Uredbe Europske unije

SAŽETAK DOKUMENTA:

Članak 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) – uredbe

ČEMU SLUŽI OVAJ ČLANAK?

Njime se definiraju različite vrste pravnih akata koje Europska unija (EU) može donijeti, uključujući uredbe.

KLJUČNE TOČKE

Uredbe su pravni akti definirani člankom 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Imaju opću primjenu, obvezujuće su u cijelosti i izravno se primjenjuju u državama članicama EU-a.
Međutim, treba navesti da se neke uredbe ne primjenjuju na sve države članice i da postoje izuzeća, odnosno izuzimanja, za određene države članice kao što su:
- Danska, na primjer, u nekim dijelovima područja slobode, sigurnosti i pravde te u monetarnoj uniji;
- Irska, na primjer, u slučaju područja slobode, sigurnosti i pravde; te
- Poljska u dijelovima Povelje EU-a o temeljnim pravima.
Primjerice, kada je EU odlučio poduzeti mjere za bolju zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša od opasnosti povezanih s kemijskim tvarima, donio je Uredbu (EZ) br. 1907/2006 (poznatu pod nazivom Uredba REACH – vidjeti sažetak) o tom pitanju.
Uredbe čine dio sekundarnog prava EU-a. Donose ih institucije EU-a na osnovu ugovora. Cilj im je osigurati jedinstvenu provedbu prava EU-a u EU-u.
Uredba može biti zakonodavni, delegirani ili provedbeni akt. Ako su je Vijeće Europske unije i Europski parlament donijeli nakon redovnog ili posebnog zakonodavnog postupka, riječ je o zakonodavnom aktu.
Uredba ima opću primjenu na apstraktne kategorije osoba (neidentificirane osobe) te je u cijelosti obvezujuća. Za razliku od nje, u odluci se može odrediti kome je upućena te je u tom slučaju obvezujuća samo za te osobe.
Osobe na koje se uredba odnosi moraju u potpunosti biti usklađene s njom, a uredba se izravno primjenjuje u državama članicama. To znači da:
- se primjenjuje izravno nakon stupanja na snagu u državama članicama bez potrebe prenošenja u nacionalno pravo;
- može stvarati prava i obveze za pojedince koji se stoga mogu pozivati na nju izravno pred nacionalnim sudovima;
- pojedinci je mogu upotrebljavati kao referencu u svojim odnosima s drugim pojedincima, državama članicama EU-a i vlastima EU-a.
Stupa na snagu na datum koji ona određuje ili, u nedostatku tog datuma, 20 dana nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije. Uredbe se u EU-u primjenjuju simultano, automatski i jednako.

Delegirane uredbe

U postupku delegiranih akata (članak 290. UFEU-a) Europska komisija može donijeti delegirane uredbe radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni.

Provedbene uredbe

U postupku provedbenih akata (članak 291. UFEU-a), Komisija i, u iznimnim slučajevima, Vijeće mogu donijeti uredbe za izvršavanje zakonodavstva koje zahtijeva jedinstvenu provedbu u EU-u. Provedbene ovlasti Komisije moraju se primjenjivati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 (vidjeti sažetak).
Europske institucije također mogu donijeti provedbene uredbe za Europski socijalni fond i Europski fond za regionalni razvoj. Taj tip uredbe definiran je u člancima 164. i 178. UFEU-a.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

Zakonodavstvo (internetska stranica Europske unije).

GLAVNI DOKUMENT

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio šesti – Institucionalne i financijske odredbe – Glava I. – Odredbe o institucijama – Poglavlje 2. – Pravni akti Unije, postupci donošenja i druge odredbe – Odjeljak 1. – Pravni akti Unije – Članak 288. (bivši članak 249. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 171.–172.).

Posljednje ažuriranje 16.03.2022

Top