područje na kojem se proizvod proizvodi. On sam po sebi ne može dovesti potrošače u zabludu u pogledu podrijetla proizvoda.

(15)

Što se tiče tvrdnje da je naziv koji treba upisati u registar homoniman dvama upisanim sortama zelja te da bi se njegovim upisom u registar ugrozilo postojanje proizvoda od tih sorata, poznatih pod nazivom varaždinsko zelje u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji i Crnoj Gori, Komisija smatra da, u pogledu proizvoda koji se stavlja na tržište u Sloveniji, pojam „Varaždinsko”, rabljen kao pridjev uz imenicu „zelje” jednostavno označava sortu zelja. Naziv „Varaždinsko zelje”, kako se koristi u Sloveniji, ukazuje na to da se proizvod sastoji od zelja sorte Varaždinsko. Nisu pronađeni dokazi o korištenju tog naziva neovisno o sorti zelja. S obzirom na navedeno i budući da je glavna uloga termina „Varaždinsko” ukazivanje na sortu, Komisija smatra da nije primjereno odobriti prijelazno razdoblje za korištenje slovenskog naziva „Varaždinsko zelje” kao takvog.

(16)

Međutim, za sjemenje i proizvode od kupusa koji se proizvode izvan zemljopisnog područja, na oznakama se bez vremenskog ograničenja dopušta korištenje naziva sorata Varaždinsko 2 i Varaždinsko 3, uvrštenih u Zajednički katalog sorata povrtnih vrsta Europske unije. U skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 1151/2012, bez obzira na upis naziva „Varaždinsko zelje” kao zaštićene oznake izvornosti, nazivi Varaždinsko 2 i Varaždinsko 3 mogu se koristiti na oznakama pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti navedeni za takvo korištenje. Konkretno, u odnosu na proizvod od zelja, na oznaci bi trebalo jasno istaknuti zemlju podrijetla, bez ikakva upućivanja na Hrvatsku. Time će se dodatno zajamčiti pružanje točne informacije potrošačima u odnosu na proizvod koji se stavlja na tržište pod upisanom zaštićenom oznakom izvornosti.

(17)

Na temelju prethodno navedenoga naziv „Varaždinsko zelje” trebalo bi upisati u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

(18)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/10

(1)

Uredba (EU) br. 1151/2012 stupila je na snagu 3. siječnja 2013. Njome je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2).

(2)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda zahtjev Danske za upis naziva „Danbo” u registar kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP) objavljen je u Službenom listu Europske unije  (3).

(3)

Austrija, Argentina i udruženje argentinske mljekarske industrije Centro de la Industria Lechera, Australija i udruženje mljekarske industrije Dairy Australia, Novi Zeland i udruženje mljekarske industrije Dairy Companies Association of New Zealand, Urugvaj, Ured predstavnika Sjedinjenih Američkih Država za trgovinu i Konzorcij za zaštitu uobičajenih naziva namirnica Sjedinjenih Američkih Država podnijeli su prigovore na upis u registar u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006. Ti prigovori smatraju se prihvatljivima u skladu s člankom 7. stavkom 3. te uredbe, osim austrijskog prigovora koji nije primljen u zadanom roku.

(4)

Prigovori su se odnosili na neispunjavanje uvjeta iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006, koji je zamijenjen člankom 5. Uredbe (EU) br. 1151/2012, a osobito se ističe da „Danbo” nema posebnu kvalitetu, ugled ili ostale karakteristike koji se pripisuju njegovu zemljopisnom podrijetlu. Navodi se i da se naziv „Danbo” ne bi mogao upotrebljavati kao tradicionalni nezemljopisni naziv i da ne postoje izvanredne okolnosti kojima bi se opravdalo određivanje cijele Danske kao ograničenog zemljopisnog područja. Tvrdi se i da je naziv „Danbo” postao generički naziv iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 510/2006, koji je zamijenjen člankom 6. stavkom 1. i člankom 41. Uredbe (EU) br. 1151/2012. U tom se pogledu napominje da za „Danbo” od 1966. postoji poseban standard u Codex Alimentarius i da je obuhvaćen Prilogom B Konvencije iz Strese iz 1951. Generičnost naziva potkrepljuje i činjenica da „Danbo” ima vlastitu tarifnu stavku. U prigovorima se navodi i važnost proizvodnje i potrošnje proizvoda „Danbo” u više država članica EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a, a neke od njih za njega imaju i posebni pravni standard.

(5)

Komisija je u skladu s člankom 7. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 510/2006 dopisima od 18. rujna 2012. pozvala zainteresirane strane da provedu odgovarajuća savjetovanja.

(6)

Budući da u zadanom roku nije postignut dogovor, Komisija bi trebala donijeti odluku u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 3. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(7)

Kada je riječ o navodnoj neusklađenosti naziva „Danbo” s člankom 2. Uredbe (EZ) br. 510/2006, koji je zamijenjen člankom 5. Uredbe (EU) br. 1151/2012, trebalo bi naglasiti da se odgovarajućom odredbom na snazi država ne navodi kao poseban slučaj u pogledu oznake zemljopisnog podrijetla. Isto tako ocjena je li „Danbo”„tradicionalni nezemljopisni naziv” više nije potrebna. Zahtjev za upis naziva „Danbo” u registar kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ustvari se podnosi na temelju njegova ugleda, koji se pripisuje njegovu zemljopisnom podrijetlu u smislu članka 5. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012 i koji je detaljno opisan u objavljenom jedinstvenom dokumentu i specifikaciji proizvoda. Podnositelji prigovora nisu dostavili valjane argumente kojima se osporava taj opis.

(8)

Podnositelji prigovora dostavili su više dokaza kojima se navodno dokazuje da je naziv u pitanju generički. Međutim, činjenica da za „Danbo” postoji poseban standard u Codex Alimentarius i da je on obuhvaćen Prilogom B Konvencije iz Strese ne znači da je navedeni naziv doista postao generički. Prema važećoj praksi Suda Europske unije tarifne oznake odnose se na carinska pitanja i zato nisu relevantne za prava intelektualnog vlasništva. Nadalje, dostavljeni ograničeni podaci, koji se odnose prvenstveno na proizvodnju proizvoda „Danbo” izvan Europske unije, nisu relevantni za načelo teritorijalnosti iz Uredbe (EU) br. 1151/2012 u skladu s kojim moguću generičnost naziva treba ocijeniti u odnosu na područje EU-a. Percepcija tog naziva izvan Europske unije i moguće postojanje povezanih regulatornih standarda proizvodnje u trećim zemljama nisu relevantni za ovu odluku.

(9)

U postupku prigovora nisu dostavljeni dokazi o uvozu tog sira iz trećih zemalja u Europsku uniji. Stoga nema osnove za odobrenje prijelaznog razdoblja u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1151/2012 određenim proizvođačima u trećim zemljama.

(10)

Poveznica između Danske i proizvoda „Danbo” temelji se na ugledu. Danska je dostavila brojne specijalizirane publikacije i navode iz kojih je očito da između Danske i proizvoda „Danbo” postoji poveznica koja se temelji na ugledu. Ugled tog proizvoda dodatno je potvrđen njegovim sudjelovanjem na nacionalnim i međunarodnim sajmovima i natjecanjima te osvajanjem velikog broja nagrada.

(11)

Kada je riječ o području EU-a, „Danbo” se proizvodi samo u Danskoj i zato se stavlja na tržište uglavnom u Danskoj.

(12)

Danska je dostavila neoborive dokaze da su potrošnja i poznavanje proizvoda „Danbo” najizraženiji u Danskoj te da velika većina danskih potrošača prepoznaje njegovu stalnu povezanost s Danskom. Izvan Danske poznavanje tog sira vrlo je ograničeno. Zbog toga se „Danbo” ne može smatrati generičkim nazivom.

(13)

Na temelju prethodno navedenoga naziv „Danbo” potrebno je upisati u „registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla”.

(14)

Mjere predviđene ovom uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/13

(1)

Uredbom Komisije (EU) br. 1031/2010 (2) predviđaju se pravila o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica na temelju Direktive 2003/87/EZ. Konkretno, Uredbom (EU) br. 1031/2010 utvrđuju se količine emisijskih jedinica koje svake godine treba prodati na dražbi. Uredbom (EU) br. 1031/2010 stoga se osigurava da je prodaja emisijskih jedinica na dražbi postupak koji dobro funkcionira. Trenutačno ga provodi zajednička dražbovna platforma za 25 država članica te mali broj zasebnih platformi.

(2)

U skladu s Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća (3) rezerva za stabilnost tržišta („rezerva”) treba se uspostaviti 2018. i početi s radom 1. siječnja 2019. U skladu s unaprijed definiranim pravilima ove Odluke količine emisijskih jedinica treba staviti u rezervu ili iz nje osloboditi uz prilagodbu količina jedinica koje treba prodati na dražbi tijekom razdoblja od 12 mjeseci počevši od 1. rujna dane godine. Ta pravila za funkcioniranje rezerve nužna su kako bi se odgovorilo na situacije u kojima je ukupni broj jedinica u optjecaju za prethodnu godinu, koji Komisija objavljuje 15. svibnja dane godine, izvan unaprijed definiranog raspona. U prvoj godini funkcioniranja rezerve prvu prilagodbu količina za prodaju na dražbi treba provesti od 1. siječnja do 1. rujna 2019.

(3)

Odlukom (EU) 2015/1814 previđa se i da 900 milijuna emisijskih jedinica za koje je ponovno uvođenje prvotno planirano 2019. i 2020., kako je utvrđeno Uredbom Komisije (EU) br. 176/2014 (4), ne treba prodati na dražbi, nego staviti u rezervu. Nadalje, Odlukom (EU) 2015/1814 predviđa se da emisijske jedinice koje nisu dodijeljene iz rezerve za nove sudionike, ili jedinice koje nisu dodijeljene postrojenjima zbog njihova zatvaranja ili djelomična prestanka s radom u skladu s člankom 10.a stavcima 7., 19. i 20. Direktive 2003/87/EZ, treba staviti u rezervu 2020., a ne prodati na dražbi.

(4)

U skladu s Odlukom (EU) 2015/1814 kalendare dražbe zajedničke dražbovne platforme i, prema potrebi, zasebnih dražbovnih platformi treba prilagoditi kako bi se uzela u obzir količina emisijskih jedinica koja se stavlja u rezervu ili iz nje oslobađa.

(5)

Kako bi se sudionicima tržišta pružile jasnoća i sigurnost u pogledu količine jedinica koje treba prodati na dražbi u razdoblju od najmanje 12 mjeseci, promjene u kalendaru dražbe dane godine a koje su uzrokovane primjenom Odluke (EU) 2015/1814 trebale bi se donositi prilikom utvrđivanja i objave kalendara dražbe sljedeće godine. Nadalje, radi osiguravanja nesmetane provedbe prilagodbi količina jedinica i izbjegavanja negativnih učinaka na dražbe, sudionici tržišta trebali bi biti pravovremeno obaviješteni o učinku Odluke (EU) 2015/1814 na količine jedinica za sljedećih 12 mjeseci. U skladu s tim, relevantne promjene u kalendarima dražbe dane godine i kalendarima dražbe za sljedeću godinu trebalo bi objaviti puno prije 1. rujna dane godine, kad će se početi primjenjivati relevantne prilagodbe količina jedinica.

(6)

Članak 1. stavci 5. i 8. Odluke (EU) 2015/1814 sadržavaju odstupanja od općih pravila za funkcioniranje rezerve koja se odnose na 10 % ukupne količine emisijskih jedinica namijenjene prodaji na dražbi, predviđene za raspodjelu nekim državama članicama u svrhu solidarnosti u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2003/87/EZ. Stoga se udjeli država članica u emisijskim jedinicama namijenjenima prodaji na dražbi za određenu godinu trebaju utvrditi i u skladu s odredbama članka 1. stavka 5. drugog podstavka i članka 1. stavka 8. Odluke (EU) 2015/1814 koje se odnose na posebna pravila za utvrđivanje udjela država članica kojima doprinose stavljanju emisijskih jedinica u rezervu do kraja 2025. i kasnijem oslobađanju jedinica iz rezerve.

(7)

U članku 60. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1031/2010 navodi se nepotpuni popis informacija koje nisu povjerljive i koje treba objaviti na ažuriranoj namjenskoj dražbovnoj internetskoj stranici koju održava predmetna dražbovna platforma. Popis osoba kojima je odobreno sudjelovanje u nadmetanju na dražbama trebao bi biti informacija koja nije povjerljiva, a odnosi se na dražbe na određenoj dražbovnoj platformi.

(8)

Uredba (EU) br. 1031/2010 sadržava nekoliko nedosljednosti koje potječu od prethodnih izmjena te uredbe, a koje bi trebalo ispraviti. Konkretno, članak 10. stavak 3. trebalo bi izmijeniti kako bi se pojasnilo da se u izračunu količine emisijskih jedinica namijenjene prodaji na dražbi svake godine uzimaju u obzir sve prilagodbe u skladu s člancima 24. i 27. Direktive 2003/87/EZ. Uredbom Komisije (EU) br. 1143/2013 (5) u Uredbu (EU) br. 1031/2010 uvedeno je pravilo da subjekt može biti imenovan dražbovnom platformom samo ako je ona odobrena kao uređeno tržište čiji operater organizira sekundarno tržište emisijskih jedinica ili izvedenica emisijskih jedinica. Kako bi se osigurala usklađenost s tim pravilom, potrebno je izmijeniti članke 19., 20. i 35. Uredbe (EU) br. 1031/2010.

(9)

U skladu s člankom 30. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1031/2010, Ujedinjena Kraljevina obavijestila je 18. veljače 2011. Komisiju o svojoj odluci da ne sudjeluje u zajedničkoj akciji iz članka 26. stavaka 1. i 2. te Uredbe te da imenuje vlastitu dražbovnu platformu.

(10)

Ujedinjena Kraljevina obavijestila je 30. travnja 2012. Komisiju o svojoj namjeri da ICE Futures Europe („ICE”) imenuje dražbovnom platformom iz članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1031/2010. Rok imenovanja i primjenjivi uvjeti za ICE kao dražbovnu platformu za Ujedinjenu Kraljevinu za razdoblje od 10. studenoga 2012. do 9. studenoga 2017. uvedeni su u Prilog III. Uredbi (EU) br. 1031/2010 Uredbom Komisije (EU) br. 1042/2012 (6).

(11)

Ujedinjena Kraljevina obavijestila je 16. studenoga 2016. Komisiju o svojoj namjeri da ICE Futures Europe („ICE”) imenuje svojom drugom dražbovnom platformom u skladu s člankom 30. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1031/2010. Prema toj obavijesti rok imenovanja i zahtjevi za imenovanje ICE-a ostaju isti kao oni o kojima je obaviješteno 30. travnja 2012., a burzovna pravila ICE-a koja se primjenjuju na dražbe izmijenjena su kako bi se osigurala usklađenost s uvjetima i obvezama za njegovo uvrštavanje na popis u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1031/2010 u skladu s točkom 6. retka tablice o obvezama za dražbovne platforme koje imenuje Ujedinjena Kraljevina a koje su utvrđene u tom Prilogu. Usto, nakon zahtjeva Komisije Ujedinjena Kraljevina pružila je daljnje informacije i pojašnjenja kojima se dopunjuje obavijest.

(12)

Kako bi se osiguralo da predloženo imenovanje ICE-a drugom dražbovnom platformom Ujedinjene Kraljevine iz članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1031/2010 i osobito burzovna pravila ICE-a ispunjavaju zahtjeve iz te Uredbe te da su u skladu s člankom 10. stavkom 4. drugim podstavkom Direktive 2003/87/EZ, primjereno je proširiti uvjete i obveze za ICE utvrđene u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1031/2010 na uvrštavanje ICE-a na popis kao druge zasebne dražbovne platforme Ujedinjene Kraljevine uz prilagodbe koje su potrebne da se osigura postizanje njihova cilja, pri čemu se uzimaju u obzir posebni uvjeti provedbe predviđeni primjenjivim burzovnim pravilima ICE-a.

(13)

Uredbu (EU) br. 1031/2010 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(14)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za klimatske promjene,

1.

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

2.

U članku 11. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Dražbovne platforme imenovane u skladu s člankom 26. stavkom 1. ili 2. ove Uredbe utvrđuju i objavljuju rokove za nadmetanje, pojedinačne količine, datume na koje se dražba provodi kao i proizvod na dražbi, rokove plaćanja i isporuke emisijskih jedinica iz poglavlja III. Direktive 2003/87/EZ koje treba prodati na pojedinačnim dražbama svake kalendarske godine, do 30. lipnja prethodne godine ili što je prije moguće nakon tog datuma, nakon što su se o tome savjetovale s Komisijom i dobile njezino mišljenje. Predmetne dražbovne platforme u najvećoj mogućoj mjeri uvažavaju mišljenje Komisije.”

3.

U članku 14. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

4.

Čanak 19. mijenja se kako slijedi:

5.

U članku 20. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Članovima sekundarnog tržišta ili sudionicima sekundarnog tržišta koje organizira dotična dražbovna platforma koja ispunjava uvjete iz članka 19. stavka 1. odobrava se sudjelovanje u nadmetanju bez dostave zahtjeva u skladu s prvim podstavkom ovog stavka.”

6.

U članku 30. stavku 6. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

7.

Članak 32. mijenja se kako slijedi:

8.

U članku 35. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Dražbe se provode samo na dražbovnoj platformi koja je odobrena kao uređeno tržište čiji operater organizira sekundarno tržište emisijskih jedinica ili izvedenica emisijskih jedinica.”

9.

U članku 60. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Cjelokupno zakonodavstvo, smjernice, upute, obrasci, dokumenti, proglašavanja, uključujući i kalendar dražbe, sve druge informacije koje nisu povjerljive, a odnose se na dražbe na danoj dražbovnoj platformi, uključujući popis osoba kojima je odobreno sudjelovanje u nadmetanju na dražbama, sve odluke, uključujući i odluke u skladu s člankom 57., o uvođenju najveće količine za koju se može dati ponuda i druge korektivne mjere potrebne za ublažavanje stvarnih ili potencijalnih zamjetnih rizika pranja novca, financiranja terorizma, kaznenog djela ili zlouporabe tržišta na toj dražbovnoj platformi objavljuju se na ažuriranoj namjenskoj dražbovnoj internetskoj stranici koju održava dotična dražbovna platforma.”

10.

Prilog III. mijenja se u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi;

11.

Prilog IV. zamjenjuje se tekstom iz Priloga II. ovoj Uredbi.

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/22

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje odobrenja.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podneseni su zahtjevi za odobrenje pripravaka Pediococcus parvulus DSM 28875, Lactobacillus casei DSM 28872 i Lactobacillus rhamnosus DSM 29226. Uz navedene zahtjeve priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

Zahtjevi se odnose na odobrenje pripravaka Pediococcus parvulus DSM 28875, Lactobacillus casei DSM 28872 i Lactobacillus rhamnosus DSM 29226 kao dodataka hrani za sve životinjske vrste te njihovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „tehnološki dodaci”.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojim je mišljenjima od 6. prosinca 2016. (2), odnosno 24. siječnja 2017. (3)  (4) zaključila da pripravci Lactobacillus rhamnosus DSM 29226, Pediococcus parvulus DSM 28875 i Lactobacillus casei DSM 28872 u predloženim uvjetima uporabe nemaju negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš. Agencija je zaključila i da ti pripravci mogu poboljšati proizvodnju silaže pripremljene od krmnog bilja koje se lako ili umjereno teško silira jer se smanjuje gubitak suhe tvari i poboljšava očuvanje bjelančevina. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, Agencija je potvrdila izvješća o metodama analize predmetnih dodatka hrani za životinje koja je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Procjena pripravaka Pediococcus parvulus DSM 28875, Lactobacillus casei DSM 28872 i Lactobacillus rhamnosus DSM 29226 pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tih pripravaka kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/27

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje odobrenja.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za odobrenje pripravka Bacillus licheniformis DSM 28710. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

Zahtjev se odnosi na odobrenje pripravka Bacillus licheniformis DSM 28710 kao dodatka hrani za životinje za piliće za tov i piliće uzgajane za nesenje te njegovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „zootehnički dodaci”.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojem je mišljenju od 18. listopada 2016. (2) zaključila da pripravak Bacillus licheniformis DSM 28710 u predloženim uvjetima uporabe u hrani za životinje nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš te da može poboljšati omjer utroška hrane i prirasta tjelesne mase kod pilića za tov i da se taj zaključak može primijeniti i na piliće uzgajane za nesenje. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Procjena pripravka Bacillus licheniformis DSM 28710 pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tog pripravka kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/30

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje odobrenja.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za odobrenje pripravka Saccharomyces cerevisiae CNCM I-1079. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

Zahtjev se odnosi na odobrenje pripravka Saccharomyces cerevisiae CNCM I-1079 kao dodatka hrani za piliće za tov i manje značajne vrste peradi za tov te njegovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „zootehnički dodaci”.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) zaključila je u mišljenju od 6. prosinca 2016. (2) da u predloženim uvjetima uporabe pripravak Saccharomyces cerevisiae CNCM I-1079 nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš te da kada se upotrebljava u hrani za perad učinkovito smanjuje kontaminaciju trupa salmonelom (Salmonella spp.). Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Procjena pripravka Saccharomyces cerevisiae CNCM I-1079 pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tog pripravka kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/33

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje odobrenja.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za odobrenje pripravka endo-1,4-beta-ksilanaze (EC 3.2.1.8) proizvedenog od Trichoderma citrinoviride Bisset (IMI SD135). Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

Zahtjev se odnosi na odobrenje pripravka endo-1,4-b-ksilanaze (EC 3.2.1.8) proizvedenog od Trichoderma citrinoviride Bisset (IMI SD135) kao dodatka hrani za piliće uzgajane za nesenje i manje značajne vrste peradi za nesenje te njegovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „zootehnički dodaci”.

(4)

Taj je pripravak već odobren kao dodatak hrani za životinje na deset godina Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/1043 (2) za piliće i purane za tov, nesilice, manje značajne vrste peradi za tov i nesenje, odbijenu prasad i svinje za tov.

(5)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) u svojem je mišljenju od 25. siječnja 2017. (3) zaključila da pripravak endo-1,4-b-ksilanaza (EC 3.2.1.8) proizveden od Trichoderma citrinoviride Bisset (IMI SD135) u predloženim uvjetima uporabe nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš. Agencija je zaključila i da se navedeni dodatak hrani može smatrati učinkovitim za piliće uzgajane za nesenje i manje značajne vrste peradi za nesenje. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(6)

Procjenom pripravka endo-1,4-b-ksilanaze (EC 3.2.1.8) proizvedenog od Trichoderma citrinoviride Bisset (IM SD135) pokazuje da su ispunjeni uvjeti za odobrenje iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tog pripravka kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/36

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje odobrenja.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za odobrenje pripravka proizvedenog od bakterija dvaju sojeva Lactobacillus plantarum (KKP/593/p i KKP/788/p) i Lactobacillus buchneri (KKP/907/p). Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

Zahtjev se odnosi na odobrenje pripravka proizvedenog od bakterija Lactobacillus plantarum (KKP/593/p i KKP/788/p) i Lactobacillus buchneri (KKP/907/p) kao dodatka hrani za goveda i ovce te njegovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „tehnološki dodaci”.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) zaključila je u mišljenju od 4. prosinca 2013. (2) da u predloženim uvjetima uporabe pripravak proizveden od bakterija Lactobacillus plantarum (KKP/593/p i KKP/788/p) i Lactobacillus buchneri (KKP/907/p) nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš. Agencija je zaključila i da bi predmetni pripravak mogao poboljšati proizvodnju silaže od krmnih materijala koji se lako, umjereno teško ili teško siliraju. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Procjena pripravaka proizvedenog od bakterija Lactobacillus plantarum (KKP/593/p i KKP/788/p) i Lactobacillus buchneri (KKP/907/p) pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tog pripravka kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/39

(1)

U skladu s člankom 4. stavkom 2. prvim podstavkom Akta o pristupanju iz 2005., odredbe schengenske pravne stečevine koje nisu navedene u Prilogu II. tom aktu, kojima Republika Bugarska i Rumunjska pristupaju od trenutka pristupanja primjenjuju se u Bugarskoj i Rumunjskoj na temelju odgovarajuće odluke Vijeća nakon provjere toga jesu li ispunjeni potrebni uvjeti za primjenu svih dijelova schengenske pravne stečevine.

(2)

Vijeće je 9. lipnja 2011. zaključilo da Bugarska i Rumunjska, u skladu s primjenjivim schengenskim postupcima evaluacije, ispunjavaju uvjete u svim područjima schengenske pravne stečevine u pogledu zračnih granica, kopnenih granica, policijske suradnje, zaštite podataka, Schengenskog informacijskog sustava, morskih granica i viza.

(3)

Pojednostavnjeni režim kontrola osoba na vanjskim granicama uveden je u skladu s Odlukom br. 565/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2). Taj se režim temelji na tome da Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska određene isprave, posebice schengenske vize, jednostrano priznaju kao jednakovrijedne svojim nacionalnim vizama za tranzit kroz svoja državna područja ili namjeravani boravak na tim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.

(4)

Počevši od stupanja na snagu ove Odluke primjereno je Bugarskoj i Rumunjskoj omogućiti pristup podacima iz viznog informacijskog sustava (VIS) radi njihova pregledavanja ograničenog na čitanje, pri čemu one nemaju pravo unosa, izmjene ili brisanja podataka u VIS-u. Svrha je toga olakšati da se u njihovim nacionalnim postupcima za izdavanje viza spriječe prijevara i svaka zlouporaba schengenskih viza provjerom njihove valjanosti i vjerodostojnosti u odnosu na podatke pohranjene u VIS-u, kako bi se, u pogledu državljana trećih zemalja koji imaju schengensku vizu, olakšala provjera na graničnim prijelazima na vanjskim granicama i unutar državnog područja država članica, olakšalo određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, pojednostavnila obrada takvih zahtjeva te povećala razina unutarnje sigurnosti na državnom području država članica olakšavanjem borbe protiv teških kaznenih djela i terorizma. Pristup podacima iz VIS-a u svrhu njihova pregledavanja i uporabe trebao bi jednako tako pripomoći identifikaciji onih osoba koje možda (više) ne ispunjavaju uvjete za ulazak na državno područje dotičnih država članica odnosno za boravak na državnom području dotičnih država članica.

(5)

Stoga je poželjno donijeti odluku o provedbi odgovarajućih odredaba VIS-a, kako je navedeno u Prilogu, kao i svih naknadnih izmjena tih odredaba. Provedba takvih odredaba trebala bi se ograničiti u mjeri u kojoj se te odredbe odnose na pristup podacima iz VIS-a radi njihova pregledavanja ograničenog na čitanje. Stoga bi Bugarska i Rumunjska trebale biti ovlaštene za pristup podacima iz VIS-a radi njihova pregledavanja i u skladu s postupcima i uvjetima navedenim u odredbama koje se počinju provoditi. Prilog bi trebao sadržavati relevantnu pravnu stečevinu povezanu s pristupom podacima iz VIS-a radi njihova pregledavanja. Međutim, Uredba (EU) br. 1077/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Odluka Vijeća 2004/512/EZ (4) i Odluka Komisije 2006/648/EZ (5) već se primjenjuju na Bugarsku i Rumunjsku. Stoga se one ne navode u Prilogu.

(6)

Ujedno je poželjno utvrditi datum od kojeg bi se te odredbe schengenske pravne stečevine koje se odnose na VIS trebale početi primjenjivati kako je utvrđeno u skladu s Uredbom (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6) u pogledu Bugarske i Rumunjske. To bi trebalo učiniti čim Bugarska i Rumunjska obavijeste Komisiju da su sva povezana opsežna testiranja, koja treba provesti agencija eu-LISA, uspješno završena.

(7)

Ukidanje kontrola na unutarnjim granicama dotičnih država članica te puno sudjelovanje tih država članica u schengenskoj pravnoj stečevini povezanoj sa zajedničkom politikom u području viza trebali bi biti predmet zasebne odluke Vijeća koja se donosi jednoglasno u skladu s člankom 4. stavkom 2. Akta o pristupanju iz 2005. Do donošenja te odluke kojom će započeti provedba odredaba koje se primjenjuju u području viza za kratkotrajni boravak, a koje nisu odredbe navedene u Prilogu ovoj Odluci u pogledu Bugarske i Rumunjske, te koje posebice uključuju Zakonik o vizama (7) i odredbe donesene u svrhu njegove provedbe, Bugarska i Rumunjska nisu ovlaštene za izdavanje schengenskih viza te i dalje izdaju vize za kratkotrajni boravak u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Do datuma utvrđenog u toj odluci trebalo bi zadržati ograničenja koja se odnose na uporabu VIS-a, posebice ograničenja koja se odnose na pravo unošenja relevantnih podataka u VIS.

(8)

Poželjno je, međutim, da se nadležnim tijelima za izdavanje viza u Bugarskoj i Rumunjskoj tijekom tog prijelaznog razdoblja odobri pristup podacima iz VIS-a radi njihova pregledavanja ograničenog na čitanje, i to za potrebe obrade zahtjeva za izdavanje viza za kratkotrajni boravak koje Bugarska i Rumunjska izdaju u skladu sa svojim nacionalnim pravom te za potrebe donošenja odluka o tim zahtjevima. To uključuje odluku o tome treba li poništiti, opozvati ili produljiti vizu izdanu u skladu s relevantnim nacionalnim odredbama odnosno treba li skratiti rok njezine valjanosti.

(9)

Budući da je provjera u skladu s važećim schengenskim postupcima evaluacije za Bugarsku i Rumunjsku već dovršena u skladu s člankom 4. stavkom 2. Akta o pristupanju iz 2005., provjera iz članka 1. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EU) br. 1053/2013 (8) neće se provoditi u pogledu tih država članica. Slijedom donošenja ove Odluke, odredbe navedene u Prilogu trebale bi se, međutim, započeti provoditi tek nakon što su Bugarska i/ili Rumunjska uspješno prošle opsežna testiranja agencije eu-LISA, a o čemu je propisno obaviještena Komisija. Osim toga, poželjno je, da Bugarska i Rumunjska pozovu stručnjake iz država članica i Komisije kako bi preispitali provedbu tih odredaba.

(10)

U pogledu Islanda i Norveške ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje pripadaju području iz članka 1. točaka B i G Odluke Vijeća 1999/437/EZ (10).

(11)

U pogledu Švicarske ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (11), koje pripadaju području iz članka 1. točaka B i G Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (12).

(12)

U pogledu Lihtenštajna ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (13), koje pripadaju području iz članka 1. točaka B i G Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (14),

(a)

obrade zahtjevâ za izdavanje viza za kratkotrajni boravak koje izdaju Bugarska i Rumunjska u skladu sa svojim nacionalnim pravom;

(b)

donošenja odluka o tim zahtjevima, među ostalim odluka o tome treba li poništiti, opozvati ili produljiti vizu izdanu u skladu s relevantnim nacionalnim odredbama odnosno treba li skratiti rok njezine valjanosti.

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/44

(1)

Vijeće je 27. svibnja 2016. donijelo Odluku (ZVSP) 2016/849.

(2)

Odbor Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda („VSUN”), osnovan na temelju Rezolucije VSUN-a („RVSUN”) 1718 (2006), 3. listopada 2017. uvrstio je na popis četiri plovila na temelju stavka 6. RVSUN-a 2375 (2017).

(3)

Prilog IV. Odluci (ZVSP) 2016/849 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/46

(1)

Direktivom 91/68/EEZ uspostavljeni su uvjeti zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina životinjama iz porodica ovaca i koza unutar Unije. Njome se određuju uvjeti pod kojima je države članice ili njihove regije moguće priznati kao službeno slobodne od bruceloze (Brucella melitensis).

(2)

Odlukom Komisije 93/52/EEZ (4) utvrđeno je da su regije država članica navedene u njezinu Prilogu II. priznate kao službeno slobodne od bruceloze (B. melitensis) u skladu s uvjetima iz Direktive 91/68/EEZ.

(3)

Španjolska je Komisiji dostavila dokumentaciju kojom se dokazuje da autonomne zajednice La Rioja i Valencija te pokrajine Albacete, Cuenca i Guadalajara u okviru Autonomne zajednice Kastilja-La Mancha udovoljavaju uvjetima utvrđenima u Direktivi 91/68/EEZ kako bi ih se priznalo službeno slobodnima od bruceloze (B. melitensis) u pogledu stadâ ovaca i koza.

(4)

Na temelju evaluacije dokumentacije koju je dostavila Španjolska, autonomne zajednice La Rioja i Valencija te pokrajine Albacete, Cuenca i Guadalajara u okviru Autonomne zajednice Kastilja-La Mancha trebalo bi priznati kao službeno slobodne od bruceloze (B. melitensis) u pogledu stadâ ovaca i koza.

(5)

Unos za Španjolsku u Prilogu II. Odluci 93/52/EEZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Direktiva 64/432/EEZ primjenjuje se na trgovinu govedima i svinjama unutar Unije. Njome se određuju uvjeti prema kojima je određenu državu članicu ili njezinu regiju moguće proglasiti službeno slobodnom od bruceloze ili enzootske leukoze goveda u pogledu stadâ goveda.

(7)

Odlukom Komisije 2003/467/EZ (5) utvrđeno je da su države članice i njihove regije navedene u poglavljima 1. i 2. Prilogu II. toj odluci proglašene službeno slobodnima od bruceloze u pogledu stadâ goveda. Odlukom 2003/467/EZ također je utvrđeno da su države članice i njihove regije navedene u poglavljima 1. i 2. Prilogu III. toj odluci proglašene službeno slobodnima od enzootske leukoze goveda u pogledu stadâ goveda.

(8)

Cipar je Komisiji dostavio dokumentaciju kojom se dokazuje da cijelo njegovo državno područje udovoljava uvjetima utvrđenima u Direktivi 64/432/EEZ kako bi ga se proglasilo službeno slobodnim od bruceloze u pogledu stadâ goveda.

(9)

Na temelju evaluacije dokumentacije koju je dostavio Cipar, tu bi državu članicu trebalo priznati kao državu članicu službeno slobodnu od bruceloze u pogledu stadâ goveda te bi je u skladu s time trebalo uvrstiti u poglavlje 1. Priloga II. Odluci 2003/467/EZ.

(10)

Španjolska je Komisiji dostavila dokumentaciju kojom se dokazuje da autonomne zajednice Katalonija, Kastilja-La Mancha i Galicija te pokrajina Zamora Autonomne zajednice Kastilja i Leon udovoljavaju uvjetima utvrđenima u Direktivi 64/432/EEZ kako bi ih se proglasilo službeno slobodnima od bruceloze u pogledu stada goveda.

(11)

Na temelju evaluacije dokumentacije koju je dostavila Španjolska, autonomne zajednice Katalonija, Kastilja-La Mancha i Galicija te pokrajinu Zamora Autonomne zajednice Kastilja i Leon trebalo bi priznati kao regije službeno slobodne od bruceloze u pogledu stadâ goveda te bi ih u skladu s time trebalo uvrstiti u poglavlje 2. Priloga II. Odluci 2003/467/EZ.

(12)

Neke talijanske regije u ovom su trenutku navedene u poglavlju 2. Priloga III. Odluci 2003/467/EZ kao regije službeno slobodne od enzootske leukoze goveda. Italija je Komisiji dostavila dokumentaciju kojom se dokazuje da cijelo njezino državno područje udovoljava uvjetima utvrđenima u Direktivi 64/432/EEZ kako bi ga se proglasilo službeno slobodnim od enzootske leukoze goveda u pogledu stadâ goveda.

(13)

Na temelju evaluacije dokumentacije koju je dostavila Italija, tu bi državu članicu trebalo priznati kao državu članicu službeno slobodnu od enzootske leukoze goveda u pogledu stadâ goveda te bi je u skladu s time trebalo uvrstiti u poglavlje 1. Priloga III. Odluci 2003/467/EZ, a upućivanja na određene regije te države članice u poglavlju 2. tog priloga trebalo bi izbrisati.

(14)

Priloge II. i III. Odluci 2003/467/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(15)

Odluka Komisije 2005/779/EZ (6) donesena je nakon izbijanja vezikularne enterovirusne bolesti svinja u Italiji. Njome su utvrđena pravila o zdravlju životinja u pogledu vezikularne enterovirusne bolesti svinja za regije te države članice koje su priznate kao slobodne od te bolesti i koje su navedene u Prilogu I. toj odluci te za regije te države članice koje nisu priznate kao slobodne od te bolesti i koje su navedene u Prilogu II. toj odluci.

(16)

U Italiji se nekoliko godina provodi program za iskorjenjivanje i praćenje vezikularne enterovirusne bolesti svinja koji za cilj ima postizanje statusa regije slobodne od vezikularne enterovirusne bolesti svinja za sve regije te države članice. Italija je Komisiji dostavila nove informacije u pogledu statusa Kampanije kao regije slobodne od vezikularne enterovirusne bolesti svinja koje dokazuju da je ta bolest iskorijenjena iz te regije.

(17)

Slijedom provjere informacija koje je dostavila Italija, regija Kampanija trebala bi biti priznata kao slobodna od vezikularne enterovirusne bolesti svinja te bi je trebalo izbrisati s popisa u Prilogu II. Odluci 2005/779/EZ i umjesto toga uvrstiti u Prilog I. toj odluci.

(18)

Priloge I. i II. Odluci 2005/779/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(19)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

19.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/53

(1)

Društvo Gámaþjónustan hf. („podnositelj pritužbe”) podnijelo je e-poštom 2. travnja 2014. pritužbu Tijelu o navodnoj nezakonitoj državnoj potpori koju je dodijelio Grad Reykjavík („Grad”) na temelju najma nekretnine i zemlje na području Gufunes u Reykjaviku na Islandu društvu Íslenska Gámafélagið („ÍG”) po cijeni navodno nižoj od tržišne (2).

(2)

Nakon preliminarnog ispitivanja Tijelo je 30. lipnja 2015. donijelo Odluku br. 261/15/COL o pokretanju službenog istražnog postupka o navodnoj državnoj potpori. Dopisom od 1. listopada 2015. (3) islandska nadležna tijela odgovorila su na odluku Tijela.

(3)

Odluka Tijela o pokretanju službenog istražnog postupka objavljena je 24. rujna 2015. u Službenom listu Europske unije i njegovu Dodatku o EGP-u, čime se zainteresiranim stranama dalo rok od mjesec dana da podnesu svoje primjedbe na preliminarna stajališta Tijela (4).

(4)

Nakon što mu je odobreno produljenje roka za tjedan dana, društvo ÍG podnijelo je svoje primjedbe u dopisu od 29. listopada 2015. (5) Tijelo nije primilo nikakve druge primjedbe. Nakon isteka roka od mjesec dana za podnošenje primjedbi, Tijelo je e-poštom od 25. studenoga 2015. primilo informacije o tržištu od podnositelja pritužbe (6). Dopisom od 26. studenoga 2015. (7) Tijelo je proslijedilo primjedbe i informacije o tržištu islandskim nadležnim tijelima koja su dobila mogućnost da na njih odgovore. Islandska nadležna tijela odgovorila su dopisom od 5. siječnja 2016. (8). O predmetu se raspravljalo i na sastanku predstavnika islandskih nadležnih tijela i Tijela održanom u Reykjaviku 12. veljače 2016.

(5)

Konačno, Tijelo je od podnositelja pritužbe e-poštom primilo dodatne informacije o razvojima događaja na području Gufunes u dopisima od 21. svibnja 2016. (9), 27. svibnja 2016. (10) i 15. prosinca 2016. (11).

(6)

Područje Gufunes nalazi se u okrugu Grafarvogur u Reykjaviku, na Islandu. Na tom je području do 2001. poslovala tvornica gnojiva Áburðarverksmiðjan. Fond za plansku izgradnju Reykjavika (Skipulagssjóður Reykjavíkur, „SR”) kupio je 2002. tvornicu i okolno područje od dioničara tvornice Áburðarverksmiðjan („kupoprodajni ugovor”). Prema navodima islandskih nadležnih tijela, prvotni je plan bio ukloniti sve zgrade i opremu s tog područja. Fond SR raspušten je 2007. te je osnovan novi fond, Eignasjóður, koji je preuzeo imovinu i zadaće fonda SR.

(7)

U skladu s gradskim prostornim planom Reykjavika za razdoblje 2001. – 2024., područje Gufunes ima stambenu namjenu i nije namijenjeno industrijskim aktivnostima (12). Osim toga, na tom se području planira izgradnja autoceste Sundabraut koja će povezivati područja Laugarnes i Gufunes. Nadalje, u skladu s gradskim planom Reykjavika za razdoblje 2010. – 2030., industrijsko područje Gufunesa vraća se u prijašnje stanje te je na tom mjestu u budućnosti predviđeno mješovito urbano područje namijenjeno stambenim jedinicama i čistim poslovnim aktivnostima (13). Ni u jednom se planu u budućnosti ne predviđa smještanje industrijskih aktivnosti na tom području.

(8)

Kada je SR u veljači 2002. kupio zemlju i nekretnine na području Gufunes, ondje se nalazilo više najmoprimaca (uglavnom poduzetnici i investitori). Tada je društvo ÍG imalo ugovor o najmu s tvornicom Áburðarverksmiðjan koji je sklopljen 29. listopada 1999. („ugovor iz 1999.”). U ugovoru iz 1999. određena je mjesečna najamnina u iznosu od 159 240 ISK na temelju cijene po kvadratnom metru (14). ÍG se tom zemljom koristio za potrebe svojeg poslovanja u području gospodarenja otpadom. U skladu s kupoprodajnim ugovorom, SR je preuzeo sve obveze i prava od tvornice Áburðarverksmiðjan u pogledu postojećih ugovora o najmu, uključujući i ugovor iz 1999. s društvom ÍG.

(9)

Prema navodima Grada, na području Gufunes stalno je bilo mnogo aktivnosti te se njime teško upravljalo. Osim toga, zgrade i oprema bile su u lošem stanju, neki najmoprimci nisu plaćali najam te je došlo do nakupljanja otpada, primjerice, olupina automobila. Gradu je stoga bilo jasno da će, u skladu sa svojim obvezama zemljovlasnika, morati zaposliti osoblje za danonoćni nadzor tog područja.

(10)

S obzirom na to stanje, nije se smatralo realnim ponuditi to područje u svrhu najma. Stoga je odlučeno da se postojeći ugovori o najmu ne produlje te da se umjesto toga sklopi ugovor samo s jednom stranom. Slijedom toga, SR je odlučio pregovarati o uvjetima najma, čišćenja i nadzora područja s društvom ÍG koje je tada bilo najveći pojedinačni najmoprimac te je na vrijeme plaćalo najamninu (15). Između fonda SR i društva ÍG sklopljeni su sljedeći ugovori:

(11)

Prema navodima Grada, iako je u najmu društva ÍG zemlja površine od 130 000 m2, samo 110 000 m2 te zemlje upotrebljivo je za potrebe društva. Ukupna registrirana površina zgrada iznosi 24 722 m2. Prema podacima iz islandskog registra nekretnina, vrijednost zemlje koja je prethodno bila u vlasništvu tvornice Áburðarverksmiðjan iznosi 211 000 000 ISK. Vrijednost zemlje u najmu društva ÍG nije procijenjena, no Grad je vrijednost sve zemlje koja je prethodno bila u vlasništvu tvornice Áburðarverksmiðjan procijenio na približno 137 000 000 ISK. Ukupna registrirana vrijednost zgrada koje su u najmu društva ÍG iznosi 850 323 512 ISK (22).

(12)

U skladu s člankom 4. stavkom 2. islandskog Zakona o prihodima lokalne samouprave br. 4/1995, porez na nekretnine plaća vlasnik zemljišta, osim u slučajevima koji uključuju iznajmljena poljoprivredna gospodarstva i parcele ili druge oblike ugovornog korištenja zemljom u kojima porez plaća stanar ili korisnik. Predmetna zemlja, zgrade i oprema nalaze se na utvrđenom lučkom području koje pripada društvu Faxaflóahafnir sf., a iznajmljeno je Gradu. Stoga Grad plaća porez na nekretnine na unajmljeno zemljište i nekretnine koje iznajmljuje društvu ÍG.

(13)

Iako nijedan ugovor ne uključuje informacije o vrijednosti usluga koje pruža ÍG, Grad je dostavio tablicu s utvrđenim procjenama troškova društva ÍG koji su određeni u općem ugovoru o najmu iz 2005. i njegovim kasnijim izmjenama (na koje se u nastavku teksta kolektivno upućuje pojmom „ugovori o najmu”) od trenutka sklapanja općeg ugovora o najmu iz 2005. do isteka razdoblja najma 2018. (23). Procjenu su izvršili gradski stručni analitičari. Osim toga, u dostavljenim informacijama nalaze se i troškovi dovršenih i troškovi nedovršenih projekata rušenja. Prema dostavljenim informacijama, prosječan mjesečni trošak koji snosi ÍG iznosi 10 815 624 ISK, uključujući trošak najamnine. Mjesečni trošak najma stoga iznosi približno 25 % ukupnih mjesečnih troškova društva ÍG.

(14)

Kad je sklopljen ugovor o najmu od 22. veljače 2005., SR nije nametnuo nikakve obveze društvu ÍG. Obveze društva ÍG uvedene su općim ugovorom o najmu iz 2005. od 14. listopada 2005. te su određene s obzirom na predložena rušenja i procijenjene troškove čišćenja, uklanjanja i nadzora područja. Obveze u pogledu čišćenja i uklanjanja smatrale su se opsežnima s obzirom na stanje područja. U nastavku se nalazi procjena troškova društva ÍG u skladu s njegovim obvezama određenima u općem ugovoru o najmu iz 2005. (24):

(15)

Početkom 2014. Gradsko vijeće Reykjavika odlučilo je uspostaviti upravljački odbor koji će predstaviti viziju za područje Gufunes (25). Odbor je predložio otvoreni idejni natječaj o budućem planskom uređenju područja Gufunes. Gradsko vijeće Reykjavika odlučilo je, na sjednici u lipnju 2015., objaviti oglas o natječaju kojim se potiče zainteresirane strane da dostave ideje o budućoj organizaciji područja Gufunes (26). Nakon objave oglasa Grad je primio četiri ideje. Jedan od tih podnesaka poslalo je društvo RVK Studios, koje se bavi proizvodnjom filmova, a koje je izrazilo svoju zainteresiranost da kupi dio zgrada na području Gufunes radi osnivanja filmske industrije na tom području. Zgrade za čiju je kupnju društvo RVK Studios izrazilo zainteresiranost neke su od nekretnina nekadašnje tvornice Áburðarverksmiðjan koje su iznajmljene društvu ÍG na temelju ugovora o najmu.

(16)

Grad i društvo RVK Studios dali su nakon toga dvama neovisnim agentima za nekretnine da procjene vrijednost predmetnog dijela područja Gufunes (27). Na sjednici Gradskog vijeća od 18. studenoga 2015. Vijeće je zadužilo gradski Ured za upravljanje nekretninama i gospodarski razvoj da počne pregovarati s društvom RVK Studios na temelju tih procjena vrijednosti (28). Osim toga, Vijeće je zadužilo Ured da počne pregovarati s društvom ÍG o napuštanju područja i mogućem premještanju u skladu s odredbama općeg ugovora o najmu iz 2005.

(17)

Gradsko vijeće Reykjavika 19. svibnja 2016. pristalo je sklopiti ugovor s društvom RVK Studios o kupoprodaji određenih nekretnina na području Gufunes (29). Grad je nakon toga priopćio da će društvo ÍG premjestiti svoje poslovne aktivnosti u novo gradsko industrijsko područje u Esjumelaru (30). Gradonačelnik Reykjavika i glavni izvršni direktor društva ÍG potpisali su 20. svibnja 2016. ugovore o raskidu ugovorā o najmu i o premještanju društva ÍG te su otvorili radove na novim poslovnim prostorima društva ÍG u Esjumelaru. Grad je 27. svibnja 2016. potpisao ugovor s društvom RVK Studios o kupoprodaji nekih od nekretnina nekadašnje tvornice Áburðarverksmiðjan (31). Veličina nekretnina prodanih društvu RVK Studios iznosi 8 400 m2, a kupoprodajna cijena iznosila je 301 650 000 ISK. Grad je društvu RVK Studios odobrio i pravo kupnje područja istočno od tih zgrada, ukupne površine od 19 200 m2. Društvo RVK Studios godišnje će za to pravo kupnje plaćati 1 000 ISK po m2.

(18)

Prema navodima podnositelja pritužbe, Grad je društvu ÍG dodijelio nezakonitu državnu potporu na temelju najma nekretnine i zemlje na području Gufunes po cijenama nižima od tržišnih. U svojoj pritužbi Tijelu podnositelj pritužbe navodi da, iako je teško odrediti točan iznos potpore, jasno je da je cijena niža od razumne tržišne cijene. S obzirom na to da društvo ÍG ne plaća uobičajenu tržišnu cijenu, ono uživa konkurentsku prednost. Nadalje, prema navodima podnositelja pritužbe, za zemlju na području Gufunes zainteresirana su mnoga poduzeća koja trebaju prostrano zemljište za svoje poslovne aktivnosti, primjerice prometna čvorišta i poduzeća koja se bave skladištenjem.

(19)

Podnositelj pritužbe napomenuo je da je cijena najma općim ugovorom o najmu iz 2005. bila utvrđena na iznos od dva milijuna ISK s godišnjim povećanjima u skladu s indeksom potrošačkih cijena (porez na nekretnine, koji ne plaća društvo ÍG, već vlasnik nekretnine, tj. Grad, iznosi 41 % iznosa godišnje najamnine). Nadalje, društvo ÍG ima određene obveze u pogledu održavanja koje se smatraju dijelom cijene najma iako se približni iznosi troškova tih obveza ne mogu pronaći u ugovorima. Osim toga, ugovorima o najmu ne zabranjuje se društvu ÍG davanje zemlje u podnajam trećim stranama. Podnositelj pritužbe naglašava da ugovori o najmu ne sadržavaju nikakvu procjenu o mogućem prihodu na temelju davanja u podnajam dijelova nekretnine te o tome utječe li to na iznos cijene najma.

(20)

Podnositelj pritužbe napominje i da je nejasno koja je cijena po kvadratnom metru te način određivanja cijene najma. Prema navodima podnositelja pritužbe, na temelju različitih priznatih metodologija određivanja cijene tržišna bi cijena najma nekretnine trebala biti između 12 milijuna i 41 milijun ISK mjesečno. Podnositelj pritužbe tvrdi da najam nekretnine društvu ÍG po cijeni koja je znatno niža od tržišne vrijednosti nije u skladu s pravilima EGP-a o državnim potporama.

(21)

U Odluci br. 261/15/COL Tijelo je preliminarno ocijenilo predstavljaju li ugovori o najmu područja Gufunes sklopljeni između Grada i društva ÍG državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u te, ako predstavljaju, može li se tu državnu potporu smatrati spojivom s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u.

(22)

Nakon što je ocijenilo informacije koje su dostavila islandska nadležna tijela, Tijelo je preliminarno zaključilo da nije moguće isključiti mogućnost da ugovori između Grada i društva ÍG predstavljaju državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u. U Odluci br. 261/15/COL utvrđeni su sljedeći aspekti:

(23)

Prema stajalištu Tijela, bili su potrebni dodatni dokazi kako bi se utvrdilo mogu li se uvjeti ugovorā o najmu smatrati spojivima s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u.

(24)

Slijedom toga, Tijelo je sumnjalo u to jesu li ugovori o najmu između Grada i društva ÍG predstavljali državnu potporu, te ako jesu, može li se utvrditi da su spojivi s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u u skladu s njegovim člankom 61. stavkom 3. točkom (c).

(25)

Prema stajalištu Grada, ugovori s društvom ÍG ne uključuju državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u jer društvo ÍG nije time ostvarilo prednost.

(26)

Prema stajalištu Grada, ugovori od 22. veljače 2005. i 14. listopada 2005. sklopljeni su u uobičajenim tržišnim uvjetima jer je najamnina bila utemeljena na najamnini utvrđenoj nakon otvorenog postupka oglašavanja provedenog potkraj 2003. te je bila u skladu s analizama/procjenama koje su izradili gradski stručnjaci.

(27)

Grad navodi da metodologije koje je podnositelj pritužbe predstavio nisu prikladne za utvrđivanje tržišne cijene najma. Umjesto toga, Grad uspoređuje situaciju s najmom druge nekretnine, tj. nekadašnje državne tvornice cementa na adresi Sævarhöfði 31 koja je smještena u industrijskom području sličnom području Gufunes.

(28)

Grad je 2014. kupio nekretninu na adresi Sævarhöfði 31. Središnji ured za javnu nabavu (Ríkiskaup) objavio je 2013., u ime islandske države, oglas o davanju te nekretnine u najam. Kad je Grad kupio tu nekretninu, obvezao se dati najvišu ponudu u skladu s oglasom. Središnji ured za javnu nabavu primio je četiri ponude, među kojima je najviša iznosila 420 000 ISK mjesečno, u kojima nisu bile utvrđene nikakve posebne usluge ili obveze za najmoprimca. Vrijednost nekretnine na adresi Sævarhöfði 31 procijenjena je na 293 028 000 ISK. Stoga je najviša ponuda za najam iznosila 0,147 % procijenjene vrijednosti nekretnine. U usporedbi s time, cijena najma u skladu s općim ugovorom o najmu iz 2005. sklopljenim s društvom ÍG iznosi 0,320 % procijenjene vrijednosti područja Gufunes. Grad naglašava da je cijena najma nekretnine na adresi Sævarhöfði 31 utvrđena nakon otvorenog postupka oglašavanja te pošteno odražava tržišnu vrijednost industrijskih područja u Gradu u uobičajenim tržišnim uvjetima. Ovom usporedbom pokazuje se da se cijena najma koju je plaćalo društvo ÍG nikako ne može smatrati nižom od tržišne vrijednosti industrijskih područja u Gradu, osobito imajući na umu to da u cijenu najma nekretnine na adresi Sævarhöfði 31 nisu u obzir uzeti čimbenici koji su utjecali na cijenu najma za područje Gufunes.

(29)

Prema stajalištu Grada, činjenica da su druge strane kasnije bile zainteresirane za to područje nije od velike važnosti pri ocjeni potražnje za tim područjem u vrijeme sklapanja općeg ugovora o najmu iz 2005., tj. u listopadu 2005. U to se vrijeme nije smatralo realnim ponuditi to područje u najam. Društvo ÍG snosilo je sve troškove čišćenja područja i dovođenja zgrada u ispravno stanje. Osim toga, ostale strane nisu pokazale zainteresiranost kad je 2003. oglašeno davanje tog područja u najam. Stoga se mora pretpostaviti da je kasnija zainteresiranost povezana sa stanjem tog područja nakon što je društvo ÍG preuzelo upravljanje njime.

(30)

Prema stajalištu Grada, najviša cijena nije jedini čimbenik koji bi Tijelo trebalo uzeti u obzir pri primjeni kriterija subjekta u tržišnom gospodarstvu. Umjesto toga, relevantno je pitanje bi li subjekt u tržišnom gospodarstvu zaključio predmetnu transakciju u jednakim uvjetima (32). Nadalje, usporedbu između ponašanja javnih i privatnih ulagača treba provesti na temelju pristupa koji bi privatni ulagač imao u vrijeme predmetne transakcije, uzimajući u obzir dostupne informacije i predvidiva kretanja u to vrijeme.

(31)

U vrijeme sklapanja ugovorā između Grada i društva ÍG tržišni uvjeti nisu bili uobičajeni jer nije postojalo aktivno tržište za industrijske nekretnine ove vrste i u takvom stanju. Stoga, prema stajalištu Grada, uobičajene tržišne uvjete treba ocijeniti iz objektivne i provjerljive perspektive koja je postojala u to vrijeme. S obzirom na navedeno, Grad smatra da se takve informacije nalaze u dokumentima koje je Reykjavík dostavio u ovom predmetu. Nadalje, ako bi se moglo pokazati uobičajene tržišne uvjete za industrijska područja ove vrste, primjerom cijene najma dobivene 2014. za bivšu državnu tvornicu cementa na adresi Sævarhöfði 31 pokazuje se tržišna vrijednost industrijskih područja kao što je područje Gufunes.

(32)

Prema stajalištu Grada, obveze nametnute društvu ÍG ugovorima o najmu ne mogu se uspoređivati sa spornim obvezama u predmetu Haslemoen Leir  (33). Obveza smanjenja cijene koju se osporavalo u tom predmetu odnosila se na mogući gubitak za društvo Haslemoen AS ako ono ne bi moglo iznajmiti određenu zgradu. Međutim, obveze nametnute društvu ÍG odnosile su se na poslove održavanja nekretnine i njezino poboljšavanje, rušenje, ponovno povezivanje cijevi za električne vodove, vodu i grijanje te ostale građevinske radove na tom području. Troškove tih obveza procijenili su stručni analitičari Grada na temelju rezultata nedavnih natječaja za slične projekte. Unatoč nepostojanju dokumentacije kojom bi se potkrijepio točan gospodarski učinak usluga povjerenih društvu ÍG te unatoč nesigurnosti u pogledu prostornih planova, Tijelo mora prihvatiti da su te obveze imale učinak smanjenja cijene najma. Prema stajalištu Grada, bilo bi nerazumno odbaciti učinak obveza, osobito s obzirom na to da su stvarni troškovi koje je društvo ÍG snosilo zbog tih obveza u skladu s procjenom.

(33)

Prema stajalištu Grada, Grad je djelovao kao subjekt u tržišnom gospodarstvu te je u obzir uzeo pitanja u pogledu prostornog planiranja pri sklapanju ugovorā o najmu s društvom ÍG. Grad je u ugovor uključio vrlo teške i kratkotrajne klauzule o raskidu ugovora kako bi mogao u kratkom roku osloboditi područje ako bi, i kada bi, država pristala na početak izgradnje autoceste Sundabraut. Fond SR bio je temeljito upoznat s nekretninama i područjem te je bio u dobrom položaju da objektivno procijeni je li stanje područja bilo dovoljno dobro da bi ga se moglo iznajmljivati na tržištu. Privatni bi ulagač uvijek obraćao pozornost na prostorne planove pri odlučivanju o korištenju zemljištem i nekretninama.

(34)

S obzirom na navedene okolnosti, Grad tvrdi da su ugovori o najmu s društvom ÍG usklađeni s kriterijem subjekta u tržišnom gospodarstvu.

(35)

Prema navodima društva ÍG, velika površina zemlje donosi mu vrlo ograničenu korist kao najmoprimcu te samo čini obveze održavanja i nadzora težima i skupljima. Osim toga, iako su zgrade prostrane u pogledu površine u kvadratnim metrima, one su u vrlo lošem stanju. ÍG ističe da su zgrade zapravo kupljene kako bi ih se srušilo. Bilo je planirano potpuno rušenje te je bila predviđena izgradnja stambenog područja i autoceste na toj lokaciji. Stoga je bilo kakav izračun na temelju površine u kvadratnim metrima ili veličine zemlje nebitan za utvrđivanje tržišne vrijednosti najma tog područja.

(36)

Fond SR se 2003. koristio područjem i zgradama u području Gufunes za pružanje usluga skladištenja nizu pojedinaca i poduzeća kojima je SR naložio da napuste ostala područja u Gradu. Taj je aranžman uskoro, s logističkog gledišta, postao problematičan za fond SR pa je on stoga društvu ÍG ponudio najam cijelog područja u cilju raščišćavanja tog područja. ÍG u početku nije bio sklon preuzimanju tog zadatka jer je na tom području bilo nekoliko problema, primjerice, teški najmoprimci, velik broj olupina automobila i industrijski otpad.

(37)

Tijekom posljednjih deset godina, ÍG je trošio prosječno 16,5 milijuna ISK svaki mjesec na održavanje i ostale troškove koje bi u pravilu trebao snositi najmodavac. Te se troškove mora uzeti u obzir pri ocjeni tržišne vrijednosti najma.

(38)

Prema navodima društva ÍG, zgrade na području Gufunes u iznimno su lošem stanju, unatoč sredstvima uloženima u njihovu obnovu. Gotovo svaka zgrada prokišnjava, a većina krovova zgrada oštećena je i beskorisna. Nadalje, gotovo svi prozori, osim onih na uredskoj zgradi, oštećeni su i beskorisni, mnogi su katovi zgrada u opasnom stanju, a na nekim mjestima postoje rupe te stubišta koja ne ispunjavaju uvjete iz pravnih propisa. Osim toga, u većini zgrada nema vode ni zahoda, a električne instalacije nisu usklađene s regulatornim mjerama.

(39)

Nadalje, ÍG je tijekom najvećeg dijela razdoblja najma bio suočen s činjenicom da je Grad mogao zatražiti povrat zemlje u kratkom roku. Odredba o kratkom roku za raskid ugovora od 18 mjeseci te obveza povrata dijela zemlje na zahtjev u roku od samo 12 mjeseci predstavljale su smetnju u poslovanju kao što je odlaganje otpada, koje uključuje teške strojeve i opremu.

(40)

Prema stajalištu društva ÍG, kasnija zainteresiranost podnositelja pritužbe ima ograničeno značenje pri ocjeni potražnje za područjem u vrijeme sklapanja općeg ugovora o najmu iz 2005. Stanje 2005. bilo je takvo da se tada nije smatralo realnim ponuditi to područje u najam. ÍG je otada uložio znatna sredstva za obnovu, čišćenje i održavanje tog područja. Stoga se mora pretpostaviti da je kasnija zainteresiranost povezana sa stanjem tog područja nakon što je društvo ÍG preuzelo upravljanje njime.

(41)

Konačno, ÍG je dostavio neovisnu procjenu najma, s datumom od 15. listopada 2015., koju je izradila agencija za nekretnine 101 Reykjavík Fasteignasala (34). U procjeni najma daje se procjena vrijednosti općeg ugovora o najmu iz 2005. u listopadu 2005. na temelju vrijednosti i stanja pojedinačnih nekretnina. Zaključak je procjenitelja da ukupna mjesečna vrijednost najma nekretnina i područja iznosi 1 870 000 ISK.

(42)

Članak 61. stavak 1. Sporazuma o EGP-u glasi kako slijedi:

„Osim ako nije drugačije propisano ovim Sporazumom, svaka potpora koju dodjeljuju države članice EZ-a, države EFTA-e, ili koja se preko državnih sredstava u bilo kojem obliku, koja narušava ili prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja pogodujući određenim poduzećima ili proizvodnji određenih proizvoda nespojiva je s provedbom ovog Sporazuma u mjeri u kojoj utječe na trgovinu između ugovornih strana.”

(43)

Time se podrazumijeva da mjera predstavlja državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: i. mjeru dodjeljuje država ili se dodjeljuje preko državnih sredstava; ii. mjerom se korisniku dodjeljuje selektivna ekonomska prednost; iii. mjera može imati učinak na trgovinu između ugovornih strana te može narušiti tržišno natjecanje.

(44)

U nastavku Tijelo iznosi obrazloženje svojeg zaključka da ugovorima o najmu društvo ÍG nije ostvarilo prednost u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.

(45)

Prednost, u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u, svaka je gospodarska korist koju poduzeće ne bi ostvarilo u uobičajenima tržišnim uvjetima, tj. bez intervencije države, i koja ga stoga stavlja u povoljniji položaj u odnosu na njegove konkurente (35). Da je transakcija provedena pod povoljnijim uvjetima, u smislu da je društvo ÍG plaćalo najam po cijeni nižoj od tržišne, društvo bi dobivalo prednost u smislu pravila o državnim potporama.

(46)

Kako bi ispitalo ovo pitanje, Tijelo primjenjuje kriterij „subjekta u tržišnom gospodarstvu” pri čemu se ponašanje država ili javnih nadležnih tijela pri prodaji ili davanju imovine u najam uspoređuje s ponašanjem privatnih gospodarskih subjekata (36).

(47)

Svrha je kriterija subjekta u tržišnom gospodarstvu ocijeniti je li država dodijelila prednost poduzeću ne postupajući kao privatni subjekt u tržišnom gospodarstvu s obzirom na određenu transakciju, npr. prodaju ili najam imovine (37). Javno nadležno tijelo mora zanemariti ciljeve javne politike i umjesto toga usredotočiti se na pojedinačni cilj ostvarivanja tržišne stope povrata ili dobiti na svoja ulaganja te tržišne cijene za prodaju ili najam imovine (38). Tijelo, međutim, napominje da se tom ocjenom u pravilu moraju u obzir uzeti sva posebna prava ili obveze povezane s predmetnom imovinom, osobito one koje bi mogle utjecati na tržišnu vrijednost.

(48)

Usklađenost s tržišnim uvjetima te pitanje odgovara li dogovorena cijena u nekoj transakciji tržišnoj cijeni, može se utvrditi određenim zamjenskim sredstvima. Organiziranje otvorenog, transparentnog i bezuvjetnog postupka nadmetanja općenito je primjereno sredstvo za osiguravanje toga da nacionalna nadležna tijela prodaju ili daju u najam imovinu u skladu s kriterijem subjekta u tržišnom gospodarstvu te da je za predmetne robe i usluge plaćena pravedna tržišna vrijednost. Međutim, to ne znači automatski da se, u slučaju nepostojanja urednog postupka nadmetanja ili u slučaju postojanja mane u takvom postupku, time potvrđuje pretpostavka postojanja državne potpore. Tijelo se može oslanjati i na druga zamjenska sredstva, uključujući stručne procjene vrijednosti.

(49)

S obzirom na navedeno, Tijelo prvo mora ispitati je li Grad organizirao postupak nadmetanja koji je primjeren za utvrđivanje tržišne cijene (39). Međutim, u ovom je slučaju potvrđeno da nije pokrenut nikakav javni natječaj u pogledu predmetnog područja. Dodatno, nije provedena neovisna procjena vrijednosti prije sklapanja općeg ugovora o najmu iz 2005.

(50)

Grad je, međutim, istaknuo da su pri utvrđivanju najamnine u općem ugovoru o najmu iz 2005. s društvom ÍG razmotreni različiti postojeći ugovori o najmu na tom području koji su sklopljeni nakon objave otvorenih oglasa u islandskim medijima 2003. Međutim, Tijelo smatra da su ti oglasi bili samo pozivi na iskaz interesa i ne predstavljaju otvoren i konkurentan postupak nadmetanja. Osim toga, oni se nisu odnosili na to područje u cijelosti, ponuđeno u najam jednom najmoprimcu, nego su se odnosili na pojedinačne nekretnine unutar tog područja.

(51)

Tijelo stoga zaključuje da taj postupak oglašavanja ne ispunjava zahtjeve u pogledu kriterija subjekta u tržišnom gospodarstvu. U skladu s time, taj postupak ne može pružiti pouzdano zamjensko sredstvo za utvrđivanje tržišne cijene predmetnog prava najma.

(52)

Kao što je prethodno navedeno, nepostojanje zadovoljavajućeg postupka nadmetanja ne isključuje mogućnost da Tijelo primijeni kriterij subjekta u tržišnom gospodarstvu. Međutim, Tijelo mora ispitati sadržaj predmetne transakcije i posebno usporediti dogovorenu cijenu s tržišnom cijenom. U tu svrhu, Tijelo se u pravilu poziva na neovisnu stručnu procjenu vrijednosti koja služi kao zamjensko sredstvo za tržišnu cijenu. Takva bi studija idealno trebala biti izrađena u vrijeme provođenja transakcije. Međutim, Tijelo se u svojoj ocjeni može oslanjati i na ex post procjenu vrijednosti (40).

(53)

Grad je naveo da postoji nekoliko problema koji utječu na tržišnu cijenu najma na području Gufunes. Prvo, zgrade i oprema bile su u lošem stanju, neki najmoprimci nisu plaćali najamninu te je došlo do nagomilavanja otpada koji je trebalo očistiti. Drugo, vladala je nesigurnost u pogledu prostornih planova za područje Gufunes. Industrijska aktivnost povlači se iz tog područja u skladu s prijašnjim i sadašnjim gradskim planovima te Grad stoga ne može sklopiti dugoročni ugovor o najmu nekretnine. Treće, društvo ÍG ima obvezu povrata dijela zemlje na zahtjev u roku od 12 mjeseci, a kratak je i rok za raskid ugovora za cijelo područje, uključujući zgrade, koji iznosi 18 mjeseci.

(54)

Kao što je prethodno navedeno, Grad je tijekom pregovora s društvom RVK Studios o prodaji zgrada na području Gufunes dao dvama neovisnim agentima za nekretnine da procijene vrijednost nekretnina i prava najma. Iako se te neovisne procjene ne odnose izravno na tržišnu cijenu najma tih nekretnina, njima se potvrđuje loše stanje nekretnina i njihova tržišna vrijednost. Oba neovisna procjenitelja istaknula su da zgrade prokišnjavaju, nisu dovoljno izolirane, sadržavaju znatne količine industrijskog otpada iz vremena kad je na toj zemlji bila tvornica gnojiva te su općenito propale. Osim toga, neke od zgrada sadržavaju azbest, a ostale treba srušiti.

(55)

Kao što je prethodno navedeno, Grad je dao i usporedbu sa sličnom industrijskom nekretninom smještenom na adresi Sævarhöfði 31. Središnji ured za javnu nabavu oglasio je najam te nekretnine te je prihvaćena najviša od četiriju dobivenih ponuda, u iznosu od 420 000 ISK mjesečno. Taj ugovor o najmu nije uključivao nikakve posebne usluge ili obveze koje bi trebao izvršiti najmoprimac. Ta najviša ponuda za najam iznosi 0,147 % procijenjene vrijednosti nekretnine dok cijena najma u skladu s općim ugovorom o najmu iz 2005. s društvom ÍG iznosi 0,320 % procijenjene vrijednosti područja Gufunes.

(56)

Osim toga, agencija za nekretnine 101 Reykjavík Fasteignasala provela je neovisnu procjenu vrijednosti općeg ugovora o najmu iz 2005. (41), Datum procjene vrijednosti jest 15. listopada 2015. Ona se temelji na vrijednosti i stanju pojedinačnih nekretnina koje su pojedinačno procijenjene i pregledane. U toj procjeni vrijednosti razmatraju se stanje nekretnina i područja u vrijeme sklapanja općeg ugovora o najmu iz 2005. te tada prevladavajući tržišni uvjeti. Procjenitelj zaključuje da je ukupna mjesečna vrijednost najma nekretnina u listopadu 2005. iznosila 1 870 000 ISK. Međutim, u skladu s općim ugovorom o najmu iz 2005., mjesečna najamnina koju je plaćalo društvo ÍG utvrđena je u iznosu od 2 000 000 ISK te se ponovno izračunavala svaki mjesec u skladu s indeksom potrošačkih cijena (42). Stoga je najamnina koju je mjesečno plaćalo društvo ÍG viša od tržišne cijene najma u skladu sa stručnom procjenom vrijednosti.

(57)

Uzevši u obzir sve prethodno navedeno, Tijelo smatra da opći ugovor o najmu iz 2005. nije sklopljen po cijeni nižoj od tržišne.

(58)

Konačno, Tijelo napominje da se ni u usporedbi s nekretninom na adresi Sævarhöfði 31 ni u procjeni vrijednosti koju je izradila agencija za nekretnine 101 Reykjavík Fasteignasala ne uzimaju u obzir posebne obveze iz ugovora o najmu, posebice kratak rok za raskid ugovora (na koji se Grad u međuvremenu pozvao) te različite obveze u pogledu održavanja. Financijski učinak tih obveza na cijenu najma teško je brojčano izraziti. Međutim, te obveze po svojoj prirodi idu u korist Gradu, a na štetu društva ÍG, dodatno potvrđujući zaključak Tijela da je opći ugovor o najmu iz 2005. sklopljen po tržišnim uvjetima.

(59)

S obzirom na prethodno navedeno, Tijelo zaključuje da društvo ÍG ugovorima o najmu nije ostvarilo gospodarsku prednost.

(60)

Na temelju prethodne ocjene, Tijelo smatra da ugovori o najmu sklopljeni između Grada i društva ÍG o najmu područja Gufunes ne sadržavaju državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u,