Ugovor iz Lisabona

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Ugovor iz Lisabona o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice

ČEMU SLUŽI OVAJ UGOVOR?

• Njime se reformira način na koji djeluju institucije EU-a i na koji se donose odluke kako bi bile prikladne za EU, koja se postupnim proširenjem povećala na 28 članica.
• Njime se reformiraju unutarnje i vanjske politike EU-a, a davanjem daljnjih zakonodavnih ovlasti Europskom parlamentu osigurava veća demokracija u odlučivanju u EU-u.

KLJUČNE TOČKE

Institucionalne promjene

Europski parlament

• sada se sastoji od predstavnika građana EU-a, a ne, kao prije, od naroda zemalja EU-a, čime se uspostavlja snažnija demokratska poveznica između zastupnika u Europskom parlamentu i biračkog tijela;
• raspolaže pojačanim zakonodavnim ovlastima uporabom redovnog zakonodavnog postupka. Ugovorom iz Lisabona to se proširuje na 40 novih područja politike, odnosno ukupno 73 u kojima Parlament i Vijeće donose zakonoe na ravnopravnoj osnovi;
• većinom glasova svojih članova izabire predsjednika Europske komisije;
• ima najviše 751 člana

Europsko vijeće

sastoji se od šefova država ili vlada, što EU-u daje veći kontinuitet i usklađenost. Formalno je priznat kao institucija EU-a koja postavlja opće političke smjernice i prioritete EU-a.

Većinom glasova bira predsjednika na mandat od 30 mjeseci koji se može obnoviti, zamjenjujući prethodni sustav rotacije od šest mjeseci.

Vijeće

Pri odobravanju zakona primjenjuje nova pravila kvalificirane većine glasova. Za osiguranje kvalificirane većine potrebno je najmanje 55 % zemalja EU-a koje predstavljaju najmanje 65 % stanovništva EU-a. Za blokiranje prijedloga najmanje četiri zemlje moraju biti protiv.

Vijeće se sastaje javno kad raspravlja i glasuje o nacrtu zakonodavnog akta.

Europska komisija

Predsjednik Komisije:

• bira se i izabire na temelju rezultata europskih izbora;
• imenuje povjerenike, raspoređuje njihova područja te može zatražiti pojedinog povjerenika da podnese ostavku.

Sud Europske unije

Njegova nadležnost obuhvaća sva politička područja EU-a osim zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Europska središnja banka (ESB)

ESB je sada službeno priznata kao institucija EU-a uvrštavanjem u članak 13. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

Ugovorom se:

• uspostavlja novi položaj potpredsjednika Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Ta osoba predsjeda Vijećem za vanjske poslove (članak 18. UEU-a);
• stvara Europska služba za vanjsko djelovanje, čije osoblje dolazi iz Komisije, Vijeća i nacionalnih diplomatskih službi;
• uvodi klauzulu o uzajamnoj obrani u skladu s kojom sve zemlje EU-a moraju pomagati jedna drugoj/drugoj zemlji EU-u ako je napadnuta.

Ostale promjene

Politike EU-a

Prethodna struktura stupova zamjenjuje se novom raspodjelom nadležnosti:

• isključiva: područja u kojima EU sama donosi zakone, a države članice ih provode (članak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU));
• podijeljena: područja u kojima zemlje EU-a mogu donositi zakone i zakonski obvezujuće mjere ako to EU nije učinila (članak 4. UFEU-a);
• podupiruća: područja u kojima EU usvaja mjere za podršku, usklađivanje ili dopunu nacionalnih politika (članak 6. UFEU-a);
• usto, sve politike o graničnoj kontroli, azilu, imigraciji i pravosudnoj i policijskoj suradnji postaju nadležnost EU-a, umjesto da, kao prije, budu u međuvladinoj odgovornosti.

Jačanje demokracije

Ugovorom se:

• potvrđuju tri temeljna načela demokratske jednakosti*, predstavničke demokracije* i participativne demokracije*;
• uvodi građanska inicijativa koja je jedna od značajnijih inovacija Ugovora iz Lisabona prema kojoj najmanje milijun građana (uz određene uvjete) mogu pozvati Komisiju da podnese prijedlog (članak 11. UEU-a);
• Povelja Europske unije o temeljnim pravima čini pravno obvezujućom te joj je dana ista pravna snaga koju imaju ugovori (članak 6. UEU-a)
• daje nacionalnim parlamentima veći utjecaj u odlučivanju EU-a (članak 12. UEU-a);
• redovni zakonodavni postupak (prethodno suodlučivanje) pretvara u standardni zakonodavni postupak u kojemu Europski parlament donosi zakone ravnopravno s Vijećem (članak 294. UFEU-a);
• uvodi razlika između zakonodavnih i nezakonodavnih akata ovisno o njihovom postupku donošenja odluka (članak 297. UFEU-a);
• uvode delegirani akti (članak 290. UFEU-a) i provedbeni akti (članak 291. UFEU-a). Prvima se Komisiji daju ovlasti donošenja nezakonodavnih akata opće primjene radi dopune zakonodavnih akata (ali ne i za ključne elemente). Potonjima se pruža okvir za djelovanje Komisije u prethodnih područjima komitologije.

Napuštanje EU-a

Ugovorom se prvi put predviđa službeni postupak u slučaju da zemlja EU-a odluči istupiti iz EU-a (članak 50. UEU-a – vidjeti sažetak članka 50. pregovori s Ujedinjenom Kraljevinom (1)).

OTKADA SE OVAJ UGOVOR PRIMJENJUJE?

Ugovor je potpisan 13. prosinca 2007., a stupio je na snagu 1. prosinca 2009.

POZADINA

Ugovor iz Lisabona uvelike je inspiriran Ugovorom o Ustavu za Europu. Ustav je bio namijenjen zamjeni osnivačkih ugovora EU-a jednim tekstom. Potpisan je u Rimu 29. listopada 2004. Kako bi stupio na snagu, Ustav je trebalo ratificirati svih (tadašnjih) 27 zemalja EU-a (od kojih ga je 17 ratificiralo). Međutim, odbijen je nacionalnim referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj 2005.

Nasuprot tomu, Ugovor iz Lisabona izmjenjuje te ugovore, baš kao što su to učinili Ugovori iz Amsterdama i Nice. On uključuje većinu institucionalnih i političkih reformi predviđenih Ugovorom o Ustavu.

KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENT

Ugovor iz Lisabona o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice, potpisan u Lisabonu 13. prosinca 2007. (SL C 306, 17.12.2007., str. 1.–271.)

Posljednje ažuriranje 15.12.2017

---

(1) Ujedinjena Kraljevina povlači se iz Europske unije i postaje treća zemlja (država koja nije članica EU-a) od 1. veljače 2020.