24.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 122/18

(1)

U civilnom zrakoplovstvu u Uniji mora se osigurati visoka opća razina sigurnosti te učiniti sve kako bi se smanjio broj nesreća i nezgoda i tako ojačalo povjerenje javnosti u zračni promet.

(2)

Tijekom prošlog desetljeća učestalost teških nesreća u civilnom zrakoplovstvu ostala je uglavnom konstantna. Unatoč tomu, broj nesreća mogao bi se povećati u narednim desetljećima zbog predviđenog porasta zračnog prometa i povećanja tehničke složenosti zrakoplova.

(3)

Uredba (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) ima za cilj sprečavanje nesreća olakšavanjem brzog provođenja učinkovitih i visokokvalitetnih istraga koje se odnose na sigurnost. Ova Uredba ne bi trebala ometati postupke istrage nesreća i nezgoda koje vode nacionalna tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost definirana Uredbom (EU) br. 996/2010. Obavješćivanje u slučaju nesreće ili nezgode isto podliježe Uredbi (EU) br. 996/2010.

(4)

Postojeći zakonodavni akti Unije, a posebno Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i njezine provedbene uredbe nameću obveze određenim organizacijama da uspostave u kontekstu sustavâ upravljanja sigurnošću. Usklađenost s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i njezinim provedbenim uredbama ne bi trebala izuzeti organizacije od usklađenosti s ovom Uredbom. Isto tako, usklađenost s ovom Uredbom ne bi trebala izuzeti organizacije od usklađenosti s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i njezinim provedbenim uredbama. Međutim, to ne bi trebalo dovesti do stvaranja dvaju paralelnih sustava izvješćivanja te bi Uredbu (EZ) br. 216/2008, njezine provedbene uredbe i ovu Uredbu trebalo smatrati komplementarnima.

(5)

Iskustvo je pokazalo da nesrećama često prethode nezgode povezane sa sigurnošću i nedostaci koji otkrivaju postojanje opasnosti za sigurnost. Informacije povezane sa sigurnošću stoga su važno sredstvo za otkrivanje postojećih ili potencijalnih opasnosti za sigurnost. Osim toga, iako je sposobnost učenja iz nesreće presudna, isključivo reaktivni sustavi pokazali su se ograničenima u kontinuiranom ostvarenju poboljšanja. Reaktivne sustave trebalo bi stoga upotpuniti proaktivnim sustavima koji koriste druge vrste informacija povezanih sa sigurnošću radi ostvarenja učinkovitih poboljšanja u sigurnosti zračnog prometa. Unija, njezine države članice, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa („Agencija”) i organizacije trebale bi doprinijeti sigurnosti zračnog prometa putem uspostave proaktivnijih sigurnosnih procedura utemeljenih na dokazima koje su usredotočene na sprečavanje nesreća na temelju analiziranja svih relevantnih informacija povezanih sa sigurnošću, što obuhvaća i informacije o događajima u civilnom zrakoplovstvu.

(6)

Radi poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva trebalo bi izvješćivati, prikupljati, pohranjivati, čuvati, razmjenjivati, širiti i analizirati informacije povezane sa sigurnošću o civilnom zrakoplovstvu i poduzimati odgovarajuće sigurnosne mjere na temelju prikupljenih informacija. Takav pristup koji je proaktivan i utemeljen na dokazima trebala bi provoditi odgovarajuća tijela odgovorna za zrakoplovnu sigurnost država članica, organizacije u okviru svojih sustava upravljanja sigurnošću i Agencija.

(7)

Nametanje organizacijama obveze izvješćivanja o događajima trebalo bi biti razmjerno veličini dotične organizacije i njezinu području djelatnosti. Stoga bi trebalo biti moguće, posebice u manjim organizacijama, odlučiti združiti ili spojiti funkcije povezane s postupanjem s događajima u okviru organizacije, radi dijeljenja zadataka izvješćivanja o događajima s drugim organizacijama iste prirode ili eksternalizacije prikupljanja, procjene, obrade, analize i pohrane detalja o događajima specijaliziranim subjektima odobrenima od strane nadležnog tijela države članice. Takvi subjekti trebali bi poštovati načela o zaštiti i povjerljivosti utvrđena ovom Uredbom. Organizacija koja eksternalizira trebala bi zadržati odgovarajuću kontrolu nad eksternaliziranim zadaćama i trebala bi snositi konačnu odgovornost za primjenu zahtjeva propisanih ovom Uredbom.

(8)

Potrebno je osigurati da se samo po sebi razumije da prve linije zaposlenika u zrakoplovstvu izvješćuju o događajima koji predstavljaju značajan rizik za sigurnost zrakoplovstva. Sustavi dobrovoljnog izvješćivanja trebali bi nadopunjavati sustave obveznog izvješćivanja, te bi oboji pojedincima trebali omogućavati dostavljanje podataka o događajima u zrakoplovstvu. Sustave obveznog i dobrovoljnog izvješćivanja trebalo bi uspostaviti u sklopu organizacija, Agencije i nadležnih tijela država članica. Prikupljene informacije trebale bi se prosljeđivati tijelu nadležnom za odgovarajuće praćenje radi jačanja sigurnosti zrakoplovstva. Organizacije bi trebale analizirati te događaje koji bi mogli imati učinak na sigurnost kako bi utvrdile s njima povezane opasnosti za sigurnost te prema potrebi poduzele odgovarajuće korektivne mjere. Organizacije bi trebale poslati prve rezultate svojih analiza nadležnom tijelu države članice ili Agenciji te bi im također trebale poslati i završne rezultate ako ti rezultati otkrivaju Nadležna tijela država članica i Agencija trebali bi uspostaviti sličan postupak za one događaje koji su im izravno priopćeni i trebali bi isto tako nadzirati procjenu i sve poduzete korektivne ili preventivne mjere organizacije.

(9)

Različite kategorije osoblja koje rade ili na drugi način sudjeluju u civilnom zrakoplovstvu svjedoče događajima koji su od značaja za sprečavanje nesreća. Stoga bi trebale imati pristup sredstvima za izvješćivanje o takvim događajima, te bi njihova zaštita trebala biti zajamčena. Radi poticanja osoblja na izvješćivanje o događajima i kako bi mu se omogućilo bolje shvaćanje pozitivnog učinka koji izvješćivanje o događajima ima na zračni promet, trebalo bi ga se redovito obavještavati o mjerama koje su poduzete u okviru sustava izvješćivanja o događajima.

(10)

Opasnosti i rizik povezani s kompleksnim zrakoplovima na motorni pogon vrlo su različiti od onih povezanih s drugim vrstama zrakoplova. Stoga, dok bi ukupni zrakoplovni sektor trebao biti obuhvaćen ovom Uredbom, obveze koje se njome nameću trebale biti razmjerne području djelovanja i kompleksnosti različitih tipova zrakoplova. Jednako tako, podaci prikupljeni o događajima koji osim kompleksnih zrakoplova na motorni pogon uključuju i druge zrakoplove trebali bi podlijegati pojednostavljenim obvezama izvješćivanja koje bolje odgovaraju toj grani zrakoplovstva.

(11)

Trebalo bi poticati razvoj drugih načina prikupljanja informacija povezanih sa sigurnošću osim sustava predviđenih ovom Uredbom radi prikupljanja dodatnih informacija koje bi mogle doprinijeti poboljšanju zrakoplovne sigurnosti. Ako organizacije imaju već postojeće sustave za prikupljanje informacija koji dobro funkcioniraju trebalo bi im dopustiti da nastave koristiti te sustave usporedno sa sustavima koje treba uspostaviti za svrhe ove Uredbe.

(12)

Tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost i svaki subjekt zadužen za regulaciju sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Uniji trebali bi imati puni pristup prikupljenim podacima o događajima i izvješćima o događajima koje pohranjuju njihove države članice kako bi mogli odlučiti koje nezgode zahtijevaju istragu koja se odnosi na sigurnost, kao i prepoznati gdje se može doći do sigurnosnih spoznaja u interesu sigurnosti zračnog prometa te ispuniti svoje obveze u vezi s nadzorom.

(13)

Ključno je imati visokokvalitetne i potpune podatke budući da analiza i trendovi koji proizlaze iz nepreciznih podataka mogu dati rezultate koji dovode u zabludu i mogu dovesti do usmjeravanja napora na neprimjereno djelovanje. Osim toga, takvi neprecizni podaci mogu dovesti do gubitka povjerenja u podatke dobivene iz sustavâ izvješćivanja o događajima. Da bi se osigurala kvaliteta izvješća o događajima i olakšala njihova potpunost, oni bi trebali sadržavati određenu minimalnu količinu informacija koja se može razlikovati ovisno o kategoriji događaja. Osim toga, trebalo bi provesti postupke provjere kvalitete informacija i izbjegavanja nedosljednosti između izvješća o događaju i prvotno prikupljenih podataka o događaju. Osim toga, uz potporu Komisije trebalo bi u prvom redu izraditi odgovarajući materijal sa smjernicama, osobito radi osiguravanja kvalitete i olakšavanja potpunosti podataka te usklađenog i ujednačenog unošenja podataka u baze podataka. Kako bi se pružila nužna potpora, trebalo bi organizirati radionice, osobito od strane Komisije.

(14)

Komisija bi trebala razviti zajednički europski sustav klasifikacije rizika da bi se osigurala potpora identifikaciji potrebnih brzih djelovanja kada se razmatraju pojedinačni visokorizični događaji. Taj bi sustav također trebalo omogućiti utvrđivanje ključnih područja rizika prilikom razmatranja skupnih informacija. Takav bi sustav trebao pomoći relevantnim subjektima u njihovoj procjeni događaja i pri utvrđivanju kamo je najbolje da usmjere svoje napore. Zajednički europski sustav klasifikacije rizika trebao bi olakšati integrirani i usklađeni pristup upravljanju rizicima u europskom sustavu zrakoplovstva te na taj način omogućiti organizacijama, državama članicama, Komisiji i Agenciji da se usklađeno usmjere na napore u smjeru poboljšanja sigurnosti.

(15)

Zajednički europski sustav klasifikacije rizika trebao bi također i omogućiti utvrđivanje ključnih područja rizika unutar Unije na temelju skupnih informacija s europskog stanovišta te poduprijeti rad učinjen u području Europskog programa za sigurnost zračnog prometa i Europskog plana za sigurnost zračnog prometa. Komisija bi trebala pružiti odgovarajuću potporu osiguravanju dosljedne i ujednačene klasifikacije rizika u državama članicama.

(16)

Radi olakšavanja razmjena informacija, izvješća o događajima trebalo bi pohranjivati u bazama podataka koje bi trebale biti uređene u obliku sustava kompatibilnog s Europskim centrom za koordinaciju sustava za izvješćivanje o zrakoplovnim nezgodama (Eccairs) (softverom koji koriste države članice i Europska središnja baza podataka za pohranu izvješća o događajima) i klasifikacijom ADREP-a (klasifikacijom Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO), koja se također koristi za softver Eccairs) kako bi se. Agencija i Komisija trebale bi pružiti tehničku potporu interoperabilnosti sustava.

(17)

Organizacije bi u jednu ili više baza podataka trebale pohranjivati izvješća o događajima proizašla iz podataka o događajima prikupljenih u sklopu sustava obveznog i, ako je primjenjivo, dobrovoljnog izvješćivanja. Trebalo bi omogućiti da složenost baze podataka bude proporcionalna veličini dotične organizacije i/ili njezinom značaju u pogledu ciljeva ove Uredbe i trebala bi se sastojati barem od datoteke podataka koja sadrži zajednička obvezna podatkovna polja i, ako je primjenjivo, specifična obvezna podatkovna polja.

(18)

O događaju koji uključuje zrakoplov registriran u državi članici ili zrakoplovom kojim upravlja poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici trebalo bi izvijestiti čak i ako su se dogodili izvan državnog područja te države članice.

(19)

Informacije o događajima trebale bi se razmjenjivati unutar Unije kako bi se poboljšalo otkrivanje stvarnih ili potencijalnih opasnosti. Ta bi razmjena informacija trebala također omogućiti državama članicama da imaju pristup svim informacijama o događajima koji se događaju na njihovu državnom području ili u njihovu zračnom prostoru, ali o kojima je izvještena druga država članica. To bi također trebalo omogućiti Agenciji da pribavi precizne informacije o događajima i da ima pristup svim izvješćima o događajima koji su prikupljeni u Uniji kako bi, prema potrebi, poduzela korektivne mjere za neutralizaciju utvrđenog rizika u Uniji. Ta bi razmjena informacija trebala omogućiti nadležnim tijelima država članica da pribave precizne informacije o događajima u svojem zračnom prostoru te, prema potrebi, da poduzmu korektivne mjere za neutralizaciju rizika utvrđenog na njihovu državnom području.

(20)

Cilj razmjene informacija o događajima trebalo bi biti sprečavanje zrakoplovnih nesreća i nezgoda. Ne bi je se trebalo koristiti za pripisivanje krivnje ni odgovornosti niti za uspostavljanje mjerila za sigurnosnu izvedbu.

(21)

Najučinkovitiji način za osiguravanje razmjene velikih količina informacija između svih država članica, Komisije i Agencije jest putem Europske središnje baze podataka pod uvjetom da države članice, Komisija i Agencija imaju puni pristup njoj.

(22)

Sve informacije povezane sa sigurnošću koje proizlaze iz izvješća o događajima prikupljenima u Uniji trebale bi se pravodobno prenijeti u Europsku središnju bazu podataka. To bi trebalo obuhvaćati prikupljanje informacija o nezgodama, ali i informacija o nesrećama i ozbiljnim nezgodama koje su istražene na temelju Uredbom (EU) br. 996/2010.

(23)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na informacije o događajima koje su pohranjene u bazama podataka koje pripadaju organizacijama, državama članicama ili Agenciji.

(24)

Sve informacije povezane sa sigurnošću sadržane u Europskoj središnjoj bazi podataka trebale bi biti dostupne subjektima kojima je povjerena zadaća reguliranja sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Uniji, uključujući Agenciju, i tijelima zaduženima za istragu nesreća i nezgoda unutar Unije.

(25)

Trebalo bi omogućiti zainteresiranim strankama da zahtijevaju pristup određenim informacijama sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka, podložno pravilima koja se tiču povjerljivosti takvih informacija i anonimnosti uključenih osoba.

(26)

Budući da nacionalne kontaktne točke najbolje poznaju zainteresirane stranke s poslovnim nastanom u određenoj državi članici, svaka nacionalna kontaktna točka trebala bi se baviti zahtjevima zainteresiranih stranaka s poslovnim nastanom na državnom području svoje države članice. Zahtjevima, pak, zainteresiranih strana iz trećih zemalja ili međunarodnih organizacija trebala bi se baviti Komisija.

(27)

Trebalo bi analizirati informacije sadržane u izvješćima o događajima i utvrditi rizike za sigurnost. Trebalo bi utvrditi sve odgovarajuće mjere za poboljšanje zrakoplovne sigurnosti koje iz toga proizađu i pravodobno ih provesti. Informacije o analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima trebalo bi širiti u okviru organizacija, nadležnih tijela država članica i Agencije, budući da je davanje povratne informacije o prijavljenim događajima potiče pojedince da dojavljuju o događajima. Ako je to primjenjivo i moguće, informacije o analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima trebalo bi također pružiti pojedincima koji su izravno prijavili događaj nadležnim tijelima države članice ili Agenciji. Takve povratne informacije trebale bi na temelju ove Uredbe poštovati pravila o povjerljivosti i zaštiti izvjestitelja i osoba koje su spomenute u izvješću.

(28)

Ova bi Uredba trebala pomoći državama članicama, Agenciji i organizacijama u upravljanju rizicima za sigurnost u zrakoplovstvu. Sustave upravljanja sigurnošću u organizacijama dopunjavaju sustavi upravljanja sigurnošću u državama članicama i Agenciji. Dok organizacije upravljaju rizicima za sigurnost povezanima s njihovim specifičnim djelatnostima, nadležna tijela država članica i Agencija upravljaju rizicima za sigurnost zrakoplovnih sustava čitavih država članica, odnosno Unije kao cjeline, baveći se zajedničkim rizicima za sigurnost u zrakoplovstvu u dotičnoj državi članici ili na razini Unije. Odgovornosti Agencije i nadležnih tijela država članica ne bi trebale osloboditi organizacije od njihovih izravnih odgovornosti u upravljanju sigurnošću koje su svojstvene proizvodima i uslugama koje pružaju. U tu svrhu organizacije bi trebale prikupljati i analizirati informacije o događajima kako bi utvrdile i smanjile opasnosti povezane sa svojom djelatnošću. One bi također trebale procjenjivati povezane sigurnosne rizike i osiguravati sredstva radi poduzimanja brzih i odgovarajućih mjera za ublažavanje rizika za sigurnost. Sveukupni proces trebalo bi pratiti relevantno nadležno tijelo koje bi, prema potrebi, trebalo zahtijevati poduzimanje dodatnih mjera kako bi se osiguralo da se nedostaci u pogledu sigurnosti otklanjaju na ispravan način. S druge strane, nadležna tijela država članica i Agencija trebali bi nadopunjavati sustave upravljanja sigurnošću u organizacijama na razini država članica odnosno europskoj razini.

(29)

Prilikom utvrđivanja mjera koje trebaju uključiti u svoj državni program sigurnosti i državni plan sigurnosti i kako bi se osiguralo da je djelovanje utemeljeno na dokazima, države članice trebale bi koristiti informacije koje proizlaze iz prikupljenih izvješća o događajima i iz njihove analize. Državni programi za sigurnost i državni planovi za sigurnost nadopunjuju se na Europskoj razini Europskim programom za sigurnost zračnog prometa i Europskim planom za sigurnost zračnog prometa.

(30)

S obzirom na to da cilj poboljšanja zračne sigurnosti ne mogu dostatno ostvariti države članice jer su sustavi izvješćivanja kojima upravljaju odvojene države članice manje učinkoviti od koordinirane mreže s razmjenom informacija koja omogućuje utvrđivanje mogućih problema u vezi sa sigurnošću i ključnih područja rizika na razini Unije, analizu na nacionalnoj razini trebalo bi nadopuniti analizom i naknadnim postupanjem na razini Unije kako bi se osiguralo bolje sprečavanje zrakoplovnih nesreća i nezgoda. Tu zadaću na razini Unije trebala bi provoditi mreža analitičara zrakoplovne sigurnosti u koordinaciji s Agencijom i Komisijom. Trebalo bi toj mreži omogućiti da konsenzusom odluči pozvati promatrače na svoje sastanke, uključujući zaposlenike u industriji ili predstavnike.

(31)

Europski program zrakoplovne sigurnosti i Europski plan zrakoplovne sigurnosti poglavito bi trebali imati koristi od rada mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti kako bi, oslanjajući se na dokaze, utvrdili koje mjere treba provesti na razini Unije.

(32)

Javnosti bi trebale biti dostupne opće skupne informacije o razini zrakoplovne sigurnosti u državama članicama i Uniji. Te informacije trebale bi posebice obuhvaćati trendove i analize koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe od strane država članica kao i informacije, u skupnom obliku, o sadržaju Europske središnje baze podataka te se mogu pružiti objavljivanjem pokazatelja uspješnosti u području sigurnosti (SPI).

(33)

Sigurnosni sustav civilnog zrakoplovstva uspostavljen je na temelju povratnih informacija i pouka iz nesreća i nezgoda. Izvješćivanje o događajima i korištenje informacija o događajima za poboljšanje sigurnosti temelji se na odnosu povjerenja između izvjestitelja i subjekta zaduženog za prikupljanje i procjenu informacije. To zahtijeva strogu primjenu pravila o povjerljivosti. Svrha zaštite informacija o sigurnosti od neprikladnog korištenja i ograničavanja pristupa Europskoj središnjoj bazi podataka isključivo na zainteresirane strane koje sudjeluju u poboljšanju sigurnosti civilnog zrakoplovstva treba osigurati kontinuiranu dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću tako da se mogu poduzeti odgovarajuće i pravodobno preventivno djelovanje i poboljšati sigurnost zrakoplovstva. U tom kontekstu, trebalo bi na odgovarajući način štititi osjetljive informacije povezane sa sigurnošću i trebalo bi osigurati njihovo prikupljanje tako da se jamči njihova povjerljivost, zaštita njihova izvora i osigura povjerenje osoblja zaposlenog u civilnom zrakoplovstvu u sustavima izvješćivanja o događajima. Trebalo bi uspostaviti odgovarajuće mjere da bi se osiguralo da informacije prikupljene putem mehanizama izvješćivanja o događajima budu držane povjerljivima i da pristup Europskoj središnjoj bazi podataka bude ograničen. Nacionalna pravila o slobodi informiranja trebali bi uzeti u obzir nužnu povjerljivost takvih informacija. Prikupljene informacije trebalo bi na odgovarajući način zaštititi od neovlaštene uporabe ili otkrivanja. Trebalo bi ih također koristiti strogo za potrebu održavanja ili poboljšavanja sigurnosti zrakoplovstva, a ne za pripisivanje krivnje ili odgovornosti.

(34)

Kako bi se osiguralo povjerenje zaposlenika ili ugovornog osoblja u sustav izvješćivanja o događajima, trebalo bi na odgovarajući način zaštiti informacije sadržane u izvješćima o događajima i ne bi ih se trebalo koristiti u druge svrhe osim za zadržavanje ili poboljšavanje zrakoplovne sigurnosti. Interna načela „kulture pravičnosti” koja organizacije donesu na temelju ove Uredbe trebala bi posebno doprinijeti postizanju tog cilja. Dodatno, ograničavanje prenošenja osobnih detalja ili informacija koje omogućuju prepoznavanje izvjestitelja ili drugih osoba spomenutih u izvješćima o događajima jasnim razdvajanjem između odjela koji obrađuju izvješća o događajima i ostatka organizacije može biti učinkovit način za postizanje ovog cilja.

(35)

Trebalo bi na odgovarajući način zaštititi izvjestitelja ili osobu koja je spomenuta u izvješćima o događajima. U tom smislu, izvješćivanje o događajima treba biti anonimizirano, a detalji povezani s identitetom izvjestitelja i osoba koje se spominju u izvješćima o događajima ne bi se trebali unositi u baze podataka.

(36)

Osim toga, sustav civilnog zrakoplovstva trebao bi promicati „kulturu sigurnosti” što bi olakšalo spontano izvješćivanje o događajima i na taj način doprinijelo načelu „kulture pravičnosti”. „Kultura pravičnosti” ključan je element šire „kulture sigurnosti” koja predstavlja temelj čvrstog sustava upravljanja sigurnošću. Okruženje koje prihvaća načela „kulturu sigurnosti” ne bi trebalo sprečavati poduzimanje djelovanja koje je potrebno za održavanje ili unaprjeđenje razine zrakoplovne sigurnosti.

(37)

„Kultura pravičnosti” trebala bi ohrabrivati pojedince da priopćuju informacije povezane sa sigurnošću. To ipak ne bi trebalo osloboditi pojedince od njihovih uobičajenih odgovornosti. U ovom kontekstu zaposlenici i ugovorno osoblje ne bi smjeli trpjeti nikakvu ugrozu na temelju informacija pruženih na temelju ove Uredbe, osim u slučajevima zlonamjernog ponašanja ili ako je došlo do namjernog, teškog i ozbiljnog zanemarivanja u pogledu očitog rizika i krajnjeg nedostatka profesionalne odgovornosti da se postupi na način koji je očito potreban u danim okolnostima, koji uzrokuje predvidljivu štetu osobi ili imovini ili značajno ugrožava razinu zrakoplovne sigurnosti.

(38)

Kako bi se ohrabrilo izvješćivanje o događajima, bilo bi potrebno zaštititi izvjestitelje kao i osobe spomenute u dotičnim izvješćima o događajima. Međutim, takva zaštita ne bi trebala osloboditi te osobe od obveza izvješćivanja iz ove Uredbe. Osobito, u situaciji kada osoba spomenuta u izvješću o događaju i sama ima obvezu izvješćivanja o istom događaju, a o njemu namjerno ne izvijesti, tada bi ta osoba trebala izgubiti svoju zaštitu i suočiti se sa sankcijama na temelju ove Uredbe.

(39)

Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i njegovu provedbu, važno je jasno odrediti mjeru zaštite izvjestitelja i drugih osoba spomenutih u izvješćima o događajima od ugrožavanja ili pokretanja kaznenog postupka.

(40)

Kako bi osnažili povjerenje pojedinaca u sustav, postupanje s izvješćima o događajima trebalo bi organizirati tako da se na prikladan način štiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i ostalih osoba spomenutih u izvješćima o događajima u cilju njegovanja „kulture pravičnosti”. Cilj bi toga, gdje god je to moguće, trebao biti omogućavanje uspostave neovisnog sustava za postupanje s događajima.

(41)

Osoblje organizacija, nadležnih tijela države članice i Agencije uključeno u procjenu, obradu ili analizu događaja ima značajnu ulogu u utvrđivanju opasnosti i nedostataka povezanih sa sigurnošću. Iskustvo pokazuje da kad se događaji analiziraju s vremenskim odmakom nakon nesreće, analizom se utvrde rizici i nedostaci koji se možda inače ne bi utvrdili. Moguće je stoga da se osobe uključene u procjenu, obradu ili analizu događaja mogu bojati potencijalnih posljedica u smislu pokretanja postupaka pred sudskim tijelima. Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i njegovu pravilnu provedbu, države članice ne bi trebale pokretati postupke protiv osoba koje su u nadležnim tijelima država članica uključene u procjenu, obradu ili analizu događaja, u vezi s odlukama koje donesu kao dio svojih dužnosti, a za koje se naknadno uvidi da su bile pogrešne ili neučinkovite, ali su u vrijeme donošenja i na temelju informacija koje su tada bile raspoložive, bile razmjerne i primjerene.

(42)

Zaposlenici i ugovorno osoblje trebali bi imati priliku prijaviti kršenja načela koja im pružaju okvir za zaštitu i koja su uspostavljena ovom Uredbom i ne bi smjeli biti kažnjavani zbog toga. Države članice trebale bi odrediti posljedice za one oni koji prekrše načela zaštite izvjestitelja i drugih osoba koje su spomenute u izvješćima o događajima i trebale bi donijeti primjerena pravna sredstva ili nametnuti sankcije.

(43)

Strah od samooptuživanja i potencijalnih posljedica u smislu pokretanja postupaka pred sudskim tijelima mogu odvratiti pojedince od izvješćivanja o događajima. Ciljevi ove Uredbe mogu se postići bez neopravdanog utjecanja na pravosudne sustave država članica. Stoga je primjereno osigurati da povrede pravnih propisa bez predumišljaja ili namjere, o kojima su nadležna tijela država članica stekla saznanja isključivo putem izvješćivanja u skladu s ovom Uredbom, ne bi trebala biti predmet disciplinskih, administrativnih ni pravnih postupaka, osim ako je drugačije propisano primjenjivim nacionalnim kaznenim pravom. Međutim, prava trećih strana na pokretanje civilnih postupaka ne bi trebalo biti obuhvaćeno ovom zabranom i trebalo bi isključivo biti podložno nacionalnom pravu.

(44)

Međutim, u kontekstu razvijanja okruženja „kulture pravičnosti” države članice trebale bi zadržati mogućnost proširenja zabrane korištenja izvješća o događajima kao dokaza protiv izvjestitelja u administrativnim i disciplinskim postupcima na civilne postupke.

(45)

Osim toga, trebalo bi poboljšati i formalizirati suradnju između sigurnosnih tijela i sudskih tijela putem prethodnih dogovora među njima koji bi trebali poštovati ravnotežu između različitih javnih interesa u pitanju i koji bi osobito trebali obuhvatiti, na primjer, pristup izvješćima o događajima koja se nalaze u nacionalnim bazama podataka i njihovo korištenje.

(46)

S ciljem podupiranja povećanih odgovornosti Agencije prema ovoj Uredbi, trebalo bi joj omogućiti dostatne resurse za izvršavanje povjerenih joj dodatnih zadaća.

(47)

Kako bi se dopunila ili izmijenila ova Uredba, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(48)

U primjeni ove Uredbe Komisija bi se trebala savjetovati s Agencijom i mrežom analitičara zrakoplovne sigurnosti iz ove Uredbe.

(49)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(50)

U primjeni ove Uredbe trebala bi se u potpunosti poštovati pravila o obradi podataka i zaštiti pojedinaca utvrđena u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (7). U primjeni ove Uredbe trebala bi se u potpunosti poštovati pravila o pristupu podacima kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8) osim u pogledu širenja podataka i informacija sadržanih u Europskoj središnjoj bazi podataka, koji su zaštićeni strožim pravilima pristupa koja propisuje ova Uredba.

(51)

Sankcije bi posebice trebale biti primjenjive protiv svake osobe ili subjekta koji u suprotnosti s ovom Uredbom zloupotrijebi informacije zaštićene ovom Uredbom; djeluje tako da ugrožava izvjestitelja ili druge osobe spomenute u izvješćima o događajima, osim u slučajevima kada se primjenjuju izuzeća utvrđena u ovoj Uredbi, ne uspostavi odgovarajuće okruženje za prikupljanje podataka o događajima; ne analizira prikupljene informacije ili ne poduzme radnje kako bi otklonio bilo kakve uočene stvarne ili potencijalne nedostatke u sigurnosti ili ne dijeli informacije prikupljene primjenom ove Uredbe.

(52)

Budući da cilj ove Uredbe, a to je uspostava zajedničkih pravila u području izvješćivanja o događajima u civilnom zrakoplovstvu, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego ga se, zbog njezine važnosti i učinaka diljem Unije, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može poduzeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenoga članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(53)

Uredbu (EU) br. 996/2010 trebalo bi u skladu s tim izmijeniti.

(54)

Stoga bi trebalo staviti izvan snage Direktivu 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Uredbu Komisije (EZ) br. 1321/2007 (10) i Uredbu Komisije (EZ) br. 1330/2007 (11).

(55)

Savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka učinjeno je u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 10. travnja 2013. (12),

(a)

pravodobno poduzimanje, prema potrebi, sigurnosnih mjera na temelju analize prikupljenih informacija;

(b)

stalna dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću uvođenjem pravila o povjerljivosti i o pravilnoj uporabi informacija putem usklađene i poboljšane zaštite izvjestitelja i osoba spomenutih u izvješćima o događajima; i

(c)

da se rizici za sigurnost u zrakoplovstvu razmatraju i rješavaju i na razini Unije i na nacionalnoj razini.

1.

„izvjestitelj” znači fizička osoba koja prijavi događaj ili druge informacije povezane sa sigurnošću na temelju ove Uredbe;

2.

„zrakoplov” znači svaka naprava koja se održava u atmosferi zbog reakcije zraka koja nije reakcija zraka u odnosu na zemljinu površinu;

3.

„nezgoda” znači nezgoda u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

4.

„ozbiljna nezgoda” znači ozbiljna nezgoda u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

5.

„nesreća” znači nesreća u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

6.

„anonimizirane informacije” znači informacije koje proizlaze iz izvješća o događajima iz kojih su uklonjeni svi osobni podaci kao što su imena ili adrese fizičkih osoba;

7.

„događaj” znači bilo koji događaj povezan sa sigurnošću koji ugrožava, ili koji bi, ako se ne ispravi ili riješi, mogao ugroziti zrakoplov, osobe u njemu ili bilo koju drugu osobu te posebice uključuje nesreću i ozbiljnu nezgodu;

8.

„organizacija” znači bilo koja organizacija koja pruža zrakoplovne proizvode i/ili koja zapošljava, ugovara ili koristi usluge osoba koje su obvezne izvijestiti o događajima u skladu s člankom 4. stavkom 6.;

9.

„anonimizacija” znači uklanjanje iz izvješća o događajima svih osobnih podataka koji se odnose na izvjestitelja i na osobe spomenute u izvješćima o događajima te svih pojedinosti, uključujući nazive jedne ili više organizacija uključenih u događaj, koje bi mogle otkriti identitet izvjestitelja ili treće strane ili na temelju kojih je moguće utvrditi te podatke iz izvješća o događaju;

10.

„opasnost” znači situacija ili predmet koji bi mogli uzrokovati smrt ili povredu osobe, oštećenje opreme ili strukture, gubitak materijala ili smanjenje sposobnosti za obavljanje propisane funkcije;

11.

„tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost” znači stalno nacionalno tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost u civilnom zrakoplovstvu koje provodi ili nadzire istrage koje se odnose na sigurnost kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 996/2010;

12.

„kultura pravičnosti” znači kultura u kojoj se ne kažnjava djelatnike na terenu ili druge osobe za njihove postupke, propuste ili odluke koji su u skladu s njihovim iskustvom i izobrazbom, ali u kojoj se ne toleriraju krajnja nepažnja, voljne povrede i destruktivni postupci;

13.

„kontaktna točka” znači:

14.

„zainteresirana stranka” znači bilo koja fizička ili pravna osoba ili bilo koje službeno tijelo, bez obzira ima li status pravne osobe ili ne, koje može sudjelovati u poboljšanju sigurnosti zrakoplovstva imajući pristup informacijama o događajima razmijenjenima između država članica i koja pripada u jednu od kategorija zainteresiranih stranaka iz Priloga II.;

15.

„državni program sigurnosti” znači integrirani skup pravnih akata i aktivnosti kojima je cilj upravljanje sigurnošću civilnog zrakoplovstva u državi članici;

16.

„Europski plan zrakoplovne sigurnosti” znači procjena sigurnosnih pitanja i povezani akcijski plan na europskoj razini;

17.

„Europski program zrakoplovne sigurnosti” znači integrirani skup pravila na razini Unije, zajedno s aktivnostima i postupcima koji se koriste za zajedničko upravljanje sigurnošću civilnog zrakoplovstva na europskoj razini;

18.

„sustav upravljanja sigurnošću” znači sustavni pristup upravljanju zrakoplovnom sigurnošću koji obuhvaća nužne organizacijske strukture, odgovornosti, politike i postupke i uključuje bilo koji sustav upravljanja koji, neovisno ili zajedno s drugim sustavima upravljanja organizacije, upravlja sigurnošću.

(a)

izvješćivanju o događajima koji ugrožavaju ili koji bi, ako se ne isprave ili ne riješe, mogli ugroziti zrakoplov, osobe u njemu ili bilo koju drugu osobu, opremu ili uređaj koji utječu na rad zrakoplova; te izvješćivanje o drugim relevantnim informacijama povezanima sa sigurnošću u tom kontekstu;

(b)

analizi i naknadnom postupanju s obzirom na događaje o kojima se izvještava i o drugim informacijama povezanima sa sigurnošću;

(c)

zaštiti zaposlenika u zrakoplovstvu;

(d)

odgovarajućem korištenju prikupljenih informacija povezanih sa sigurnošću;

(e)

unošenju prikupljenih informacija u Europsku središnju bazu podataka; i

(f)

širenju anonimiziranih informacija zainteresiranim strankama s ciljem pružanja tim strankama informacija koje su im potrebne radi poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva.

(a)

događaji u vezi s radom zrakoplova, kao što su:

(b)

događaji u vezi s tehničkim uvjetima, održavanjem i popravkom zrakoplova, kao što su:

(c)

događaji u vezi s uslugama i objektima u zračnoj plovidbi, kao što su:

(d)

događaji u vezi s aerodromima i zemaljskim uslugama, kao što su:

(a)

kapetan zrakoplova, ili, u slučajevima kada kapetan zrakoplova ne može izvijestiti o događaju, bilo koji drugi član posade koji je sljedeći u zapovjednom lancu zrakoplova registriranog u Uniji ili zrakoplova registriranog izvan Unije, ali koji koristi operator za koji država članica osigurava nadzor operacija ili operator koji ima poslovni nastan u Uniji;

(b)

osoba koja se pod nadzorom države članice ili Agencije bavi projektiranjem, proizvodnjom, praćenjem kontinuirane plovidbenosti, održavanjem ili modificiranjem zrakoplova ili bilo koje opreme ili dijela takvog zrakoplova;

(c)

osoba koja pod nadzorom države članice ili Agencije potpisuje potvrdu o pregledu plovidbenosti ili potvrdu o puštanju u rad zrakoplova ili bilo koje opreme ili dijela tog zrakoplova;

(d)

osoba koja obavlja dužnost za koju mora dobiti ovlaštenje države članice kao član osoblja pružatelja usluga u zračnom prometu kojemu su povjerene odgovornosti povezane s uslugama u zračnoj plovidbi ili kao službenik za pružanje usluga letnih informacija;

(e)

osoba koja obavlja dužnost u vezi s upravljanjem sigurnošću zračne luke na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (13);

(f)

osoba koja obavlja dužnost u vezi s ugradnjom, izmjenama, održavanjem, popravcima, obnovom, provjerom u letu ili inspekcijom opreme za zračnu plovidbu čiji nadzor osigurava država članica;

(g)

osoba koja obavlja dužnost u vezi sa zemaljskim opsluživanjem zrakoplova, uključujući opskrbu gorivom, pripremu dokumentacije o teretu, ukrcaj, odmrzavanje i tegljenje na zračnoj luci na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1008/2008.

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

(a)

koje ne podliježu obveznom izvješćivanju na temelju članka 4. stavka 1.;

(b)

o kojima su izvijestile osobe koje nisu navedene u članku 4. stavku 6.

(a)

zrakoplovne industrije;

(b)

profesionalnih organizacija zrakoplovnog osoblja.

(a)

nacionalno tijelo za civilno zrakoplovstvo; i/ili

(b)

tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost; i/ili

(c)

bilo koje drugo neovisno tijelo ili subjekt iz Unije kojem je ta dužnost povjerena.

(a)

standardizirani radi olakšavanja razmjene informacija; i

(b)

kompatibilni s softverom Eccairsa i klasifikacijom ADREP-a.

(a)

integraciju minimalnih informacija iz stavka 1.;

(b)

klasifikaciju rizika događaja iz stavka 2.; i

(c)

uspostavu postupaka kontrole kvalitete podataka iz stavka 3.

(a)

smjernica;

(b)

radionica; i

(c)

adekvatnog osposobljavanja.

(a)

tijekom trajanja istrage, preliminarne činjenične informacije o nesrećama i ozbiljnim nezgodama;

(b)

nakon završetka istrage:

(a)

da su od interesa za druge države članice ili Agenciju; ili

(b)

da možda zahtijevaju poduzimanje sigurnosnih mjera druge države članice ili Agencije.

(a)

zahtjev podnijela zainteresirana stranka;

(b)

nadležna za obradu tog zahtjeva.

(a)

tražene informacije povezane su s vlastitom opremom, operacijama ili područjem djelatnosti zainteresirane stranke;

(b)

opća odluka ne odobrava pristup cijelom sadržaju baze podataka;

(c)

opća odluka odnosi se samo na pristup anonimiziranim informacijama.

(a)

zainteresirana stranka koristi informacije samo u svrhu navedenu u obrascu za podnošenje zahtjeva, koja bi trebala biti u skladu s ciljem ove Uredbe iz članka 1.; i

(b)

zainteresirana stranka ne smije otkriti dobivene informacije bez pismenog odobrenja pružatelja informacije i poduzima nužne mjere da osigura odgovarajuću povjerljivost dobivenih informacija.

(a)

pravodobno provodi tu mjeru; i

(b)

uspostavlja postupak praćenja provedbe i djelotvornosti mjere.

(a)

preliminarne rezultate analize provedene na temelju stavka 1., ako postoje; te

(b)

o svim mjerama koje treba poduzeti na temelju stavka 2.

(a)

preliminarne rezultate analize provedene na temelju stavka 1., ako postoje; i

(b)

svim mjerama koje treba poduzeti na temelju stavka 2..

(a)

pravodobno provodi te mjere; i

(b)

uspostavlja postupak praćenja provedbe i djelotvornosti mjera.

(a)

sadrži skupne i anonimizirane informacije o vrsti događaja i druge informacije povezane sa sigurnošću o kojima je izviješteno putem njihovih nacionalnih sustava obveznog i dobrovoljnog izvješćivanja;

(b)

utvrđuje trendove;

(c)

utvrđuje poduzete mjere.

(a)

radi pripisivanja krivnje ili odgovornosti ni

(b)

za bilo koju drugu svrhu osim održavanja ili poboljšavanja zrakoplovne sigurnosti.

(a)

osigurati povjerljivost takvih informacija; i

(b)

ograničiti njihovu uporabu na ono što je nužno potrebno za ispunjavanje svojih obveza povezanih sa sigurnošću bez pripisivanja krivnje ili odgovornosti; u tom pogledu, informacije se koriste osobito za upravljanje rizicima i za analizu sigurnosnih trendova koji mogu voditi do sigurnosnih preporuka ili mjera, rješavajući stvarne ili potencijalne sigurnosne nedostatke.

(a)

izvjestitelja; ili

(b)

osoba koje se spominju u izvješćima o događajima.

(a)

u slučaju zlonamjernog ponašanja;

(b)

ako je došlo do namjernog, teškog i ozbiljnog zanemarivanja očitog rizika i krajnjeg nedostatka profesionalne odgovornosti za primjenu brige koja je očito potrebna u danim okolnostima, koji uzrokuje predvidljivu štetu osobi ili imovini, ili koji značajno ugrožava razinu zrakoplovne sigurnosti.

(a)

ažuriranja popisa obaveznih polja u izvješćima o događajima iz Priloga I. gdje se, s obzirom na iskustvo dobiveno provođenjem ove Uredbe, pokaže da je potrebno učiniti promjene kako bi se povećala sigurnost civilnog zrakoplovstva;

(b)

ažuriranja obrasca za podnošenje zahtjeva za informacijama od Europske središnje baze podataka iz Priloga III. kako bi se uzeli u obzir nova iskustva i kretanja;

(c)

usklađivanja bilo kojeg Priloga s međunarodno priznatom klasifikacijom ADREP-a i sa softverom Eccairsa kao i s pravnim aktima koje donosi Unija i s međunarodnim sporazumima.