EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles,14.9.2016.
COM(2016) 605 final
2016/0282(COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2012/2002, uredbi (EU) br. 1296/2013, (EU) 1301/2013, (EU) br. 1303/2013FMT:italic, EU br. 1304/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013FMT:italic, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014FMT:italic, (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke br. 541/2014/EUFMT:no
bold,font=Arial Europskog parlamenta i Vijeća
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Financijskom uredbom utvrđuju se načela i postupci kojima se uređuju uspostava i izvršenje proračuna EU-a te upravljanje fondovima EU-a. U proteklih 30 godina broj općih pravila financiranja sadržanih u Financijskoj uredbi naglo se povećao. Osim toga, pojavio se niz sektorskih financijskih pravila: pravila sudjelovanja u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije, zajedničke odredbe o europskim strukturnim i investicijskim fondovima te zajednička pravila za provedbu vanjskog djelovanja.
Korisnici fondova EU-a žalili su se u više navrata na povećanje broja pravila na općoj i sektorskoj razini, na njihovu heterogenost i složenost zato što prate strukturu programa te zbog višestrukih razina kontrole. Nadalje, zbog složenosti financijskog paketa pravila usporena je provedba fondova EU-a, koja je posljedično postala skupa i sklona pojavi pogrešaka.
Prvi korak prema postizanju usklađenijih i jednostavnijih financijskih pravila napravljen je 2012.: Komisija je iznijela prijedloge za programe obuhvaćene VFO-om za razdoblje od 2014. do 2020. kojima je smanjen broj programa i instrumenata, u kojima su potonji raspoređeni u jedinstveni okvir sa zajedničkim pravilima, u kojima su pojednostavnjeni postupci za prijavu i objavu troškova od strane krajnjih korisnika, u kojima je olakšana upotreba inovativnih financijskih instrumenata, u kojima su omogućeni uzajamni fondovi EU-a te u kojima je poboljšana isplativost kontrola. Nedavno provedenim revizijama Financijska uredba usklađena je s rezultatima pregovora o VFO-u za razdoblje od 2014. do 2020. (revizija iz 2013.) te s novom Direktivom o javnoj nabavi (revizija iz 2015.).
Međutim, još ima prostora za dodatno pojednostavnjenje. Tu tvrdnju moguće je potkrijepiti iskustvom stečenim od 2014. te na temelju rada skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini za praćenje pojednostavnjenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova. Na temelju javnog savjetovanja provedenog o reviziji Financijske uredbe očigledna su očekivanja dionika u tom području.
Zbog toga je potrebno nastaviti ulagati napore kako bi se uklonila uska grla, osigurale sinergije i komplementarnosti između fondova ESI i ostalih fondova EU-a te kako bi se poboljšala učinkovitost dodjele i zahtjeva za kontrolu. Jednostavnija i fleksibilnija financijska pravila pridonijet će optimizaciji uporabe i učinka VFO-a za razdoblje od 2014. do 2020. te će kao takva činiti jedan od ključnih elemenata inicijative Komisije za Proračun usmjeren na rezultate (BFOR), čiji je cilj osigurati da se sredstva dodjeljuju prema prioritetima te da svako djelovanje rezultira maksimalnom učinkovitošću i dodanom vrijednošću. Nadalje, time će se smanjiti troškovi povezani s provedbom pravila EU-a kao i broj pogrešaka.
Jednostavnija i fleksibilnija financijska pravila EU-a ključna su za poboljšanje sposobnosti proračuna EU-a da se prilagodi promjenama i reagira na neočekivane situacije.
Trenutačni zakonodavni prijedlog čini sastavni dio srednjoročne revizije/pregleda višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje od 2014. do 2020. Prijedlogom se pridonosi postizanju dvaju glavnih ciljeva: pojednostavnjenja i fleksibilnosti.
Komisija stoga predlaže donošenje u obliku jedinstvenog dokumenta ambiciozne revizije općih financijskih pravila potkrijepljenih odgovarajućim izmjenama sektorskih financijskih pravila, uspostavljenima u obliku 15 zakonodavnih dokumenata u pogledu višegodišnjih programa. Cilj uključivanja sektorskih izmjena unutar istog zakonodavnog prijedloga jest osigurati odvijanje usklađenog postupka pregovora te olakšati brzo donošenje od strane zakonodavca. U fokusu se nalaze sljedeća ključna područja:
1.
Pojednostavnjenje za primatelje fondova EU-a: cilj je mnogih mjera pojednostavniti život primatelja fondova EU-a. Pojednostavnjenja se odnose na bespovratna sredstva (ukidanje provjere zabrane kumulativne dodjele za bespovratna sredstva male vrijednosti i načela neprofitnosti; jednostavnija pravila za vrednovanje „doprinosa u naravi”; priznavanje volonterskog rada; dodjele bespovratnih sredstava bez poziva za podnošenje prijedloga u određenim uvjetima) i pojednostavnjene oblike bespovratnih sredstava (glava VIII.).
2.
Od višestrukih razina kontrole do oslanjanja na reviziju, ocjenu ili odobravanje te usklađivanje zahtjeva za izvješćivanje: cilj je navedenih mjera potaknuti oslanjanje u što većoj mjeri na jedinstvenu reviziju, ocjenu ili odobravanje (na primjer usklađenost s državnim potporama) kada revizija, ocjena ili odobravanje ispunjava potrebne uvjete za uzimanje u obzir u sustavu EU-a. Općenito govoreći, pravila za provedbene partnere (međunarodne organizacije, EIB/EIF, nacionalne razvojne banke, NVO-ovi) bit će pojednostavnjena zahvaljujući povećanom oslanjanju na njihove postupke i politike nakon dobivanja pozitivne ocjene. Partnerskim sporazumima o financijskom okviru sklopljenima s dugoročnim partnerima omogućit će se napredak prema usklađivanju revizije, izvješćivanja i ostalih administrativnih zahtjeva među donatorima (glava V. članci 122., 123. i 126.).
3.
Omogućivanje primjene samo jednog paketa pravila na hibridna djelovanja ili u slučaju kombinacije mjera ili instrumenata: cilj je prijedloga postizanje dodatnog pojednostavnjenja za partnere EU-a donošenjem niza mjera u cilju izbjegavanja usporedne primjene različitih pravila i postupaka, osobito olakšavanjem kombinacije financiranja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) s financijskim instrumentima i Europskim fondom za strateška ulaganja (glava V.).
4.
Učinkovitija upotreba financijskih instrumenata: optimizirati upotrebu vraćenih iznosa, čime se osiguravaju podjednaki uvjeti među ključnim provedbenim partnerima EU-a, smanjuju složeni zahtjevi povezani s objavom pojedinačnih podataka o krajnjim primateljima ili s razlozima za isključenje (glava X.).
5.
Fleksibilnije upravljanje proračunom: prijedlogom se uspostavlja nekoliko načina osiguravanja fleksibilnosti proračuna kako bi Unija mogla učinkovitije reagirati na nepredviđene izazove i nove zadaće te kako bi osigurala brže upravljanje kriznim situacijama, među kojima se nalaze stvaranje „pričuve za fleksibilnost” za nepredviđene potrebe i nove krize u proračunu za geografske instrumente za vanjsko djelovanje, učinkovitija aktivacija fondova za solidarnost i prilagodbu globalizaciji te proširivanje uzajamnih fondova na unutarnje politike (članci 14. i 227.), stvaranje krizne pričuve EU-a uz ponovnu upotrebu opozvanih odobrenih sredstava te, za sljedeći višegodišnji financijski okvir, mogućnost da financijske operacije koje nisu financijski instrumenti proizvedu nepredviđenu obvezu za Uniju koja premašuje financijsku imovinu odobrenu za pokrivanje financijske odgovornosti Unije (članak 203.) te stvaranje zajedničkog fonda za rezervacije u kojem su sredstva rezervirana za financijske operacije (članak 205.). Nedavne inicijative (kao što je Europski fond za strateška ulaganja (EFSI) ili Europski fond za održivi razvoj (EFSD)) uistinu su dokazale da postoji potreba za potpunim iskorištavanjem učinka poluge proračuna EU-a stvaranjem nerezerviranih nepredviđenih obveza. Glavom X. uspostavlja se okvir za odobravanje, upravljanje i kontrolu navedenih financijskih rizika.
6.
Usredotočenost na rezultate i pojednostavnjenje izvješćivanja: snažnija usmjerenost na rezultate putem jednokratnih iznosa, nagrada i plaćanja koje se temelji na učinku i rezultatima umjesto na nadoknadi troškova i plaćanja za koje je potrebno ispuniti uvjete (članak 121. glava XIII.). Time bi se trebalo pridonijeti dodatnom smanjenju troškova provedbe fondova EU-a te broja pogrešaka. U odnosu na izvješćivanje, izvješća su reorganizirana oko nacrta proračuna i integriranog paketa financijskog izvješćivanja kako bi se povećale učinkovitost i transparentnost prema javnosti i proračunskom tijelu (članci 39. i 239–245.).
7.
Jednostavnija i racionalnija administracija EU-a: olakšavanje sklapanja sporazuma ili delegiranja ovlasti među institucijama ili tijelima kako bi se objedinila provedba administrativnih odobrenih sredstava u europskim uredima ili izvršnim agencijama (članci 57., 58., 64., 65. i 68.); udruživanje savjetodavnih povjerenstava nadležnih za financijske nepravilnosti (članak 73. stavak 6.) s povjerenstvom EDES-a (članak 139.) i prelazak s odluka o jednogodišnjem financiranju na odluke o višegodišnjem financiranju (članak 108.).
8.
Pružanje mogućnosti za uključivanje građana: prijedlogom se pruža mogućnost da se Komisija, države članice i bilo koje drugo tijelo koje izvršava proračun Unije savjetuje s građanima u pogledu izvršenja proračuna Unije (članak 54.).
Pojednostavnjenjem i većom fleksibilnošću financijskih pravila EU-a ovim se prijedlogom postavlja temelj za pripremu sljedeće generacije programâ potrošnje (nakon 2020.).
•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području
Pri oblikovanju jednostavnijih i fleksibilnijih financijskih pravila EU-a Komisija je osigurala da se pritom ne oslabi dobro financijsko upravljanje, koje je i dalje ključni cilj. S druge strane, ovim se prijedlogom osnažuju i pravila koja se odnose na utaju poreza, koja moraju poštovati provedbeni partneri EU-a i pojašnjava se da se obveza izbjegavanja sukoba interesa u potpunosti primjenjuje na sve načine provedbe fondova EU-a (uključujući na razini država članica). Prijedlogom se ujedno konsolidiraju postojeći sustavi radi zaštite proračuna EU-a od prijevare i financijskih nepravilnosti (proširivanjem nadležnosti dužnosnika za ovjeravanje na djelovanje povezano s jedinstvenim sustavom ranog otkrivanja i isključenja u neizravnom izvršenju). Pojednostavnjenje financijskih pravila EU-a pridonijet će i smanjenju troškova i vremena potrebnog za provedbu fondova EU-a te broja pogrešaka. Postojećim prijedlogom trebao bi se povećati i učinak politika i njihovi rezultati na terenu.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Prijedlog se temelji na članku 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) za dio koji se odnosi na reviziju Financijske uredbe i na sektorskoj pravnoj osnovi za zakonodavne akte izmijenjene u drugom dijelu.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Donošenje općih financijskih pravila EU-a i predloženih izmjena sektorskih zakonodavnih akata obuhvaćeno je isključivom nadležnošću EU-a.
•Proporcionalnost
Ovaj prijedlog usredotočen je na pojednostavnjenje te ne sadržava pravila koja nisu potrebna za postizanje ciljeva Ugovora. Konkretno, izmjene sektorskih zakonodavnih akata predložene u skupnom dijelu ograničene su na izmjene potrebne za omogućivanje pojednostavnjenja predloženih u Financijskoj uredbi kako bi se u potpunosti ostvario njihov učinak na terenu.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA
•Savjetovanja s dionicima
Javno savjetovanje o reviziji Financijske uredbe provedeno je u travnju/svibnju 2016. Zaprimljeno je ukupno 111 doprinosa od različitih dionika.
Na temelju odgovora vidljiva je opća potpora pojednostavnjenju (65 %) i fleksibilnosti (79 %) predloženih mjera. U pogledu pojednostavnjenja pravila EU-a o bespovratnim sredstvima, dionici i dalje daju prednost nadoknadi stvarnih troškova, no ne protive se pojednostavnjenju nadoknade putem jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili fiksnih stopa ili nadoknade na temelju unaprijed utvrđenih rezultata pod uvjetom da to nije obvezno. Navedene bojazni odražavaju se u dotičnom prijedlogu. Konkretno, pojednostavnjena nadoknada troškova bit će samo dodatna mogućnost kojom će se dužnosnik za ovjeravanje koristiti s obzirom na prirodu poduprtih djelovanja i primatelja potpore. Provedbeni partneri EU-a (nacionalne razvojne agencije, međunarodne organizacije, EIB/EIF, NVO-ovi) od Komisije traže da se u većoj mjeri osloni na njihova pravila i politike nakon što dobiju pozitivnu ocjenu. Oni se žale na višestruke prethodne ocjene svojih sustava ili postupaka ili na ponovljene revizije istih djelatnosti koje provodi EU i ostali donatori, kada bi moglo biti moguće međusobno oslanjanje na takve ocjene i revizije. Nadalje, kritiziraju i različite zahtjeve za izvješćivanje među donatorima.
Događanje u svrhu podizanja svijesti organizirano je 6. travnja 2016. u Bruxellesu kako bi se dionicima omogućilo da iznesu svoje bojazni i prijedloge povezane s Financijskom uredbom. Njihove su primjedbe u skladu s odgovorima na javno savjetovanje.
Mjerama iznesenima u ovom prijedlogu rješavaju se te bojazni.
•Procjena učinka
Nije provedena procjena učinka ove revizije Financijske uredbe. Financijska uredba kao takva ima ograničen gospodarski, okolišni ili društveni učinak (njome se utvrđuju opća pravila za provedbu programa potrošnje, ali konkretni gospodarski ili društveni učinak ostvaruje se pri donošenju izbora politike kojim se provode sektorski programi). Predložene promjene sektorskih zakonodavnih akata samo su posljedica pojednostavnjenja predloženih u Financijskoj uredbi.
•Primjerenost propisa i pojednostavnjivanje
Revizija Financijske uredbe i odgovarajuće promjene sektorskih zakonodavnih akata nisu obuhvaćene Programom za primjerenost propisa, već su u skladu s Agendom za bolju regulativu, kojoj i pridonose: uistinu, ovim prijedlogom smanjuje se ukupni broj općih financijskih pravila koja se primjenjuju na proračun EU-a za otprilike 25 % i reorganizira ih se u jedinstveni pravilnik koji će zamijeniti Financijsku uredbu i njezina pravila primjene:
·ključne odredbe pravila primjene premještaju se u Financijsku uredbu, dok će manje važni elementi biti prema potrebi i za svaki slučaju posebno integrirani u Komisijina unutarnja pravila ili smjernice koje Komisija objavljuje.
·Detaljna pravila o nabavi koja se primjenjuju na institucije i tijela EU-a konsolidirana su u prilogu revidiranoj Financijskoj uredbi, koji je moguće izmijeniti delegiranim aktom.
·Odredbe iz Dijela drugog Financijske uredbe, koje se odnose na posebne odredbe koje se primjenjuju na Europski fond za jamstva u poljoprivredi, na istraživanje, vanjsko djelovanje i ostale određene fondove EU-a, umetnute su u relevantne dijelove Financijske uredbe, osim ako se više ne primjenjuju.
Prijedlogom revidiranja Financijske uredbe naglašavaju se i zajednička svojstva, a specifičnosti se svode na najmanju moguću mjeru kako bi se korisnicima olakšala primjena pravila: zajednička pravila koja se primjenjuju na sve načine izvršenja (izravno, neizravno i podijeljeno) te svi pravni instrumenti naglašavaju se putem njihove preraspodjele u posvećena poglavlja. Odredbe koje se odnose na europske urede, izvršne agencije, decentralizirane agencije i tijela javno-privatnog partnerstva, a koje se trenutačno protežu kroz cijelu Financijsku uredbu, nalaze se unutar istog poglavlja. Pravila o uzajamnim fondovima EU-a, proračunskoj potpori i stručnjacima (uključujući stručnjake za istraživanje) reorganizirana su pod novim naslovom „Ostali instrumenti za izvršenje proračuna”.
Prijedlog se ujedno usredotočuje na postizanje znatnih pojednostavnjenja trenutačnih financijskih pravila EU-a. Kako je navedeno u točki 1., prijedlog sadržava mnoge elemente kojima se smanjuje administrativni teret za podnositelje zahtjeva i primatelje sredstava EU-a.
Mikropoduzeća nisu izuzeta iz područja primjene ovog prijedloga. Takva poduzeća mogu biti korisnici sredstava EU-a, stoga moraju biti podložna pravilima. Međutim, u određenim područjima prijedlogom se smanjuju troškovi za poduzeća koja su često MSP-ovi (u području financijskih instrumenata objava pojedinačnih podataka o korisnicima zamjenjuje se skupnim statističkim podacima) i općenito bi velik broj mjera pojednostavnjenja trebao biti od koristi svim poduzećima.
•Temeljna prava
Prijedlog je u skladu sa zaštitom temeljnih prava.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Prijedlog nema posljedica na proračun.
•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga
1. Pojednostavnjenje za primatelje sredstava EU-a
1.1. Pojednostavniti upotrebu bespovratnih sredstava, jednokratnih iznosa i izračuna troškova
Mnoge mjere namijenjene su pojednostavnjenu za primatelje sredstava EU-a. Mjere se odnose na sadržaj zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava, vrijednost doprinosa u naravi, priznavanje volonterskog rada, uvjete za dodjelu bespovratnih sredstava bez poziva za podnošenje prijedloga državama članicama u određenim uvjetima, načelo neprofitnosti, načela zabrane kumulativne dodjele i postupno ukidanje odluka o dodjeli bespovratnih sredstava. Ostale mjere dokazuju pomak prema postizanju jednostavnije i racionalnije administracije.
1.1.1. Opća financijska pravila
Prijedlogom se promiče upotreba pojednostavnjenih oblika bespovratnih sredstava, otvorenih za sve programe financiranja EU-a, u kojima priroda djelovanja i s njima povezani rashodi omogućuju takav pristup (npr. osposobljavanje i mobilnost, putni troškovi itd.). Time bi se smanjio administrativni teret, ojačala bi se sigurnost u pogledu nadoknađenog iznosa za korisnike i potaknula bi se upotreba pojednostavnjenih oblika bespovratnih sredstava i njihovih kombinacija (članak 175.).
Primjena stručnog mišljenja: korištenje pojednostavnjenih oblika bespovratnih sredstava otežano je zbog nedostatka podataka potrebnih za utvrđivanje razumnog izračuna stvarnih troškova. Do toga često dolazi zbog inovativne prirode dotičnih djelovanja ili činjenice da se djelovanja provode samo u nekim državama, a podaci za ostale države nisu dostupni. Kako bi se ta praznina premostila predložena je primjena stručnog mišljenja kao dopuna ili alternativa statističkim ili povijesnim podacima, ovisno o prirodi djelovanja (članak 175.).
Pojednostavnjenje odobrenja jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i fiksnih stopa: zamijeniti dugačak i složen postupak odobravanja (odluka kolegija za iznose iznad 60 000 EUR po pojedinoj dodjeli bespovratnih sredstava) tako da se odgovornom dužnosniku za ovjeravanje omogući donošenje odluka kojima odobrava pojednostavnjene oblike. Ta je razina prikladnija s obzirom na izrazito tehnički sadržaj (metodologije izračunavanja, pregledi podataka itd.) odluke (članak 175.).
Pojednostavnjenje i objašnjavanje sadržaja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava, uključujući popratnu dokumentaciju: ne postoji obveza pružanja informacija kojima se dokazuje financijska i operativna sposobnost podnositelja zahtjeva ako te informacije nisu provjerene (npr. za javna tijela); usklađivanje obveze dostavljanja revizorskog izvješća s važećim pravom EU-a i nacionalnim zakonima u području računovodstva (članak 189.).
Pojednostavnjenje načela zabrane kumulativne dodjele: bespovratna sredstva poput stipendija za fizičke osobe, izravne potpore za izbjeglice, nezaposlene osobe i ostale osobe kojima je pomoć najpotrebnija bit će izuzeta iz ovog pravila jer je njihova vrijednost tradicionalno prilično niska (članak 185.).
Ukidanje načela neprofitnosti: važnost načela neprofitnosti u praksi se znatno smanjila: projekti koji donose prihod u načelu dobivaju potporu putem financijskih instrumenata. U pogledu projekata koji u načelu ne dovode do prihoda, načelo neprofitnosti nije poticajno: korisnike se ne potiče da osiguraju da njihovi projekti postanu održivi ili profitabilni. To je rezultiralo negativnim utjecajem na gospodarstvo.
Pojednostavnjenje određivanja vrijednosti doprinosa u naravi: navedeni doprinosi ne čine prihvatljive troškove. Stoga njihova precizna vrijednost nije važna. Međutim, doprinosi u naravi mogli bi se i dalje prihvaćati u sklopu sufinanciranja. Svaka vrijednost koju razumno utvrdi dužnosnik za ovjeravanje u trenutku prihvaćanja procijenjenog proračuna može dokazati da postoje ostali izvori financiranja djelovanja osim bespovratnih sredstava EU-a te da se poštuje načelo sufinanciranja (članak 184.).
Priznavanje volonterskog rada: kako bi se olakšalo sudjelovanje malih organizacija u provedbi politika EU-a u okruženju ograničene dostupnosti resursa, potrebno je priznati vrijednost rada volontera kao prihvatljive troškove. Posljedično, takve organizacije mogu se u većoj mjeri oslanjati na volonterski rad radi sufinanciranja djelovanja (članci 175., 180. i 184.).
Pojednostavnjenje i usklađivanje uvjeta za dodjelu bespovratnih sredstava bez podnošenja poziva za podnošenje prijedloga: predloženo je proširivanje mogućnosti dodjele izravnih bespovratnih sredstava subjektima koje odaberu države članice za slučajeve de facto ili de jure monopola ili u slučajevima kada su izravni korisnici odabrani zbog tehničkih sposobnosti, visokog stupnja specijalizacije ili administrativnih ovlasti. Nadalje, dužnosnik za ovjeravanje bio bi ovlašten kombinirati izvješće o ocjeni i odluku o dodjeli u jedinstvenom dokumentu. Time će se smanjiti administrativni teret i ubrzati dodjela izravnih bespovratnih sredstava (članak 188.).
Jednostavnije vođenje evidencije: jedinstveno razdoblje vođenja evidencije traje pet godina (tri godine ako financiranje iznosi 60 000 EUR ili manje), ujedno i za neizravnu provedbu (članak 128.).
Teoretski pristup za bespovratna sredstva: ako su bespovratna sredstva izražena samo u obliku apsolutne vrijednosti (a ne u obliku postotka prihvatljivih troškova), prihvatljivost troškova provjerava se najkasnije u trenutku plaćanja salda (članak 180.). U svrhu obavljanja te provjere moguće je primijeniti pojednostavnjeni („teoretski”) pristup (članak 150.). Postupno ukidanje odluka o bespovratnim sredstvima: predlaže se da se postupno ukinu odluke o bespovratnim sredstvima te da se uglavnom koriste sporazumi o bespovratnim sredstvima, u skladu s procjenom napretka ostvarenog u pogledu uvođenja e-bespovratnih sredstava na kraju tekućeg VFO-a (članak 277.).
1.1.2. Sektorska pravila
Poboljšanja u pogledu upotrebe mogućnosti pojednostavnjenog troška u Financijskog uredbi nadopunjena su promjenama koje su predložene u području sektorskog zakonodavstva, a kojim se proširuje upotreba pojednostavnjenih troškova u
·Uredbi (EU) br. 1303/2013 o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo,
·Uredbi o Europskom socijalnom fondu (EU) br. 1304/2013,
·Uredbi (EU) br. 223/2014 o Fondu europske pomoći za najpotrebitije.
2. Od višestrukih razina kontrole do međusobnog oslanjanja na reviziju, ocjenu ili odobravanje i usklađivanje zahtjeva za izvješćivanje
Cilj je tih mjera potaknuti oslanjanje u što većoj mjeri na jedinstvenu reviziju, ocjenu ili odobravanje (na primjer usklađenost s državnim potporama) kada ispunjavaju potrebne uvjete za uzimanje u obzir u sustavu EU-a. Kako bi se izbjegle višestruke razine kontrole, Komisija promiče priznavanje međunarodno prihvaćenih normi ili međunarodnih najboljih praksi u tom području te zahtjeve za zajedničko izvješćivanje među donatorima:
·međusobno oslanjanje na ex ante ocjene i provjere primatelja koje već provode ostali subjekti (donatori) u vezi s uvjetima koji su jednakovrijedni uvjetima EU-a (članak 122.);
·međusobno oslanjanje na revizije koje se provode u skladu s međunarodno prihvaćenim normama potiče se uvijek u cilju izbjegavanja višestrukih revizija istih osoba/subjekata za iste djelatnosti. Time bi se Komisiji omogućilo da se oslanja na neovisne revizije o upotrebi sredstava EU-a koje provode međunarodni partneri (UN, Svjetska banka itd.) ili države članice (članak 123.).
·Usklađivanje zahtjeva za izvješćivanje sa zahtjevima ostalih donatora: Komisija promiče donošenje zajedničkih zahtjeva za izvješćivanje donošenjem partnerskih sporazuma o financijskom okviru zaključenih s njezinim glavnim međunarodnim partnerima (članak 126.).
·Omogućivanje Komisiji da se potencijalno oslanja na sustave i postupke partnera EU-a u sklopu neizravnog izvršenja u slučaju dobivanja pozitivne ocjene (članak 149.) i nametne pravna sredstva u slučaju da određena pravila/postupci nisu dovoljni kako bi se zaštitili financijski interesi EU-a; ako Komisija zahtijeva upotrebu vlastitih određenih postupaka, ocjenjivanje neće biti provedeno. U svim slučajevima razinu nadzora/kontrole potrebno je prilagoditi na temelju načela proporcionalnosti.
·Poboljšanje sporazuma o okvirnom financijskom partnerstvu (članak 126.): navedeni sporazumi, potpisani s pouzdanim partnerima u svrhu dugoročne suradnje, u budućnosti će obuhvaćati sva djelovanja u okviru izravnog i neizravnog izvršenja te odražavati mjeru u kojoj se Komisija može oslanjati na sustave i postupke koji su pozitivno ocijenjeni kao i na primjenu jedinstvenog paketa pravila za sve pravne instrumente. Sporazumi o dugoročnom partnerstvu pružat će fleksibilan okvir za međusobno oslanjanje na ocjene i revizije kad je to moguće te za usklađivanje zahtjeva za reviziju, izvješćivanje i ostale administrativne zahtjeve među donatorima.
3. Omogućivanje primjene samo jednog skupa pravila na hibridna djelovanja ili u slučaju kombinacije mjera ili instrumenata
Cilj je prijedloga dodatno pojednostavnjenje u najvećoj mogućoj mjeri za partnere EU-a u okviru neizravnog izvršenja.
3.1. Opća financijska pravila
·Primjena na provedbenog partnera Komisije samo jednog umjesto dvaju paketa pravila bila bi dopuštena u određenim slučajevima, neovisno o prirodi djelovanja i ulozi partnera kao rukovoditelja fondova ili subjekta koji provodi djelovanje. Ako se u hibridnim djelovanjima kombiniraju izravno i neizravno izvršenje i ako trenutačno podrazumijevaju dva paketa pravila, pomoćni elementi koji se trenutačno podnose u skladu s pravilima izravnog izvršenja (vrlo često u slučaju tehničke pomoći) poštovali bi pravila glavnih elemenata djelovanja (npr. upravljanje financijskim instrumentom s jamstvima itd. (članak 208. stavak 2.)).
·Kako bi se olakšale kombinacije bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata, jedinstveni paket pravila (financijskih instrumenata) primjenjuje se na bespovratna sredstva koja nadopunjuju financijske instrumente ako su kombinirani u jedinstveno djelovanje (članak 208. stavak 2);
·razdoblje vođenja evidencije za bespovratna sredstva i financijske instrumente usklađuje se na pet godina (tri godine za iznose do 60 000 EUR (članak 128.)).
3.2. Sektorska pravila
·Ograničavanje provjera državnih potpora na provjeru dosljednosti državne potpore za financijske instrumente na razini EU-a predviđene Financijskom uredbom kada se fondovima ESI pridonosi financijskim instrumentima na razini EU-a (nema dvostruke provjere): doprinosi država članica financijskim instrumentima na razini EU-a bez dodatnih uvjeta u pogledu doprinosa koji se ne odnose na doprinose povezane s geografskim područjem za upotrebu doprinosa ne zahtijevaju zasebnu provjeru državne potpore jer je financijski instrument već usklađen s pravilima o dodjeli državnih potpora na temelju Financijske uredbe. To će biti objašnjeno u odgovarajućim smjernicama.
·Proširenje inicijative za MSP-ove (SMEI), koja omogućuje upotrebu inicijative za MSP-ove i nakon 2016., čime se državama članicama omogućuje da do 2020. financiraju inicijativu za MSP-ove.
·Proširenja i pojašnjenja odredaba Uredbe o zajedničkim odredbama o kombinacijama financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava kako bi se olakšala njihova kombinirana upotreba.
·Uvođenje nove mogućnosti kombiniranja fondova ESI/EFSI i nove strukture za kombiniranje ESI fondova s EIB-om i EIF-om: Programi ESI fondova trebali bi biti u mogućnosti pridonijeti financijskim instrumentima kombiniranima s financiranjem EIB-a u okviru EFSI-ja.
4. Djelotvornija upotreba financijskih instrumenata
4.1. Opća financijska pravila
Iskustvo s financijskim instrumentima te osobito informacije od ključnih provedbenih partnera (EIB/EIF) ukazuje na sljedeće mogućnosti poboljšanja njihova upravljanja i učinkovitosti:
·sve vraćene iznose (prihodi + vraćanja) dobivene na temelju financijskog instrumenta potrebno je upotrijebiti za isti instrument kako bi se ostvarili dobitci u smislu učinkovitosti; potpuna transparentnost zajamčena je izvješćivanjem (članak 2020. stavak 2.);
·EIB/EIF zadržao bi status ključnog partnera EU-a u izvršenju, međutim trebalo bi odobriti izravne pregovore između Komisije i većeg broja potencijalnih subjekata kako bi se osigurali podjednaki uvjeti među njima (članak 149.);
·s obzirom na to da je nemoguće uvesti potpuno poštovanje pravila EU-a kada EU sudjeluje u financijskom instrumentu kao manjinski dioničar fonda, predlaže se da se u tim slučajevima omogući proporcionalna primjena pravila EU-a (članak 208. stavak 4.);
·objavljivanje pojedinačnih podataka o krajnjim primateljima zamijenilo bi se statističkim podacima prikupljenih na temelju relevantnih kriterija predloženih za krajnje korisnike koji dobivaju potporu EU-a u iznosu manjem od 500 000 EUR (područje politike, vrsta potpore, vrsta korisnika, zemljopisna razdijeljenost (članak 36. stavak 5.).
·Od krajnjih korisnika i posrednika ne zahtijeva se da dostave izjavu u kojoj potvrđuju da se ne nalaze u jednoj od situacija za isključenje, ako se politika provedbenog partnera u pogledu isključenja smatra jednakovrijednom politici EU-a (članak 131.).
·Predložena su dva nova odjeljka za uređenje ostalih instrumenata koji imaju financijski rizik, kao što su proračunska jamstva i financijska pomoć državama članicama ili trećim zemljama (odjeljci 2. i 3. poglavlja 2. glave X.).
·Uvedena su Pravila za odobravanje i kontrolu nerezerviranih nepredviđenih obveza i upravljanje njima (članci od 203. do 206.).
4.2. Sektorska pravila
Kako bi se dodatno optimiziralo upravljanje i upotreba financijskih instrumenata u okviru podijeljenog izvršenja, predlažu se izmjene Uredbe o zajedničkim odredbama 1303/2013:
·Pojašnjenja je mogućnost za upravljačka tijela država članica da izravno dodijele ugovor, uključujući tehničku pomoć, EIB-u/EIF-u, ostalim međunarodnim financijskim institucijama te nacionalnim razvojnim bankama.
·Upravljanje riznicom: u slučaju privremenog ulaganja novca iz ESI fonda koji je uplaćen u financijski instrument prije nego što ulaganje u krajnje primatelje rezultira negativnim kamatama, odobrava se njihovo plaćanje iz vraćenih resursa nakon dovršetka najmanje jednog ciklusa ulaganja.
·Ukidaju se određena pravila mjere EPFRR-a, koja su otežala programiranje financijskih instrumenata u ruralnom razvoju i njihovu primjenu od strane upravitelja fonda kako bi se povećao učinak poluge na financiranje EPFRR-a putem povećane upotrebe financijskih instrumenata.
5. Fleksibilnije upravljanje proračunom
5.1. Opća financijska pravila
Prijedlogom se utvrđuje nekoliko načina za postizanje veće proračunske fleksibilnosti kako bi se Uniji omogućilo da učinkovitije reagira na nepredviđene izazove i nove zadaće:
·omogućiti osnivanje uzajamnih fondova EU-a i za djelovanja u nuždi, djelovanja nakon djelovanja u nuždi ili tematska djelovanja unutar EU-a (a ne samo za treće zemlje). Nedavni događaji u Europskoj uniji dokazuju da treba povećati fleksibilnost financiranja u EU-u. Budući da je sve nejasnija granica između vanjskih i unutarnjih politika, time bi se omogućilo i sredstvo za odgovor na prekogranične izazove (članak 227.).
·Povećati „negativnu pričuvu” s 200 milijuna EUR na 400 milijuna EUR, a time i praćenje zahtjeva Vijeća da se ograniči broj nacrta izmjene proračuna povezanih s plaćanjima (članak 48.).
·Stvoriti pričuvu za fleksibilnost za vanjsko djelovanje putem prijenosa nedodijeljenih sredstava za Instrument pretpristupne pomoći (IPAII), Europski instrument za susjedstvo (ENI) i financijski Instrument za razvojnu suradnju (DCI) za godinu N + 1 s gornjom granicom od 10 % početnih odobrenih sredstava svakog instrumenta (članak 12.).
·Predvidjeti veću fleksibilnost za krizne i hitne situacije i humanitarnu pomoć u obliku bespovratnih sredstava: pojednostavnjeni su administrativni postupci kako bi se omogućio brz i učinkovit odgovor (npr. retroaktivna prihvatljivost prije podnošenja zahtjeva o kojem odlučuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, članak 186.).
·Upotreba knjige blagajne u delegacijama Unije bila bi dopuštena za plaćanja ograničenih iznosa proračunskim postupcima. Nestatutorno osoblje u području potpore za upravljanje krizom i operacijama humanitarne pomoći mogli bi upravljati tim računima i potpisivati izvršene pravne obveze do 2500 EUR (članak 109.).
·Povećati fleksibilnost za samostalno prenošenje Komisije povećanjem trenutačnog područja primjene, odnosno omogućivanjem prijenosa operativnih rashoda među različitim naslovima ako su obuhvaćeni istim temeljnim aktom, uključujući poglavlja o potpori, te s linija za administrativnu potporu u odgovarajuće operativne linije (članak 28.).
·Jednostavnija aktivacija Europskog fonda solidarnosti (EUSF) putem samostalnih prijenosa iz pričuve u proračunsku liniju nakon donošenja odluke Europskog parlamenta i Vijeća o aktivaciji (članak 28.).
·Jednostavnija aktivacija Europskog globalizacijskog fonda (EGF) putem automatskog odobravanja prijenosa iz pričuve u proračunsku liniju nakon donošenja odluke proračunskog tijela o aktivaciji Fonda (članak 30.).
·Pojasniti da se iznosi koji odgovaraju odobrenim sredstvima za preuzete obveze za Pričuvu za pomoć u nuždi i Europski fond solidarnosti (EUSF) automatski prenose (članak 12.).
·Ukinuti obvezu da se najprije koriste sredstva odobrena za tekuću financijsku godinu i ne koristi prenesena sredstva dok ona prethodna nisu iscrpljena.
·Omogućiti upotrebu unutarnjih namjenskih prihoda u drukčiju svrhu od one za koju su bila namijenjena u slučaju da nisu utvrđene potrebe na temelju kojih bi se omogućila upotreba tih sredstava u istu svrhu (članak 30. stavak 3.).
·Omogućiti institucijama i tijelima da prihvate korporativno sponzorstvo u naravi za određene događaje ili aktivnosti (tj. ne za primanja ili ostala isključivo društvena događanja). Kako bi se primijenila navedena odredba, svaka institucija najprije odobrava načelo prihvaćanja sponzorstva u naravi i utvrđuje određene smjernice koje se prvenstveno odnose na etička pitanja (članak 24.).
·Predviđeno je da, u sklopu postupka odobravanja prodaje zgrada ili zemljišta, proračunsko tijelo može prihvatiti, za svaki slučaj posebno, da se primitci od te prodaje smatraju namjenskim prihodima, kako bi se poboljšalo upravljanje Komisije i olakšala kupnja ostalih zgrada (članak 20. stavak 3. točka (g)).
·Stvoriti pričuvu za slučaj krize uz ponovnu upotrebu opozvanih odobrenih sredstava.
·U pogledu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, stvoriti mogućnost da se financijskim operacijama koje ne uključuju financijske instrumente stvori nepredviđena obveza za Uniju, koja premašuje financijsku imovinu predviđenu za podmirivanje financijske odgovornosti Unije (članak 203.) i zajednički fond za rezervacije u kojem se nalaze sredstva rezervirana za financijske operacije (članak 205.).
5.2. Sektorska pravila
·Mogućnost za države članice da pomognu i u slučaju katastrofa prouzročenih ljudskim djelovanjem kao što je izbjeglička kriza te da odmah iskoriste dostupna sredstva (bez obveze čekanja podnošenja izmjene programa) uvodi se u Uredbi (EU) br. 1305/2013 o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Nadalje, dodan je određeni prioritet ulaganja za migrante i izbjeglice kako bi se pojednostavnilo programiranje mjera za pomoć migrantima i izbjeglicama u okviru Uredbe (EU) br. 1301/2013 o Europskom fondu za regionalni razvoj.
·Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (Uredba EaSI br. 1296/2013): kako bi se povećala sposobnost prilagodbe EaSI-ja krizi i promjenjivim političkim prioritetima, potrebna je fleksibilnost u pogledu okvirnih razina raspodjele sredstava predviđenih za svaku od triju osi programa te za svaki od tematskih prioriteta unutar njih. Nadalje, odstupanje kojim se omogućuje upotreba Europskog globalizacijskog fonda u korist mladih ljudi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne prolaze osposobljavanje trebalo bi zadržati s obzirom na trenutačni gospodarski kontekst.
·Instrument za povezivanje Europe, Uredba br. 1316/2013: s obzirom na uspješnost višegodišnjih programa rada, potrebno je povećati fleksibilnost kako bi se 95 % moglo potrošiti na višegodišnje programe i dodatne projekte koji su podržani, a najviše dodane vrijednosti potrebno je posvetiti transeuropskoj prometnoj mreži (koridori osnovne mreže, prekogranični projekti i projekti o ostalim odjeljcima osnovne mreže).
·Upravljanje troškovima za prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja (Uredba (EU) br. 652/2014): s obzirom na pozitivno iskustvo u pogledu primjene tog pravila i znatno smanjenje povezanog opterećenja korisnika i službi Komisije, predlaže se proširenje mogućnosti upotrebe proračunskih obveza podijeljenih u godišnje obroke.
·U Uredbi (EU) br. 1305/2013 o potpori u ruralnom razvoju omogućuje se namjena međusobnih fondova kojima se poljoprivrednicima pomaže u slučaju naglih padova prihoda u određenim sektorima te subvencioniranje početnog dioničkog kapitala tih sredstava.
6. Usredotočenost na rezultate i pojednostavnjenje izvješćivanja
Prijedlog uključuje niz mjera čiji je cilj bolja usredotočenost proračuna na rezultate, čime se uspostavlja jasan okvir uspješnosti, poboljšava transparentnost i pojednostavnjenje izvješćivanja.
6.1. Usredotočenost na rezultate
Brojni prijedlozi otvoreni su za sva područja politike i usmjereni su na rezultate, a ne na ono što je stvarno potrošeno. Ti prijedlozi dokazuju posvećenost Komisije pružanju potrebnih uvjeta za pristup usmjeren na rezultate:
·Omogućivanje plaćanja koja se temelje na ispunjenim uvjetima, rezultatima ili učinkovitošću u svim načinima upravljanja (npr. plaćanja za svaku preseljenu izbjeglicu u AMIF fondovima ili potpora za mladog poljoprivrednika koji pokreće poslovanje, članak 121.). U takvim slučajevima financiranje projekata razdvaja se od nadoknade troškova nastalih za primatelje fondova EU-a: to izravno ovisi o postignutim rezultatima na terenu. Važno je da su ispunjeni određeni kriteriji kako su prethodno utvrđeni u temeljnom aktu ili odlukama Komisije i/ili da su ostvareni rezultati izmjereni s pomoću pokazatelja učinkovitosti (ex post). Takvim sustavom poboljšava se vlasništvo/posvećenost primatelja fondova postizanju rezultata. Omogućuju znatno smanjenje administrativnog tereta i troškova kontrola. Kontrole uistinu mogu biti ograničene na provjeru ispunjenja uvjeta / dogovorenih rezultata i na administrativni teret. Time se nadalje ograničava rizik od pogrešaka u smislu zakonitosti i pravilnosti. Taj pristup zagovara Europski revizorski sud pod nazivom „prava”.
·Olakšavanje „nagrada” (glava IX.): naslov „Nagrade” skraćen je i pojednostavnjen; obveza najava nagrada u vrijednosti od 1 milijun EUR ili više u popratnim izjavama nacrta proračuna zamjenjuje se prethodnom informacijom Europskog parlamenta i izričitom najavom navedenih nagrada u odluci o financiranju.
·Jedinstveni jednokratni iznos (članak 176.): „jedinstveni jednokratni iznos” mogao bi u budućnosti obuhvatiti sve prihvatljive troškove djelovanja. Provjere i kontrole bit će usredotočene isključivo na učinke/rezultate. Jedinstveni jednokratni iznos temelji se na ocjeni proračuna koju predlaže podnositelj zahtjeva za bespovratna sredstva s obzirom na načela učinkovitosti i ekonomičnosti uključujući s obzirom na relevantne podatke i/ili stručno mišljenje.
·Davanje prednosti pojednostavnjenim oblicima bespovratnih sredstava kada je plaćanje potaknuto ostvarenjem i rezultatima (članak 175.): pristup koji se temelji na ulaznim informacijama potrebno je uzeti u obzir samo ako je pristup koji se temelji na ostvarenju nemoguć ili nije prikladan. Trenutačni pojednostavnjeni oblici pretežno se upotrebljavaju kako bi se obuhvatila vrijednost ulaznih informacija (npr. broj dnevnih normi, broj putovanja, broj dana provedenih na zadatku itd.). Slično tomu, potiče se mogućnost plaćanja u pojednostavnjenom obliku za konkretna ostvarenja (npr. organizirana konferencija, organiziran festival, izgrađen prototip itd.).
·Objašnjavanje područja primjene kontrola pojednostavnjenih oblika bespovratnih sredstava i njihovih posljedica u slučaju izostanka ostvarenja (članak 177.): kontrole se usredotočuju na ispunjavanje uvjeta koji dovode do plaćanja (npr. je li europski film koji je primio potporu proizveden s potrebnom kvalitetom i distribuiran u potrebnoj količini, je li student koji sudjeluje u programu Erasmus uistinu studirao u inozemstvu itd.). Nije potrebno izvješćivanje o stvarno nastalim troškovima od strane korisnika. Ako uvjeti koji dovode do plaćanja nisu bili ispunjeni ili ako su dogovorene aktivnosti bile provedene loše, djelomično ili s kašnjenjem, Komisija smanjuje iznos bespovratnih sredstava proporcionalno neispunjavanju uvjeta te kako bi vratila iznose koji su neopravdano potrošeni.
6.2. Jasan okvir uspješnosti
Kako bi nadopunio veću usredotočenost na rezultate, predlaže se jasan okvir uspješnosti:
·povezivanje učinkovitosti, postavljanja ciljeva, pokazatelja, rezultata i načela ekonomičnosti i učinkovitosti u upotrebi sredstava (članak 31.);
·utvrđivanje naknada koje se temelje na rezultatima kako bi se platile organizacije za upravljanje fondovima EU-a (članak 150.);
·uzimanje u obzir izjava o programu kao glavnog izvora informacija o učinkovitosti programa (članak 39.);
·spajanje „objedinjenog” izvješća i izvješća iz „članka 318. UFEU-a” u jedinstveno „Godišnje izvješće o upravljanju i učinkovitosti proračuna EU-a” kako bi se na godišnjoj razini donijelo jedinstveno izvješće o učinkovitosti proračuna EU-a (od financijske godine 2015., članak 239.).
·Usklađivanje terminologije povezane s ocjenjivanjem odredaba međuinstitucionalnog sporazuma o boljem donošenju zakona i stvaranje povezanosti između ex ante ocjena u skladu s Financijskom uredbom i procjenama učinka (članak 32.).
6.3. Pojednostavljenje izvješćivanja
6.3.1. Opća financijska pravila
Naknadnim revizijama Financijske uredbe znatno je povećan broj zatraženih izvješća i informacija, uključujući o računima: izvješćivanje se sada provodi o obliku raštrkanih dokumenata koji se podnose u različitim razdobljima. Kako bi se povećali učinkovitost i transparentnost ne samo prema proračunskom tijelu već i prema javnosti, bez utjecaja na razinu informacija koje se trenutačno podnose, predloženo je sljedeće:
·okupljanje obveza izvješćivanja oko dvaju ključnih elemenata: popratna izvješća
·nacrtu proračuna; cjelokupno izvješćivanje o financijskim instrumentima na razini EU-a bilo bi objedinjeno u jedinstvenom popratnom dokumentu nacrtu proračuna (članak 39.);
·te izvješća koja se podnose u sklopu postupka davanja razrješnice: „paket integriranog financijskog izvješćivanja” – zasebno poglavlje bilo bi posvećeno proračunskom i ostalom financijskom izvješćivanju (članci 239. – 245.).
·Za izradu novog Godišnjeg izvješća o upravljanju proračunom EU-a i njegovim rezultatima koji je posljedica objedinjavanja od financijske godine 2015., objedinjenog izvješća i izvješća u skladu s člankom 318. UFEU-a predstavlja ključan element paketa integriranog izvješćivanja (članak 239.).
·Kako bi se navelo da vanjski revizor Europskog revizorskog suda uzima u obzir višegodišnju prirodu programa (članak 247. stavak 1.).
6.3.2. Izvješćivanje:
·Obveze izvješćivanja pojednostavnjene su ukidanjem određenih viškova (Uredba o zajedničkim odredbama).
7.
Jednostavnija i racionalnija administracija EU-a
7.1.
Opća financijska pravila
Cilj je niza mjera pojednostavnjenja omogućiti institucijama EU-a da rade učinkovitije, što se posebno postiže zajedničkom provedbom administrativnih odobrenih sredstava kako bi se postigla ekonomija razmjera:
·pružanje isključive pravne osnove za sporazume o razini usluge između odjela institucija EU-a, tijela EU-a i europskih ureda, koja na sve institucije proširuje mogućnost potpisivanja sporazuma o razini usluge kojima se olakšava provedba administrativnih odobrenih sredstava. U budućnosti će također biti moguće delegirati provedbu administrativnih odobrenih sredstava uredu koji pokrene Komisija.
·Objašnjavanje razlike između obveznih i neobveznih zadaća ureda (članci 64. i 65.): obvezne zadaće moraju biti obuhvaćene odobrenim sredstvima koje ulaze u dio proračuna koji se odnosi na ured. Neobvezne zadaće, na koje ured dobrovoljno pristaje na zahtjev druge institucije ili tijela obuhvaćene su proračunom dotične institucije ili tijela.
·Omogućivanje donošenja odluka o višegodišnjem financiranju i smanjenje broja obveznih elemenata u odluci o financiranju (članak 108.). Osim toga, predlaže se da odluka o financiranju istodobno sadržava godišnji ili višegodišnji program rada. Tim promjenama ubrzalo bi se izvršenje proračuna u drugoj i sljedećim godinama programa.
·Objašnjavanje pravila o izvršnim agencijama (članak 68.): dobivaju godišnji doprinos; njihov direktor ima svojstvo dužnosnika za ovjeravanje na temelju delegiranja ovlasti pri provedbi operativnih odobrenih sredstava; delegiranje operativnog programa na izvršnu agenciju može uključivati pilot-projekte i pripremne radnje te provedbu administrativnih izdataka kako bi se postigle sinergije i ekonomije razmjera.
·Objedinjavanje povjerenstva iz članka 139. Financijske uredbe s povjerenstvom o financijskim nepravilnostima (članak 90.): radi postizanja učinkovitosti povjerenstvo iz Financijske uredbe, koje predlaže isključivanje i financijske sankcije za gospodarske subjekte, također bi postalo nadležno za financijske nepravilnosti članova osoblja EU-a, dok bi disciplinski odbor i dalje odlučivao o posljedicama tih nepravilnosti u skladu s Pravilnikom o osoblju.
7.2. Sektorska pravila
·Nekoliko izmjena Uredbe o zajedničkim odredbama predloženo je kako bi se olakšalo upravljanje programom i programi na razini nacije te zajednički akcijski planovi koji se sastoje od projekata usmjerenih na učinak i rezultate.
·U području izravnih plaćanja poljoprivrednicima potpora se dodjeljuje aktivnim poljoprivrednicima, a određene mjere usredotočene su na potporu mladim poljoprivrednicima. Proporcionalnost financijskih ispravaka povezanih s pogreškama u javnoj nabavi uvodi se kako bi se izbjeglo da se smatra da se te pogreške uvijek odnose na 100 % potpore.
8.
Ostale promjene
Prihodi: predlažu se sljedeće izmjene:
·odredba u odnosu na negativnu prilagodbu vlastitih resursa u svrhe računovodstva mijenja se radi postizanja transparentnosti (članak 90.).
·Novom odredbom uspostavlja se vremenski rok u kojem se dužniku šalje obavijest o terećenju (članak 96. stavak 2.), koja odražava nedavnu sudsku praksu Suda Europske unije.
·U novom članku 107. utvrđuju se pravila u odnosu na stopu koja se primjenjuje na kompenzacijske kamate u slučaju kada se iznos nadoknađuje nakon donošenja odluke Suda Europske unije ili mirnog rješenja.
·Odredba koja se odnosi na novčane kazne, ugovorne kazne ili sankcije mijenja se kako bi se pojasnilo da se iznosi koji su privremeno plaćeni ponovno plaćaju trećoj strani, uzimajući u obzir povrat; te da su novčane kazne koje su odredile institucije osim Komisije (npr. Vijeće u skladu s Uredbom 1173/2011) također obuhvaćene Financijskom uredbom (trenutačno su ograničene na novčane kazne koje je odredila Komisija, članak 106.).
·Tekst o namjenskim prihodima mijenja se kako bi se obuhvatili doprinosi mjerama kao što je Instrument za izbjeglice u Turskoj (članak 20. stavak 2.).
Popis sektorskih akata koji se izmjenjuju u skladu s prijedlogom:
·Uredba Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (SL L 311, 14.11.2002., str. 3.);
·Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013 o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress (SL L 347, 20.12.2013., str. 238);
·Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 289. – 302.);
·Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013.o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.);
·Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 470.);
·Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487. –548.);
·Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage
uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL L 347, 20.12.2013., str. 549.);
·Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.);
·Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.);
·Uredba (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca
2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br.
1927/2006 (SL L 347, 20.12.2013, str. 855. – 864.);
·Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 Tekst značajan za EGP (SL L 348, 20.12.2013., str. 129. – 171.);
·Uredba (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o Fondu europske pomoći za najpotrebitije (SL L 72, 12.3.2014., str. 1.– 41.);
·Uredba (EU) br. 283/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o smjernicama za transeuropske mreže u području telekomunikacijske infrastrukture i stavljanju izvan snage Odluke br. 1336/97/EZ Tekst značajan za EGP (SL L 86, 21.3.2014., str. 14. – 26.);
·Uredba (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i
Vijeća od 15. svibnja 2014. o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski
materijal, o izmjeni direktiva Vijeća 98/56/EZ, 2000/29/EZ i 2008/90/EZ, uredbi (EZ) br. 178/2002, (EZ) br. 882/2004
i (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2009/128/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog
parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage odluka Vijeća 66/399/EEZ, 76/894/EEZ i 2009/470/EZ (SL L 189, 27.6.2014., str. 1. – 32.);
·Odluka br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Okvira potpore za nadzor i praćenje u svemiru (SL L 158, 27.5.2014., str. 227. – 234.)
2016/0282 (COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2012/2002, uredbi (EU) br. 1296/2013, (EU) 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, EU br. 1304/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014, (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 42., članak 43. stavak 2., članak 46. točku (d), članak 149., članak 153. stavak 2. točku (a), članak 164., članak 168. stavak 4. točku (b), članke 172., 175., 177., 178., članak 189. stavak 2., članak 209. stavak 1., članak 212. stavak 2., članak 322. stavak 2. i članak 349., u vezi s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegovim člankom 106.a,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,
uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1)Budući da su nakon tri godine provedbe potrebne daljnje izmjene financijskih pravila koja se primjenjuju na opći proračun Unije kako bi se povećala fleksibilnost i tako uklonile prepreke provedbi te pojednostavnila provedba za dionike i službe i više usmjerilo na rezultate, Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom.
(2)Radi smanjenja složenosti financijskih pravila koja se primjenjuju na opći proračun Unije („proračun”) i uvrštavanja relevantnih pravila u jedinstvenu uredbu („jedinstvena pravila”), Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 1268/2012 trebalo bi staviti izvan snage. Radi jasnoće glavna pravila iz Uredbe (EU) br. 1268/2012 trebalo bi uvrstiti u ovu Uredbu, a ostala u smjernice za službe.
(3)Trebalo bi zadržati temeljna proračunska načela. Odstupanja od tih temeljnih načela za određena područja, kao što su istraživanje, vanjska djelovanja i strukturni fondovi, trebalo bi preispitati i što je moguće više pojednostavniti, pri čemu treba uzeti u obzir jesu li ona još uvijek relevantna, koja je njihova dodana vrijednost za proračun i kakav teret nameću dionicima.
(4)Do 10 % sredstava za Instrument pretpristupne pomoći (IPA II), Europski instrument za susjedstvo i Instrument financiranja za razvojnu suradnju (DCI) može na početku financijske godine ostati nedodijeljeno kako bi se uz već planirane iznose omogućila dodatna sredstva za odgovor na velike nepredviđene potrebe, nove krizne situacije ili znatne političke promjene u trećim zemljama. Ako se za ta nedodijeljena sredstva ne preuzmu obveze tijekom godine, potrebno ih je odlukom Komisije prenijeti.
(5)Potrebno je jasnije izložiti pravila o prijenosu tako da se u njima razlikuju automatski i neautomatski prijenos.
(6)Za optimalno izvršenje proračuna važno je omogućiti prijenos i korištenje vanjskih namjenskih prihoda za sljedeći program ili djelovanje. Trebao bi biti moguć prijenos unutarnjih namjenskih prihoda samo za godinu dana, osim ako je ovom Uredbom propisano drukčije.
(7)Pravilima za prijenose odobrenih sredstava trebala bi omogućavati veću fleksibilnost radi poboljšanja izvršenja proračuna. Stoga je važno da Komisija ima mogućnost odlučivanja o prijenosima do najviše 10 % odobrenih sredstava za poslovanje iz jedne glave u drugu ako su one obuhvaćene istim temeljnim aktom. Osim toga, Komisija bi trebala moći autonomno prenositi sredstva iz linija za administrativnu potporu u odgovarajuće operativne linije.
(8)Radi povećanja fleksibilnosti provedbe posebnih instrumenata potrebni su pojednostavnjeni postupci mobilizacije i prijenosa za Europski fond za prilagodbu globalizaciji i Fond solidarnosti Europske unije.
(9)Kad je riječ o unutarnjim namjenskim prihodima, potrebno je uvesti odstupanje od načela specifikacije kako bi se omogućilo optimalno korištenje svih vrsta raspoloživih odobrenih sredstava. U tom smislu u slučaju da nisu utvrđene potrebe koje omogućuju da se ti prihodi upotrijebe za potrebe za koje su namijenjeni, trebalo bi omogućiti njihovu upotrebu u druge svrhe.
(10)Institucije Unije trebale bi moći prihvatiti svaku donaciju u korist Unije.
(11)Trebalo bi uvesti klauzulu kojom bi se pravnim osobama omogućilo sponzoriranje u naravi događaja ili aktivnosti EU-a u promotivne svrhe ili kao čin društvene odgovornosti poduzeća.
(12)Potrebno je pojasniti pojam uspješnosti u kontekstu proračuna EU-a. Uspješnost bi trebalo opisati kao izravnu primjenu načela dobrog financijskog upravljanja. Trebala bi postojati veza između uspješnosti, određivanja ciljeva, pokazatelja i rezultata te ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti korištenja odobrenih sredstava. Kako ne bi došlo do sukoba s postojećim okvirima uspješnosti različitih programa, terminološka upućivanja na uspješnost trebalo bi ograničiti na ciljeve i praćenje napretka u postizanju tih ciljeva.
(13)Zakonodavstvo Unije trebalo bi biti visoke kvalitete i usmjereno na područja u kojima stvara najveću dodanu vrijednost za europske građane te je što djelotvornije i učinkovitije u postizanju zajedničkih ciljeva politike Unije. Evaluacijom postojećih i novih programa i aktivnosti potrošnje koji su povezani sa znatnim izdacima moglo bi se doprinijeti postizanju tih ciljeva.
(14)Načelo transparentnosti, sadržano u članku 15. UFEU-a, koje od institucija zahtijeva što veću otvorenost djelovanja, podrazumijeva, u području izvršenja proračuna, da građani mogu saznati gdje i u koje svrhe Unija troši sredstva. Ti podaci potiču demokratsku raspravu, doprinose sudjelovanju građana u postupku odlučivanja Unije i jačaju institucionalnu kontrolu i nadzor nad rashodima Unije. Te bi ciljeve trebalo postići objavom, po mogućnosti uz korištenje suvremenih komunikacijskih alata, odgovarajućih podataka o svim primateljima sredstava Unije, pri čemu se uzimaju u obzir legitimni interesi primatelja u pogledu povjerljivosti i sigurnosti te, kad je riječ o fizičkim osobama, njihovo pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Institucije bi stoga pri objavi podataka trebale primijeniti selektivni pristup, u skladu s načelom proporcionalnosti. Odluke o objavi trebale bi se temeljiti na relevantnim kriterijima kako bi se pružili relevantni podaci.
(15)Podatke o korištenju sredstava Unije koja se izvršavaju u okviru izravnog izvršenja trebalo bi objaviti na internetskim stranicama institucija te bi oni trebali uključivati barem ime, mjesto, iznos i svrhu sredstava. U tim bi podacima trebalo uzeti u obzir odgovarajuće kriterije kao što su periodičnost, vrsta i važnost mjere.
(16)Ime i mjesto primatelja sredstava Unije trebalo bi objaviti za nagrade, bespovratna sredstva i ugovore koji su dodijeljeni nakon otvaranja javnog postupka za nadmetanje, kao što je slučaj posebice za natječaje, pozive za podnošenje prijedloga i pozive za podnošenje ponuda, uz poštovanje načela UFEU-a, a posebno načela transparentnosti, proporcionalnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije. Nadalje, ta objava trebala bi doprinijeti kontroli postupaka javnog odabira od strane podnositelja zahtjeva čiji su zahtjevi odbijeni u postupku nadmetanja.
(17)Osobni podaci koji se odnose na fizičke osobe ne bi trebali biti objavljeni dulje od razdoblja tijekom kojega primatelj koristi sredstva te stoga te podatke treba ukloniti nakon dvije godine. To bi se trebalo primjenjivati i na osobne podatke koji se odnose na pravne osobe u čijem se službenom nazivu spominje jedna fizička osoba ili više njih.
(18)U većini slučajeva obuhvaćenih ovom Uredbom objava se odnosi na pravne osobe.
(19)Ako je riječ o fizičkim osobama, takvu bi objavu trebalo predvidjeti samo uz poštovanje načela proporcionalnosti između važnosti odobrenog iznosa i potrebe za kontrolom najboljeg korištenja sredstava. U slučaju fizičkih osoba objava regije na razini NUTS 2 u skladu je s ciljem objave primatelja, njome se osigurava jednako postupanje s državama članicama različitih veličina uz istodobno poštovanje prava primatelja na privatni život, a posebno na zaštitu njihovih osobnih podataka.
(20)Informacije o stipendijama i drugim izravnim potporama koje se isplaćuju fizičkim osobama kojima su najpotrebnije trebali bi i dalje biti izuzete od objave.
(21)Kako bi se osiguralo poštovanje načela jednakog postupanja prema primateljima, objavu informacija koje se odnose na fizičke osobe trebalo bi osigurati i u skladu s obvezom država članica da uspostave visok stupanj transparentnosti ugovora koji prelaze iznos utvrđen u Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama.
(22)Ime i mjesto primatelja te iznos i svrha sredstava ne bi se trebali objaviti ako bi se time moglo ugroziti integritet primatelja, koji je zaštićen Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, ili naštetiti legitimnim komercijalnim interesima primatelja.
(23)U slučaju izravnog i podijeljenog izvršenja, podatke o primateljima i krajnjim primateljima trebale bi dostaviti nadležne osobe, subjekti ili imenovana tijela koji izvršavaju sredstva Unije. Prema potrebi razinu detaljnosti podataka i kriterije trebalo bi utvrditi u odgovarajućim sektorskim pravilima te ih se može dodatno utvrditi u financijskim sporazumima o okvirnom partnerstvu. Komisija bi trebala uputiti na internetske stranice na kojima su dostupne informacije o primateljima i krajnjim primateljima.
(24)Radi veće čitkosti i transparentnosti podataka o financijskim instrumentima koji se provode u okviru izravnog i podijeljenog izvršenja, primjereno je sve zahtjeve u pogledu izvješćivanja objediniti u jedinstveni radni dokument koji se prilaže nacrtu proračuna.
(25)Primjereno je osigurati Komisiji mogućnost sklapanja sporazuma o razini usluge s drugim institucijama kako bi se olakšalo izvršavanje administrativnih odobrenih sredstava te izričito predvidjeti mogućnost sklapanja takvih sporazuma između službi institucija, tijela Unije, europskih ureda, tijela ili osoba kojima je povjerena provedba posebnih djelovanja u okviru ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a i Ureda glavnog tajnika Odbora guvernera Europskih škola za pružanje usluga, nabavu proizvoda, izvođenje radova ili izvršenje ugovora u vezi s nekretninama.
(26)Primjereno je definirati europske urede i utvrditi obvezne i neobvezne zadaće takvih ureda. Trebalo bi uvesti mogućnost da institucije i tijela Unije i drugi europski uredi delegiraju ovlasti dužnosnika za ovjeravanje direktoru europskog ureda. Europski uredi trebali bi imati i mogućnost sklapanja sporazuma o razini usluge za pružanje usluga, nabavu proizvoda, izvođenje radova ili izvršenje ugovora u vezi s nekretninama. Primjereno je utvrditi posebna pravila za dostavu računovodstvenih evidencija, odredbe kojima se Komisijin dužnosnik za ovjeravanje ovlašćuje za delegiranje nekih svojih zadaća osoblju tih ureda i operativne postupke za bankovne račune koje europski uredi mogu biti ovlašteni otvoriti u ime Komisije.
(27)Kako bi se dodatno povećala troškovna učinkovitost izvršnih agencija te s obzirom na praktično iskustvo u pogledu drugih tijela Unije, trebalo bi omogućiti da računovodstvenom službeniku Komisije budu povjerene sve ili neke zadaće računovodstvenog službenika izvršne agencije.
(28)Radi pravne sigurnosti potrebno je pojasniti da direktori izvršnih agencija djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti kada upravljaju odobrenim sredstvima za poslovanje za programe koji su delegirani njihovoj agenciji. Radi ostvarenja punog učinka povećanja učinkovitosti koje proizlazi iz globalne centralizacije određenih pomoćnih službi trebalo bi izričito navesti mogućnost da izvršne agencije izvršavaju administrativne rashode.
(29)Potrebno je utvrditi pravila o ovlastima i odgovornostima financijskih izvršitelja, posebno dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenih službenika.
(30)Europski parlament i Vijeće trebalo bi u roku od dva tjedna obavijestiti o imenovanju ili prestanku dužnosti dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, unutarnjeg revizora i računovodstvenog službenika.
(31)Dužnosnici za ovjeravanje trebali bi biti u potpunosti odgovorni za sve operacije prihoda i rashoda koje se izvršavaju pod njihovim nadzorom, uključujući u pogledu sustava unutarnje kontrole, te bi trebali odgovarati za svoje postupke, prema potrebi i u disciplinskim postupcima.
(32)Slijedom toga, trebalo bi utvrditi zadaće, odgovornosti i načela postupaka koje treba poštovati. Potrebno je i predvidjeti da dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti osiguraju da dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti i njihovo osoblje primaju informacije o standardima kontrole i odgovarajućim metodama i tehnikama i da se poduzimaju mjere u svrhu osiguranja funkcioniranja sustava kontrole, čime bi se trebala zamijeniti obveza utvrđivanja posebnog kodeksa profesionalnih standarda, koja se primjenjuje samo na financijske provjere. O preuzetim odgovornostima podnosi se godišnje izvješće instituciji, koje uključuje potrebne financijske podatke i podatke o upravljanju kojima se potkrepljuje izjava o jamstvu dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja u vezi s izvršavanjem njegovih dužnosti, uključujući podatke o općoj uspješnosti obavljenih operacija. Trebalo bi čuvati popratnu dokumentaciju koja se odnosi na obavljene operacije. Konačno, o svim oblicima pregovaračkih postupaka za dodjelu ugovora o javnoj nabavi, s obzirom na to da ti ugovori predstavljaju odstupanja od uobičajenih postupaka dodjele, trebalo bi dostaviti posebno izvješće instituciji te obavijest Europskom parlamentu i Vijeću.
(33)Trebalo bi uzeti u obzir dvostruku ulogu šefa delegacije Unije i njegovih zamjenika u njegovoj odsutnosti kao dužnosnika za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti za Europsku službu za vanjsko djelovanje (dalje u tekstu: „ESVD”) i, u vezi s odobrenim sredstvima za poslovanje, za Komisiju.
(34)Mogućnost da Komisija zamjenicima šefova delegacija delegira svoje ovlasti za izvršenje proračuna u vezi s odobrenim sredstvima za poslovanje iz svojeg dijela proračuna ograničena je na situacije u kojima je nužno da zamjenici šefova delegacija izvrše te zadaće kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja za vrijeme odsutnosti šefova delegacija. Zamjenici šefova delegacija ne mogu te ovlasti izvršavati sustavno ni za potrebe unutarnje podjele posla.
(35)Računovodstveni službenik i dalje je odgovoran za pravilno izvršenje plaćanja, naplatu prihoda i naplatu potraživanja. Upravlja riznicom, bankovnim računima i dokumentacijom trećih strana, vodi računovodstvo te je odgovoran za izradu financijskih izvještaja institucije. Računovodstveni službenik Komisije jedina je osoba koja ima pravo definirati računovodstvena pravila i usklađene kontne planove, dok računovodstveni službenici svih drugih institucija definiraju računovodstvene postupke koji se primjenjuju na njihove institucije.
(36)Trebalo bi utvrditi i načine imenovanja i prestanka dužnosti računovodstvenog službenika.
(37)Primjereno je da računovodstveni službenik uspostavi postupke kojima će se osigurati da računi otvoreni za potrebe upravljanja riznicom i knjiga blagajne nemaju negativno stanje.
(38)Trebalo bi odrediti i uvjete korištenja knjige blagajne, sustava upravljanja koji predstavlja iznimku od uobičajenih proračunskih postupaka, te zadaće i odgovornosti blagajnika, kao i zadaće i odgovornosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika u vezi s kontrolom knjiga blagajne. Europski parlament i Vijeće trebali bi biti obaviješteni o svakom imenovanju ili prestanku dužnosti. Zbog učinkovitosti bi u delegacijama Unije trebalo uspostaviti knjige blagajne za odobrena sredstva iz dijela proračuna za Komisiju i dijela proračuna za ESVD. Primjereno je i predvidjeti, pod posebnim uvjetima, upotrebu knjige blagajne u delegaciji Unije za plaćanje ograničenih iznosa proračunskim postupcima. Kad je riječ o imenovanju blagajnika, pokazalo se potrebnim odabrati ih i među osobljem koje Komisija zapošljava u području upravljanja kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći kada nije dostupno statutarno osoblje Komisije.
(39)Kako bi se uzela u obzir situacija u području operacija humanitarne pomoći kada nije dostupno odgovarajuće statutarno osoblje Komisije te tehničke poteškoće povezane koje sprječavaju da odgovorni službenik za ovjeravanje potpiše sve pravne obveze, trebalo bi osoblju koje Komisija zapošljava u tom području omogućiti da potpisuje pravne obveze vrlo niske vrijednosti, do 2 500 EUR, koje su povezane s plaćanjima izvršenima iz knjige blagajne te šefovima delegacija Unije ili njihovim zamjenicima omogućiti da potpisuju pravne obveze prema uputi odgovornog službenika za ovjeravanje.
(40)Nakon što se utvrde zadaće i odgovornosti svakog financijskog izvršitelja, oni odgovaraju samo prema uvjetima utvrđenima u Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije. U institucijama Unije osnovana su posebna povjerenstva za financijske nepravilnosti, ali je zbog ograničenog broja slučajeva koji im se upućuju te radi učinkovitosti primjereno prenijeti njihove funkcije na međuinstitucijsko povjerenstvo koje je nedavno osnovano radi ocjene zahtjeva i izdavanja preporuka o određivanju administrativnih sankcija (isključenje i financijska sankcija) u pogledu slučajeva koje mu uputi Komisija ili druge institucije i tijela Unije. Cilj je tog prijenosa i izbjeći udvostručavanje posla i smanjiti rizik od proturječnih preporuka ili mišljenja, u slučajevima u kojima su uključeni i gospodarski subjekt i zaposlenik institucija EU-a. Potrebno je zadržati postupak putem kojeg dužnosnik za ovjeravanje može tražiti potvrdu upute za koju smatra da je nepravilna ili protivna načelu dobrog financijskog upravljanja i tako biti razriješen od svake odgovornosti. Sastav tog povjerenstva trebalo bi izmijeniti nakon što ono ispuni svoju ulogu.
(41)U pogledu prihoda potrebno je razmotriti negativna usklađenja vlastitih sredstava obuhvaćena Uredbom Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije. Osim u posebnim slučajevima vlastitih sredstava potrebno je zadržati zadaće i kontrole za koje su odgovorni dužnosnici za ovjeravanje u različitim fazama postupka: procjena iznosa potraživanja, nalog za povrat, slanje obavijesti o terećenju kojom se dužnika obavješćuje da je utvrđen iznos potraživanja, izračun dospjelih zateznih kamata i odluka, prema potrebi, o odricanju od dodijeljenih prava uzimajući u obzir kriterije koji jamče usklađenost s načelom dobrog financijskog upravljanja kako bi se osigurala učinkovita naplata prihoda.
(42)Službenik za ovjeravanje trebao bi se moći u cijelosti ili djelomično odreći povrata utvrđenog iznosa potraživanja ako je nad dužnikom pokrenut postupak u slučaju nesolventnosti kako je definiran Uredbom (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti, posebno u slučaju sudskih nagodbi, stečajnih nagodbi i sličnih postupaka.
(43)Trebalo bi primjenjivati posebne odredbe o postupcima usklađenja ili brisanja procjene iznosa potraživanja.
(44)S obzirom na nedavna kretanja na financijskim tržištima i stopu koju ESB primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja potrebno je preispitati odredbe u vezi s kamatnom stopom za novčane kazne ili druge sankcije i predvidjeti pravila za slučajeve negativne kamatne stope.
(45)Kako bi se uzela u obzir posebna priroda potraživanja koja se sastoje od novčanih kazni ili drugih sankcija koje određuju institucije na temelju UFEU-a ili Ugovora o Euratomu, potrebno je uvesti posebne odredbe o kamatnim stopama koje se primjenjuju na dospjele iznose koji nisu još plaćeni za slučaj da Sud Europske unije poveća te iznose.
(46)Pravila o povratu trebalo bi pojasniti i ojačati. Konkretno, trebalo bi navesti da računovodstveni službenik osigurava povrat iznosa njihovim prijebojem s iznosima koje dužniku duguje izvršna agencija kad izvršava proračun Unije.
(47)Radi pravne sigurnosti potrebno je utvrditi pravila o rokovima u kojima se moraju poslati obavijesti o terećenju.
(48)Kako bi se osiguralo upravljanje imovinom i istodobno ostvarili prihodi, potrebno je da se privremeno naplaćeni iznosi, kao što su osporavane novčane kazne u području konkurencije, ulože u financijsku imovinu i da se odredi kome pripada povrat na ta ulaganja. Budući da Komisija nije jedina institucija ovlaštena za određivanje novčanih ili drugih kazni, potrebno je utvrditi odredbe u pogledu takvih novčanih kazni ili drugih sankcija koje određuju druge institucije te odrediti pravila za njihovu naplatu, koja bi trebala biti jednakovrijedna onima za novčane ili druge kazne koje određuje Komisija.
(49)Kako bi se osiguralo da Komisija ima sve potrebne informacije za donošenje financijskih odluka, potrebno je utvrditi minimalne zahtjeve za sadržaj odluka o financiranju u vezi s bespovratnim sredstvima, nabavom, uzajamnim fondovima, nagradama, financijskim instrumentima, mehanizmima za mješovito financiranje i proračunskim jamstvima. Istovremeno, kako bi se potencijalnim primateljima pružila dugoročnija perspektiva, potrebno je osigurati da se odluke o financiranju donose za razdoblje dulje od jedne godine, ali da izvršenje ovisi o raspoloživosti odobrenih proračunskih sredstava za predmetnu godinu. Kako bi se omogućila takva dugoročnija perspektiva, potrebno je smanjiti broj elemenata potrebnih za donošenje odluke o financiranju. Radi pojednostavnjenja odluka o financiranju trebala bi istodobno služiti kao godišnji ili višegodišnji program. Budući da je doprinos tijelima iz članaka 69. i 70. već utvrđen u godišnjem proračunu, ne bi trebalo biti obvezno donošenje posebne odluke o financiranju u tom pogledu.
(50)U vezi s rashodima trebalo bi pojasniti odnos između odluka o financiranju, ukupnih obveza i pojedinačnih obveza, kao i pojmove proračunskih i pravnih obveza za rashode, kako bi se uspostavio jasan okvir za različite faze izvršenja proračuna.
(51)Kako bi se posebno uzeo u obzir broj pravnih obveza koje preuzimaju delegacije i predstavništva Unije te tečajne razlike kojima su oni izloženi, okvirne obveze trebale bi biti moguće i u slučajevima u kojima su poznati krajnji primatelji i iznosi.
(52)Kako bi se bolje iskoristila odobrena sredstva raspoloživa za provedbu vanjskih djelovanja, trebalo bi ukloniti rok tijekom kojega se mogu preuzeti pojedinačne pravne obveze na temelju ukupne proračunske obveze te obvezu sklapanja sporazuma o financijskom doprinosu do 31. prosinca godine n+1 u slučajevima u kojima sporazum o financiranju s trećom zemljom predstavlja ukupnu proračunsku obvezu kojom je obuhvaćen i sporazum o financijskom doprinosu.
(53)U pogledu vrsta plaćanja koja mogu izvršiti dužnosnici za ovjeravanje trebalo bi pojasniti različite vrste plaćanja u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja. Potrebno je dodatno pojasniti pravila o poravnanju pretfinanciranja, posebno za situacije kad nije moguće poravnanje međuplaćanja. U tu svrhu trebalo bi u potpisane pravne obveze uključiti odgovarajuće odredbe.
(54)Ovom bi se Uredbom trebalo odrediti da se plaćanja moraju izvršiti u određenom roku te da u slučaju nepoštovanja tog roka vjerovnici imaju pravo na zatezne kamate kojima se tereti proračun, uz iznimku država članica i, u skladu s nedavnim odredbama, Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda.
(55)Smatra se primjerenim objediniti u jednom članku odredbe koje se odnose na potvrđivanje i odobravanje rashoda te definirati opoziv. Budući da se transakcije izvršavaju u računalnim sustavima, pojam „potpisivanja potvrde ‚odobreno za plaćanje’” zamijenjen je „elektronički sigurnim potpisom” osim u ograničenom broju slučajeva. Potrebno je i pojasniti da se potvrđivanje rashoda primjenjuje na sve prihvatljive troškove, odnosno i na one koji nisu povezani sa zahtjevom za plaćanje, kao što je slučaj s poravnanjem pretfinanciranja.
(56)Radi smanjenja složenosti, pojednostavnjenja postojećih pravila i poboljšanja čitkosti ove Uredbe trebalo bi utvrditi zajednička pravila za veći broj instrumenata za izvršenje proračuna. Zbog toga bi trebalo prerasporediti neke odredbe, prilagoditi formulacije i područje primjene drugih odredbi i ukloniti nepotrebna ponavljanja i unakrsna upućivanja.
(57)Potrebno je staviti veći naglasak na uspješnost i rezultate. Stoga je primjereno utvrditi dodatni oblik financiranja koji nije povezan s troškovima za relevantne operacije, uz ustaljene oblike doprinosa Unije (nadoknada prihvatljivih stvarno nastalih troškova, jedinični trošak, jednokratni iznosi i financiranje uz primjenu fiksne stope). Taj oblik financiranja trebao bi se temeljiti na ispunjenju određenih uvjeta ex ante ili na postizanju rezultata mjerenih u odnosu na prethodno utvrđene ciljeve ili s pomoću pokazatelja uspješnosti.
(58)Pri provođenju ocjena operativne i financijske sposobnosti primatelja sredstava EU-a ili njihovih sustava i postupaka Komisija bi se trebala moći osloniti na ocjene koje su već proveli drugi subjekti ili donatori, primjerice međunarodne organizacije, kako bi se izbjeglo udvostručavanje ocjena istih primatelja. Mogućnost oslanjanja na ocjene koje su proveli drugi subjekti trebalo bi koristiti kad su te ocjene provedene na temelju uvjeta jednakovrijednih onima utvrđenima u ovoj Uredbi za primjenjivi način izvršenja. Stoga bi, kako bi se potaknulo oslanjanje na ocjene drugih donatora, Komisija trebala poticati priznavanje međunarodno prihvaćenih standarda ili međunarodnih najboljih praksi.
(59)Važno je i izbjeći to da primatelji sredstava EU-a budu podvrgnuti višestrukim revizijama od strane različitih subjekata u pogledu korištenja tih sredstava. Stoga je nužno predvidjeti mogućnost oslanjanja na revizije koje su već izvršili neovisni revizori ako se one temelje na međunarodno prihvaćenim standardima, pružaju razumno jamstvo te su provedeni na financijskim izvještajima i izvješćima u kojima se utvrđuje korištenje doprinosa Unije. Na tim bi se revizijama trebalo temeljiti ukupno jamstvo u pogledu korištenja sredstava EU-a.
(60)Važno je omogućiti državama članicama da zatraže da se sredstva koja su im dodijeljena u okviru podijeljenog izvršenja prenose na razini Unije i da ih Komisija izvršava u okviru izravnog ili neizravnog izvršenja, ako je moguće u korist predmetne države članice. Time bi se optimiziralo korištenje tih sredstava i instrumenata utvrđenih na temelju ove Uredbe ili sektorskih uredbi, uključujući Uredbu o EFSU-u, na koje bi države članice tražile da se ta sredstva prenesu. Kako bi se zajamčila učinkovita provedba tih instrumenata, potrebno je predvidjeti da se u slučaju prijenosa sredstava na instrumente utvrđene na temelju ove Uredbe ili na temelju sektorskih uredbi, uključujući Uredbu o EFSU-u, primjenjuju pravila iz tih uredbi.
(61)Kako bi se osigurao dugoročan mehanizam suradnje s primateljima sredstava Unije, trebalo bi predvidjeti mogućnost potpisivanja financijskih sporazuma o okvirnom partnerstvu. Financijske sporazume o okvirnom partnerstvu trebalo bi provoditi s pomoću bespovratnih sredstava ili sporazuma o suradnji sa subjektima koji izvršavaju sredstva Unije. U tu je svrhu potrebno utvrditi minimalni sadržaj takvih sporazuma. Financijski sporazumi o okvirnom partnerstvu ne bi trebala neprimjereno ograničiti pristup sredstvima Unije.
(62)Trebalo bi uskladiti uvjete i postupke suspenzije, otkazivanja i smanjenja doprinosa Unije za različite instrumente za izvršenje proračuna (npr. bespovratna sredstva, nabava, neizravno izvršenje, nagrade itd.). Trebalo bi utvrditi uvjete za takvu suspenziju, otkazivanje ili smanjenje.
(63)Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi standardna razdoblja tijekom kojih bi primatelji trebali čuvati dokumente o doprinosima Unije kako bi se izbjegli različiti ili nerazmjerni ugovorni zahtjevi, a istodobno dalo dovoljno vremena Komisiji, Europskom uredu za borbu protiv prijevara i Revizorskom sudu da dobiju pristup tim podacima i dokumentima te izvrše ex post provjere i revizije. Osim toga, sudionici i primatelji trebali bi biti obvezni surađivati u cilju zaštite financijskih interesa Unije.
(64)Kako bi se sudionicima i primateljima pružile odgovarajuće informacije i osigurala mogućnost ostvarivanja prava na obranu, ovom bi se Uredbom sudionicima i primateljima trebalo omogućiti da podnesu primjedbe prije donošenja mjere koja negativno utječe na njihova prava i da budu obaviješteni o raspoloživim pravnim sredstvima za osporavanje takve mjere.
(65)Kako bi se zaštitili financijski interesi Unije, Komisija bi trebala uspostaviti jedinstveni sustav ranog otkrivanja i isključivanja.
(66)Sustav ranog otkrivanja i isključivanja trebao bi se primjenjivati na sudionike, primatelje, subjekte na čiju se sposobnost natjecatelj ili ponuditelj namjerava osloniti ili na podugovaratelje ugovaratelja, sve osobe ili subjekte koji primaju sredstva Unije ako se proračun izvršava u okviru neizravnog izvršenja, sve osobe ili subjekte koji primaju sredstva Unije u okviru financijskih instrumenata koji se izravno provode te sudionike ili primatelje subjekata koji izvršavaju proračun u okviru podijeljenog izvršenja.
(67)Treba pojasniti da ako se odluka o unošenju osobe ili subjekta u bazu podataka sustava ranog otkrivanja i isključivanja donosi na temelju situacija za isključenje fizičke ili pravne osobe koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela te osobe ili subjekta ili koja ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili kontrole u odnosu na tu osobu ili subjekt ili fizičke ili pravne osobe koja preuzima neograničenu odgovornost za dugove te osobe ili subjekta ili fizičke osobe koja je ključna za dodjelu ili izvršenje pravne obveze, podaci uneseni u bazu podataka moraju uključujivati podatke o tim osobama.
(68)Odluku o isključivanju osobe ili subjekta iz sudjelovanja u postupcima dodjele ili o određivanju financijske sankcije te odluku o objavi odgovarajućih podataka trebao bi donijeti odgovorni dužnosnik za ovjeravanje s obzirom na njegovu autonomiju u administrativnim stvarima. Ako ne postoji konačna presuda ili konačna upravna odluka te u slučajevima povezanima s teškim kršenjem ugovora, odgovorni dužnosnici za ovjeravanje trebali bi donijeti odluku uzimajući u obzir preporuku povjerenstva na temelju preliminarne zakonske ocjene. Povjerenstvo bi trebalo ocijeniti i trajanje isključenja ako trajanje nije određeno konačnom presudom ili konačnom upravnom odlukom.
(69)Uloga povjerenstva trebala bi biti osiguravanje usklađenog rada sustava isključivanja. Povjerenstvo bi trebalo biti sastavljeno od stalnog predsjedatelja, predstavnikâ Komisije i predstavnika odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.
(70)Preliminarnom zakonskom ocjenom ne prejudicira se konačna ocjena postupanja osobe ili subjekta koju provode nadležna tijela država članica u skladu s nacionalnim pravom. Preporuka povjerenstva kao i odluka odgovornog dužnosnika za ovjeravanje trebale bi se stoga preispitati nakon dostave obavijesti o takvoj konačnoj ocjeni.
(71)Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi isključiti osobu ili subjekt iz postupka ako je donesena konačna presuda ili konačna upravna odluka u slučaju teške povrede dužnosti, nepoštovanja, namjernog ili nenamjernog, obveza povezanih s plaćanjem doprinosa za socijalno osiguranje ili plaćanjem poreza, prijevare kojom se šteti proračunu, korupcije, sudjelovanja u zločinačkoj organizaciji, pranja novca, financiranja terorizma, kaznenih djela povezanih s terorizmom, dječjeg rada ili drugih oblika trgovanja ljudima ili nepravilnosti. Trebalo bi ih isključiti i u slučaju teškog kršenja pravne obveze ili u slučaju stečaja.
(72)Pri odlučivanju o isključivanju ili određivanju financijske sankcije te njihovoj objavi ili o odbijanju osobe ili subjekta, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi osigurati usklađenost s načelom proporcionalnosti uzimajući u obzir posebno težinu situacije, njezin učinak na proračun, vrijeme koje je proteklo od predmetnog postupanja, njegovo trajanje i ponavljanje, namjeru ili stupanj nepažnje te stupanj suradnje osobe ili subjekta s relevantnim nadležnim tijelom i njihov doprinos istrazi.
(73)Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi i moći isključiti osobu ili subjekt ako je fizička ili pravna osoba koja prihvaća neograničenu odgovornost za dugove toga gospodarskog subjekta u stečaju ili u sličnoj situaciji nesolventnosti ili ako ta fizička ili pravna osoba ne ispuni svoje obveze u pogledu plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje ili poreza, ako takve situacije utječu na financijsko stanje gospodarskog subjekta.
(74)Ako su osoba ili subjekt poduzeli korektivne mjere i tako dokazali svoju pouzdanost, ne bi trebali podlijegati odluci o isključenju. Ta mogućnosti ne bi trebala vrijediti u slučaju najozbiljnijih kriminalnih aktivnosti.
(75)S obzirom na načelo proporcionalnosti trebalo bi razlikovati slučajeve u kojima se financijska sankcija može odrediti kao alternativa isključivanju od slučajeva u kojima ozbiljnost postupanja predmetnoga primatelja u pogledu pokušaja nepropisnog stjecanja sredstava Unije opravdava određivanje financijske sankcije uz isključenje kako bi se osigurao odvraćajući učinak. Potrebno je i definirati najmanju i najveću financijsku sankciju koju javni naručitelj može odrediti.
(76)Financijsku sankciju trebalo bi odrediti samo primatelju, a ne sudioniku, s obzirom na to da se iznos financijske sankcije koju treba odrediti izračunava na temelju vrijednosti predmetne pravne obveze.
(77)Treba napomenuti da je mogućnost primjene administrativnih i/ili financijskih sankcija na regulatornoj osnovi neovisna o mogućnosti primjene ugovornih sankcija, poput ugovorne kazne.
(78)Trajanje isključenja trebalo bi biti vremenski ograničeno, kao u slučaju Direktive 2014/24/EU, i u skladu s načelom proporcionalnosti.
(79)Potrebno je odrediti datum početka i trajanje zastare za određivanje administrativnih sankcija.
(80)Važno je da postoji mogućnost pojačavanja odvraćajućeg učinka koji se postiže isključenjem i financijskom sankcijom. U tom pogledu odvraćajući učinak trebalo bi pojačati mogućnošću objave podataka koji se odnose na isključenje i/ili financijsku sankciju, uz potpuno poštovanje zahtjeva u pogledu zaštite podataka utvrđenih u Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7). Time bi se trebalo doprinijeti tome da se isto postupanje ne ponovi. Zbog pravne sigurnosti i u skladu s načelom proporcionalnosti trebalo bi jasno navesti u kojim se situacijama podaci ne bi trebali objavljivati. Prilikom ocjene odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi uzeti u obzir svaku preporuku povjerenstva. Kad je riječ o fizičkim osobama, osobni podaci trebali bi se objavljivati samo u iznimnim slučajevima, opravdanima težinom postupanja ili njegovim učinkom na financijske interese Unije.
(81)Podaci o isključenju ili financijskoj sankciji trebali bi se objavljivati samo u slučajevima teške povrede dužnosti, prijevare, znatnog nedostatka pri ispunjavanju glavnih obveza ugovora koji se financira iz proračuna ili nepravilnosti.
(82)Kriterije za isključivanje trebalo bi jasno odvojiti od kriterija koji mogu dovesti do odbijanja sudjelovanja u određenom postupku.
(83)Podaci o ranom otkrivanju rizika i određivanju administrativnih sankcija osobi ili subjektu trebali bi biti centralizirani. U tu svrhu odgovarajući podaci trebali bi se pohranjivati u bazi podataka koju uspostavlja i kojom upravlja Komisija u svojstvu vlasnika centraliziranog sustava. Pri uporabi tog sustava u potpunosti bi se trebalo poštovati pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka.
(84)Iako bi uspostava i rad sustava ranog otkrivanja i isključivanja trebali biti odgovornost Komisije, druge institucije i tijela kao i svi subjekti koji izvršavaju proračun u okviru izravnog, podijeljenog i neizravnog izvršenja trebali bi sudjelovati u tom sustavu prosljeđivanjem odgovarajućih podataka Komisiji. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje i povjerenstvo trebali bi gospodarskim subjektima jamčiti pravo na obranu. Isto pravo trebalo bi dati osobi ili subjektu, u kontekstu ranog otkrivanja, ako dužnosnik za ovjeravanje planira poduzeti mjeru koja bi mogla negativno utjecati na prava predmetnog subjekta. U slučajevima prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije, a o kojima još nije donesena konačna presuda, odgovornom dužnosniku za ovjeravanje i povjerenstvu trebalo bi omogućiti donošenje odluke o odgodi mogućnosti koja je dana subjektu da podnese svoje primjedbe. Takva odgoda trebala bi biti opravdana samo ako postoje uvjerljivi legitimni razlozi za očuvanje povjerljivosti istrage.
(85)Sud Europske unije trebao bi imati neograničenu nadležnost u pogledu sankcija koje se određuju na temelju ove Uredbe, u skladu s člankom 261. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
(86)Kako bi se olakšala zaštita financijskih interesa Unije u svim načinima izvršenja, subjekti koji sudjeluju u izvršavanju proračuna podijeljenim i neizravnim izvršenjem trebali bi imati mogućnost prema potrebi uzeti u obzir isključenja o kojima su dužnosnici za ovjeravanje odlučili na razini Unije.
(87)Ova bi Uredba trebala podupirati cilj e-uprave, a posebno uporabu elektroničkih podataka u razmjeni podataka između institucija i trećih strana.
(88)Napredak prema elektroničkoj razmjeni podataka i dostavi dokumenata u elektroničkom obliku, što je značajna mjera pojednostavnjenja, trebali bi pratiti jasni uvjeti za prihvaćanje sustava koji će se upotrebljavati kako bi se uspostavilo pravno utemeljeno okružje uz istodobno očuvanje fleksibilnosti upravljanja sredstvima Unije za sudionike, primatelje i dužnosnike za ovjeravanje, kako je predviđeno ovom Uredbom.
(89)Potrebno je utvrditi pravila o sastavu i zadaćama odbora zaduženoga za procjenu dokumentacije zahtjeva u postupcima nabave, dodjele bespovratnih sredstava i natječaja za nagrade. Odbor može biti sastavljen od vanjskih stručnjaka ako je tako predviđeno u temeljnom aktu.
(90)U skladu s načelom dobrog upravljanja dužnosnik za ovjeravanje trebao bi zatražiti pojašnjenja ili dokumente koji nedostaju uz istodobno poštovanje načela jednakog postupanja i bez bitnog mijenjanja dokumentacije zahtjeva. Dužnosnik za ovjeravanje samo u valjano opravdanim slučajevima može odlučiti da neće to učiniti. Osim toga, dužnosnik za ovjeravanje trebao bi moći ispraviti očitu administrativnu pogrešku ili zatražiti od sudionika da je ispravi.
(91)U skladu s dobrim financijskim upravljanjem Komisija bi se trebala zaštititi tako što zahtijeva jamstva u fazi isplate pretfinanciranja. Zahtjev da ugovaratelji i korisnici dostave jamstvo ne bi trebao biti automatski, već bi se trebao temeljiti na analizi rizika. Ako tijekom provedbe dužnosnik za ovjeravanje otkrije da jamac u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom više nije ovlašten za izdavanje jamstva, dužnosnik za ovjeravanje trebao bi moći zatražiti zamjenu jamstva.
(92)Različiti skupovi pravila za izravno i neizravno izvršenje, posebno definicija zadaća izvršenja proračuna, doveli su do zbrke i stvorili rizik od pogrešaka pri definiranju i za Komisiju i za partnere te bi ih stoga trebalo pojednostavniti i uskladiti.
(93)Trebalo bi revidirati odredbe o ex-ante ocjeni na temelju stupova kako bi se Komisija mogla što više osloniti na sustave i postupke partnera za koje se smatra da su jednakovrijedni onima koje upotrebljava Komisija. Osim toga, važno je pojasniti da ako se ocjenom otkriju područja u kojima uspostavljeni postupci nisu dostatni za zaštitu financijskih interesa Unije, Komisija može potpisati sporazume o financijskom doprinosu uz istodobno uvođenje dodatnih mjera nadzora. Važno je i pojasniti kada Komisiji nije potrebna ocjena na temelju stupova kako bi potpisala ugovore o financijskom doprinosu.
(94)Primjereno je navesti da bi se naknada za organizacije koje izvršavaju proračun EU-a, prema potrebi i ako je to moguće, trebala temeljiti na rezultatima.
(95)Komisija sklapa partnerstva s trećim zemljama potpisivanjem sporazuma o financiranju. Važno je pojasniti sadržaj sporazuma o financiranju, posebno za one dijelove koje treća zemlja provodi u okviru neizravnog izvršenja.
(96)Važno je prepoznati posebnu prirodu mehanizama za mješovito financiranje, u okviru kojih Komisija kombinira svoj doprinos s doprinosom financijskih institucija, te pojasniti primjenu glave X. o financijskim instrumentima.
(97)Pravila i načela o javnoj nabavi koja se primjenjuju na javne ugovore koje institucije Unije dodjeljuju za svoj račun trebala bi se temeljiti na pravilima iz Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 2014/24/EU.
(98)U slučaju mješovitih ugovora potrebno je pojasniti metodologiju kojom javni naručitelji određuju primjenjiva pravila.
(99)U slučaju ugovora čiji su pragovi iznosa viši ili niži od onih utvrđenih u Direktivi 2014/24/EU i o onima koji nisu obuhvaćeni područjem primjene te Direktive, trebalo bi pojasniti ex ante i ex post mjere objave potrebne za pokretanje postupka nabave.
(100)U ovu bi Uredbu trebalo uvrstiti iscrpan popis svih postupaka nabave dostupnih institucijama Unije, neovisno o pragovima.
(101)U interesu administrativnog pojednostavnjenja i kako bi se potaknulo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, trebalo bi predvidjeti pregovaračke postupke za ugovore srednje vrijednosti.
(102)Kao i u slučaju Direktive 2014/24/EU ovom Uredbom trebala bi se omogućiti provjera tržišta prije pokretanja postupka nabave. Kako bi se osiguralo da se partnerstvo za inovacije upotrebljava samo kad željeni proizvod ne postoji na tržištu, ovom je Uredbom potrebno utvrditi obvezu provedbe takve prethodne provjere tržišta prije upotrebe partnerstva za inovacije.
(103)Trebalo bi pojasniti kako javni naručitelji mogu doprinijeti zaštiti okoliša i promicanju održivoga razvoja, a u isto vrijeme osigurati da mogu pribaviti najbolju vrijednost za novac za svoje ugovore, osobito zahtijevanjem posebnih oznaka i/ili uporabom odgovarajućih metoda dodjele.
(104)Kako bi se osiguralo da se pri izvršenju ugovora gospodarski subjekti pridržavaju primjenjivih obveza iz prava okoliša te socijalnog prava i radnog prava koje su utvrđene pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili primjenjivim međunarodnim socijalnim konvencijama i konvencijama o zaštiti okoliša navedenima u Prilogu X. Direktivi 2014/24/EU, takve obveze trebale bi biti dio minimalnih zahtjeva koje utvrđuje javni naručitelj i trebale bi biti uključene u ugovore koje javni naručitelj potpisuje.
(105)Primjereno je definirati različite slučajeve koji se obično označavaju kao sukob interesa te s njima različito postupati. Pojmom „sukoba interesa” trebalo bi se služiti jedino u slučajevima u kojima se subjekt ili osoba s odgovornostima za izvršavanje proračuna, reviziju ili kontrolu ili dužnosnik ili službenik institucije Unije nađu u takvoj situaciji. Slučajeve u kojima gospodarski subjekt pokuša nepropisno utjecati na postupak ili dobiti povjerljive informacije trebalo bi tretirati kao tešku povredu dužnosti. Osim toga, gospodarski subjekti mogu biti u situaciji u kojoj ne bi trebali biti odabrani za provedbu ugovora zbog sukobljenih poslovnih interesa. Primjerice, poduzeće ne bi trebalo ocjenjivati projekt u kojem je sudjelovalo, a revizor se ne bi trebao naći u situaciji da provodi reviziju financijskih izvještaja koje je prethodno potvrdio kao ispravne.
(106)U skladu s Direktivom 2014/24/EU trebalo bi biti moguće provjeriti je li neki gospodarski subjekt isključen, primijeniti kriterije za odabir i dodjelu te provjeriti usklađenost s dokumentacijom o nabavi, bez zadanog redoslijeda. Kao posljedica toga trebalo bi biti moguće odbiti ponude na temelju kriterija za dodjelu bez prethodne provjere odgovarajućeg ponuditelja u pogledu kriterija za isključivanje ili odabir.
(107)Ugovore bi trebalo dodjeljivati na osnovi ekonomski najpovoljnije ponude u skladu s člankom 67. Direktive 2014/24/EU. Trebalo bi pojasniti da su kriteriji za odabir strogo povezani s ocjenjivanjem natjecatelja ili ponuditelja, a da su kriteriji za dodjelu strogo povezani s ocjenjivanjem ponuda.
(108)Javnom nabavom u Uniji trebalo bi se osigurati da se sredstva Unije upotrebljavaju na učinkovit, transparentan i odgovarajući način. U tom bi se pogledu elektroničkom nabavom trebalo doprinijeti boljem korištenju sredstava Unije i povećati dostupnost ugovora svim gospodarskim subjektima.
(109)Trebalo bi pojasniti postojanje faze otvaranja i faze ocjenjivanja za svaki postupak. Odluka o dodjeli uvijek bi trebala biti posljedica ocjenjivanja.
(110)Kada ih se obavješćuje o ishodu postupka, natjecatelje i ponuditelje trebalo bi obavijestiti o osnovi za donošenje odluke i dostaviti im detaljno obrazloženje na temelju sadržaja izvješća o ocjenjivanju.
(111)Budući da se kriteriji primjenjuju bez zadanog redoslijeda, odbijenim ponuditeljima koji su podnijeli ponude koje su u skladu sa zahtjevima postupka nabave trebalo bi, ako to zatraže, dostaviti informacije o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude.
(112)U slučaju okvirnih ugovora koji uključuju ponovnu provedbu nadmetanja trebalo bi odstupiti od obveze da se neuspješnom ugovaratelju dostave informacije o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude s obzirom na to da bi se primitkom takvih informacija među strankama u istom okvirnom ugovoru moglo narušiti pošteno tržišno natjecanje među njima u svakoj ponovljenoj provedbi nadmetanja.
(113)Javni naručitelj trebao bi moći poništiti postupak nabave prije potpisivanja ugovora, a da natjecatelji ili ponuditelji nemaju pravo potraživati naknadu. Time se ne bi trebale dovoditi u pitanje situacije u kojima je javni naručitelj postupio tako da ga se može smatrati odgovornim za štetu u skladu s općim načelima prava Unije.
(114)Kao što je slučaj u Direktivi 2014/24/EU, potrebno je pojasniti uvjete pod kojima se ugovor može izmijeniti tijekom njegova izvršavanja i bez novog postupka nabave. Pojedini slučajevi, kao što su administrativne izmjene, univerzalna sukcesija i primjena jasnih i nedvosmislenih revizijskih klauzula ili opcija ne mijenjaju minimalne zahtjeve početnog postupka. Novi postupak nabave trebao bi biti nužan u slučaju bitnih izmjena prvotnog ugovora, posebice u slučaju izmjena opsega i sadržaja uzajamnih prava i obveza stranaka, uključujući raspodjelu prava intelektualnog vlasništva. Takve izmjene ukazuju na namjeru stranaka da ponovno pregovaraju o ključnim uvjetima tog ugovora, posebno ako bi izmjene utjecale na rezultate postupka da su one bile dio početnog postupka.
(115)Nužno je predvidjeti mogućnost jamstva za ispunjenje obveza u odnosu na radove, robu i složene usluge kako bi se zajamčila usklađenost s bitnim ugovornim obvezama i kako bi se osiguralo pravilno ispunjenje obveza za vrijeme trajanja ugovora. Nužno je i predvidjeti jamstvo za povrat zadržanog iznosa, kojim će se pokriti razdoblje odgovornosti za izvršenje ugovora, u skladu s uobičajenom praksom u tim sektorima.
(116)Kako bi se odredili primjenjivi pragovi i postupci, potrebno je pojasniti smatraju li se institucije, izvršne agencije i tijela Unije javnim naručiteljima. Oni se ne bi trebali smatrati javnim naručiteljima kada nabavu vrše preko središnjeg tijela za nabavu. Osim toga, institucije Unije čine jedinstveni pravni subjekt i ne mogu sklapati ugovore, nego samo sporazume o razini usluge među svojim službama.
(117)Prikladno je u ovu Uredbu uvrstiti upućivanje na dva praga utvrđena u Direktivi 2014/24/EU koji se primjenjuju na radove odnosno na robu i usluge. Imajući u vidu posebnosti potreba institucija Unije u pogledu dodjele ugovorâ, ti bi pragovi radi pojednostavnjenja i dobrog financijskog upravljanja trebali biti primjenjivi i na ugovore o koncesiji. Revizija tih pragova kako je predviđeno u Direktivi 2014/24/EU trebala bi stoga biti izravno primjenjiva na nabavu institucija Unije.
(118)Za potrebe usklađivanja i pojednostavnjenja, standardni postupci koji se primjenjuju na javnu nabavu trebali bi se primjenjivati i na nabavu predviđenu u skladu s blagim režimom iz Direktive 2014/24/EU. Stoga bi prag za nabavu u okviru blagog režima trebao biti usklađen s pragom za ugovore o uslugama.
(119)Potrebno je pojasniti uvjete primjene roka mirovanja.
(120)Pravila koja se primjenjuju na nabavu u području vanjskih djelovanja trebala bi biti u skladu s načelima utvrđenima u Direktivi 2014/23/EU i Direktivi 2014/24/EU.
(121)Radi smanjenja složenosti, pojednostavnjenja postojećih pravila i poboljšanja čitkosti pravila o nabavi potrebno je prerasporediti opće odredbe o nabavi i posebne odredbe primjenjive na nabavu u vanjskim djelovanjima te ukloniti nepotrebna ponavljanja i unakrsna upućivanja.
(122)Potrebno je pojasniti koji gospodarski subjekti imaju pristup nabavi institucija Unije ovisno o mjestu njihova poslovnog nastana te je potrebno izričito predvidjeti mogućnost takvog pristupa i međunarodnim organizacijama.
(123)Kako bi se postigla ravnoteža između potrebe za transparentnosti i veće dosljednosti pravila o nabavi, s jedne strane, te potrebe osiguranja fleksibilnosti u pogledu određenih tehničkih aspekata tih pravila, s druge strane, tehnička pravila o nabavi trebalo bi objediniti u Prilogu ovoj Uredbi, a ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjena tog Priloga.
(124)Potrebno je pojasniti područje primjene glave o bespovratnim sredstvima, posebno u pogledu vrste djelovanja ili tijela prihvatljivih za bespovratna sredstva kao i s obzirom na vrste pravnih obveza koje se mogu upotrebljavati za pokrivanje bespovratnih sredstava. Konkretno, odluke o bespovratnim sredstvima trebalo bi postupno ukinuti zbog njihove ograničene uporabe i postupnog uvođenja elektroničkog upravljanja bespovratnim sredstvima. Trebalo bi pojednostavniti strukturu tako što će se odredbe o instrumentima koji nisu bespovratna sredstva premjestiti u druge dijelove Uredbe. Trebalo bi pojasniti vrstu tijela koja mogu primiti bespovratna sredstva za poslovanje s obzirom na to da je pojam tijela koja imaju cilj koji je u općem interesu Unije obuhvaćen pojmom tijela koja imaju cilj koji je dio politike Unije i podupire je. Osim toga, trebalo bi ukloniti ograničavajuću definiciju tijela koje ima cilj koji je u općem interesu Unije.
(125)Radi pojednostavnjenja postupaka i veće čitljivosti ove Uredbe potrebno je pojednostavniti i racionalizirati odredbe povezane sa sadržajem zahtjeva za bespovratna sredstva, poziva za podnošenje prijedloga i sporazuma o bespovratnim sredstvima.
(126)Radi lakše provedbe djelovanja koje financira više donatora kada ukupno financiranje nije poznato u trenutku preuzimanja obveze za doprinos Unije, potrebno je pojasniti način definiranja doprinosa Unije i metodu provjeravanja njegova korištenja.
(127)Iskustvo s korištenjem jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope pokazalo je da su takvi oblici financiranja znatno pojednostavnili administrativne postupke i bitno smanjili rizik pogreške. Jednokratni iznosi, fiksne stope i jedinični troškovi prikladan su oblik financiranja neovisno o području intervencije Unije, a posebno za standardizirana djelovanja li djelovanja koja se ponavljaju, primjerice mobilnost, institucijsko povezivanje („twinning”), aktivnosti izobrazbe itd. U tom smislu uvjeti za korištenje jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i fiksnih stopa trebali bi biti fleksibilniji. Potrebno je izričito predvidjeti određivanje jedinstvenih jednokratnih iznosa kojima će biti obuhvaćeni svi prihvatljivi troškovi djelovanja ili programa rada. Nadalje, kako bi se potaknulo stavljanje naglaska na rezultate, trebalo bi dati prednost financiranju na temelju rezultata. Jednokratni iznosi, jedinični troškovi i fiksne stope koji se temelje na uloženim sredstvima trebali bi biti opcija ako iznosi koji se temelje na rezultatima nisu mogući ili primjereni.
(128)Administrativne postupke za odobravanje jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i fiksnih stopa trebalo bi pojednostavniti davanjem ovlasti za davanje takvih odobrenja dužnosniku za ovjeravanje. Prema potrebi ta odobrenja može dati Komisija uzimajući u obzir prirodu aktivnosti ili rashoda ili broj predmetnih dužnosnika za ovjeravanje.
(129)Kako bi se riješile manjkavosti u raspoloživosti podataka koji se upotrebljavaju za određivanje jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i fiksnih stopa, trebalo bi dopustiti primjenu stručne prosudbe.
(130)Potrebno je pojasniti opseg provjera i kontrola u odnosu na periodičnu ocjenu jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa. U tim provjerama i kontrolama trebalo bi se usmjeriti na ispunjenje uvjeta na temelju kojih se pokreće isplata jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa, uključujući, prema potrebi, ostvarenje rezultata. Tim uvjetima ne bi trebalo zahtijevati izvješćivanje o troškovima koji je korisnik stvarno imao. Ako su odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ili Komisija ex ante odlučili o iznosima jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope, ne bi ih se trebalo osporavati ex post kontrolama. Za periodičnu ocjenu jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa možda će biti potreban pristup računovodstvu korisnika za statističke i metodološke potrebe. Periodična ocjena može dovesti do ažuriranja jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa koji će se primjenjivati u budućim sporazumima, ali se ne bi trebala upotrebljavati za preispitivanje opravdanosti već dogovorene vrijednosti jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa. Pristup računovodstvu korisnika nužan je i za potrebe sprečavanja i otkrivanja prijevara.
(131)Kako bi se u okruženju ograničene dostupnosti resursa olakšalo sudjelovanje malih organizacija u provedbi politika EU-a, potrebno je priznati vrijednost rada koji obavljaju volonteri kao prihvatljive troškove. Kao posljedica toga takve bi se organizacije u većoj mjeri mogle oslanjati na volonterski rad u cilju sufinanciranja mjere. Ne dovodeći u pitanje najveću stopu sufinanciranja utvrđenu temeljnim aktom, bespovratna sredstva Unije u takvim slučajevima trebaju biti ograničena na procijenjene prihvatljive troškove koji ne obuhvaćaju volonterski rad. S obzirom na to da volonterski rad obavljaju treće strane, a korisnik im za to ne isplaćuje naknadu, ograničenjem se izbjegava nadoknada troškova koje korisnik nije imao.
(132)Trebalo bi olakšati upotrebu nagrada jer je riječ o dragocjenoj vrsti financijske potpore koja nije povezana s predvidivim troškovima te pojasniti primjenjiva pravila. Nagrade bi trebalo smatrati dopunom, a ne zamjenom za druge instrumente financiranja kao što su bespovratna sredstva.
(133)Kako bi se omogućila fleksibilnija provedba u području nagrada, obvezu objave nagrada u vrijednosti od 1 000 000 EUR ili više u izvještajima uz nacrt proračuna trebalo bi zamijeniti prethodnim obavješćivanjem Europskog parlamenta i izričitom objavom takvih nagrada u odluci o financiranju.
(134)Na nagrade bi se trebala primjenjivati načela transparentnosti i jednakog postupanja. U tom kontekstu trebalo bi utvrditi minimalne karakteristike natječajâ, posebice uvjete za isplatu nagrade dobitnicima u slučaju dodjele i odgovarajuća sredstva obavješćivanja. Potrebno je utvrditi i jasno određen postupak dodjele, od podnošenja zahtjeva do informiranja podnositelja zahtjeva i obavijesti pobjedničkom podnositelju zahtjeva, u kojem se odražava postupak dodjele bespovratnih sredstava.
(135)Ovom Uredbom trebalo bi propisati načela i uvjete za financijske instrumente, proračunska jamstva i financijsku pomoć te pravila o ograničenju financijske odgovornosti Unije, borbi protiv prijevara i pranja novca, ukidanju financijskih instrumenata i izvješćivanju.
(136)Posljednjih godina Unija se sve više koristila financijskim instrumentima kojima se omogućuje postizanje većeg učinka financijske poluge proračuna EU-a, ali time se istovremeno stvara financijski rizik za taj proračun. Među tim financijskim instrumentima nisu samo financijski instrumenti koji su već obuhvaćeni Financijskom uredbom, nego i drugi instrumenti, kao što su proračunska jamstva i financijska pomoć, koji su prethodno bili uređeni samo pravilima utvrđenima u njihovim temeljnim aktima. Važno je uspostaviti zajednički okvir kako bi se osigurala homogenost načela koja se primjenjuju na taj skup instrumenata te ih preraspodijeliti u novu glavu, koja uz postojeća pravila primjenjiva na financijske instrumente uključuje dijelove o proračunskim jamstvima i o financijskoj pomoći državama članicama ili trećim zemljama.
(137)Financijski instrumenti mogu biti dragocjeni kod umnožavanja učinka sredstava Unije kad se ta sredstva udruže s drugim sredstvima te uključuju učinak poluge. Financijski instrumenti trebali bi se provoditi samo ako ne postoji rizik narušavanja tržišta ili neusklađenosti s pravilima o državnim potporama.
(138)U okviru godišnjih odobrenih sredstava koja su odobrili Europski parlament i Vijeće za određen program, financijski instrumenti trebali bi se koristiti na na temelju ex ante evaluacije kojom se dokazuje da su učinkoviti za postizanje ciljeva politike Unije.
(139)Financijski instrumenti, proračunska jamstva i financijska pomoć trebali bi se odobravati temeljnim aktom. Kad su financijski instrumenti u valjano opravdanim slučajevima uspostavljeni bez temeljnog akta, Europski parlament i Vijeće trebali bi ih odobriti u proračunu.
(140)Trebalo bi definirati instrumente koji mogu biti obuhvaćeni glavom X., kao što su zajmovi, jamstva, vlasnička ulaganja, kvazivlasnička ulaganja i instrumenti podjele rizika. Definicijom instrumenata podjele rizika trebalo bi dopustiti uključivanje poboljšanja kreditne kvalitete za projektne obveznice, čime bi se pokrio rizik servisiranja duga projekta i ublažio kreditni rizik imatelja obveznica s pomoću poboljšanja kreditne kvalitete u obliku zajma ili jamstva.
(141)Sva vraćena sredstva iz financijskog instrumenta trebalo bi iskoristiti za instrument iz kojeg su proizašli kako bi se poboljšala učinkovitost tog instrumenta i eventualno smanjila dodjela novih sredstava iz proračuna tom instrumentu, osim ako je drukčije određeno u temeljnom aktu.
(142)Primjereno je priznati usklađivanje interesa u ostvarivanju ciljeva politike Unije i, posebno, da Europska investicijska banka i Europski investicijski fond imaju posebna stručna znanja za provedbu financijskih instrumenata.
(143)Europska investicijska banka i Europski investicijski fond, koji djeluju kao skupina, trebali bi imati mogućnost uzajamnog prijenosa dijela provedbe kada to može doprinijeti provedbi određene mjere te kako je dalje definirano u odgovarajućem sporazumu s Komisijom.
(144)Trebalo bi pojasniti da bi se pri kombiniranju financijskih instrumenata s drugim oblicima potpore iz proračuna Unije, trebala primjenjivati pravila o financijskim instrumentima. Takva pravila trebala bi biti dopunjena, prema potrebi, posebnim zahtjevima koji proizlaze iz sektorskog zakonodavstva.
(145)Nadalje, provedba financijskih instrumenata i proračunskih jamstava trebala bi biti u skladu s ciljevima porezne politike Unije i postignućima u pogledu izbjegavanja plaćanja poreza, posebno u području agresivnog poreznog planiranja i dobrog upravljanja porezima. U tom pogledu potrebno je obratiti pozornost na Preporuku Komisije o agresivnom poreznom planiranju (C(2012)8806), Preporuku Komisije o mjerama za poticanje trećih zemalja na primjenu minimalnih standarda dobrog poreznog upravljanja u poreznim pitanjima (C(2012)8805), Komunikaciju Komisije o paketu mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza: Sljedeći koraci prema postizanju učinkovitog oporezivanja i veće porezne transparentnosti u EU-u (COM(2016)23), posebno uključujući Komunikaciju Komisije o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (COM(2016)24) i povezane promjene na razini Unije.
(146)Proračunska jamstva i financijska pomoć državama članicama ili trećim zemljama izvanproračunske su operacije koje imaju znatan utjecaj na bilancu stanja Unije. Iako je i dalje riječ o operacijama izvan proračuna, njihovim uključivanjem u Financijsku uredbu pruža se veća zaštita financijskih interesa Unije i jasniji okvir za odobravanje tih operacija, upravljanje njima i njihovo računovodstvo.
(147)Unija je nedavno pokrenula važne inicijative na temelju proračunskih jamstava, kao što su Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) ili Europski fond za održivi razvoj (EFOR). Karakteristično je za te instrumente da stvaraju potencijalnu obvezu za Uniju i podrazumijevaju rezervaciju sredstava radi stavljanja na raspolaganje likvidne rezerve, kojom se omogućuje da proračun uredno odgovara na obveze plaćanja koje mogu proizići iz tih potencijalnih obveza. Kako bi se zajamčio kreditni rejting Unije, a stoga i njezina mogućnost pružanja učinkovitog financiranja, bitno je da odobravanje, izdvajanje rezervacija i praćenje potencijalnih obveza budu uređeni čvrstim skupom pravila koja bi trebalo primjenjivati na sva proračunska jamstva.
(148)Potencijalne obveze koje proizlaze iz proračunskih jamstava mogu obuhvaćati cijeli niz operacija financiranja i ulaganja. Hoće li se proračunsko jamstvo aktivirati ne može se predvidjeti s potpunom sigurnošću na godišnjoj osnovi, kao u slučaju zajmova s utvrđenim rasporedom otplate. Stoga je neophodno uspostaviti okvir za odobravanje i praćenje potencijalnih obveza kako bi se u svakom trenutku osiguralo potpuno poštovanje godišnjih gornjih granica za plaćanja utvrđenih Odlukom (EZ, Euratom) 2007/436 o sustavu vlastitih sredstava Unije.
(149)Tim bi okvirom trebalo osigurati i upravljanje i kontrola, uključujući redovito izvješćivanje o financijskoj izloženosti Unije. Trebalo bi odrediti stopu rezervacija financijskih obveza na temelju odgovarajuće procjene rizika za financijske rizike koji proizlaze iz povezanog instrumenta. Održivost potencijalnih obveza trebalo bi ocjenjivati jednom godišnje u okviru godišnjeg proračunskog postupka. Trebalo bi uspostaviti mehanizam ranog upozoravanja kako bi se izbjegao nedostatak rezervacija za pokrivanje financijskih obveza.
(150)S obzirom na sve veću upotrebu financijskih instrumenata, proračunskih jamstava i financijske pomoći potrebna je znatna količina odobrenih sredstava za plaćanje koje treba mobilizirati i rezervirati. Radi postizanja učinka poluge i osiguravanja primjerene razine zaštite od financijskih obveza važno je optimizirati iznos potrebnih rezervacija te postići veću učinkovitost udruživanjem tih rezervacija u zajednički fond za rezervacije. Osim toga, fleksibilnijom uporabom tih udruženih rezervacija omogućuje se učinkovita globalna stopa rezervacija koja uz optimiziran iznos sredstava pruža traženu zaštitu.
(151)Pravilima koja se primjenjuju na rezervacije i zajednički fond za rezervacije trebao bi se osigurati čvrst okvir unutarnje kontrole. Nakon savjetovanja s računovodstvenim službenikom trebalo bi utvrditi smjernice za upravljanje imovinom rezervacija na razini Komisije. Dužnosnici za ovjeravanje trebali bi aktivno pratiti financijske obveze u okviru svoje odgovornosti, a dužnosnik za ovjeravanje za zajednički fond za rezervacije trebao bi upravljati novcem i imovinom fonda na temelju pravila i postupaka koje utvrđuje računovodstveni službenik.
(152)Proračunska jamstva i financijska pomoć trebali bi biti u skladu s istim skupom načela koji je već utvrđen za financijske instrumente. Proračunska jamstva trebala bi posebno biti u skladu sa sljedećim načelima: trebala bi biti neopoziva, bezuvjetna i davati se na zahtjev; trebala bi se provoditi u okviru neizravnog izvršenja ili, samo u iznimnim slučajevima, u okviru izravnog izvršenja; njima se mogu pokrivati samo operacije financiranja i ulaganja, a druga stranka trebala bi doprinijeti tim operacijama s pomoću vlastitih sredstava.
(153)Financijska pomoć državama članicama ili trećim zemljama trebala bi biti u obliku zajma, kreditne linije ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se smatra primjerenim za osiguravanje učinkovitosti potpore. Komisija, koju bi za tu svrhu trebalo ovlastiti, posuđuje potrebna sredstva na tržištima kapitala ili od financijskih institucija, pri čemu treba spriječiti uključivanje Unije u bilo kakvu promjenu dospijeća kojom bi se Unija izložila kamatnom ili bilo kakvom drugom tržišnom riziku.
(154)Radi postizanja željenog pojednostavnjenja i djelotvornosti odredbe koje se odnose na financijske instrumente trebale bi se početi primjenjivati što je moguće prije, a najkasnije od 1. siječnja 2018. Odredbe o proračunskim jamstvima i financijskoj pomoći te zajedničkom fondu za rezervacije trebale bi se primjenjivati od početka valjanosti višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020. Tim rasporedom omogućit će se temeljita priprema novih alata za upravljanje potencijalnim obvezama. Omogućit će se i usklađivanje načela iz glave X. i, s jedne strane, prijedloga za višegodišnji financijski okvir nakon 2020. te, s druge strane, posebnih programa koji su s njim povezani.
(155)Europski parlament i Vijeće donijeli su 22. listopada 2014. Uredbu (EU, Euratom) br. 1141/2014 (5) o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2004/2003 kojom se utvrđuju nova pravila, među ostalim, o financiranju političkih stranaka i političkih zaklada na europskoj razini, posebno u odnosu na uvjete financiranja, dodjelu i raspodjelu financiranja, donacija i doprinosa, financiranje izbornih kampanja za Europski parlament, nadoknadive rashode, zabranu financiranja, račune, izvještavanje i reviziju, provedbu i kontrolu, sankcije, suradnju između Tijela za europske političke stranke i zaklade, dužnosnika za ovjeravanje Europskog parlamenta i država članica te u odnosu na transparentnost. Ta se Uredba primjenjuje od 1. siječnja 2017.
(156)Trebalo bi uključiti pravila o doprinosima iz općeg proračuna Unije za europske političke stranke kako je predviđeno Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014. Tim bi se pravilima političkim strankama na europskoj razini trebao omogućiti viši stupanj fleksibilnosti u pogledu vremenskog ograničenja koje se odnosi na korištenje tih doprinosa, u skladu s prirodom njihovih aktivnosti.
(157)Financijska potpora europskim političkim strankama trebala bi se dodjeljivati u obliku posebnog doprinosa kako bi odgovarala posebnim potrebama europskih političkih stranaka.
(158)Iako se za dodjelu financijske potpore ne zahtijeva godišnji program rada, europske političke stranke trebale bi naknadno opravdati prikladno korištenje financiranja Unije. Konkretno, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao bi provjeriti jesu li sredstva iskorištena za plaćanje nadoknadivih rashoda kako je utvrđeno u pozivu na dodjelu doprinosa u okviru rokova predviđenih ovom Uredbom. Doprinosi europskim političkim strankama trebali bi se potrošiti do kraja financijske godine koja slijedi nakon one u kojoj su dodijeljeni, nakon čega bi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje trebao osigurati povrat svih neiskorištenih sredstava.
(159)Sredstva Unije dodijeljena radi financiranja operativnih troškova europskih političkih stranaka ne bi se smjela koristiti u svrhe koje su drukčije od onih utvrđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014, a osobito ne za izravno ili neizravno financiranje drugih subjekata, npr. za nacionalne političke stranke. Europske političke stranke trebale bi se koristiti doprinosima za plaćanje određenog postotka tekućih i budućih rashoda, a ne rashoda ili dugova nastalih prije podnošenja zahtjeva za doprinose.
(160)Dodjelu doprinosa također bi trebalo pojednostavniti i prilagoditi posebnostima europskih političkih stranaka, posebno uklanjanjem kriterija za odabir, uvođenjem jednokratnog plaćanja pretfinanciranja u punom iznosu kao općeg pravila i mogućnošću korištenja jednokratnih iznosa, financiranja uz primjenu fiksne stope, jediničnih troškova te financiranja koje nije povezano s troškovima za relevantne operacije.
(161)Doprinosi iz općeg proračuna Unije trebali bi se suspendirati, smanjiti ili ukinuti ako europske političke stranke prekrše obveze utvrđene Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014.
(162)Sankcije koje se temelje na Financijskoj uredbi i na Uredbi (EU, Euratom) br. 1141/2014 trebale bi se određivati dosljedno i trebale bi poštovati načelo ne bis in idem. U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014 administrativne i/ili financijske sankcije utvrđene Financijskom uredbom ne bi se smjele određivati u jednom od slučajeva za koji su sankcije već izrečene na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014.
(163)Ovom bi se Uredbom trebao utvrditi opći okvir na temelju kojeg bi se proračunska potpora mogla upotrebljavati kao instrument u vanjskom djelovanju uključujući obvezu za treće zemlje da Komisiji dostave odgovarajuće i pravovremene informacije kako bi se ocijenilo ispunjavanje dogovorenih uvjeta i odredbi kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Unije.
(164)Komisiju bi trebalo ovlastiti za uspostavljanje i upravljanje uzajamnim fondovima Unije za djelovanja u nuždi, djelovanja nakon djelovanja u nuždi ili tematska djelovanja ne samo u vezi s vanjskim djelovanjima nego i djelovanjima unutar EU-a. Nedavni događaji u Europskoj uniji upućuju na potrebu za većom fleksibilnošću financiranja unutar EU-a. S obzirom na to da je granica između vanjskih i unutarnjih politika sve nejasnija, time bi se osiguralo i sredstvo za odgovor na prekogranične izazove. Kako bi se pojasnile odgovornosti financijskih izvršitelja i odbora uzajamnog fonda, potrebno je odrediti načela koja se primjenjuju na doprinose uzajamnim fondovima Unije. Potrebno je i definirati pravila kojima bi se osigurala pravedna zastupljenost uključenih donatora u odboru uzajamnog fonda te obvezna suglasnost Komisije za korištenje sredstava.
(165)U skladu s pojednostavnjenjem postojećih pravila i radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja potrebno je ukloniti dio drugi Financijske uredbe, koji se odnosi na posebne odredbe koje se primjenjuju na Europski fond za jamstva u poljoprivredi, istraživanje, vanjsko djelovanje i posebne fondove EU-a. Odredbe tog dijela drugog trebale bi se unijeti u odgovarajuće dijelove Financijske uredbe ili, u slučaju da se odredbe ne upotrebljavaju ili više nisu relevantne, jednostavno izbrisati.
(166)Trebalo bi pojednostavniti i pojasniti odredbe o financijskom izvještavanju i računovodstvu. Stoga je potrebno posebnom glavom obuhvatiti sve odredbe o godišnjim financijskim izvještajima i drugom financijskom izvještavanju.
(167)Trebalo bi zadržati sadašnji način na koji institucije izvješćuju Europski parlament i Vijeće o projektima u vezi s nekretninama. Institucijama bi trebalo dopustiti financiranje novih projekata u vezi s nekretninama s pomoću odobrenih sredstava dobivenih za već prodane objekte, stoga bi trebalo uvesti upućivanje na odredbe o namjenskim prihodima. Time bi se omogućio odgovor na promjenjive potrebe u politici institucija u vezi s nekretninama te istovremeno ušteda na troškovima i uvođenje veće fleksibilnosti.
(168)Radi prilagodbe tehničkih elemenata i detaljnih pravila o nabavi i o pravilima koja se primjenjuju na određena tijela Unije Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu Priloga ovoj Uredbi, Okvirne financijske uredbe za tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu te ogledne financijske uredbe za tijela javno-privatnog partnerstva. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Naime, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće sve dokumente zaprimaju istovremeno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci imaju sustavan pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom delegiranih akata.
(169)Za povećanje brzine provedbe posebnih instrumenata primjereno je pojednostavniti postupke mobilizacije i prijenosa upotrebom unutarnjih prijenosa Komisije za Europski fond za prilagodbu globalizaciji i Fond solidarnosti Europske unije.
(170)Kako bi se osiguralo da se u okviru Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) brzo osiguraju odgovarajuća sredstva za potporu promjenjivim političkim prioritetima, trebalo bi indikativnim udjelima za svaku od triju osi i minimalnim postotcima za svaki tematski prioritet u okviru pojedine osi omogućiti veću fleksibilnost. To bi trebalo poboljšati upravljanje programom i omogućiti usmjeravanje proračunskih sredstava na djelovanja kojima se postižu bolji rezultati u području zapošljavanja te socijalni rezultati.
(171)Kako bi se olakšala ulaganja u kulturnu infrastrukturu i infrastrukturu održivog turizma, ne dovodeći u pitanje potpunu primjenu zakonodavstva EU-a u području zaštite okoliša, posebno, prema potrebi, direktiva o strateškoj procjeni okoliša i procjeni utjecaja na okoliš, trebalo bi ukloniti određena ograničenja u pogledu opsega potpore za ta ulaganja.
(172)Kako bi se odgovorilo na probleme koje uzrokuje povećanje tokova migranata i izbjeglica, trebalo bi precizirati ciljeve kojima EFRR može doprinijeti u okviru potpore koju pruža migrantima i izbjeglicama.
(173)S obzirom na to da se izmjenom odredaba Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća predviđaju povoljniji uvjeti za određene operacije kojima se ostvaruje prihod za koje su iznosi ili stope potpore definirani u Prilogu II. Uredbi o EFPR-u, potrebno je utvrditi drugi datum stupanja na snagu tih odredbi kako bi se osiguralo jednako postupanje prema operacijama koje se podupiru na temelju Uredbe (EU) br. 1303/2013.
(174)Radi lakše provedbe operacija trebalo bi povećati opseg potencijalnih korisnika. Stoga bi fizičke osobe trebale biti prihvatljive za potporu u području kohezijske politike.
(175)Kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje ESI fondovima kojima se upravlja u okviru podijeljenog izvršenja te pojasnile obveze država članica, u općim načelima trebalo bi se izričito upućivati na načela unutarnje kontrole izvršenja proračuna i načela izbjegavanja sukoba interesa utvrđena Financijskom uredbom.
(176)Kako bi se povećala sinergija među svim fondovima Unije radi učinkovitog suočavanja s izazovima migracija i azila, trebalo bi osigurati da, kad se tematski ciljevi prenose u prioritete u posebnim pravilima fonda, ti prioriteti obuhvaćaju odgovarajuće korištenje svakog fonda za ta područja.
(177)Kako bi se osigurala usklađenost programiranja, jedanput godišnje trebalo bi provesti usklađivanje sporazumâ o partnerstvu i operativnih programa.
(178)Radi optimizacije korištenja financijskih sredstava dodijeljenih državama članicama u okviru kohezijske politike potrebno je dopustiti državama članicama prijenos dodijeljenih sredstava ESI fondova u instrumente uspostavljene na temelju Financijske uredbe ili sektorskih uredbi.
(179)Radi olakšavanja pripreme i provedbe strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice trebalo bi dopustiti da se iz glavnog fonda pokrivaju pripremni i tekući troškovi te troškovi vođenja.
(180)Kako bi se olakšala provedba lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i integriranih teritorijalnih ulaganja, trebalo bi pojasniti uloge i odgovornosti lokalnih akcijskih skupina u slučaju strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice te lokalnih vlasti, tijela za regionalni razvoj ili nevladinih organizacija u slučaju međunarodnih financijskih institucija u odnosu na druga tijela zadužena za programe. Imenovanje posredničkog tijela trebalo bi zahtijevati samo u slučajevima u kojima relevantna tijela obavljaju zadatke koji nadilaze zadatke opisane u relevantnom članku ili ako se to zahtijeva u posebnim pravilima fonda.
(181)Potrebno je pojasniti da bi upravljačka tijela trebala imati mogućnost provedbe financijskih instrumenata izravnom dodjelom ugovora EIB-u i međunarodnim financijskim institucijama.
(182)Brojne države članice osnovale su banke ili financijske institucije u javnom vlasništvu koje djeluju na temelju ovlasti u okviru javne politike za promicanje gospodarskog razvoja. Takve banke ili financijske institucije imaju posebne značajke koje ih razlikuju od privatnih komercijalnih banaka s obzirom na njihovo vlasništvo, njihov mandat razvoja i činjenicu da im nije cilj ostvarivanje najveće moguće dobiti. Uloga tih banaka osobito je ublažavanje nedostataka na tržištu kad komercijalne banke u određenim regijama ili u određenim područjima politike ili sektorima ne pružaju dostatne financijske usluge. Te banke ili financijske institucije u javnom vlasništvu u mogućnosti su promicati pristup ESI fondovima i pritom zadržati neutralnost u pogledu tržišnog natjecanja. Zahvaljujući njihovoj posebnoj ulozi i značajkama države članice mogu povećati korištenje financijskih instrumenata za dodjelu sredstava iz ESI fondova kako bi se maksimalno povećao učinak tih fondova u realnom gospodarstvu. Takav bi ishod bio u skladu s Komisijinom politikom olakšavanja uloge takvim bankama ili institucijama kao upraviteljima fondova u provedbi ESI fondova te kombiniranju ESI fondova s financiranjem EFSU-a, kako je posebno utvrđeno u Planu ulaganja za Europu. Stoga je opravdano dopustiti upravljačkim tijelima da izravno dodjeljuju ugovore takvim javnim bankama ili financijskim institucijama. Međutim, kako bi se osiguralo da ta mogućnost izravne dodjele i dalje bude u skladu s načelima unutarnjeg tržišta, trebalo bi utvrditi stroge uvjete koje javne banke ili institucije trebaju ispuniti da bi ta odredba bila primjenjiva.
(183)Kako bi se zadržala mogućnost inicijative za MSP-ove kao instrumenta kojim se podupire povećanje konkurentnosti MSP-ova, potrebno je omogućiti državama članicama da doprinose zajedničkim financijskim instrumentima za neograničena jamstva i sekuritizaciju u korist MSP-ova tijekom cijelog programskog razdoblja te ažurirati relevantne odredbe koje se odnose na tu mogućnost, kao što su one o ex ante procjenama i evaluacijama.
(184)Donošenjem Uredbe (EU) br. 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja – Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) željelo se omogućiti državama članicama korištenje ESI fondova kako bi doprinijele financiranju prihvatljivih projekata koji se podupiru jamstvom EU-a u okviru EFSU-a. Trebalo bi uvesti posebnu odredbu radi utvrđivanja uvjeta kojima bi se omogućila bolja interakcija i komplementarnost, čime će se olakšati mogućnost kombiniranja ESI fondova s EIB-ovim financijskim proizvodima na temelju jamstva Unije u okviru EFSU-a.
(185)Radi pojednostavnjenja i usklađivanja zahtjeva u pogledu kontrole i revizije te radi povećanja transparentnosti financijskih instrumenata koje provode EIB i druge međunarodne financijske institucije potrebno je izmijeniti odredbe o upravljanju i kontroli za financijske instrumente kako bi se olakšao jamstveni postupak.
(186)Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati provedbene ovlasti u pogledu modela za izvješća o kontroli i godišnjih revizorskih izvješća kako je definirano u članku 40. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
(187)Kako bi se osigurala usklađenost s tretmanom financijskih ispravaka tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013., potrebno je pojasniti da bi u slučaju financijskih instrumenata trebalo omogućiti da se pojedinačne nepravilnosti zamijene regularnim rashodima u okviru iste operacije tako da povezani financijski ispravak za posljedicu nema neto gubitak za operaciju financijskog instrumenta.
(188)Radi poticanja privatnih ulagača na zajedničko ulaganje u projekte javnih politika trebalo bi uvesti pojam različitog tretmana ulagača, čime se pod posebnim uvjetima omogućuje da ESI fondovi zauzmu podređeni položaj u odnosu na privatnog ulagača i EIB-ove financijske proizvode na temelju jamstva EU-a u okviru EFSU-a. Istovremeno bi trebalo utvrditi uvjete primjene tog različitog tretmana u provedbi ESI fondova.
(189)S obzirom na dugotrajno razdoblje niskih kamatnih stopa i kako bi se izbjeglo neopravdano kažnjavanje tijela koja provode financijske instrumente, potrebno je, uz aktivno i pažljivo upravljanje riznicom, omogućiti financiranje negativne kamate nastale kao posljedica ulaganja ESI fondova u skladu s člankom 43. Uredbe o zajedničkim odredbama iz sredstava vraćenih u financijski instrument.
(190)Kako bi se zahtjevi u pogledu izvješćivanja uskladili s novim člankom 43.a u pogledu različitog tretmana ulagača i kako bi se izbjeglo udvostručavanje između „vrijednosti ulaganja” u članku 46. stavku 2. točki (h) i „vlasničkih ulaganja” u članku 46. stavku 2. točki (i), potrebno je ažurirati članak 46. Uredbe o zajedničkim odredbama.
(191)Kako bi se olakšala provedba ESI fondova, potrebno je omogućiti državama članicama izravnu dodjelu za aktivnosti tehničke pomoći koje provodi EIB/EIF, druge međunarodne financijske institucije i banke ili financijske institucije u javnom vlasništvu.
(192)Radi olakšavanja provedbe operacija kojima se ostvaruje prihod smanjenje stope sufinanciranja trebalo bi se dopustiti u bilo kojem trenutku provedbe programa te bi trebalo omogućiti uspostavu fiksnih postotaka neto prihoda na nacionalnoj razini.
(193)Zbog kasnog donošenja Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i činjenice da su razine intenziteta potpore utvrđene tom Uredbom potrebno je utvrditi određene iznimke za EFPR u pogledu operacija kojima se ostvaruje prihod.
(194)Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za korisnike, trebalo bi povećati prag na temelju kojeg su određene operacije izuzete od izračunavanja i uzimanja u obzir ostvarenog prihoda tijekom njihove provedbe.
(195)Kako bi se pospješila sinergija između ESI fondova i drugih instrumenata Unije, nastali rashodi mogu se nadoknaditi iz različitih ESI fondova i instrumenata Unije na temelju unaprijed dogovorenog udjela.
(196)Radi promicanja korištenja jednokratnih iznosa te zbog činjenice da se jednokratni iznosi moraju temeljiti na pravednoj i nepristranoj metodi izračuna koja se može provjeriti i kojom bi se trebalo osigurati dobro financijsko upravljanje trebalo bi ukloniti primjenjive gornje granice za njihovu uporabu.
(197)U cilju smanjenja administrativnog opterećenja korisnikâ povezanog s provedbom projekata trebalo bi uvesti novi oblik pojednostavnjene mogućnosti financiranja za financiranje na temelju drugih uvjeta osim troškova operacija.
(198)Uzimajući u obzir činjenicu da se u skladu s člankom 71. Uredbe (EU) br. 1303/2013 obveza osiguravanja trajnosti operacija ulaganja primjenjuje od zadnjeg plaćanja korisniku te da se, ako ulaganje uključuje zakup novih strojeva i opreme, zadnje plaćanje provodi na kraju ugovornog razdoblja, ta se obveza ne bi trebala primjenjivati na takvu vrstu ulaganja.
(199)Kako bi se osigurala široka primjena pojednostavnjenih mogućnosti financiranja, trebalo bi uvesti obveznu upotrebu standardnih ljestvica jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili fiksnih stopa za operacije ispod određenog praga za EFRR i ESF. Istovremeno bi trebalo uvesti upotrebu nacrta proračuna kao dodatne metodologije određivanja pojednostavnjenog financiranja.
(200)Kako bi se olakšala ranija i ciljanija primjena pojednostavnjenih mogućnosti financiranja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlaštenje za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu definicije standardnih ljestvica jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope, pravedne i nepristrane metode koja se može provjeriti i kojom se one mogu utvrditi te financiranja na temelju ispunjavanja uvjeta povezanih s postizanjem napretka u provedbi ili ostvarivanjem ciljeva programa, a ne na temelju troškova. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Naime, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće sve dokumente zaprimaju istovremeno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci imaju sustavan pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom delegiranih akata.
(201)Radi smanjenja administrativnog opterećenja trebalo bi povećati upotrebu fiksnih stopa koje države članice određuju bez posebne metodologije. Trebalo bi stoga uvesti dvije dodatne fiksne stope; jednu za izračunavanje izravnih troškova osoblja i drugu za izračunavanje preostalih prihvatljivih troškova koji se temelje na troškovima osoblja. Nadalje, trebalo bi dodatno pojasniti metode izračunavanja troškova osoblja.
(202)Radi poboljšanja učinkovitosti i učinka operacija trebalo bi olakšati provedbu operacija na nacionalnoj razini ili operacija koje obuhvaćaju različita programska područja te povećati mogućnost rashoda izvan Unije za određena ulaganja.
(203)Kako bi se potaknulo države članice na angažiranje neovisnih stručnjaka za ocjenjivanje velikih projekata, trebalo bi omogućiti prijavu rashoda povezanih s velikim projektom Komisiji prije pozitivne ocjene neovisnog stručnjaka nakon što se Komisija obavijesti o dostavljanju relevantnih informacija neovisnom stručnjaku.
(204)Radi promicanja upotrebe zajedničkih akcijskih planova kojima će se smanjiti administrativno opterećenje korisnika potrebno je smanjiti regulativne zahtjeve povezane s uspostavom zajedničkog akcijskog plana.
(205)Kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje korisnika, pravila o informiranju i komunikaciji trebala bi biti u skladu s načelom proporcionalnosti. Stoga je važno pojasniti područje primjene pravila o informiranju i komunikaciji.
(206)Radi smanjivanja administrativnog opterećenja i osiguravanja učinkovite upotrebe tehničke pomoći među fondovima i kategorijama regija trebalo bi povećati fleksibilnost u izračunavanju i praćenju odgovarajućih ograničenja primjenjivih na tehničku pomoć država članica.
(207)Radi pojednostavnjenja provedbenih struktura trebalo bi pojasniti da je mogućnost da upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje i tijelo za reviziju budu dio istog javnog tijela dostupna i za programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.
(208)Trebalo bi detaljnije definirati odgovornosti upravljačkih tijela povezane s provjerom rashoda koji se odnose na upotrebu pojednostavnjene mogućnosti financiranja.
(209)Kako bi se osiguralo da korisnici u potpunosti iskorištavaju mogućnosti pojednostavnjenja koje se u provedbi ESI fondova i Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) pružaju e-upravljanjem, posebno radi olakšavanja potpunog elektroničkog upravljanja dokumentima, potrebno je pojasniti da papirnati trag nije potreban ako su ispunjeni određeni uvjeti.
(210)Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema operacijama koje će se podupirati na temelju ove Uredbe, potrebno je utvrditi datum primjene određenih izmjena Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.
(211)Kako bi se određenim ciljnim skupinama olakšao pristup ESF-u, prikupljanje podataka za određene pokazatelje trebalo bi se temeljiti na reprezentativnim uzorcima i provoditi dvaput u programskom razdoblju.
(212)Kako bi se osigurala pravna sigurnost te usklađena i nediskriminirajuća provedba potpore mladim poljoprivrednicima, potrebno je osigurati da u kontekstu ruralnog razvoja „datum uspostavljanja” iz relevantnih pravila odgovara datumu početka postupka uspostavljanja s pomoću djelovanja koje provodi podnositelj prijave te da se zahtjev za potporu podnese u roku od 24 mjeseca od tog datuma. Nadalje, iskustvo iz pregovora o programima pokazalo je da bi trebalo pojasniti pravila za zajedničko uspostavljanje gospodarstava mladih poljoprivrednika i pragove za pristup potpori iz članka 19. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1305/2013 te da bi trebalo pojednostavniti odredbe o trajanju poslovnog plana.
(213)Da bi bili dovoljno privlačni privatnom sektoru, od ključne je važnosti da se financijski instrumenti fleksibilno oblikuju i provode. Međutim, iskustvo je pokazalo da se određenim pravilima prihvatljivosti koja se odnose na mjeru ograničava upotreba financijskih instrumenata u programima ruralnog razvoja te mogućnost da upravitelji fondova financijske instrumente upotrebljavaju fleksibilno. Stoga je primjereno predvidjeti da se određena pravila prihvatljivosti koja se odnose na mjeru ne primjenjuju na financijske instrumente. Iz istog razloga primjereno je predvidjeti i pružanje početne potpore mladim poljoprivrednicima u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1305/2013 u obliku financijskih instrumenata. S obzirom na te izmjene trebalo bi predvidjeti da se, ako se potpora za ulaganja u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1305/2013 dodjeljuje u obliku financijskih instrumenata, ulaganjem mora pridonijeti ostvarenju jednog prioriteta Unije za ruralni razvoj ili više njih.
(214)Poljoprivrednici su danas zbog promjena na tržištu izloženi sve većim gospodarskim rizicima. Međutim, ti gospodarski rizici ne utječu jednako na sve poljoprivredne sektore. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost da u valjano opravdanim slučajevima pomognu poljoprivrednicima s pomoću sredstava za stabilizaciju prihoda za pojedini sektor, posebno za sektore suočene sa znatnim padom prihoda, čime bi se ostvario znatan ekonomski učinak za određeno ruralno područje, pod uvjetom da se poštuju međunarodne obveze Unije. Nadalje, radi praćenja rashoda povezanih s tim novim sredstvom trebalo bi prilagoditi sadržaj financijskog plana programa. Osim toga, posebni zahtjevi u pogledu izvješćivanja za mjeru upravljanja rizikom u 2018. iz članka 36. stavka 5. Uredbe (EU) br. 1305/2013 već su obuhvaćeni izvješćem Europskog parlamenta i Vijeća o nadzoru i evaluaciji ZPP-a iz članka 110. stavka 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Stoga bi članak 36. stavak 5. drugi podstavak trebalo izbrisati.
(215)Kad je riječ o uzajamnim fondovima, čini se da se zabranom uplaćivanja bilo kakvog početnog dioničkog kapitala iz javnih sredstava, utvrđenom u članku 38. stavku 3. i članku 39. stavku 4. Uredbe (EU) br. 1305/2013 sprečava učinkovito funkcioniranje tih fondova. Stoga bi tu zabranu trebalo izbrisati.
(216)Potpore za ulaganja za obnovu proizvodnog potencijala nakon elementarnih nepogoda i katastrofalnih događaja iz članka 18. stavka 1. točke (b) i članka 24. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 1305/2013 obično se dodjeljuju svim podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju uvjete. Države članice stoga ne bi trebale imati obvezu utvrđivanja kriterija za odabir za operacije obnove. Nadalje, u valjano opravdanim slučajevima, kad zbog naravi operacija nije moguće utvrditi kriterije za odabir, trebalo bi dopustiti državama članicama da utvrde alternativne metode odabira.
(217)Člankom 59. Uredbe (EU) br. 1305/2013 utvrđuju se maksimalne stope doprinosa EPFRR-a. Kako bi se ublažio pritisak na nacionalni proračun nekih država članica i ubrzala prijeko potrebna ulaganja u Cipru, maksimalna stopa doprinosa od 100 % iz članka 59. stavka 4. točke (f) trebala bi se produljiti do zaključenja programa. Osim toga, u članku 59. stavku 4. trebalo bi navesti upućivanje na posebnu stopu doprinosa uvrštenu u Uredbu (EU) br. 1303/2013 za novi financijski instrument iz članka 38. stavka 1. točke (c) te Uredbe.
(218)U skladu s člankom 60. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013, u slučaju kriznih mjera koje se provode zbog elementarnih nepogoda, prihvatljivost rashoda povezanih s izmjenama programa može se početi primjenjivati od dana pojave elementarne nepogode. Ta mogućnost da prihvatljivi rashodi nastanu prije podnošenja izmjene programa trebala bi se proširiti na druge okolnosti, kao što su katastrofalni događaji ili znatne i nagle promjene u društveno-gospodarskim uvjetima države članice ili regije, uključujući nagle i znatne demografske promjene koje proizlaze iz migracija ili prihvata izbjeglica.
(219)U skladu s člankom 60. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1305/2013 kad je riječ o ulaganjima u poljoprivrednom sektoru, prihvatljivi su samo rashodi nastali nakon podnošenja zahtjeva. Države članice trebale bi imati mogućnost da u svojim programima predvide da su, ako je ulaganje povezano s kriznim mjerama koje se provode zbog elementarnih nepogoda, katastrofalnih događaja ili nepovoljnih klimatskih prilika ili znatnih i naglih promjena u društveno-gospodarskim uvjetima države članice ili regije, rashodi nastali nakon nastupanja tih događaja prihvatljivi.
(220)Kako bi se povećala upotreba pojednostavnjenih mogućnosti financiranja iz članka 67. stavka 1. točaka (b) do (d) Uredbe (EU) br. 1303/2013, potrebno je ograničiti posebna pravila EPFRR-a utvrđena člankom 62. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1305/2013 na potpore dodijeljene u skladu s člankom 21. stavkom 1. točkama (a) i (b) povezane s izgubljenim prihodima i troškovima održavanja, te člancima 28. do 31., 33. i 34. Uredbe (EU) br. 1305/2013.
(221)Člankom 74. Uredbe (EU) br. 1305/2013 zahtijeva se od država članica da se s Odborom za praćenje programa ruralnog razvoja savjetuju o kriterijima odabira u roku od četiri mjeseca od odobrenja programa. Time se države članice neizravno obvezuje na utvrđivanje svih kriterija odabira do tog datuma, čak i za pozive za podnošenje zahtjeva koji će se pokrenuti naknadno. Kako bi se smanjilo nepotrebno administrativno opterećenje i osiguralo da se financijska sredstva koriste na najbolji mogući način, državama članicama trebalo bi omogućiti da utvrde kriterije odabira te zatraže mišljenje Odbora za praćenje u bilo kojem trenutku prije objave poziva za podnošenje zahtjeva.
(222)Financijska disciplina upotrebljava se kako bi se osigurala usklađenost proračuna za Europski fond za jamstva u poljoprivredi s odgovarajućim godišnjim gornjim granicama i uspostavila pričuva za krize u poljoprivrednom sektoru. Zbog tehničke prirode utvrđivanja stope prilagodbe i njezine povezanosti s Komisijinim procjenama rashoda iz godišnjeg nacrta proračuna trebalo bi pojednostaviti postupak za utvrđivanje stope prilagodbe ovlašćivanjem Komisije za njezino donošenje u skladu sa savjetodavnim postupkom. Novom Financijskom uredbom ne utvrđuje se populacija korisnika prihvatljivih za nadoknadu financijske discipline. Ovu bi Uredbu tome trebalo prilagoditi, a istodobno zadržati sadašnju definiciju prihvatljivih korisnika.
(223)Radi usklađivanja pravilâ o automatskom opozivu iz članka 87. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i članka 38. Uredbe (EU) br. 1306/2013 trebalo bi prilagoditi datum do kojeg države članice Komisiji moraju dostaviti informacije o izuzeću od opoziva iz članka 38. stavka 3.
(224)Kako bi se osigurala pravna jasnoća u pogledu postupanja s povratima koji proizlaze iz privremenih smanjenja u skladu s člankom 41. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013, ona bi se trebala uključiti u popis izvora namjenskih prihoda iz članka 43. te Uredbe.
(225)Iskustvo je pokazalo da je pravilo prvi put uvedeno Uredbom (EU) br. 1290/2005 o ravnopravnoj podjeli rizika između proračuna i država članica u pogledu neizvršavanja povrata iznosâ zbog nepravilnosti kad ti iznosi nisu vraćeni u razumnom roku (tzv. pravilo 50/50), dobro funkcioniralo u zaštiti proračuna. Međutim, takav sustav podrazumijeva snažno administrativno i knjigovodstveno opterećenje za Europsku komisiju i države članice. Stoga se smatra primjerenim da se taj pristup dodatno izmijeni i da se povezani iznosi u cijelosti naplate dotičnim državama članicama nakon isteka povezanih rokova te da im se s druge strane omogući da u svojim nacionalnim proračunima zadrže iznose za koje je izvršen naknadni povrat na kraju povezanih postupaka povrata.
(226)Kako bi se osiguralo da se u odbijanju ili povratu plaćanja na koje je utjecala neusklađenost s pravilima o javnoj nabavi odražava ozbiljnost takve neusklađenosti i poštuje načelo proporcionalnosti, takvo odbijanje ili povrat trebalo bi ograničiti na razine koje je Komisija utvrdila za financijske ispravke koji se primjenjuju na rashode u okviru podijeljenog izvršenja za neusklađenost s takvim pravilima. Nadalje, primjereno je pojasniti da takve neusklađenosti utječu samo na zakonitost i pravilnost transakcija do razine dijela potpore koja se ne isplaćuje ili se povlači.
(227)Do sada stečeno iskustvo pokazuje da provedba triju kriterija za utvrđivanje aktivnog poljoprivrednika, navedenih u članku 9. stavku 2. trećem podstavku Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, izaziva poteškoće u mnogim državama članicama. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje povezano s provedbom tih triju kriterija, države članice trebale bi imati mogućnost staviti na raspolaganje samo jedan ili dva kriterija. Iskustvo je nadalje pokazalo da su u nekim državama članicama ukupni administrativni troškovi provedbe klauzule o aktivnom poljoprivredniku veći od dobiti ostvarene isključivanjem iz programa izravne potpore vrlo malog broja neaktivnih korisnika. Kako bi se državama članicama omogućilo rješavanje takvih situacija u godinama podnošenja zahtjeva koje slijede, primjena članka 9. za njih bi u cijelosti trebala postati neobvezna.
(228)Iskustvo stečeno u prvoj godini provedbe Uredbe (EU) br. 1307/2013 pokazalo je da određene države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini nisu iskoristile cjelokupni iznos sredstava raspoloživih u okviru gornjih granica proračuna utvrđenih u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 2015/1089. Države članice koje primjenjuju program osnovnih plaćanja već imaju, u okviru određenih ograničenja, mogućnost raspodjele prava na plaćanja za veću vrijednost od iznosa raspoloživog za program osnovnih plaćanja kako bi se osiguralo učinkovitije korištenje sredstava. Državama članicama koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini trebalo bi, u okviru istih zajedničkih ograničenja i ne dovodeći u pitanje poštovanje neto gornjih granica za izravna plaćanja, dopustiti i izračun potrebnog iznosa za koji bi se njihov program jedinstvenih plaćanja po površini mogao povećati.
(229)Kako bi se osigurao maksimalan doseg plaćanja za mlade poljoprivrednike na temelju Uredbe (EU) br. 1307/2013, primjereno je da države članice ograniče broj prava na plaćanje ili prihvatljivih hektara, ali samo u slučajevima u kojima to ograničenje služi kako bi se osiguralo poštovanje relevantnih odredbi o financiranju plaćanja za mlade poljoprivrednike.
(230)U skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1307/2013 države članice mogu pod određenim uvjetima dodijeliti proizvodno vezanu potporu poljoprivrednicima u određenim poljoprivrednim sektorima ili vrstama poljoprivrednih djelatnosti u mjeri potrebnoj da se potakne održavanje trenutačnih razina proizvodnje u predmetnim sektorima ili regijama. Kako bi se izbjegla obveza održavanja razine proizvodnje kada to nije primjereno zbog strukturnih tržišnih neravnoteža, Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje delegiranih akata kojima bi se omogućio nastavak isplate dobrovoljne proizvodno vezane potpore do 2020. na temelju jedinica proizvodnje za koje je takva potpora dodijeljena u prethodnom referentnom razdoblju. U kontekstu sadašnje krize tim privremenim odstupanjem dugoročno se želi ostvariti cilj dobrovoljne proizvodno vezane potpore, a to je održavanje razine proizvodnje u predmetnim područjima.
(231)Čini se da je jedna od glavnih prepreka osnivanju organizacija proizvođača, uglavnom u državama članicama koje zaostaju u pogledu stupnja organizacije, nedostatak uzajamnog povjerenja i prethodnog iskustva. U tom kontekstu ta bi se prepreka mogla ukloniti s pomoću mentorstva u okviru kojeg bi organizacije proizvođača koje dobro funkcioniraju služile kao primjer drugim organizacijama proizvođača, skupinama proizvođača ili pojedinačnim proizvođačima voća i povrća, te bi to mentorstvo trebalo uvrstiti među ciljeve organizacija proizvođača u sektoru voća i povrća.
(232)Osim povlačenja za besplatnu distribuciju primjereno je u okviru operativnih programa postojećih organizacija proizvođača odobriti i potpuno financiranje Unije za aktivnosti mentorstva kojima se proizvođači žele potaknuti na osnivanje organizacija koje ispunjavaju kriterije za priznavanje.
(233)Trebalo bi proširiti mjere za sprečavanje kriza i upravljanje njima kako bi se obuhvatilo ponovno punjenje uzajamnih fondova koji bi kao novi instrumenti mogli pomoći u borbi protiv krize.
(234)U državama članicama u kojima je organizacija proizvodnje u sektoru voća i povrća slaba trebalo bi dopustiti dodjelu dodatnih nacionalnih financijskih doprinosa.
(235)Kako bi se osigurala učinkovita, ciljana i održiva potpora organizacija proizvođača i njihovih udruženja u sektoru voća i povrća, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje određenih akata u pogledu popisa država članica koje mogu dodijeliti nacionalnu financijsku pomoć proizvođačkim organizacijama.
(236)Radi pojednostavnjivanja postojećeg postupka, prvo u pogledu ovlašćivanja država članica za dodjelu dodatne nacionalne financijske pomoći proizvođačkim organizacijama u regijama Unije u kojima je stupanj organizacije posebno nizak, a zatim u pogledu nadoknade dijela nacionalne financijske pomoći ako su daljnji uvjeti ispunjeni, mogao bi se uspostaviti novi sustav. Države članice u kojima je stopa organizacije posebno niska i u kojima je iznosila ispod 20 % na nacionalnoj razini u 2013. mogle bi dodijeliti dodatni postotak vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište kao nacionalnu potporu, a rezultat toga bio bi sličan trenutačnom sustavu prethodnog odobrenja i naknadne nadoknade Unije. Kako bi popis država članica koje mogu odobriti dodatnu nacionalnu pomoć bio ažuriran, Komisija bi ga trebala redovito revidirati.
(237)Iskustvo stečeno primjenom članka 188. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća dokazalo je da je potreba za donošenjem provedbenih akata za upravljanje jednostavnim, matematičkim postupcima povezanima s načinom na koji se dodjeljuju kvote složena i zahtijeva velike resurse, a s takvim pristupom ne povezuju se nikakve posebne prednosti. Komisija zapravo nema diskrecijsko pravo u tom kontekstu s obzirom na to da je povezana formula već utvrđena odredbama iz članka 7. stavka 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1301/2006. Kako bi se smanjilo povezano administrativno opterećenje i pojednostavnio postupak, trebalo bi propisati da rezultate raspodjele uvoznih carinskih kvota Komisija objavljuje s pomoću odgovarajuće internetske obavijesti. Nadalje, trebalo bi unijeti posebnu odredbu kojom se predviđa da bi države članice trebale izdavati dozvole tek nakon što Komisija objavi rezultate raspodjele.
(238)EGF bi nakon 31. prosinca 2017. i dalje trebao privremeno pružati potporu mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te koji borave u regijama koje su prihvatljive u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, s obzirom na to da su te regije nerazmjerno pogođene znatnim otpuštanjima.
(239)Kako bi se povećala učinkovitost intervencije, u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) može se utvrditi mehanizam ili mehanizmi za mješovito financiranje. Takvim mehanizmima za mješovito financiranje trebale bi se financirati operacije mješovitog financiranja, a to su djelovanja kojima se kombiniraju oblici bespovratne potpore i/ili financijski instrumenti iz proračuna Unije, uključujući kombiniranje vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata CEF-a te financiranja institucija za razvoj ili drugih financijskih institucija iz grupe EIB (uključujući financiranje EIB-a u okviru EFSU-a) i ulagača.
(240)Cilj mehanizma za mješovito financiranje u okviru CEF-a trebao bi biti povećanje multiplikacijskog učinka potrošnje Unije privlačenjem dodatnih sredstava od privatnih ulagača. Osim toga, njime bi se trebalo osigurati da djelovanja koja se podupiru postanu ekonomski i financijski održiva.
(241)Radi potpore provedbi projekata s najvećom dodanom vrijednosti za transeuropsku prometnu mrežu u pogledu koridora osnovne mreže, prekograničnih projekata i projekata na drugim dijelovima osnovne mreže potrebno je omogućiti fleksibilnost u uporabi višegodišnjeg programa rada, čime bi se doseglo do 95 % financijskih proračunskih sredstava iz Uredbe (EU) br. 1316/2013.
(242)Trenutačno se za potporu djelovanja u području infrastruktura digitalnih usluga mogu koristiti samo bespovratna sredstva i nabava. Kako bi se osigurala najveća moguća učinkovitost, za potporu tih djelovanja na raspolaganje bi se trebali staviti i financijski instrumenti.
(243)Intervencija u području infrastruktura digitalnih usluga trebala bi se temeljiti na jednostavnim i fleksibilnim načelima kako bi se Uniji omogućio odgovor na nove političke prioritete i povezane potrebe financiranja. Naime, za postizanje ciljeva intervencije u određenom području može biti potrebno financiranje „posredničkih usluga” kojima se jedna nacionalna infrastruktura ili više njih povezuje s platformom (platformama) osnovnih usluga, kao što su elementi određene infrastrukture digitalnih usluga: računalstvo, pohranjivanje podataka i upravljanje njima, povezivost.
(244)Kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje za upravljačka tijela koje bi moglo ometati učinkovitu provedbu FEAD-a, primjereno je pojednostavniti i olakšati postupak za izmjenu elemenata operativnih programa koji nisu ključni.
(245)Radi daljnjeg pojednostavnjenja upotrebe FEAD-a primjereno je utvrditi dodatne odredbe u pogledu prihvatljivosti rashoda, posebno u pogledu upotrebe standardnih ljestvica jediničnih troškova, jednokratnih iznosa i fiksnih stopa.
(246)Kako bi se izbjeglo nepravedno postupanje prema partnerskim organizacijama, nepravilnosti koje se samo mogu pripisati tijelu zaduženom za nabavu pomoći ne bi smjele utjecati na prihvatljivost rashoda partnerskih organizacija.
(247)Kako bi se osigurala pravna sigurnost u operacijama koje podupire FEAD, primjereno je pojasniti definiciju „pravila prihvatljivosti”.
(248)Radi pojednostavnjenja provedbe FEAD-a i izbjegavanja pravne nesigurnosti trebalo bi pojasniti određene odgovornosti država članica u pogledu upravljanja i kontrole.
(249)Radi pojednostavnjenja provedbe ESI fondova i FEAD-a te izbjegavanja pravne nesigurnosti trebalo bi pojasniti određene odgovornosti država članica u pogledu upravljanja i kontrole.
(250)Uredbom (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća predviđa se mogućnost podjele proračunskih obveza na godišnje obroke samo u slučaju odobravanja višegodišnjih programa za iskorjenjivanje, kontrolu i nadzor bolesti životinja i zoonoza, za programe istraživanja o prisutnosti štetnih organizama i za programe za kontrolu štetnih organizama u najudaljenijim regijama Unije. Radi pojednostavnjenja i kako bi se smanjilo administrativno opterećenje tu bi mogućnost trebalo proširiti na druge mjere predviđene Uredbom (EU) br. 652/2014.
(251)Okvir potpore za nadzor i praćenje u svemiru (SST) uspostavljen Odlukom br. 541/2014/EU financira se iz proračunâ triju programa koje financira Unija, a to su program Copernicus, uspostavljen Uredbom (EU) br. 377/2014, programi za satelitsku navigaciju uspostavljeni Uredbom (EU) br. 1285/2013 i Posebni program za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020., uspostavljen Odlukom Vijeća 2013/743/EU. Kao posljedica toga na Okvir potpore za SST primjenjivale su se tri skupine primjenjivih pravila. To je uzrokovalo neoptimalnu provedbu okvira i nerazmjerno administrativno opterećenje Komisije i korisnika. Iako se ciljevi i opseg svakog od triju programa financiranja moraju poštovati, radi pojednostavnjenja provedbe Okvira potpore za SST u budućnosti bi za dodjelu bespovratnih sredstava i upravljanje njima u okviru Okvira potpore za SST trebalo primjenjivati samo jedan skup pravila.
(252)Ovu bi Uredbu trebalo revidirati samo kada je to potrebno, a najkasnije dvije godine prije kraja svakog višegodišnjeg financijskog okvira. Prečeste revizije stvaraju nerazmjerne troškove prilagodbe administrativnih struktura i postupaka novim pravilima. Nadalje, može biti premalo vremena za izvođenje valjanih zaključaka iz primjene pravila na snazi.
(253)Trebalo bi utvrditi prijelazne odredbe. Kako se ne bi ometala primjena odgovarajućih sektorskih pravila koja se mogu odnositi na odluke o bespovratnim sredstvima, primjereno je navesti da se odluke o bespovratnim sredstvima još uvijek mogu donositi u skladu s njihovim temeljnim aktom. Kako bi se osigurao prijelaz s pomoću novog mehanizma za donošenje odluka o odobrenju korištenja jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa, primjereno je omogućiti odgovornom dužnosniku za ovjeravanje da izmijeni relevantne postojeće odluke.
DONIJELI SU OVU UREDBU:
DIO PRVI
FINANCIJSKA UREDBA
GLAVA I.
PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za donošenje i izvršenje općeg proračuna Europske unije i Euratoma te za financijsko izvještavanje i reviziju računa.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1.„podnositelj zahtjeva” znači fizička osoba ili subjekt sa ili bez pravne osobnosti koji je podnio zahtjev u postupku dodjele bespovratnih sredstava ili u natječaju za nagrade;
2.„dokumentacija zahtjeva” znači ponuda, zahtjev za sudjelovanje, zahtjev za bespovratna sredstva ili zahtjev u okviru natječaja za nagradu;
3.„postupak dodjele” znači postupak nabave, postupak dodjele bespovratnih sredstava, natječaj za nagrade ili postupak za odabir stručnjaka ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c);
4.„temeljni akt” znači pravni akt koji daje pravnu osnovu za djelovanje i izvršenje odgovarajućih rashoda unesenih u proračun ili izvršavanje proračunskog jamstva ili financijske pomoći potpomognutih iz proračuna.
Temeljni akt može biti u obliku:
(a)uredbe, direktive ili odluke u smislu članka 288. UFEU-a, pri provedbi Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu); ili
(b)u jednom od oblika navedenih u članku 28. stavku 1., članku 31. stavku 2., članku 33., članku 42. stavku 4. i članku 43. stavku 1 UEU-a, pri provedbi glave V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).
Preporuke i mišljenja nisu temeljni akti.
5.„korisnik” znači fizička ili pravna osoba sa ili bez pravne osobnosti s kojom je potpisan sporazum o bespovratnim sredstvima;
6.„operacije mješovitog financiranja” znači djelovanje koje se provodi u okviru mehanizma za mješovito financiranje u kojem se kombiniraju bespovratni oblici potpore i/ili financijski instrumenti iz proračuna EU-a i financijski instrumenti razvojnih ili drugih javnih financijskih institucija te komercijalnih financijskih institucija i ulagatelja. Djelovanja s mješovitim financiranjem mogu obuhvaćati pripremno djelovanje koje može dovesti do ulaganja od strane financijskih institucija;
7.„mehanizam za mješovito financiranje” znači mehanizam uspostavljen kao okvir za suradnju između Komisije i razvojnih ili drugih javnih financijskih institucija te komercijalnih financijskih institucija i ulagatelja u cilju postizanja određenih prioritetnih ciljeva i politika Unije primjenom mješovitog financiranja i drugih pojedinačnih djelovanja;
8.„proračunska obveza” znači postupak kojim odgovorni dužnosnik za ovjeravanje rezervira odobrena sredstava u proračunu za buduća plaćanja.
9.„proračunsko jamstvo” znači pravna obveza Unije kojom se podupire program djelovanja preuzimanjem financijske obveze za proračun Unije u slučaju da se za vrijeme provedbe programa dogodi određeni događaj;
10.„ugovori u vezi s nekretninama” znači ugovor koji obuhvaća kupoprodaju, dugoročni zakup, plodouživanje, leasing, najam ili najam s pravom kupnje, sa ili bez opcije otkupa, zemljišta, zgrada ili druge nepokretne imovine. Takvim su ugovorom obuhvaćene postojeće zgrade i zgrade prije dovršetka pod uvjetom da je natjecatelj za zgradu ishodio valjanu građevinsku dozvolu, osim ako je zgrada projektirana u skladu sa specifikacijama javnog naručitelja;
11.„natjecatelj” znači gospodarski subjekt koji traži poziv ili je pozvan na sudjelovanje u ograničenom postupku, natjecateljskom postupku uz pregovore, natjecateljskom dijalogu, partnerstvu za inovacije, projektnom natječaju ili pregovaračkom postupku;
12.„središnje tijelo za nabavu” znači javni naručitelj koji obavlja aktivnosti središnje nabave te, prema potrebi, pomoćne aktivnosti nabave;
13.„provjera” znači provjera određenih aspekata prihoda ili rashoda.
14.„ugovor o koncesiji” znači naplatni ugovor sklopljen u pisanom obliku između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja u smislu članaka 168. i 172. radi povjeravanja izvođenja radova ili pružanja usluga te upravljanja uslugama gospodarskom subjektu („koncesija”). Naknada se sastoji isključivo od prava na iskorištavanje radova ili usluga ili od tog prava i plaćanja. Dodjela ugovora o koncesiji uključuje prijenos na koncesionara operativnog rizika pri iskorištavanju tih radova ili usluga koji obuhvaća rizik potražnje ili rizik ponude ili oboje. Smatra se da koncesionar preuzima operativni rizik ako u normalnim uvjetima poslovanja nije zajamčen povrat ulaganja ili troškova nastalih pri izvođenju predmetnih radova ili pružanju predmetnih usluga;
15.„potencijalna obveza” je potencijalna financijska obveza koja može nastati ovisno o ishodu nekog budućeg događaja;
16.„ugovor” znači ugovor o javnoj nabavi ili ugovor o koncesiji;
17.„ugovaratelj” znači gospodarski subjekt s kojim je sklopljen ugovor o nabavi;
18.„kontrola” znači svaka mjera poduzeta u svrhu pružanja razumnog jamstva u pogledu djelotvornosti, učinkovitosti i ekonomičnosti poslovanja, pouzdanosti izvješćivanja, zaštite imovine i podataka, sprječavanja, otkrivanja i ispravljanja prijevara i nepravilnosti i njihova praćenja, te odgovarajućeg upravljanja rizicima u vezi sa zakonitošću i pravilnošću odnosnih transakcija, uzimajući u obzir višegodišnju narav programa kao i narav predmetnih plaćanja. Kontrole mogu uključivati razne provjere te provedbu politika i postupaka za postizanje ciljeva opisanih u prvoj rečenici;
19.„sporazum o doprinosu” znači sporazum sklopljen sa subjektima i osobama u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) podtočkama ii. do viii.;
20.„druga stranka” jest stranka kojoj se odobrava proračunsko jamstvo Unije;
21.„krizne situacije” podrazumijevaju situacije neposredne ili izravne opasnosti koje mogu eskalirati u oružani sukob ili destabilizirati zemlju. Kriznim situacijama smatraju se i situacije prouzročene prirodnim katastrofama, krizama koje uzrokuje čovjek, kao što su ratovi i drugi sukobi, ili izvanrednim okolnostima usporedivih učinaka povezanima, među ostalim, s klimatskim promjenama, degradacijom okoliša, ograničenim pristupom energiji i prirodnim resursima ili ekstremnim siromaštvom.
22.„dinamički sustav nabave” znači potpuno elektronički postupak za uobičajene nabave;
23.„gospodarski subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba, uključujući javni subjekt, ili skupina takvih osoba, koja nudi nabavu robe, izvođenje radova ili pružanje usluga ili nepokretnu imovinu;
24.„vlasničko ulaganje” znači pribavljanje kapitala poduzeću izravnim ili neizravnim ulaganjem radi stjecanja potpunog ili djelomičnog vlasništva nad tim poduzećem, pri čemu ulagatelj može preuzeti dio upravljačke kontrole nad poduzećem i imati pravo na udio u dobiti poduzeća;
25.„konačna upravna odluka” znači odluka upravnoga tijela koja ima konačni i obvezujući učinak u skladu s mjerodavnim pravom;
26.„financijska imovina” jest svaka imovina koja je novac, vlasnički instrument drugog subjekta ili ugovorno pravo na primitak novca ili druge financijske imovine od drugog subjekta;
27.„financijski instrumenti” znači mjere financijske potpore Unije koja se pruža iz proračuna kako bi se postigao jedan ili više određenih ciljeva politike Unije. Ti instrumenti mogu biti u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, zajmova ili jamstava ili drugih instrumenata za podjelu rizika i prema potrebi se mogu kombinirati s drugim vrstama financijske potpore, sa sredstvima u okviru podijeljenog izvršenja ili sa sredstvima iz ERF-a
28.„financijska obveza” jest obveza koja predstavlja ugovornu obvezu isporuke novca ili druge financijske imovine drugom subjektu;
29.„okvirni ugovor” znači ugovor o javnoj nabavi sklopljen između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja, čija je svrha utvrditi uvjete koji se primjenjuju na posebne ugovore koji se na njemu temelje, a koji se trebaju dodijeliti tijekom određenog razdoblja, osobito u pogledu cijene i, prema potrebi, predviđene količine.
30.„jamstvo” znači pisana obveza preuzimanja odgovornosti za cijeli ili dio duga ili obveze treće osobe ili za uspješno ispunjavanje obveza od strane te treće osobe, ako nastupi događaj koji aktivira to jamstvo, kao što je neplaćanje zajma;
31.„jamstvo na poziv” znači jamstvo koje izdavatelj jamstva mora ispuniti na poziv druge strane bez obzira na moguće nedostatke pri izvršivosti odnosne obveze;
32.„pravna obveza” znači radnja kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje preuzima ili uspostavlja obvezu koja rezultira naknadnim plaćanjem ili plaćanjima te priznavanjem rashoda na teret proračuna. Za potrebe dijela I. glave V., uz iznimku članka 134., „pravna obveza” obuhvaća okvirne ugovore i financijske sporazume o okvirnom partnerstvu;
33.„učinak poluge” znači iznos financiranja prihvatljivim krajnjim primateljima podijeljen s iznosom doprinosa Unije;
34.„zajam” znači sporazum koji obvezuje zajmodavca da zajmoprimcu učini dostupnim ugovoreni iznos novca na ugovoreno razdoblje i na temelju kojeg je zajmoprimac obvezan vratiti taj iznos u ugovorenom roku;
35.„bespovratna sredstva male vrijednosti” znači bespovratna sredstva vrijednosti 60 000 EUR ili manje;
36.„način izvršenja” znači način izvršenja proračuna opisan u člancima 61., 62. ili 149. tj. neizravno izvršenje, izravno izvršenje i podijeljeno izvršenje;
37.„djelovanje s više donatora” znači svako djelovanje u kojem se sredstva Unije udružuju sa sredstvima barem još jednog donatora;
38.„multiplikacijski učinak” znači ulaganje prihvatljivih krajnjih primatelja podijeljeno s iznosom doprinosa Unije;
39.„pari passu” znači ostvarivanje nego prava na ravnopravnoj osnovi;
40.„sudionik” znači natjecatelj ili ponuditelj u postupku nabave, podnositelj zahtjeva u postupku dodjele bespovratnih sredstava, stručnjak u postupku odabira stručnjaka, podnositelj zahtjeva u natječaju za nagrade ili subjekt ili osoba koja sudjeluje u postupku izvršenja sredstava Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c);
41.„dokumentacija o nabavi” znači svaki dokument koji je javni naručitelj sastavio ili na koji upućuje kako bi opisao ili odredio elemente postupka nabave, uključujući:
(a)mjere objave navedene u članku 157.,
(b)poziv za podnošenje ponuda;
(c)natječajne specifikacije, koje sadržavaju tehničke specifikacije i odgovarajuće kriterije ili, u slučaju natjecateljskog dijaloga, opisnu dokumentacija;
(d)nacrt ugovora;
42.„ugovor o javnoj nabavi” znači naplatni ugovor sklopljen u pisanom obliku između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja u smislu članaka 168. i 172. radi nabave, uz plaćanje cijene u cijelosti ili djelomično iz proračuna, pokretne ili nepokretne imovine, izvođenja radova ili pružanja usluga.
43.Ugovori o javnoj nabavi obuhvaćaju:
(a)ugovore u vezi s nekretninama;
(b)ugovore o nabavi robe;
(c)ugovore o radovima;
(d)ugovore o uslugama;
44.„nagrada” znači financijski doprinos dan kao nagrada nakon provedenog natječaja;
45.„nabava” znači stjecanje, na temelju ugovora, radova, robe ili usluga te stjecanje ili najam zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine, koje jedan ili više javnih naručitelja nabavljaju od gospodarskih subjekata koje su ti javni naručitelji odabrali;
46.„kvazivlasničko ulaganje” znači vrsta financiranja rangirana između vlasničkog kapitala i duga koja je rizičnija od nadređenog duga, a manje rizična od redovnog osnovnog kapitala. Kvazivlasnička ulaganja mogu biti strukturirana kao dug, koji u pravilu nije osiguran te je podređen, a u nekim se slučajevima može pretvoriti u vlasnički kapital, ili kao povlašteni vlasnički kapital;
47.„primatelj” znači korisnik, izvoditelj, plaćeni vanjski stručnjak, svaka fizička ili pravna osoba koja prima nagrade ili sredstva u okviru financijskog instrumenta ili izvršava sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c);
48.„repo ugovor” znači prodaja vrijednosnih papira za gotovinu uz ugovor o njihovom ponovnom otkupu na utvrđeni budući datum ili na poziv;
49.„odobrena sredstva za istraživanje i tehnološki razvoj” znači odobrena sredstva koja se unose u jednu od glava proračuna koje se odnose na područja politike povezana s „neizravnim istraživanjem” i „izravnim istraživanjem” ili u poglavlje koje se odnosi na istraživačke aktivnosti u nekoj drugoj glavi proračuna;
50.„instrument za podjelu rizika” znači financijski instrument koji omogućuje podjelu određenog rizika između dvaju ili više subjekata, prema potrebi u zamjenu za ugovorenu naknadu;
51.„ugovori o uslugama” znači ugovor kojim su obuhvaćene sve intelektualne i neintelektualne usluge, osim onih koje su obuhvaćene ugovorima o nabavi robe, ugovorima o radovima i ugovorima u vezi s nekretninama.
52.„Pravilnik o osoblju” znači Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije koji su utvrđeni Uredbom (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68;
53.„podugovaratelj” znači gospodarski subjekt kojeg je natjecatelj, ponuditelj ili izvoditelj predložio da izvrši dio ugovora ili kojeg je korisnik predložio da izvrši dio zadaća koje se sufinanciraju iz bespovratnih sredstava.
54.„članarina” znači iznosi koji se plaćaju tijelima čija je Unija članica, u skladu s proračunskim odlukama i uvjetima plaćanja koje je odredilo predmetno tijelo;
55.„ugovori o nabavi robe” znači ugovor kojim je obuhvaćena kupoprodaja, leasing, najam ili najam s pravom kupnje, sa ili bez opcije otkupa, proizvodâ. Ugovor o nabavi kao sporedne poslove može obuhvaćati poslove postavljanja i instalacije.
56.„tehnička pomoć” znači, ne dovodeći u pitanje pravila u pojedinom sektoru, aktivnosti potpore i izgradnje kapaciteta potrebne za provedbu programa ili djelovanja, a posebno pripremne aktivnosti i aktivnosti upravljanja, praćenja, evaluacije, revizije i kontrole.
57.„ponuditelj” znači gospodarski subjekt koji je dostavio ponudu;
58.„Unija” znači Europska unija, Europska zajednica za atomsku energiju ili obje, ovisno o kontekstu;
59.„institucija Unije” znači Europski parlament, Europsko vijeće, Vijeće, Europska komisija, Sud Europske unije, Revizorski sud, Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europski ombudsman, Europski nadzornik za zaštitu podataka i Europska služba za vanjsko djelovanje („ESVD”); Europska središnja banka ne smatra se institucijom Unije;
60.„dobavljač” znači gospodarski subjekt uvršten na popis dobavljača koji će biti pozvan da dostavi zahtjeve za sudjelovanje ili ponude;
61.„posao” znači rezultat visokogradnje ili niskogradnje uzet u cjelini koji je sam po sebi dovoljan da ispuni gospodarsku ili tehničku funkciju.
62.„ugovori o radovima” znači ugovor kojim je obuhvaćeno izvođenje, ili izvođenje i projektiranje, radova ili posla u vezi s jednom od djelatnosti iz Priloga II. Direktivi 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabavi ili izvedba, na bilo koji način, posla u skladu sa zahtjevima koje je odredio javni naručitelj koji ima odlučujući utjecaj na vrstu ili projektiranje posla.
Članak 3.
Usklađenost sekundarnog zakonodavstva s ovom Uredbom
1.Odredbe o izvršenju prihoda i rashoda proračuna, koje se nalaze u temeljnom aktu, moraju biti u skladu s proračunskim načelima iz glave II.
2.Ne dovodeći u pitanje stavak 1., u svakom prijedlogu ili izmjeni prijedloga koji se podnose zakonodavnom tijelu, koji sadržavaju odstupanja od odredbi osim onih iz glave II. ili od delegiranih akata donesenih u skladu s ovom Uredbom, mora se jasno ukazati na takva odstupanja te u uvodnim izjavama i obrazloženjima tih prijedloga navesti konkretne razloge kojima se ta odstupanja opravdavaju.
Članak 4.
Razdoblja, datumi i rokovi
Osim ako je drukčije predviđeno, na rokove utvrđene, na rokove utvrđene ovom Uredbom primjenjuje se Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71().
Članak 5.
Zaštita osobnih podataka
Osobni podaci koji se prikupljaju na temelju ove Uredbe obrađuju se u skladu s Direktivom 95/46/EZ () i Uredbom (EZ) br. 45/2001. O tome se obavješćuje natjecatelj ili ponuditelj u postupku nabave, podnositelj zahtjeva u postupku dodjele bespovratnih sredstava, stručnjak u postupku odabira stručnjaka, podnositelj zahtjeva u natječaju za nagrade te subjekt ili osoba koja sudjeluje u postupku izvršenja sredstava Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) te korisnik, izvoditelj, plaćeni vanjski stručnjak te svaka osoba ili subjekt koji prima nagrade ili izvršava sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c).
GLAVA II.
PRORAČUN I PRORAČUNSKA NAČELA
Članak 6.
Poštovanje proračunskih načela
Proračun se donosi i izvršava u skladu s načelima jedinstva, točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, obračunske jedinice, univerzalnosti, specifikacije, dobrog financijskog upravljanja, koje zahtijeva djelotvornu i učinkovitu unutarnju kontrolu, te transparentnosti, kako je propisano ovom Uredbom, osim ako je ovom Uredbom predviđeno drukčije.
POGLAVLJE 1.
Načela jedinstva i točnosti proračuna
Članak 7.
Područje primjene proračuna
1.U proračunu se za svaku financijsku godinu predviđaju i odobravaju svi prihodi i rashodi koji se smatraju potrebnima za Uniju. Proračun obuhvaća:
(a)prihode i rashode Unije, uključujući administrativne rashode koji nastaju na temelju odredbi UEU-a u vezi sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom te rashode poslovanja koji nastaju provedbom tih odredbi ako su na teret proračuna;
(b)prihode i rashode Europske zajednice za atomsku energiju.
2.Proračun obuhvaća diferencirana odobrena sredstva, koja se sastoje od odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje, te nediferencirana odobrena sredstva.
Odobrena sredstva za financijsku godinu sastoje se od:
(a)odobrenih sredstava predviđenih u proračunu, uključujući u izmjenama proračuna;
(b)prenesenih odobrenih sredstava;
(c)odobrenih sredstava ponovno stavljenih na raspolaganje u skladu s člankom 14;
(d)odobrenih sredstava iz plaćanja pretfinanciranja koja su vraćena u skladu s člankom 12. stavkom 3. točkom (b);
(e)odobrenih sredstava iz namjenskih prihoda u financijskoj godini ili tijekom prethodnih financijskih godina, koja nisu iskorištena.
3.Odobrena sredstva za preuzimanje obveza pokrivaju ukupne troškove pravnih obveza preuzetih u financijskoj godini podložno članku 112. stavku 2.
4.Odobrena sredstva za plaćanje pokrivaju plaćanja za pravne obveze preuzete u financijskoj godini i prošlim financijskim godinama.
5.Stavci 2. i 3. ovog članka ne sprečavaju da se za odobrena sredstva preuzimaju ukupne obveze ili da se proračunske obveze preuzimaju u godišnjim obrocima kako je predviđeno u članku 110. stavku 1. točki (b) odnosno članku 110. stavku 2.
Članak 8.
Posebna pravila o načelima jedinstva i točnosti proračuna
1.Svi prihodi i rashodi unose se u liniju proračuna.
2.Ne smije se preuzeti obveza za rashode ili odobriti rashodi izvan okvira odobrenih sredstava.
3.Kamate ostvarene plaćanjima pretfinanciranja iz proračuna nisu plative Uniji, osim ako je drukčije predviđeno u sporazumima o financijskom doprinosu ili sporazumima o financiranju.
POGLAVLJE 2.
Načelo jedne godine
Članak 9.
Financijska godina
Odobrena sredstva u proračunu odobravaju se za jednu financijsku godinu koja traje od 1. siječnja do 31. prosinca.
Članak 10.
Proračunsko računovodstvo prihoda i odobrenih sredstava
1.Prihodi financijske godine knjiže se za financijsku godinu na temelju iznosa prikupljenih tijekom te financijske godine. Međutim, vlastita sredstva za mjesec siječanj sljedeće financijske godine mogu se staviti na raspolaganje unaprijed u skladu s Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014.
2.Unosi u vezi s vlastitim sredstvima koja se temelje na porezu na dodanu vrijednost i vlastitim sredstvima koja se temelje na bruto nacionalnom dohotku mogu se uskladiti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 609/2014
3.Obveze se knjiže na temelju pravnih obveza knjiženih do 31. prosinca. Iznimno, ukupne proračunske obveze iz članka 110. stavka 4. knjiže se na temelju proračunskih obveza do 31. prosinca.
4.Plaćanja se knjiže za financijsku godinu na temelju plaćanja koja je računovodstveni službenik izvršio najkasnije do 31. prosinca predmetne godine.
5.Odstupajući od stavaka 3. i 4.:
(a)rashodi Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) knjiže se u računima za financijsku godinu na temelju nadoknada koje Komisija izvrši državama članicama do 31. prosinca te financijske godine, pod uvjetom da je računovodstveni službenik zaprimio nalog za plaćanje do 31. siječnja sljedeće financijske godine;
(b)rashodi kojima se upravlja u okviru podijeljenog izvršenja, uz iznimku EFJP-a, knjiže se u računima za financijsku godinu na temelju nadoknada koje Komisija izvrši državama članicama do 31. prosinca te financijske godine, uključujući rashode knjižene do 31. siječnja sljedeće financijske godine kako je utvrđeno u člancima 28. i 29.
Članak 11.
Preuzimanje obveza za odobrena sredstva
1.Obveze za odobrena sredstva unesena u proračun mogu se preuzimati od 1. siječnja nakon što se proračun donese.
2.Od 15. listopada financijske godine mogu se unaprijed preuzimati obveze za redovne administrativne rashode i rashode redovnog upravljanja EFJP-a na teret odobrenih sredstava predviđenih za sljedeću financijsku godinu.
Međutim, takve preuzete obveze ne smiju prelaziti:
a)jednu četvrtinu odobrenih sredstava koja su odredili Europski parlament i Vijeće za odgovarajuću proračunsku liniju za tekuću financijsku godinu za redovne administrativne rashode pod uvjetom da su ti rashodi odobreni u posljednjem propisno donesenom proračunu;
b)tri četvrtine ukupnih odgovarajućih odobrenih sredstava koja su odredili Europski parlament i Vijeće za tekuću financijsku godinu za rashode redovnog upravljanja EFJP-a pod uvjetom da je načelo tih rashoda utvrđeno u postojećem temeljnom aktu.
Članak 12.
Ukidanje i prijenos odobrenih sredstava
1.Odobrena sredstva koja nisu iskorištena do kraja financijske godine za koju su odobrena ukidaju se, osim ako su prenesena u skladu sa stavcima 2. i 3.
2.Odobrena sredstva mogu se prenijeti samo u sljedeću financijsku godinu na temelju odluke predmetne institucije donesene najkasnije do 15. veljače u sljedećim iznosima:
(a)iznosi koji odgovaraju odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i nediferenciranim odobrenim sredstvima, za koje je većina pripremnih faza postupka preuzimanja obveza bila završena do 31. prosinca. Za te se iznose mogu preuzeti obveze do 31. ožujka sljedeće godine, uz iznimku nediferenciranih odobrenih sredstava koja se odnose na projekte u vezi s nekretninama, za koje se obveze mogu preuzeti do 31. prosinca sljedeće financijske godine;
(b)iznosi koji su potrebni zbog toga što je zakonodavno tijelo donijelo temeljni akt u zadnjem tromjesečju financijske godine, a Komisija nije mogla preuzeti obveze za odobrena sredstva predviđena u tu svrhu do 31. prosinca. Za te se iznose obveze mogu preuzeti najkasnije do 31. prosinca sljedeće financijske godine;
(c)odobrena sredstva koja su potrebna za pokrivanje postojećih preuzetih obveza ili preuzetih obveza povezanih s prenesenim odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza ako odobrena sredstva za plaćanje predviđena u odgovarajućim proračunskim linijama za sljedeću financijsku godinu nisu dovoljna za pokrivanje potreba.
(d)odobrena sredstva za koja nije preuzeta obveza koja se odnose na mjere iz članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.
Takav prijenos ne smije prelaziti, u okviru 2 % početnih odobrenih sredstava koje je izglasalo proračunsko tijelo, iznos usklađenja izravnih plaćanja provedenog u skladu s člankom 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013 tijekom prethodne financijske godine. Prenesena odobrena sredstva vraćaju se na proračunske linije iz kojih se financiraju djelovanja iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013.
(e)odobrena sredstva koja nisu dodijeljena na početku financijske godine, a odnose se na sredstva iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) i Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020. (DCI), u okviru gornje granice od 10 % početnih odobrenih sredstava za svaki instrument.
Predmetna institucija obavješćuje Europski parlament i Vijeće do 15. ožujka o donesenoj odluci o prijenosu. Nadalje, za svaku proračunsku liniju navodi na koji su način za svaki prijenos primijenjeni kriteriji iz točki (a), (b) i (c).
3.Odobrena sredstva automatski se prenose u sljedećim iznosima:
(a)iznosi koji odgovaraju odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i odobrenim sredstvima za plaćanje za pričuvu za pomoć u nuždi i kriznu pričuvu Europske unije te odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za Fond solidarnosti Europske unije;
(b)iznosi koji odgovaraju unutarnjim namjenskim prihodima;
iznosi iz točki (a) i (b) mogu se prenijeti samo u sljedeću financijsku godinu, a obveza za njih može se preuzeti najkasnije do 31. prosinca, uz iznimku unutarnjih namjenskih prihoda od davanja u zakup/najam i prodaje zgrada i zemljišta iz članka 20. stavka 3. točke (g), koji se mogu prenijeti dok ne budu u potpunosti iskorišteni. Odobrena sredstva za preuzimanje obveza iz Uredbe (EU) br. 1303/2013 i Uredbe (EU) br. 514/2014 raspoloživa na dan 31. prosinca, koja proizlaze iz vraćanja plaćanja pretfinanciranja, mogu se prenositi do zaključenja programa i koristiti prema potrebi pod uvjetom da ostala odobrena sredstva za preuzimanje obveza više nisu raspoloživa.
(c)iznosi koji odgovaraju vanjskim namjenskim prihodima.
Ti se iznosi prenose automatski i moraju se u potpunosti iskoristiti do trenutka izvršenja svih operacija povezanih s programom ili djelovanjem za koje su namijenjeni ili se mogu prenijeti i iskoristiti za sljedeći program ili djelovanje.
To se ne primjenjuje na prihode iz članka 20. stavka 2. točke (g) podtočke iii., za koje se ukidaju odobrena sredstva za koja obveza nije preuzeta u roku od pet godina.
S vanjskim namjenskim prihodima koji proizlaze iz sudjelovanja država članica Europskog udruženja slobodne trgovine („EFTA”) u određenim programima Unije, kako je navedeno u članku 20. stavku 2. točki (e), postupa se u skladu s Protokolom 32. uz Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (Sporazum o EGP-u).
(d)odobrena sredstva za plaćanje u vezi s EFJP-om koja proizlaze iz suspenzija u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 1306/2013.
4.Nediferencirana odobrena sredstva za koja je preuzeta zakonska obveza na kraju financijske godine plaćaju se do kraja sljedeće financijske godine.
5.Ne dovodeći u pitanje stavak 3., odobrena sredstva stavljena u pričuvu i odobrena sredstva za rashode za osoblje ne prenose se. Za potrebe ovog članka rashodi za osoblje obuhvaćaju primitke i naknade članovima i osoblju institucija na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju.
Članak 13.
Opoziv odobrenih sredstava
1.Ako se odobrena sredstva opozivaju u financijskoj godini nakon financijske godine u kojoj je za njih preuzeta obveza zbog toga što djelovanja za koja su bila namijenjena nisu provedena ili su provedena djelomično, predmetna odobrena sredstva ukidaju se, osim ako je u članku 14. stavku 3. predviđeno drukčije.
2.U slučaju iznosa za koje se mora preuzeti obveza do 31. ožujka u skladu s člankom 12. stavkom 2., odgovarajuća odobrena sredstva koja se opozovu nakon 31. ožujka ukidaju se.
3.Odobrena sredstva iz Uredbe (EU) br. 1303/2013 automatski se opozivaju u skladu s tom Uredbom.
4.Odobrena sredstva iz Uredbe (EU) br. 514/2014 automatski se opozivaju u skladu s tom Uredbom.
5.Stavci 1., 2. i 3. ovog članka ne primjenjuju se na vanjske namjenske prihode iz članka 20. stavka 2.
Članak 14.
Ponovno stavljanje na raspolaganje opozvanih odobrenih sredstava
1.Opozvana odobrena sredstva iz Uredbe (EU) br. 1303/2013 i Uredbe (EU) br. 223/2014 mogu se ponovno staviti na raspolaganje u slučaju očite pogreške koja se može pripisati isključivo Komisiji.
U tu svrhu Komisija preispituje opozive iz prethodne financijske godine i do 15. veljače tekuće financijske godine odlučuje, na temelju zahtjevâ, o potrebi ponovnog stavljanja na raspolaganje odgovarajućih odobrenih sredstava.
2.Opozvana odobrena sredstva ponovno se stavljaju na raspolaganje u slučaju:
(a)opoziva odobrenih sredstava iz programa u okviru mehanizma za provedbu pričuve za ostvarenje postignuća uspostavljene u članku 20. Uredbe (EU) br. 1303/2013;
(b)opoziva odobrenih sredstava iz programa namijenjenog posebnom financijskom instrumentu u korist MSP-ova nakon prestanka sudjelovanja države članice u tom financijskom instrumentu, kako je navedeno u članku 39. stavku 2. sedmom podstavku Uredbe (EU) br. 1303/2013.
3.Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., opozvana odobrena sredstva iz godine n-2 ponovno se stavljaju na raspolaganje za kriznu pričuvu Europske unije u okviru proračunskog postupka za godinu n.
Ako smatra da treba povući sredstva iz pričuve, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja prijedlog za prijenos iz pričuve u odgovarajuće proračunske linije u skladu s člankom 30. stavkom 4.
4.Odobrena sredstva za preuzimanje obveza koja odgovaraju iznosu odobrenih sredstava opozvanih zbog potpunog ili djelomičnog neprovođenja odgovarajućih istraživačkih projekata također mogu se ponovno staviti na raspolaganje u korist istraživačkog programa u okviru kojeg se projekt provodi ili u korist njegova nasljednika u kontekstu godišnjeg proračunskog postupka.
Članak 15.
Pravila koja se primjenjuju u slučaju kasnog donošenja proračuna
1.Ako proračun nije konačno donesen na početku financijske godine, primjenjuje se postupak propisan u članku 315. prvom stavku UFEU-a (privremeni režim dvanaestina). Obveze se mogu preuzimati i plaćanja izvršavati u okviru ograničenja utvrđenih u stavku 2. ovog članka.
2.Obveze se mogu preuzimati po poglavlju do najviše jedne četvrtine ukupnih odobrenih sredstava odobrenih za predmetno poglavlje u prethodnoj financijskoj godini, uvećano za jednu dvanaestinu za svaki mjesec koji istekne.
Ne smiju se prekoračiti ograničenja odobrenih sredstava predviđena u nacrtu proračuna.
Plaćanja se mogu izvršavati mjesečno po poglavlju do najviše jedne dvanaestine odobrenih sredstava odobrenih za predmetno poglavlje u prethodnoj financijskoj godini. Zbroj, međutim, ne smije prijeći jednu dvanaestinu odobrenih sredstava predviđenih u istom poglavlju nacrta proračuna.
3.Smatra se da se odobrena sredstva odobrena za predmetno poglavlje prethodne financijske godine, kako je navedeno u stavcima 1. i 2., odnose na odobrena sredstva izglasana u proračunu, uključujući izmjene proračuna, a nakon usklađenja za prijenose izvršene tijekom te financijske godine.
4.Ako je to nužno za nastavak djelovanja Unije, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, može odobriti rashode koji su veći od jedne privremene dvanaestine, ali koji ne smiju prijeći ukupno četiri privremene dvanaestine, ne uključujući jednu dvanaestinu koja se automatski stavlja na raspolaganje, osim u propisno opravdanim slučajevima, za obveze i za plaćanja iznad onih koji se automatski stavljaju na raspolaganje u skladu sa stavcima 1. i 2. Vijeće bez odgode prosljeđuje odluku o odobravanju Europskom parlamentu.
Odluka iz prvog podstavka stupa na snagu 30 dana od dana donošenja, osim ako Europski parlament poduzme jednu od sljedećih mjera:
(a)odlučujući većinom svojih članova, odluči smanjiti taj rashod u navedenom roku te u tom slučaju Komisija daje novi prijedlog;
(b)obavijesti Vijeće i Komisiju da ne želi smanjiti taj rashod te u tom slučaju odluka stupa na snagu prije isteka 30 dana.
Dodatne dvanaestine odobravaju se u cijelosti i nisu djeljive.
5.Ako za dano poglavlje odobravanje četiriju privremenih dvanaestina dodijeljenih u skladu sa stavkom 4. nije dovoljno za pokrivanje rashoda potrebnih za osiguravanje kontinuiteta djelovanja Unije u području na koje se odnosi predmetno poglavlje, moguće je iznimno dopustiti prekoračenje iznosa odobrenih sredstava unesenih u odgovarajuće poglavlje u proračunu prethodne financijske godine. Europski parlament i Vijeće postupaju u skladu s postupcima predviđenima stavkom 4. Međutim, ni u kojem se slučaju ne smije prekoračiti ukupni iznos odobrenih sredstava raspoloživ u proračunu za prethodnu financijsku godinu ili u nacrtu proračuna, kako je predložen.
POGLAVLJE 3.
Načelo uravnoteženosti
Članak 16.
Definicija i područje primjene
1.Prihodi i odobrena sredstva za plaćanje moraju biti uravnoteženi.
2.Unija i tijela Unije iz članaka 69. i 70. ne smiju uzimati zajmove u okviru proračuna.
Članak 17.
Saldo financijske godine
1.Saldo svake financijske godine unosi se u proračun za sljedeću financijsku godinu kao prihod u slučaju viška ili kao odobrena sredstva za plaćanje u slučaju manjka.
2.Procjene takvih prihoda ili odobrenih sredstava za plaćanje unose se u proračun tijekom postupka donošenja proračuna te u pismu izmjene podnesenom u skladu s člankom 40. Procjene se izrađuju u skladu s člankom 1. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014.
3.Nakon podnošenja privremenih financijskih izvještaja za svaku financijsku godinu, svaka nepodudarnost između tih izvještaja i procjena unosi se u proračun za sljedeću financijsku godinu putem izmjene proračuna. U tom slučaju Komisija u roku 15 dana od podnošenja privremenih financijskih izvještaja dostavlja nacrt izmjene proračuna istodobno Europskom parlamentu i Vijeću.
POGLAVLJE 4.
Načelo obračunske jedinice
Članak 18.
Uporaba eura
1.Višegodišnji financijski okvir i proračun sastavljaju se i izvršavaju u eurima te se i računi iskazuju u eurima. Međutim, za potrebe novčanog toka iz članka 76. računovodstveni službenik i, u slučaju knjiga blagajne, blagajnici te, za potrebe administrativnog upravljanja Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ovlašteni su izvršavati operacije u drugim valutama.
2.Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje proizlaze iz primjene sektorskih propisa ili iz posebnih ugovora o nabavi, sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, sporazuma o financijskom doprinosu i sporazuma o financiranju, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje konverziju obavlja primjenom dnevnog tečaja eura objavljenog u seriji C Službenog lista Europske unije na dan kada služba za ovjeravanje pripremi nalog za plaćanje ili nalog za povrat.
Ako dnevni tečaj nije objavljen, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje primjenjuje tečaj iz stavka 3.
3.Za potrebe računovodstva iz članaka 80. i 81., konverzija između eura i druge valute obavlja se na temelju mjesečnog računovodstvenog tečaja za euro. Taj računovodstveni tečaj utvrđuje računovodstveni službenik Komisije na temelju izvora informacija koji se smatraju pouzdanima te na temelju tečaja na pretposljednji radni dan u mjesecu koji je prethodio onome za koji se tečaj utvrđuje.
4.Pri konverziji valute potrebno je osigurati da se njome ne utječu znatno na razinu sufinanciranja Unije te da ona nema štetan utjecaj na proračun Unije. Prema potrebi tečaj konverzije između eura i drugih valuta može se izračunavati uporabom prosjeka dnevnog tečaja tijekom određenog razdoblja.
POGLAVLJE 5.
Načelo univerzalnosti
Članak 19.
Područje primjene
Ne dovodeći u pitanje članak 20., ukupni prihodi pokrivaju ukupna odobrena sredstva za plaćanja. Ne dovodeći u pitanje članak 25., svi prihodi i rashodi iskazuju se u cijelosti bez međusobnog usklađivanja.
Članak 20.
Namjenski prihodi
1.Vanjski namjenski prihodi i unutarnji namjenski prihodi namjenjuju se za financiranje određenih stavki rashoda.
2.Vanjske namjenske prihode čini sljedeće:
(a)financijski doprinosi država članica, trećih zemalja i tijela koja nisu osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu za određena djelovanja ili programe koje financira Unija te za dodatne programe za istraživanje i tehnološki razvoj, kojima u njihovo ime upravlja Komisija;
(b)odobrena sredstva koja se odnose na prihode koje je ostvario Istraživački fond za ugljen i čelik osnovan Protokolom br. 37 o financijskim posljedicama isteka Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i čelik (EZUČ) te o Istraživačkom fondu za ugljen i čelik, koji je priložen UEU-u i UFEU-u.
(c)kamate na depozite i novčane kazne predviđene Uredbom Vijeća (EZ) br. 1467/97 ;
(d)prihodi predviđeni za posebne namjene, kao što su prihodi od zaklada, subvencija, darova i legata, uključujući namjenske prihode specifične za svaku instituciju;
(e)financijski doprinosi trećih zemalja ili tijela koja nisu tijela Unije za djelovanja Unije, koji nisu obuhvaćeni točkom (b);
(f)unutarnji namjenski prihodi iz stavka 3., ako je riječ o dodatnim prihodima uz druge prihode iz ovog stavka;
(g)prihod od aktivnosti konkurentske naravi koje provodi Zajednički istraživački centar (ZIC) koje uključuju jednu od sljedećih aktivnosti:
i.postupke dodjele bespovratnih sredstava i postupke nabave u kojima ZIC sudjeluje;
ii.aktivnosti koje ZIC provodi u ime trećih strana;
iii.aktivnosti poduzete u skladu s upravnim sporazumom s drugim institucijama ili drugim službama Komisije, u skladu s člankom 57., za pružanje tehničko-znanstvenih usluga.
3.Unutarnje namjenske prihode čini sljedeće:
(a)prihodi od trećih osoba u vezi s robom, uslugama ili radovima isporučenima na njihov zahtjev;
(b)primitci od prodaje vozila, opreme, instalacija, materijala te znanstvenih i tehničkih uređaja;
(c)prihodi od vraćanja, u skladu s člankom 99., nepropisno plaćenih iznosa;
(d)prihodi od kamata na isplaćena pretfinanciranja, podložno članku 8. stavku 3.;
(e)primitci od isporuke robe, usluga i radova drugim službama unutar institucije, institucijama ili tijelima, uključujući povrat troškova službenih putovanja od strane drugih institucija ili tijela plaćenih u njihovo ime;
(f)primljeni iznosi osiguranja;
(g)prihodi od davanja u zakup/najam i prodaje zgrada i zemljišta;
(h)prihodi od prodaje publikacija i filmova, uključujući onih na elektroničkim medijima;
(i)prihodi i otplate iz financijskih operacija, koje nisu zaduživanja i pozajmljivanje, i iz njihove imovina, koji su pohranjeni u zajedničkom fondu za rezervacije;
(j)prihodi od naknadnog vraćanja poreza u skladu s člankom 25. stavkom 3. točkom (b). Namjenski prihodi prenose se u skladu s odredbama članka 12. stavka 3. točki (b) i (c) i članka 30..
4.Temeljnim aktom može se utvrditi i da se njime predviđeni prihodi namijene određenim stavkama rashoda. Osim ako je u temeljnom aktu utvrđeno drukčije, takvi prihodi čine unutarnje namjenske prihode.
5.Proračun obuhvaća linije koje uključuju vanjske namjenske prihode i unutarnje namjenske prihode, po mogućnosti s navedenim iznosima.
Članak 21.
Struktura namjenskih prihoda i osiguranje odgovarajućih odobrenih sredstava
1.Ne dovodeći u pitanje stavak 2. točku (c) ovog članka i članak 22., struktura namjenskih prihoda u proračunu obuhvaća:
(a)u računu prihoda u dijelu proračuna za svaku instituciju, proračunsku liniju u koju se unosi prihod;
(b)u izvještaju o rashodima, napomene uz proračun, uključujući opće napomene, u kojima se navodi koje linije mogu primiti odobrena sredstva koja odgovaraju raspoloživim namjenskim prihodima.
U slučaju iz točke (a) prvog podstavka bilježi se oznaka pro memoria te se procijenjeni prihodi za informaciju iskazuju u napomenama.
2.Odobrena sredstva u visini namjenskih prihoda stavljaju se na raspolaganje automatski kao odobrena sredstva za preuzimanje obveza i kao odobrena sredstva za plaćanje, ako je institucija primila prihod, osim u sljedećim slučajevima:
(a)u slučaju predviđenom u članku 20. stavku 2. točki (a) za države članice i ako je sporazum o financijskom doprinosu izražen u eurima, odobrena sredstva za preuzimanje obveza mogu se staviti na raspolaganje nakon što država članica potpiše sporazum o financijskom doprinosu;
(b)u slučaju predviđenom u članku 20. stavku 2. točki (b) i članku 20. stavku 2. točki (g) podtočkama i. i iii., odobrena sredstva za preuzimanje obveza stavljaju se na raspolaganje čim se procijeni iznos potraživanja;
(c)u slučaju predviđenom u članku 20. stavku 2. točki (c), knjiženjem tih iznosa u račun prihoda istodobno se u računu rashoda iskazuju odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanja.
Odobrena sredstva iz točke (c) ovog stavka izvršavaju se u skladu s člankom 19.
3.Procjene iznosa potraživanja iz članka 20. stavka 2. točke (b) i članka 20. stavka 2. točke (h) šalju se računovodstvenom službeniku radi evidencije.
Članak 22.
Namjenski prihodi koji proizlaze iz sudjelovanja država EFTA-e u određenim programima Unije
1.Struktura proračuna za uključivanje prihoda predviđenih u članku 20. stavku 2. točki (e) jest sljedeća:
(a)u računu prihoda unosi se linija s oznakom pro memoria u kojoj se iskazuje cjelokupni iznos doprinosa država EFTA-e za predmetnu financijsku godinu;
(b)u računu rashoda, u prilogu koji čini sastavni dio proračuna navode se sve linije koje obuhvaćaju aktivnosti Unije u kojima sudjeluju države EFTA-e.
2.Na temelju članka 82. Sporazuma o EGP-u, za iznose godišnjeg sudjelovanja država EFTA-e, koje je Komisiji potvrdio Zajednički odbor Europskoga gospodarskog prostora u skladu s člankom 1. stavkom 5. Protokola 32. uz Sporazum o EGP-u, na početku financijske godine osiguravaju se cijeli iznosi odgovarajućih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja.
Članak 23.
Donacije
1.Institucije Unije mogu prihvatiti svaku donaciju u korist Unije, kao što su prihodi od zaklada, subvencija, darova i legata.
2.Prihvaćanje donacije od 50 000 eura ili više koja uključuje financijske troškove koji prelaze 10 % vrijednosti donacije, uključujući naknadne troškove, podliježe odobrenju Europskog parlamenta i Vijeća. Europski parlament i Vijeće o odobrenju moraju odlučiti u roku od dva mjeseca od datuma primitka zahtjeva Komisije. Ako tijekom tog razdoblja nije uložen nikakav prigovor, institucije Unije donose konačnu odluku o prihvaćanju donacije. Institucije Unije moraju objasniti financijske troškove koji proizlaze iz prihvaćanja donacija Uniji.
Članak 24.
Korporativno sponzorstvo
1.Korporativno sponzorstvo znači sporazum na temelju kojega pravna osoba podupire neko događanje ili djelovanje sponzorstvom u naravi u promotivne svrhe ili kao čin društvene odgovornosti poduzeća.
2.Na temelju posebnih internih pravila institucije i tijela Unije iznimno mogu prihvatiti korporativno sponzorstvo u naravi uz sljedeće uvjete:
(a)da se poštuju načela nediskriminacije, proporcionalnosti, jednakog postupanja i transparentnosti;
(b)da ono pridonosi ugledu Unije i da je izravno povezano s temeljnim ciljem događanja ili djelovanja;
(c)da ne dovodi do sukoba interesa i ne odnosi se isključivo na društvena događanja.
Članak 25.
Pravila o odbicima i usklađenjima deviznog tečaja
1.Mogu se izvršiti sljedeći odbici od zahtjeva za plaćanje, koji se u tom slučaju odobravaju za plaćanje u neto iznosu:
(a)kazne određene strankama u ugovorima o nabavi ili korisnicima;
(b)popusti, povrati i rabati na pojedinačne fakture i troškovnike;
(c)kamata pripisana isplaćenim pretfinanciranjima;
(d)usklađenja za nepropisno plaćene iznose.
Usklađenja iz točke (d) prvog podstavka mogu se izvršiti izravnim odbitkom od novog međuplaćanja ili plaćanja preostalog iznosa istom primatelju plaćanja u okviru poglavlja, članka i financijske godine u odnosu na koje je iznos preplaćen.
Na odbitke iz prvog podstavka točaka (c) i (d) primjenjuju se računovodstvena pravila Unije.
2.Troškovi proizvoda ili usluga isporučenih Uniji, koji uključuju poreze koje države članice vraćaju u skladu s Protokolom o povlasticama i imunitetima Europske unije, terete proračun za iznos bez poreza.
3.Troškovi proizvoda ili usluga isporučenih Uniji, koji uključuju poreze koje vraćaju treće zemlje na temelju odgovarajućih sporazuma, mogu teretiti proračun za:
(a)iznos bez poreza;
(b)iznos s porezom. U tom se slučaju s naknadno vraćenim porezima postupa kao s unutarnjim namjenskim prihodima.
4.Moguća su usklađenja tečajnih razlika koje nastanu pri izvršenju proračuna. Konačna dobit ili gubitak uključuje se u saldo za godinu.
POGLAVLJE 6.
Načelo specifikacije
Članak 26.
Opće odredbe
1.Odobrena sredstva određuju se za posebne namjene prema glavama i poglavljima. Poglavlja se dalje dijele na članke i stavke.
2.Komisija i druge institucije mogu prenositi odobrena sredstva unutar proračuna u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u člancima 27. do 30.
Odobrena sredstva mogu se prenositi samo na proračunske linije za koje su u proračunu odobrena sredstva ili koje imaju oznaku pro memoria.
Postoci iz članaka 27. i 28. izračunavaju se u trenutku podnošenja zahtjeva za prijenos te u odnosu na odobrena sredstva u proračunu, uključujući ona u izmjenama proračuna.
Iznos koji treba uzeti u obzir jest iznos koji je zbroj namjeravanih prijenosa na liniji s koje se izvršava prijenos, nakon usklađenja za prethodno izvršene prijenose. Iznos koji odgovara prijenosima koje Komisija ili predmetna institucija izvršava samostalno, bez odluke Europskog parlamenta i Vijeća, ne uzima se u obzir.
Ne dovodeći u pitanje dodatne uvjete za zahtjeve za prijenos utvrđene u članku 30., prijedlozima za prijenose i svim informacijama za Europski parlament i Vijeće u vezi s prijenosima izvršenima na temelju članaka 27., 28. i 29. prilaže se odgovarajuća i detaljna popratna dokumentacija koja sadržava najnovije dostupne informacije o izvršenju odobrenih sredstava i procjenama potreba do kraja financijske godine, za linije na koje se odobrena sredstva prenose i one s kojih se odobrena sredstva prenose.
Članak 27.
Prijenosi od strane institucija koje nisu Komisija
1.Sve institucije koje nisu Komisija mogu u svojem dijelu proračuna prenositi odobrena sredstva:
(a)s jedne glave na drugu do iznosa od najviše 10 % odobrenih sredstava u godini navedenoj u liniji iz koje se sredstva prenose;
(b)iz jednog poglavlja u drugo bez ograničenja.
2.Tri tjedna prije izvršavanja prijenosa iz stavka 1., institucija o svojoj namjeri obavješćuje Europski parlament i Vijeće. Ako u tom razdoblju Europski parlament ili Vijeće iznesu opravdane razloge Europski parlament ili Vijeće, primjenjuje se postupak utvrđen u članku 29.
3.Sve institucije osim Komisije mogu predložiti Europskom parlamentu i Vijeću, u vlastitom dijelu proračuna, prijenose iz jedne glave u drugu koji prelaze granični iznos od10 % odobrenih sredstava za godinu navedenu u liniji s koje se sredstva trebaju prenijeti. Ti prijenosi podliježu postupku utvrđenom u članku 29.
4.Sve institucije osim Komisije mogu u svojem dijelu proračuna izvršiti prijenos između članaka i unutar svakog poglavlja bez prethodnog obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća. Mogu prenositi sredstva i između poglavlja iste glave do najviše 10 % odobrenih sredstava za godinu navedenu u liniji s koje se sredstva prenose bez prethodnog obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća.
Članak 28.
Prijenosi koje izvršava Komisija
1.Komisija može unutar svojeg dijela proračuna, samostalno:
(a)prenositi odobrena sredstva unutar svakog poglavlja;
(b)u vezi s rashodima za osoblje i administrativnim rashodima koji se odnose na više glava, prenijeti odobrena sredstva s jedne glave na drugu do najviše 10 % odobrenih sredstava za godinu navedenu u liniji s koje su sredstva prenesena, i do najviše 30 % odobrenih sredstava za godinu navedenu u liniji na koju su sredstva prenesena;
(c)u vezi s rashodima poslovanja, prenijeti odobrena sredstva između poglavlja u okviru iste glave ili između različitih glava obuhvaćenih istim temeljnim aktom, uključujući poglavlja koja se odnose na administrativnu potporu, do najviše 10 % odobrenih sredstva za godinu navedenu u liniji s koje su sredstva prenesena.
(d)u vezi s odobrenim sredstvima za istraživanje i tehnološki razvoj koja izvršava ZIC, Komisija može u okviru glave proračuna koja se odnosi na područje politike „izravno istraživanje” izvršavati prijenose između poglavlja do 15 % odobrenih sredstava u liniji s koje se obavlja prijenos;
(e)u vezi s Fondom solidarnosti Europske unije (EUSF), prenijeti odobrena sredstva iz pričuve na liniju nakon što Parlament i Vijeće donesu odluku o mobilizaciji Fonda;
(f)u vezi s rashodima poslovanja fondova kojima se upravlja u okviru podijeljenog izvršenja, uz iznimku EFJP-a, prenijeti odobrena sredstva iz jedne glave u drugu pod uvjetom da se predmetna odobrena sredstva upotrebljavaju za isti cilj u smislu predmetne Uredbe ili je riječ o rashodima za tehničku pomoć;
(g)prenijeti odobrena sredstva s proračunske stavke jednog proračunskog jamstva na proračunsku stavku drugog proračunskog jamstva u slučaju kada su sredstva rezervirana u zajedničkom fondu za rezervacije za to drugo proračunsko jamstvo nedostatna za plaćanje u slučaju aktiviranja jamstva.
Za potrebe točke (c) prvog podstavka, dopušteno je samostalno prenošenje sredstava s linija za administrativnu potporu u odgovarajuće operativne linije.
Komisija svoje odluke donosi do 31. siječnja sljedeće financijske godine.
Rashodi iz točke (b) prvog podstavka ovog članka za svako područje politike pokrivaju stavke iz članka 45. stavka 3.
Ako Komisija u skladu sa stavkom 1. obavlja prijenos odobrenih sredstava za EFJP nakon 31. prosinca, odluku mora donijeti do 31. siječnja sljedeće financijske godine. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće u roku od dva tjedna od donošenja odluke o tim prijenosima.
Tri tjedna prije izvršavanja prijenosa iz točke (b) prvog podstavka ovog članka, Komisija o svojoj namjeri obavješćuje Europski parlament i Vijeće. U slučaju da postoje opravdani razlozi na koje u tom razdoblju ukaže Europski parlament ili Vijeće, primjenjuje se postupak utvrđen u članku 29.
Iznimno od odredbi drugog podstavka, tijekom zadnja dva mjeseca financijske godine Komisija može samostalno prenijeti odobrena sredstva koja se odnose na rashode za osoblje, vanjsko osoblje i ostalo osoblje s jedne glave na drugu do najviše 5 % odobrenih sredstava za tu godinu. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće u roku od dva tjedna od donošenja odluke o tim prijenosima.
2.Komisija može, unutar svojeg dijela proračuna, odlučiti o sljedećem prijenosu odobrenih sredstava s jedne glave na drugu, pod uvjetom da o svojoj odluci odmah obavijesti Europski parlament i Vijeće:
(a)prijenosu odobrenih sredstava iz glave „rezervacije” iz članka 47. ove Uredbe, pri čemu je jedini uvjet za oslobođenje sredstava iz pričuve donošenje temeljnog akta u skladu s člankom 294. UFEU-a;
(b)u opravdanim iznimnim slučajevima, kao što su međunarodne humanitarne katastrofe i krize, do kojih dođe nakon 1. prosinca financijske godine, prijenosu neiskorištenih odobrenih sredstava za predmetnu financijsku godinu koja su još uvijek na raspolaganju za proračunske glave koje su obuhvaćene točkom 4.višegodišnjeg financijskog okvira na proračunske glave koje se odnose na pomoć za upravljanje kriznim situacijama i operacije humanitarne pomoći.
Prijedlozima za prijenose i svim informacijama za Europski parlament i Vijeće u vezi s prijenosima izvršenima na temelju članaka 27. i 28. prilaže se odgovarajuća i detaljna popratna dokumentacija koja sadržava informacije o izvršenju odobrenih sredstava i procjene potreba do kraja financijske godine, za linije na koje se odobrena sredstva prenose i one s kojih se odobrena sredstva prenose.
Članak 29.
Prijedlozi za prijenos koje institucije podnose
Europskom parlamentu i Vijeću
1.Svaka institucija podnosi svoje prijedloge za prijenos istodobno Europskom parlamentu i Vijeću.
2.Prijedloge za prijenos odobrenih sredstava za plaćanje u fondove kojima se upravlja u okviru podijeljenog izvršenja, uz iznimku EFJP-a, Komisija može dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću do 10. siječnja sljedeće financijske godine. Prijenos odobrenih sredstava za plaćanje može se izvršiti iz bilo koje stavke proračuna. Šestotjedno razdoblje iz stavka 3. smanjuje se na tri tjedna.
Ako Europski parlament i Vijeće ne odobre prijenos ili ga odobre samo djelomično, za odgovarajući dio rashoda iz članka 10. stavka 5. točke (b) terete se odobrena sredstva za plaćanje sljedeće financijske godine.
3.Europski parlament i Vijeće donose odluke o prijenosima kako je predviđeno u stavcima 4. do 8.
4.Osim u hitnim okolnostima, Europski parlament i Vijeće odlučuju, a potonje kvalificiranom većinom, o svakom prijedlogu za prijenos u roku od šest tjedana od trenutka kad obje institucije prime taj prijedlog.
5.U slučajevima kada Komisija izvršava prijenos odobrenih sredstava za EFJP u skladu s ovim člankom, Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja prijedloge za prijenos do 10. siječnja sljedeće financijske godine.
Šestotjedno razdoblje iz stavka 4. smanjuje se na tri tjedna.
6.Prijedlog za prijenos prihvaća se ako u roku od šest tjedana nastupi bilo što od sljedećeg:
(a)Europski parlament i Vijeće ga prihvate;
(b)prihvati ga ili Europski parlament ili Vijeće, a druga se institucija suzdrži od postupanja;
(c)Europski parlament i Vijeće se suzdrže od postupanja ili ne donesu odluku o izmjeni ili odbijanju prijedloga za prijenos.
7.Šestotjedno razdoblje iz stavka 4. smanjuje se na tri tjedna u sljedećim slučajevima, osim ako Europski parlament ili Vijeće zatraže suprotno:
(a)prijenos predstavlja manje od 10 % odobrenih sredstava u liniji s koje se prijenos izvršava i ne prelazi 5 000 000 eura;
(b)prijenos se odnosi samo na odobrena sredstva za plaćanje i sveukupni iznos prijenosa ne prelazi 100 000 000 eura.
8.Ako Europski parlament ili Vijeće izmijene iznos prijenosa, a druga institucija ga odobri ili se suzdrži od postupanja, ili ako Europski parlament i Vijeće izmijene iznos prijenosa, smatra se da je odobren manji od ta dva iznosa, osim ako predmetna institucija povuče svoj prijedlog prijenosa.
Članak 30.
Prijenosi na koje se primjenjuju posebne odredbe
1.Odobrena sredstva u iznosu namjenskih prihoda mogu se prenijeti samo ako se ti prihodi koriste u svrhe za koje su namijenjeni.
2.U unos bez odobrenih sredstava, koja se odobravaju na poseban zahtjev Komisije, dodaje se oznaka pro memoria. Na donošenje zahtjeva Komisije primjenjuju se pravila utvrđena u članku 29.
3.Stavak 1. ne primjenjuje se na unutarnje namjenske prihode u slučaju da nisu utvrđene potrebe koje bi omogućile korištenje tih prihoda u svrhu za koju su namijenjeni.
4.Europski parlament i Vijeće na prijedlog Komisije donose odluke o prijenosima kojima se dopušta korištenje pričuve za pomoć u nuždi i krizne pričuve Europske unije.
Za potrebe ovog stavka primjenjuje se postupak iz članka 29. stavaka 3. i 4. Ako se Europski parlament i Vijeće ne slože s prijedlogom Komisije i ne mogu postići zajedničko stajalište o korištenju te pričuve, suzdržavaju se od postupanja po Komisijinu prijedlogu za prijenos.
Prijedlozima za prijenose iz pričuve za pomoć u nuždi i krizne pričuve Europske unije prilažu se odgovarajući i detaljni popratni dokumenti koji sadržavaju:
(a)najnovije dostupne informacije o izvršenju odobrenih sredstava i procjeni potreba do kraja financijske godine, za liniju na koju se odobrena sredstva prenose;
(b)analizu mogućnosti preraspodjele odobrenih sredstava.
5.Smatra se da su Europski parlament i Vijeće odobrili prijenose iz pričuve za Europski fond za prilagodbu globalizaciji nakon što se donese odluka o mobilizaciji Fonda.
POGLAVLJE 7.
Načelo dobrog financijskog upravljanja i uspješnost
Članak 31.
Uspješnost i načela ekonomičnosti, učinkovitost i djelotvornosti
1.Odobrena sredstva moraju biti u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i stoga se moraju izvršavati u skladu sa sljedećim načelima:
(a)načelo ekonomičnosti, koje zahtijeva da su sredstva kojima se institucija koristi pri obavljanju svojih aktivnosti pravodobno dostupna, u primjerenoj količini i primjerene kvalitete te po najboljoj cijeni.
(b)načelo učinkovitosti, koje se odnosi se na postizanje najboljeg odnosa između upotrijebljenih sredstava i postignutih ciljeva.
(c)načelo djelotvornosti koje se odnosi na mjeru u kojoj su utvrđeni ciljevi postignuti.
2.U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, korištenje odobrenih sredstava mora biti usmjereno na uspješnost te je stoga potrebno:
(a)ciljeve programa i aktivnosti utvrditi ex ante;
(b)napredak u postizanju ciljeva pratiti na temelju pokazatelja uspješnosti;
(c)o postignućima izvještavati Europski parlament i Vijeće u skladu s člankom 39. stavkom 3. točkom (h) i člankom 239. stavkom 1. točkom (b) podtočkom ii.
Članak 32.
Evaluacije
1.Programi i aktivnosti koji su povezani sa znatnim izdacima podliježu ex ante i retrospektivnoj evaluaciji („evaluacija”) koja mora biti razmjerna ciljevima i rashodima.
2.Ex ante evaluacije, koje služe kao pomoć pri izradi programa i aktivnosti, temelje se na dokazima o rezultatima povezanih programa ili aktivnosti i u njima se utvrđuju i analiziraju problemi koje treba razmotriti, dodana vrijednost EU-a, ciljevi, očekivani učinci različitih opcija te mehanizmi praćenja i evaluacije.
3.Retrospektivnim evaluacijama ocjenjuje se uspješnost programa ili aktivnosti, uključujući aspekte kao što su djelotvornost, učinkovitost, usklađenost, relevantnost i dodana vrijednost za EU-u. Retrospektivne evaluacije provode se periodično i dovoljno rano da se njihovi rezultati mogu uzeti u obzir u ex ante evaluacijama koje služe kao pomoć pri izradi povezanih programa i aktivnosti.
Članak 33.
Obvezni financijski izvještaj
1.Uz svaki prijedlog ili inicijativu koje Komisija, visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku („visoki predstavnik”) ili država članica podnose zakonodavnom tijelu, a koji mogu imati učinak na proračun, uključujući promjene broja radnih mjesta, moraju se priložiti financijski izvještaj i ex ante evaluacija predviđena člankom 32.
Uz svaku izmjenu prijedloga ili inicijative podnesenu zakonodavnom tijelu koja može imati znatan učinak na proračun, uključujući promjene broja radnih mjesta, mora se priložiti financijski izvještaj koji je pripremila institucija koja predlaže izmjenu.
Financijski izvještaj sadržava financijske i ekonomske podatke koji zakonodavnom tijelu omogućuju da procijeni potrebu za djelovanjem Unije. Financijski izvještaj sadržava odgovarajuće informacije o usklađenosti s drugim aktivnostima Unije i mogućoj sinergiji.
U slučaju višegodišnjih operacija, financijski izvještaj sadržava pregled predvidivih godišnjih potreba u smislu odobrenih sredstava i radnih mjesta, uključujući vanjsko osoblje, te evaluaciju njihova srednjoročnog financijskog učinka.
2.Tijekom proračunskog postupka Komisija osigurava potrebne informacije za usporedbu promjena potrebnih odobrenih sredstava i početnih predviđanja iznesenih u financijskom izvještaju, s obzirom na napredak u razmatranju prijedloga ili inicijative koji su podneseni zakonodavnom tijelu.
3.Kako bi se smanjio rizik od prijevara, nepravilnosti i nepostizanja ciljeva, financijski izvještaj iz stavka 1. mora sadržavati informacije o uspostavljenom sustavu unutarnje kontrole, procjenu troškova i koristi kontrola koje taj sustav podrazumijeva i ocjenu očekivane razine rizika od pogreške te postojeće i planirane mjere za sprečavanje i zaštitu od prijevara.
U takvoj analizi uzimaju se u obzir mogući razmjer i vrstu pogrešaka te specifični uvjeti predmetnog područja politike te pravila koja se na njega primjenjuju.
4.Pri podnošenju revidiranih ili novih prijedloga potrošnje Komisija procjenjuje troškove i koristi sustava kontrole te razinu rizika od pogreške iz stavka 3.
Članak 34.
Unutarnja kontrola izvršenja proračuna
1.U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja proračun se izvršava u skladu s djelotvornom i učinkovitom unutarnjom kontrolom primjerenom za svaki način izvršenja proračuna i u skladu s odgovarajućim sektorskim pravilima.
2.Za potrebe izvršenja proračuna unutarnja kontrola definira se kao postupak koji se primjenjuje na svim razinama upravljanja i čija je namjena pružanje razumnog jamstva u pogledu postizanja sljedećih ciljeva:
(a)djelotvornost, učinkovitost i ekonomičnost poslovanja;
(b)pouzdanost izvješćivanja;
(c)zaštita imovine i podataka;
(d)sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i praćenje prijevara i nepravilnosti;
(e)odgovarajuće upravljanje rizicima u pogledu zakonitosti i pravilnosti odnosnih transakcija, uzimajući u obzir višegodišnju narav programa kao i narav predmetnih plaćanja.
3.Djelotvorna unutarnja kontrola temelji se na najboljoj međunarodnoj praksi i posebno obuhvaća sljedeće:
(a)razdvajanje zadaća;
(b)odgovarajuća strategija kontrole i upravljanja rizikom, uključujući kontrolu na razini primatelja;
(c)izbjegavanje sukoba interesa;
(d)odgovarajući revizijski trag i cjelovitost podataka u podatkovnim sustavima;
(e) postupci praćenja djelotvornosti i učinkovitosti i daljnjeg postupanja u pogledu utvrđenih nedostataka i izuzetaka unutarnje kontrole;
(f)periodična ocjena dobrog rada sustava unutarnje kontrole.
4.Učinkovita unutarnja kontrola temelji se na sljedećim elementima:
(a)provedbi odgovarajuće strategije upravljanja rizikom i kontrole koju koordiniraju odgovarajući dionici kontrolnog lanca;
(b)pristupu svih odgovarajućih dionika u kontrolnom lancu rezultatima provedenih kontrola;
(c)oslanjanju, prema potrebi, na izjave o upravljanju partnera zaduženih za provedbu i na mišljenja neovisnih revizora, pod uvjetom da je kvaliteta odnosnog posla odgovarajuća i prihvatljiva te da je posao obavljen u skladu s ugovorenim standardima;
(d)pravodobnoj primjeni korektivnih mjera, uključujući, prema potrebi, odvraćajuće kazne;
(e)jasnom i nedvosmislenom zakonodavstvu na kojem počivaju politike;
(f)uklanjanju višestrukih kontrola;
(g)poboljšanju omjera troškova i koristi kontrola.
5.Ako je tijekom provedbe razina pogreške konstantno visoka, Komisija utvrđuje nedostatke sustava kontrole, analizira troškove i koristi mogućih korektivnih mjera i poduzima ili predlaže odgovarajuće postupanje, kao što je pojednostavnjenje primjenjivih odredbi, poboljšanje sustava kontrole i preinačenje programa ili sustava isporuke.
POGLAVLJE 8.
Načelo transparentnosti
Članak 35.
Objava financijskih izvještaja i proračuna
1.Proračun se donosi i izvršava i financijski izvještaji podnose u skladu s načelom transparentnosti.
2.Na inicijativu Predsjednika Europskog parlamenta proračun i njegove izmjene nakon konačnog donošenja objavljuju se u Službenom listu Europske unije.
Proračuni se objavljuju u roku od tri mjeseca od datuma kada je objavljeno da su konačno doneseni.
Do službene objave u Službenom listu Europske Unije konačni detaljni iznosi proračuna moraju se na inicijativu Komisije što prije, a najkasnije četiri tjedna nakon konačnog donošenja proračuna, objaviti na svim jezicima na internetskim stranicama institucija.
Konsolidirani godišnji financijski izvještaji objavljuju se u Službenom listu Europske unije.
Članak 36.
Objava podataka o primateljima i drugih podataka
1.Komisija stavlja na raspolaganje, na odgovarajući način i pravodobno, podatke o primateljima te o naravi i svrsi mjere koja se financira iz proračuna, ako se proračun izvršava izravno u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (a).
Obveza utvrđena u prvom podstavku primjenjuje se i na druge institucije kada izvršavaju proračun Unije.
Podaci o primateljima sredstava Unije koja se izvršavaju u okviru izravnog izvršenja objavljuju se na internetskim stranicama institucija Unije najkasnije do 30 lipnja godine koja slijedi nakon financijske godine u kojoj je za sredstva preuzeta zakonska obveza.
2.Podaci iz stavka 1. prvog podstavka stavljaju se na raspolaganje uz poštovanje zahtjeva u pogledu povjerljivosti i sigurnosti, a posebno zaštite osobnih podataka, te sadržavaju sljedeće:
(a)ime primatelja;
(b)mjesto primatelja;
(c)iznos za koji je preuzeta zakonska obveza;
(d)prirodu i svrhu mjere.
Za potrebe točke (b) prvog podstavka izraz „mjesto” znači sljedeće:
i.adresa primatelja, ako je primatelj pravna osoba;
ii.regija na razini NUTS 2, ako je primatelj fizička osoba.
Ovi se podaci objavljuju samo za nagrade, bespovratna sredstva i ugovore koji su dodijeljeni nakon natječaja ili postupaka za dodjelu bespovratnih sredstava odnosno postupaka javne nabave te za stručnjake odabrane u skladu s člankom 230. stavkom 2. Podaci se ne objavljuju za:
(a)potpore za obrazovanje koje se isplaćuju fizičkim osobama i drugu izravnu potporu fizičkim osobama kojima je pomoć najpotrebnija iz članka 185. stavka 4. točke (b);
(b)ugovore vrlo male vrijednosti dodijeljene stručnjacima odabranima u skladu s člankom 230. stavkom 2. te ugovore vrlo male vrijednosti iznosa manjeg od onoga iz točke 14.4. Priloga ovoj Uredbi.
Na internetskim stranicama institucija Unije navodi se najmanje upućivanje na adresu internetskih stranica na kojoj se mogu pronaći ti podaci, ako nisu izravno objavljeni na za to namijenjenom mjestu na internetskim stranicama institucija Unije.
3.Za fizičke osobe objava se ograničava na ime i mjesto primatelja, iznos za koji je preuzeta zakonska obveza i svrhu mjere. Objava tih podataka temelji se na odgovarajućim kriterijima kao što su periodičnost ili vrsta ili važnost mjere. Kad je riječ o osobnim podacima, podaci se uklanjaju dvije godine nakon završetka financijske godine u kojoj je preuzeta zakonska obveza za sredstva. Isto se primjenjuje i na osobne podatke koji se odnose na pravne osobe u čijem se službenom nazivu spominje jedna ili više fizičkih osoba.
4.Od objave se odustaje ako bi se otkrivanjem podataka moglo ugroziti prava i slobode pojedinaca, koji su zaštićeni Poveljom o temeljnim pravima Europske unije ili naštetiti komercijalnim interesima primatelja.
5.Osobe ili subjekti koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) i tijela određena u skladu s člankom 62. stavkom 3. stavljaju na raspolaganje podatke o svojim primateljima na odgovarajući način i pravodobno.
Podaci o krajnjim primateljima sredstava koja se osiguravaju u okviru financijskih instrumenata koji primaju potporu iz proračuna Unije u iznosu manjem od 500 000 eura ograničeni su na statističke podatke, objedinjene u skladu s odgovarajućim kriterijima, kao što su podaci o geografskom položaju, ekonomskoj tipologiji primatelja, vrsti primljene potpore i području politike Unije u okviru kojega se potpora daje.
Prema potrebi razina detalja i kriteriji utvrđuju se mjerodavnim sektorskim pravilima i mogu se dodatno razraditi u financijskim sporazumima o okvirnom partnerstvu.
Komisija na odgovarajući način i pravodobno stavlja na raspolaganje informacije o internetskim stranicama na kojima se mogu pronaći podaci iz prvog podstavka.
GLAVA III.
DONOŠENJE I STRUKTURA PRORAČUNA
POGLAVLJE 1.
Donošenje proračuna
Članak 37.
Procjene prihoda i rashoda
1.Sve institucije koje nisu Komisija izrađuju procjenu svojih prihoda i rashoda, koju šalju Komisiji te je istodobno dostavljaju na uvid Europskom parlamentu i Vijeću do 1. srpnja svake godine.
2.Visoki predstavnik savjetuje se s članovima Komisije odgovornima za razvojnu politiku, politiku susjedstva i međunarodnu suradnju, humanitarnu pomoć i odgovor na krizne situacije, u pogledu njihovih odgovornosti.
3.Komisija izrađuje svoje procjene, koje odmah nakon donošenja šalje Europskom parlamentu i Vijeću.
Pri pripremi vlastitih procjena Komisija se koristi informacijama iz članka 38.
Članak 38.
Projekcija proračuna tijelâ iz članka 69.
Sva tijela iz članka 69., u skladu sa svojim aktom o osnivanju, do 31. siječnja svake godine Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću dostavljaju nacrt jedinstvenog programskog dokumenta.
Članak 39.
Nacrt proračuna
1.Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja prijedlog koji sadržava nacrt proračuna do 1. rujna godine koja prethodi godini u kojoj se proračun izvršava. Navedeni prijedlog dostavlja na uvid i nacionalnim parlamentima.
Nacrt proračuna sadržava zbirni opći račun prihoda i rashoda Unije i konsolidirane procjene iz članka 37. Može sadržavati i drukčije procjene od onih koje su izradile institucije.
Nacrt proračuna mora slijediti strukturu i prikaz utvrđene u člancima 45. do 50.
Svakom dijelu nacrta proračuna prethodi uvod koji sastavlja predmetna institucija.
Komisija sastavlja opći uvod u nacrt proračuna. Opći uvod sadržava financijske tablice s glavnim podacima po glavama i obrazloženja promjena u odobrenim sredstvima od jedne financijske godine do druge po kategorijama rashoda višegodišnjeg financijskog okvira.
2.Kako bi pružila što točnija i pouzdanija predviđanja utjecaja na proračun zakonodavstva na snazi i zakonodavnih prijedloga u postupku, Komisija nacrtu proračuna prilaže indikativno financijsko programiranje za sljedeće godine prema kategorijama rashoda, područjima politike i proračunskim linijama. Ukupno financijsko programiranje obuhvaća sve kategorije rashoda osim poljoprivrede, kohezijske politike i administracije, za koje se dostavljaju samo sažeti podaci.
Indikativno financijsko programiranje ažurira se nakon donošenja proračuna kako bi se unijeli rezultati proračunskog postupka i drugih relevantnih odluka.
3.Komisija nacrtu proračuna prilaže:
(a)razloge zbog kojih nacrt proračuna sadržava drukčije procjene od onih koje su izradile druge institucije;
(b)radne dokumente koje Komisija smatra korisnima u vezi s planom radnih mjesta institucija. Takvi radni dokumenti, u kojima se navodi zadnji odobreni plan radnih mjesta, sadržavaju:
i.podatke o cjelokupnom osoblju koje zapošljava Unija, prikazano prema vrsti ugovora;
ii.izjavu o politici radnih mjesta i vanjskih suradnika te politici u pogledu ravnoteže spolova;
iii.broj stvarno popunjenih radnih mjesta na početku godine u kojoj se podnosi nacrt proračuna, s razvrstavanjem prema razredu i upravnoj jedinici;
iv.popis radnih mjesta prema području politike;
v.za svaku kategoriju vanjskog osoblja, prvobitni procijenjeni broj ekvivalenata punog radnog vremena na temelju odobrenih sredstava te broj stvarno zaposlenih osoba na početku godine u kojoj se podnosi nacrt proračuna, s razvrstavanjem prema funkcijskoj skupini i, prema potrebi, prema razredu.
(c)za tijela iz članaka 69. i 70., radni dokument s prikazom prihoda i rashoda te svim informacijama o osoblju iz podstavka (b) točki i. do v.
Kada se javno-privatna partnerstva koriste financijskim instrumentima, informacije o tim instrumentima uključuju se u radni dokument iz stavka 4.
(d)radni dokument o planiranom izvršenju odobrenih sredstava za financijsku godinu i o nepodmirenim obvezama;
(e)u vezi s odobrenim sredstvima za administraciju, radni dokument koji prikazuje administrativne rashode koje Komisija izvršava u okviru svojeg dijela proračuna;
(f)radni dokument o pilot-projektima i pripremnim djelovanjima, s ocjenom rezultata i predviđenim naknadnim praćenjem;
(g)u vezi s financiranjem međunarodnih organizacija, radni dokument koji sadržava:
i.sažetak svih doprinosa, s raščlambom prema programu Unije ili fondu i prema međunarodnoj organizaciji;
ii.obrazloženje u kojem se objašnjava zašto je za Uniju bilo djelotvornije financirati te međunarodne organizacije nego izravno djelovati;
(h)izvještaje o programima ili drugi odgovarajući dokument u kojima se navodi sljedeće:
i.kojim politikama i ciljevima Unije program pridonosi;
ii.jasan razlog za intervenciju na razini Unije uz poštovanje, među ostalim, načela supsidijarnosti;
iii.informacije o ostvarenju ciljeva programa;
iv.cjelovito obrazloženje, uključujući analizu troškova i koristi predloženih promjena visine odobrenih sredstava;
v.informacije o stopi provedbe programa u tekućoj i prethodnoj godini;
(i)zbirni izvještaj o rasporedu plaćanja koja dospijevaju u sljedećim financijskim godinama za podmirivanje proračunskih obveza unesenih u proračun tijekom prethodnih financijskih godina.
4.Ako koristi financijske instrumente, Komisija nacrtu proračuna prilaže radni dokument u kojem se za svaki financijski instrument navodi sljedeće:
(a)upućivanje na financijski instrument i njegov temeljni akt te opći opis instrumenta, njegova učinka na proračun i dodane vrijednosti doprinosa Unije;
(b)financijske institucije uključene u provedbu, uključujući sva pitanja povezana s primjenom članka 150. stavka 2.;
(c)njegov doprinos postizanju ciljeva predmetnog programa izmjeren na temelju utvrđenih pokazatelja, uključujući, prema potrebi, geografsku diversifikaciju;
(d)predviđene operacije, uključujući ciljni opseg na temelju ciljne poluge ili, ako ona nije dostupna, na temelju učinka poluge koji proizlazi iz postojećih financijskih instrumenata;
(e)proračunske linije koje odgovaraju relevantnim operacijama i ukupne proračunske obveze i plaćanja iz proračuna;
(f)prosječno razdoblje između preuzimanja proračunskih obveza za financijske instrumente i pravnih obveza za pojedinačne projekte u obliku vlasničkog kapitala ili duga, ako je to razdoblje dulje od tri godine. Komisija je dužna objasniti razloge i, prema potrebi, iznijeti akcijski plan smanjenja tog razdoblja u okviru godišnjeg postupka davanja razrješnice;
(g)prihodi i vraćanja iz članka 202. stavka 2., uključujući procjenu njihova korištenja;
(h)vrijednost vlasničkih ulaganja u odnosu na prethodne godine;
(i)ukupni iznos rezervacija za rizike i obveze te podatke o izloženosti Unije financijskom riziku;
(j)smanjenje vrijednosti imovine te aktivirana jamstva za prethodnu godinu te odgovarajući ukupni podaci;
(k)uspješnost financijskog instrumenta, uključujući ostvarena ulaganja, ciljani učinak poluge te postignuti učinak poluge;
(l)sredstva rezervirana u zajedničkom jamstvenom fondu i prema potrebi saldo na fiducijarnom računu;
Taj radni dokument mora sadržavati i pregled administrativnih rashoda s osnove naknada za upravljanje i drugih financijskih troškova i troškova poslovanja plaćenih za upravljanje financijskim instrumentima, u ukupnom iznosu te prema upravitelju i financijskom instrumentu kojim se upravlja.
5.Ako dala proračunsko jamstvo, Komisija nacrtu proračuna prilaže radni dokument u kojem se za svako proračunsko jamstvo i za zajednički jamstveni fond navodi sljedeće:
(a)upućivanje na proračunsko jamstvo i njegov temeljni akt te opći opis jamstva, njegova učinka na financijske obveze proračuna i dodane vrijednosti doprinosa Unije;
(b)druge stranke u sporazumu o jamstvu, uključujući sva pitanja povezana s primjenom članka 150. stavka 2.;
(c)njegov doprinos postizanju ciljeva proračunskog jamstva izmjeren na temelju utvrđenih pokazatelja, uključujući, prema potrebi, geografsku raznolikost i mobilizaciju sredstava iz privatnog sektora;
(d)podaci o operacijama koje su obuhvaćene jamstvom, zbirno prema sektorima, državama i instrumentu, uključujući, prema potrebi, portfelje i potporu kombiniranu s drugim djelovanjima Unije;
(e)financijski iznos prenesen korisnicima te ocjena učinka poluge postignutoga projektima koje se podupire u okviru jamstva;
(f)podaci o aktiviranim jamstvima, gubicima, povratima, vraćenim iznosima i drugima primljenim uplatama, prikazani zbirno na istoj osnovi kao u točki (d);
(g)podaci o financijskom upravljanju, uspješnosti i riziku zajedničkog jamstvenog fonda na kraju prethodne kalendarske godine;
(h)stvarna stopa rezervacija zajedničkog jamstvenog fonda i, prema potrebi, naknadni prijenosi u skladu s člankom 206. stavkom 3.;
(i)financijski tokovi u zajedničkom fondu za rezervacije tijekom prethodne kalendarske godine te važne transakcije i svi relevantni podaci o izloženosti Unije financijskom riziku;
(j)u skladu s člankom 203. stavkom 3., ocjena održivosti potencijalnih obveza koje se pokrivaju iz proračuna Unije s osnove financijskih operacija.
6.Ako se koristi uzajamnim fondovima Unije, Komisija nacrtu proračuna prilaže radni dokument o aktivnostima koje se podupiru iz uzajamnih fondova unije te o provedbi i uspješnosti tih aktivnosti.
7.Komisija nacrtu proračuna prilaže i druge radne dokumente koje smatra korisnima za potkrepljivanje svojih proračunskih zahtjeva.
8.U skladu s člankom 8. stavkom 5. Odluke Vijeća 2010/427/EU() te kako bi se osigurala proračunska transparentnost u području vanjskog djelovanja Unije, Komisija zajedno s nacrtom proračuna Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja radni dokument koji na sveobuhvatan način prikazuje sljedeće:
(a)sve administrativne rashode i rashode poslovanja povezane s vanjskim djelovanjima Unije, uključujući zadaće zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) i zajedničke sigurnosne i obrambene politike, koji se financiraju iz proračuna;
(b)ukupne administrativne rashode ESVD-a za prethodnu godinu, raščlanjene na rashode prema delegaciji Unije i rashode za središnju upravu ESVD-a; te rashode poslovanja raščlanjene prema geografskom području (regije, zemlje), tematskim područjima, delegaciji i misiji Unije.
9.U radnom dokumentu iz stavka 6. navodi se i sljedeće:
(a)broj radnih mjesta za svaki razred u svakoj kategoriji i broj stalnih i privremenih radnih mjesta, uključujući ugovorno i lokalno osoblje odobrenih u okviru odobrenih sredstava u svakoj delegaciji Unije te u središnjoj upravi ESVD-a;
(b)svako povećanje ili smanjenje broja radnih mjesta prema razredu i kategoriji u središnjoj upravi ESVD-a i u svim delegacijama Unije na temelju prethodne financijske godine.
Članak 40.
Pismo izmjene nacrta proračuna
Na temelju novih podataka koji nisu bili dostupni u vrijeme donošenja nacrta proračuna, Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne od drugih institucija u pogledu njihova dijela proračuna, dostaviti pisma izmjene nacrta proračuna istodobno Europskom parlamentu i Vijeću prije sazivanja Odbora za mirenje iz članka 314. UFEU-a. Ta pisma mogu sadržavati pismo izmjene kojim se ažuriraju posebice procjene rashoda za poljoprivredu.
Članak 41.
Obveze država članica koje proizlaze iz donošenja proračuna
1.Predsjednik Europskog parlamenta proglašava proračun konačno donesenim u skladu s postupkom iz članka 314. stavka 9. UFEU-a i članka 106.a Ugovora o Euratomu.
2.Nakon proglašenja proračuna konačno donesenim svaka država članica od 1. siječnja sljedeće financijske godine ili od datuma proglašenja proračuna konačno donesenim ako je to nakon 1. siječnja, obvezna je Uniji podmiriti dospjela plaćanja utvrđena Uredbom (EU, Euratom) br. 609/2014.
Članak 42.
Nacrti izmjene proračuna
1.Komisija može podnijeti nacrte izmjene proračuna koji su prvenstveno uvjetovani prihodima u sljedećim slučajevima:
(a)kako bi se u proračun unio saldo prethodne financijske godine, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17.,
(b)kako bi se revidirala predviđanja vlastitih sredstava na temelju ažuriranih ekonomskih predviđanja;
(c)kako bi se ažurirala revidirana predviđanja vlastitih sredstava i drugih prihoda te ispitala raspoloživost odobrenih sredstava za plaćanje i potreba za njima.
U mjeri u kojoj je to moguće i ako je to opravdano Komisija uz izmjene uvjetovane prihodima navedene u prvom podstavku može predložiti izmjene uvjetovane rashodima.
Ako postoje neizbježne, izvanredne ili nepredviđene okolnosti, Komisija može podnijeti nacrte izmjene proračuna koji su prvenstveno uvjetovani rashodima.
2.Druge institucije dostavljaju Komisiji zahtjeve za izmjenu proračuna u okolnostima jednakima onima navedenima u stavku 1.
Prije podnošenja nacrta izmjene proračuna, Komisija i ostale institucije ispituju mogućnosti preraspodjele odgovarajućih odobrenih sredstava, uzimajući u obzir svako očekivano neiskorištavanje odobrenih sredstava.
Članak 41. primjenjuje se na izmjene proračuna. Izmjene proračuna moraju biti potkrijepljene upućivanjem na proračun čije se procjene izmjenjuju.
3.Komisija dostavlja svoje nacrte izmjene proračuna istodobno Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do 15. listopada svake financijske godine, osim u opravdanim izvanrednim okolnostima. Zahtjevima za izmjene proračuna može priložiti mišljenje drugih institucija.
4.Uz nacrte izmjene proračuna prilažu se obrazloženja i informacije o izvršenju proračuna za prethodnu i tekuću financijsku godinu koje su dostupne u trenutku pripreme izmjena proračuna.
Članak 43.
Prijevremena dostava projekcija i nacrta proračuna
Komisija, Europski parlament i Vijeće mogu se dogovoriti oko skraćivanja određenih rokova za dostavu procjena te oko donošenja i dostave nacrta proračuna. Takav dogovor, međutim, ne smije imati učinak skraćivanja ili produljivanja razdoblja predviđenih za razmatranje tih tekstova u skladu s člankom 314. UFEU-a i člankom 106.a Ugovora o Euratomu.
POGLAVLJE 2.
Struktura i prikaz proračuna
Članak 44.
Struktura proračuna
Proračun se sastoji od sljedećeg:
(a)općeg računa prihoda i rashoda;
(b)odvojenih dijelova za svaku instituciju, osim Europskog vijeća i Vijeća, koji dijele isti dio, podijeljenih na račune prihoda i rashoda.
Članak 45.
Proračunska nomenklatura
1.Europski parlament i Vijeće razvrstavaju prihode Komisije te prihode i rashode drugih institucija prema vrsti ili namjeni u glave, poglavlja, članke i stavke.
2.Račun rashoda za dio proračuna koji se odnosi na Komisiju priprema se na temelju nomenklature koju donose Europski parlament i Vijeće te koja se razvrstava prema namjeni.
Svaka se glava odnosi na jedno područje politike, a svako se poglavlje u pravilu odnosi na pojedini program ili djelovanje.
Svaka glava može sadržavati odobrena sredstva za poslovanje i administrativna odobrena sredstva. Administrativna odobrena sredstva u okviru glave grupiraju se u jedno poglavlje.
Proračunska nomenklatura u skladu je s načelima specifikacije, transparentnosti i dobrog financijskog upravljanja. Njome se osigurava jasnoća i transparentnost koje su potrebne za proračunski postupak te olakšava utvrđivanje glavnih ciljeva koji proizlaze iz odgovarajućih pravnih osnova, omogućava odabir političkih prioriteta te učinkovito i djelotvorno izvršenje.
3.Kad se prikazuju prema namjeni, administrativna odobrena sredstva za pojedinačne glave razvrstavaju se kako slijedi:
(a)rashodi za osoblje odobreni u planu radnih mjesta: navodi se iznos odobrenih sredstava i broj radnih mjesta utvrđenih u planu radnih mjesta koji odgovaraju tom rashodu;
(b)rashodi za vanjsko osoblje i ostali rashodi iz članka 28. stavka 1. prvog podstavka točke (b) koji se financiraju pod naslovom „administracija” višegodišnjeg financijskog okvira;
(c)rashodi za zgrade i drugi povezani rashodi, uključujući čišćenje i održavanje, najam, telekomunikacije, vodu, plin i električnu energiju;
(d)vanjsko osoblje i tehnička pomoć izravno povezani s provedbom programa.
Svi administrativni rashodi Komisije koji se odnose na više glava, iskazuju se u odvojenom zbirnom računu i razvrstavaju prema vrsti.
Članak 46.
Negativni prihodi
1.Proračun ne smije sadržavati negativne prihode, osim ako nastaju po osnovi negativne remuneracije depozita.
2.Vlastita sredstva koja se plaćaju na temelju Odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije jesu neto iznosi te se kao takvi iskazuju u zbirnom računu prihoda u proračunu.
Članak 47.
Rezervacije
1.Svaki dio proračuna može sadržavati glavu „rezervacije”. Odobrena sredstva unose se pod tu glavu ako:
(a)pri donošenju proračuna ne postoji temeljni akt za predmetno djelovanje;
(b)postoje ozbiljni razlozi za sumnju u dostatnost odobrenih sredstava ili mogućnost izvršenja odobrenih sredstava unesenih u odgovarajuće linije pod uvjetima koji su u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja.
Odobrenim sredstvima pod tom glavom može se raspolagati samo nakon prijenosa u skladu s postupkom utvrđenim u članku 28. stavku 1. prvom podstavku točki (c) ove Uredbe, ako donošenje temeljnog akta podliježe postupku iz članka 294. UFEU-a, te u skladu s postupkom utvrđenim u članku 29. ove Uredbe u svim drugim slučajevima.
2.U slučaju ozbiljnih poteškoća u izvršenju, Komisija može tijekom financijske godine predložiti da se proračunska sredstva prenesu u glavu „rezervacije”. Europski parlament i Vijeće donose odluku o tim prijenosima kako je predviđeno člankom 29.
Članak 48.
Negativna pričuva
Dio proračuna koji se odnosi na Komisiju može sadržavati „negativnu pričuvu”, koja je ograničena na najviši iznos od 400 000 000 eura. Takva pričuva, koja se unosi pod odvojenu glavu, obuhvaća samo odobrena sredstva za plaćanje.
Negativnu pričuvu potrebno je povući prije kraja financijske godine prijenosom u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 28. i 29.
Članak 49.
Pričuva za pomoć u nuždi i krizna pričuva Europske unije
1.Dio proračuna koji se odnosi na Komisiju sadržava pričuvu za pomoć u nuždi trećim zemljama i kriznu pričuvu Europske unije.
2.Pričuve iz stavka 1. povlače se prije kraja financijske godine prijenosom u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 28. i 30.
Članak 50.
Prikaz proračuna
1.U proračunu se iskazuju:
(a)u općem računu prihoda i rashoda:
i.procijenjeni prihodi Unije za predmetnu financijsku godinu („godina n”);
ii.procijenjeni prihodi za prethodnu financijsku godinu i prihodi za godinu n – 2;
iii.odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanje za godinu n;
iv.odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanje za prethodnu financijsku godinu;
v.rashodi za koje je preuzeta obveza i rashodi plaćeni u godini n – 2, pri čemu se potonji također iskazuju u postotku proračuna za godinu n;
vi.odgovarajuće napomene o svakoj potpodjeli iz članka 45. stavka 1. U napomenama uz proračun navode se upućivanja na temeljni akt, ako postoji, te sva odgovarajuća obrazloženja u vezi s prirodom i svrhom odobrenih sredstava;
(b)u svakom dijelu, prihodi i rashodi iste strukture kao u točki (a);
(c)u vezi s osobljem:
i.za svaki dio proračuna plan radnih mjesta u kojem se navodi broj radnih mjesta za svaki razred u svakoj kategoriji i u svakoj službi te broj stalnih i privremenih radnih mjesta odobrenih u okviru odobrenih sredstava;
ii.plan radnih mjesta za osoblje koje se plaća iz odobrenih sredstava za istraživanje i tehnološki razvoj za izravno djelovanje te plan radnih mjesta za osoblje koje se plaća iz istih odobrenih sredstava za neizravno djelovanje; planovi radnih mjesta razvrstavaju se prema kategoriji i razredu te se u njima razlikuju stalna radna mjesta i privremena radna mjesta odobrena u okviru odobrenih sredstava;
iii.plan radnih mjesta u kojem se navodi broj radnih mjesta prema razredu i kategoriji za svako tijelo iz članka 69. koje prima doprinos kojim se tereti proračun. U planu radnih mjesta uz broj radnih mjesta odobrenih za financijsku godinu prikazuje se i broj radnih mjesta odobrenih za prethodnu financijsku godinu. Osoblje Agencije za opskrbu Euratom prikazuje se zasebno u planu radnih mjesta Komisije.
(d)u vezi s financijskom pomoći i proračunskim jamstvima:
i.u općem računu prihoda, proračunske linije koje se odnose na odgovarajuće operacije i koje su namijenjene evidentiranju povrata primljenih od korisnika zbog početnog neispunjavanja obveza. Te linije nose oznaku pro memoria te se uz njih navode odgovarajuće napomene;
ii.u dijelu koji se odnosi na Komisiju:
–proračunske linije koje sadržavaju jamstva Unije za predmetne operacije. Te linije nose oznaku pro memoria ako nije nastalo stvarno terećenje koje se pokriva iz konačnih sredstava;
–napomene u kojima se upućuje na temeljni akt i opseg predviđenih poslova, njihovo trajanje i financijsko jamstvo koje je Unija izdala za te poslove;
iii.u dokumentu priloženom dijelu proračuna koji se odnosi na Komisiju, kao pokazatelj, među ostalim i odgovarajućih rizika:
–tekući kapitalni poslovi i upravljanje dugom,
–kapitalni poslovi i upravljanje dugom za godinu n;
(e)u vezi s financiranjem koje izvršavaju subjekti u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c):
i.upućivanje na temeljni akt odgovarajućeg programa;
ii.odgovarajuće proračunske linije;
iii.opći opis djelovanja, uključujući njegovo trajanje i učinak na proračun;
(f)ukupni iznos rashoda za ZVSP iskazan u poglavlju pod nazivom „ZVSP”, s posebnim člancima. Ti članci obuhvaćaju rashode za ZVSP i sadržavaju posebne proračunske linije u kojima se navode barem pojedinačne glavne misije.
2.Uz dokumente iz stavka 1., Europski parlament i Vijeće uz proračun mogu priložiti i druge odgovarajuće dokumente.
Članak 51.
Pravila o planovima radnih mjesta za osoblje
1.Planovi radnih mjesta opisani u članku 50. stavku 1. točki (c) predstavljaju apsolutno ograničenje za svaku instituciju ili tijelo. Nije moguće nikakvo imenovanje izvan utvrđenog ograničenja.
Međutim, osim za razrede AD 16, AD 15 i AD 14, svaka institucija ili tijelo može izmijeniti svoje planove radnih mjesta do najviše 10 % odobrenih radnih mjesta, uz sljedeće uvjete:
(a)da to ne utječe na obujam odobrenih sredstava za osoblje za cijelu financijsku godinu;
(b)da se ne prekorači ograničenje ukupnog broja radnih mjesta odobrenih pojedinim planom radnih mjesta;
(c)da su institucija ili tijelo sudjelovali u komparativnoj analizi s drugim institucijama i tijelima Unije, koja je započela analizom kadrovskih potreba Komisije.
Tri tjedna prije provedbe izmjena iz drugog podstavka, institucija o svojoj namjeri obavješćuje Europski parlament i Vijeće. U slučaju da postoje opravdani razlozi na koje u tom razdoblju ukaže Europski parlament ili Vijeće, institucija se suzdržava od poduzimanja izmjena te se primjenjuje postupak utvrđen u članku 42.
2.Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka, učinci rada u nepunom radnom vremenu koji je odobrilo tijelo za imenovanje u skladu s Pravilnikom o osoblju mogu se kompenzirati drugim imenovanjima.
POGLAVLJE 3.
Proračunska disciplina
Članak 52.
Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom
Proračun mora biti u skladu s višegodišnjim financijskim okvirom.
Članak 53.
Usklađenost akata Unije s proračunom
Ako provedba akta Unije premašuje odobrena sredstva raspoloživa u proračunu, taj se akt može provesti u financijskom smislu tek nakon što se u skladu s tim izmijeni proračun.
GLAVA IV.
IZVRŠENJE PRORAČUNA
POGLAVLJE 1.
Opće odredbe
Članak 54.
Izvršenje proračuna u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i s mišljenjem građana
1.Komisija izvršava prihode i rashode proračuna u skladu s ovom Uredbom na vlastitu odgovornost te unutar granica odobrenih sredstava.
2.Države članice surađuju s Komisijom kako bi se odobrena sredstva koristila u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja.
3.Može se zatražiti mišljenje građana u vezi s izvršenjem proračuna Unije od strane Komisije, države članice ili drugog subjekta koji izvršava proračun Unije.
Članak 55.
Informacije o prijenosu osobnih podataka za potrebe revizije
Potencijalni korisnici, natjecatelji, ponuditelji i sudionici se u svim pozivima u kontekstu bespovratnih sredstava, nabave ili nagrada u okviru izravnog izvršenja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (), obavješćuju da se u svrhu zaštite financijskih interesa Unije njihovi osobni podaci mogu prosljeđivati službama unutarnje revizije, Europskom revizorskom sudu ili Europskom uredu za borbu protiv prijevara te među dužnosnicima za ovjeravanje Komisije i izvršnih agencija te tijela Unije iz članka 70.
Članak 56.
Temeljni akt i iznimke
1.Da bi se odobrena sredstva unesena u proračun za svako djelovanje Unije mogla koristiti, potrebno je prethodno donijeti temeljni akt.
2.Odstupajući od stavka 1., sljedeća odobrena sredstva mogu se izvršavati bez temeljnog akta, pod uvjetom da su djelovanja za čije se financiranje koriste u nadležnosti Unije:
(a)odobrena sredstva za pilot-projekte pokusne naravi osmišljene za ispitivanje izvedivosti određenog djelovanja i njegove koristi. Odgovarajuća odobrena sredstva za preuzimanje obveza smiju se unijeti u proračun za najviše dvije uzastopne financijske godine.
Ukupni iznos odobrenih sredstava za pilot-projekte ne smije prijeći 40 000 000 eura po financijskoj godini.
(b)odobrena sredstva za pripremna djelovanja u području primjene UFEU-a i Ugovora o Euratomu kojima je svrha pripremanje prijedloga s ciljem donošenja budućih djelovanja. U pripremnim djelovanjima mora se slijediti dosljedan pristup te ona mogu poprimiti različite oblike. Odgovarajuća odobrena sredstva za preuzimanje obveza smiju se unijeti u proračun za najviše tri uzastopne financijske godine. Postupak donošenja odgovarajućeg temeljnog akta mora biti završen prije kraja treće financijske godine. Tijekom tog postupka preuzimanje obveza za odobrena sredstva mora biti u skladu s određenim značajkama pripremnog djelovanja u odnosu na predviđene aktivnosti, ciljeve koji se nastoje ostvariti te primatelje. Posljedično, obujam izvršenih sredstava ne odgovara obujmu sredstava predviđenih za financiranje konačnog djelovanja.
Ukupni iznos odobrenih sredstava za nova pripremna djelovanja iz ove točke ne smije prijeći 50 000 000 eura po financijskoj godini, a ukupni iznos odobrenih sredstava za koja su stvarno preuzete obveze za pripremna djelovanja , ne smije prijeći 100 000 000 eura.
(c)odobrena sredstva za pripremne mjere u području glave V. UEU-a. Te se mjere ograničavaju na kratko vremensko razdoblje te su namijenjene uspostavljanju uvjeta za djelovanje Unije u ispunjenju ciljeva ZVSP-a te za donošenje potrebnih pravnih instrumenata.
Za potrebe operacija Unije za upravljanje krizama, pripremne mjere su, među ostalim, namijenjene procjeni operativnih zahtjeva, brzom osiguravanju početnih sredstava ili uspostavljanju uvjeta na terenu za početak operacije.
Pripremne mjere odobrava Vijeće na prijedlog Visokog predstavnika.
Kako bi se osigurala brza provedba pripremnih mjera, Visoki predstavnik mora što prije obavijestiti Europski parlament i Komisiju o namjeri Vijeća da započne provedbu pripremne mjere te posebno o procijenjenom iznosu sredstava koja su za to potrebna. Komisija poduzima sve potrebne mjere za osiguranje brze isplate sredstava.
Financiranjem mjera koje je Vijeća odobrilo za pripremu operacija Unije za upravljanje krizama u skladu s glavom V. Ugovora o Europskoj uniji pokrivaju se dodatni troškovi koji izravno nastaju slanjem na teren misije ili tima, uključujući, među ostalim, osoblje institucija Unije, a koji uključuju osiguranje od visokog rizika, putne troškove, troškove smještaja i dnevnica.
(d)odobrena sredstva za jednokratna djelovanja, ili čak za djelovanja neograničenog trajanja, koja provodi Komisija na temelju zadaća koje proizlaze iz njezinih ovlasti na institucionalnoj razini u skladu s UFEU-om i Ugovorom o Euratomu, osim njezina prava na zakonodavnu inicijativu iz točke (b), te u skladu s posebnim ovlastima koje su joj izravno dodijeljene tim Ugovorima, a čiji se popis treba navesti u delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom;
(e)odobrena sredstva za rad svake institucije u okviru njezine administrativne neovisnosti.
Članak 57.
Izvršenje proračuna od strane institucija koje nisu Komisija
1.Komisija dodjeljuje ostalim institucijama potrebne ovlasti za izvršenje dijelova proračuna koji se na njih odnose.
2.Komisija može sklapati sporazume s drugim institucijama Unije radi olakšavanja izvršenja odobrenih sredstava, posebice administrativnih odobrenih sredstava, za pružanje usluga, isporuku proizvoda, izvođenje radova ili provedbu ugovora u vezi s nekretninama.
3.Takvi sporazumi o razini usluge mogu se sklapati i između službi institucija Unije, tijela Unije, europskih ureda, tijela ili osoba kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u okviru ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a i Ureda glavnog tajnika Odbora guvernera Europskih škola. Tim je sporazumima omogućeno traženje povrata troškova koji su nastali kao rezultat njihove provedbe.
Članak 58.
Delegiranje ovlasti za izvršenje proračuna
1.Komisija i sve druge institucije mogu unutar svojih službi delegirati ovlasti za izvršenje proračuna, u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi i u skladu sa svojim internim propisima te u skladu s ograničenjima propisanima instrumentom o delegiranju ovlasti. Tako ovlaštene osobe djeluju samo u okviru ovlasti koje su im izričito dodijeljene.
2.Međutim, Komisija može delegirati svoje ovlasti za izvršenje proračuna u vezi s odobrenim sredstvima za poslovanje iz svojeg dijela proračuna šefovima delegacija Unije i, kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja za vrijeme njihove odsutnosti, zamjenicima šefova delegacija. Kad šefovi delegacija Unije, ili, u njihovoj odsutnosti, njihovi zamjenici, djeluju kao dužnosnici Komisije za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti, dužni su primjenjivati pravila Komisije za izvršenje proračuna te podliježu istim dužnostima, obvezama i odgovornostima kao i drugi dužnosnici Komisije za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti.
Komisija može povući delegiranje ovlasti u skladu s vlastitim pravilima.
Za potrebe prvog podstavka, Visoki predstavnik poduzima mjere potrebne za olakšavanje suradnje delegacija Unije i službi Komisije.
3.ESVD može iznimno delegirati svoje ovlasti za izvršenje proračuna u vezi s administrativnim odobrenim sredstvima iz svojeg dijela proračuna osoblju Komisije u delegacijama ako je to potrebno kako bi se osigurao kontinuitet uprave u delegacijama u odsutnosti odgovornog službenika za ovjeravanje ESVD-a. U iznimnim slučajevima kada osoblje Komisije u delegacijama Unije djeluje u ulozi dužnosnika ESVD-a za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti, dužno je primjenjivati interna pravila ESVD-a za izvršenje proračuna te podliježe istim dužnostima, obvezama i odgovornostima kao i svi drugi dužnosnici ESVD-a za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti.
ESVD može povući delegiranje ovlasti u skladu s vlastitim pravilima.
Članak 59.
Sukob interesa
1.Financijski izvršitelji, definirani u glavi IV. poglavlju 4., i druge osobe uključene u izvršenje proračuna i upravljanje proračunom u okviru izravnog, neizravnog i podijeljenog izvršenja, uključujući pripremne akte za navedeno, te u reviziju i kontrolu proračuna, ne smiju poduzimati radnje koje bi mogle dovesti do sukoba njihovih interesa s interesima Unije. Osim toga, moraju poduzeti i odgovarajuće mjere kako bi spriječili sukob interesa pri obavljanju funkcija koje su u njihovoj odgovornosti te riješili situacije koje se objektivno mogu smatrati sukobom interesa.
2.Za potrebe stavka 1. sukob interesa postoji ako je ugroženo nepristrano i objektivno obnašanje funkcije financijskog izvršitelja ili druge osobe iz stavka 1. zbog obiteljskih, emotivnih, političkih ili nacionalnih razloga, ekonomskog interesa ili drugog izravnog ili neizravnog osobnog interesa.
Članak 60.
Sukob interesa osoblja
Ako se rizik od sukoba interesa iz članka 59. odnosi na člana osoblja na kojeg se primjenjuje Pravilnik o osoblju, on je dužan predmet uputiti dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, koji u pisanom obliku potvrđuje postoji li sukob interesa. Dotični član osoblja o tome obavješćuje i svojeg nadređenog. Ako se utvrdi postojanje sukoba interesa, tijelo za imenovanje službenika oslobađa odgovornosti po tom pitanju. Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja osobno osigurava da se poduzmu odgovarajuće daljnje radnje.
POGLAVLJE 2.
Načini izvršenja
Članak 61.
Načini izvršenja proračuna
1.Komisija izvršava proračun na jedan od sljedećih načina:
(a)izravno („izravno izvršenje”) putem svojih službi, uključujući osoblje u delegacijama Unije po pod nadzorom šefova delegacije, u skladu s člankom 58. stavkom 2., ili putem izvršnih agencija u skladu s člankom 68.;
(b)u okviru podijeljenog izvršenja s državama članicama („podijeljeno izvršenje”);
(c)neizravno („neizravno izvršenje”), ako je to predviđeno temeljnim aktom ili u slučajevima iz članka 56. stavka 2. prvog podstavka točaka (a) do (d), s:
i.trećim zemljama ili tijelima koje su one odredile;
ii.međunarodnim organizacijama ili njihovim agencijama, kako je definirano u članku 151.;
iii.Europskom investicijskom bankom ili Europskim investicijskim fondom („grupa EIB”)
iv.tijelima iz članaka 69. i 70.;
v.tijelima javnog prava;
vi.tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u mjeri u kojoj daju odgovarajuća financijska jamstva;
vii.tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva;
viii.tijelima ili osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u ZVSP-u u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.
2.Komisija je odgovorna za izvršenje proračuna u skladu s člankom 317. UFEU-a te izvršenje proračuna ne smije delegirati trećim osobama ako te zadaće uključuju široko diskrecijsko pravo koje podrazumijeva donošenje političkih odluka.
Komisija ne smije, na temelju ugovora iz glave VII., povjeravati vanjskim izvoditeljima poslove koji uključuju izvršavanje javnih ovlasti ili primjenu ovlasti za odlučivanje na temelju diskrecijskog prava.
Članak 62.
Podijeljeno izvršenje s državama članicama
1.Ako se proračun izvršava u okviru podijeljenog izvršenja, Komisija i države članice moraju poštovati načela dobrog financijskog upravljanja, transparentnosti i nediskriminacije te osigurati prepoznatljivost djelovanja Unije. U tu svrhu Komisija i države članice moraju ispuniti svoje obveze kontrole i revizije te preuzeti s time povezane odgovornosti koje su utvrđene u ovoj Uredbi. Dodatne odredbe utvrđuju se u sektorskim pravilima.
2.Države članice poduzimaju sve potrebne mjere, uključujući zakonodavne, regulatorne i administrativne mjere, kako bi zaštitile financijske interese Unije na sljedeće načine:
(a)osiguravaju da se djelovanja koja se financiraju iz proračuna provode na ispravan i djelotvoran način te u skladu s primjenjivim sektorskim pravilima te u tu svrhu određuju, u skladu sa stavkom 3., i nadziru tijela odgovorna za upravljanje sredstvima Unije i njihovu kontrolu;
(b)sprečavaju, otkrivaju i uklanjaju nedostatke i prijevare.
Kako bi zaštitile financijske interese Unije, države članice, poštujući načelo proporcionalnosti te postupajući u skladu s ovim člankom i odgovarajućim sektorskim pravilima, provode ex ante i ex post kontrole uključujući, prema potrebi, terenske provjere reprezentativnih uzoraka transakcija ili uzoraka transakcija koji se temelje na riziku. Osim toga, moraju tražiti povrat nepropisno isplaćenih sredstava i, kad je to potrebno, pokrenuti pravne postupke s tim u vezi.
Države članice određuju učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne sankcije primateljima ako su one predviđene sektorskim pravilima ili posebnim odredbama nacionalnog zakonodavstva.
Kao dio procjene rizika te u skladu sa sektorskim pravilima, Komisija nadzire sustave upravljanja i kontrole uspostavljene u državama članicama. Komisija u svojem revizorskom radu poštuje načelo proporcionalnosti i uzima u obzir razinu procijenjenog rizika u skladu sa sektorskim pravilima.
3.U skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u sektorskim pravilima, države članice određuju, na odgovarajućoj razini, tijela odgovorna za upravljanje sredstvima Unije i njihovu kontrolu. Ta tijela mogu obavljati i zadaće koje nisu povezane s upravljanjem sredstvima Unije i neke od svojih zadaća mogu povjeriti drugim tijelima, uključujući onima navedenima u članku 61. stavku 1. točki (c) podtočkama ii. i iii.
Pri odlučivanju o određivanju tijela države članice mogu svoju odluku temeljiti na tome jesu li sustavi upravljanja i kontrole u osnovi jednaki postojećim sustavima iz prethodnog razdoblja i jesu li bili učinkoviti.
Ako rezultati revizije i kontrole pokažu da imenovana tijela više nisu u skladu s kriterijima utvrđenima u sektorskim pravilima, države članice poduzimaju mjere potrebne kako bi osigurale da nedostaci u provedbi zadaća tih tijela budu uklonjeni, uključujući okončanjem imenovanja u skladu sa sektorskim pravilima.
Uloga Komisije u postupku određenom u ovom stavku definira se u sektorskim pravilima.
4.Tijela određena u skladu sa stavkom 3. dužna su:
(a)uspostaviti i osigurati funkcioniranje učinkovitog i djelotvornog sustava unutarnje kontrole;
(b)koristiti se računovodstvenim sustavom koji pravovremeno pruža točne, potpune i pouzdane podatke;
(c)dostaviti podatke koji se zahtijevaju u skladu sa stavkom 5.;
(d)osigurati ex post objavu u skladu s člankom 36. stavkom 2. Pri svakoj obradi osobnih podataka moraju se poštovati nacionalne odredbe kojima se provodi Direktiva 95/46/EZ.
5.Tijela određena u skladu sa stavkom 3. dužna su do 15. veljače sljedeće financijske godine Komisiji dostaviti:
(a)svoje financijske izvještaje o rashodima koji su im nastali tijekom odgovarajućeg referentnog razdoblja, utvrđenog u sektorskim pravilima, pri izvršavanju njihovih zadaća i koji su podneseni Komisiji radi nadoknade. Ti financijski izvještaji moraju uključivati pretfinanciranje i iznose za koje su u tijeku ili su završeni postupci povrata. Uz financijske izvještaje prilaže se izjava o upravljanju kojom se, prema mišljenju odgovornih za upravljanje sredstvima, potvrđuje sljedeće:
i.da su podaci pravilno prikazani, potpuni i točni,
ii.da su rashodi korišteni u skladu s njihovom namjenom, kako je utvrđeno u sektorskim pravilima,
iii.da se postojećim sustavima kontrole osiguravaju potrebna jamstva u pogledu zakonitosti i ispravnosti odnosnih transakcija;
(b)godišnji sažetak završnih revizorskih izvješća i provedenih kontrola, uključujući analizu vrste i opsega utvrđenih pogrešaka i nedostataka sustavâ, te provedene ili planirane korektivne mjere.
Uz financijske izvještaje iz prvog podstavka točke (a) te sažetak iz prvog podstavka točke (b) prilaže se mišljenje neovisnog revizorskog tijela sastavljeno u skladu s međunarodno priznatim revizijskim standardima. U tom se mišljenju utvrđuje daju li financijski izvještaji istinit i vjeran prikaz, jesu li rashodi čija se nadoknada traži od Komisije zakoniti i pravilni te funkcioniraju li dobro postojeći sustavi kontrole. U mišljenju se također navodi dovodi li revizija u pitanje navode iz izjave o upravljanju iz prvog podstavka točke (a).
Komisija navedeni rok može iznimno produljiti s 15. veljače na 1. ožujka na temelju obavijesti predmetne države članice.
Države članice mogu na odgovarajućoj razini objaviti podatke iz ovog stavka.
Osim toga, države članice mogu dati izjave potpisane na odgovarajućoj razini koje se temelje na podacima iz ovog stavka.
6.Kako bi osigurala da se sredstva Unije koriste u skladu s primjenjivim pravilima, Komisija:
(a)primjenjuje postupke za pregled i prihvaćanje financijskih izvještaja određenih tijela, osiguravajući pritom da su financijski izvještaji potpuni, točni i istiniti;
(b)isključuje iz financiranja Unije rashode čije isplate predstavljaju povredu primjenjivog prava;
(c)prekida rokove plaćanja ili suspendira plaćanja kad je to predviđeno sektorskim propisima.
Komisija okončava, u cijelosti ili djelomično, prekid rokova plaćanja ili suspenziju plaćanja nakon što država članica dostavi svoje primjedbe i odmah po poduzimanju potrebnih mjera. Godišnje izvješće o radu iz članka 73. stavka 9. obuhvaća sve obveze iz ovog podstavka.
7.Sektorska pravila uzimaju u obzir potrebe programa europske teritorijalne suradnje, posebno u pogledu sadržaja izjave o upravljanju, postupka utvrđenog stavkom 3. i revizijske funkcije.
8.Komisija sastavlja registar tijela odgovornih za upravljanje, ovjeravanje i reviziju na temelju sektorskih propisa.
Radi promicanja najbolje prakse pri provedbi strukturnih fondova, Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, EFJP-a i Europskog fonda za ribarstvo, Komisija može u informativne svrhe tijelima koja su odgovorna za upravljanje i kontrolu staviti na raspolaganje metodološki priručnik s prikazom njezine strategije i metode kontrole, uključujući kontrolne popise i primjere najbolje prakse. Navedeni priručnik ažurira se kad god je to potrebno.
9.Sredstva dodijeljena državama članicama u okviru podijeljenog izvršenja mogu se koristiti i u kombinaciji s operacijama i instrumentima koji se provode u skladu s Uredbom 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013.
POGLAVLJE 3.
EUROPSKI UREDI I TIJELA UNIJE
Odjeljak 1.
EUROPSKI UREDI
Članak 63.
Definicija i područje primjene
1.„Europski uredi” administrativne su strukture koje osniva Komisija ili Komisija zajedno s jednom ili više institucija radi obavljanja posebnih horizontalnih zadaća pod uvjetom da je to opravdano na temelju studije troškova i koristi te procjene povezanih rizika.
2.U okviru svojih nadležnosti europski uredi:
(a)obavljaju obvezne zadaće predviđene u njihovu osnivačkom aktu ili u drugom zakonodavstvu Unije;
(b)mogu obavljati neobvezne zadaće koje je odobrio njihov upravljački odbor nakon što je razmotrio troškove i koristi te povezane rizike za uključene stranke. Za obavljanje tih zadaća uredu se mogu delegirati ovlasti dužnosnika za ovjeravanje ili može sklapati ad hoc sporazume o razini usluge s institucijama Unije, tijelima Unije, drugim europskim uredima ili trećim stranama.
3.Ovaj se odjeljak primjenjuje na rad Europskog ureda za borbu protiv prijevara, uz iznimku stavka 4. ovog članka, članka 65. i članka 66. stavaka 1., 2. i 3.
4.Unutarnji revizor Komisije izvršava sve odgovornosti utvrđene u poglavlju 8. ove glave.
Članak 64.
Odobrena sredstva za europske urede
1.Sredstva odobrena za izvršavanje obveznih zadaća europskih ureda unose se u posebnu proračunsku liniju u dijelu proračuna koji se odnosi na Komisiju i detaljno se utvrđuju u Prilogu tom dijelu.
Prilog iz prvog podstavka u obliku je računa prihoda i rashoda, koji je podijeljen na isti način kao i dijelovi proračuna.
Odobrenim sredstvima navedenima u tom prilogu:
(a)pokrivaju se sve financijske potrebe europskih ureda pri izvršavanju njihovih obveznih zadaća predviđenih u njihovim osnivačkim aktima ili u drugom zakonodavstvu Unije.
(b)mogu se pokriti financijske potrebe europskog ureda pri obavljanju zadaća koje su zatražile institucije Unije, tijela Unije, europski uredi i agencije, a koje su utvrđene Ugovorima ili na temelju Ugovora te odobrene u skladu s osnivačkim aktom ureda.
2.U vezi s odobrenim sredstvima navedenima u prilogu za svaki europski ured Komisija direktoru predmetnog europskog ureda delegira ovlasti dužnosnika za ovjeravanje, u skladu s člankom 72.
3.Plan radnih mjesta svakog europskog ureda prilaže se planu radnih mjesta Komisije.
4.Direktor svakog europskog ureda donosi odluke o prijenosima u okviru priloga iz stavka 1. Komisija o takvim prijenosima obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
Članak 65.
Neobvezne zadaće
Za neobvezne zadaće iz članka 63. stavka 2. točke (b) europski ured može:
(a)od institucija Unije, tijela Unije i drugih europskih ureda prihvatiti delegirane ovlasti te ovlasti dužnosnika za ovjeravanje, koje se prenose na direktora ureda, u vezi s odobrenim sredstvima unesenima u dio proračuna institucije Unije, tijela Unije ili drugog europskog ureda. Institucije Unije, tijela Unije i drugi predmetni europski uredi određuju ograničenja i uvjete za delegiranje ovlasti. Delegiranje ovlasti utvrđuje se u skladu s osnivačkim aktom europskog ureda, osobito u pogledu uvjeta i načina delegiranja ovlasti.
(b)sklapati ad hoc sporazume o razini usluge U tim slučajevima direktor europskog ureda u skladu s njegovim osnivačkim aktom donosi posebne odredbe kojima se uređuje provedba tih zadaća, povrat nastalih troškova i vođenje odgovarajućeg računovodstva. O rezultatima tih financijskih izvještaja ured izvješćuje institucije, tijela Unije ili druge predmetne europske urede.
Članak 66.
Financijski izvještaji europskih ureda
1.Svaki europski ured sastavlja računovodstvene evidencije svojih rashoda, na temelju kojih se može utvrditi udio njegovih usluga pruženih svakoj instituciji, tijelu Unije ili drugom europskom uredu. Kriterije na kojima se temelji računovodstvena evidencija donosi direktor europskog ureda nakon što ih odobri upravljački odbor ureda.
2.U napomenama koje se odnose na posebnu proračunsku liniju u koju se unosi ukupni iznos odobrenih sredstava za svaki europski ured kojem su delegirane ovlasti dužnosnika za ovjeravanje u skladu s člankom 65. točkom (a) navodi se procjena troškova usluga koje taj ured pruža svakoj instituciji Unije, tijelu Unije i drugim predmetnim europskim uredima. Procjena se temelji na računovodstvenim evidencijama iz stavka 1. ovog članka.
3.Svaki europski ured kojem su delegirane ovlasti dužnosnika za ovjeravanje u skladu s člankom 65. točkom (a) o rezultatima računovodstvenih evidencija iz stavka 1. ovog članka obavješćuje institucije Unije, tijela Unije i druge predmetne europske urede.
4.Financijski izvještaji svakog europskog ureda sastavni su dio financijskih izvještaja Unije u skladu s člankom 234.
5.Računovodstveni službenik Komisije može na prijedlog upravljačkog odbora predmetnog europskog ureda članu osoblja ureda delegirati neke od svojih zadaća u vezi s naplatom prihoda i plaćanjem rashoda koje izravno obavlja predmetni europski ured.
6.Za pokrivanje potreba europskog ureda za gotovinom, Komisija može na prijedlog upravljačkog odbora u njegovo ime otvoriti bankovne ili poštanske žiro-račune. Konačno stanje blagajne za svaku godinu poravnava se i usklađuje između predmetnog europskog ureda i Komisije na kraju financijske godine.
Odjeljak 2.
Tijela Unije
Članak 67.
Primjena na Agenciju za opskrbu Euratom
Ova se Uredba primjenjuje na izvršenje proračuna Agencije za opskrbu Euratom.
Članak 68.
Izvršne agencije
1.Komisija izvršnim agencijama može delegirati ovlasti za izvršenje cijelog ili dijela programa ili projekta Unije, uključujući pilot-projekte i pripremna djelovanja te izvršenje administrativnih rashoda, u ime Komisije i pod njezinom odgovornošću, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 58/2003 (). Izvršne agencije osnivaju se odlukom Komisije i pravne su osobe u skladu s pravom Unije. Izvršne agencije primaju godišnji doprinos.
2.Direktori izvršnih agencija djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti u pogledu izvršenja odobrenih sredstava za poslovanje za programe Unije kojima u cijelosti ili djelomično upravljaju.
3.Upravljački odbor izvršnih agencija može se dogovoriti s Komisijom da računovodstveni službenik Komisije ujedno djeluje i kao računovodstveni službenik izvršne agencije. Upravljački odbor računovodstvenom službeniku Komisije može povjeriti i dio zadaća računovodstvenog službenika izvršne agencije, uzimajući u obzir troškove i koristi. U oba se slučaja poduzimaju potrebne mjere kako bi se izbjegao sukob interesa.
Članak 69.
Tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu
1.Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopunjavanja Financijske uredbe okvirnom financijskom uredbom za tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu, a koja imaju pravnu osobnost te primaju doprinose na teret proračun.
2.Okvirna financijska uredba temelji se na načelima i pravilima utvrđenima ovom Uredbom.
3.Financijska pravila tih tijela ne smiju odstupati od okvirne financijske uredbe osim ako je to nužno zbog njihovih specifičnih potreba te uz prethodni pristanak Komisije.
4.Razrješnicu za izvršenje proračuna tijela iz stavka 1. daje Europski parlament na preporuku Vijeća. Tijela iz stavka 1. u potpunosti surađuju s institucijama uključenima u postupak davanja razrješnice i, prema potrebi, pružaju sve dodatne potrebne informacije, među ostalim sudjelovanjem na sastancima mjerodavnih tijela.
5.Unutarnji revizor Komisije ima jednake ovlasti u odnosu na tijela iz stavka 1. kakve ima u odnosu na Komisiju.
6.Neovisni vanjski revizor provjerava jesu li u godišnjim financijskim izvještajima svih tijela iz stavka 1. ovog članka propisno iskazani prihodi, rashodi i financijsko stanje odgovarajućeg tijela prije konsolidacije završnih financijskih izvještaja Komisije. Osim ako je drukčije propisano u temeljnom aktu iz stavka 1. ovog članka, Revizorski sud sastavlja posebno godišnje izvješće o svakom tijelu u skladu sa zahtjevima članka 287. stavka 1. UFEU-a. Pri pripremi tog izvješća Sud u obzir uzima reviziju koju je proveo neovisni vanjski revizor te radnje poduzete kao odgovor na nalaze revizora.
Članak 70.
Tijela javno-privatnog partnerstva
Tijela koja imaju pravnu osobnost koja su osnovana temeljnim aktom i kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva donose svoja financijska pravila.
Ta pravila uključuju skup načela koja su potrebna kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje sredstvima Unije.
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 261. radi dopunjavanja financijske uredbe oglednom financijskom uredbom kojom se utvrđuju načela potrebna za osiguravanje dobrog financijskog upravljanja sredstvima Unije koja se temelje na članku 149.
Financijska pravila tih tijela ne smiju odstupati od ogledne financijske uredbe, osim ako to zahtijevaju njihove specifične potrebe te uz prethodni pristanak Komisije.
Na tijela javno-privatnog partnerstva primjenjuje se članak 69. stavci 2., 3. i 4.
POGLAVLJE 4.
Financijski izvršitelji
ODJELJAK 1.
NAČELO RAZDVAJANJA DUŽNOSTI
Članak 71.
Razdvajanje dužnosti
1.Dužnosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika razdvajaju se i međusobno se isključuju.
2.Svaka institucija svakom financijskom izvršitelju osigurava potrebna sredstva za obavljanje njegovih dužnosti i dostavlja mu dokument u kojem se detaljno opisuju njegove zadaće, prava i obveze.
POGLAVLJE 2.
DUŽNOSNIK ZA OVJERAVANJE
Članak 72.
Dužnosnik za ovjeravanje
1.Svaka institucija izvršava dužnosti dužnosnika za ovjeravanje.
2.Za potrebe ove glave pojam „osoblje” odnosi se na osobe na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju.
3.Svaka institucija delegira dužnosti dužnosnika za ovjeravanje osoblju odgovarajuće razine, u skladu s uvjetima iz svojeg poslovnika. Institucije u svojim internim administrativnim pravilima navode osoblje kojem delegiraju te dužnosti, opseg delegiranih ovlasti te mogu li osobe kojima su ovlasti delegirane te ovlasti dalje delegirati na druge osobe.
4.Ovlasti dužnosnika za ovjeravanje delegiraju se ili dalje delegiraju samo osoblju.
5.Odgovorni dužnosnici za ovjeravanje djeluju u okviru ograničenja utvrđenih instrumentom o delegiranju ili daljnjem delegiranju ovlasti. Odgovornom dužnosniku za ovjeravanje može pomagati jedan član osoblja ili više njih, pod njegovom odgovornosti, pri obavljanju određenih poslova potrebnih za izvršenje proračuna i izradu financijskih informacija i informacija o upravljanju.
6.Svaka institucija ili svako tijelo iz članka 69. u roku od dva tjedna obavješćuje Revizorski sud, Europski parlament, Vijeće i računovodstvenog službenika Komisije o imenovanju i opozivu dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, unutarnjih revizora i računovodstvenih službenika te o svim internim propisima koje donese u vezi s financijskim pitanjima
7.Svaka institucija obavješćuje Revizorski sud o imenovanju blagajnika te o odlukama o delegiranju ovlasti na temelju članka 78. i članka 85.
Članak 73.
Ovlasti i dužnosti dužnosnika za ovjeravanje
1.Dužnosnik za ovjeravanje odgovoran je u svakoj instituciji za izvršenje prihoda i rashoda u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja te za osiguranje usklađenosti sa zahtjevima zakonitosti i pravilnosti te jednakog postupanja s primateljima programa.
2.Za potrebe stavka 1. ovog članka dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti uspostavlja, u skladu s člankom 34. i minimalnim standardima koje je donijela svaka institucija i uzimajući u obzir rizike povezane s upravljačkim okružjem te vrstom financiranih djelovanja, organizacijsku strukturu i sustave unutarnje kontrole prikladne za obavljanje njegovih dužnosti. Uspostava te strukture i sustava temelji se na sveobuhvatnoj analizi rizika u kojoj se uzima u obzir njihova isplativost.
3.Za izvršavanje rashoda odgovorni dužnosnik za ovjeravanje preuzima proračunske i pravne obveze, potvrđuje rashode i odobrava plaćanja te poduzima pripremne radnje za izvršenje odobrenih sredstava.
4.Izvršenje prihoda obuhvaća sastavljanje procjena iznosa potraživanja, utvrđivanje potraživanja čiji je povrat potrebno osigurati i izdavanje naloga za povrat. Prema potrebi uključuje i odricanju od utvrđenih potraživanja.
5.Svaka operacija podliježe barem ex ante kontroli operativnih i financijskih aspekata operacije na temelju višegodišnje strategije kontrole kojom se uzima u obzir rizik. Svrha je ex ante kontrola spriječiti pogreške i nepravilnosti prije odobravanja operacija.
Opseg ex ante kontrola u smislu učestalosti i temeljitosti određuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje uzimajući u obzir rezultate prijašnjih kontrola te pitanje rizika i isplativosti. U slučaju sumnje dužnosnik za ovjeravanje koji je odgovoran za potvrđivanje predmetnih operacija u sklopu ex ante kontrole traži dodatne informacije ili obavlja kontrolu na licu mjesta kako bi dobio razumno jamstvo.
Osoblje koje provodi provjeru predmetne operacije ne smije biti ono koje je tu operaciju pokrenulo. Osoblje koje provodi provjeru ne odgovara članovima osoblja koji su pokrenuli operaciju.
6.Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti može uspostaviti ex post kontrole radi otkrivanja i ispravljanja pogreški i nepravilnosti u vezi s operacijama nakon njihova odobravanja. Te se kontrole mogu organizirati na temelju uzorka s obzirom na rizik te moraju uzeti u obzir rezultate prijašnjih kontrola i pitanje isplativosti.
Osoblje koje provodi ex post kontrole ne smije biti ono koje provodi ex ante kontrole. Osoblje odgovorno za ex post kontrole ne odgovara osoblju odgovornom za ex ante kontrole.
Ako dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti provodi financijske revizije korisnika kao ex post kontrole, predmetna revizijska pravila moraju biti jasna, usklađena i transparentna te se njima moraju poštovati i prava Komisije i prava korisnika nad kojima se provodi revizija.
7.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje i osoblje odgovorno za izvršenje proračuna moraju biti stručno osposobljeni.
U svakoj instituciji dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti osigurava sljedeće:
(a)da dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti i njihovo osoblje primaju redovito ažurirane i odgovarajuće informacije o standardima kontrole te metodama i tehnikama koje su na raspolaganju u tu svrhu;
(b)da se prema potrebi poduzimaju mjere za osiguravanje učinkovitog i djelotvornog funkcioniranja sustava kontrole u skladu sa stavkom 2.
8.Ako član osoblja koji je uključen u financijsko upravljanje i kontrolu transakcija smatra da je odluka koju mora na zahtjev nadređenoga izvršiti ili prihvatiti nepravilna ili u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja ili pravilima struke koja taj član osoblja mora poštovati, o tome mora pisanim putem obavijestiti svojega nadređenoga. Ako taj član osoblja to učini u pisanom obliku, njegov nadređeni dužan je odgovoriti u pisanom obliku. Ako nadređeni ne poduzme nikakvu radnju ili potvrdi prvotnu odluku ili uputu, a član osoblja smatra da takva potvrda ne predstavlja zadovoljavajući odgovor na problem koji je iznio, član osoblja o tome pisanim putem obavješćuje dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti. Ako taj dužnosnik ne odgovori u razumnom roku s obzirom na okolnosti slučaja, a u svakom slučaju u roku od najviše mjesec dana, član osoblja mora obavijestiti mjerodavno povjerenstvo iz članka 139.
U slučaju nezakonitih radnji, prijevare ili korupcije koje mogu naštetiti interesima Unije član osoblja obavješćuje tijela određena u Pravilniku o osoblju i odlukama institucija Unije u vezi s uvjetima i načinom obavljanja internih istraga u pogledu sprečavanja prijevare, korupcije te drugih nezakonitih radnji koje štete interesima Unije. U ugovorima s vanjskim revizorima koji provode revizije financijskog upravljanja Unije mora biti utvrđena obveza vanjskog revizora da dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti obavijesti o svakoj sumnji u nezakonite radnje, prijevaru ili korupciju koje mogu nanijeti naštetiti interesima Unije.
9.Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti izvješćuje svoju instituciju o ispunjavaju svojih dužnosti u obliku godišnjeg izvješća o radu koje sadržava financijske podatke i podatke o upravljanju, uključujući rezultate kontrola, u kojima izjavljuje da, osim ako je drukčije navedeno u bilo kakvim rezervama u vezi s određenim područjima prihoda i rashoda, može razumno jamčiti sljedeće:
(a)da podaci sadržani u izvješću daju istinit i točan prikaz;
(b)da su sredstva dodijeljena aktivnostima opisanima u izvješću korištena u svrhu za koju su namijenjena i u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;
(c)da postojeći postupci kontrole daju potrebna jamstva u pogledu zakonitosti i pravilnosti odnosnih transakcija.
Godišnje izvješće o radu sadržava informacije o provedenim operacijama s obzirom na ciljeve utvrđene u strateškim planovima, rizike s kojima su te operacije povezane, korištenje osiguranih sredstava te učinkovitost i djelotvornost sustava unutarnje kontrole. To uključuje sveukupnu ocjenu troškova i koristi kontrola i informacije o tome u kojoj mjeri odobreni rashodi poslovanja doprinose ostvarenju strateških ciljeva EU-a te stvaraju dodanu vrijednost za EU. Komisija sastavlja sažetak godišnjih izvješća o radu za prethodnu godinu.
10.Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti za svaku financijsku godinu evidentira izvješće o ugovorima sklopljenima u pregovaračkim postupcima iz točki (a) do (f) točke 11.1. i točke 39. Priloga ovoj Uredbi. Ako se udio pregovaračkih postupaka u odnosu na broj ugovora koje je dodijelio isti dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti znatno poveća u odnosu na prethodne godine ili ako je taj udio znatno veći od prosjeka institucije, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje podnosi izvješće instituciji navodeći sve mjere koje su poduzete kako bi se taj trend promijenio. Svaka institucija šalje izvješće o pregovaračkim postupcima Europskom parlamentu i Vijeću. U slučaju Komisije to se izvješće prilaže sažetku godišnjih izvješća o radu iz stavka 9. ovog članka.
Članak 74.
Popratna dokumentacija koju čuvaju dužnosnici za ovjeravanje
Dužnosnik za ovjeravanje uspostavlja sustave u papirnatom obliku ili elektroničke sustave za čuvanje izvorne popratne dokumentacije koja se odnosi na izvršavanje proračuna i mjere za izvršenje proračuna ili koja se priprema nakon završetka izvršenja proračuna ili mjera za izvršenje proračuna. Takvi se dokumenti moraju čuvati najmanje pet godina od datuma kada Europski parlament izda razrješnicu za proračunsku godinu na koju se dokumenti odnose.
Dokumenti koji se odnose na operacije koje nisu konačno završene čuvaju se do kraja godine koja slijedi nakon godine u kojoj se zaključe navedene operacije.
Osobni podaci iz popratne dokumentacije po mogućnosti se brišu ako nisu potrebni za davanje razrješnice za proračun, za kontrolu ili reviziju. Članak 37. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na pohranu podataka o prometu.
Članak 75.
Ovlasti i dužnosti šefova delegacija Unije
1.Šefovi delegacija Unije koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti u skladu s
člankom 58. stavkom 2.
odgovaraju Komisiji kao instituciji odgovornoj za definiranje, izvršavanje, praćenje i procjenu njihovih dužnosti i odgovornosti kao dužnosnika za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti te blisko surađuju s Komisijom u vezi s pravilnim izvršenjem sredstava, osobito kako bi osigurali zakonitost i pravilnost financijskih transakcija, poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja pri upravljanju sredstvima te djelotvornu zaštitu financijskih interesa Unije. Oni podliježu internim pravilima Komisije te povelji Komisije za izvršavanje zadaća financijskog upravljanja koje su im prenesene na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti. Pri obavljanju njihovih dužnosti može im pomagati osoblje Komisije.
U tu svrhu moraju poduzimaju mjere potrebne za sprečavanje svake situacije koja bi mogla dovesti u pitanje odgovornost Komisije za izvršenje proračuna koja im je prenesena na temelju daljnjeg delegiranja te svakog sukoba prioriteta koji bi mogao imati učinak na obavljanje zadaća financijskog upravljanja koje su im dalje delegirane.
Ako nastupi situacija ili sukob iz drugog podstavka, šefovi delegacija Unije bez odgađanja o tome obavješćuju odgovorne glavne direktore Komisije i ESVD-a. Glavni direktori poduzimaju odgovarajuće korake za rješavanje situacije.
2.Ako se sami šefovi delegacija Unije nađu u situaciji iz članka 73. stavka 8., oni upućuju predmet povjerenstvu iz članka 139. U slučaju nezakonitih radnji, prijevare ili korupcije koje mogu naštetiti interesima Unije, oni obavješćuju tijela određena na temelju mjerodavnog zakonodavstva.
3.Šefovi delegacija Unije koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti u skladu s člankom
58. stavkom 2.
izvješćuju svojeg dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti kako bi potonji mogao uključiti njihova izvješća u svoje godišnje izvješće o radu iz članka 73. stavka 9. Izvješća šefova delegacija Unije sadržavaju podatke o učinkovitosti i djelotvornosti sustava unutarnje kontrole koji su uspostavljeni u njihovim delegacijama te o upravljanju operacijama koji su im dodijeljeni na temelju daljnjeg delegiranja ovlasti te pružaju jamstva iz
članka 89. stavka 5. trećeg podstavka
. Ta se izvješća prilažu godišnjem izvješću o radu dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti i stavljaju na raspolaganje Europskom parlamentu i Vijeću uzimajući u obzir, prema potrebi, njihovu povjerljivost.
Šefovi delegacija Unije u potpunosti surađuju s institucijama koje su uključene u postupak davanja razrješnice te prema potrebi dostavljaju sve potrebne dodatne informacije. U tom se smislu od njih može tražiti da prisustvuju sastancima odgovarajućih tijela i pomažu odgovornom dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti.
Šefovi delegacija Unije koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti u skladu s
člankom 58. moraju odgovoriti na svaki zahtjev Komisijina dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti na zahtjev Komisije ili, u kontekstu razrješnice, na zahtjev Europskog parlamenta.
Komisija osigurava da daljnje delegiranje ovlasti ne ugrožava postupak davanja razrješnice na temelju članka 319.
UFEU-a
.
4.Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i na zamjenike šefova delegacija Unije kada u odsutnosti šefova delegacija Unije djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti.
POGLAVLJE 3.
RAČUNOVODSTVENI SLUŽBENIK
Članak 76.
Ovlasti i dužnosti računovodstvenog službenika
Svaka institucija imenuje računovodstvenog službenika koji je odgovoran u svakoj instituciji za sljedeće:
(a)ispravno izvršenje plaćanja, naplatu prihoda i povrat iznosa utvrđenih kao potraživanja;
(b)sastavljanje i podnošenje financijskih izvještaja u skladu s glavom XIII.;
(c)vođenje računovodstva u skladu s člancima 80. i 81.
(d)utvrđivanje računovodstvenih pravila, postupaka i kontnog plana u skladu s člancima 79. do 81.;
(e)utvrđivanje i potvrđivanje računovodstvenih sustava te, prema potrebi, potvrđivanje sustava koje je odredio dužnosnik za ovjeravanje za pribavljanje ili opravdavanje računovodstvenih podataka; u tom je pogledu računovodstveni službenik ovlašten u svakom trenutku provjeriti usklađenost s kriterijima potvrđivanja;
(f)upravljanje riznicom.
Odgovornosti računovodstvenog službenika ESVD-a odnose se samo na dio proračuna za ESVD koji izvršava ESVD. Računovodstveni službenik Komisije ostaje odgovoran za cjelokupni dio proračuna koji se odnosi na Komisiju, uključujući računovodstvene operacije koji se odnose na odobrena sredstva za koja su ovlasti prenesene na temelju daljnjeg delegiranja šefovima delegacija Unije.
Računovodstveni službenik Komisije djeluje i kao računovodstveni službenik ESVD-a u vezi s izvršenjem dijela proračuna za ESVD.
Članak 77.
Imenovanje i prestanak dužnosti računovodstvenog službenika
1.Svaka institucija imenuje računovodstvenog službenika među dužnosnicima na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije.
Institucija odabire računovodstvenog službenika na temelju njegove posebne osposobljenosti, koja se dokazuje diplomama ili odgovarajućim stručnim iskustvom.
2.Više institucija ili tijela mogu imenovati istog računovodstvenog službenika.
U tom slučaju moraju poduzimaju potrebne mjere kako bi se izbjegao sukob interesa.
3.U slučaju prestanka dužnosti računovodstvenog službenika bez odgađanja se sastavlja bruto bilanca.
4.Računovodstveni službenik kojem prestaju dužnosti ili, ako to nije moguće, službena osoba iz njegove službe novom računovodstvenom službeniku dostavlja bruto bilancu kojoj je priloženo izvješće o primopredaji.
Novi računovodstveni službenik potpisuje bruto bilancu u znak primitka u roku od jednog mjeseca od datuma slanja te može izraziti rezerve.
Izvješće o primopredaji sadržava i rezultat bruto bilance te sve izražene rezerve.
Članak 78.
Ovlasti koje računovodstveni službenik može delegirati
Pri izvršavanju svojih dužnosti računovodstveni službenik može delegirati neke zadaće svojem podređenom osoblju te blagajnicima imenovanima u skladu s člankom 86. stavkom 1.
Te se zadaće utvrđuju u instrumentu o delegiranju.
Članak 79.
Računovodstvena pravila
1.Računovodstvena pravila koja moraju primjenjivati sve institucije Unije, europski uredi iz ove glave poglavlja 3. dijela 1. te tijela Unije iz članka 234. moraju se temeljiti na međunarodno priznatim računovodstvenim standardima za javni sektor. Ta pravila donosi računovodstveni službenik Komisije nakon savjetovanja s računovodstvenim službenicima drugih institucija Unije, europskih ureda i tijela Unije.
2.Računovodstveni službenik smije odstupiti od tih standarda ako to smatra potrebnim kako bi se pružio vjeran prikaz imovine i obveza, rashoda, prihoda te novčanog toka. Ako računovodstveno pravilo bitno odstupa od tih standarda, tu činjenicu treba navesti i obrazložiti u bilješkama uz financijske izvještaje.
3.Računovodstvenim pravilima iz stavka 1. utvrđuje se struktura i sadržaj financijskih izvještaja te računovodstvena načela na kojima se financijski izvještaji temelje.
4.Proračunsko računovodstvo iz članka 234. mora biti u skladu s proračunskim načelima utvrđenima u ovoj Uredbi. Proračunsko računovodstvo pruža detaljan prikaz izvršenja proračuna. U njemu su iskazane sve operacije proračunskih prihoda i rashoda predviđene u ovoj glavi te je dan njihov vjeran prikaz.
Članak 80.
Vođenje računovodstva
1.Računovodstveni službenik Komisije odgovoran je za utvrđivanje usklađenih kontnih planova koje trebaju primjenjivati sve institucije Unije, europski uredi iz odjeljka 1. poglavlja 3. ove glave te tijela Unije iz članka 234.
2.Računovodstveni službenik pribavlja od dužnosnika za ovjeravanje sve podatke potrebne za sastavljanje financijskih izvještaja u kojima je dan vjeran prikaz financijskog položaja institucija i izvršenja proračuna. Dužnosnici za ovjeravanje jamče za su ti podaci pouzdani.
3.Prije nego što institucija ili tijelo iz
članka
69. usvoji financijske izvještaje, potpisuje ih računovodstveni službenik, čime potvrđuje da može pružiti razumno jamstvo da izvještaji daju vjeran prikaz financijskog položaja institucije ili tijela iz
članka
69.
U tu svrhu računovodstveni službenik provjerava jesu li financijski izvještaji sastavljeni u skladu s računovodstvenim pravilima iz
članka
79. i računovodstvenim postupcima iz članka 76. prvog podstavka točke (d) te jesu li u financijskim izvještajima iskazani svi prihodi i rashodi.
4.Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti šalje računovodstvenom službeniku sve financijske podatke i podatke o upravljanju potrebne za obavljanje dužnosti računovodstvenog službenika, u skladu s pravilima koja je donio računovodstveni službenik.
Dužnosnik za ovjeravanje redovito, a barem prije zaključenja financijskih izvještaja, obavješćuje računovodstvenog službenika o relevantnim financijskim podacima o fiducijarnim bankovnim računima kako bi korištenje sredstava Unije bilo odraženo u financijskim izvještajima Unije.
Dužnosnici za ovjeravanje ostaju u potpunosti odgovorni za pravilno korištenje sredstava kojima upravljaju, za zakonitost i pravilnost rashoda koje nadziru te za cjelovitost i točnost podataka proslijeđenih računovodstvenom službeniku.
5.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje obavješćuje računovodstvenog službenika o svim događajima ili važnim izmjenama sustava financijskog upravljanja, sustava popisa imovine ili sustava za vrednovanje imovine i obveza ako taj sustav pruža podatke računovodstvu institucije ili ako služi za obrazloženje podataka računovodstva institucije kako bi računovodstveni službenik mogao provjeriti usklađenost s kriterijima potvrđivanja.
Računovodstveni službenik može u svakom trenutku ponovno provjeriti prethodno potvrđeni sustav financijskog upravljanja te može zatražiti da odgovorni dužnosnik za ovjeravanje sastavi plan rada radi pravodobnog uklanjanja mogućih nedostataka.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odgovoran je za potpunost podataka koji se dostavljaju računovodstvenom službeniku.
6.Računovodstveni službenik ovlašten je provjeriti dobivene podatke te izvršiti sve daljnje provjere koje smatra potrebnima za potpisivanje financijskih izvještaja.
Računovodstveni službenik prema potrebi izražava rezerve, uz detaljno objašnjenje naravi i opsega tih rezervi.
7.Računovodstveni sustav institucije služi za organizaciju proračunskih i financijskih podataka tako da se omogući unošenje, pohranjivanje i evidentiranje iznosa.
8.Računovodstveni sustav sastoji se od općeg računovodstva i proračunskog računovodstva. Računovodstvo se vodi u eurima i na temelju kalendarske godine.
9.Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti može voditi i analitičko računovodstvo.
10.Popratna dokumentacija za računovodstveni sustav i sastavljanje financijskih izvještaja iz
članka 234.
čuva se najmanje pet godina od datuma kada Europski parlament da razrješnicu za financijsku godinu na koju se dokumenti odnose.
Međutim, dokumenti koji se odnose na operacije koje nisu konačno završene čuvaju se do kraja godine koja slijedi nakon godine u kojoj su navedene radnje završene.
Članak 37. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001
primjenjuje se na pohranu podataka o prometu.
Članak 81.
Opće računovodstvo
1.Općim računovodstvom bilježe se, kronološkim redom te primjenom metode dvojnog knjigovodstva, svi događaji i radnje koji utječu na ekonomsku i financijsku situaciju te imovinu i obveze institucija i tijela iz članka 234.
2.Salda i kretanja po općim računima knjiže se u računovodstvenim knjigama.
3.Svi računovodstveni zapisi, uključujući usklađenja računa, moraju se temeljiti na popratnoj dokumentaciji na koju se pozivaju.
4.Računovodstveni sustav mora biti takav da ostavlja jasan revizijski trag svih računovodstvenih zapisa.
Članak 82.
Bankovni računi
1.Za potrebe upravljanja riznicom računovodstveni službenik može otvoriti račune na ime institucije kod financijskih institucija ili nacionalnih središnjih banaka, ili dati da se takvi računi otvore. Računovodstveni službenik odgovoran je i za zatvaranje tih računa ili osiguranje zatvaranja računa.
2.Uvjetima za otvaranje, vođenje i korištenje bankovnih računa propisuje se, ovisno o zahtjevima unutarnje kontrole, da čekove, virmanske naloge banke i sve druge bankovne transakcije mora potpisati jedan valjano ovlašteni član osoblja ili više njih. Ručno potpisane naloge potpisuju najmanje dva valjano ovlaštena člana osoblja ili računovodstveni službenik osobno.
3.U okviru provođenja programa ili djelovanja mogu se otvoriti fiducijarni računi u ime Komisije kako bi se subjektu u skladu s
člankom 61. stavkom 1. točkom (c) podtočkama ii., iii., v. ili vi. omogućilo upravljanje njima
.
Ti se računi otvaraju pod odgovornošću dužnosnika za ovjeravanje odgovornog za provedbu programa ili djelovanja, a u dogovoru s računovodstvenim službenikom Komisije.
Računima se upravlja pod odgovornošću dužnosnika za ovjeravanje.
4.Računovodstveni službenik Komisije utvrđuje pravila o otvaranju fiducijarnih računa, upravljanju i zatvaranju fiducijarnih računa te o njihovu korištenju.
Članak 83.
Upravljanje riznicom
1.Osim ako je drukčije utvrđeno ovom Uredbom, za upravljanje novcem i novčanim ekvivalentima ovlašten je samo računovodstveni službenik. Računovodstveni je službenik odgovoran za njihovo čuvanje.
2.Računovodstveni službenik osigurava da njegova institucija raspolaže dostatnim sredstvima za pokrivanje potreba za gotovinom koje nastaju pri izvršavanju proračuna u okviru odredbi važećeg regulatornog okvira te uspostavlja postupke kojim se osigurava da nijedan račun otvoren u skladu s člankom 82. stavkom 1. i člankom 86. stavkom 2. nema negativno stanje.
3.Plaćanja se izvršavaju virmanskim nalozima banke, čekovima ili s knjiga blagajne ili, uz posebno odobrenje računovodstvenog službenika, debitnom karticom, izravnim terećenjem ili drugim načinima plaćanja u skladu s pravilima koje utvrdio računovodstveni službenik.
4.Računovodstveni službenik može izvršiti plaćanje samo ako su u zajedničku datoteku prema instituciji za koju je odgovoran prethodno uneseni podaci o pravnoj osobi i bankovnom računu primatelja plaćanja.
Prije preuzimanja pravne obveze prema trećoj osobi dužnosnik za ovjeravanje utvrđuje podatke o pravnoj osobi i bankovnom računu primatelja plaćanja i unosi ih u zajedničku datoteku prema instituciji za koju je računovodstveni službenik odgovoran kako bi se osigurala transparentnost, odgovornost i pravilno izvršavanje plaćanja.
Dužnosnici za ovjeravanje obavješćuju računovodstvenog službenika o svim promjenama podataka i podataka o pravnoj osobi i bankovnom računu koje im je priopćio primatelj plaćanja te prije odobravanja plaćanja provjeravaju jesu li ti podaci valjani.
Članak 84.
Popis imovine
1.Svaka institucija i tijelo Unije iz članka 234. vodi evidenciju o količini i vrijednosti sve materijalne, nematerijalne i financijske imovine Unije u skladu s predloškom kojeg sastavlja računovodstveni službenik Komisije.
Svaka institucija i tijelo Unije iz članka 234. provjerava odgovaraju li unosi u popisu imovine stvarnoj situaciji.
Sva nabavljena sredstva s rokom uporabe duljim od jedne godine, a koja nisu potrošna roba te čija su nabavna cijena ili trošak proizvodnje viši od onih navedenih u računovodstvenim postupcima iz članka 76., unose se u popis i bilježe u evidenciji dugotrajne imovine.
2.Prodaja materijalne imovine Unije oglašava se na prikladan način.
3.Sve institucije ili tijela Unije iz članka 234. donose odredbe o zaštiti imovine uključene u njihovu bilancu stanja te odlučuju koje su administrativne službe odgovorne za sustav vođenja popisa imovine.
ODJELJAK 4.
BLAGAJNIK
Članak 85.
Knjiga blagajne
1.Za naplatu prihoda koji nisu vlastita sredstva te za plaćanje rashoda može se uspostaviti knjiga blagajne kada je zbog ograničene visine iznosa koji se plaćaju fizički nemoguće ili neučinkovito izvršavati plaćanja proračunskim postupcima.
Međutim, u području pomoći za upravljanje kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći knjiga blagajne može se upotrebljavati bez ograničenja iznosa uz poštovanje visine odobrenih sredstava koja su za odgovarajuću proračunsku liniju za tekuću financijsku godinu odobrili Europski parlament i Vijeće te u skladu s internim pravilima Komisije.
U delegacijama Unije knjiga blagajne može se koristiti i za izvršavanje plaćanja ograničenih iznosa proračunskim postupcima ako je takvo korištenje učinkovito i djelotvorno s obzirom na lokalne zahtjeve.
2.U delegacijama Unije knjiga blagajne uspostavlja se za plaćanja rashoda iz dijela proračuna koji se odnosi na Komisiju i dijela proračuna za ESVD, čime se osigurava potpuna sljedivost rashoda.
Članak 86.
Uspostava knjige blagajne i upravljanje njome
1.Uspostava knjige blagajne i imenovanje blagajnika podliježu odluci računovodstvenog službenika institucije na temelju valjano obrazloženog prijedloga odgovornog dužnosnika za ovjeravanje. Tom se odlukom utvrđuju odgovornosti i obveze blagajnika i dužnosnika za ovjeravanje.
Blagajnik se odabire među dužnosnicima ili, ako je to potrebno te samo u valjano obrazloženim slučajevima, među drugim osobljem ili, uz primjenu ograničenja utvrđenih u internim propisima Komisije, među osobljem koje je Komisija zaposlila u području pomoći za upravljanje kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći uz uvjet da njihovi ugovori o radu jamče jednaku razinu zaštite u smislu odgovornosti kao što je ona koja se primjenjuje na osoblje u skladu s člankom 93. Blagajnici se odabiru na temelju njihova znanja, vještina i posebne stručne osposobljenosti koja se dokazuje diplomama ili odgovarajućim stručnim iskustvom, ili na temelju završetka odgovarajućeg programa izobrazbe.
Pri donošenju odluke o uspostavi knjige blagajne računovodstveni službenik utvrđuje uvjete vođenja i korištenja knjige blagajne.
Izmjena uvjeta vođenja knjige blagajne također podliježe odluci računovodstvenog službenika na temelju valjano obrazloženog prijedloga odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.
2.Računovodstveni službenik otvara bankovne račune za blagajnu i odobrava ovlaštenja za njihovo potpisivanje na temelju obrazloženog prijedloga dužnosnika za ovjeravanje.
3.Sredstva za knjigu blagajne osigurava računovodstveni službenik institucije, a za knjigu blagajne odgovorni su blagajnici.
4.Nakon izvršenih plaćanja izdaju se formalne konačne odluke o potvrđivanju plaćanja ili nalozi za plaćanje koje potpisuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.
Dužnosnik za ovjeravanje obračunava blagajničke transakcije najkasnije do završetka sljedećeg mjeseca kako bi se moglo uskladiti računovodstveno i bankovno stanje.
5.Računovodstveni službenik obavlja provjere, u pravilu na licu mjesta i, ako je to primjereno, bez prethodne najave, ili povjerava obavljanje tih provjera članu osoblja iz svoje službe ili službe za ovjeravanje koji je za to posebno ovlašten, kako bi provjerio postojanje sredstava dodijeljenih blagajnicima te pravilno vođenje knjigovodstva te kako bi provjerio jesu li blagajničke transakcije obračunate u za to predviđenom roku. Računovodstveni službenik o nalazima tih provjera obavješćuje odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.
POGLAVLJE 5.
Odgovornost financijskih izvršitelja
ODJELJAK 1.
OPĆA PRAVILA
Članak 87.
Opoziv delegiranja i suspenzija dužnosti dodijeljenih financijskim izvršiteljima
1.Tijelo koje je imenovalo odgovorne dužnosnike za ovjeravanje može bilo kada opozvati, privremeno ili konačno, ovlasti koje su im prenesene delegiranjem ili daljnjim delegiranjem.
2.Tijelo koje ih je imenovalo može bilo kad, privremeno ili konačno, suspendirati s dužnosti dužnosnika za ovjeravanje ili blagajnike.
3.Stavci 1. i 2. ne dovode u pitanje disciplinske mjere poduzete protiv financijskih izvršitelja iz tih stavaka.
Članak 88.
Odgovornost financijskih izvršitelja za nezakonite radnje, prijevaru ili korupciju
1.Ovim poglavljem ne dovodi u pitanje kaznenopravnu odgovornost financijskih izvršitelja iz članka 87. prema mjerodavnom nacionalnom pravu i važećim odredbama o zaštiti financijskih interesa Unije i borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju dužnosnici Unije ili dužnosnici država članica.
2.Ne dovodeći u pitanje članke 89., 92. i 93. ove Uredbe, svaki odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, računovodstveni službenik ili blagajnik podliježe disciplinskim mjerama i plaćanju odštete kako je utvrđeno u Pravilniku o osoblju ili, u slučaju osoblja iz članka 86., u njihovu ugovoru o radu. U slučaju nezakonitih radnji, prijevare ili korupcije koje mogu naštetiti interesima Unije, predmet se upućuje tijelima određenima u skladu s važećim zakonodavstvom, a posebno Europskom uredu za borbu protiv prijevara.
ODJELJAK 2.
PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA ODGOVORNE DUŽNOSNIKE ZA OVJERAVANJE
Članak 89.
Pravila koja se primjenjuju na dužnosnike za ovjeravanje
1.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odgovoran je za plaćanje odštete utvrđene u Pravilniku o osoblju.
2.Obveza plaćanja odštete primjenjuje se osobito ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, namjerno ili krajnjom nepažnjom:
(a)utvrdi potraživanja čiji povrat treba osigurati ili izda naloge za povrat, odobri rashode ili potpiše nalog za plaćanje ne pridržavajući se ove Uredbe;
(b)propusti sastaviti dokument o iznosu potraživanja, ne izda nalog za povrat ili kasni s njegovim izdavanjem ili kasni s izdavanjem naloga za plaćanje, dovodeći time do građanske odgovornosti institucije prema trećima.
3.Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti koji smatra da je odluka za čije je donošenje odgovoran nepravilna ili u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja o tome pisanim putem obavješćuje tijelo koje je delegiralo ovlasti. Ako tijelo koje delegira ovlasti tada dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti izda obrazloženu pisanu uputu da donese navedenu odluku, dužnosnik za ovjeravanje ne smatra se odgovornim.
4.Ako se ovlasti prenose unutar njegove službe na temelju daljnjeg delegiranja, dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti i dalje je odgovoran za učinkovitost i djelotvornost uspostavljenih sustava unutarnjeg upravljanja i kontrole te za odabir dužnosnika za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti.
5.U slučaju daljnjeg delegiranja ovlasti na šefove delegacija Unije i njihove zamjenike dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti odgovoran je za definiranje uspostavljenih sustava unutarnjeg upravljanja i kontrole te njihovu učinkovitost i djelotvornost. Šefovi delegacija Unije odgovorni su za odgovarajuću uspostavu i funkcioniranje tih sustava, u skladu s uputama dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, te za upravljanje sredstvima i operacijama koje u okviru svoje odgovornosti obavljaju unutar delegacije Unije. Prije nego što preuzmu njihove dužnosti, dužni su završiti posebne obuke o zadaćama i odgovornostima dužnosnika za ovjeravanje i izvršenju proračuna.
Šefovi delegacija Unije izvješćuju o svojim odgovornostima na temelju prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 75. stavkom 3.
Svake godine šefovi delegacija Unije pružaju dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti jamstvo o sustavima unutarnjeg upravljanja i kontrole koji su uspostavljeni u njihovoj delegaciji, kao i o upravljanju operacijama koje su im dalje delegirani te o rezultatima tih operacija, kako bi se dužnosniku za ovjeravanje omogućilo da pripremi izjavu o jamstvu predviđenu člankom 73. stavkom 9.
Ovaj se stavak primjenjuju i na zamjenike šefova delegacija Unije kada u odsutnosti šefova delegacija Unije djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti.
Članak 90.
Postupak u slučaju financijskih nepravilnosti koje je počinio član osoblja
1.Ne dovodeći u pitanje ovlasti Europskog ureda za borbu protiv prijevara, sve povrede odredbi Financijske uredbe ili odredbi koje se odnose na financijsko upravljanje ili provjeru operacija koje proizlaze iz čina ili propusta člana osoblja na mišljenje povjerenstvu iz članka 139. ove Uredbe upućuje:
(a)tijelo za imenovanje zaduženo za disciplinske mjere;
(b)član osoblja u skladu s člankom 73. stavkom 8. U tom slučaju povjerenstvo predmet prosljeđuje tijelu za imenovanje te o tome obavješćuje člana osoblja. Tijelo za imenovanje može zatražiti mišljenje povjerenstva o slučaju;
(c)odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, uključujući šefove delegacija Unije i njihove zamjenike u njihovoj odsutnosti koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovu daljnjeg delegiranja ovlasti u skladu s člankom 58. stavkom 2. ove Uredbe.
2.U slučajevima iz stavka 1. povjerenstvo iz članka 139. ove Uredbe mjerodavno je za utvrđivanje postojanja financijske nepravilnosti. Na temelju mišljenja povjerenstva iz članka 139. za slučajeve iz stavka 1. predmetna institucija odlučuje hoće li pokrenuti postupke za donošenje disciplinske mjere ili plaćanje odštete. Ako povjerenstvo utvrdi sustavne probleme, ono izdaje preporuke dužnosniku za ovjeravanje i dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, osim ako je potonji član osoblja u vezi s kojim je pokrenut predmet, te unutarnjem revizoru.
3.Prije donošenja mišljenja u slučajevima nepravilnosti iz stavka 1. ovog članka, povjerenstvo članu osoblja uključenom u predmet daje mogućnost da se očituje.
4.Povjerenstvo koje izdaje mišljenje iz stavka 1. mora biti u sastavu utvrđenom u članku 139. stavku 2. te uključivati dva dodatna člana:
(a)predstavnika tijela za imenovanje zaduženoga za disciplinske mjere predmetne institucije ili predmetnog tijela i
(b)još jednog člana, kojeg imenuje odbor osoblja predmetne institucije ili tijela. Pri imenovanju tih dodatnih članova u obzir se uzima potreba izbjegavanja svakoga sukoba interesa.
5.Mišljenje povjerenstva iz stavka 1. upućuje se stegovnom povjerenstvu koji svaka institucija ili svako tijelo osniva u skladu sa svojim internim pravilima.
6.Države članice u potpunosti podupiru Uniju da od privremenog osoblja na koje se primjenjuje članak 2. točka (e) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije zahtijeva odgovornost predviđenu člankom 22. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije.
Članak 91.
Potvrda uputa
1.Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti koji primi obvezujuću uputu za koju smatra da je nepravilna ili da je u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja, posebno jer se uputa ne može izvršiti sredstvima koja su mu dodijeljena, o tome pisanim putem obavješćuje nadležno tijelo koje mu je prenijelo ovlasti na osnovu delegiranja ili daljnjeg delegiranja. Ako je uputa potvrđena pisanim putem i potvrda je primljena pravodobno te je dovoljno jasna u smislu da se u njoj izričito upućuje na točke koje je dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti doveo u pitanje, dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti ne može se smatrati odgovornim. On izvršava uputu, osim ako je ona očito nezakonita ili predstavlja kršenje važećih sigurnosnih standarda.
2.Stavak 1. primjenjuje se i u slučajevima kada dužnosnik za ovjeravanje tijekom izvršavanja obvezujuće upute sazna da bi okolnosti slučaja mogle dovesti do nepravilnosti.
Sve upute potvrđene u okolnostima opisanima u članku 89. stavku 3. evidentira odgovorni dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti te ih navodi u svojem godišnjem izvješću o radu.
ODJELJAK 3.
PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA RAČUNOVODSTVENE SLUŽBENIKE I BLAGAJNIKE
Članak 92.
Pravila koja se primjenjuju na računovodstvene službenike
Računovodstveni službenik podliježe disciplinskim mjerama i plaćanju odštete kako je predviđeno Pravilnikom o osoblju te u skladu s postupcima utvrđenima u njemu. Računovodstveni službenik može odgovarati osobito ako je počinio jedan od sljedećih oblika propusta:
(a)izgubio je ili oštetio sredstva, imovinu ili dokumente koji su mu dani na čuvanje;
(b)nedopušteno je izmijenio bankovne račune ili poštanske žiro-račune;
(c)osigurao je povrat ili isplatio iznose koji nisu u skladu s odgovarajućim nalozima za povrat ili plaćanje;
(d)nije naplatio dospjeli prihod.
Članak 93.
Pravila koja se primjenjuju na blagajnike
Ne dovodeći u pitanje članak 88. stavak 2., blagajnik može odgovarati osobito ako je počinio jedan od sljedećih oblika propusta:
(a)izgubio je ili oštetio sredstva, imovinu ili dokumente koji su mu dani na čuvanje;
(b)nije predočio odgovarajuće popratne dokumente o plaćanjima koja je izvršio;
(c)isplatio je iznose osobama koje na njih nemaju pravo;
(d)nije naplatio dospjeli prihod.
POGLAVLJE 6.
Prihodi
ODJELJAK 1.
STAVLJANJE NA RASPOLAGANJE VLASTITIH SREDSTAVA
Članak 94.
Vlastita sredstva
1.Procjena prihoda koji se sastoje od vlastitih sredstava, kako su navedena u Odluci Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije, unosi se u proračun u eurima. Procjena prihoda stavlja se na raspolaganje u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 609/2014.
2.Dužnosnik za ovjeravanje izrađuje raspored stavljanja na raspolaganje Komisiji vlastitih sredstava definiranih u Odluci o sustavu vlastitih sredstava Europske unije.
Vlastita se sredstva utvrđuju i njihov povrat osigurava u skladu s pravilima donesenima u skladu s Odlukom iz prvog stavka.
Dužnosnik za ovjeravanje u računovodstvene svrhe izdaje nalog za povrat za knjiženja u korist i na teret računa za vlastita sredstva iz Uredbe (EU, Euratom) br 609/2014.
ODJELJAK 2.
PROCJENA IZNOSA POTRAŽIVANJA
Članak 95.
Procjena iznosa potraživanja
1.Kad odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ima dovoljne i pouzdane informacije o mjeri ili situaciji koja bi mogla prouzročiti dug prema Uniji, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje procjenjuje iznos tog potraživanja.
2.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje usklađuje procijenjeni iznos potraživanja čim sazna za događaj koji mijenja mjeru ili situaciju koja je dovela do procjene.
Pri pripremi naloga za povrat za mjeru ili situaciju koja je prethodno dovela do procjene iznosa potraživanja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u skladu s time usklađuje tu procjenu.
Ako je nalog za povrat sastavljen na isti iznos kao prvotna procjena iznosa potraživanja, ta se procjena smanjuje na nulu.
3.Odstupajući od stavka 1., procjena iznosa potraživanja ne obavlja se prije nego što država članica Komisiji stavi na raspolaganje iznose vlastitih sredstava utvrđenih u Odluci Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije, koje države članice plaćaju u fiksnim ¤vremenskim razdobljima. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izdaje nalog za povrat za te iznose.
ODJELJAK 3.
UTVRĐIVANJE IZNOSA POTRAŽIVANJA
Članak 96.
Utvrđivanje iznosa potraživanja
1.Utvrđivanje iznosa potraživanja postupak je kojim odgovorni dužnosnik za ovjeravanje:
(a)provjerava postoji li dug;
(b)utvrđuje ili provjerava postojanje i iznos duga;
(c)provjerava uvjete dospijeća duga.
Ono predstavlja priznavanje prava Unije u odnosu na dužnika i utvrđivanje prava da od dužnika traži plaćanje duga.
2.Svaki iznos potraživanja koji je potvrđen kao nesporan, u fiksnom iznosu i dospio utvrđuje se nalogom za povrat koji se upućuje računovodstvenom službeniku. Nakon toga dužniku se šalje obavijest o terećenju, osim u slučajevima kada se odmah provodi postupak odricanja. Nalog za povrat i obavijest o terećenju sastavlja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.
Dužnosnik za ovjeravanje obavijest o terećenju šalje odmah nakon utvrđivanja iznosa potraživanja, a najkasnije u roku od pet godina od trenutka kada je institucija, u normalnim okolnostima, mogla potraživati svoj dug. To se razdoblje ne primjenjuje ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje utvrdi da je, unatoč naporima koje je institucija poduzela, kašnjenje u djelovanju posljedica postupanja dužnika, osobito njegove strategije odugovlačenja ili njegove zle vjere.
Nalogom za povrat odgovorni dužnosnik za ovjeravanje daje uputu računovodstvenom službeniku da traži povrat utvrđenog iznosa.
3.Kako bi utvrdio iznos potraživanja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava:
(a)da je potraživanje nesporno, odnosno da ne podliježe nikakvom uvjetu;
(b)da je potraživanje u fiksnom iznosu, točno izraženo u novcu;
(c)da je potraživanje dospjelo i da ne podliježe nikakvom roku plaćanja;
(d)da su podaci o dužniku točni;
(e)da je iznos čiji povrat treba osigurati knjižen na točnu proračunsku stavku;
(f)da je popratna dokumentacija ispravna i
(g)da se poštuje načelo dobrog financijskog upravljanja, posebno u pogledu kriterija iz članka 99. stavka 2. drugog podstavka točke (a) ili (b).
4.Obaviješću o terećenju dužnika se obavješćuje:
(a)da je Unija utvrdila iznos potraživanja;
(b)da se, ako je dug plaćen prije isteka roka navedenog u obavijesti o terećenju, ne obračunavaju zatezne kamate;
(c)da se, ako povrat nije obavljen prije isteka roka iz točke (b), na dug obračunavaju kamate po stopi iz članka 97., ne dovodeći u pitanje primjenjive posebne propise;
(d)da, ako povrat nije obavljen prije isteka roka iz točke (b), institucija osigurava povrat sredstava prijebojem ili naplatom bilo kojeg unaprijed podnesenog jamstva;
(e)da računovodstveni službenik u izvanrednim okolnostima može osigurati povrat prijebojem prije roka iz točke (b) ako je to potrebno radi zaštite financijskih interesa Unije te ako opravdano smatra da bi iznos koji se duguje Komisiji bio izgubljen, nakon što je dužnik obaviješten o razlozima i datumu povrata sredstava prijebojem;
(f)ako, nakon što su poduzete sve mjere iz točaka (a) do (e) ovog podstavka, povrat nije u cijelosti osiguran, institucija osigurava povrat izvršenjem odluke osigurane u skladu s člankom 98. stavkom 2. ili u sudskom postupku.
Ako nakon provjere podataka o dužniku ili na temelju drugih relevantnih informacija dostupnih u tom trenutku bude očito da se dug ubraja u slučajeve iz članka 99. stavka 2. drugog podstavka točke (a) ili (b) ili da obavijest o terećenju nije dostavljena u skladu sa stavkom 2. ovog članka, dužnosnik za uvjeravanje može odlučiti, u suglasnosti s računovodstvenim službenikom, a nakon što je utvrdio iznos potraživanja, izravno provesti postupak odricanja u skladu s odredbama iz članka 99. bez dostave obavijesti o terećenju.
U svim ostalim slučajevima dužnosnik za ovjeravanje tiska obavijest o terećenju i šalje je dužniku. Računovodstveni službenik obavješćuje se o tom slanju putem financijskog informacijskog sustava.
5.Mora se osigurati povrat nepropisno plaćenih iznosa.
Članak 97.
Zatezne kamate
1.Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje proizlaze iz primjene posebnih propisa, na svaki iznos potraživanja koji nije bio podmiren u roku iz članka 96. stavka 4. prvog podstavka točke (b) obračunavaju se kamate u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka.
2.Osim u slučajevima iz stavka 4. ovog članka, kamatna stopa na iznose potraživanja koji nisu plaćeni u roku iz članka 96. stavka 4. prvog podstavka točke (b) jest stopa koju upotrebljava Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije, koja se primjenjuje prvog kalendarskog dana mjeseca u kojem iznos dospijeva, uvećana za:
(a)osam postotnih bodova kada se obveza temelji na ugovoru o javnoj nabavi robe i ugovoru o uslugama iz glave V.;
(b)tri i pol postotna boda u svim ostalim slučajevima.
3.Kamate se obračunavaju od kalendarskog dana koji slijedi nakon roka iz članka 96. stavka 4. prvog podstavka točke (b) navedenog u obavijesti o terećenju do kalendarskog dana kada je dug u cijelosti podmiren.
Nalog za povrat za iznos zateznih kamata izdaje se kada se kamate stvarno prime.
4.U slučaju novčanih kazni ili drugih sankcija, kamatna stopa na iznose potraživanja koji nisu plaćeni u roku iz članka 96. stavka 4. prvog podstavka točke (b) jest stopa koju upotrebljava Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije, koja se primjenjuje prvog kalendarskog dana mjeseca u kojemu je donesena odluka o određivanju novčane kazne ili druge sankcije, uvećana za:
(a)jedan i pol postotni bod kada dužnik dostavi financijsko jamstvo koje računovodstveni službenik prihvati umjesto plaćanja;
(b)tri i pol postotna boda u svim ostalim slučajevima.
Ako Sud Europske unije pri izvršavanju svoji ovlasti iz članka 261. UFEU-a poveća iznos novčane kazne ili druge sankcije, kamate na iznos povećanja obračunavaju se od datuma presude Suda.
U slučajevima u kojima bi ukupna kamatna stopa bila negativna, ona će iznositi nula postotnih bodova.
ODJELJAK 4.
ODOBRAVANJE POVRATA
Članak 98.
Odobravanje povrata
1.Odobravanje povrata postupak je kojim odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izdavanjem naloga za povrat daje uputu računovodstvenom službeniku da osigura povrat iznosa potraživanja koji je utvrdio taj odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.
2.Institucija može formalno odrediti iznos potraživanja od dužnika koji nisu države članice na temelju odluke izvršive u smislu članka 299. UFEU-a.
Ako je to nužno za učinkovitu i pravodobnu zaštita financijskih interesa Unije, Komisija u izvanrednim okolnostima može donijeti takvu izvršivu odluku i u korist drugih institucija, na njihov zahtjev, u vezi s potraživanjima povezanima s osobljem na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju ili s članovima ili bivšim članovima institucije Unije.
Izvanredne okolnosti postoje ako je predmetna institucija iscrpila mogućnost da osigura dobrovoljno plaćanje i povrat duga prijebojem kako je predviđeno u članku 99. stavku 1. ove Uredbe te ako dug predstavlja znatan iznos. U tom slučaju predmetna institucije, osim institucija iz članka 299. UFEU-a, mogu od Komisije zatražiti da donese izvršivu odluku.
U svim se slučajevima u izvršivim odlukama navodi da se iznosi potraživanja knjiže u dio proračuna koji se odnosi na predmetnu instituciju, koja djeluje kao dužnosnik za ovjeravanje. Prihodi se knjiže kao opći prihodi, osim ako su obuhvaćeni posebnim slučajevima namjenskih prihoda predviđenih u članku 20. stavku 3.
Institucija koja traži donošenje izvršive odluke obavješćuje Komisiju o svakom događaju koji bi mogao utjecati na povrat te intervenira u potporu Komisiji u slučaju podnošenja pritužbe na izvršivu odluku.
Komisija i predmetna institucija dogovaraju praktične načine za provedbu ovog članka.
ODJELJAK 5.
POVRAT
Članak 99.
Pravila o povratu
1.Računovodstveni službenik provodi naloge za povrat za iznose potraživanja koje je propisno utvrdio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje. Računovodstveni službenik postupa s dužnom pažnjom kako bi osigurao da Unija primi svoj prihod te osigurava zaštitu pravâ Unije.
Djelomični povrat od strane dužnika kojemu je izdano više naloga za povrat najprije se knjiži u korist najstarijeg potraživanja, osim ako dužnik odredi drukčije. Kod svakog djelomičnog plaćanja najprije se pokriva kamata.
Računovodstveni službenik osigurava povrat iznosa koji pripadaju proračunu Unije njihovim prijebojem s iznosima koje dužniku duguje Unija ili izvršna agencija koja izvršava proračun Unije. Potraživanja koja se odnose na te iznose moraju biti nesporna, u fiksnom iznosu i dospjela.
2.Ako se odgovorni dužnosnik za ovjeravanje planira u potpunosti ili djelomično odreći povrata utvrđenog iznosa potraživanja, mora osigurati da je to odricanje pravilno i da je u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja i proporcionalnosti. Odluka o odricanju mora biti obrazložena. Dužnosnik za ovjeravanje može delegirati odluku o odricanju.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može se odreći povrata cijelog ili dijela utvrđenog iznosa potraživanja samo u sljedećim slučajevima:
(a)ako bi predvidi trošak povrata bio viši od iznosa čiji povrat treba osigurati te odricanje ne bi naštetilo ugledu Unije;
(b)ako se ne može osigurati povrat iznosa potraživanja zbog zastare, kašnjenja s dostavom obavijesti o terećenju u odnosu na rokove utvrđene u članku 96. stavku 2. ili zbog nesolventnosti dužnika ili kao posljedica bilo kakvog drugog postupka u slučaju nesolventnosti;
(c)ako povrat nije u skladu s načelom proporcionalnosti.
3.U slučaju iz stavka 2. točke (c) odgovorni dužnosnik za ovjeravanje djeluje u skladu s unaprijed utvrđenim postupcima utvrđenima u svakoj instituciji i primjenjuje sljedeće kriterije koji su obvezni i primjenjivi u svim okolnostima:
(a)činjenice, uzimajući u obzir težinu nepravilnosti zbog koje je utvrđen iznos potraživanja (prijevara, ponovljeni prekršaj, namjera, pažnja, dobra vjera, očita pogreška);
(b)učinak koji bi odricanje od povrata imalo na funkcioniranje Unije i njezine financijske interese (iznos potraživanja, rizik od uspostavljanja presedana, umanjivanje značenja pravne obvezatnosti).
4.Ovisno o okolnostima slučaja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje možda će morati voditi računa i o sljedećim dodatnim kriterijima:
(a)narušavanje tržišnog natjecanja do kojeg bi došlo zbog odricanja od povrata;
(b)gospodarska i socijalna šteta koja bi nastala ako bi se osigurao povrat duga u cijelosti.
5.Institucije svake godine šalju Europskom parlamentu i Vijeću izvješća o odricanjima iz ovog stavka za iznose od 100 000 eura ili veće. U slučaju Komisije to se izvješće prilaže sažetku godišnjih izvješća o radu iz članka 73. stavka 9.
6.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može u cijelosti ili djelomično ukinuti utvrđeni iznos potraživanja. Djelomično ukidanje utvrđenog iznosa potraživanja ne podrazumijeva odricanje od preostalog utvrđenog prava Unije.
U slučaju pogreške odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u cijelosti ili djelomično poništava utvrđeni iznos potraživanja i navodi odgovarajuće razloge.
Svaka institucija u svojim internim pravilima utvrđuje uvjete i postupak za delegiranje ovlasti za poništavanje utvrđenog iznosa potraživanja.
7.U prvom redu su države članice odgovorne za provođenje kontrola i revizija te za osiguravanje povrata nepropisno potrošenih iznosa, kako je predviđeno sektorskim pravilima. Komisija neće izvršavati financijske ispravke nepravilnosti koje su države članice same utvrdile i ispravile.
8.Komisija izvršava financijske ispravke za države članice kako bi iz financiranja Unije isključila rashode nastale kršenjem mjerodavnog prava. Komisija svoje financijske ispravke temelji na utvrđivanju nepropisno potrošenih iznosa i financijskim učincima na proračun. Ako te iznose nije moguće točno utvrditi, Komisija može primijeniti ekstrapolirane ispravke ili ispravke primjenom fiksne stope u skladu sa sektorskim pravilima.
Kad odlučuje o iznosu financijskog ispravka, Komisija uzima u obzir narav i težinu povrede mjerodavnog prava te financijske učinke na proračun, uključujući manjkavosti sustava upravljanja i kontrole.
Kriteriji za utvrđivanje financijskih ispravaka i postupak koji se treba primjenjivati mogu se utvrditi u sektorskim pravilima.
9.Metodologija primjene ekstrapoliranih ispravaka ili ispravaka na temelju fiksne stope utvrđuje se u skladu sa sektorskim pravilima kako bi se Komisiji omogućilo da zaštiti financijske interese Unije.
Članak 100.
Povrat prijebojem
1.Ako dužnik ima potraživanja prema Uniji ili prema izvršnoj agenciji kad ona izvršava proračun Unije koja su nesporna u smislu članka 96. stavka 3. točke (a), u fiksnom iznosu i dospjela u vezi s iznosom određenim nalogom za plaćanje, računovodstveni službenik po isteku roka iz članka 96. stavka 4. prvog podstavka točke (b) osigurava povrat utvrđenih iznosa potraživanja prijebojem.
U izvanrednim okolnostima računovodstveni službenik može osigurati povrat prijebojem prije isteka roka iz članka 96. stavka 4. prvog podstavka točke (b) kada je potrebno zaštititi financijske interese Unije i ako računovodstveni službenik opravdano smatra da bi iznos koji se duguje Uniji bio izgubljen.
Osim toga, računovodstveni službenik osigurava povrat prijebojem prije isteka roka iz članka 96. stavka 4. prvog podstavka točke (b) ako se s tim složi dužnik.
2.Prije pokretanja postupka za povrat u skladu sa stavkom 1. računovodstveni se službenik savjetuje s odgovornim dužnosnikom za ovjeravanje i obavješćuje predmetne dužnike, među ostalim o pravnim sredstvima u skladu s člankom 129.
Ako je dužnik nacionalno tijelo ili neko od njegovih upravnih tijela, računovodstveni službenik obavješćuje i predmetnu državu članicu, najmanje 10 radnih dana unaprijed, o svojoj namjeri osiguravanja povrata prijebojem. Međutim, u dogovoru s državom članicom ili predmetnim upravnim tijelom računovodstveni službenik može pokrenuti postupak povrata prijebojem prije isteka tog roka.
3.Prijeboj iz stavka 1. ima jednak učinak kao plaćanje i oslobađa Uniju iznosa duga te, ako je primjenjivo, dospjelih kamata.
Članak 101.
Postupak povrata u slučaju neizvršenja dobrovoljnog plaćanja
1.Ne dovodeći u pitanje članak 100., ako do isteka roka iz članka 96. stavka 4. prvog podstavka točke (b) i utvrđenog u obavijesti o terećenju nije osiguran povrat cijelog iznosa, računovodstveni službenik obavješćuje odgovornog dužnosnika za ovjeravanje te bez odgađanja pokreće postupak za osiguravanje povrata u okviru zakonskih mogućnosti, uključujući, ako je to primjereno, naplatom bilo kakvog unaprijed dostavljenog jamstva.
2.Ne dovodeći u pitanje članak 100., ako nije moguće primijeniti metodu osiguravanja povrata iz stavka 1. ovog članka, a dužnik ne plati dug unatoč formalnoj opomeni koju mu je poslao računovodstveni službenik, računovodstveni službenik izvršava odluku o povratu koja se osigurava u skladu s člankom 98. stavkom 2. ili sudskim postupkom.
Članak 102.
Produženje roka za plaćanje
U dogovoru s odgovornim dužnosnikom za ovjeravanje računovodstveni službenik može odobriti produženje roka za plaćanje samo na pisani i valjano obrazloženi zahtjev dužnika i ako su ispunjena sljedeća dva uvjeta:
(a)dužnik se obvezuje plaćati kamate po stopi utvrđenoj u članku 97. za cijelo odobreno dodatno razdoblje od roka utvrđenog u članku 96. stavku 4. prvom podstavku točki (b);
(b)kako bi se zaštitila prava Unije, dužnik dostavlja financijsko jamstvo koje pokriva nepodmireni dug po glavnici i kamati, koje prihvaća računovodstveni službenik institucije.
Jamstvo iz prvog podstavka točke (b) može se zamijeniti solidarnim jamstvom treće osobe koje je odobrio računovodstveni službenik institucije.
U izvanrednim okolnostima računovodstveni službenik može na zahtjev dužnika odustati od zahtjeva dostavljanja jamstva iz prvog podstavka točke (b) ako je dužnik, po procjeni računovodstvenog službenika, spreman i sposoban izvršiti plaćanje u dodatnom razdoblju, ali ne može dostaviti takvo jamstvo i ima poteškoće.
Članak 103.
Zastara
1.Ne dovodeći u pitanje odredbe posebnih propisa i primjenu Odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije, na potraživanja Unije prema trećim osobama i na potraživanja trećih osoba prema Uniji primjenjuje se zastara od pet godina.
2.Zastara za potraživanja Unije prema trećim osobama počinje teći od isteka roka o kojem je dužnik obaviješten obaviješću o terećenju kako je navedeno u članku 96. stavku 4. prvom podstavku točki (b).
Zastara za potraživanja trećih osoba prema Uniji počinje teći od datuma dospijeća potraživanja treće strane u skladu s odgovarajućom pravnom obvezom.
3.Zastara za potraživanja Unije prema trećim osobama prekida se svakom radnjom institucije ili države članice koja djeluje na zahtjev institucije koja je priopćena trećoj strani i čiji je cilj vraćanje duga.
Zastara za potraživanja trećih osoba prema Uniji prekida se svakom radnjom o kojoj su Uniju obavijestili njezini vjerovnici ili o kojoj je Unija obaviještena u njihovo ime i čiji je cilj vraćanje duga.
4.Nova zastara u trajanju od pet godina počinje teći na dan nakon prekidâ iz stavka 3.
5.Svaki sudski postupak koji se odnosi na iznos potraživanja iz stavka 2., uključujući postupke pred sudom koji se kasnije proglasi nenadležnim, prekida zastaru. Nova zastara u trajanju od pet godina ne počinje teći dok nije donesena pravomoćna presuda ili dok se ne postigne izvansudska nagodba između istih stranaka u istom postupku.
6.Kada računovodstveni službenik dužniku odobri produženje roka za plaćanje u skladu s člankom 102., to se smatra prekidom zastare. Nova zastara u trajanju od pet godina počinje teći na dan nakon isteka produženog roka za plaćanje.
7.Potraživanja Unije ne vraćaju se nakon isteka zastare, kako je utvrđeno u stavcima od 2. do 6.
Članak 104.
Nacionalni tretman potraživanja Unije
Kada je riječ o postupcima u slučaju nesolventnosti, na potraživanja Unije primjenjuje se isti povlašteni tretman kao i na istovrsna potraživanja javnih tijela u državama članicama u kojima se provodi postupak povrata.
Članak 105.
Novčane kazne, ugovorne kazne, sankcije i pripadajuće kamate koje određuju institucije
1.Primljeni iznosi od novčanih kazni, ugovornih kazni i sankcija te sve pripadajuće kamate ili drugi na temelju njih ostvareni prihodi ne knjiže se kao proračunski prihodi pod uvjetom da Sud Europske unije može poništiti odluke kojima su one određene.
2.Iznosi iz stavka 1. knjiže se kao proračunski prihodi što je prije moguće, a najkasnije u godini nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva. Iznosi koji se po odluci Suda Europske unije trebaju vratiti subjektu koji ih je platio ne knjiže se kao proračunski prihodi.
3.Stavak 1. ne primjenjuje se na odluke o poravnavanju računa ili financijskim ispravcima.
Članak 106.
Osiguravanje povrata novčanih kazni, financijskih ili drugih sankcija koje određuju institucije
1.Ako se pokrene postupak pred Sudom Europske unije protiv odluke institucije o određivanju novčane kazne ili druge sankcije u skladu s UFEU-om ili Ugovorom o Euratomu i do trenutka kada se iscrpe sva pravna sredstva, dužnik ili privremeno plaća predmetne iznose na bankovni račun koji odredi računovodstveni službenik ili dostavlja financijsko jamstvo koje je prihvatljivo računovodstvenom službeniku Komisije. Jamstvo je neovisno od obveze plaćanja novčane kazne, financijskih ili drugih sankcija i izvršivo po prvom pozivu. Ono obuhvaća potraživanje u vezi s glavnicom i pripadajućim kamatama kako je utvrđeno u članku 97. stavku 4.
2.Komisija osigurava privremeno naplaćene iznose tako što ih ulaže u financijsku imovinu, čime osigurava sigurnost i likvidnost novčanih sredstava, istovremeno nastojeći ostvariti pozitivan prinos.
3.Nakon što se iscrpe sva pravna sredstva i ako je potvrđena novčana kazna ili sankcija, poduzima se jedna od sljedećih mjera:
(a)privremeno prikupljeni iznosi i ostvareni prinos unose se u proračun u skladu s člankom 105. najkasnije tijekom financijske godine koja slijedi nakon godine u kojoj su iscrpljena sva pravna sredstva;
(b)ako je financijsko jamstvo bilo dostavljeno, ono se naplaćuje, a odgovarajući se iznosi unose u proračun.
Ako je Sud Europske unije povećao iznos novčane kazne ili sankcije, točke (a) i (b) prvog podstavka ovog stavka primjenjuju se do iznosa utvrđenih prvotnom odlukom institucije ili, ako je primjenjivo, do iznosa koji je utvrđen prethodnom presudom Suda Europske unije u istom postupku. Računovodstveni službenik Komisije naplaćuje iznos koji odgovara povećanju i pripadajućim kamatama kako je utvrđeno u članku 97. stavku 4., što će se unijeti u proračun.
4.Nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva i nakon što je novčana kazna ili sankcija ukinuta ili smanjena, poduzima se jedna od sljedećih mjera:
(a)privremeno naplaćeni iznosi ili njihov dio, uzimajući u obzir eventualni prinos, vraćaju se dotičnoj trećoj strani;
(b)ako je financijsko jamstvo bilo dostavljeno, ono se u skladu s time oslobađa.
Članak 107.
Kompenzacijske kamate
Ne dovodeći u pitanje članak 97. stavak 2. i u slučajevima koji nisu navedeni u članku 105., kada se iznos mora nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije ili u okviru sporazumnog rješavanja spora, primjenjuje se kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije, na snazi prvog kalendarskog dana mjeseca, od datuma isplate iznosa do datuma dospijeća naknade, uvećana za nula postotnih bodova.
U slučajevima u kojima bi ukupna kamatna stopa bila negativna, ona će iznositi nula postotnih bodova.
POGLAVLJE 7.
Rashodi
Članak 108.
Odluke o financiranju
1.Prije preuzimanja proračunske obveze institucija ili tijela kojima je institucija delegirala ovlasti donose odluku o financiranju. To se ne primjenjuje u slučaju odobrenih sredstava za rad svake institucije u okviru njezine administrativne neovisnosti koja se mogu izvršiti bez temeljnog akta u skladu s člankom 56. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (e), rashoda za administrativnu potporu i doprinosa tijelima iz članaka 69. i 70. Odluke o financiranju mogu biti godišnje ili višegodišnje.
2.Odluka o financiranju istodobno je i godišnji ili višegodišnji program rada i donosi se što je prije moguće nakon donošenja nacrta proračuna, a u načelu najkasnije 31. ožujka u godini izvršavanja. Dio koji sadržava program rada objavljuje se na internetskim stranicama predmetne institucije odmah nakon njegova donošenja i prije njegove provedbe. U odluci o financiranju navodi se ukupan iznos pokriven odlukom o financiranju i ona sadržava opis djelovanja koja će se financirati. U njoj se navode:
(a)temeljni akt i proračunska linija;
(b)zadani ciljevi i očekivani rezultati;
(c)načini provedbe;
(d)sve dodatne informacije koje su za potrebe programa rada propisane temeljnim aktom.
Osim toga, u njoj se utvrđuje sljedeće:
(a)za bespovratna sredstva: vrsta podnositeljâ zahtjeva na koje je usmjeren poziv za podnošenje prijedloga ili izravna dodjela; ukupan proračunski okvir koji je namijenjen za bespovratna sredstva;
(b)za javnu nabavu: ukupan proračunski okvir koji je namijenjen za javne nabave;
(c)za doprinose uzajamnim fondovima iz članka 227.: odobrena sredstva namijenjena za uzajamni fond za određenu godinu zajedno s iznosima planiranima tijekom njegova trajanja;
(d)za nagrade: vrsta sudionika na koje je usmjeren natječaj, ukupan proračunski okvir koji je namijenjen za natječaj i posebno navođenje nagrada jedinične vrijednosti 1 000 000 EUR ili veće;
(e)za financijske instrumente: iznos dodijeljen financijskom instrumentu;
(f)u slučaju neizravnog izvršenja: subjekt ili osoba u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili kriteriji koji se primjenjuju pri odabiru subjekta ili osobe;
(g)za doprinose mehanizmima za mješovito financiranje: iznos dodijeljen mehanizmu za mješovito financiranje i popis subjekata koji sudjeluju u mehanizmu za mješovito financiranje;
(h)za proračunska jamstva: iznos godišnjih rezervacija i, prema potrebi, iznos proračunskog jamstva koje treba osloboditi.
Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti može uvrstiti sve dodatne informacije koje smatra primjerenima u odgovarajuću odluku o financiranju koja je ujedno program rada ili u bilo koji drugi dokument objavljen na internetskim stranicama institucije.
Višegodišnja odluka o financiranju u skladu je s financijskim programiranjem iz članka 39. stavka 2. i u njoj se navodi da provedba odluke ovisi o raspoloživosti odobrenih proračunskih sredstava za predmetne financijske godine nakon donošenja godišnjeg proračuna ili kako je predviđeno u sustavu privremenih dvanaestina, osim ako je ona osnova za proračunske obveze raspoređene na godišnje obroke kako je navedeno u članku 110. stavku 2.
3.Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe temeljnog akta, za svaku značajnu promjenu u već donesenoj odluci o financiranju primjenjuje se jednak postupak kao za inicijalnu odluku.
Članak 109.
Rashodi
1.Svaka stavka rashoda preuzima se kao obveza, potvrđuje, odobrava i plaća.
Na kraju razdobljâ iz članka 112. opoziva se neiskorišteni saldo proračunskih obveza.
Pri provedbi operacija odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava usklađenost rashoda s Ugovorima, proračunom, ovom Uredbom i drugim aktima i propisima donesenima u skladu s Ugovorima te s načelom dobrog financijskog upravljanja.
2.Proračunske i pravne obveze donosi isti dužnosnik za ovjeravanje, osim u opravdanim slučajevima. Osobito u području upravljanja kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći, pravne obveze mogu potpisati šefovi delegacija Unije, ili njihovi zamjenici u njihovoj odsutnosti, prema uputi Komisijina odgovornog dužnosnika za ovjeravanje koji, međutim, ostaje u potpunosti odgovoran za odnosnu transakciju. Osoblje koje Komisija zapošljava u području upravljanja kriznim situacijama i operacija humanitarne pomoći može potpisivati pravne obveze povezane s plaćanjima izvršenima iz knjige blagajne vrijednosti do 2500 EUR.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje mora preuzeti proračunsku obvezu prije nego što preuzme pravnu obvezu prema trećim stranama ili prenese sredstva u uzajamni fond iz članka 227.
Ta se obveza ne primjenjuje:
(a)na pravne obveze sklopljene nakon proglašenja krizne situacije u okviru plana kontinuiteta poslovanja, u skladu s postupcima koje su Komisija ili druga institucija donijele u okviru svoje administrativne neovisnosti;
(b)u slučaju operacija humanitarne pomoći, operacija civilne zaštite i pomoći za upravljanje kriznim situacijama ako je za djelotvornu intervenciju Unije potrebno da Unija sklopi pravnu obvezu s trećim stranama odmah, a prethodno knjiženje pojedinačne proračunske obveze nije moguće. Proračunske obveze knjiže se bez odgađanja nakon sklapanja pravne obveze s trećim stranama.
3.Potvrđivanje rashoda radnja je kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje prihvaća terećenje stavke rashoda nakon provjere popratne dokumentacije kojom se potvrđuje pravo vjerovnika u skladu s uvjetima utvrđenima u pravnoj obvezi ako pravna obveza postoji. U tu svrhu odgovorni dužnosnik za ovjeravanje:
(a)provjerava postojanje dodijeljenog prava vjerovnika;
(b)utvrđuje ili provjerava istinitost i iznos potraživanja potvrdom „potvrđeno kao ispravno”;
(c)provjerava uvjete pod kojima plaćanje dospijeva.
Neovisno o prethodno navedenom, potvrđivanje rashoda nije ograničeno na rashode koji su na teret proračuna. Ono se primjenjuje i na privremena ili završna izvješća koja nisu povezana sa zahtjevom za plaćanje te će u tom slučaju učinak na računovodstveni sustav biti ograničen na opće računovodstvo. Odluka o potvrdi izražava se elektronički sigurnim potpisom iz članka 141. dužnosnika za ovjeravanje ili drugog stručno osposobljenog službenika, valjano ovlaštenog formalnom odlukom dužnosnika za ovjeravanje, ili se iznimno za dokumente na papiru sastoji od pečata s tim potpisom.
Potvrdom „potvrđeno kao ispravno” dužnosnik za ovjeravanje ili drugi stručno osposobljeni službenik, kojega je valjano ovlastio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, potvrđuje sljedeće:
(a)da su za pretfinanciranje ispunjeni uvjeti iz pravne obveze za plaćanje pretfinanciranja;
(b)da su za međuplaćanja i plaćanja preostalih iznosa u ugovorima usluge iz ugovora pravilno pružene, da je roba pravilno isporučena ili da su radovi pravilno izvršeni;
(c)da je za međuplaćanja i plaćanja preostalih iznosa u vezi s bespovratnim sredstvima djelovanje ili program rada korisnika u svim aspektima u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, uključujući, ako je primjenjivo, da su troškovi koje prijavi korisnik opravdani. Isto načelo vrijedi i za privremena i završna izvješća koja nisu povezana sa zahtjevom za plaćanje.
4.Odobravanje rashoda čin je kojim odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, nakon što provjeri raspoloživost odobrenih sredstava, izdavanjem naloga za plaćanje daje uputu računovodstvenom službeniku da izvrši plaćanje iznosa rashoda koji je prethodno potvrđen.
Ako se obavljaju periodična plaćanja za pružene usluge, uključujući usluge najma, ili dostavljenu robu, dužnosnik za ovjeravanje može na temelju analize rizika naložiti primjenu sustava izravnog terećenja iz knjige blagajne, ili ako to izričito odobri računovodstveni službenik, u skladu s člankom 83. stavkom 3.
5.Opoziv je operacija kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u potpunosti ili djelomično ukida rezervaciju odobrenih sredstava koja je prethodno izvršena preuzimanjem proračunske obveze.
Članak 110.
Vrste proračunskih obveza
1.Proračunske obveze spadaju u jednu od sljedećih kategorija:
(a)pojedinačna: ako su primatelj i iznos rashoda poznati;
(b)ukupna: ako barem jedan od elemenata potrebnih za utvrđivanje pojedinačne obveze još uvijek nije poznat;
(c)okvirna: ako ima svrhu pokriti rashode redovnog upravljanja EFJP-a kako je navedeno u članku 11. stavku 2. i redovne administrativne rashode, a iznos ili krajnji korisnici nisu konačno određeni.
Redovni administrativni rashodi koji se odnose na delegacije i predstavništva Unije mogu se, međutim, pokriti okvirnim obvezama čak i kada su iznos i krajnji korisnik poznati.
2.Proračunske obveze za djelovanja koja traju dulje od jedne financijske godine mogu se rasporediti na više godina u godišnje obroke samo ako je to određeno temeljnim aktom te ako su povezane s administrativnim rashodima.
3.Ukupna proračunska obveza preuzima se na temelju odluke o financiranju.
Ukupna proračunska obveza preuzima se najkasnije prije donošenja odluke o primateljima i iznosima i, ako izvršavanje predmetnih odobrenih sredstva podrazumijeva donošenje programa rada, najranije nakon donošenja programa rada.
4.Ukupna proračunska obveza izvršava se sklapanjem sporazuma o financiranju, koji predviđa naknadno preuzimanje jedne ili više pravnih obveza, ili preuzimanjem jedne ili više pravnih obveza.
Sporazumi o financiranju u području izravne financijske pomoći trećim zemljama, uključujući proračunske potpore, koji znače pravnu obvezu, mogu biti osnova za plaćanje bez preuzimanja druge pravne obveze.
Kada se ukupna obveza izvršava sklapanjem sporazuma o financiranju ne primjenjuje se stavak 3. drugi podstavak.
5.Svaku pojedinačnu pravnu obvezu preuzetu na temelju ukupne obveze odgovorni dužnosnik za ovjeravanje prije potpisivanja evidentira u središnje proračunske račune i knjiži kao ukupnu proračunsku obvezu.
6.Okvirne proračunske obveze izvršavaju se preuzimanjem jedne pravne obveze ili više njih, na temelju kojih nastaje pravo na naknadna plaćanja Međutim, u slučajevima koji se odnose na rashode za upravljanje osobljem ili rashode za komunikaciju koje imaju institucije za obavješćivanje javnosti o događajima Unije ili u slučajevima navedenima u točki 14.5. Priloga ovoj Uredbi, one se mogu izvršavati izravno putem plaćanja.
Članak 111.
Obveze po odobrenim sredstvima za EFJP
1.Za svaku financijsku godinu odobrena sredstva EFJP-a uključuju nediferencirana odobrena sredstva osim rashoda povezanih s mjerama iz članka 4. stavka 2. i članka 6. Uredbe (EZ) br. 1306/2013, izuzev mjera koje se financiraju u okviru neoperativne tehničke pomoći i doprinosa izvršnim agencijama, koji se pokrivaju diferenciranim odobrenim sredstvima.
2.Odluke Komisije kojima se utvrđuje iznos nadoknada tih rashoda čine ukupne okvirne obveze čiji iznos ne smije biti veći od iznosa ukupnih odobrenih sredstava unesenih za EFJP.
3.Ukupne okvirne obveze za EFJP preuzete u određenoj financijskoj godini, za koje, do 1. veljače sljedeće financijske godine, nisu preuzete obveze po konkretnim linijama proračunske nomenklature, ukidaju se u odnosu na predmetnu financijsku godinu.
4.Za ostvarene rashode tijelâ navedene u pravilima koja se odnose na EFJP obveze se preuzimaju po poglavlju, članku i stavci u roku od dva mjeseca od primitka izvještaja koje su dostavile države članice. Takva preuzimanja obveza mogu se provesti i nakon isteka roka od dva mjeseca ako je potrebno primijeniti postupak za prijenos odobrenih sredstava koja se odnose na odgovarajuće proračunske linije. Osim ako države članice još nisu izvršile plaćanje ili ako postoji sumnja u prihvatljivost, iznosi se obračunavaju kao plaćanja u istom dvomjesečnom razdoblju.
5.Obveze iz prvog podstavka odbijaju se od ukupne okvirne obveze iz stavka 1.
6.Stavci 2. i 3. primjenjuju se uz uvjet pregleda i prihvaćanja računa.
Članak 112.
Rok za obveze
1.Pridržavajući se članka 109. stavka 2. i članka 256. stavka 3., pravne obveze koje se odnose na pojedinačne ili okvirne proračunske obveze sklapaju se do 31. prosinca godine n.
2.Ukupne proračunske obveze pokrivaju ukupne troškove odgovarajućih pravnih obveza sklopljenih do 31. prosinca godine n + 1.
Ako se na temelju ukupne proračunske obveze dodjeljuje nagrada iz glave IX., pravna obveza iz članka 200. stavka 4. sklapa se do 31. prosinca godine n+3.
U vanjskim djelovanjima, ako se na temelju ukupne proračunske obveze sklapa sporazum o financiranju s trećom zemljom, sporazumi o financiranju sklapaju se do 31. prosinca godine n+1, pri čemu je godina n ona u kojoj je sklopljena određena proračunska obveza. U tom slučaju ukupna proračunska obveza pokriva troškove pravnih obveza za provedbu sporazuma o financiranju sklopljenih do kraja razdoblja provedbe sporazuma o financiranju.
3.Preuzete pojedinačne i okvirne proračunske obveze za djelovanja koja traju dulje od jedne financijske godine imaju, osim u slučaju rashoda za osoblje, utvrđen rok za izvršenje, u skladu s uvjetima iz pravnih obveza na koje se odnose, i uzimajući u obzir načelo dobrog financijskog upravljanja.
4.Svaki dio proračunskih obveza koji nije izvršen putem plaćanja šest mjeseci nakon roka za izvršenje opoziva se u skladu s člankom 13.
5.Iznos proračunske obveze za koju u roku od dvije godine od potpisivanja pravne obveze nisu izvršena plaćanja u smislu članka 113. opoziva se, osim ako se taj iznos odnosi na spor u tijeku pred sudom ili arbitražnim tijelom, ako je pravna obveza u obliku sporazuma o financiranju s trećom zemljom ili ako postoje posebne odredbe utvrđene u sektorskim pravilima.
Članak 113.
Vrste plaćanja
1.Plaćanje rashoda obavlja računovodstveni službenik u okviru raspoloživih sredstava.
2.Plaćanje obuhvaća jednu ili više sljedećih operacija:
(a)plaćanje cjelokupnog dospjelog iznosa;
(b)plaćanje dospjelog iznosa na bilo koji od sljedećih načina:
i.pretfinanciranje kojim se osiguravaju likvidna sredstva, koje se može podijeliti na više plaćanja u skladu s dobrim financijskim upravljanjem i platiti na temelju ugovora, sporazuma ili temeljnog akta ili na temelju popratne dokumentacije koja omogućuje provjeru usklađenosti s uvjetima predmetnog ugovora ili sporazuma;
ii.jedno ili više međuplaćanja za djelomično izvršenje djelovanja ili ugovora. Njime se može u cijelosti ili djelomično poravnati pretfinanciranje ne dovodeći u pitanje odredbe temeljnog akta;
iii.plaćanje preostalih dospjelih iznosa ako su djelovanje ili ugovor u cijelosti izvršeni.
(c)plaćanje rezervacije u zajednički fond za rezervacije osnovan u skladu s člankom 205.
Plaćanje preostalog iznosa nije moguće ponoviti i s njim se poravnavaju svi prethodni rashodi; za povrat neiskorištenih iznosa izdaje se nalog za povrat.
3.U proračunskom računovodstvu se pri svakom plaćanju razlikuje među različitim vrstama plaćanja iz stavka 2.
4.Računovodstvena pravila iz članka 79. uključuju pravila o poravnanju pretfinanciranja u poslovnim knjigama i o priznavanju prihvatljivosti troškova.
5.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje redovito poravnava plaćanja pretfinanciranja u skladu s gospodarskom naravi i najkasnije na kraju projekta. Poravnanje se provodi na temelju informacija o nastalim troškovima ili potvrde ispunjenja uvjeta za plaćanje u skladu s člankom 121., na temelju potvrde dužnosnik za ovjeravanje u skladu s člankom 109. stavkom 3.
Za sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava, ugovore ili sporazume o financijskom doprinosu vrijednosti veće od 5 000 000 EUR dužnosnik za ovjeravanje na kraju svake godine pribavlja barem informacije potrebne za izračunavanje razumne procjene tih troškova. Iako se navedena procjena ne može koristiti za poravnanje pretfinanciranja, ona će računovodstvenom službeniku i dužnosniku za ovjeravanje omogućiti ispunjavanje obveza iz članka 80. stavka 2.
Za potrebe drugog podstavka u potpisane pravne obveze uključuju se odgovarajuće odredbe.
Članak 114.
Rokovi za plaćanja
1.Plaćanja se izvršavaju u roku od:
(a)90 kalendarskih dana za sporazume o financijskom doprinosu, ugovore i sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava koji uključuju tehničke usluge ili djelovanja koje je posebno složeno evaluirati i plaćanje kojih ovisi o odobrenju izvješća ili potvrde;
(b)60 kalendarskih dana za sve ostale sporazume o financijskom doprinosu, ugovore i sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava čije plaćanje ovisi o odobrenju izvješća ili potvrde;
(c)30 kalendarskih dana za sve ostale sporazume o financijskom doprinosu, ugovore i sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava.
2.Podrazumijeva se da vrijeme dopušteno za plaćanja uključuje potvrđivanje, odobravanje i plaćanje rashoda.
Počinje teći od datuma na koji je primljen zahtjev za plaćanje.
Zahtjev za plaćanje evidentira ovlaštena služba odgovornog dužnosnika za ovjeravanje što je prije moguće, a smatra se da je zaprimljen na datum kada je evidentiran.
Smatra se da je datum plaćanja datum na koji se tereti račun institucije.
Zahtjev za plaćanje uključuje sljedeće bitne elemente:
(a)identifikaciju vjerovnika;
(b)iznos;
(c)valutu;
(d)datum.
Kada nedostaje barem jedan bitan element zahtjev za plaćanje se odbija.
Vjerovnik se obavješćuje u pisanom obliku o odbijanju i razlozima za odbijanje što je prije moguće, a u svakom slučaju u roku od 30 kalendarskih dana od datuma kada je primljen zahtjev za plaćanje.
3.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može suspendirati rok za plaćanje ako:
(a)iznos zahtjeva za plaćanje nije dospio; ili
(b)nisu dostavljeni odgovarajući popratni dokumenti.
Ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje primi na znanje informacije koje dovode u pitanje prihvatljivost rashoda iz zahtjeva za plaćanje, on može suspendirati rok za plaćanje kako bi se provjerilo, uključujući provjere na licu mjesta, da je rashod uistinu prihvatljiv. Preostali rok za plaćanje počinje ponovno teći od dana primitka traženih informacija ili revidiranih dokumenata odnosno nakon što se obavi potrebna dodatna provjera, uključujući provjeru na licu mjesta.
Vjerovnici na koje se ovo odnosi obavješćuju se u pisanom obliku o razlozima navedene suspenzije.
4.Osim u slučaju država članica, Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda, po isteku rokova iz stavka 1. vjerovnik ima pravo na kamate u skladu sa sljedećim uvjetima:
(a)primjenjuju se kamatne stope iz članka 97. stavka 2.;
(b)kamate se plaćaju za razdoblje koje protekne od sljedećeg kalendarskog dana nakon isteka roka za plaćanje utvrđenog u stavku 1. do dana plaćanja.
Međutim, ako kamate obračunane u skladu s prvim podstavkom iznose 200 EUR ili manje, one se isplaćuju vjerovniku samo na zahtjev podnesen u roku od dva mjeseca od primitka zakašnjelog plaćanja.
5.Svaka institucija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o poštovanju rokova i suspenziji rokova utvrđenih u stavcima 1. do 4. ovog članka. Izvješće Komisije prilaže se sažetku godišnjih izvješća o radu iz članka 73. stavka 9.
Poglavlje 8.
Unutarnji revizor
Članak 115.
Imenovanje unutarnjeg revizora
1.Svaka institucija uspostavlja funkciju unutarnje revizije koja se obavlja u skladu s odgovarajućim međunarodnim standardima. Unutarnji revizor kojeg je imenovala institucija odgovara toj instituciji za potvrđivanje pravilnosti funkcioniranja sustava i postupaka izvršenja proračuna. Unutarnji revizor ne može biti dužnosnik za ovjeravanje niti računovodstveni službenik.
2.Za potrebe unutarnje revizije ESVD-a, unutarnji revizor Komisije ima ovlasti provjere u odnosu na šefove delegacija Unije, koji djeluju kao dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti u skladu s člankom 58. stavkom 2., u vezi s financijskim upravljanjem koje im je dalje delegirano.
Unutarnji revizor Komisije djeluje i kao unutarnji revizor ESVD-a u vezi s izvršenjem dijela proračuna ESVD-a.
3.Svaka institucija imenuje svojeg unutarnjeg revizora u skladu s aranžmanima koje prilagođava svojim posebnostima i zahtjevima. Institucija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o imenovanju unutarnjeg revizora.
4.Svaka institucija u skladu sa svojim posebnostima i zahtjevima određuje opseg zadaća unutarnjeg revizora i detaljno utvrđuje ciljeve i postupke za izvršavanje funkcije unutarnje revizije, uz dužno poštovanje međunarodnih standarda unutarnje revizije.
5.Institucija može, na temelju njegovih posebnih kompetencija, za unutarnjeg revizora imenovati dužnosnika ili drugog službenika na kojeg se primjenjuje Pravilnik o osoblju i koji je državljanin države članice.
6.Ako dvije ili više institucija imenuju istog unutarnjeg revizora, one poduzimaju potrebne mjere kako bi ga se moglo pozvati na odgovornost u skladu s člankom 119.
7.Kada unutarnji revizor prestane obavljati svoje dužnosti, institucija o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
Članak 116.
Ovlasti i dužnosti unutarnjeg revizora
1.Unutarnji revizor savjetuje svoju instituciju o prevladavanju rizika, izdavanjem neovisnih mišljenja o kvaliteti sustava upravljanja i kontrole te izdavanjem preporuka za poboljšanje uvjeta za izvršavanje operacija i promicanje dobrog financijskog upravljanja.
Unutarnji revizor odgovoran je posebno za:
(a)ocjenu prikladnosti i djelotvornosti sustava unutarnjeg upravljanja te za uspješnost službi u provođenju politika, programa i djelovanja, upozoravanjem na rizike koji su s njima povezani;
(b)ocjenu učinkovitosti i djelotvornosti sustava unutarnje kontrole i revizije koji se primjenjuju na svaki postupak izvršavanja proračuna.
2.Unutarnji revizor izvršava svoje dužnosti u vezi sa svim djelatnostima i službama institucije. Unutarnji revizor ima potpun i neograničen pristup svim informacijama potrebnima za izvršavanje njegovih dužnosti, ako je potrebno i na licu mjesta, uključujući u državama članicama i u trećim zemljama.
Unutarnji revizor uzima u obzir godišnje izvješće dužnosnikâ za ovjeravanje i sve druge utvrđene informacije.
3.Unutarnji revizor izvješćuje instituciju o svojim nalazima i preporukama. Institucija osigurava poduzimanje mjera na temelju preporuka koje proizlaze iz revizija. Unutarnji revizor instituciji podnosi i godišnje izvješće o unutarnjoj reviziji u kojem se navodi broj i vrsta provedenih unutarnjih revizija, izdane preporuke i mjere poduzete na temelju tih preporuka.
Svaka institucija razmatra jesu li preporuke dane u izvješćima unutarnjeg revizora prikladne za razmjenu najboljih praksi s drugim institucijama.
4.Unutarnji revizor također podnosi instituciji godišnje izvješće o unutarnjoj reviziji u kojem se navodi broj i vrsta provedenih unutarnjih revizija, glavne izdane preporuke i mjere poduzete na temelju tih preporuka.
U tom se godišnjem izvješću navode i svi problemi sustava koje je utvrdilo povjerenstvo uspostavljeno na temelju članka 139., u slučajevima u kojima izdaje mišljenje navedeno u članku 90.
5.Unutarnji revizor se prilikom sastavljanja svojeg izvješća posebno usredotočuje na opće poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja i osigurava poduzimanje odgovarajućih mjera s ciljem kontinuiranog poboljšavanja i osnaživanja njegove primjene.
6.Komisija svake godine u okviru postupka davanja razrješnice i u skladu s člankom 319. UFEU-a na zahtjev prosljeđuje svoje godišnje izvješće o unutarnjoj reviziji u smislu stavka 3. ovog članka uz dužno poštovanje zahtjeva povjerljivosti.
7.Institucija daje kontaktne podatke unutarnjeg revizora svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja sudjeluje u operacijama rashoda kako bi mu se ta osoba mogla obratiti na povjerljiv način.
8.Institucija svake godine sastavlja izvješće sa sažetkom u kojem su navedeni broj i vrsta provedenih unutarnjih revizija, izdane preporuke i mjere poduzete na temelju tih preporuka i prosljeđuje ga Europskom parlamentu i Vijeću, kako je propisano u članku 239.
9.Izvješća i nalazi unutarnjeg revizora, kao i izvješće institucije, dostupni su javnosti tek nakon što unutarnji revizor potvrdi mjere poduzete za njihovu provedbu.
10.Institucija osigurava potrebna sredstva kako bi unutarnji revizor mogao pravilno izvršavati svoju revizijsku dužnost i dokument koji detaljno opisuje njegove zadaće, dužnosti i obveze.
Članak 117.
Program rada unutarnjeg revizora
1.Unutarnji revizor donosi svoj program rada te ga podnosi instituciji.
2.Institucija može od unutarnjeg revizora zatražiti izvršavanje revizija koje nisu uključene u program rada iz stavka 1.
Članak 118.
Neovisnost unutarnjeg revizora
1.Unutarnji revizor u izvršavanju svojih revizorskih zadaća potpuno je neovisan. Institucija propisuje posebna pravila koja se primjenjuju na unutarnjeg revizora i koja moraju biti takva da se njima jamči potpuna neovisnost unutarnjeg revizora u obavljanju dužnosti i utvrđuje njegova odgovornost.
2.Unutarnjem revizoru ne smiju se davati nikakve upute niti ga se smije na bilo koji način ograničavati u obavljanju dužnosti koje su mu na temelju njegova imenovanja dodijeljene Financijskom uredbom.
3.Ako je unutarnji revizor član osoblja, on potpuno neovisno obavlja svoje isključive revizorske funkcije i preuzima odgovornost kako je utvrđeno u Pravilniku o osoblju i delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom.
Članak 119.
Odgovornost unutarnjeg revizora
Unutarnjeg revizora, koji je dužnosnik ili drugi službenik koji podliježe Pravilniku o osoblju, na odgovornost može pozvati samo institucija, postupajući u skladu s ovim člankom.
Institucija donosi obrazloženu odluku o otvaranju istrage. Ta se odluka priopćava zainteresiranoj strani. Institucija može, pod svojom izravnom odgovornošću, zadužiti za istragu jednog ili više dužnosnika istog ili višeg razreda od dotičnog člana osoblja. Tijekom istrage mora se saslušati zainteresirana strana.
Izvješće o istrazi priopćava se zainteresiranoj strani, koju zatim saslušava institucija o predmetu tog izvješća.
Na temelju izvješća i saslušanja institucija donosi obrazloženu odluku kojom se okončava postupak ili obrazloženu odluku u skladu s člancima 22. i 86. Pravilnika o osoblju te njegovim Prilogom IX. Odluke kojima se određuju disciplinske mjere ili financijske sankcije dostavljaju se zainteresiranoj strani i, u svrhe informiranja, priopćavaju drugim institucijama i Revizorskom sudu.
U vezi s takvim odlukama zainteresirana strana može, u skladu s odredbama Pravilnika o osoblju, pokrenuti postupak pred Sudom Europske Unije.
Članak 120.
Postupak pred Sudom Europske unije
Ne dovodeći u pitanje pravna sredstva dopuštena Pravilnikom o osoblju, unutarnji revizor može pokrenuti postupak izravno pred Sudom Europske unije u vezi s bilo kojom radnjom koja se odnosi na izvršavanje njegovih dužnosti unutarnjeg revizora. Takav se postupak mora pokrenuti u roku od tri mjeseca koji počinje teći od kalendarskog dana službene obavijesti o predmetnoj radnji.
Istrage i saslušanja u takvom postupku provode se u skladu s člankom 91. stavkom 5. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije.
GLAVA V.
ZAJEDNIČKA PRAVILA
POGLAVLJE 1.
PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA IZRAVNO, NEIZRAVNO I PODIJELJENO IZVRŠENJE
Članak 121.
Oblici doprinosa Unije
1.Doprinosi Unije u okviru izravnog, podijeljenog i neizravnog izvršenja pridonose postizanju utvrđenih ciljeva i rezultata politika Unije i mogu imati bilo koji od sljedećih oblika:
(a)naknade za stvarno nastale prihvatljive troškove;
(b)jedinični troškovi, koji obuhvaćaju sve ili određene posebne kategorije prihvatljivih troškova koje su unaprijed jasno utvrđene upućivanjem na iznos po jedinici;
(c)jednokratni iznosi, koji općenito obuhvaćaju sve ili određene posebne kategorije prihvatljivih troškova koje su unaprijed jasno utvrđene;
(d)financiranje uz primjenu fiksne stope, koje obuhvaća posebne kategorije prihvatljivih troškova koje su unaprijed jasno utvrđene s pomoću postotka;
(e)financiranje koje nije povezano s troškovima predmetnih operacija i temelji se na:
i.ispunjavanju uvjeta utvrđenih u sektorskom zakonodavstvu ili odlukama Komisije ili
ii.postizanju rezultata, koji se mjere s obzirom na prethodno zadane ciljeve ili na temelju pokazatelja uspješnosti;
(f) kombinacija oblika iz točaka (a) do (e).
Doprinosi Unije iz točaka (b), (c) i (d) utvrđuju se u skladu s člankom 175. ili sektorskim zakonodavstvom. Doprinosi Unije iz točke (e) utvrđuju se u skladu s člankom 175., sektorskim zakonodavstvom ili odlukom Komisije.
2.Pri određivanju prikladnog oblika doprinosa, u najvećoj se mogućoj mjeri uzimaju u obzir interesi potencijalnih primatelja i računovodstvene metode.
Članak 122.
Međusobno oslanjanje na ocjene
Komisija se može u potpunosti ili djelomično oslanjati na ocjene koje je provela sama ili koje su proveli drugi subjekti, uključujući donatore, pod uvjetom da su te ocjene provedene na temelju uvjeta jednakovrijednih uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi za primjenjivi način izvršenja proračuna. Da bi to postigla, Komisija promiče priznavanje međunarodno prihvaćenih standarda ili međunarodnih najboljih praksi.
Članak 123.
Međusobno oslanjanje na revizije
Ako je neovisni revizor proveo reviziju financijskih izvještaja i izvješća u kojima je opisano korištenje doprinosa Unije i koja se temelji na međunarodno prihvaćenim standardima kojima se osigurava razumno jamstvo, ta je revizija osnova za opće jamstvo, kako je podrobnije definirano, ako je primjenjivo, u sektorskim pravilima.
Članak 124.
Suradnja u cilju zaštite financijskih interesa Unije
1.Svaka osoba ili subjekt koji prima sredstva Unije potpuno surađuje u zaštiti financijskih interesa Unije i, kao uvjet za dobivanje sredstava, osigurava nužna prava i pristup koji su potrebni da bi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europski revizorski sud te, prema potrebi, mjerodavna nacionalna tijela mogli u potpunosti izvršavati svoje ovlasti. U slučaju OLAF-a time je obuhvaćeno i pravo provođenja istraga, uključujući terenske provjere i inspekcije.
2.Svaka osoba ili subjekt koji prima sredstva Unije u okviru izravnog ili neizravnog izvršavanja u pisanom obliku izjavljuje da je spreman osigurati nužna prava iz stavka 1. To obuhvaća i obvezu svih trećih strana koje su uključene u izvršavanje sredstava Unije da osiguraju jednakovrijedna prava.
Članak 125.
Prijenos sredstava u instrumente uspostavljene ovom Uredbom ili sektorskim uredbama
Sredstva koja su državama članicama dodijeljena u okviru podijeljenog izvršavanja mogu, na njihov zahtjev, biti prenesena na instrumente uspostavljene ovom Uredbom ili sektorskim uredbama. Komisija ta sredstva izvršava u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkama (a) ili (c), ako je moguće, u korist predmetne države članice. Nadalje, sredstva dodijeljena državama članicama u okviru podijeljenog izvršavanja mogu se na njihov zahtjev upotrijebiti za jačanje kapaciteta EFSU-a za preuzimanje rizika. U tim se slučajevima primjenjuju pravila EFSU-a.
POGLAVLJE 2.
PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA IZRAVNO I NEIZRAVNO IZVRŠENJE
Odjeljak 1.
PRAVILA U VEZI S POSTUPCIMA I IZVRŠENJEM
Članak 126.
Financijski sporazumi o okvirnom partnerstvu
1.Komisija može sklopiti financijske sporazume o okvirnom partnerstvu za dugoročnu suradnju s osobama i subjektima koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili korisnicima. Financijski sporazumi o okvirnom partnerstvu preispituju se barem jednom tijekom trajanja svakog višegodišnjeg financijskog okvira, ne dovodeći u pitanje stavak 4. točku (c). U okviru tih sporazuma mogu se potpisivati sporazumi o financijskom doprinosu ili sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava.
2.Financijskim sporazumom o okvirnom partnerstvu utvrđuju se oblici financijske suradnje, zajednički ciljevi suradnje i načela u skladu s kojima je uređena takva suradnja između Komisije i osoba ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili korisnika. Ti sporazumi odražavaju i mjeru u kojoj se Komisija može osloniti na sustave i postupke osoba ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili korisnika, uključujući postupke revizije.
3.U cilju optimizacije troškova i koristi revizija i lakše koordinacije, sporazumi o reviziji ili provjeri mogu se sklapati s osobama ili subjektima koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili korisnicima bespovratnih sredstava. U slučaju Europske investicijske banke primjenjuje se trostrani sporazum sklopljen s Komisijom i Europskim revizorskim sudom.
4.Kada se financijska okvirna partnerstva provode putem posebnih bespovratnih sredstava:
(a)u sporazumu se, uz stavak 2., utvrđuje sljedeće:
i.priroda predviđenih djelovanja ili programâ rada;
ii.postupak dodjele posebnih bespovratnih sredstava u skladu s načelima i postupovnim pravilima iz glave VIII.;
(b)odredbe sporazuma o okvirnom financijskom partnerstvu i sporazuma o dodjeli posebnih bespovratnih sredstava zajedno ispunjavaju zahtjeve iz članka 194.;
(c)partnerstvo ne smije trajati duže od četiri godine osim u valjano opravdanim slučajevima;
(d)okvirno financijsko partnerstvo primjenjuje se u skladu s načelima transparentnosti i jednakog postupanja prema podnositeljima zahtjeva;
(e)u pogledu programiranja, ex ante objave i sklapanja ugovora okvirno financijsko partnerstvo tretira se kao bespovratna sredstva;
(f)posebna bespovratna sredstva koja se temelje na takvom partnerstvu podliježu postupcima ex post objave iz članka 183. stavka 2.
5.U financijskom sporazumu o okvirnom partnerstvu koji se provodi putem posebnih bespovratnih sredstava može se predvidjeti oslanjanje na sustave i postupke korisnika u skladu sa stavkom 2., ako su ti sustavi i postupci ocijenjeni u skladu s člankom 149. stavcima 2., 3. i 4. U tom se slučaju ne primjenjuje članak 189. stavak 1. točka (d). Ako su korisnikovi postupci za osiguravanje financiranja trećim stranama iz članka 149. stavka 4. točke (d) ocijenjeni pozitivno, ne primjenjuju se članci 197. i 198.
6.U slučaju financijskog sporazuma o okvirnom partnerstvu koji se provodi putem posebnih bespovratnih sredstava, prije potpisivanja financijskog sporazuma o okvirnom partnerstvu provodi se provjera operativne i financijske sposobnosti iz članka 191. Komisija se može osloniti na jednakovrijednu provjeru financijske i operativne sposobnosti koju su proveli drugi donatori.
7.U slučaju financijskog sporazuma o okvirnom partnerstvu koji se provodi s pomoću sporazumâ o financijskom doprinosu odredbe financijskog sporazuma o okvirnom partnerstvu i sporazuma o financijskom doprinosu zajedno ispunjavaju zahtjeve iz članka 150. stavka 4. i članka 124.
8.Komisija nastoji svoje zahtjeve u pogledu izvješćivanja uskladiti sa zahtjevima drugih donatora.
Članak 127.
Suspenzija, prekid i smanjenje
1.Ako se u postupku dodjele utvrde nepravilnosti ili prijevara, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje suspendira postupak te može poduzeti sve potrebne mjere, uključujući poništenje postupka. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odmah obavješćuje Europski ured za borbu protiv prijevara o slučajevima u kojima se sumnja na prijevaru.
2.Ako se nakon dodjele utvrdi da je u postupku dodjele bilo nepravilnosti ili da je počinjena prijevara, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može:
(a)odbiti potpisati pravnu obvezu ili poništiti dodjelu nagrade;
(b)suspendirati plaćanja;
(c)suspendirati izvršavanje pravne obveze;
(d)ako je primjereno, raskinuti pravnu obvezu u cijelosti ili u odnosu na jednog primatelja.
3.Nadalje, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može suspendirati plaćanja ili izvršavanje pravne obveze u sljedećim slučajevima:
(a)ako se utvrdi da je u postupku izvršavanja pravne obveze bilo nepravilnosti, ako je počinjena prijevara ili su prekršene obveze;
(b)ako je potrebno provjeriti je li doista došlo do navodnih nepravilnosti, prijevare ili kršenja obveza;
(c)ako je zbog nepravilnosti, prijevare ili kršenja obveza dovedena u pitanje pouzdanost ili djelotvornost sustava unutarnje kontrole subjekta ili osobe koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili zakonitost i pravilnost odnosnih transakcija.
Ako se postojanje navodnih nepravilnosti, prijevare ili kršenja obveza iz prvog podstavka točke (b) ne potvrdi, provedba plaćanja nastavlja se što je prije moguće.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može raskinuti pravnu obvezu u cijelosti ili u odnosu na jednog primatelja u slučajevima iz prvog podstavka točaka (a) i (c).
4.Osim poduzimanja mjera iz stavaka 2. ili 3. odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može smanjiti iznos bespovratnih sredstava, nagrade, doprinosa u okviru sporazuma o financijskom doprinosu ili cijene u okviru ugovora razmjerno težini nepravilnosti, prijevare ili kršenja obveza, uključujući slučajeve u kojima predmetne aktivnosti nisu provedene ili su provedene loše, djelomično ili sa zakašnjenjem.
U slučaju financiranja iz članka 121. stavka 1. točke (e) odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može razmjerno smanjiti iznos doprinosa ako su rezultati bili loši, ako su ostvareni samo djelomično ili sa zakašnjenjem ili ako uvjeti nisu ispunjeni.
5.Točke (b), (c) i (d) stavka 2. i stavak 3. ne primjenjuju se na podnositelje zahtjeva u natječajima za nagrade.
Članak 128.
Čuvanje evidencije
1.Primatelji čuvaju evidenciju, popratne dokumente, evidenciju statističkih i drugih podataka koji se odnose na financiranje, uključujući evidenciju i dokumente u elektroničkom obliku, pet godina nakon isplate preostalog iznosa ili, u izostanku te isplate, transakcije. Za sredstva u iznosu od 60 000 EUR ili manjem taj je rok tri godine.
2.Evidencija i dokumenti koji se odnose na revizije, žalbe, sudske sporove ili potraživanja u vezi s pravnom obvezom ili istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara ako je primatelj o njima obaviješten čuvaju se do zaključenja tih revizijskih, žalbenih, sudskih postupaka odnosno postupaka potraživanja ili istraga.
3.Evidencija i dokumenti čuvaju se ili kao izvornici ili kao ovjerene preslike izvornika, ili na općeprihvaćenim nosačima podataka na kojima se čuvaju elektroničke inačice izvornih dokumenata ili dokumenti koji postoje samo u elektroničkom obliku. U potonjem slučaju izvornici se ne zahtijevaju ako ti dokumenti ispunjavaju primjenjive pravne zahtjeve da bi ih se moglo smatrati istovjetnima izvorniku i da bi ih se moglo pouzdano upotrebljavati za potrebe revizije.
Članak 129.
Kontradiktorni postupak i pravna sredstva
1.Prije donošenja bilo kakve mjere koja negativno utječe na prava sudionika ili primatelja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava da je sudionik ili primatelj dobio priliku da dostavi svoje primjedbe.
2.Ako mjera dužnosnika za ovjeravanje negativno utječe na prava sudionika ili primatelja, akt o donošenju te mjere mora sadržavati informaciju o raspoloživim pravnim sredstvima za osporavanje navedenog akta u upravnim i/ili sudskim postupcima.
Članak 130.
Subvencionirane kamatne stope i subvencionirane naknade za jamstva
1.Subvencionirane kamatne stope i subvencionirane naknade za jamstva osiguravaju se u skladu s glavom X. ako ih se u okviru jedne mjere kombinira s financijskim instrumentima.
2.Ako se subvencionirane kamatne stope i subvencionirane naknade za jamstva ne kombiniraju u okviru jedne mjere s financijskim instrumentima, mogu se osigurati u skladu s glavom VI. ili glavom VIII.
Odjeljak 2.
SUSTAV RANOG OTKRIVANJA I ISKLJUČIVANJA
Članak 131.
Zaštita financijskih interesa Unije otkrivanjem rizika i određivanjem administrativnih sankcija
1.Kako bi zaštitila financijske interese Unije, Komisija uspostavlja sustav ranog otkrivanja i isključivanja i primjenjuje ga na sudionike i primatelje.
Svrha je tog sustava olakšati:
(a)rano otkrivanje sudionika i primatelja koji su rizik za financijske interese Unije;
(b)isključivanje sudionika i primatelja koji su u jednoj od situacija za isključenje navedenih u članku 132. stavku 1.;
(c) određivanje financijske sankcije primatelju na temelju članka 134.
Sustav ranog otkrivanja i isključivanja primjenjuje se i na:
(a)subjekte na čiju se sposobnost natjecatelj ili ponuditelj namjerava osloniti ili ugovarateljeve podugovaratelje;
(b)sve osobe ili subjekte koji primaju sredstva Unije ako se proračun izvršava u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) na temelju informacija koje su dostavljene u skladu s člankom 150. stavkom 4. Za financijske instrumente, u nedostatku pravila i postupaka koji su u potpunosti jednakovrijedni onima iz članka 149. stavka 4. točke (d), krajnji primatelji i posrednici dostavljaju osobi ili subjektu koji izvršava sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) vlastoručno potpisanu izjavu kojom potvrđuju da se ne nalaze ni u jednoj od situacija iz članka 132. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (d) ili članka 137. stavka 1. točaka (b) i (c) niti u situaciji koja se smatra jednakovrijednom na temelju ocjene provedene u skladu s člankom 149. stavkom 4.;
(c)sve osobe ili subjekti koji primaju sredstva Unije u okviru financijskih instrumenata koji se iznimno provode u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (a). Krajnji primatelji financijskim posrednicima dostavljaju vlastoručno potpisanu izjavu kojom potvrđuju da se ne nalaze ni u jednoj od situacija iz članka 132. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (d) ili članka 137. stavka 1. točaka (b) i (c);
(d)sudionici ili primatelji o kojima su subjekti koji izvršavaju proračun u skladu s člankom 62. dostavili informacije u skladu s člankom 138. stavkom 2. točkom (d).
2.Odluku o unošenju informacija o ranom otkrivanju u bazu podataka, o isključivanju i/ili određivanju financijske sankcije donosi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje. Informacije povezane s takvim odlukama unose se u bazu podataka iz članka 138. stavka 1. Ako se takva odluka donosi na temelju članka 132. stavka 4., informacije unesene u bazu podataka moraju obuhvaćati informacije o osobama iz članka 132. stavka 4.
3.Odluka o isključivanju ili određivanju financijskih sankcija može se temeljiti na konačnoj presudi ili konačnoj upravnoj odluci u situacijama iz članka 132. stavka 1. ili na preliminarnoj zakonskoj ocjeni povjerenstva iz članka 139. u situacijama iz članka 132. stavka 2. kako bi se osigurala centralizirana ocjena tih situacija. U slučajevima iz članka 137. odgovorni dužnosnik za ovjeravanje sudioniku odbija sudjelovanje u određenom postupku.
Članak 132.
Kriteriji za isključivanje i administrativne sankcije
1.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje isključuje osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1. iz sudjelovanja u postupcima dodjele uređenih ovom Uredbom ili iz odabira osoba ili subjekata za izvršavanje sredstava Unije u sljedećim slučajevima:
(a)ako je osoba ili subjekt u stečaju, u postupku u slučaju nesolventnosti ili u postupku likvidacije, ako njegovom imovinom upravlja stečajni upravitelj ili sud, ako je u nagodbi s vjerovnicima, ako su mu poslovne djelatnosti suspendirane ili ako je u bilo kakvoj analognoj situaciji koja proizlazi iz sličnog postupka predviđenog zakonodavstvom EU-a ili nacionalnim zakonima ili drugim propisima;
(b)ako je konačnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno da osoba ili subjekt krše svoje obveze u pogledu plaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje u skladu s mjerodavnim pravom;
(c)ako je konačnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno da su osoba ili subjekt krivi za tešku povredu dužnosti zbog kršenja primjenjivih zakona ili drugih propisa ili etičkih normi profesije kojoj pripada ili zbog protupravnog postupanja koje utječe na njegovu profesionalnu vjerodostojnost kada takvo postupanje upućuje na protuzakonite namjere ili grubu nepažnju, uključujući osobito bilo što od sljedećeg:
i.netočno prikazivanje informacija, s namjerom prijevare ili zbog nepažnje, koje su potrebne kako bi se potvrdilo da ne postoji osnova za isključenje ili da su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti ili kriteriji za odabir ili pri izvršavanju pravne obveze;
ii.dogovaranje s drugim osobama ili subjektima s namjerom narušavanja tržišnog natjecanja;
iii.kršenje prava intelektualnog vlasništva;
iv.pokušaj da se utječe na odluke koje donosi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje tijekom postupka dodjele;
v.pokušaj da osoba ili subjekt dobiju povjerljive informacije zahvaljujući kojima bi imali nepoštenu prednost u postupku dodjele;
(d)ako je konačnom presudom utvrđeno da su osoba ili subjekt krivi za bilo što od sljedećeg:
i.prijevaru u smislu članka 1. Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, sastavljene Aktom Vijeća od 26. srpnja 1995.;
ii.korupciju kako je definirana u članku 3. Konvencije o borbi protiv korupcije koja uključuje dužnosnike Europskih zajednica ili dužnosnike država članica Europske unije, uspostavljene Aktom Vijeća od 26. svibnja 1997., i članku 2. stavku 1. Okvirne odluke Vijeća 2003/568/PUP, te korupciju kako je definirana u mjerodavnom pravu;
iii.sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji, kako je definirano u članku 2. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP;
iv.pranje novca ili financiranje terorizma, kako je definirano u članku 1. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća;
v.kaznena djela terorizma ili kaznena djela povezana s terorističkim aktivnostima, kako su definirana u članku 1. odnosno članku 3. Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP, ili poticanje, pomaganje, potpora ili pokušaj počinjenja takvih kaznenih djela, kako je navedeno u članku 4. te Odluke;
vi.dječji rad i druge oblike trgovanja ljudima kako je definirano u članku 2. Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća;
(e)ako se pokazalo da su osoba ili subjekt pri izvršavanju pravne obveze koja se financira iz proračuna na vrlo manjkav način ispunjavali glavne obveze;
(f)ako je konačnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno da je osoba ili subjekt počinio nepravilnost u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95.
2.Ako u slučajevima iz stavka 1. točaka (c), (d) i (f) ili u slučaju iz stavka 1. točke (e) nema konačne presude ili, ako je primjenjivo, konačne upravne odluke, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje isključuje osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1. na temelju preliminarne zakonske ocjene postupanja iz tih točaka, uzimajući u obzir utvrđene činjenice ili druge nalaze sadržane u preporuci povjerenstva iz članka 139.
Preliminarnom ocjenom iz prvog podstavka ne prejudicira se ocjenjivanje postupanja osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. koje u skladu s nacionalnim pravom provode nadležna tijela država članica. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje nakon obavijesti o konačnoj presudi ili konačnoj upravnoj odluci bez odgađanja preispituje svoju odluku o isključenju osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. i/ili određivanju financijske sankcije primatelju. Ako konačnom presudom ili konačnom upravnom odlukom nije određeno trajanje isključenja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje određuje njegovo trajanje na temelju utvrđenih činjenica i nalaza te uzimajući u obzir preporuku povjerenstva iz članka 139.
Ako je takvom konačnom presudom ili konačnom upravnom odlukom utvrđeno da osoba ili subjekt iz članka 131. stavka 1. nisu krivi za postupanje na koje se primjenjuje preliminarna zakonska ocjena i na temelju kojega je bio isključen, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje bez odgađanja okončava to isključenje i/ili nadoknađuje, prema potrebi, svaku izrečenu financijsku sankciju.
Činjenice i nalazi iz prvog podstavka posebno uključuju:
(a)činjenice utvrđene u kontekstu revizija ili istraga koje provodi Revizorski sud, Europski ured za borbu protiv prijevara ili u kontekstu unutarnje revizije ili bilo koje druge provjere, revizije ili kontrole za čiju je provedbu odgovoran dužnosnik za ovjeravanje;
(b)upravne odluke koje nisu konačne, a koje mogu uključivati stegovne mjere koje poduzima nadležno nadzorno tijelo odgovorno za provjeru primjene normi profesionalne etike;
(c)odluke subjekata ili osoba koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili subjekata koji izvršavaju proračun u skladu s člankom 62.;
(d)odluke Komisije u vezi s kršenjem pravila Unije o tržišnom natjecanju ili nacionalnog nadležnog tijela u vezi s kršenjem prava Unije ili nacionalnog prava o tržišnom natjecanju.
3.Svaka odluka koju odgovorni dužnosnik za ovjeravanje donese na temelju članaka 131. do 138. ili, ako je primjenjivo, svaka preporuka povjerenstva iz članka 139. donose se u skladu s načelom proporcionalnosti, posebno uzimajući u obzir sljedeće:
(a)ozbiljnost situacije, uključujući učinak na financijske interese Unije i njezin ugled;
(b)vrijeme koje je proteklo od predmetnog postupanja;
(c)njegovo trajanje i ponavljanje;
(d)namjeru ili stupanj nepažnje;
(e)da je iznos na koji se odnosi na stavak 1. točku (b) ovog članka nizak;
(f)sve ostale olakotne okolnosti, primjerice koliko je dotična osoba ili subjekt iz članka 131. stavka 1. surađivao s relevantnim nadležnim tijelom i koliko je doprinio istrazi, kako je to priznao odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, ili je li izjavom iz članka 133. stavka 1. priopćeno postojanje situacije za isključenje.
4.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje isključuje osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1. u sljedećim slučajevima:
(a)fizička ili pravna osoba koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. ili koja ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili kontrole u odnosu na tu osobu ili subjekt nalazi se u jednoj ili više situacija iz stavka 1. točaka (c) do (f);
(b)fizička ili pravna osoba koja preuzima neograničenu odgovornost za dugove osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. nalazi se u jednoj ili više situacija iz stavka 1. točaka (a) ili (b);
(c)fizička osoba koja je ključna za dodjelu ili za izvršavanje pravne obveze nalazi se u jednoj ili više situacija iz stavka 1. točaka (c) do (f).
5.U slučajevima iz stavka 2. ovog članka odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može privremeno isključiti osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1. bez prethodne preporuke povjerenstva iz članka 139. ako bi sudjelovanje te osobe ili subjekta u postupku dodjele ili odabir te osobe ili subjekta za izvršavanje sredstava Unije na ozbiljan i neposredan način ugrozilo financijske interese Unije. U takvim slučajevima odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odmah upućuje slučaj navedenom povjerenstvu i donosi konačnu odluku najkasnije 14 dana nakon što je zaprimio preporuku povjerenstva.
6.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, preporuku povjerenstva iz članka 139., ne isključuje osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1. iz sudjelovanja u postupku dodjele ili odabira osoba ili subjekata za izvršavanje sredstava Unije u sljedećim slučajevima:
(a)ako su korektivne mjere iz stavka 7. koje su osoba ili subjekt poduzeli dovoljne za dokazivanje njihove pouzdanosti. Ova se točka ne primjenjuje u slučaju iz stavka 1. točke (d) ovog članka;
(b)ako je neophodno osigurati kontinuitet pružanja usluga tijekom ograničenog razdoblja i do donošenja korektivnih mjera utvrđenih u stavku 7.;
(c)ako bi takvo isključenje bilo neproporcionalno na temelju kriterija iz stavka 3. ovog članka.
Osim toga, stavak 1. točka (a) ovog članka ne primjenjuje se u slučaju nabave robe pod posebno povoljnim uvjetima od dobavljača koji trajno prekida svoje poslovanje ili stečajnih upravitelja u postupku u slučaju nesolventnosti, u slučaju dogovora s vjerovnicima ili u sličnom postupku koji se provodi u skladu s pravom EU-a ili nacionalnim zakonima ili drugim propisima.
U slučajevima iz prvog i drugog podstavka ovog stavka u kojima odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ne isključi osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1., on mora navesti razloge zbog kojih ih nije isključio i te razloge priopćiti povjerenstvu iz članka 139.
7.Mjere iz stavka 6. kojima se ispravlja situacija koja je razlog za isključenje mogu uključivati posebno sljedeće:
(a)mjere za utvrđivanje uzroka situacija za isključenje i konkretne tehničke, organizacijske i kadrovske mjere u relevantnom području poslovanja ili djelovanja osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. prikladne za ispravljanje postupanja te sprečavanje njegova ponavljanja;
(b)dokaz da su osoba ili subjekt iz članka 131. stavka 1. poduzeli mjere kako bi se nadoknadila ili popravila šteta ili negativni učinak za financijske interese Unije koji su rezultat odnosnih činjenica koje su dovele do situacije za isključenje;
(c)dokaz da su osoba ili subjekt iz članka 131. stavka 1. platili sve novčane kazne koje je izreklo nadležno tijelo ili sve poreze ili doprinose za socijalno osiguranje iz stavka 1. točke (b) ili da su osigurali njihovo plaćanje.
8.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, revidiranu preporuku povjerenstva iz članka 139., bez odgađanja revidira svoju odluku o isključenju osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. po službenoj dužnosti ili na zahtjev te osobe ili subjekta ako je ta osoba ili subjekt poduzeo korektivne mjere dostatne za dokazivanje njegova pouzdanosti ili je dostavio nove elemente kojima se dokazuje da više nije u situaciji za isključenje iz stavka 1. ovog članka.
Članak 133.
Izjava i dokazi o nepostojanju situacije za isključenje
1.Sudionik prijavljuje nalazi li se u jednoj od situacija iz članka 132. stavka 1. ili članka 137. stavka 1. te, ako je primjenjivo, je li poduzeo neku od korektivnih mjera iz članka 132. stavka 6. točke (a).
Natjecatelj ili ponuditelj dostavljaju istu izjavu, koju je potpisao podugovaratelj ili bilo koji subjekt na čiju se sposobnost namjeravaju osloniti, ovisno o slučaju. U slučaju da su subjekt na čiju se sposobnost natjecatelj ili ponuditelj namjerava osloniti ili ugovarateljev podugovaratelj u situaciji za isključenje, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje zahtijeva da ih natjecatelj ili ponuditelj zamijene.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ne zahtijeva takvu izjavu ako je ta izjava već dostavljena za potrebe nekog drugog postupka dodjele, pod uvjetom da se situacija nije promijenila i da od datuma izdavanja izjave nije prošlo više od godinu dana.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može odustati od primjene zahtjeva iz prvog i drugog podstavka u slučaju ugovorâ vrlo male vrijednosti koji će se definirati u Prilogu.
2.Kada god to odgovorni dužnosnik za ovjeravanje zatraži i ako je to potrebno za osiguravanje pravilnog vođenja postupka, sudionik, subjekt na čiju se sposobnost natjecatelj ili ponuditelj namjeravaju osloniti ili podugovaratelj takvog natjecatelja ili ponuditelja dostavljaju sljedeće:
(a)odgovarajuće dokaze da nisu u jednoj od situacija za isključenje iz članka 132. stavka 1.;
(b)informacije o fizičkim ili pravnim osobama koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela sudionika ili koje imaju ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili kontrole u odnosu na tog sudionika te odgovarajuće dokaze da jedna ili više tih osoba nisu u jednoj od situacija za isključenje iz članka 132. stavka 1. točaka (c) do (f);
(c)odgovarajuće dokaze da fizičke ili pravne osobe koje preuzimaju neograničenu odgovornost za dugove tog sudionika nisu u jednoj od situacija za isključenje iz članka 132. stavka 1. točke (a) ili (b).
3.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje prihvaća kao zadovoljavajući dokaz da sudionik ili subjekt iz stavka 2. nije u jednoj od situacija opisanih u članku 132. stavku 1. točkama (a), (c), (d) ili (f) nedavni izvod iz sudske evidencije ili, ako to nije moguće, jednakovrijedan dokument koji je nedavno izdalo sudsko ili upravno tijelo u zemlji njegova poslovnog nastana, kojim se dokazuje da su ti zahtjevi ispunjeni.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje prihvaća kao zadovoljavajući dokaz da sudionik ili subjekt iz stavka 2. nije u situaciji opisanoj u članku 132. stavku 1. točkama (a) ili (b) potvrdu koju je nedavno izdalo nadležno tijelo dotične zemlje. Ako se ta potvrda ne izdaje u dotičnoj zemlji, sudionik može dostaviti izjavu danu pod prisegom pred pravosudnim tijelom ili javnim bilježnikom ili, ako to nije moguće, svečanu izjavu pred upravnim tijelom ili kvalificiranim strukovnim tijelom u zemlji svojeg poslovnog nastana.
4.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izuzima sudionika ili subjekt iz stavka 2. od obveze dostavljanja dokaza u vidu dokumenata iz stavaka 2. i 3.:
(a)ako ima besplatan pristup tim dokazima u nacionalnoj bazi podataka;
(b)ako su mu ti dokazi već dostavljeni za potrebe drugog postupka i pod uvjetom da su svi dostavljeni dokumenti još valjani te da od datuma njihova izdavanja nije prošlo više od godinu dana;
(c)u slučaju stvarne nemogućnosti da se ti dokazi dostave, koju je priznao odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.
5.Stavci 1. do 4. ne primjenjuju se na osobe i subjekte koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili na tijela u smislu članaka 69. i 70.
Članak 134.
Financijske sankcije
1.Kako bi osigurao odvraćajući učinak, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, preporuku povjerenstva iz članka 139., izreći financijsku sankciju primatelju s kojim je sklopljena pravna obveza i koji je u situaciji iz članka 132. stavka 1. točaka (c), (d), (e) ili (f).
U pogledu situacija iz članka 132. stavka 1. točaka (c), (d), (e) i (f), ako bi odluka o isključenju primatelja bila neproporcionalna na temelju kriterija iz članka 132. stavka 3., moguće je primatelju umjesto toga izreći financijsku sankciju.
U pogledu situacija iz članka 132. stavka 1. točaka (c), (d), (e) i (f), ako primatelj sustavno i opetovano postupa s namjerom da na nepropisan način dobije financijska sredstva Unije, uz isključenje, koje je nužno da bi se zaštitili financijski interesi Unije, može se izreći i financijska sankcija.
2.Iznos financijske sankcije ne smije biti veći od 10 % ukupne vrijednosti pravne obveze. U slučaju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava potpisanog s više korisnika financijska sankcija ne smije biti veća od 10 % iznosa bespovratnih sredstava na koji dotični korisnik ima pravo u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava.
Članak 135.
Trajanje isključenja i zastara
1.Trajanje isključenja ne smije biti dulje od:
(a)mogućeg trajanja koje je utvrđeno konačnom presudom ili konačnom upravnom odlukom države članice;
(b)pet godina za slučajeve iz članka 132. stavka 1. točke (d);
(c)tri godine za slučajeve iz članka 132. stavka 1. točaka (c), (e) i (f).
Osoba ili subjekt iz članka 131. stavka 1. isključeni su sve dok se nalaze u jednoj od situacija iz članka 132. stavka 1. točaka (a) i (b).
2.Za isključenje i/ili određivanje financijskih sankcija osobi ili subjektu iz članka 131. stavka 1. vrijedi zastara od pet godina, računajući od bilo kojeg od sljedećih datuma:
(a)u slučajevima iz članka 132. stavka 1. točaka (b), (c), (d) i (e), od datuma postupanja koje je dovelo do isključenja ili od datuma kada je postupanje, ako je bilo kontinuirano ili se ponavljalo, prestalo;
(b)od datuma konačne presude nacionalnog suda ili konačne upravne odluke u slučajevima iz članka 132. stavka 1. točaka (b), (c) i (d).
Zastaru svojim aktom prekida nacionalno tijelo, Komisija, Europski ured za borbu protiv prijevara, povjerenstvo iz članka 139. ili bilo koji drugi subjekt uključen u izvršenje proračuna ako se taj akt priopći osobi ili subjektu iz članka 131. stavka 1. i ako je povezan s istragama ili sudskim postupcima. Nova zastara počinje teći na dan nakon prekida.
Za potrebe članka 132. stavka 1. točke (f) na isključenje osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. i/ili određivanje financijskih sankcija primatelju primjenjuje se zastara iz članka 3. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95.
Ako se postupanje osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. može svrstati pod više razloga navedenih u članku 132. stavku 1., primjenjuje se zastara za najozbiljniji od tih razloga.
Članak 136.
Objava informacija o isključenjima i financijskim sankcijama
1.Kako bi se, prema potrebi, pojačao odvraćajući učinak isključenja i/ili financijske sankcije, Komisija, podložno odluci odgovornog dužnosnika za ovjeravanje, na svojim internetskim stranicama objavljuje sljedeće informacije u vezi s isključenjem i, ako je primjenjivo, financijskom sankcijom u slučajevima iz članka 132. stavka 1. točaka (c), (d), (e) i (f):
(a)ime dotične osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1.;
(b)situacija za isključenje;
(c)trajanje isključenja i/ili iznos financijske sankcije.
Ako je odluka o isključenju i/ili financijskoj sankciji donesena na temelju preliminarne ocjene iz članka 132. stavka 2., u objavi se navodi da nema konačne presude ili, ako je primjenjivo, konačne upravne odluke. U tim se slučajevima informacije o svim žalbama, njihovu statusu i ishodu te o svim revidiranim odlukama odgovornog dužnosnika za ovjeravanje objavljuju bez odgađanja. Ako je određena financijska sankcija, u objavi se navodi i je li ta sankcija plaćena.
Odluku o objavi informacija donosi odgovorni dužnosnik za ovjeravanje nakon donošenja relevantne konačne presude ili, ako je primjenjivo, konačne upravne odluke ili nakon što povjerenstvo iz članka 139. izda preporuku, ovisno o slučaju. Ta odluka počinje proizvoditi učinke tri mjeseca nakon njezina priopćenja dotičnoj osobi ili subjektu iz članka 131. stavka 1.
Objavljene informacije uklanjaju se odmah po isteku isključenja. U slučaju financijske sankcije objavljene se informacije uklanjaju šest mjeseci nakon plaćanja te sankcije.
U skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001, kada je riječ o osobnim podacima, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje obavješćuje dotičnu osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1. o njihovim pravima na temelju primjenjivih pravila o zaštiti podataka i o postupcima dostupnima za ostvarivanje tih prava.
2.Informacije iz stavka 1. ovog članka ne objavljuju se ni u jednom od sljedećih slučajeva:
(a)ako je potrebno očuvati povjerljivost istrage ili nacionalnog sudskog postupka;
(b)ako bi objava nanijela neproporcionalnu štetu dotičnoj osobi ili subjektu iz članka 131. stavka 1. ili ako bi na neki drugi način bila neproporcionalna na temelju kriterijâ proporcionalnosti utvrđenih u članku 132. stavku 3. i u odnosu na iznos financijske sankcije;
(c)ako se odnose na fizičku osobu, osim ako je objava osobnih podataka iznimno opravdana, među ostalim, težinom postupanja ili njegovim učinkom na financijske interese Unije. U takvim se slučajevima u odluci o objavi podataka u obzir uzimaju pravo na privatnost i druga prava predviđena Uredbom (EZ) br. 45/2001.
Članak 137.
Odbijanje sudionika u određenom postupku dodjele
1.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odbija sudjelovanje u određenom postupku dodjele sudioniku za kojega vrijedi sljedeće:
(a)nalazi se u situaciji za isključenje utvrđenoj u skladu s člankom 132.;
(b)netočno je prikazao informacije koje su preduvjet za sudjelovanje u postupku ili ih nije dostavio;
(c)prethodno je bio uključen u pripremu dokumenata korištenih za postupak dodjele ako to dovodi do kršenja načela jednakog postupanja, uključujući narušavanje tržišnog natjecanja koje se ne može drukčije ispraviti.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje prenosi drugim sudionicima u postupku dodjele relevantne informacije koje su razmijenjene u kontekstu sudionikova sudjelovanja u pripremi postupka dodjele iz točke (c) ili koje su proizašle iz tog njegova sudjelovanja. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje određuje primjerene rokove za zaprimanje ponuda ili zahtjeva. Prije svakog takvog odbijanja sudioniku se daje mogućnost da dokaže da svojim sudjelovanjem u pripremi postupka dodjele ne krši načelo jednakog postupanja.
2.Članak 129. stavak 1. primjenjuje se osim ako je odbijanje, u skladu sa stavkom 1. točkom (a), opravdano odlukom o isključenju sudionika, nakon razmatranja njegovih primjedbi.
Članak 138.
Sustav ranog otkrivanja i isključivanja
1.Informacije koje se razmjenjuju u okviru sustava ranog otkrivanja i isključivanja iz članka 131. prikupljaju se centralizirano u bazi podataka koju uspostavlja Komisija („baza podataka”) i njima se upravlja u skladu s pravom na privatnost i drugim pravima predviđenima Uredbom (EZ) br. 45/2001.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje unosi u bazu podataka informacije o slučajevima ranog otkrivanja, isključenjima i/ili financijskim sankcijama nakon što o tome obavijesti dotičnu osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1. To obavješćivanje može se iznimno odgoditi ako postoje uvjerljivi legitimni razlozi za očuvanje povjerljivosti istrage ili nacionalnog sudskog postupka, dok takvi uvjerljivi legitimni razlozi za očuvanje povjerljivosti ne prestanu postojati.
U skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 sve osobe ili subjekti iz članka 131. stavka 1. na koje se primjenjuje sustav ranog otkrivanja i isključivanja imaju pravo biti obaviješteni o podacima pohranjenima u bazi podataka na temelju zahtjeva koji podnesu Komisiji.
Informacije sadržane u bazi podataka ažuriraju se, prema potrebi, nakon svakog ispravljanja, brisanja ili izmjene podataka. Objavljuju se isključivo u skladu s člankom 136.
2.Sustav ranog otkrivanja i isključivanja iz članka 131. stavka 1. ove Uredbe temelji se na informacijama iz članka 132. stavka 2. četvrtog podstavka i na informacijama koje Komisiji prenose osobito:
(a)Europski ured za borbu protiv prijevara u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ako istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara koja je okončana ili koja je u tijeku pokaže da bi moglo biti prikladno poduzeti mjere predostrožnosti ili djelovanja kako bi se zaštitili financijski interesi Unije, uz dužno poštovanje postupovnih i temeljnih prava i zaštitu zviždača;
(b)dužnosnik za ovjeravanje Komisije, europskog ureda koji je osnovala Komisija ili izvršne agencije;
(c)institucija, europski ured ili agencija osim onih iz točke (b) ovog stavka, tijelo ili osoba zaduženi za provedbu djelovanja u okviru ZVSP-a;
(d)subjekti koji izvršavaju proračun u skladu s člankom 62. ove Uredbe u slučajevima utvrđene prijevare i/ili nepravilnosti i s njima povezanim daljnjim postupanjem, ako to zahtijevaju sektorska pravila;
(e)subjekti ili osobe koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) u slučajevima utvrđene prijevare i/ili nepravilnosti i s njima povezanim daljnjim postupanjem.
3.Osim kada se informacije trebaju dostaviti u skladu sa sektorskim pravilima, informacije koje se trebaju proslijediti na temelju stavka 2. ovog članka uključuju:
(a)identifikaciju dotičnog subjekta ili osobe;
(b)sažetak utvrđenih rizika ili relevantnih činjenica;
(c)informacije koje bi dužnosniku za ovjeravanje mogle pomoći u provođenju provjere iz stavka 4. ovog članka ili u donošenju odluke o isključenju kako je navedeno u članku 132. stavku 1. ili 2. ili odluke o određivanju financijske sankcije kako je navedeno u članku 134.;
(d)ako je primjenjivo, sve posebne mjere nužne za osiguravanje povjerljivosti proslijeđenih informacija, uključujući mjere za zaštitu dokaza radi zaštite istrage ili nacionalnog sudskog postupka.
4.Komisija putem baze podataka iz stavka 1. bez odgađanja prosljeđuje informacije iz stavka 3. ovog članka svojim dužnosnicima za ovjeravanje i dužnosnicima za ovjeravanje svojih izvršnih agencija, svih drugih institucija, tijela, europskih ureda i agencija kako bi im omogućila da provedu potrebnu provjeru u pogledu svojih postupaka dodjele koji su u tijeku i postojećih pravnih obveza.
Pri provođenju te provjere odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izvršava svoje ovlasti kako je predviđeno člankom 73. i ne prelazi ono što je predviđeno u uvjetima postupka dodjele i ugovornim odredbama.
Razdoblje čuvanja informacija povezanih s ranim otkrivanjem proslijeđenih u skladu sa stavkom 3. nije duže od godinu dana. Ako tijekom tog razdoblja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje od povjerenstva zatraži izdavanje preporuke u vezi sa slučajem u kojem se primjenjuje isključenje ili izriče financijska sankcija, razdoblje čuvanja može se produljiti dok odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ne donese odluku.
5.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može donijeti odluku o isključenju i/ili o određivanju financijske sankcije te da povezane informacije objavi tek nakon što mu povjerenstvo dostavi svoju preporuku ako se takva odluka temelji na preliminarnoj ocjeni kako je navedeno u članku 132. stavku 2.
6.Svim subjektima koji sudjeluju u izvršavanju proračuna u skladu s člankom 61. Komisija odobrava pristup informacijama u vezi s odlukama o isključenju u skladu s člankom 132., čime im omogućuje da provjere jesu li u sustavu evidentirana kakva isključenja kako bi oni te informacije mogli uzeti u obzir, ako je primjereno i na vlastitu odgovornost, prilikom dodjele ugovorâ u okviru izvršavanja proračuna.
7.Komisija u okviru svojeg godišnjeg izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, kako je navedeno u članku 325. stavku 5. UFEU-a, dostavlja agregirane informacije o odlukama koje su donijeli dužnosnici za ovjeravanje na temelju članaka 131. do 138. To izvješće sadržava i dodatne informacije o svim odlukama koje donesu dužnosnici za ovjeravanje u skladu s člankom 132. stavkom 6. točkom (b) i člankom 136. stavkom 2. te o svim odlukama dužnosnikâ za ovjeravanje kojima oni odstupaju od preporuke povjerenstva u skladu s člankom 139. stavkom 6. zadnjim podstavkom.
Informacije iz prvog podstavka ovog stavka dostavljaju se uz dužno poštovanje zahtjeva u pogledu povjerljivosti pa iz njih, osobito, nije moguće razabrati identitet dotične osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1.
Članak 139.
Povjerenstvo
1.Povjerenstvo se saziva na zahtjev dužnosnika za ovjeravanje bilo koje od institucija, tijela Unije, europskih ureda i tijela ili osoba zaduženih za provedbu posebnih djelovanja u okviru ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a.
2.Povjerenstvo se sastoji od:
(a)stalnog neovisnog predsjedatelja visoke razine kojeg imenuje Komisija;
(b)dvaju stalnih predstavnika Komisije kao vlasnice sustava, koji izražavaju zajedničko stajalište; i
(c)jednog predstavnika dužnosnika za ovjeravanje koji podnosi zahtjev.
Povjerenstvo je sastavljeno tako da se osigura odgovarajuća pravna i tehnička stručnost. Povjerenstvu pomaže stalno tajništvo, koje osigurava Komisija i koje je zaduženo za svakodnevno upravljanje povjerenstvom.
3.Predsjedatelj se bira iz redova bivših članova Revizorskog suda, Suda Europske unije ili bivših dužnosnika koji su imali barem položaj glavnog direktora neke od institucija Unije osim Komisije. Bira se na temelju njegovih osobnih kvaliteta i stručnosti, bogatog iskustva u području pravnih i financijskih pitanja i dokazane sposobnosti, neovisnosti i integriteta. Njegov mandat traje pet godina i ne može se obnavljati. Predsjedatelj se imenuje kao posebni savjetnik u smislu članka 5. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije. Predsjedatelj povjerenstva predsjedava svim sjednicama povjerenstva. Neovisan je u obavljanju svojih dužnosti. Između njegovih dužnosti predsjedatelja povjerenstva i bilo kojih drugih službenih dužnosti ne smije biti sukoba interesa.
4.Poslovnik povjerenstva donosi Komisija.
5.Povjerenstvo poštuje pravo dotične osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. da dostave primjedbe u vezi s činjenicama ili nalazima iz članka 132. stavka 2., u vezi s preliminarnom zakonskom ocjenom i prije nego što ono donese svoje preporuke. Prilika za dostavljanje primjedaba može se iznimno odgoditi ako postoje uvjerljivi legitimni razlozi za očuvanje povjerljivosti istrage ili nacionalnog sudskog postupka, dok takvi uvjerljivi legitimni razlozi ne prestanu postojati.
6.Preporuka povjerenstva u vezi s isključenjem i/ili određivanjem financijske sankcije sadržava, ako je primjenjivo, sljedeće elemente:
(a)činjenice ili nalaze iz članka 132. stavka 2. i njihovu preliminarnu zakonsku ocjenu;
(b)ocjenu potrebe za određivanjem financijske sankcije i njezin iznos;
(c)ocjenu potrebe za isključenjem dotične osobe ili subjekta iz članka 131. stavka 1. i, u tom slučaju, predloženo trajanje takvog isključenja;
(d)ocjenu potrebe za objavom informacija povezanih s osobom ili subjektom iz članka 131. stavka 1. koji je isključen i/ili podliježe financijskoj sankciji;
(e)ocjenu korektivnih mjera koje je poduzela osoba ili subjekt iz članka 131. stavka 1., ako ih je bilo.
Ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje planira donijeti odluku koja će biti stroža od one koju je preporučilo povjerenstvo, on osigurava da se takva odluka donese uz dužno poštovanje prava na saslušanje i pravila o zaštiti osobnih podataka.
Ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odluči odstupiti od preporuke povjerenstva, povjerenstvu dostavlja obrazloženje takve odluke.
7.Povjerenstvo revidira svoju preporuku tijekom razdoblja isključenja na zahtjev odgovornog dužnosnika za ovjeravanje u slučajevima iz članka 132. stavka 8. ili nakon obavijesti o konačnoj presudi ili konačnoj upravnoj odluci kojima se utvrđuju osnove za isključenje ako se takvom presudom ili odlukom ne utvrđuje trajanje isključenja, kako je navedeno u članku 132. stavku 2. drugom podstavku.
8.Povjerenstvo bez odgađanja obavješćuje dužnosnika za ovjeravanje koji je podnio zahtjev o svojoj revidiranoj preporuci nakon čegadužnosnik za ovjeravanje preispituje svoju odluku.
9.Sud Europske unije ima neograničenu nadležnost za preispitivanje odluke kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje isključuje osobu ili subjekt iz članka 131. stavka 1. i/ili izriče financijsku sankciju primatelju, uključujući poništavanje isključenja, skraćivanje ili produljivanje trajanja isključenja i/ili ukidanje, smanjivanje ili povećavanje izrečene financijske sankcije. Članak 22. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003 ne primjenjuje se kada se odluka dužnosnika za ovjeravanje o isključenju ili određivanju financijske sankcije donosi na temelju preporuke povjerenstva.
Članak 140.
Iznimke koje se primjenjuju na Zajednički istraživački centar
Članci 131. do 139. ne primjenjuju se na Zajednički istraživački centar.
Odjeljak 3.
Sustavi informacijske tehnologije i e-uprava
Članak 141.
Elektroničko upravljanje operacijama
1.Ako se prihodima i rashodima ili razmjenom dokumenata upravlja s pomoću računalnih sustava, dokumenti mogu biti potpisani računalnim ili elektroničkim postupkom koji osigurava dostatnu identifikaciju potpisnika. Takvi računalni sustavi uključuju potpuni i ažurirani opis sustava u kojem je definiran sadržaj svih podatkovnih polja, u kojem je opisan način obrade svake pojedine operacije i podrobno objašnjeno kako se računalnim sustavom osigurava postojanje potpunog revizijskog traga za svaku operaciju.
2.Podložno prethodnom sporazumu između dotičnih institucija i država članica, međusobno slanje dokumenata može se obavljati elektronički.
Članak 142.
E-uprava
1.Institucije, izvršne agencije i tijela iz članaka 69. i 70. uspostavljaju i primjenjuju jedinstvene standarde za elektroničku razmjenu informacija sa sudionicima. Posebno, u najvećoj mogućoj mjeri, oblikuju i primjenjuju rješenja za dostavu, pohranu i obradu podataka dostavljenih u postupcima dodjele i u tu svrhu uspostavljaju jedinstveno „područje elektroničke razmjene podataka” za sudionike.
2.U slučaju podijeljenog izvršenja, sva službena razmjena informacija između država članica i Komisije provodi se na načine navedene u sektorskim pravilima. Tim se pravilima propisuje interoperabilnost prikupljenih ili drugačije primljenih i prenesenih podataka pri upravljanju proračunom.
Članak 143.
Elektronički sustavi razmjene podataka
1.Sva razmjena podataka s primateljima, uključujući sklapanje pravnih obveza i sve njihove moguće izmjene, može se obavljati putem elektroničkih sustava razmjene podataka.
2.Elektronički sustavi razmjene podataka ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
(a)samo ovlaštene osobe mogu imati pristup sustavu i dokumentima koji se putem njega prenose;
(b)samo ovlaštene osobe mogu elektronički potpisati ili poslati dokument putem sustava;
(c)ovlaštene osobe moraju se identificirati u sustavu s pomoću za to određenih mehanizama;
(d)vrijeme i datum elektroničke transakcije moraju biti točno određeni;
(e)mora biti očuvana cjelovitost dokumenata;
(f)mora biti očuvana raspoloživost dokumenata;
(g)prema potrebi, mora biti očuvana povjerljivost dokumenata;
(h)mora biti osigurana zaštita osobnih podataka u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EZ) br. 45/2001.
3.Za podatke koji su poslani ili primljeni putem takvog sustava vrijedi pravna pretpostavka cjelovitosti podataka te točnosti datuma i vremena slanja ili primanja podataka koje sustav prikazuje.
Dokument koji se šalje ili o kojem se šalje obavijest putem tog sustava smatra se jednakovrijednim dokumentu u papirnatom obliku te se prihvaća kao dokaz u sudskom postupku, smatra se izvornikom te za njega vrijedi pravna pretpostavka autentičnosti i cjelovitosti, pod uvjetom da ne sadržava dinamička obilježja koja omogućavaju njegovo automatsko mijenjanje.
Elektronički potpisi iz stavka 2. točke (b) imaju pravni učinak jednakovrijedan vlastoručnom potpisu.
Članak 144.
Podnošenje dokumentacije zahtjeva
1.Aranžmane za podnošenje dokumentacije zahtjeva utvrđuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, koji može odabrati jedan način podnošenja.
Odabrana sredstva komunikacije moraju biti takva da se njima osigurava pravo tržišno natjecanje i ispunjavanje sljedećih uvjeta:
(a)svaki podneseni zahtjev sadržava sve informacije potrebne za njegovu evaluaciju;
(b)očuvana je cjelovitost podataka;
(c)očuvana je povjerljivost dokumentacije zahtjeva;
(d)osigurana je zaštita osobnih podataka u skladu sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 45/2001.
2.Komisija odgovarajućim sredstvima i u skladu s člankom 142. stavkom 1. osigurava da sudionici mogu unijeti dokumentaciju zahtjeva i sve prateće dokaze u elektroničkom formatu. Svi sustavi elektroničke komunikacije koji se upotrebljavaju za potporu komunikacije i razmjene podataka moraju biti nediskriminirajući, opće dostupni i interoperabilni s proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u općoj uporabi te ne smiju ograničavati pristup sudionikâ postupku dodjele.
3.Uređajima za elektroničko zaprimanje dokumentacije zahtjeva s pomoću tehničkih sredstava i odgovarajućih postupaka osigurava se sljedeće:
(a)identitet sudionika može se sa sigurnošću potvrditi;
(b)moguće je utvrditi točno vrijeme i datum zaprimanja dokumentacije zahtjeva;
(c)pristup podacima koji se prenose u skladu s tim zahtjevima imaju samo ovlaštene osobe i samo one mogu odrediti ili promijeniti datume za njihovo otvaranje;
(d)u različitim fazama postupka dodjele pristup svim dostavljenim podacima mogu imati samo ovlaštene osobe, koje za potrebe postupka mogu osigurati pristup tim podacima;
(e)moguće je razumno osigurati da se svaki pokušaj kršenja bilo kojeg od uvjeta navedenih u točkama (a) do (e) može otkriti.
Prvi podstavak ne primjenjuje se na ugovore čija je vrijednost manja od vrijednosti pragova utvrđenih člankom 169. stavkom 1.
4.Kada odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odobri podnošenje dokumentacije zahtjeva elektroničkim putem, elektronički dokumenti dostavljeni putem tih sustava smatraju se izvornicima.
5.U slučaju podnošenja zahtjeva pismom, sudionici dokumentaciju zahtjeva mogu podnijeti na jedan od sljedećih načina:
(a)poštom ili kurirskom službom, pri čemu se dokazom smatra poštanski žig ili datum na potvrdi o predaji pošiljke;
(b)sudionik osobno ili njegov agent ručno dostavljaju zahtjev u prostorije odgovornog dužnosnika za ovjeravanje, pri čemu se dokazom smatra potvrda o primitku.
6.Podnošenjem dokumentacije zahtjeva sudionici pristaju na to da im se obavijest o ishodu postupka dostavi elektroničkim putem.
7.Stavci 1. do 6. ne primjenjuju se na odabir osoba ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c).
POGLAVLJE 3.
PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA IZRAVNO IZVRŠENJE
Članak 145.
Odbor za ocjenjivanje
1.Dokumentaciju zahtjeva ocjenjuje odbor za ocjenjivanje.
2.Odbor za ocjenjivanje imenuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.
Odbor se sastoji od najmanje tri osobe.
3.Članovi odbora koji ocjenjuju zahtjeve za bespovratna sredstva ili ponude predstavljaju najmanje dvije ustrojstvene jedinice institucija ili tijela iz članaka 67., 69. i 70., koje nisu međusobno hijerarhijski povezane i od kojih barem jedna ne odgovara odgovornom dužnosniku za ovjeravanje. Ako predstavništva i lokalne jedinice izvan Unije te tijela iz članaka 67., 69. i 70. nemaju zasebne jedinice, ne primjenjuje se zahtjev u vezi s organizacijskim jedinicama koje nisu međusobno hijerarhijski povezane. Lokalna jedinica je, na primjer, delegacija, ured ili podružnica Unije u trećoj zemlji.
Odboru mogu pomagati vanjski stručnjaci na temelju odluke odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.
Članovi odbora mogu biti vanjski stručnjaci ako je ta mogućnost predviđena u temeljnom aktu.
4.Članovi odbora koji ocjenjuju zahtjeve u natječaju za nagrade mogu biti osobe iz prvog podstavka stavka 3. ili vanjski stručnjaci.
5.Članovi odbora za ocjenjivanje i vanjski stručnjaci poštuju obveze iz članka 59.
Članak 146.
Pojašnjavanje i ispravljanje dokumentacije zahtjeva
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može ispraviti očite administrativne pogreške u dokumentaciji zahtjeva nakon što od sudionika dobije potvrdu ispravka koji je namjeravao unijeti.
Ako sudionik ne dostavi dokaze ili izjave, odbor za ocjenjivanje ili, prema potrebi, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje mora, osim u valjano opravdanim slučajevima, od sudionika zatražiti da dostavi informacije koje nedostaju ili pojasni popratne dokumente.
Tim se informacijama, pojašnjenjima ili potvrdama dokumentacija zahtjeva ne mijenja znatno.
Članak 147.
Jamstva
1.Osim u slučaju ugovora male vrijednosti i bespovratnih sredstava male vrijednosti, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, ako je to razmjerno i na temelju analize rizika, zahtijevati da jamstvo dostave sljedeće osobe:
(a)ugovaratelji ili korisnici kako bi se ograničili financijski rizici povezani s plaćanjem ili pretfinanciranjem („jamstvo za pretfinanciranje”)
(b)ugovaratelji kako bi se osiguralo poštovanje bitnih ugovornih obveza u slučaju radova, robe ili složenih usluga („jamstvo za ispunjenje obveza”);
(c)ugovaratelji kako bi se osiguralo potpuno izvršenje ugovora tijekom razdoblja ugovorne odgovornosti („jamstvo za povrat zadržanog iznosa”).
Zajednički istraživački centar izuzima se od obveze dostavljanja jamstva.
Kao alternativa traženju jamstva za pretfinanciranje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, u slučaju bespovratnih sredstava, može odlučiti podijeliti plaćanje u više obroka.
2.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odlučuje hoće li jamstvo biti izraženo u eurima ili u valuti ugovora ili sporazuma o bespovratnim sredstvima.
3.Jamstvo osigurava banka ili ovlaštena financijska institucija koju prihvati odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.
Na zahtjev ugovaratelja ili korisnika i pod uvjetom da je to prihvatio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje:
(a)jamstvo iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) može se zamijeniti solidarnim jamstvom treće osobe;
(b)jamstvo iz stavka 1. točke (a) može se zamijeniti neopozivim i bezuvjetnim zajedničkim jamstvom korisnika koji su stranke istog sporazuma o bespovratnim sredstvima.
4.Jamstvom banka ili financijska institucija ili treća strana daju neopozivo kolateralno osiguranje ili se obvezuju da će na prvi poziv ispuniti obveze ugovaratelja ili korisnika.
5.Ako tijekom izvršavanja ugovora ili sporazuma o bespovratnim sredstvima odgovorni dužnosnik za ovjeravanje utvrdi da izdavatelj jamstva nije ili više nije ovlašten za izdavanje jamstava u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, on od ugovaratelja ili korisnika traži da zamijeni jamstvo koje mu osigurava takav izdavatelj jamstva.
Članak 148.
Jamstvo za pretfinanciranje
1.Jamstvo se izdaje za iznos koji ne smije biti veći od iznosa pretfinanciranja.
2.Jamstvo se oslobađa kada se pretfinanciranje oduzme od međuplaćanja ili plaćanja preostalog iznosa ugovaratelju ili korisniku u skladu s uvjetima ugovora ili uvjetima sporazuma o bespovratnim sredstvima.
GLAVA VI.
Neizravno izvršenje
Članak 149.
Neizravno izvršenje
1.Odabir subjekata i osoba koji izvršavaju sredstva Unije ili proračunska jamstva u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) mora biti transparentan, opravdan prirodom djelovanja i ne smije dovoditi do sukoba interesa. Kada je riječ o subjektima navedenima u članku 61. stavku 1. točki (c) podtočkama ii., v., vi. i vii., pri odabiru se uzima u obzir i njihova operativna i financijska sposobnost.
Ako su subjekt ili osoba identificirani u temeljnom aktu, financijski izvještaj predviđen člankom 33. uključuje obrazloženo opravdanje odabira tog subjekta ili osobe.
U slučajevima izvršenja putem mreže koje zahtijeva da dotična država članica ili zemlja imenuje barem jedno tijelo ili subjekt, to tijelo ili subjekt imenuje dotična država članica ili zemlja u skladu s temeljnim aktom. U svim ostalim slučajevima takva tijela ili subjekte imenuje Komisija u dogovoru s dotičnim državama članicama ili zemljama.
2.Subjekti i osobe koji izvršavaju sredstva Unije ili proračunska jamstva u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) moraju poštovati načela dobrog financijskog upravljanja, transparentnosti, nediskriminacije i vidljivosti djelovanja Unije. Ako Komisija uspostavi sporazume o financijskom partnerstvu u skladu s člankom 126., navedena se načela dodatno opisuju u tim sporazumima.
3.Prije potpisivanja sporazuma o financijskom doprinosu, sporazuma o financiranju ili sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava Komisija osigurava razinu zaštite financijskih interesa Unije jednakovrijednu onoj koju osigurava kada izvršava sredstva u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (a). Ona to čini tako što provodi ocjenu sustava i postupaka kojima se služe subjekti ili osobe koji izvršavaju sredstva Unije ako se namjerava na njih osloniti pri provedbi djelovanja ili tako što primjenjuje odgovarajuće mjere nadzora.
4.Komisija u skladu s načelom proporcionalnosti i uzimajući u obzir prirodu djelovanja i uključene financijske rizike ocjenjuje vrijedi li za subjekte ili osobe koje izvršavaju sredstva Unije sljedeće:
(a)uspostavili su djelotvoran i učinkovit sustav unutarnje kontrole koji se temelji na međunarodnim najboljim praksama i kojim se posebno omogućuje sprječavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti i prijevara te osiguravaju njegovo funkcioniranje;
(b)koriste se računovodstvenim sustavom koji pravovremeno pruža točne, potpune i pouzdane podatke;
(c)predmet su neovisne vanjske revizije, koju u skladu s međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima obavlja revizorska služba koja je funkcionalno neovisna od dotičnog subjekta ili osobe;
(d)primjenjuju primjerena pravila i postupke za osiguravanje financiranja trećim stranama uključujući odgovarajuće postupke revizije, pravila za povrat nepropisno isplaćenih sredstava i pravila za isključivanje iz pristupa financiranju;
(e)objavljuju odgovarajuće informacije o svojim primateljima;
(f)osiguravaju razinu zaštite osobnih podataka koja je jednakovrijedna onoj iz članka 5.
Osim toga Komisija u dogovoru s tim subjektima ili osobama može ocijeniti druga pravila i postupke, na primjer prakse troškovnog računovodstva za administrativne troškove subjekata. Na temelju rezultata te ocjene Komisija može odlučiti da će se osloniti na ta pravila i postupke.
Subjekti ili osobe koji su ocijenjeni u skladu s tim zahtjevima bez nepotrebnog odgađanja obavješćuju Komisiju o svakoj znatnoj promjeni pravila, sustava ili postupaka subjekta ili osobe, koja bi mogla utjecati na pouzdanost Komisijine ocjene.
5.Ako ti subjekti ili osobe samo djelomično ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4., Komisija poduzima odgovarajuće mjere nadzora kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Unije. Te se mjere pobliže određuju u odgovarajućim sporazumima.
6.Ex ante ocjena se ne zahtijeva nužno:
(a)za tijela iz članaka 69. i 70. i za osobe iz članka 61. stavka 1. točke (c) podtočke viii. koji su usvojili financijska pravila uz prethodni pristanak Komisije;
(b)za treće zemlje ili tijela koja one imenuju, pod uvjetom da Komisija zadrži odgovornosti financijskog upravljanja kojima se jamči dostatna zaštita financijskih interesa Unije; ili
(c)za postupke koje posebno zahtijeva Komisija, uključujući njezine vlastite postupke ili one koji su utvrđeni u temeljnim aktima.
7.Ako su sustavi ili postupci subjekata ili osoba iz članka 61. stavka 1. točke (c) ocijenjeni kao primjereni, doprinosi Unije tim subjektima ili osobama mogu se izvršavati u skladu s ovom glavom. Ako ti subjekti ili osobe sudjeluju u pozivu za podnošenje prijedloga, moraju poštovati pravila poziva za podnošenje prijedloga u skladu s glavom VIII. U takvom slučaju dužnosnik za ovjeravanje može odlučiti potpisati sporazum o financijskom doprinosu ili sporazum o financiranju umjesto sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.
Članak 150.
Izvršavanje
1.Subjekti i osobe koji izvršavaju sredstva EU-a ili proračunska jamstva Komisiji dostavljaju sljedeće:
(a)izvješće o izvršenju sredstava Unije ili provedbi proračunskog jamstva, uključujući o ispunjavanju uvjeta ili rezultatima iz članka 121. stavka 1. točke (e);
(b)ako se doprinosom nadoknađuju rashodi, svoje račune nastalih rashoda;
(c)izjavu o upravljanju koja sadržava informacije iz točke (a) i, prema potrebi, točke (b) kojom se potvrđuje sljedeće:
i.informacije su prikazane na odgovarajući način, potpune su i točne;
ii.doprinos EU-a upotrijebljen je u skladu s njegovom namjenom, kako je utvrđeno u sporazumima o financijskom doprinosu, sporazumima o financiranju ili sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava, ako je primjenjivo, u odgovarajućim sektorskim pravilima;
iii.postojeći sustavi kontrole daju potrebna jamstva u pogledu zakonitosti i ispravnosti odnosnih transakcija;
(d)sažetak završnih revizorskih izvješća i provedenih kontrola, uključujući analizu prirode i opsega pogrešaka i nedostataka utvrđenih u sustavima, te provedenih ili planiranih korektivnih mjera.
U slučaju djelovanja koje završavaju prije kraja dotične financijske godine, završno izvješće o takvoj mjeri može zamijeniti izjavu o upravljanju iz točke (c), pod uvjetom da je podneseno prije 15. veljače godine koja slijedi nakon dotične financijske godine.
Uz dokumente iz prvog podstavka dostavlja se mišljenje neovisnog revizorskog tijela, sastavljeno u skladu s međunarodno priznatim revizijskim standardima. U tom se mišljenju utvrđuje funkcioniraju li uspostavljeni sustavi kontrole pravilno i troškovno učinkovito te jesu li odnosne transakcije zakonite i pravilne. U mišljenju se navodi i dovodi li revizija u pitanje navode iz izjave o upravljanju iz prvog podstavka točke (c). U izostanku tog mišljenja dužnosnik za ovjeravanje može zahtijevati da mu se drugim neovisnim sredstvima osigura jednakovrijedna razina jamstva.
Dokumenti iz prvog podstavka dostavljaju se Komisiji najkasnije 15. veljače sljedeće financijske godine. Mišljenje iz trećeg podstavka dostavlja se Komisiji najkasnije 15. ožujka.
Obveze utvrđene u ovom stavku ne dovode u pitanje sporazume sklopljene s grupom EIB, međunarodnim organizacijama i trećim zemljama. Kada je riječ o izjavi o upravljanju, takvi sporazumi uključuju barem obvezu tih subjekata da Komisiji svake godine dostave izjavu da je tijekom dotične financijske godine doprinos Unije korišten i obračunan u skladu sa zahtjevima iz članka 149. stavaka 3. i 4. i obvezama utvrđenima u tim sporazumima. Ta se izjava može uključiti u završno izvješće ako je trajanje djelovanja koje se provodi ograničeno na 18 mjeseci.
2.Subjekti i osobe koji izvršavaju sredstva EU-a ili proračunska jamstva:
(a)poštuju odgovarajuće standarde i mjerodavno zakonodavstvo u području sprječavanja pranja novca, borbe protiv terorizma, poreznih prijevara i utaje poreza;
(b)ne koriste se strukturama za izbjegavanje plaćanja poreza, posebno sustavima za agresivno porezno planiranje, niti praksama koje ne zadovoljavaju kriterije dobrog poreznog upravljanja i ne sudjeluju u njima, kako je utvrđeno u zakonodavstvu EU-a ili komunikacijama i preporukama ili mogućim formalnim uputama Komisije;
(c)nemaju poslovni nastan i, kada je riječ o provedbi financijskih instrumenata i proračunskih jamstava, ne posluju sa subjektima osnovanima u jurisdikcijama koje ne surađuju s Unijom u vezi s primjenom međunarodno dogovorenih poreznih standarda o transparentnosti i razmjeni informacija.
3.Komisija provjerava jesu li sredstva Unije ili proračunsko jamstvo upotrijebljeni u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnim sporazumima. Ako se troškovi subjekta ili osobe nadoknađuju na temelju jedne od pojednostavnjenih mogućnosti financiranja u skladu s člankom 121. točkama (b) do (d), odredbe iz članka 175. stavaka 1. do 4. i članaka 176. do 178. primjenjuju se mutatis mutandis. Ako su sredstva Unije ili proračunsko jamstvo upotrijebljeni na način kojim se krše obveze iz relevantnih sporazuma, primjenjuje se članak 127.
4.U djelovanjima s više donatora, u kojima se doprinosom Unije nadoknađuju rashodi, postupak iz stavka 3. sastoji se od provjere toga je li iznos koji odgovara iznosu koji je Komisija isplatila za dotično djelovanje subjekt iskoristio u skladu s uvjetima utvrđenima u odgovarajućem sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava, sporazumu o financijskom doprinosu ili sporazumu o financiranju.
5.U sporazumima o financijskom doprinosu, sporazumima o financiranju ili sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava jasno su definirane odgovornosti i obveze subjekta koji izvršava sredstva EU-a, uključujući obveze iz članka 124., uvjete za plaćanje doprinosa i, ako je primjenjivo, naknadu koja bi se, prema potrebi, trebala temeljiti na uspješnosti. Ti sporazumi sadržavaju i pravila za izvješćivanje Komisije o izvršavanju zadaća, očekivanim rezultatima, uključujući pokazatelje kojima se mjeri uspješnost i obvezu subjekata koji izvršavaju sredstva EU-a da Komisiju bez odgađanja obavijeste o slučajevima u kojima su utvrđene prijevare ili nepravilnosti i s njima povezanim daljnjim postupanjem.
6.Svi se sporazumi o financijskom doprinosu, sporazumi o financiranju i sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava stavljaju na raspolaganje Europskom parlamentu i Vijeću na njihov zahtjev.
7.Članak 150. ne primjenjuje se na doprinos Unije subjektima na koje se primjenjuje poseban postupak davanja razrješnice iz članaka 69. i 70., osim mogućih ad hoc sporazuma o financijskom doprinosu.
Članak 151.
Neizravno izvršenje s međunarodnim organizacijama
1.Međunarodne organizacije jesu međunarodne organizacije javnog sektora uspostavljene međunarodnim sporazumima i specijalizirane agencije koje osnuju takve organizacije. Ti se sporazumi prosljeđuju Komisiji kao dio ocjene iz članka 149. stavka 3. koju provodi Komisija.
2.Sljedeće organizacije smatraju se međunarodnim organizacijama:
(a)Međunarodni odbor Crvenog križa;
(b)Međunarodna federacija nacionalnih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
3.Komisija može donijeti valjano opravdanu odluku o tretiranju neprofitne organizacije kao međunarodne organizacije pod uvjetom da ispunjuje sljedeće uvjete:
(a)ima vlastitu pravnu osobnost i neovisna upravljačka tijela;
(b)uspostavljena je za izvršavanje posebnih zadaća od općeg međunarodnog interesa;
(c)među svojim članovima broji najmanje šest država članica;
(d)dostavila je odgovarajuća financijska jamstva;
(e)djeluje na temelju stalne strukture i u skladu sa sustavima, pravilima i postupcima koji se mogu ocijeniti u skladu s člankom 149. stavkom 3.
4.Ako međunarodna organizacija izvršava sredstva u okviru neizravnog izvršenja, primjenjuju se sporazumi o provjeri koji su s njom sklopljeni.
Članak 152.
Neizravno izvršenje s trećim zemljama
1.Komisija može izvršavati proračun u partnerstvu s trećom zemljom kako je navedeno u članku 61. stavku 1. točki (c) podtočki i. potpisivanjem sporazuma o financiranju u kojem se opisuje intervencija Unije u trećoj zemlji i utvrđuje način izvršenja za svaki dio djelovanja.
2.Za dio djelovanja koji neizravno izvršavaju treća zemlja ili tijela koja je ona imenovala, sporazumom o financiranju jasno se definiraju, osim elemenata iz članka 150. stavka 4., uloge i odgovornosti treće zemlje i Komisije u izvršavanju sredstava. Osim toga, sporazumom o financiranju određuju se pravila i postupci koje primjenjuje treća zemlja pri izvršavanju sredstava EU-a.
Članak 153.
Operacije mješovitog financiranja
1.Operacije mješovitog financiranja operacije su koje se financiraju u okviru mehanizama ili platformi za mješovito financiranje.
2.Ako se financijski instrumenti provode u okviru mehanizma za mješovito financiranje, primjenjuje se glava X.
3.Kada je riječ o financijskim instrumentima u okviru mehanizama za mješovito financiranje, smatra se da su ispunjeni uvjeti iz članka 202. stavka 1. točke (h) ako se prije uspostavljanja odgovarajućeg mehanizma za mješovito financiranje provede ex ante evaluacija.
4.Godišnja izvješća u skladu s člankom 241. sastavljaju se na razini mehanizma za mješovito financiranje, uzimajući u obzir sve financijske instrumente koji su njime obuhvaćeni.
GLAVA VII.
JAVNA NABAVA I KONCESIJE
POGLAVLJE 1.
Zajedničke odredbe
Članak 154.
Načela koja se primjenjuju na ugovore o javnoj nabavi i područje primjene
1.Svi ugovori o javnoj nabavi koji se financiraju u potpunosti ili djelomično iz proračuna moraju poštovati načela transparentnosti, proporcionalnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije.
2.Za sve ugovore treba provesti nadmetanje na najširoj mogućoj osnovi, osim kad se primjenjuje postupak iz članka 158. stavka 1. točke (d).
Procijenjena vrijednost ugovora ne smije se određivati s namjerom zaobilaženja važećih pravila niti se ugovor smije dijeliti u tu svrhu.
Javni naručitelj dijeli ugovor na više grupa kad god je to primjereno uzimajući u obzir načela širokog tržišnog natjecanja.
3.Javni naručitelji ne smiju se neprimjereno koristiti okvirnim ugovorima ili tako da njihova svrha ili učinak bude sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja.
4.Zajednički istraživački centar može dobivati sredstva za koja se terete odobrena sredstva koja nisu odobrena sredstva za istraživanje i tehnološki razvoj u okviru svojega sudjelovanja u postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi koji se u cijelosti ili djelomično financiraju iz proračuna.
5.Pravila o nabavi kako su utvrđena u ovoj Uredbi ne primjenjuju se na aktivnosti koje Zajednički istraživački centar provodi u ime trećih strana, osim načela transparentnosti i jednakog postupanja.
Članak 155.
Prilog o nabavi i delegiranje ovlasti
Postupci nabave podrobno su opisani u Prilogu ovoj Uredbi. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte kojima se mijenja Prilog u skladu s člankom 261.
Članak 156.
Mješoviti ugovori i Jedinstveni rječnik javne nabave
1.Mješoviti ugovor koji obuhvaća dvije ili više vrsta nabave (radova, robe ili usluga) ili koncesija (za radove ili usluge) ili oboje dodjeljuje se u skladu s odredbama primjenjivima na vrstu nabave koja se veže uz glavni predmet dotičnog ugovora.
2.U slučaju mješovitih ugovora koji obuhvaćaju robu i usluge, glavni predmet određuje se usporedbom vrijednosti predmetne robe ili usluga.
Ugovor kojim je obuhvaćena jedna vrsta nabave (radova, robe ili usluga) i koncesija (za radove ili usluge) dodjeljuje se u skladu s odredbama koje se primjenjuju na javni ugovor.
3.Ova se glava ne primjenjuje na ugovore o tehničkoj pomoći sklopljene s EIB-om ili Europskim investicijskim fondom.
4.Za upućivanja na nomenklature u kontekstu javne nabave upotrebljava se Jedinstveni rječnik javne nabave kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća.
Članak 157.
Mjere objave
1.Za postupke čija je vrijednost jednaka ili veća od vrijednosti pragova iz članka 169. stavka 1. ili članka 172. javni naručitelj u Službenom listu Europske unije objavljuje:
(a)poziv na nadmetanje kojim se pokreće postupak, osim u slučaju postupka iz članka 158. stavka 1. točke (d);
(b)obavijest o dodjeli ugovora u kojoj su navedeni rezultati postupka.
2.Postupci čija je vrijednost manja od vrijednosti pragova iz članka 169. stavka 1. ili članka 172. oglašavaju se odgovarajućim sredstvima.
3.Određeni podaci o dodjeli ugovora ne moraju se nužno objaviti ako bi njihova objava ometala provedbu zakona ili na neki drugi način bila protivna javnom interesu, štetila legitimnim komercijalnim interesima gospodarskih subjekata ili bi mogla dovesti u pitanje pošteno tržišno natjecanje među njima.
Članak 158.
Postupci nabave
1.Postupci nabave za dodjelu ugovorâ o koncesiji ili ugovorâ o javnoj nabavi, uključujući okvirne ugovore, mogu imati jedan od sljedećih oblika:
(a)otvoreni postupak;
(b)ograničeni postupak, među ostalim na temelju dinamičkog sustava nabave;
(c)projektni natječaj;
(d)pregovarački postupak, među ostalim bez prethodne objave;
(e)natjecateljski dijalog;
(f)natjecateljski postupak uz pregovore;
(g)partnerstvo za inovacije;
(h)postupci koji uključuju poziv na iskaz interesa.
2.U otvorenim postupcima svaki zainteresirani gospodarski subjekt može dostaviti ponudu.
3.U ograničenim postupcima, natjecateljskim dijalozima, natjecateljskim postupcima uz pregovore i partnerstvima za inovacije svaki gospodarski subjekt može podnijeti zahtjev za sudjelovanje dostavljanjem informacija koje traži javni naručitelj. Javni naručitelj poziva sve natjecatelje koji zadovoljavaju kriterije za odabir i koji se ne nalaze ni u jednoj od situacija iz članaka 132. i 137. da dostave ponudu.
Neovisno o prvom podstavku, javni naručitelj može ograničiti broj natjecatelja koji se pozivaju na sudjelovanje u postupku na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija za odabir, što se navodi u pozivu na nadmetanje ili pozivu na iskaz interesa. Broj pozvanih natjecatelja mora biti dovoljan da se osigura istinsko tržišno natjecanje.
4.U svim postupcima koji obuhvaćaju pregovore javni naručitelj pregovara s ponuditeljima o početnim i svim naknadnim ponudama ili dijelovima ponuda, osim o konačnim ponudama, kako bi se poboljšao njihov sadržaj. Minimalni zahtjevi i kriteriji utvrđeni u dokumentaciji o nabavi nisu predmet pregovora.
Javni naručitelj može dodijeliti ugovor na osnovi početne ponude bez pregovora ako je u dokumentaciji o nabavi navedeno da zadržava mogućnost da to učini.
5.Javni naručitelj može primijeniti:
(a)otvoren ili ograničen postupak za svaku nabavu;
(b)postupke koji se sastoje od poziva na iskaz interesa za ugovore čija je vrijednost manja od vrijednosti pragova iz članka 169. stavka 1. kako bi napravio predodabir natjecatelja koji će biti pozvani da dostave ponude kao odgovor na buduće ograničene pozive na dostavu ponuda ili kako bi sastavio popis prodavatelja koji će biti pozvani da podnesu zahtjev za sudjelovanje ili dostave ponudu;
(c)projektni natječaj za dobivanje plana ili projekta koji ocjenjivački sud izabire po raspisivanju natječaja;
(d)partnerstvo za inovacije za razvoj inovativnog proizvoda, usluge ili inovativnih radova i naknadnu nabavu robe, usluga ili radova koji iz toga proizlaze;
(e)natjecateljski postupak uz pregovore ili natjecateljski dijalog za ugovore o koncesiji, za ugovore o uslugama navedene u Prilogu XIV. Direktivi 2014/24/EU, u slučajevima u kojima su, po završetku početnog postupka, u okviru otvorenog ili ograničenog postupka dostavljene samo nepravilne ili neprihvatljive ponude te u slučajevima u kojima je to opravdano posebnim okolnostima povezanima, među ostalim, s prirodom ili složenošću predmeta ugovora ili posebnom vrstom ugovora, kako je detaljno opisano u Prilogu ovoj Uredbi;
(f)pregovarački postupak za ugovore čija je vrijednost manja od vrijednosti pragova iz članka 169. stavka 1. ili pregovarački postupak bez prethodne objave samo za posebne vrste nabave koje nisu obuhvaćene područjem primjene Direktive 2014/24/EU ili u jasno definiranim iznimnim okolnostima kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Uredbi.
6.Dinamički sustav nabave tijekom svojega trajanja otvoren je svakom gospodarskom subjektu koji zadovoljava kriterije za odabir.
Javni naručitelj slijedi pravila ograničenog postupka za nabavu koristeći se dinamičkim sustavom nabave.
Članak 159.
Međuinstitucijska nabava i zajednička nabava
1.Ako su za ugovor ili okvirni ugovor zainteresirane dvije ili više institucija, izvršnih agencija ili tijela iz članaka 69. i 70. te kad god postoji mogućnost povećanja učinkovitosti, dotični javni naručitelji mogu postupak i kasnije upravljanje ugovorom ili okvirnim ugovorom provoditi na međuinstitucijskoj razini pod vodstvom jednog od javnih naručitelja.
U međuinstitucijskim postupcima mogu sudjelovati i tijela i osobe zaduženi za provedbu određenih djelovanja ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a te Ured glavnog tajnika Odbora guvernera europskih škola.
Uvjeti okvirnog ugovora mogu se primjenjivati samo među onim javnim naručiteljima koji su identificirani za tu svrhu u dokumentaciji o nabavi i onim gospodarskim subjektima koji su stranke okvirnog ugovora.
2.Ako je ugovor ili okvirni ugovor potreban za provedbu zajedničkog djelovanja između određene institucije i jednog ili više javnih naručitelja iz država članica, postupak nabave mogu zajednički provesti institucija i javni naručitelji.
Zajednička nabava može se provoditi s državama EFTA-e i zemljama kandidatkinjama za pristupanje Uniji ako je takva mogućnost izričito predviđena u bilateralnom ili multilateralnom ugovoru.
U slučaju postupka zajedničke nabave primjenjuju se postupovne odredbe koje se primjenjuju na institucije.
Kada je udjel u ukupnoj procijenjenoj vrijednosti ugovora koji pripada javnom naručitelju iz države članice ili kojim on upravlja jednak ili viši od 50 %, ili u drugim valjano opravdanim slučajevima, institucija može odlučiti da se postupovna pravila koja se primjenjuju na javnog naručitelja iz države članice primjenjuju na zajedničku nabavu, pod uvjetom da se ta pravila mogu smatrati jednakovrijednima pravilima institucije.
Institucija i javni naručitelj iz države članice, države EFTA-e ili zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji na koje se odnosi zajednička nabava osobito se dogovaraju o detaljnim praktičnim aranžmanima za evaluaciju zahtjeva za sudjelovanje ili ponuda, dodjeli ugovora, pravu koje se primjenjuje na ugovor i sudu nadležnom za rješavanje sporova.
Članak 160.
Priprema postupka nabave
1.Prije pokretanja postupka nabave javni naručitelj može provesti prethodnu provjeru tržišta u svrhu pripreme postupka.
2.Javni naručitelj određuje predmet nabave u dokumentaciji o nabavi, opisujući u njoj svoje potrebe i tražene značajke radova, robe ili usluga koji se kupuju te određuje kriterije za isključivanje, dodjelu i odabir koji se primjenjuju. Javni naručitelj također navodi koji elementi određuju minimalne zahtjeve koje sve ponude moraju zadovoljiti. Minimalni zahtjevi uključuju poštovanje primjenjivih obveza iz prava okoliša, socijalnog i radnog prava koje su utvrđene pravom Unije, nacionalnim zakonodavstvom, kolektivnim ugovorima ili primjenjivim međunarodnim društvenim konvencijama i konvencijama o zaštiti okoliša navedenima u Prilogu X. Direktivi 2014/24/EU.
Članak 161.
Dodjela ugovora
1.Ugovori se dodjeljuju na temelju kriterija za dodjelu pod uvjetom da je javni naručitelj provjerio sljedeće:
(a)ponuda je u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima u dokumentaciji o nabavi;
(b)natjecatelj ili ponuditelj nije isključen na temelju članka 132. niti odbijen na temelju članka 137.;
(c)natjecatelj ili ponuditelj ispunjava kriterije za odabir utvrđene u dokumentaciji o nabavi i nije u sukobu interesa koji bi mogao negativno utjecati na izvršenje ugovora.
2.Za ocjenu sposobnosti natjecatelja ili ponuditelja javni naručitelj primjenjuje kriterije za odabir. Kriteriji za odabir mogu se odnositi samo na pravnu i regulatornu sposobnost za obavljanje profesionalne djelatnosti, gospodarsku i financijsku sposobnost te tehničku i stručnu sposobnost. Pretpostavlja se da Zajednički istraživački centar ispunjava zahtjeve koji se odnose na financijsku sposobnost.
3.Za ocjenu ponude javni naručitelj primjenjuje kriterije za dodjelu.
4.Javni naručitelj dodjeljuje ugovore na temelju ekonomski najpovoljnije ponude pri čemu primjenjuje jednu od triju metoda dodjele: metodu najniže cijene, metodu najmanjih troškova ili metodu najboljeg omjera cijene i kvalitete.
Za metodu najmanjih troškova javni naručitelj primjenjuje pristup isplativosti uključujući izračun troškova životnog vijeka.
Za metodu najboljeg omjera cijene i kvalitete javni naručitelj uzima u obzir cijenu ili trošak i druge kriterije kvalitete povezane s predmetom ugovora.
Članak 162.
Podnošenje ponuda i zahtjeva, elektronička komunikacija i ocjenjivanje
1.Javni naručitelj određuje rokove za zaprimanje ponuda i zahtjeva za sudjelovanje u skladu s točkom 24. Priloga uzimajući u obzir složenost nabave, pri čemu se gospodarskim subjektima osigurava primjereno vrijeme za pripremu ponuda.
2.Ako to smatra prikladnim i proporcionalnim, javni naručitelj može zahtijevati od ponuditeljâ da dostave jamstvo kao osiguranje da se dostavljene ponude neće povući prije potpisivanja ugovora. Traženo jamstvo iznosi 1 do 2 % ukupne procijenjene vrijednosti ugovora.
3.Javni naručitelj otvara sve zahtjeve za sudjelovanje i ponude. Međutim, javni naručitelj odbija:
(a)zahtjeve za sudjelovanje i ponude koji nisu zaprimljeni u roku, i to bez otvaranja;
(b)ponude koje su već bile otvorene kad ih je zaprimio, bez ispitivanja njihova sadržaja.
4.Javni naručitelj ocjenjuje sve zahtjeve za sudjelovanje ili ponude koji nisu odbijeni u fazi otvaranja iz stavka 3. na temelju kriterija utvrđenih u dokumentaciji o nabavi kako bi dodijelio ugovor ili proveo elektroničku dražbu.
5.Dužnosnik za ovjeravanje može odustati od imenovanja odbora za ocjenjivanje kako je predviđeno u članku 145. stavku 2. u sljedećim slučajevima:
(a)vrijednost ugovora manja je od vrijednosti pragova iz članka 169. stavka 1.;
(b)na temelju analize rizika u slučajevima iz točke 11.1. podtočaka (c), (e), (f) i., (f) iii. i (h) Priloga;
(c)na temelju analize rizika u slučaju ponovnog otvaranja nadmetanja u okviru okvirnog ugovora;
(d)za postupke u području vanjskih djelovanja vrijednosti 20 000 EUR ili manje.
6.Zahtjevi za sudjelovanje i ponude koji nisu u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima u dokumentaciji o nabavi odbijaju se.
Članak 163.
Kontakti tijekom postupka nabave
1.Prije isteka roka do kojeg se primaju zahtjevi za sudjelovanje ili ponude, javni naručitelj može dostaviti dodatne informacije o dokumentaciji o nabavi ako u njoj otkrije pogrešku ili propust ili na zahtjev natjecateljâ ili ponuditeljâ. Dostavljene informacije otkrivaju se svim natjecateljima ili ponuditeljima.
2.Nakon isteka roka do kojeg se primaju zahtjevi za sudjelovanje ili ponude, u svakom slučaju u kojem je uspostavljen kontakt i u valjano opravdanim slučajevima u kojima kontakt nije uspostavljen kako je predviđeno člankom 146., vodi se evidencija u dosjeu o toj nabavi.
Članak 164.
Odluka o dodjeli i obavješćivanje natjecateljâ ili ponuditeljâ
1.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odlučuje kome će se ugovor dodijeliti u skladu s kriterijima za odabir i dodjelu utvrđenima u dokumentaciji o nabavi.
2.Javni naručitelj obavješćuje sve natjecatelje ili ponuditelje čiji su zahtjevi za sudjelovanje ili ponude odbijeni o razlozima na temelju kojih je donesena odluka i o trajanju roka mirovanja iz članka 169. stavka 2.
Kada je riječ o dodjeli posebnih ugovora na temelju okvirnog ugovora koji uključuju ponovno otvaranje nadmetanja, javni naručitelj obavješćuje ponuditelje o ishodu ocjenjivanja.
3.Javni naručitelj obavješćuje svakog ponuditelja koji nije u situaciji za isključenje, koji nije odbijen na temelju članka 137. te čija je ponuda u skladu s dokumentacijom o nabavi i koji to zahtijeva pisanim putem o sljedećem:
(a)imenu ponuditelja, ili ponuditeljâ u slučaju okvirnog ugovora, kojem je dodijeljen ugovor i, osim u slučaju posebnog ugovora na temelju okvirnog ugovora koji uključuje ponovno otvaranje nadmetanja, značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude, plaćenoj cijeni ili vrijednosti ugovora, ovisno o slučaju;
(b)napretku pregovora i dijaloga s ponuditeljima.
Međutim, javni naručitelj može odlučiti da određene podatke ne otkrije ako bi njihovo otkrivanje omelo provedbu zakona, bilo suprotno javnom interesu ili ugrozilo legitimne komercijalne interese gospodarskih subjekata ili moglo narušiti pošteno tržišno natjecanje među njima.
Članak 165.
Poništenje postupka nabave
Prije potpisivanja ugovora javni naručitelj može poništiti postupak nabave, a da natjecatelji ili ponuditelji pritom nemaju pravo tražiti bilo kakvu naknadu.
Odluka mora biti opravdana i što je prije moguće priopćena natjecateljima ili ponuditeljima.
Članak 166.
Izvršavanje i izmjene ugovora
1.S izvršavanjem ugovora ne smije se započeti prije nego što je potpisan.
2.Javni naručitelj može izmijeniti ugovor ili okvirni ugovor bez postupka nabave samo u slučajevima predviđenima u stavku 3. i pod uvjetom da se izmjenom ne mijenja predmet ugovora ili okvirnog ugovora.
3.Ugovor, okvirni ugovor ili posebni ugovor na temelju okvirnog ugovora mogu se izmijeniti bez novog postupka nabave u sljedećim slučajevima:
(a)u slučaju da se pokazala potreba za dodatnim radovima, robom ili uslugama početnog ugovaratelja koji nisu bili uključeni u prvotnu nabavu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
i.nije moguće promijeniti ugovaratelja zbog tehničkih razloga povezanih sa zahtjevima koji se odnose na međuzamjenjivost ili interoperabilnost s obzirom na postojeću opremu, usluge ili instalacije;
ii.promjenom ugovaratelja došlo bi do znatnog udvostručavanja troškova za javnog naručitelja;
iii.povećanje cijene, uključujući neto kumulativnu vrijednost uzastopnih izmjena, nije veće od 50 % prvotne vrijednosti ugovora;
(b)ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
i.izmjena je potrebna jer je došlo do okolnosti koje pažljivi javni naručitelj nije mogao predvidjeti;
ii.povećanje cijene nije veće od 50 % prvotne vrijednosti ugovora;
(c)ako je vrijednost izmjene manja od vrijednosti sljedećih pragova:
i.pragova iz članka 169. stavka 1. i točke 38. Priloga ovoj Uredbi u području vanjskih djelovanja primjenjivih u trenutku izmjene;
ii.10 % prvotne vrijednosti ugovora za ugovore o javnim uslugama i javnoj nabavi robe te ugovore o koncesiji radova ili usluga i 15 % prvotne vrijednosti ugovora za ugovore o javnim radovima;
(d)ako minimalni zahtjevi početnog postupka nabave nisu izmijenjeni. U tom slučaju svaka naknadna izmjena vrijednosti mora biti u skladu s uvjetima iz točke (c) ovog podstavka, osim ako takva izmjena vrijednosti proizlazi iz stroge primjene dokumentacije o nabavi ili ugovornih odredaba.
U prvotnoj vrijednosti ugovora ne uzimaju se u obzir revizije cijena.
Neto kumulativna vrijednost nekoliko uzastopnih izmjena iz točke (c) prvog podstavka ovog stavka ne smije premašivati vrijednost nijednog praga koji je ondje naveden.
Javni naručitelj primjenjuje ex post mjere objave iz članka 157.
Članak 167.
Jamstva za ispunjenje obveza i jamstva za povrat zadržanog iznosa
1.Jamstvo za ispunjenje obveza iznosi najviše 10 % ukupne vrijednosti ugovora.
Ono se u potpunosti oslobađa nakon konačnog prihvaćanja radova, robe ili složenih usluga, u roku koji je u skladu s člankom 114. stavkom 1., koji će biti utvrđen u ugovoru. Može se osloboditi djelomično ili u potpunosti u trenutku privremenog prihvaćanja radova, robe ili složenih usluga.
2.Jamstvo za povrat zadržanog iznosa u iznosu od najviše 10 % ukupne vrijednosti ugovora može se osigurati odbicima od međuplaćanjâ kako se ona budu izvršavala ili odbitkom od završnog plaćanja.
Jamstvo za povrat zadržanog iznosa ne može se upotrijebiti u ugovoru u kojem je jamstvo za ispunjenje obveza zatraženo, ali nije oslobođeno.
3.Pod uvjetom da mu javni naručitelj to odobri, ugovaratelj može zatražiti zamjenu jamstva za povrat zadržanog iznosa jamstvom iz članka 147.
4.Javni naručitelj oslobađa jamstvo za povrat zadržanog iznosa nakon isteka razdoblja ugovorne odgovornosti unutar razdoblja na koje se primjenjuje članak 114. stavak 1. koje će biti utvrđeno u ugovoru.
POGLAVLJE 2.
Odredbe koje se primjenjuju na ugovore koje institucije dodjeljuju za svoj račun
Članak 168.
Javni naručitelj
1.Institucije, izvršne agencije i tijela Unije u smislu članaka 69. i 70. smatraju se javnim naručiteljima za ugovore koje dodjeljuju za svoj račun, osim ako nabavu vrše pri središnjem tijelu za nabavu. Službe tih institucija ne smatraju se javnim naručiteljima u slučaju sporazuma o razini usluga koje sklapaju među sobom.
U skladu s člankom 58. te institucije delegiraju ovlasti potrebne za obavljanje funkcije javnog naručitelja.
2.Svaki dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti u svakoj instituciji ocjenjuje jesu li dosegnute vrijednosti pragova iz članka 169. stavka 1.
Članak 169.
Primjenjivi pragovi i rok mirovanja
1.U postupku dodjele ugovorâ o javnoj nabavi i ugovorâ o koncesiji javni naručitelj pri odabiru postupka iz članka 158. stavka 1. ove Uredbe poštuje pragove iz članka 4. točaka (a) i (b) Direktive 2014/24/EU. Na temelju tih pragova određuju se mjere objave iz članka 157. stavaka 1. i 2. ove Uredbe.
2.Podložno iznimkama i uvjetima koji će se utvrditi u Prilogu ovoj Uredbi, u slučaju ugovorâ čija vrijednost premašuje vrijednosti pragova iz stavka 1. javni naručitelj ne potpisuje ugovor ili okvirni ugovor s uspješnim ponuditeljem prije isteka roka mirovanja.
3.Ako se upotrebljavaju elektronička sredstva komunikacije, rok mirovanja traje 10 dana, dok za upotrebu drugih sredstava vrijedi rok od 15 dana.
Članak 170.
Pravila o pristupu postupcima nabave
1.Sudjelovanje u postupcima nabave otvoreno je pod jednakim uvjetima svim fizičkim i pravnim osobama obuhvaćenima područjem primjene Ugovorâ te svim fizičkim i pravnim osobama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji s kojom Unija ima poseban sporazum u području javne nabave pod uvjetima utvrđenima u tom sporazumu. Sudjelovanje u postupcima nabave otvoreno je i međunarodnim organizacijama.
2.Za potrebe članka 154. stavka 4. Zajednički istraživački centar smatra se pravnom osobom koja ima poslovni nastan u državi članici.
Članak 171.
Pravila Svjetske trgovinske organizacije u području nabave
Ako se primjenjuje plurilateralni Sporazum o javnoj nabavi sklopljen u okviru Svjetske trgovinske organizacije, postupak nabave otvoren je i gospodarskim subjektima s poslovnim nastanom u državama koje su ratificirale taj sporazum, pod uvjetima određenima tim sporazumom.
POGLAVLJE 3.
Odredbe primjenjive na nabavu u području vanjskih djelovanja
Članak 172.
Nabava za vanjska djelovanja
1.Odredbe glave VII. poglavlja 1. koje se odnose na opće odredbe o nabavi primjenjuju se na ugovore iz ovog poglavlja podložno posebnim odredbama koje se odnose na aranžmane za dodjelu vanjskih ugovora iz Priloga. Članci 168. do 171. ne primjenjuju se na nabavu iz ovog poglavlja.
Članak 157. i članak 158. stavak 1. točke (a) i (b) primjenjuju se tek od:
(a)300 000 EUR za ugovore o uslugama i nabavi;
(b)5 000 000 EUR za ugovore o radovima.
2.Ovo poglavlje primjenjuje se na:
(a)postupke nabave u kojima Komisija ne dodjeljuje ugovore za svoj račun;
(b)postupke nabave koje provode subjekti ili osobe u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ako je to predviđeno u sporazumu o financijskom doprinosu ili u sporazumu o financiranju iz članka 149.
3.Postupci nabave utvrđuju se u sporazumima o financiranju iz članka 152.
4.Ovo poglavlje ne primjenjuje se na djelovanja predviđena u temeljnim aktima pojedinih sektora koji se odnose na pomoć za upravljanje humanitarnim krizama, operacije civilne zaštite i operacije humanitarne pomoći.
Članak 173.
Pravila o pristupu postupcima nabave
1.Sudjelovanje u postupcima nabave otvoreno je pod jednakim uvjetima svim osobama obuhvaćenima područjem primjene Ugovorâ i svim fizičkim i pravnim osobama u skladu s posebnim odredbama temeljnih instrumenata kojima je uređen dotični sektor suradnje. Sudjelovanje u postupcima nabave otvoreno je i međunarodnim organizacijama.
2.U slučajevima iz članka 56. stavka 2. može se, u izvanrednim okolnostima koje valjano opravda odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, odlučiti da se državljanima trećih zemalja, osim onih iz stavka 1. ovog članka, dopusti sudjelovanje u nadmetanju za dodjelu ugovora.
3.U slučajevima u kojima se primjenjuje sporazum o širenju tržišta za nabavu robe ili usluga u kojem je Unija stranka, postupci nabave za ugovore koji se financiraju iz proračuna otvoreni su i fizičkim i pravnim osobama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, osim onih iz stavaka 1. i 2., pod uvjetima utvrđenima u tom sporazumu.
GLAVA VIII.
BESPOVRATNA SREDSTVA
POGLAVLJE 1.
Područje primjene i oblik bespovratnih sredstava
Članak 174.
Područje primjene i oblik bespovratnih sredstava
1.Ova se glava primjenjuje na bespovratna sredstva dodijeljena u okviru izravnog izvršenja.
2.Bespovratna sredstva izravni su financijski doprinosi u obliku donacija iz proračuna za financiranje:
(a)djelovanja kojim se želi doprinijeti postizanju cilja politike Unije („bespovratna sredstva za djelovanja”);
(b)funkcioniranja tijela koje ima određeni cilj koji je dio određene politike Unije i koji podržava tu politiku Unije („bespovratna sredstva za poslovanje”).
U slučaju bespovratnih sredstava za poslovanje, bespovratna sredstva dodjeljuju se u obliku financijskog doprinosa programu rada tijela.
3.Bespovratna sredstva mogu se dodjeljivati u bilo kojem od oblika iz članka 121. stavka 1. Ako se bespovratna sredstva dodjeljuju u obliku iz članka 121. stavka 1. točke (e), ne primjenjuju se odredbe o prihvatljivosti i provjeravanju troškova iz ove glave.
4.Svaka institucija može dodjeljivati bespovratna sredstva za komunikacijske aktivnosti ako je to opravdano prirodom tih aktivnosti.
5.Zajednički istraživački centar može dobivati sredstva za koja se terete odobrena sredstva koja nisu odobrena sredstva za istraživanje i tehnološki razvoj u okviru svojega sudjelovanja u postupcima dodjele bespovratnih sredstava koji se u cijelosti ili djelomično financiraju iz proračuna. U tim slučajevima ne primjenjuju se članak 191. stavak 4. kada je riječ o financijskoj sposobnosti niti članak 189. stavak 1. točke (a) do (d).
Članak 175.
Jednokratni iznosi, jedinični troškovi i financiranje uz primjenu fiksne stope
1.Ovaj se članak primjenjuje na bespovratna sredstva koja se dodjeljuju u obliku jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope iz članka 121. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d).
2.Ako je moguće i primjereno, način određivanja jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i fiksnih stopa mora biti takav da se oni po ostvarenju konkretnih rezultata mogu isplatiti.
3.Osim ako je u temeljnom aktu propisano drukčije, uporabu jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope odobrava odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, koji postupa u skladu s unaprijed utvrđenim postupkom svake institucije.
4.To odobrenje sadržava najmanje sljedeće:
(a)obrazloženje koje se odnosi na prikladnost tih oblika financiranja s obzirom na vrstu poduprtih djelovanja ili programâ rada te na rizike od nepravilnosti i prijevare i na troškove kontrole;
(b)utvrđivanje troškova ili kategorija troškova pokrivenih jednokratnim iznosima, jediničnim troškovima ili financiranjem uz primjenu fiksne stope, u koje nisu uključeni troškovi koji su neprihvatljivi na temelju primjenjivih pravila Unije;
(c)opis metoda za određivanje jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope. Te se metode temelje na jednom od sljedećih elemenata:
i.statističkim podacima, sličnim objektivnim sredstvima ili stručnoj prosudbi; ili
ii.individualnom pristupu svakom korisniku, upućivanjem na korisnikove povijesne podatke koji su potvrđeni ili se mogu provjeriti revizijom ili na njegovu uobičajenu praksu troškovnog računovodstva;
(d)ako je moguće, bitnim uvjetima zbog kojih se pokreće isplata, uključujući, ako je primjenjivo, ostvarenje rezultata;
(e)opisu uvjeta kojima se osigurava poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja i razumna usklađenost s načelom sufinanciranja;
(f)ako jednokratni iznosi, jedinični troškovi i fiksne stope nisu određeni na temelju rezultata, razlozima zbog kojih primjena pristupa na temelju rezultata nije moguća ili nije primjerena.
5.Odobrenje vrijedi za vrijeme trajanja programa (jednog ili više) ako u odluci o odobravanju nije predviđeno drukčije.
Odobrenje se može odnositi na uporabu jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa izvan određenog programa financiranja ako vrsta aktivnosti ili rashoda dopušta primjenu zajedničkog pristupa. Odluku o odobravanju mogu donijeti:
(a)odgovorni dužnosnici za ovjeravanje ako su sve predmetne aktivnosti u njihovoj nadležnosti;
(b)Komisija ako je to primjereno s obzirom na vrstu aktivnosti ili rashoda ili s obzirom na broj dužnosnika za ovjeravanje na koje se to odnosi.
6.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može odobriti ili nametnuti, u obliku fiksnih stopa, financiranje korisnikovih neizravnih troškova do najviše 7 % ukupnih prihvatljivih izravnih troškova određenog djelovanja. Komisija može odobriti višu fiksnu stopu obrazloženom odlukom.
7.Vlasnici malih i srednjih poduzeća i druge fizičke osobe koje ne primaju plaću mogu prijaviti kao prihvatljive troškove osoblja za rad koji su obavili sami u okviru određenog djelovanja ili programa rada na temelju jediničnih troškova odobrenih u skladu sa stavcima 1. do 6.
8.Korisnici mogu prijaviti troškove osoblja za rad volontera u okviru određenog djelovanja ili programa rada na temelju jediničnih troškova odobrenih u skladu sa stavcima 1. do 6.
Članak 176.
Jedinstveni jednokratni iznosi
1.Jednokratnim iznosom mogu se pokriti svi prihvatljivi troškovi određenog djelovanja ili programa rada („jedinstveni jednokratni iznos”).
2.Jedinstveni jednokratni iznosi mogu se odrediti na temelju procijenjenog proračuna. Proračun mora poštovati načela ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti. Poštovanje tih načela provjerava se ex ante u trenutku ocjenjivanja zahtjeva za bespovratna sredstva.
3.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odobrava jedinstvene jednokratne iznose u skladu s člankom 175.
Članak 177.
Provjere i kontrole korisnika povezane s jednokratnim iznosima, jediničnim troškovima i fiksnim stopama
1.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje provjerava, najkasnije prije isplate preostalog iznosa, jesu li ispunjeni uvjeti na temelju kojih se pokreće isplata jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa te, prema potrebi, jesu li ostvareni rezultati. Osim toga, ispunjavanje tih uvjeta može podlijegati ex post kontrolama.
Iznosi jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope određeni ex ante metodom koju je odobrio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ili Komisija u skladu s člankom 175. neće se osporavati ex post kontrolama pri čemu se ne dovodi u pitanje pravo odgovornog dužnosnika za ovjeravanje da smanji iznos bespovratnih sredstava u skladu s člankom 127. stavkom 4. Ako se jednokratni iznosi, jedinični troškovi ili fiksne stope utvrđuju na temelju uobičajenih praksi troškovnog računovodstva korisnika, primjenjuje se članak 179. stavak 2.
2.U uvjetima na temelju kojih se pokreće isplata jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa od korisnika se ne zahtijeva izvješćivanje o troškovima koje je stvarno imao.
3.Isplata bespovratnih sredstava na temelju jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope ne utječe na pravo pristupa zakonom propisanoj evidenciji korisnika za potrebe iz članaka 178. i 124.
Članak 178.
Periodično ocjenjivanje jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa
Metoda određivanja jednokratnih iznosa, jediničnih troškova ili fiksnih stopa, podataka na kojima se oni temelje i iznosa koji se na taj način dobivaju periodično se ocjenjuje, i, ako je primjereno, prilagođava u skladu s člankom 175.
Članak 179.
Uobičajene prakse troškovnog računovodstva korisnika
1.Ako se odobri primjena uobičajenih praksi troškovnog računovodstva korisnika, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može ocijeniti usklađenost tih praksi ex ante u odnosu na uvjete iz članka 175. stavka 4. ili s pomoću odgovarajuće strategije ex post kontrola.
2.Ako je usklađenost uobičajenih praksi troškovnog računovodstva korisnika s uvjetima iz članka 175. stavka 4. utvrđena ex ante, jednokratni iznosi, iznosi jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope utvrđeni primjenom tih praksi neće se osporavati ex post kontrolama. To ne utječe na pravo odgovornog dužnosnika za ovjeravanje da smanji iznos bespovratnih sredstava u skladu s člankom 127. stavkom 4.
3.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može smatrati da su uobičajene prakse troškovnog računovodstva korisnika u skladu s uvjetima iz članka 175. stavka 4. ako ih prihvaćaju nacionalna tijela u okviru usporedivih programa financiranja.
Članak 180.
Prihvatljivi troškovi
1.Bespovratna sredstva ne smiju premašiti ukupnu gornju granicu izraženu u obliku apsolutne vrijednosti koja se utvrđuje, ako je moguće, na temelju procijenjenih prihvatljivih troškova. Ne dovodeći u pitanje temeljni akt, bespovratna sredstva mogu biti izražena i u obliku postotka procijenjenih prihvatljivih troškova.
Ako se zbog posebnih značajki određenog djelovanja bespovratna sredstva mogu izraziti samo kao apsolutna vrijednost, provjera prihvatljivih troškova provodi se u skladu s člankom 150. stavkom 3.
2.Ne dovodeći u pitanje najveću stopu sufinanciranja određenu u temeljnom aktu:
(a)bespovratna sredstva ne premašuju prihvatljive troškove;
(b)ako procijenjeni prihvatljivi troškovi uključuju troškove rada volontera iz članka 175. stavka 8., bespovratna sredstva ne premašuju procijenjene prihvatljive troškove koji nisu troškovi rada volontera.
3.Prihvatljivi troškovi jesu troškovi koje je korisnik bespovratnih sredstava stvarno imao i koji ispunjavaju sve sljedeće kriterije:
(a)nastali su tijekom razdoblja trajanja djelovanja ili programa rada izuzev troškova povezanih sa završnim izvješćima i potvrdama o obavljenoj reviziji;
(b)navedeni su u procijenjenom ukupnom proračunu za određeno djelovanje ili program rada;
(c)potrebni su za provedbu djelovanja ili programa rada za koje se dodjeljuju bespovratna sredstva;
(d)mogu se identificirati i provjeriti, posebno zato što su knjiženi u poslovne knjige korisnika i utvrđeni u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima zemlje u kojoj korisnik ima poslovni nastan te u skladu s uobičajenim praksama troškovnog računovodstva korisnika;
(e)ispunjavaju zahtjeve primjenjivog poreznog i socijalnog zakonodavstva;
(f)razumni su, opravdani i u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, posebno u pogledu ekonomičnosti i učinkovitosti.
4.U pozivima za podnošenje prijedloga navode se kategorije troškova koji se smatraju prihvatljivima za financiranje od strane Unije.
Osim ako je u temeljnom aktu propisano drukčije te dodatno uz stavak 3., sljedeće kategorije troškova prihvatljive su ako ih je odgovorni dužnosnik za ovjeravanje naveo kao takve u pozivima za podnošenje prijedloga:
(a)troškovi povezani s jamstvom za pretfinanciranje koje je dostavio korisnik bespovratnih sredstava ako to jamstvo zahtijeva odgovorni dužnosnik za ovjeravanje u skladu s člankom 147. stavkom 1.;
(b)troškovi povezani s potvrdama o financijskim izvještajima i izvješćima o operativnoj provjeri ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje zahtijeva te potvrde ili izvješća;
(c)PDV ako se na temelju mjerodavnog nacionalnog zakonodavstva o PDV-u ne može izvršiti njegov povrat i ako ga plaća korisnik koji nije neoporeziva osoba kako je definirano u članku 13. stavku 1. prvom podstavku Direktive Vijeća 2006/112/EZ;
Smatra se da se povrat PDV-a ne može izvršiti ako se prema nacionalnom zakonodavstvu PDV može pripisati jednoj od sljedećih djelatnosti:
i.izuzete djelatnosti bez prava na odbitak;
ii.djelatnosti koje su izvan područja primjene PDV-a;
iii.djelatnosti iz točaka i. ili ii. za koje se PDV ne može odbiti već se izvršava povrat za njegov iznos s pomoću posebnih mehanizama za povrat ili fondova za kompenzaciju koji nisu predviđeni Direktivom 2006/112/EZ, čak i kada je taj program ili fond uspostavljen nacionalnim zakonodavstvom o PDV-u.
Za PDV povezan s djelatnostima navedenima u članku 13. stavku 2. Direktive 2006/112/EZ smatra se da ga je platio korisnik koji nije neoporeziva osoba kako je definirano u članku 13. stavku 1. prvom podstavku te Direktive, neovisno smatra li dotična država članica te djelatnosti djelatnostima koje provode javnopravna tijela u svojstvu tijela javne vlasti;
(d)troškovi amortizacije, pod uvjetom da ih je korisnik stvarno imao;
(e)troškovi plaća osoblja nacionalnih uprava u mjeri u kojoj su povezani s troškovima aktivnosti koje relevantno javno tijelo ne bi obavljalo da predmetni projekt nije pokrenut.
5.Troškovi koje su imali subjekti povezani s korisnikom iz članka 181. mogu se prihvatiti kao prihvatljivi osim ako ih odgovorni dužnosnik za ovjeravanje proglasi neprihvatljivima na temelju poziva za podnošenje prijedloga. Kumulativno se primjenjuju sljedeći uvjeti:
(a)subjekti na koje se to odnosi navedeni su u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava;
(b)subjekti na koje se to odnosi poštuju pravila koja se na temelju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava primjenjuju na korisnika u pogledu prihvatljivosti troškova i prava Komisije, Europskog ureda za borbu protiv prijevara i Revizorskog suda na provođenje provjera i revizija.
Članak 181.
Povezani subjekti i jedini korisnik
1.Za potrebe ove glave sljedeći se subjekti smatraju subjektima povezanima s korisnikom:
(a)subjekti koji čine korisnika u skladu sa stavkom 2.;
(b)subjekti koji zadovoljavaju kriterije prihvatljivosti i na koje se ne odnosi ni jedna od situacija iz članka 132. stavka 1. i iz članka 137. stavka 1. te koji su povezani s korisnikom, osobito pravno ili sudjelovanjem u kapitalu, pri čemu njihova veza nije ograničena na određeno djelovanje niti je uspostavljena isključivo za potrebe njegove provedbe.
Odjeljak 2. poglavlja 2. glave V. primjenjuje se i na povezane subjekte.
2.Ako više subjekata zadovoljava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava i zajedno čini jedan subjekt, taj se subjekt može smatrati jedinim korisnikom, uključujući ako je subjekt osnovan upravo za potrebe provedbe djelovanja koje se treba financirati iz bespovratnih sredstava.
POGLAVLJE 2.
Načela
Članak 182.
Opća načela koja se primjenjuju na bespovratna sredstva
Na bespovratna sredstva primjenjuju se sljedeća načela:
(a)jednak tretman;
(b)transparentnost;
(c)sufinanciranje;
(d)nekumulativnost i izbjegavanje dvostrukog financiranja;
(e)neretroaktivnost.
Članak 183.
Transparentnost
1.Bespovratna sredstva odobravaju se nakon objave pozivâ za podnošenje prijedloga, osim u slučajevima iz članka 188.
2.Sva bespovratna sredstva dodijeljena tijekom određene financijske godine objavljuju se u skladu s člankom 36. stavcima 1. do 4.
3.Nakon objave iz stavaka 1. i 2., kada Europski parlament i Vijeće to zatraže, Komisija im šalje izvješće koje sadržava sljedeće informacije:
(a)broj podnositelja zahtjeva tijekom protekle godine;
(b)broj i postotak uspješnih zahtjeva po pojedinom pozivu za podnošenje prijedloga;
(c)prosječno trajanje postupka od dana zatvaranja poziva za podnošenje prijedloga do dodjele bespovratnih sredstava;
(d)broj i iznos bespovratnih sredstava ako se prethodne godine odustalo od obveze ex post objave u skladu s člankom 36. stavkom 4.
Članak 184.
Sufinanciranje
1.Bespovratna sredstva uključuju sufinanciranje. To znači da se sredstva potrebna za provedbu djelovanja ili programa rada ne osiguravaju u cijelosti iz bespovratnih sredstava.
Sufinanciranje može imati oblik vlastitih sredstava korisnika, dohotka ostvarenog djelovanjem ili programom rada ili financijskih doprinosa ili doprinosa u naravi od trećih strana.
2.Doprinosi u naravi od trećih strana u obliku volonterskog rada iz članka 175. stavka 8. u procijenjenom se proračunu prikazuju kao prihvatljivi troškovi. Prikazuju se odvojeno od drugih prihvatljivih troškova.
Drugi doprinosi u naravi od trećih strana u procijenjenom se proračunu prikazuju odvojeno od doprinosa prihvatljivim troškovima. U procijenjenom se proračunu navodi njihova približna vrijednost koja se neće mijenjati.
3.Iznimno od stavka 1., vanjska djelovanja mogu se u cijelosti financirati bespovratnim sredstvima ako je to od presudne važnosti za njihovo izvršavanje. U takvom se slučaju u odluci o dodjeli navode razlozi.
4.Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na subvencioniranje kamatnih stopa i subvencioniranje naknada za jamstva.
Članak 185.
Načelo nekumulativnosti i izbjegavanja dvostrukog financiranja
1.Pojedinom se korisniku bespovratna sredstva iz proračuna mogu dodijeliti samo jednom za svako djelovanje, osim ako je u odgovarajućim temeljnim aktima predviđeno drukčije.
Pojedinom se korisniku bespovratna sredstva za poslovanje iz proračuna mogu dodijeliti samo jednom u određenoj financijskoj godini.
Određeno djelovanje može zajednički financirati više odgovornih dužnosnika za ovjeravanje iz različitih proračunskih linija.
2.Podnositelj zahtjeva odmah obavješćuje dužnosnika za ovjeravanje o svim višestrukim zahtjevima i višestruko dodijeljenim bespovratnim sredstvima koji se odnose na isto djelovanje ili na isti program rada.
3.Isti se troškovi ni u kakvim okolnostima ne smiju dva puta financirati iz proračuna.
4.Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na:
(a)potporu za studij, istraživanje, obrazovanje ili usavršavanje isplaćenu fizičkim osobama;
(b)izravnu potporu isplaćenu fizičkim osobama kojima je pomoć najpotrebnija, kao što su nezaposlene osobe i izbjeglice.
Članak 186.
Načelo neretroaktivnosti
1.Osim ako je ovim člankom propisano drukčije, bespovratna sredstva ne dodjeljuju se retroaktivno.
2.Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti za djelovanje koje je već započelo pod uvjetom da podnositelj zahtjeva može dokazati da je s djelovanjem potrebno početi prije potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.
U takvim slučajevima troškovi koji su nastali prije datuma podnošenja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava ne smatraju se prihvatljivima osim:
(a)u valjano opravdanim iznimnim slučajevima kako je propisano u temeljnom aktu; ili
(b)u krajnjoj nuždi za mjere iz članka 188. točaka (a) i (b), pri čemu bi rani angažman Unije bio vrlo važan. U tim slučajevima troškovi koje je korisnik imao prije datuma podnošenja zahtjeva prihvatljivi su za financiranje Unije pod sljedećim uvjetima:
i.odgovorni dužnosnik za ovjeravanje primjereno je potkrijepio razloge za takvo odstupanje;
ii.u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava izričito je utvrđeno da datum za prihvatljivost troškova prethodi datumu za podnošenje zahtjeva.
3.Bespovratna sredstva ne mogu se dodijeliti retroaktivno za djelovanja koja su već završena.
4.U slučaju bespovratnih sredstava za poslovanje, sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava potpisuje se u roku od šest mjeseci od početka financijske godine korisnika. Troškovi prihvatljivi za financiranje ne smiju nastati prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva ni prije početka financijske godine korisnika.
POGLAVLJE 3.
Postupak dodjele bespovratnih sredstava i sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava
Članak 187.
Sadržaj i objavljivanje poziva za podnošenje prijedloga
1.U pozivima za podnošenje prijedloga utvrđuju se:
(a)ciljevi koji se žele postići;
(b)kriteriji prihvatljivosti, kriteriji za isključivanje, kriteriji za odabir i kriteriji za dodjelu te odgovarajući popratni dokumenti;
(c)aranžmani za financiranje Unije, posebno u obliku bespovratnih sredstava;
(d)aranžmani i rok za podnošenje prijedloga;
(e)predviđeni datum do kojeg se sve podnositelje zahtjeva mora obavijestiti o ishodu ocjenjivanja njihovih zahtjeva te okvirni datum za potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.
2.Datumi iz stavka 1. točke (e) utvrđuju se na temelju sljedećih razdoblja:
(a)za obavješćivanje svih podnositelja zahtjeva o ishodu ocjenjivanja njihovih zahtjeva najviše šest mjeseci od zadnjeg dana za podnošenje cjelovitih prijedloga;
(b)za potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava s podnositeljima zahtjeva najviše tri mjeseca od dana kada su podnositelji zahtjeva obavješteni da su bili uspješni.
Ta se razdoblja mogu prilagoditi kako bi se uzelo u obzir vrijeme koje je potrebno za postupanje u skladu s posebnim postupcima što može biti propisano temeljnim aktom u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i mogu biti prekoračena u iznimnim, valjano opravdanim slučajevima, posebno kada je riječ o složenim djelovanjima, kada ima mnogo prijedloga ili kašnjenja za koja su odgovorni podnositelji zahtjeva.
Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja u svojem godišnjem izvješću o radu izvješćuje o prosječnom vremenu potrebnom za obavješćivanje podnositelja zahtjeva i potpisivanje sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava. U slučaju prekoračenja razdobljâ iz prvog podstavka, dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja navodi razloge za to i, ako ti razlozi nisu valjano opravdani u skladu s drugim podstavkom, predlaže korektivne mjere.
3.Pozivi za podnošenje prijedloga objavljuju se na internetskim stranicama institucija Unije i, osim toga, s pomoću bilo kakvog drugog prikladnog medija, uključujući Službeni list Europske unije, kako bi se osigurala što bolja obaviještenost potencijalnih korisnika. Mogu se objavljivati pod uvjetom da je donesena odluka o financiranju iz članka 108., uključujući tijekom godine koja prethodi izvršavanju proračuna. Sve izmjene pozivâ za podnošenje prijedloga objavljuju se pod istim uvjetima.
Članak 188.
Iznimke u vezi s pozivima za podnošenje prijedloga
Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti bez poziva za podnošenje prijedloga samo u sljedećim slučajevima:
(a)za potrebe humanitarne pomoći, hitnih operacija potpore, operacija civilne zaštite ili operacija za pomoć pri upravljanju kriznim situacijama;
(b)u drugim iznimnim i valjano dokazanim hitnim slučajevima;
(c)ako se dodjeljuju tijelima koja imaju de jure ili de facto monopol ili tijelima koja su na svoju odgovornost imenovale države članice ako te države članice imaju de jure ili de facto monopol.
(d)ako se dodjeljuju tijelima koja su u temeljnom aktu identificirana, u smislu članka 56., kao korisnici bespovratnih sredstava ili tijelima koja su na svoju odgovornost imenovale države članice ako su te države članice u temeljnom aktu identificirane kao korisnice bespovratnih sredstava;
(e)ako se u slučaju istraživanja i tehnološkog razvoja dodjeljuju tijelima identificiranima u programu rada iz članka 108., kada je ta mogućnost izričito predviđena u temeljnom aktu i pod uvjetom da projekt nije obuhvaćen područjem primjene poziva za podnošenje prijedloga;
(f)za aktivnosti s posebnim značajkama koje zahtijevaju posebnu vrstu tijela zbog njegove tehničke sposobnosti, njegova visokog stupnja specijalizacije ili administrativnih ovlasti, pod uvjetom da aktivnosti o kojima je riječ nisu obuhvaćene područjem primjene poziva za podnošenje prijedloga. Ako je to posebno tijelo država članica, bespovratna sredstva mogu se dodijeliti i bez poziva za podnošenje prijedloga tijelu koje je imenovala država članica, a koje je u njezinoj nadležnosti, za potrebe provedbe djelovanja.
(g)ako se dodjeljuju EIB-u ili Europskom investicijskom fondu za djelovanja u području tehničke pomoći. U takvim se slučajevima ne primjenjuje članak 189. stavak 1. točke (a) do (d).
Slučajeve iz točaka (c) i (f) prvog podstavka treba u odluci o dodjeli valjano potkrijepiti dokazima.
Članak 189.
Sadržaj zahtjeva za bespovratna sredstva
1.Zahtjev za bespovratna sredstva sadržava sljedeće:
(a)informacije o pravnom obliku podnositelja zahtjeva;
(b)izjavu podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 133. stavkom 1. i izjavu o ispunjavanju kriterija prihvatljivosti i kriterija za odabir;
(c)informacije kojima se dokazuje financijska i operativna sposobnost podnositelja zahtjeva da provede predloženo djelovanje ili program rada i, ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje na temelju procjene rizika tako odluči, popratnu dokumentaciju koja potkrepljuje te informacije, npr. račun dobiti i gubitka te bilanca za zadnju financijsku godinu za koju je pripremljen završni račun.
Podnositelji zahtjeva čija se financijska ili operativna sposobnost ne provjerava u skladu s člankom 191. stavkom 5. ne moraju dostavljati te informacije i popratnu dokumentaciju. Osim toga, popratna dokumentacija ne mora se dostavljati ni za bespovratna sredstva male vrijednosti;
(d)ako se zahtjev odnosi na bespovratna sredstva za određeno djelovanje iznosa većeg od 750 000 EUR ili na bespovratna sredstva za poslovanje iznosa većeg od 100 000 EUR, revizorsko izvješće ovlaštenog vanjskog revizora, koje se podnosi ako je dostupno odnosno koje se podnosi uvijek u slučajevima u kojima je zakonska revizija propisana zakonodavstvom EU-a ili nacionalnim zakonodavstvom. Navedenim izvješćem potvrđuju se financijski izvještaji za posljednju financijsku godinu za koju su dostupni podaci. U svim drugim slučajevima podnositelj zahtjeva dostavlja vlastitu izjavu koju potpisuje njegov ovlašteni predstavnik kojom potvrđuje valjanost svojih računa za posljednju financijsku godinu za koju su dostupni podaci.
Prvi podstavak primjenjuje se samo na prvi zahtjev koji je korisnik podnio odgovornom dužnosniku za ovjeravanje u određenoj financijskoj godini.
U slučaju sporazumâ između Komisije i više korisnika, pragovi određeni u prvom podstavku primjenjuju se na svakog korisnika.
U slučaju partnerstava iz članka 126. stavka 4., revizorsko izvješće iz prvog podstavka koje obuhvaća zadnje dvije financijske godine za koje su dostupni podaci mora biti sastavljeno prije potpisivanja sporazuma o okvirnom financijskom partnerstvu.
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, ovisno o procjeni rizika, izuzeti od obveze iz prvog podstavka obrazovne ustanove i ustanove za osposobljavanje i, u slučaju sporazuma s više korisnika, korisnike koji su prihvatili solidarnu odgovornost ili koji ne snose nikakvu financijsku odgovornost.
Prvi podstavak ne primjenjuje se na javna tijela i međunarodne organizacije iz članka 151.;
(e)opis djelovanja ili programa rada i procijenjeni proračun koja, ako je moguće, ima sljedeće karakteristike:
i.prihodi i rashodi su uravnoteženi i
ii.sadržava procjenu prihvatljivih troškova djelovanja ili programa rada.
Iznimno od točke i., u valjano opravdanim slučajevima, procijenjeni proračun može uključivati odredbe za nepredviđene događaje ili moguće promjene deviznih tečajeva.
(f)informacije o izvorima i iznosima financiranja Unije dobivenima ili upotrijebljenima za isto djelovanje ili dio djelovanja ili za njegovo funkcioniranje u istoj financijskoj godini te o svim drugim iznosima financiranja koji su dobiveni ili upotrijebljeni za isto djelovanje.
2.Zahtjev se može podijeliti na dijelove koji se mogu podnositi u različitim fazama u skladu s člankom 193. stavkom 2.
Članak 190.
Kriteriji prihvatljivosti
1.Kriterijima prihvatljivosti određuju se uvjeti za sudjelovanje u pozivu za podnošenje prijedloga.
2.Svi sljedeći podnositelji zahtjeva ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u pozivu za podnošenje prijedloga:
(a)pravne osobe;
(b)fizičke osobe pod uvjetom da to zahtijeva vrsta ili značajke djelovanja ili cilj koji podnositelj zahtjeva želi postići;
(c)subjekti koji nisu pravne osobe u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, ako su njihovi predstavnici ovlašteni za preuzimanje pravnih obveza u njihovo ime te ako mogu jamčiti zaštitu financijskih interesa Unije na razini koja je jednakovrijedna onoj koju nude pravne osobe. Podnositelj zahtjeva mora posebno imati financijsku i operativnu sposobnost koje su jednakovrijedne onima pravne osobe. Predstavnici podnositelja zahtjeva moraju dokazati da su ti uvjeti ispunjeni.
3.U pozivu za podnošenje prijedloga mogu se utvrditi dodatni kriteriji prihvatljivosti koji se utvrđuju vodeći računa o ciljevima određenog djelovanja i koji moraju biti u skladu s načelima transparentnosti i nediskriminacije.
4.Za potrebe članka 174. stavka 4. i ovog članka, Zajednički istraživački centar smatra se pravnom osobom koja ima poslovni nastan u državi članici.
Članak 191.
Kriteriji za odabir
1.Kriteriji za odabir moraju biti takvi da omogućuju ocjenjivanje sposobnosti podnositelja zahtjeva da predloženo djelovanje ili program rada provede u cijelosti.
2.Podnositelj zahtjeva mora imati stabilne i dostatne izvore financiranja za obavljanje svoje djelatnosti tijekom cijelog razdoblja za koje se dodjeljuju bespovratna sredstva i sudjelovati u financiranju („financijska sposobnost”).
3.Podnositelj zahtjeva mora imati stručne kompetencije i kvalifikacije potrebne za provedbu predloženog djelovanja ili programa rada u cijelosti osim ako je u temeljnom aktu predviđeno drukčije.
4.Financijska i operativna sposobnost provjerava se osobito na temelju analize informacija ili popratne dokumentacije iz članka 189.
Ako u pozivu za podnošenje prijedloga nije zatražena popratna dokumentacija i ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje sumnja u financijsku ili operativnu sposobnost podnositelja zahtjeva, on od podnositelja zahtjeva traži da mu dostavi odgovarajuće dokumente.
U slučaju partnerstava provjera se provodi u skladu s člankom 126. stavkom 6.
5.Provjera financijske sposobnosti ne primjenjuje se na:
(a)fizičke osobe koje dobivaju potporu za obrazovanje;
(b)fizičke osobe kojima je pomoć najpotrebnija i koje dobivaju izravnu potporu;
(c)javna tijela;
(d)međunarodne organizacije;
(e)osobe ili subjekte koji podnose zahtjev za subvencioniranje kamatnih stopa i subvencioniranje naknada za jamstva ako je cilj tih subvencija jačanje financijske sposobnosti korisnika ili ostvarivanje prihoda.
6.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, ovisno o procjeni rizika, odustati od obveze provjeravanja operativne sposobnosti javnih tijela ili međunarodnih organizacija.
Članak 192.
Kriteriji za dodjelu
Kriteriji za dodjelu moraju biti takvi da se njima omogućuje sljedeće:
(a)ocjenjivanje kvalitete podnesenih prijedloga s obzirom na utvrđene ciljeve i prioritete;
(b)dodjelu bespovratnih sredstava djelovanjima ili programima rada kojima se postiže najveća moguća učinkovitost financiranja Unije.
Članak 193.
Postupak ocjenjivanja
1.Prijedlozi se ocjenjuju na temelju prethodno objavljenih kriterija za odabir i kriterija za dodjelu kako bi se utvrdilo koji se prijedlozi mogu financirati.
2.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, ako je primjereno, dijeli postupak u nekoliko postupovnih faza. Pravila kojima je proces uređen objavljuju se u pozivu za podnošenje prijedloga.
Podnositelji čiji se prijedlozi odbiju u bilo kojoj fazi obavješćuju se o tome u skladu sa stavkom 7.
Iste dokumente i informacije neće se zahtijevati više od jedanput tijekom istog postupka.
3.Odbor za ocjenjivanje iz članka 145. ili, ako je primjereno, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje mogu od podnositelja zahtjeva zatražiti da dostavi dodatne informacije ili pojašnjenje popratnih dokumenata koji su dostavljeni u skladu s člankom 146. Dužnosnik za ovjeravanje vodi odgovarajuću evidenciju o kontaktima s podnositeljima zahtjeva tijekom postupka.
4.Po završetku rada, članovi odbora za ocjenjivanje potpisuju zapisnik o svim prijedlozima koje su pregledali, u kojem daju ocjenu kvalitete prijedlogâ i navode prijedloge koji mogu dobiti financiranje.
U zapisniku se, prema potrebi, pregledani prijedlozi rangiraju, daju se preporuke o maksimalnom iznosu koji se može dodijeliti i mogućim manjim prilagodbama zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava.
Zapisnik se čuva za moguće buduće potrebe.
5.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može zamoliti podnositelja zahtjeva da svoj prijedlog prilagodi u skladu s preporukama odbora za ocjenjivanje. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje vodi odgovarajuću evidenciju o kontaktima s podnositeljima zahtjeva tijekom postupka.
6.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje na temelju ocjene donosi odluku u kojoj navodi barem sljedeće:
(a)predmet odluke i ukupni iznos;
(b)imena uspješnih podnositelja zahtjeva, nazive djelovanjâ, prihvaćene iznose i razloge za odabir, uključujući aspekte u kojima se njegova odluka nije poklapala s mišljenjem odbora za ocjenjivanje;
(c)imena svih odbijenih podnositelja zahtjeva i razlozi za njihovo odbijanje.
7.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje pisanim putem obavješćuje podnositelje zahtjeva o odluci o njihovu zahtjevu. Ako zatražena bespovratna sredstva nisu dodijeljena, dotična institucija navodi razloge za odbijanje zahtjeva. Odbijeni podnositelji zahtjeva obavješćuju se što je prije moguće o ishodu ocjenjivanja njihova zahtjeva, a u svakom slučaju najkasnije u roku od 15 kalendarskih dana nakon što je poslana obavijest uspješnim podnositeljima zahtjeva.
8.Za bespovratna sredstva u skladu s člankom 188. vrijedi sljedeće:
(a)stavci 2. i 4. ovog članka i članak 145. nisu obavezni,
(b)odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može spojiti sadržaj izvješća o ocjenjivanju i odluku o dodjeli u jedinstveni dokument i potpisati ga.
Članak 194.
Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava
1.Dodjela bespovratnih sredstava uređena je pisanim sporazumom.
2.Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sadržava najmanje sljedeće:
(a)opis djelovanja ili, u slučaju bespovratnih sredstava za poslovanje, programa rada i opis očekivanih rezultata;
(b)maksimalni iznos koji financira Unija izražen u eurima, procijenjeni proračun djelovanja ili programa rada i oblik bespovratnih sredstava;
(c)pravila o izvješćivanju i plaćanjima i pravila o nabavi iz članka 198.;
(d)korisnikovo preuzimanje obveza iz članka 124.;
(e)odredbe o vidljivosti financijske potpore Unije osim u valjano opravdanim slučajevima u kojima javno oglašavanje nije moguće ili primjereno;
(f)mjerodavno pravo koje je pravo Unije, prema potrebi dopunjeno nacionalnim pravom kako je određeno u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Odstupanja su moguća u sporazumima sklopljenima s međunarodnim organizacijama;
(g)nadležni sud ili arbitražni sud za rješavanje sporova.
3.Novčane obveze subjekata ili osoba koje nisu države koje proizlaze iz provedbe sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava izvršive su u skladu s člankom 98. stavkom 2.
4.Izmjene sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ne smiju za svrhu ili posljedicu imati promjene kojima bi se odluka o dodjeli bespovratnih sredstava dovela u pitanje ili koje bi bile protivne jednakom postupanju prema podnositeljima zahtjeva.
POGLAVLJE 4.
PROVEDBA BESPOVRATNIH SREDSTAVA
Članak 195.
Iznos bespovratnih sredstava i proširenje nalaza revizije
1.Iznos bespovratnih sredstava postaje konačan tek kada odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odobri konačna izvješća i, ako je primjenjivo, financijske izvještaje, pri čemu se ne dovode u pitanje naknadne revizije, provjere i istrage predmetne institucije, Europskog ureda za borbu protiv prijevara ili Europskog revizorskog suda. Članak 127. stavak 4. primjenjuje se i nakon što iznos bespovratnih sredstava postane konačan.
2.Ako se kontrolama ili revizijama utvrde sustavne ili ponavljajuće nepravilnosti, prijevara ili kršenje obveza za koje je odgovoran korisnik i koji imaju znatan učinak na više bespovratnih sredstava koja su bila dodijeljena tom korisniku pod sličnim uvjetima, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može suspendirati provedbu sporazuma o bespovratnim sredstvima ili plaćanja na temelju svih bespovratnih sredstava na koje se to odnosi ili, ako je primjereno, otkazati predmetne sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava s dotičnim korisnikom, razmjerno težini saznanja.
Osim toga, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može smanjiti iznose bespovratnih sredstava, odbiti neprihvatljive troškove i, prema potrebi, osigurati povrat iznosa koji su nepropisno isplaćeni u vezi sa svim bespovratnim sredstvima na koja su utjecale sustavne ili ponavljajuće nepravilnosti, prijevara ili kršenje obveza iz prvog podstavka koji mogu biti predmet revizija, provjera i istraga u skladu sa sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava na koje su utjecali.
3.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje utvrđuje iznose koje treba smanjiti ili čiji povrat treba osigurati, kad god je to moguće i izvedivo, na temelju troškova koji su nepropisno prijavljeni kao prihvatljivi za sva predmetna bespovratna sredstva, nakon što revidirani financijski izvještaji koje je dostavio korisnik budu prihvaćeni.
4.Ako nije moguće ili izvedivo točno brojčano odrediti iznos neprihvatljivih troškova za svaku dodjelu predmetnih bespovratnih sredstava, iznosi koje treba smanjiti ili čiji povrat treba osigurati utvrđuju se ekstrapolacijom stope smanjenja ili povrata koja se primjenjuje na bespovratna sredstva u vezi s kojima su utvrđene sustavne ili ponavljajuće nepravilnosti, ili, ako neprihvatljivi troškovi ne mogu poslužiti kao osnova za utvrđivanje iznosa koje treba smanjiti ili čiji povrat treba osigurati, primjenom fiksne stope, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti. Korisniku se omogućuje da predloži valjano potkrijepljenu alternativnu metodu ili stopu prije primjene smanjenja ili povrata.
Članak 196.
Popratni dokumenti za zahtjeve za plaćanje
1.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje određuje koje je popratne dokumente potrebno priložiti zahtjevima za plaćanje.
2.Kod svake dodjele bespovratnih sredstava pretfinanciranje se može podijeliti u više dijelova u skladu s dobrim financijskim upravljanjem. Uz zahtjev za plaćanje sljedećeg dijela pretfinanciranja mora se priložiti korisnikova izjava o korištenju prethodnog pretfinanciranja. Taj se dio isplaćuje u cijelosti ako je iskorišteno barem 70 % ukupnog iznosa prijašnjeg pretfinanciranja. U suprotnom se taj dio smanjuje za iznose koji se još moraju iskoristiti dok se ne dosegne navedeni prag.
3.Ne dovodeći u pitanje obvezu dostavljanja popratnih dokumenata, korisnik izjavljuje da su informacije sadržane u zahtjevima za plaćanje potpune, pouzdane i istinite. Korisnik također potvrđuje da su nastali troškovi prihvatljivi u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava te da su zahtjevi za plaćanje potkrijepljeni odgovarajućim popratnim dokumentima koji se mogu provjeriti.
4.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može zatražiti da se međuplaćanja ili plaćanja preostalih iznosa neovisno o iznosu potkrijepe potvrdom o financijskim izvještajima o djelovanju ili programu rada i s njima povezanim računima. Zahtijevanje takve potvrde temelji se na procjeni rizika pri kojoj se posebno uzima u obzir iznos bespovratnih sredstava, iznos plaćanja, vrsta korisnika i vrsta aktivnosti koje su dobile potporu.
Potvrdu izdaje ovlašteni vanjski revizor ili, u slučaju javnih tijela, nadležni i neovisni javni službenik.
Potvrdom se potvrđuje, u skladu s metodologijom koju je odobrio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje i na temelju dogovorenih postupaka koji su u skladu s međunarodnim normama, da su troškovi koje je korisnik prijavio u financijskim izvještajima na kojima se temelji zahtjev za plaćanje stvarni, točno evidentirani i prihvatljivi u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava. U posebnim i valjano opravdanim slučajevima odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može zatražiti potvrdu u obliku mišljenja ili u drugom obliku u skladu s međunarodnim normama.
5.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, na temelju procjene rizika, za svako plaćanje zatražiti izvješće o operativnoj provjeri koje izrađuje neovisna treća strana i koje odobrava odgovorni dužnosnik za ovjeravanje. U izvješću o provjeri mora biti navedeno da je operativna provjera provedena u skladu s metodologijom koju je odobrio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje i jesu li djelovanje ili program rada stvarno provedeni u skladu s uvjetima iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.
Članak 197.
Financijska potpora trećim stranama
Ako je za provedbu djelovanja ili programa rada potrebno dati financijsku potporu trećim stranama, korisnik tu financijsku potporu može dati pod uvjetom da su uvjeti za davanje te financijske potpore strogo definirani u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljenom između korisnika i Komisije kako bi se izbjeglo da korisnik pribjegne korištenju diskrecijskim pravom.
Diskrecijsko pravo smatra se iscrpljenim ako se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava utvrdi sljedeće:
(a)maksimalni iznos financijske potpore koji se može isplatiti trećoj strani i koji ne premašuje 60 000 EUR i kriteriji za određivanje točnog iznosa. Ta se gornja granica može premašiti ako bi u suprotnom postizanje ciljeva djelovanja bilo nemoguće ili preteško;
(b)različite vrste aktivnosti za koje se može dobiti takva vrsta financijske potpore, u obliku konačnog popisa;
(c)definicija osoba ili kategorija osoba koje mogu dobiti tu financijsku potporu i kriteriji za njezinu dodjelu.
Članak 198.
Ugovori o provedbi
1.Ne dovodeći u pitanje primjenu direktiva 2014/24/EZ i 2014/25/EU, ako provedba djelovanja ili programa rada zahtijeva sklapanje ugovora o nabavi, korisnik može dodijeliti ugovor u skladu sa svojim uobičajenim praksama nabave pod uvjetom da se ugovor dodijeli ponuditelju čija ponuda nudi najbolju vrijednost za novac ili, ako je primjereno, ponuditelju koji nudi najnižu cijenu, istodobno izbjegavajući svaki sukob interesa.
2.Ako provedba djelovanja ili programa rada zahtijeva sklapanje ugovora o nabavi čija je vrijednost veća od 60 000 EUR, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, ako je to valjano opravdano, od korisnika zahtijevati da se, osim pravila iz stavka 1., pridržava i posebnih pravila.
Ta posebna pravila moraju se temeljiti na pravilima iz ove Uredbe i biti razmjerna vrijednosti predmetnih ugovora, relativnoj veličini doprinosa Unije u odnosu na ukupne troškove djelovanja i rizik. Ta se posebna pravila uključuju u sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava.
GLAVA IX.
NAGRADE
Članak 199.
Opća pravila
1.Nagradama se poštuju načela transparentnosti i jednakog postupanja i promiče postizanje ciljeva politikâ Unije.
2.Nagrade se ne smiju dodjeljivati izravno bez natječaja.
Natječaji za nagrade jedinične vrijednosti 1 000 000 EUR ili veće mogu se objaviti samo ako su te nagrade spomenute u odluci o financiranju iz članka 108. i nakon što je informacija o tim nagradama dostavljena Europskom parlamentu.
3.Iznos nagrade nije povezan s troškovima koje je imao pobjednik.
4.Ako provedba djelovanja ili programa rada zahtijeva da korisnik bespovratnih sredstava Unije dodijeli nagrade trećim stranama, taj korisnik može te nagrade dodijeliti pod uvjetom da su kriteriji prihvatljivosti, kriteriji za dodjelu nagrada, iznosi nagrada i aranžmani za plaćanje definirani u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava između korisnika i Komisije, bez ikakvog diskrecijskog prava.
Članak 200.
Pravila natječaja, dodjele nagrada i objave
1.U pravilima natječajâ:
(a)utvrđeni su kriteriji prihvatljivosti;
(b)utvrđeni su aranžmani i rok za registraciju podnositelja zahtjeva, ako je potrebno, i za podnošenje zahtjeva;
(c)utvrđeni su kriteriji za isključivanje;
(d)predviđena je isključiva odgovornost podnositelja zahtjeva u slučaju zahtjeva koji se odnosi na aktivnosti koje se provode u okviru natječaja;
(e)predviđeno je da pobjednici moraju preuzeti obveze iz članka 124. i obveze objave utvrđene u pravilima natječaja;
(f)stoji da je za natječaj mjerodavno pravo Unije koje je, prema potrebi, nadopunjeno nacionalnim pravom, kako je određeno u pravilima natječaja;
(g)određen je nadležni sud ili arbitražni sud za rješavanje sporova;
(h)utvrđeni su kriteriji za dodjelu nagrada koji moraju biti takvi da omogućuju ocjenu kvalitete zahtjevâ s obzirom na zadane ciljeve i očekivane rezultate i da se na temelju njih može objektivno odrediti ispunjavaju li zahtjevi uvjete za dodjeljivanje nagrade;
(i)iznos nagrade ili nagrada;
(j)aranžmani za isplatu iznosa nagrada pobjednicima nakon dodjele.
Za potrebe prvog podstavka točke (a), korisnici bespovratnih sredstava Unije prihvatljivi su osim ako je drukčije navedeno u pravilima natječaja.
Za potrebe prvog podstavka točke (f), odstupanje je moguće u slučaju sudjelovanja međunarodnih organizacija.
Članak 187. stavak 3. primjenjuje se mutatis mutandis na objavljivanje natječajâ.
2.U pravilima natječajâ mogu se odrediti uvjeti za otkazivanje natječaja, posebno ako se ne mogu ostvariti njegovi ciljevi.
3.Nagrade dodjeljuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje nakon što odbor za ocjenjivanje iz članka 145. donese svoju ocjenu.
Članak 193. stavak 6. primjenjuje se mutatis mutandis na odluku o dodjeli nagrade.
4.Podnositelji zahtjeva obavješćuju se što je prije moguće o ishodu ocjenjivanja njihova zahtjeva, a u svakom slučaju najkasnije u roku od 15 kalendarskih dana nakon što je dužnosnik za ovjeravanje donio odluku o dodjeli nagrade.
Odluka o dodjeli nagrade priopćuje se podnositelju zahtjeva koji je proglašen pobjednikom i pravno je obvezujuća.
5.Sve nagrade dodijeljene tijekom određene financijske godine objavljuju se u skladu s člankom 36. stavcima 1. do 4.
Nakon objave Komisija Europskom parlamentu i Vijeću na njihov zahtjev šalje izvješće koje sadržava sljedeće informacije:
(a)broj podnositelja zahtjeva tijekom protekle godine;
(b)broj podnositelja zahtjeva i postotak uspješnih zahtjeva po natječaju;
(c)popis stručnjaka koji su sudjelovali u odborima za ocjenjivanje tijekom protekle godine s upućivanjem na postupak za njihov odabir.
GLAVA X.
FINANCIJSKI INSTRUMENTI, PRORAČUNSKA JAMSTVA I FINANCIJSKA POMOĆ
POGLAVLJE 1.
Zajedničke odredbe
Članak 201.
Područje primjene i provedba
1.Unija može temeljnim aktom uspostaviti financijske instrumente ili osigurati proračunska jamstva ili financijsku pomoć uz potporu iz općeg proračuna.
2.Države članice mogu doprinositi financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima ili financijskoj pomoći Unije. Ako je to dopušteno temeljnim aktom, mogu doprinositi i treće strane.
3.Ako se financijski instrumenti provode u okviru podijeljenog izvršenja s državama članicama, primjenjuju se pravila pojedinih sektora, ne dovodeći u pitanje članak 208. stavak 2. podstavak 2.
4.Ako se financijski instrumenti ili proračunska jamstva provode u okviru neizravnog izvršenja, Komisija sklapa sporazume sa subjektima u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) podtočkama ii., iii., v. i vi. Ti subjekti mogu na svoju odgovornost sklapati sporazume s financijskim posrednicima odabranima u skladu s postupcima koji su jednakovrijedni postupcima Komisije. Zahtjevi u skladu s člankom 150. stavkom 2. prenose se u te sporazume.
Ako u skladu sa stavkom 2. financijskim instrumentima ili proračunskim jamstvima doprinose treće zemlje, temeljnim aktom može se omogućiti imenovanje prihvatljivih provedbenih subjekata ili drugih stranaka iz predmetnih zemalja.
Članak 202.
Načela i uvjeti koji se primjenjuju na financijske instrumente i proračunska jamstva
1.Financijskim instrumentima ili proračunskim jamstvima:
(a)rješavaju se nedostatci na tržištu ili investicijske okolnosti koje nisu optimalne i proporcionalno se osigurava potpora samo krajnjim primateljima koji se u trenutku financijske potpore Unije smatraju potencijalno ekonomski održivima;
(b)postiže se dodatnost time što se izbjegava nadomještanje potencijalne potpore iz drugih javnih ili tržišnih izvora;
(c)osigurava se nenarušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu i usklađenost s propisima o državnim potporama;
(d)postiže se učinak poluge ili multiplikacijski učinak mobilizacijom globalnog ulaganja koje premašuje veličinu doprinosa Unije ili jamstva. Ciljani raspon vrijednosti za učinak poluge i multiplikacijski učinak temelji se na ex ante evaluaciji odgovarajućeg financijskog instrumenta ili proračunskog jamstva;
(e)osigurava se postojanje zajedničkog interesa provedbenih subjekata ili drugih stranaka uključenih u izvršenje u pogledu ostvarivanja ciljeva politika definiranih u relevantnom temeljnom aktu, odredbama kao što su zajedničko ulaganje, zahtjevi za podjelu rizika ili financijski poticaji, istodobno sprečavajući sukob interesa s ostalim aktivnostima subjekata ili partnera;
(f)osigurava se da je naknada Unije u skladu s podjelom rizika među financijskim sudionicima i ciljevima politika financijskog instrumenta ili proračunskog jamstva;
(g)osigurava se da svaka naknada provedbenim subjektima ili drugim strankama koji sudjeluju u provedbi ovisi o uspješnosti. Provizije koje ovise o uspješnosti obuhvaćaju administrativne provizije za naknadu subjektu ili partneru za obavljeni rad pri provedbi financijskog instrumenta ili proračunskog jamstva i, po potrebi, inicijative povezane s politikom, kojima se promiče ostvarivanje ciljeva politike ili financijska uspješnost financijskog instrumenta ili proračunskog jamstva. Iznimni troškovi mogu se vratiti;
(h)temelji su u ex-ante evaluacijama, izvedenima pojedinačno ili kao dio programa, u skladu s člankom 32. Ex-ante evaluacija sadržava objašnjenja o izboru vrste financijske operacije uzimajući u obzir ciljeve politike kojima se teži i s njima povezane financijske rizike i uštede za proračun Unije.
2.Osim ako je drukčije navedeno u temeljnom aktu, unutarnji namjenski prihodi u skladu s člankom 20. stavkom 3. točkom (i) u skladu su sa sljedećim načelima:
(a)upotrebljavaju se za isti financijski instrument ili proračunsko jamstvo u cijelom razdoblju provedbe operacije, ne dovodeći u pitanje članak 208. stavak 5.;
(b)svaki nepodmireni iznos koji proizlazi iz proračuna Unije vraća se u proračun na kraju razdoblja provedbe financijskog instrumenta ili proračunskog jamstva;
(c)ne dovodeći u pitanje točku (b) nepodmireni iznos namjenskih prihoda odobren na osnovi temeljnog akta, a koji će se staviti izvan snage ili ukinuti, može se se uzeti u obzir pri utvrđivanju visine sredstava za drugi financijski instrument u njegovu temeljnom aktu;
(d)uzimaju se u obzir pri utvrđivanju dodjele odobrenih sredstava za financijski instrument ili proračunsko jamstvo u godišnjem proračunu.
Namjenski prihodi za financijski instrument ili proračunsko jamstvo mogu se temeljnim aktom prenijeti na drugi financijski instrument ili proračunsko jamstvo.
3.Dužnosnik za ovjeravanje odgovoran za financijski instrument, proračunsko jamstvo ili financijsku pomoć priprema financijski izvještaj koji obuhvaća razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca, u skladu s člankom 232. te u skladu s računovodstvenim pravilima iz glave XIII. i Međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor (MRSJS).
Za financijske instrumente i proračunska jamstva koji se provode u okviru neizravnog izvršenja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava da subjekti u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) podtočkama ii., iii., v. i vi. do 15. veljače sljedeće godine dostave nerevidirane, a do 15. svibnja sljedeće godine revidirane financijske izvještaje za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca koji su izrađeni u skladu s računovodstvenim pravilima iz članka 79. i Međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor (MRSJS) te sve informacije potrebne za sastavljanje financijskih izvještaja u skladu s člankom 80. stavkom 2.
Članak 203.
Financijska odgovornost Unije
1.Financijska odgovornost Unije nikad ne smije premašiti:
(a)za financijske instrumente: iznos odgovarajuće proračunske obveze preuzete za instrument;
(b)za proračunska jamstva: iznos proračunskog jamstva odobrenog temeljnim aktom;
(c)za financijsku pomoć: najveći iznos zajma i pripadajućih kamata koji je Komisija ovlaštena sklopiti u svrhu financiranja zajma odobrenog temeljnim aktom.
2.Proračunska jamstva i financijska pomoć mogu proizvesti nepredviđenu obvezu za Uniju koja premašuje financijsku imovinu namijenjenu za pokrivanje financijske odgovornosti Unije.
3.Godišnja ocjena održivosti potencijalnih obveza, koje su posljedica proračunskih jamstava ili financijske pomoći koji terete proračun Unije, iz članka 39. stavka 5. točke (j) provodi se u okviru ograničenja utvrđenih Uredbom o višegodišnjem financijskom okviru iz članka 312. stavka 2. UFEU-a i gornje granice godišnjih odobrenih sredstava za plaćanje utvrđenih u članku 3. stavku 1. Odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije.
Članak 204.
Izdvajanje rezervacija za financijske obveze
1.Za proračunska jamstva i financijsku pomoć trećim zemljama temeljnim se aktom utvrđuje stopa rezervacija kao postotak iznosa odobrene financijske obveze.
Temeljnim se aktom propisuje revizija stope rezervacija najmanje svake tri godine.
2.Utvrđivanje stope rezervacija temelji se na kvalitativnoj i kvantitativnoj ocjeni Komisije u pogledu financijskih rizika koji proizlaze iz proračunskog jamstva ili financijske pomoći trećoj zemlji u skladu s načelom opreznosti, pri čemu se imovina i dobit ne smiju precijeniti, a obveze i gubitci podcijeniti.
3.Za financijske instrumente potrebno je, prema potrebi, oblikovati rezervacije kao odgovor na buduća plaćanja povezana s proračunskom obvezom za taj financijski instrument.
4.Za izdvajanje rezervacija upotrebljavaju se sljedeća sredstva:
(a)doprinosi iz općeg proračuna Unije;
(b)povrati od uloženih sredstava;
(c)iznosi koje su vratili dužnici koji nisu ispunili obveze u skladu s postupkom povrata utvrđenim u sporazumu o jamstvu ili zajmu;
(d)prihodi i sva druga plaćanja koje Unija primi u skladu sa sporazumom o jamstvu ili zajmu;
(e)prema potrebi gotovinski doprinosi država članica i trećih strana u skladu s člankom 201. stavkom 2.
5.Rezervacije se upotrebljavaju za plaćanje:
(a)aktiviranja proračunskog jamstva;
(b)obveza plaćanja povezanih s proračunskom obvezom za financijski instrument;
(c)financijskih obveza koje proizlaze iz posuđivanja sredstava u skladu s člankom 213. stavkom 1.;
(d)po potrebi ostalih troškova povezanih s provedbom financijskih instrumenata, proračunskih jamstava i financijske pomoći trećim zemljama.
6.Ukupni doprinosi iz stavka 3. točke (a) ne smiju premašiti iznos iz članka 211. stavka 1. točke (a).
7.Ako rezervacije za proračunsko jamstvo premaše iznos za izdvajanje rezervacija iz stavka 1., za obnovu proračunskog jamstva do prvotnog iznosa upotrebljavaju se sredstva iz stavka 3. točaka (b), (c) i (d) povezana s tim jamstvom, u okviru ograničenja razdoblja prihvatljivosti predviđenog temeljnim aktom i ne dovodeći u pitanje članak 206. stavak 3.
8.Komisija odmah obavješćuje Europski parlament i Vijeće te može predložiti odgovarajuće mjere nadopune ili povećanje stope rezervacija ako:
(a)je kao posljedica aktiviranja proračunskog jamstva razina rezervacija za to proračunsko jamstvo niža od 30 % stope rezervacija iz stavka 1. ili bi mogla biti niža od te stope u roku od godine dana u skladu s procjenom rizika koju provede Komisija;
(b)zemlja koja prima financijsku pomoć Unije ne plati po dospijeću.
Članak 205.
Zajednički fond za rezervacije
1.Rezervacije za pokrivanje financijskih obveza koje proizlaze iz financijskih instrumenata, proračunskih jamstava ili financijske pomoći drže se u zajedničkom fondu za rezervacije kojim izravno upravlja Komisija.
2.Opći dobitci ili gubitci od ulaganja sredstava razmjerno se raspodjeljuju među odnosnim financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima ili financijskom pomoći.
Komisija drži minimalan iznos sredstava fonda u novcu ili novčanim ekvivalentima u skladu s pravilima opreznog poslovanja i predviđanjima za plaćanja koja su joj dostavili dužnosnici za ovjeravanje financijskih instrumenata, proračunskih jamstava ili financijske pomoći.
Komisija može sklapati repo ugovore s imovinom zajedničkog fonda za rezervacije kao kolateralom kako bi izvršila plaćanja iz fonda kad se razumno očekuje da je taj postupak povoljniji za proračun Unije od otuđenja imovine u vremenskom okviru zahtjeva za plaćanje. Trajanje ili razdoblje obnavljanja repo ugovora povezanih s plaćanjem ograničuje se na minimalno potrebno kako bi gubitak za proračun bio što manji.
3.U skladu s člankom 76. prvim stavkom točkom (d) i člankom 83. stavcima 1. i 2. računovodstveni službenik utvrđuje postupke koji će se primijeniti na operacije prihoda i rashoda te imovinu i obveze povezane sa zajedničkim fondom za rezervacije.
Članak 206.
Učinkovita stopa rezervacija
1.Izdvajanje rezervacija za proračunska jamstva i financijsku pomoć trećim zemljama u zajedničkom fondu za rezervacije temelji se na učinkovitoj stopi rezervacija. Tom stopom osigurava se razina zaštite od financijskih obveza Unije koja odgovara razini koju bi osigurale odgovarajuće stope rezervacija ako bi se sredstva držala odvojeno te se njima odvojeno upravljalo.
Za potrebe stavaka 2. i 3. odgovarajuće stope rezervacija razmjerno se prilagođavaju u skladu s učinkovitom stopom rezervacija.
2.Učinkovitu stopu rezervacija izračunava Komisija jednom godišnje, uzimajući u obzir, po potrebi, početnu fazu oblikovanja rezervacije u skladu s člankom 204. stavkom 1. To je osnova za izračun doprinosa iz općeg proračuna Unije u skladu s člankom 204. stavkom 4. točkom (a).
3.Nakon izračuna godišnje učinkovite stope rezervacija u skladu s člankom 39. stavkom 5. točkom (h) u okviru godišnjeg proračunskog postupka izvršavaju se sljedeći prijenosi:
(a)svaki višak rezervacija namijenjen proračunskom jamstvu ili financijskoj pomoći za treću zemlju prenosi se na drugo proračunsko jamstvo ili financijsku pomoć za treće zemlje s nedostatnim rezervacijama;
(b)svaki višak općeg salda fonda prenosi se u opći proračun Unije;
(c)svaka nadopuna fonda izvršava se u godišnjim tranšama u razdoblju od najviše tri godine, ne dovodeći u pitanje članak 204. stavak 7.
4.Komisija nakon savjetovanja s računovodstvenim službenikom utvrđuje smjernice koje se primjenjuju na određivanje učinkovite stope rezervacija i na upravljanje imovinom u skladu s odgovarajućim pravilima opreznog poslovanja i isključujući operacije izvedenicama za spekulativne svrhe.
Svake tri godine provodi se neovisna evaluacija prikladnosti smjernica.
Članak 207.
Godišnje izvješćivanje
U skladu s člankom 242. Komisija jednom godišnje izvješćuje o financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći, potencijalnim obvezama i zajedničkom fondu za rezervacije.
POGLAVLJE 2.
Posebne odredbe
Odjeljak 1.
Financijski instrumenti
Članak 208.
Pravila i provedba
1.Neovisno o članku 201. stavku 1., financijski instrumenti mogu se u valjano opravdanim slučajevima uspostaviti i ako nisu odobreni temeljnim aktom, pod uvjetom da su ti instrumenti uključeni u proračun u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom (e).
2.Ako se financijski instrumenti u okviru jednog sporazuma kombiniraju s dopunskom potporom iz proračuna Unije, uključujući bespovratna sredstva, ova glava primjenjuje se na cijelu mjeru. Izvješćivanje se provodi u skladu s člankom 242.
Ako je financijski instrument uspostavljen za potrebe provedbe članka 39. Uredbe (EU) br. 1303/2013 s doprinosom iz proračunskog jamstva Unije, ova glava primjenjuje se s iznimkom članka 201. stavka 1. Provodi se u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c).
3.Komisija osigurava usklađeno upravljanje financijskim instrumentima osobito u području računovodstva, izvješćivanja, praćenja i upravljanja financijskim rizikom.
4.Ako Unija ima manjinski udio u financijskom instrumentu, Komisija osigurava usklađenost s ovom glavom u skladu s načelom proporcionalnosti, na temelju važnosti i vrijednosti sudjelovanja Unije u instrumentu. Neovisno o prethodno navedenom, Komisija osigurava usklađenost s člankom 124.
5.Ako Europski parlament ili Vijeće smatraju da financijski instrument nije učinkovito ostvario svoje ciljeve, mogu zahtijevati da Komisija dostavi prijedlog revidiranog temeljnog akta u cilju ukidanja instrumenta. U slučaju ukidanja financijskog instrumenta svaki novi iznos vraćen tom instrumentu u skladu s člankom 202. stavkom 2. smatra se općim prihodom i vraća u proračun.
6.Svrha financijskih instrumenata ili grupe financijskih instrumenata na razini mehanizma i, gdje je to primjereno, njihov poseban pravni oblik i mjesto registracije objavljuju se na internetskim stranicama Komisije.
7.Subjekti koji provode financijske instrumente mogu otvoriti fiducijarne račune u smislu članka 82. stavka 3. u ime Unije. Ti subjekti šalju izvode odgovarajućih računa odgovornoj službi Komisije. Plaćanja na fiducijarne račune izvršava Komisija na temelju zahtjeva za plaćanje koji su propisno potkrijepljeni predviđanjima isplate, uzimajući u obzir salda raspoloživa na fiducijarnim računima te potrebu da se izbjegnu prekomjerna salda na takvim računima.
Članak 209.
Financijski instrumenti koje provodi Komisija u okviru izravnog izvršavanja
1.Financijski instrumenti mogu se provoditi u okviru izravnog izvršavanja u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (a) s pomoću bilo kojeg od sljedećeg:
(a)specijaliziranog investicijskog društva u kojem sudjeluje Komisija zajedno s drugim javnim ili privatnim ulagačima radi jačanja učinka poluge doprinosa Unije;
(b)zajmova, jamstava, vlasničkih udjela i drugih instrumenata za podjelu rizika, osim ulaganja u specijalizirana investicijska društva, koji se krajnjim primateljima pružaju izravno ili preko financijskih posrednika.
2.Specijalizirana investicijska društva u skladu s točkom (a) osnivaju se u skladu sa zakonima države članice. U području vanjskog djelovanja moguće ih je osnovati i u skladu sa zakonima zemlje koja nije država članica. Direktori tih društava obvezni su u skladu sa zakonom ili ugovorom postupati pažnjom profesionalnog direktora i u dobroj vjeri.
3.Direktori specijaliziranih investicijskih društava iz stavka 2. i financijski posrednici ili krajnji primatelji financijskih instrumenata biraju se vodeći računa o prirodi financijskog instrumenta koji se treba provesti, iskustvu i poslovnoj i financijskoj sposobnosti predmetnih subjekata te ekonomskoj održivosti projekata krajnjih primatelja. Izbor treba biti transparentan, objektivno opravdan i ne smije dovoditi do sukoba interesa.
Članak 210.
Postupanje s doprinosima u okviru podijeljenog izvršenja
1.Odvojena evidencija vodi se za doprinose financijskim instrumentima koji su uspostavljeni na temelju ovog odjeljka iz fondova u okviru podijeljenog izvršenja.
2.Doprinosi iz fondova koji se provode u okviru podijeljenog izvršenja uplaćuju se na posebne račune i upotrebljavaju u skladu s ciljevima odgovarajućih fondova za djelovanja i krajnje primatelje u skladu s programom ili programima iz kojih doprinosi potječu.
3.U pogledu doprinosa iz fondova koji se provode u okviru podijeljenog izvršenja za financijske instrumente koji su uspostavljeni na temelju ovog odjeljka, primjenjuju se pravila pojedinih sektora. Neovisno o prethodno navedenom upravljačka tijela mogu se prije davanja doprinosa postojećem financijskom instrumentu pozvati na postojeću ex-ante evaluaciju provedenu u skladu s člankom 202. stavkom 1. točkom (h).
Odjeljak 2.
Proračunska jamstva
Članak 211.
Pravila za proračunska jamstva
1.Temeljnim aktom utvrđuje se sljedeće:
(a)iznos proračunskog jamstva koji se ni u kojem trenutku ne smije premašiti, ne dovodeći u pitanje članak 201. stavak 2.;
(b)vrste operacija koje pokriva proračunsko jamstvo.
2.Doprinosi država članica proračunskim jamstvima u skladu s člankom 201. stavkom 2. mogu se dati u obliku jamstava ili gotovine.
Iznos koji premašuje iznos iz stavka 1. točke (a) odobrava se u ime Unije. Plaćanja za aktiviranje jamstva po potrebi izvršavaju države članice ili treće strane, koje doprinose, po načelu pari passu. Komisija sa subjektima koji doprinose potpisuje sporazum koji posebno sadržava odredbe o uvjetima plaćanja.
Članak 212.
Provedba proračunskih jamstava
1.Proračunska su jamstva neopoziva, bezuvjetna i daju se na zahtjev za vrste pokrivenih operacija.
2.Proračunska jamstva provode se u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) ili u iznimnim slučajevima u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (a).
3.Proračunsko jamstvo može pokriti samo operacije financiranja i ulaganja koje su u skladu s uvjetima iz članka 202. stavka 1. točaka (a) do (d).
4.Druge stranke vlastitim sredstvima doprinose operacijama koje pokriva proračunsko jamstvo.
5.Komisija sklapa sporazum o jamstvu s partnerom. Davanje proračunskog jamstva podložno je stupanju na snagu sporazuma o jamstvu.
6.Druge stranke službama Komisije jednom godišnje dostavljaju:
(a)procjenu rizika i informacije o klasifikaciji operacija koje pokriva proračunsko jamstvo te očekivana neispunjenja obveza;
(b)informacije o nepodmirenim financijskim obvezama koje za Uniju proizlaze iz proračunskog jamstva, raščlanjene po pojedinim operacijama, izmjereno u skladu s računovodstvenim pravilima Unije iz članka 79. ili u skladu s međunarodno prihvaćenim standardima za javni sektor;
(c)informacije o ukupnim dobitcima ili gubitcima koji proizlaze iz operacija koje pokriva proračunsko jamstvo.
Odjeljak 3.
Financijska pomoć
Članak 213.
Pravila i provedba
1.Financijska pomoć Unije državama članicama ili trećim zemljama u obliku je zajma ili kreditne linije ili bilo kojeg drugog instrumenta koji se smatra primjerenim za osiguranje učinkovitosti potpore. U tu svrhu Komisija je ovlaštena, relevantnim temeljnim aktom, u ime Unije posuditi potrebna sredstva na tržištima kapitala ili od financijskih institucija.
2.Uzimanje i davanje zajmova ne smije uključivati Uniju u promjene dospijeća niti ju izlagati bilo kakvom kamatnom riziku ili bilo kakvom drugom komercijalnom riziku.
3.Financijska pomoć izvršava se u eurima, osim u valjano opravdanim slučajevima.
4.Financijsku pomoć izravno provodi Komisija.
5.Komisija sa zemljom korisnicom sklapa sporazum koji sadržava odredbe kojima se:
(a)osigurava da zemlja korisnica redovito provjerava jesu li osigurana financijska sredstva ispravno iskorištena, da poduzima odgovarajuće mjere radi sprečavanja nepravilnosti i prijevara te da, prema potrebi, pokreće pravne postupke u cilju povrata svih sredstava isplaćenih na temelju financijske pomoći Unije koja se nisu pravilno iskoristila;
(b)osigurava zaštita financijskih interesa Unije;
(c)izričito ovlašćuju Komisija, OLAF i Revizorski sud da primijene svoja prava kako je predviđeno člankom 124.;
(d)osigurava da Unija ima pravo na prijevremenu otplatu zajma ako se utvrdi, u vezi s upravljanjem financijskom pomoći Unije, da je zemlja korisnica sudjelovala u bilo kakvoj prijevari ili korupciji ili bilo kakvoj drugoj nezakonitoj aktivnosti koja šteti financijskim interesima Unije.
(e)osigurava da sve troškove koje Unija ima u vezi s financijskom pomoći snosi zemlja korisnica.
6.Ako je to moguće, Komisija daje zajmove u obrocima, podložno ispunjenju uvjeta koji se odnose na financijsku pomoć. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, Komisija privremeno suspendira ili ukida isplatu financijske pomoći.
7.Prikupljena sredstva koja još nisu isplaćena ne mogu se upotrijebiti ni za jedan drugi cilj, već samo za pružanje financijske pomoći odnosnoj zemlji korisnici. U skladu s člankom 83. stavcima 1. i 2. računovodstveni službenik utvrđuje postupke za čuvanje sredstava.
GLAVA XI.
DOPRINOSI EUROPSKIM POLITIČKIM STRANKAMA
Članak 214.
Opće odredbe
1.Za potrebe ove Uredbe europske političke stranke znači subjekti koji su tako registrirani u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća.
2.Izravni financijski doprinosi iz proračuna mogu se dodijeliti europskim političkim strankama uzimajući u obzir njihov doprinos stvaranju europske političke svijesti i izražavanju političke volje građana Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014.
Članak 215.
Načela
1.Doprinosi se koriste samo kako bi se nadoknadio postotak operativnih troškova europskih političkih stranaka, utvrđen u članku 17. stavku 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014, koji su izravno povezani s ciljevima tih stranaka utvrđenima u članku 17. stavku 5. i članku 21. te Uredbe.
2.Doprinosi se mogu koristiti kako bi se nadoknadili rashodi povezani s ugovorima koje su sklopile europske političke stranke, pod uvjetom da nije bilo sukoba interesa kad su dodijeljeni.
3.Doprinosi se ne smiju koristiti kako bi se izravno ili neizravno ostvarila bilo kakva osobna korist, u novcu ili naravi, bilo kojeg pojedinog člana ili člana osoblja neke europske političke stranke. Doprinosi se ne smiju koristiti kako bi se izravno ili neizravno financirale aktivnosti trećih strana, a osobito nacionalnih političkih stranaka ili političkih zaklada na europskoj ili nacionalnoj razini, bez obzira na to jesu li u obliku bespovratnih sredstava, donacija, zajmova ili bilo kakvih drugih sličnih sporazuma. Doprinosi se ne smiju koristiti ni u jednu od svrha koje su isključene člankom 22. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014.
4.Doprinosi podliježu načelima transparentnosti i jednakog postupanja u skladu s kriterijima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 1141/2014.
5.Doprinose dodjeljuje Europski parlament na godišnjoj osnovi i oni se objavljuju u skladu s člankom 36. stavkom 2 ove Uredbe te u skladu s člankom 32. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014.
6.Europske političke stranke koje primaju doprinos ne smiju izravno ili neizravno primati drugo financiranje iz proračuna. Osobito se zabranjuju donacije iz proračunâ klubova zastupnika u Europskom parlamentu. Isti se rashodi ni u kakvim okolnostima ne smiju dva puta financirati iz proračuna.
7.Ako europska politička zaklada u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 ostvari višak prihoda iznad rashoda na kraju financijske godine u kojoj je primila bespovratna sredstva za poslovanje, dio tog viška od najviše 25 % ukupnog prihoda za tu godinu može se prenijeti u sljedeću godinu pod uvjetom da se iskoristi do kraja prvog tromjesečja te sljedeće godine.
Članak 216.
Proračunski aspekti
Doprinosi se plaćaju iz dijela proračuna namijenjenog Europskom parlamentu. Odobrena sredstva izdvojena za neovisna vanjska revizorska tijela ili stručnjake iz članka 23. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 izravno terete proračun Europskog parlamenta.
Članak 217.
Poziv za dodjelu doprinosa
1.Doprinosi se dodjeljuju pozivom za dodjelu doprinosa koji se objavljuje svake godine, barem na internetskim stranicama Europskog parlamenta.
2.Pojedinoj europskoj političkoj stranci smije se dodijeliti samo jedan doprinos godišnje.
3.Europska politička stranka smije primiti doprinos samo ako se prijavi za financiranje u skladu s uvjetima utvrđenima u pozivu za dodjelu doprinosa.
4.U pozivu za dodjelu doprinosa određuju se uvjeti pod kojima podnositelj prijave može primiti doprinos u skladu s pravilima iz Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 te kriteriji za isključivanje.
5.U pozivu za dodjelu doprinosa određuje se najmanje priroda rashoda koji mogu biti nadoknađeni doprinosom.
6.U pozivu za dodjelu doprinosa zahtijeva se procijenjeni proračun.
Članak 218.
Postupak dodjele
1.Zahtjevi za doprinose propisno se podnose unutar roka pisanim putem, uključujući, prema potrebi, u sigurnom elektroničkom formatu.
2.Doprinosi se ne dodjeljuju podnositeljima zahtjeva koji se tijekom postupka dodjele nalaze u jednoj od situacija iz članka 132. stavka 1. i članka 137. ni onima koji su registrirani kao isključeni u bazi podataka o ranom otkrivanju i isključenju iz članka 138.
3.Od podnositelja zahtjeva zahtijeva se da potvrde da se ne nalaze u jednoj od situacija iz stavka 2.
4.Odgovornom dužnosniku za ovjeravanje može pomagati odbor za ocjenjivanje zahtjeva za doprinose. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje određuje pravila o sastavu, imenovanju i radu takvog odbora te pravila za sprečavanje svakog sukoba interesa.
5.Zahtjevi koji su u skladu s kriterijima prihvatljivosti i kriterijima za isključenje odabiru se na temelju kriterija za dodjeljivanje iz članka 19. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014.
6.U odluci odgovornog dužnosnika za ovjeravanje navodi se najmanje sljedeće:
(a)predmet i ukupni iznos doprinosa;
(b)ime odabranih podnositelja zahtjeva i prihvaćeni iznosi za svakog od njih;
(c)imena svih odbijenih podnositelja zahtjeva i razlozi za njihovo odbijanje.
7.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje pisanim putem obavješćuje podnositelje zahtjeva o odluci o njihovim zahtjevima. Ako je zahtjev za financiranje odbijen ili traženi iznosi nisu djelomično ili u cijelosti dodijeljeni, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje mora navesti razloge za odbijanje zahtjeva ili nedodjeljivanje traženih iznosa, osobito se pozivajući na kriterije prihvatljivosti i kriterije za dodjeljivanje iz stavka 1. i iz članka 217. stavka 4. Ako je zahtjev odbijen, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje obavještava podnositelja zahtjeva o raspoloživim upravnim i/ili sudskim pravnim sredstvima kako je predviđeno člankom 129. stavkom 2. ove Uredbe.
8.Doprinosi su predmet pisanog sporazuma.
Članak 219.
Oblik doprinosa
1.Doprinosi mogu biti u bilo kojem od sljedećih oblika:
(a)nadoknada određenog postotka stvarno nastalih nadoknadivih rashoda;
(b)nadoknada na temelju jediničnih troškova;
(c)jednokratni iznosi;
(d)financiranje uz primjenu fiksne stope;
(e)financiranje koje nije povezano s troškovima relevantnih operacija i temelji se na jednom od sljedećeg:
i. ex ante ispunjavanju određenih uvjeta;
ii. postizanju rezultata koji se mjere s obzirom na prethodno utvrđene ključne etape ili s pomoću indikatora uspješnosti.
(f) kombinacija oblika iz točaka (a) do (e).
2.Mogu se nadoknaditi samo rashodi koji ispunjavaju kriterije utvrđene u pozivima za dodjelu doprinosa i koji nisu nastali prije datuma podnošenja zahtjeva.
3.Sporazum iz članka 218. stavka 8. sadržava odredbe kojima se omogućuje provjera jesu li uvjeti za dodjelu jednokratnih iznosa, financiranja uz primjenu fiksne stope, jediničnih troškova ili financiranja koje nije povezano s troškovima ispunjeni.
4.Doprinosi se u cijelosti plaćaju putem jednog plaćanja pretfinanciranja, osim ako u valjano opravdanim slučajevima odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odluči drukčije.
Članak 220.
Jamstva
Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, ako to smatra prikladnim i razmjernim, za svaki slučaj posebno i na temelju analize rizika, zahtijevati da europska politička stranka unaprijed dostavi jamstvo kako bi se ograničili financijski rizici povezani s plaćanjem pretfinanciranja samo ako s obzirom na analizu rizika europskoj političkoj stranci prijeti neposredna opasnost da se nađe u jednoj od situacija opisanih u članku 132. stavku 1. točkama (a) i (d) ove Uredbe ili ako su o odluci Tijela za europske političke stranke i zaklade, uspostavljenog na temelju članka 6. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 („Tijelo”), obaviješteni Europski parlament i Vijeće u skladu s člankom 10. stavkom 4. te Uredbe.
Članak 148. primjenjuje se mutatis mutandis na jamstva koja se mogu zahtijevati u slučajevima predviđenima u prvom stavku ovog članka za plaćanja pretfinanciranja europskim političkim strankama.
Članak 221.
Korištenje doprinosa
1.Doprinosi se troše u skladu s člankom 215.
2.Svi dijelovi doprinosa koji nisu iskorišteni u financijskoj godini za koju ih se dodjeljuje (godina n) troše se za pokrivanje svih nadoknadivih rashoda nastalih do 31. prosinca godine n+1. U pogledu preostalog dijela doprinosa koji nije iskorišten u tom roku osigurava se povrat u skladu s glavom IV. poglavljem 6.
3.Europske političke stranke poštuju najveću stopu sufinanciranja utvrđenu u članku 17. stavku 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014. Preostali iznosi doprinosa iz prethodne godine ne smiju se koristiti za financiranje dijela koji europske političke stranke moraju osigurati iz vlastitih sredstava. Doprinosi trećih strana za zajednička događanja ne smatraju se dijelom vlastitih sredstava europske političke stranke.
4.Europske političke stranke koriste se dijelom doprinosa koji nije iskorišten tijekom financijske godine za koju je dodijeljen, a tek potom doprinosima dodijeljenima nakon te godine.
5.Sve kamate ostvarene plaćanjem pretfinanciranja smatraju se dijelom doprinosa.
Članak 222.
Izvješće o korištenju doprinosa
1.U skladu s člankom 23. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 europska politička stranka dostavlja godišnje izvješće o korištenju doprinosa i svoje godišnje financijske izvještaje na odobrenje odgovornom dužnosniku za ovjeravanje.
2.Na temelju godišnjeg izvješća i godišnjih financijskih izvještaja iz stavka 1. ovog članka odgovorni dužnosnik za ovjeravanje sastavlja godišnje izvješće o radu iz članka 73. stavka 9. ove Uredbe. Pri sastavljanju tog izvješća može se koristiti drugim popratnim dokumentima.
Članak 223.
Iznos doprinosa
1.Iznos doprinosa nije konačan sve dok odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ne odobri godišnje izvješće i godišnje financijske izvještaje iz članka 222. stavka 1. Odobrenjem godišnjeg izvješća i godišnjih financijskih izvještaja ne dovode se u pitanje daljnje provjere koje provodi Tijelo.
2.Svi neiskorišteni iznosi pretfinanciranja nisu konačni sve dok ih europska politička stranka ne upotrijebi za plaćanje nadoknadivih rashoda koji ispunjavaju kriterije utvrđene u pozivu za dodjelu doprinosa.
3.Ako europska politička stranka ne ispuni svoje obveze u pogledu korištenja doprinosa, doprinosi se suspendiraju, smanjuju ili ukidaju nakon što se toj europskoj političkoj stranci omogući da iznese svoje primjedbe.
4.Prije plaćanja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje potvrđuje da je europska politička stranka i dalje registrirana u Registru iz članka 7. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 te da joj od datuma podnošenja zahtjeva do kraja financijske godine za koju se doprinos dodjeljuje nije izrečena ni jedna od sankcija iz članka 27. te Uredbe.
5.Ako europska politička stranka više nije registrirana u Registru iz članka 7. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 ili joj je izrečena bilo koja od sankcija iz članka 27. te Uredbe, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, razmjerno ozbiljnosti pogrešaka, nepravilnosti, prijevare ili drugog kršenja obveza povezanih s korištenjem doprinosa, suspendirati, smanjiti ili ukinuti doprinos i osigurati povrat iznosa koji su nepropisno isplaćeni na temelju sporazuma iz članka 218. stavka 8. nakon što se europskoj političkoj stranci omogući da iznese svoje primjedbe.
Članak 224.
Kontrola i sankcije
1.U svakom sporazumu iz članka 215. stavka 8. izričito se predviđa da Europski parlament koristi svoje pravo kontrole nad dokumentima i prostorijama te da Europski ured za borbu protiv prijevara i Revizorski sud izvršavaju svoje odnosne nadležnosti i ovlasti iz članka 124. kod svih europskih političkih stranaka koje su primile financijska sredstva Unije, njihovih ugovaratelja i podugovaratelja.
2.Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, u skladu s člancima 132. i 133. ove Uredbe i člankom 27. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014, odrediti administrativne i financijske sankcije koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
3.Sankcije iz stavka 2. mogu se odrediti i europskim političkim strankama koje su u trenutku podnošenja zahtjeva za dodjelu doprinosa ili nakon primitka doprinosa dale lažne izjave pri dostavljanju informacija koje je tražio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje ili koje te informacije nisu dostavile.
Članak 225.
Vođenje evidencije
1.Europske političke stranke čuvaju evidenciju i popratnu dokumentaciju koja se odnosi na doprinos pet godina od zadnje isplate povezane s doprinosom.
2.Evidencije koje se odnose na revizije, žalbe, sudske sporove i naplate odštetnih zahtjeva koji proizlaze iz korištenja doprinosa ili na istrage Europskog ureda za borbu protiv prijevara ako je primatelj o njima obaviješten zadržavaju se do završetka takvih revizija, žalbi, sudskih sporova i naplata odštetnih zahtjeva ili istraga.
Članak 226.
Odabir vanjskih tijela ili stručnjaka za reviziju
Neovisna vanjska tijela ili stručnjaci za reviziju iz članka 23. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 odabiru se u postupku javne nabave. Razdoblje na koje se njihovi ugovori sklapaju ne smije biti duže od pet godina. Nakon dva uzastopna razdoblja smatra se da postoji sukob interesa koji može negativno utjecati na provođenje revizije.
Glava XII.
Ostali instrumenti za izvršenje proračuna
Članak 227.
Uzajamni fondovi
1.Za djelovanja u nuždi, djelovanja nakon djelovanja u nuždi ili tematska djelovanja Komisija može, nakon što o tome obavijesti Europski parlament i Vijeće, osnovati uzajamne fondove na temelju sporazuma sklopljenih s drugim donatorima. Osnivačkim aktom svakog uzajamnog fonda definiraju se njegovi ciljevi. Odluka Komisije o osnivanju uzajamnog fonda obuhvaća opis ciljeva fonda, opravdanost njegova stvaranja u skladu sa stavkom 3., naznaku njegova trajanja i prethodne sporazume s ostalim donatorima.
2.Komisija dostavlja nacrte svojih odluka o osnivanju, produljenju i likvidaciji uzajamnog fonda Unije mjerodavnom odboru koji je osnovan temeljnim aktom u skladu s kojim Unija daje doprinos uzajamnom fondu Unije.
3.Uzajamni fondovi Unije moraju biti u skladu sa sljedećim uvjetima:
(a)postoji dodana vrijednost intervenciji Unije: uzajamni fondovi osnivaju se i provode samo na razini Unije ako se njihovi ciljevi, posebno zbog njihova opsega i potencijalnih učinaka, mogu bolje postići na razini Unije nego na nacionalnoj razini;
(b)uzajamni fondovi Unije donose jasnu političku vidljivost i upravljačke prednosti te bolju kontrolu Unije nad rizicima i isplatama doprinosa Unije i ostalih donatora. Ne bi se trebali osnivati ako samo dupliciraju ostale postojeće kanale financiranja ili slične instrumente bez ikakve dodatne vrijednosti.
4.Za svaki uzajamni fond Unije osniva se odbor kojim predsjedava Komisija kako bi se osigurala pravedna zastupljenost donatora i država članica kao promatrača koji ne daju doprinos te kako bi se odlučilo o korištenju sredstava. Pravila za sastav odbora i njegova interna pravila utvrđuju se u osnivačkom aktu uzajamnog fonda koji donosi Komisija i kojeg se pridržavaju donatori. Ta pravila uključuju zahtjev za pozitivnim ishodom glasovanja Komisije u pogledu konačne odluke o korištenju sredstava.
5.Uzajamni fondovi Unije osnivaju se s ograničenim trajanjem utvrđenim u njihovu osnivačkom aktu. To trajanje može se produljiti odlukom Komisije na zahtjev odbora predmetnog uzajamnog fonda.
Europski parlament i/ili Vijeće mogu od Komisije zahtijevati da prekine odobravanje sredstava za taj uzajamni fond ili da revidira osnivački akt u cilju likvidacije uzajamnog fonda, kad je to primjereno. U tom slučaju sva preostala sredstva na proporcionalnoj se osnovi vraćaju u proračun kao opći prihod, te državama članicama koje su dale doprinos i ostalim donatorima.
Članak 228.
Provedba uzajamnih fondova
1.Uzajamni fondovi Unije provode se u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja, transparentnosti, proporcionalnosti, nediskriminacije i jednakog postupanja te u skladu s određenim ciljevima definiranima u svakom osnivačkom aktu.
2.Djelovanja financirana u okviru uzajamnih fondova Unije Komisija može izvršavati izravno u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (a) te izvršavati neizravno sa subjektima u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) podtočkama i., ii., iii., v. i vi.
3.Financijski izvršitelji Komisije preuzimaju obveze i isplaćuju sredstva, kako je utvrđeno u glavi IV. poglavlju 4. Računovodstveni službenik uzajamnog fonda Unije jest računovodstveni službenik Komisije. Odgovoran je za utvrđivanje računovodstvenih postupaka i kontnog plana koji je zajednički svim uzajamnim fondovima Unije. Unutarnji revizor Komisije, Europski ured za borbu protiv prijevara i Europski revizorski sud imaju iste ovlasti nad uzajamnim fondom kakve imaju i nad drugim djelovanjima koje provodi Komisija.
4.Doprinosi Unije i donatora ne integriraju se u proračun i pohranjuju se na poseban bankovni račun. Računovodstveni službenik otvara i zatvara posebni bankovni račun uzajamnog fonda. Sve transakcije na bankovnom računu iz trećeg stavka obavljene tijekom godine primjereno se knjiže na računima uzajamnog fonda.
Doprinosi Unije prenose se na ovaj račun na temelju zahtjeva za plaćanje koji su propisno dokazani predviđanjima isplate, uzimajući u obzir saldo dostupan na računu te proizašlu potrebu za dodatnim isplatama. Predviđanja isplate potrebno je dostavljati na godišnjoj ili, prema potrebi, na polugodišnjoj osnovi.
Doprinosi drugih donatora uzimaju se u obzir ako se uplaćuju na poseban bankovni račun uzajamnog fonda i u iznosu u eurima preračunatom pri njihovoj uplati na određeni bankovni račun. Kamate dospjele na posebnom bankovnom računu uzajamnog fonda ulažu se u uzajamni fond, osim ako je drukčije predviđeno u osnivačkom aktu uzajamnog fonda.
5.Komisija je ovlaštena koristiti najviše 5 % iznosa prikupljenih u uzajamni fond kako bi pokrila svoje troškove upravljanja iz godina u kojima su se doprinosi iz stavka 4. počeli koristiti. Tijekom trajanja uzajamnog fonda takve naknade za upravljanje izjednačavaju se s namjenskim prihodima u smislu članka 21. stavka 2. točke (b).
Dužnosnik za ovjeravanje obavlja financijsko izvješćivanje o operacijama svakog uzajamnog fonda dva puta godišnje.
Uzajamni fondovi svake godine podliježu neovisnoj vanjskoj reviziji.
Članak 229.
Korištenje proračunske potpore
1.U slučaju kada je to predviđeno u odgovarajućim temeljnim aktima, Komisija može pružiti proračunsku potporu trećim zemljama ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a)upravljanje javnim financijama treće zemlje dovoljno je transparentno, pouzdano i učinkovito;
(b)treća zemlja uspostavila je dovoljno pouzdane i odgovarajuće sektorske ili nacionalne politike;
(c)treća zemlja uspostavila je makroekonomske politike usmjerene na stabilizaciju;
(d)treća zemlja uspostavila je odgovarajući i pravovremen pristup sveobuhvatnim i pouzdanim proračunskim informacijama.
2.Plaćanje doprinosa Unije temelji se na ispunjenju uvjeta iz stavka 1., uključujući poboljšanje upravljanja javnim financijama. Osim toga, neka plaćanja mogu biti uvjetovana i ostvarenim ključnim etapama, mjereno objektivnim indikatorima uspješnosti, kojima se odražavaju rezultati i napredak reformi u odgovarajućem sektoru tijekom vremena.
3.Odgovarajući financijski sporazumi sklopljeni s trećom zemljom sadržavaju:
(a)obvezu treće zemlje da Komisiji dostavlja pouzdane i pravodobne informacije koje joj omogućuju procjenu ispunjavanja uvjeta iz stavka 2.;
(b)odgovarajuće odredbe u skladu s kojima se treća zemlja obvezuje odmah nadoknaditi sve ili dio sredstava za relevantnu operaciju u slučaju da se utvrdi da je kod plaćanja relevantnih sredstava Unije došlo do ozbiljnih nepravilnosti koje se mogu pripisati toj zemlji.
Kako bi se obradila nadoknada iz prvog podstavka, može se primijeniti članak 99. stavak 1. drugi podstavak.
4.Komisija u trećim zemljama podupire razvoj parlamentarne kontrole i kapaciteta za reviziju te povećava transparentnost i javni pristup informacijama.
Članak 230.
Plaćeni vanjski stručnjaci
1.Za vrijednosti manje od vrijednosti pragova iz članka 169. stavka 1. za pomoć institucijama u ocjenjivanju zahtjeva za bespovratna sredstva, projekata i natječaja te za davanje mišljenja i savjeta u posebnim slučajevima mogu se odabrati plaćeni vanjski stručnjaci na temelju postupka iz stavka 3.
2.Ti se stručnjaci plaćaju na temelju fiksnog iznosa objavljenog unaprijed, a biraju se na temelju njihove stručne sposobnosti. Odabir se vrši na temelju kriterija za odabir poštujući načela nediskriminacije, jednakog postupanja i izostanka sukoba interesa.
3.Poziv na iskaz interesa objavljuje se na internetskim stranicama predmetne institucije.
U pozivu na iskaz interesa navodi se opis zadaća, njihovo trajanje i fiksni uvjeti za naknadu.
Popis stručnjaka sastavlja se nakon poziva na iskaz interesa. Valjan je najviše pet godina nakon objave ili tijekom trajanja višegodišnjeg programa koji se odnosi na zadaće.
4.Svaka zainteresirana fizička osoba može podnijeti zahtjev u bilo kojem trenutku tijekom razdoblja valjanosti poziva na iskaz interesa, osim u posljednja tri mjeseca tog razdoblja.
5.Odabir stručnjaka koji se plaćaju iz odobrenih sredstava za istraživanje i tehnološki razvoj obavlja se u skladu s postupcima koje utvrđuju Europski parlament i Vijeće pri donošenju svakog pojedinog okvirnog programa istraživanja ili u skladu s odgovarajućim pravilima za sudjelovanje. Za potrebe glave V. poglavlja 2. odjeljka 2. ti se stručnjaci tretiraju kao primatelji u smislu članka 2.
Članak 231.
Neplaćeni stručnjaci
Institucije mogu nadoknaditi nastale putne troškove i dnevnice ili, prema potrebi, platiti bilo kakve druge naknade osobama koje su te institucija pozvale ili ovlastile.
Članak 232.
Članarine i druge pristojbe za članarinu
Unija može platiti doprinose kao članarinu tijelima čija je članica ili promatrač.
Članak 233.
Drugi instrumenti
Drugi instrumenti mogu se upotrijebiti za plaćanje:
(a)rashoda članova i osoblja institucija, uključujući doprinose udruženjima sadašnjih i bivših zastupnika Europskog parlamenta i doprinose za europske škole;
(b)rashoda koji se odnose na tržišta proizvoda ribarstva iz članka 3. stavka 2. točke (f) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike;
(c)pomoći koja se plaća kao makrofinancijska pomoć.
GLAVA XIII.
GODIŠNJI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I DRUGO FINANCIJSKO IZVJEŠĆIVANJE
POGLAVLJE 1.
Godišnji financijski izvještaji
Odjeljak 1.: Računovodstveni okvir
Članak 234.
Struktura financijskih izvještaja
Godišnji financijski izvještaji pripremaju se za svaku financijsku godinu koja traje od 1. siječnja do 31. prosinca. Ti izvještaji obuhvaćaju:
(a)financijske izvještaje koji prikazuju financijske informacije u skladu s računovodstvenim pravilima iz članka 79.;
(b)proračunsko računovodstvo koje prikazuje informacije iz proračunskog računovodstva institucija;
(c)konsolidirane godišnje financijske izvještaje u kojima su u skladu računovodstvenim pravilima iz članka 79., a posebno s načelom značajnosti, prikazane konsolidirane financijske informacije iz financijskih izvještaja i proračunskog računovodstva tijela iz članka 69. te drugih tijela koja ispunjavaju kriterije računovodstvene konsolidacije.
Članak 235.
Financijski izvještaji
1.Financijski izvještaji iskazuju se u milijunima eura i u skladu s računovodstvenim pravilima iz članka 79. obuhvaćaju:
(a)bilancu stanja u kojoj se prikazuju sva imovina i obveze i financijska situacija od 31. prosinca prethodne godine;
(b)izvještaj o financijskom rezultatu u kojem se prikazuje poslovni rezultat za prethodnu godinu;
(c)izvještaj o novčanom toku u kojem se prikazuju naplaćeni i isplaćeni iznosi tijekom godine te završno stanje riznice;
(d)izvještaj o promjenama u neto imovini koji daje pregled kretanja u pričuvi i akumulirane rezultate tijekom godine.
2.Bilješkama uz financijske izvještaje dopunjuju se i komentiraju informacije prikazane u izvještajima iz stavka 1. te pružaju sve dodatne informacije koje propisuju računovodstvena pravila iz članka 79.
3.Računovodstveni službenik, nakon završetka financijske godine i do datuma prijenosa općih financijskih izvještaja, izvršava sva usklađenja koja su, bez posezanja za isplatom ili naplatom u vezi s tom godinom, potrebna radi točnog financijskog izvještavanja. Takva su usklađenja u skladu s računovodstvenim pravilima iz članka 79.
Odjeljak 2.
Proračunsko računovodstvo
Članak 236.
Proračunsko računovodstvo
Proračunsko računovodstvo iskazuje se u milijunima eura. Obuhvaća sljedeće:
(a)izvješća koja objedinjuju sve proračunske operacije za godinu u smislu prihoda i rashoda;
(b)proračunski rezultat koji je izračunan na temelju osnovice iz relevantne uredbe o vlastitim sredstvima koja je na snazi;
(c)objašnjenja kojima se dopunjuju i komentiraju informacije navedene u izvješćima.
Odjeljak 3.
Raspored godišnjih financijskih izvještaja
Članak 237.
Privremeni financijski izvještaji
1.Računovodstveni službenici ostalih institucija i tijela iz članka 234. dostavljaju svoje privremene financijske izvještaje računovodstvenom službeniku Komisije te Revizorskom sudu do 1. ožujka sljedeće godine.
2.Računovodstveni službenici ostalih institucija i tijela iz članka 243. do 1. ožujka računovodstvenom službeniku Komisije dostavljaju i potrebne računovodstvene informacije za potrebe konsolidacije, na način i u obliku koji je on utvrdio.
3.Računovodstveni službenik Komisije konsolidira te privremene financijske izvještaje s privremenim financijskim izvještajima Komisije te do 31. ožujka sljedeće godine Revizorskom sudu elektroničkim putem dostavlja privremene financijske izvještaje Komisije zajedno s privremenim konsolidiranim financijskim izvještajima Unije.
Članak 238.
Odobravanje završnih financijskih izvještaja
1.Revizorski sud do 1. lipnja daje svoja opažanja na privremene financijske izvještaje svih institucija osim Komisije i svakog tijela iz članka 234., a do 15. lipnja daje svoja opažanja na privremene financijske izvještaje Komisije i konsolidirane privremene financijske izvještaje Unije.
2.Računovodstveni službenici ostalih institucija i tijela iz članka 234. do 15. lipnja dostavljaju računovodstvenom službeniku Komisije zahtijevane računovodstvene informacije za potrebe konsolidacije, na način i u obliku koji je on utvrdio.
Sve institucije osim Komisije i svako od tijela iz članka 234. ove Uredbe dostavljaju svoje završne financijske izvještaje računovodstvenom službeniku Komisije, Revizorskom sudu, Europskom parlamentu i Vijeću do 1. srpnja.
3.Na dan slanja svojih završnih financijskih izvještaja računovodstveni službenik svake institucije i tijela iz članka 234. Revizorskom sudu šalje i izjavu povezanu s tim završnim financijskim izvještajima, uz primjerak računovodstvenom službeniku Komisije.
Završnim financijskim izvještajima prilaže se bilješka koju sastavlja računovodstveni službenik, u kojoj izjavljuje da su završni financijski izvještaji sastavljeni u skladu s ovom glavom i primjenjivim računovodstvenim načelima, pravilima i metodama kako je određeno u bilješkama uz financijske izvještaje.
4.Računovodstveni službenik Komisije sastavlja konačne konsolidirane financijske izvještaje na temelju podataka koje, u skladu sa stavkom 2. ovog članka, iskazuju sve institucije osim Komisije te tijela iz članka 234. Završnim konsolidiranim financijskim izvještajima prilaže se bilješka koju sastavlja računovodstveni službenik Komisije u kojoj izjavljuje da su završni konsolidirani financijski izvještaji sastavljeni u skladu s ovom glavom i računovodstvenim načelima, pravilima i metodama kako je određeno bilješkama uz financijske izvještaje.
5.Nakon odobravanja završnih konsolidiranih financijskih izvještaja i svojih vlastitih završnih financijskih izvještaja, Komisija ih do 31. srpnja elektronički šalje Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu.
Do istog datuma, računovodstveni službenik Komisije šalje Revizorskom sudu izjavu s dodatnim obrazloženjima završnih konsolidiranih financijskih izvještaja.
6.Završni konsolidirani financijski izvještaji objavljuju se u Službenom listu Europske unije zajedno s izjavom o jamstvu koju daje Revizorski sud u skladu s člankom 287. UFEU-a i člankom 106.a Ugovora o Euratomu do 15. studenoga.
POGLAVLJE 2.
Integrirano financijsko izvješćivanje i izvješćivanje o odgovornosti
Članak 239.
Integrirano financijsko izvješćivanje i izvješćivanje o odgovornosti
1.Do 31. srpnja sljedeće godine Komisija Europskom parlamentu i Vijeću šalje cjelovit skup financijskih izvješća i izvješća o odgovornosti koji obuhvaća:
a)konsolidirane godišnje financijske izvještaje iz članka 238.;
b)godišnje izvješće o upravljanju i uspješnosti u kojem se navodi:
i.sažetak godišnjih izvješća o radu za prethodnu godinu zajedno s godišnjim izvješćima o radu svakog dužnosnika za ovjeravanje delegiranjem iz članka 73. stavka 9.;
ii.ocjena financija Unije na temelju postignutih rezultata, kako je navedeno u članku 318. UFEU-a.
(c)izvješće o preventivnim i korektivnim mjerama za proračun EU-a, u kojem se prikazuje financijski učinak mjera poduzetih za zaštitu proračuna EU-a od nezakonitih rashoda;
(d)izvješće o zaštiti financijskih interesa Europske unije (borba protiv prijevare) iz članka 325. UFEU-a, koje se priprema u suradnji s državama članicama o mjerama poduzetima za suzbijanje prijevara i drugih nezakonitih aktivnosti koje štete financijskim interesima Unije.
(e)izvješće o internim revizijama iz članka 116. stavka 7.;
(f)izvješće o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom iz članka 253. stavka 3.
2.Cjelovit skup financijskih izvješća i izvješća o odgovornosti iz stavka 1. stavlja se na raspolaganje Revizorskom sudu.
POGLAVLJE 3.
Proračunsko i drugo financijsko izvješćivanje
Članak 240.
Mjesečno izvješćivanje o izvršenju proračuna
Uz godišnje izvještaje i izvješća iz članaka 235. i 236. računovodstveni službenik Komisije jednom mjesečno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću podatke o izvršenju proračuna, za prihode i za rashode koji pokrivaju sva raspoloživa odobrena sredstva.
Podaci se stavljaju na raspolaganje na internetskim stranicama Komisije u roku od 10 radnih dana nakon završetka svakog mjeseca.
Članak 241.
Godišnje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju
1.Svaka institucija i tijelo iz članka 234. sastavlja izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju za financijsku godinu.
Izvješće stavljaju na raspolaganje Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu prije 31. ožujka sljedeće financijske godine.
2.U izvješću iz stavka 1. navodi se sažetak prijenosa odobrenih sredstava među različitim stavkama proračuna.
Članak 242.
Godišnje izvješće o financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima i financijskoj pomoći
Komisija jednom godišnje izvješćuje Europski parlament i Vijeće o financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći, potencijalnim obvezama i zajedničkom fondu za rezervacije u skladu s člankom 39. stavcima 4. i 5. i člankom 50. stavkom 1. točkom (d). Te se informacije istodobno stavljaju na raspolaganje Revizorskom sudu.
Članak 243.
Izvješće o stanju u pogledu računovodstvenih pitanja
Do 15. rujna svake godine računovodstveni službenik šalje Europskom parlamentu i Vijeću izvješće koje sadržava podatke o primijećenim trenutačnim rizicima, zabilježenim općim trendovima, novim računovodstvenim pitanjima, napretku u računovodstvenim pitanjima, uključujući ona koja postavlja Revizorski sud, te informacije o povratima.
Članak 244.
Izvješćivanje o uzajamnim fondovima
U skladu s člankom 39. stavkom 5. Komisija jednom godišnje izvješćuje Europski parlament i Vijeće o aktivnostima koje podupiru uzajamni fondovi Unije, o njihovoj provedbi i učinku te o njihovim financijskim izvještajima.
Odbor uzajamnog fonda odobrava godišnje izvješće uzajamnog fonda koje sastavlja dužnosnik za ovjeravanje. Odobrava i završne financijske izvještaje koje sastavlja računovodstveni službenik. Završne financijske izvještaje koje sastavlja računovodstveni službenik Odbor predstavlja Europskom parlamentu i Vijeću u okviru Komisijina postupka davanja razrješnice.
Članak 245.
Objava informacija o primateljima
Komisija objavljuje informacije o primateljima u skladu s člankom 36.
GLAVA XIV.
VANJSKA REVIZIJA I RAZRJEŠNICA
POGLAVLJE 1.
Vanjska revizija
Članak 246.
Vanjska revizija Revizorskog suda
Europski parlament, Vijeće i Komisija što je prije moguće obavješćuju Revizorski sud o svim odlukama i pravilima koji se donose na temelju članaka 12., 15., 20., 27., 28., 30. i 41.
Članak 247.
Pravila i postupak revizije
1.Revizorski sud, pri ispitivanju jesu li svi prihodi primljeni i jesu li svi rashodi nastali na zakonit i ispravan način, vodi računa o Ugovorima, proračunu, ovoj Uredbi, delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe i ostalim aktima donesenima u skladu s Ugovorima. Tim ispitivanjem uzima se u obzir višegodišnja narav programa i povezanih nadzornih i kontrolnih sustava.
2.U izvršavanju svoje zadaće Revizorski sud ima pravo uvida, u skladu s člankom 249., u sve dokumente i informacije koji se odnose na financijsko upravljanje službi ili tijela u vezi s operacijama koje financira ili sufinancira Unija. Ima ovlasti saslušati svakog dužnosnika koji je odgovoran za operacije prihoda ili rashoda i koristiti se svim revizorskim postupcima prikladnima za navedene službe ili tijela. Revizija u državama članicama izvršava se u suradnji s nacionalnim institucijama za reviziju ili, ako one nemaju potrebne ovlasti, u suradnji s nadležnim nacionalnim službama. Revizorski sud i nacionalne institucije za reviziju država članica surađuju u ozračju povjerenja uz istodobno očuvanje svoje neovisnosti.
Kako bi dobio sve potrebne informacije za izvršavanje zadaće koja mu je povjerena Ugovorima ili aktima donesenima na temelju tih Ugovorâ, Revizorski sud može, na vlastiti zahtjev, prisustvovati reviziji koju u okviru izvršenja proračuna provodi bilo koja od institucija ili koja se provodi u ime bilo koje od institucija.
Na zahtjev Revizorskog suda svaka institucija ovlašćuje financijske institucije koje drže depozite Unije da omoguće Revizorskom sudu osiguranje slaganja vanjskih podataka s računima.
3.Kako bi obavio svoju zadaću, Revizorski sud obavješćuje institucije i nadležna tijela na koje se odnosi ova Uredba o imenima svojih zaposlenika koji imaju ovlasti za obavljanje revizije njihova poslovanja.
Članak 248.
Provjere vrijednosnih papira i gotovine
Revizorski sud dužan je osigurati provjeru toga odgovaraju li svi vrijednosni papiri i gotovina u banci ili blagajni potvrdama koje potpisuju depozitari ili službenim dokumentima o položenoj gotovini i vrijednosnim papirima. Te provjere može i sam obaviti.
Članak 249.
Pravo pristupa Revizorskog suda
1.Komisija, ostale institucije, tijela koja upravljaju prihodima ili rashodima u ime Unije te primatelji osiguravaju Revizorskom sudu sve uvjete i sve informacije koje Revizorski sud smatra potrebnim za izvršavanje svoje zadaće. Oni stavljaju na raspolaganje Revizorskom sudu sve dokumente koji se odnose na dodjelu i izvršenje ugovora koji se financiraju iz proračuna i sve račune gotovine ili materijala, sve računovodstvene evidencije ili popratne dokumente te administrativne dokumente koji se odnose na to, sve dokumente koji se odnose na prihode i rashode, sve evidencije, sve organigrame službi, koje Revizorski sud smatra potrebnim za reviziju izvješća o proračunskom i financijskom rezultatu na temelju evidencija ili revizija na licu mjesta i, u iste svrhe, sve dokumente i podatke izrađene ili pohranjene u elektroničkom obliku.
Tijela za unutarnju reviziju i druge službe predmetnih nacionalnih uprava osiguravaju Revizorskom sudu sve uvjete koje on smatra potrebnima za izvršavanje svoje zadaće.
2.Službenici čije operacije provjerava Revizorski sud:
(a)prikazuju svoju dokumentaciju o gotovini u blagajni, eventualnoj ostaloj gotovini, vrijednosnim papirima i svim vrstama materijala te popratnu dokumentaciju koja se odnosi na njihovo upravljanje sredstvima koja su im povjerena i sve knjige, registre i ostale dokumente koji se odnose na to;
(b)daju na uvid prepisku i sve ostale dokumente potrebne za potpunu provedbu revizije iz članka 247.
Informacije iz prvog podstavka točke (b) može zahtijevati samo Revizorski sud.
3.Revizorski sud ovlašten je za reviziju dokumenata u vezi s prihodima i rashodima Unije koje imaju službe institucija, a osobito službe odgovorne za odluke u vezi s takvim prihodima i rashodima, tijela koja upravljaju prihodima ili rashodima u ime Unije i fizičke i pravne osobe koje primaju uplate iz proračuna.
4.Zadaća utvrđivanja je li prihod primljen i je li rashod nastao zakonito i ispravno i je li financijsko upravljanje bilo dobro, proširuje se na to kako tijela izvan institucija koriste sredstva Unije koja su primila kao doprinose.
5.Za sredstva Unije koja se isplaćuju primateljima izvan institucija potrebna je pisana suglasnost tih primatelja ili, u slučaju nepostizanja suglasnosti s njima, ugovaratelja ili podugovaratelja s provedbom revizije Revizorskog suda vezano uz korištenje odobrenog financiranja.
6.Komisija osigurava Revizorskom sudu, na njegov zahtjev, sve podatke o operacijama uzimanja i davanja zajmova.
7.Upotreba integriranih računalnih sustava ne smije smanjiti mogućnost pristupa Revizorskog suda popratnim dokumentima.
Članak 250.
Godišnje izvješće Revizorskog suda
1.Revizorski sud do 15. lipnja prosljeđuje Komisiji i odgovarajućim institucijama sva opažanja koja su po njegovu mišljenju takva da bi trebala biti uvrštena u godišnje izvješće. Ta su opažanja povjerljiva i podliježu kontradiktornom postupku. Svaka institucija šalje svoj odgovor Revizorskom sudu do 15. listopada. Odgovori svih institucija osim Komisije šalju se istodobno Komisiji.
2.Godišnje izvješće sadržava ocjenu dobrog financijskog upravljanja.
3.Godišnje izvješće sadržava dio za svaku instituciju posebno. Revizorski sud može dodati sažeto izvješće ili općenita opažanja koja smatra opravdanima.
Revizorski sud poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da se odgovori svake institucije na njegova opažanja objave pored ili nakon svakog opažanja na koja se odnose.
4.Revizorski sud do 15. studenoga šalje nadležnim tijelima odgovornima za davanje razrješnice i ostalim institucijama svoje godišnje izvješće s popratnim odgovorima institucija i osigurava njihovo objavljivanje u Službenom listu Europske unije.
Članak 251.
Posebna izvješća Revizorskog suda
1.Revizorski sud predmetnoj instituciji ili tijelu prosljeđuje sva opažanja koja su po njegovu mišljenju takva da bi se morala naći u posebnom izvješću. Ta su opažanja povjerljiva i podliježu kontradiktornom postupku.
Predmetna institucija ili tijelo, u pravilu u roku od šest tjedana od slanja tih opažanja, obavješćuje Revizorski sud o svim odgovorima koje želi dati o tim opažanjima. Taj se rok suspendira u valjano opravdanim slučajevima, posebno ako je tijekom kontradiktornog postupka predmetnoj instituciji ili tijelu potrebna povratna informacija iz država članica kako bi finalizirali svoj odgovor.
Odgovori predmetne institucije ili tijela izravno se i isključivo odnose na opažanja Revizorskog suda.
Revizorski sud osigurava da se posebna izvješća sastave i donesu u primjerenom roku, koji u pravilu ne premašuje 13 mjeseci.
Posebna izvješća, zajedno s odgovorima predmetnih institucija ili tijela, prosljeđuju se bez odgađanja Europskom parlamentu i Vijeću, od kojih svaki odlučuje, prema potrebi u suradnji s Komisijom, koje je radnje potrebno poduzeti kao odgovor.
Revizorski sud poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da se odgovori svake predmetne institucije ili tijela na njegova opažanja objave pored svakog opažanja na koje se odnose ili nakon njega te objavljuje vremenski raspored za sastavljanje posebnog izvješća.
2.Mišljenja iz članka 287. stavka 4. drugog podstavka UFEU-a koja se ne odnose na prijedloge ili nacrte obuhvaćene zakonodavnim savjetodavnim postupkom Revizorski sud može objavljivati u Službenom listu Europske unije. Revizorski sud donosi odluku o objavljivanju nakon savjetovanja s institucijom koja zahtijeva mišljenje ili na koju se ono odnosi. Uz objavljena mišljenja navode se i eventualne primjedbe predmetnih institucija.
POGLAVLJE 2.
Razrješnica
Članak 252.
Rokovi u postupku davanja razrješnice
1.Na preporuku Vijeća, koje odlučuje kvalificiranom većinom, Europski parlament prije 15. svibnja godine n + 2 daje razrješnicu Komisiji za izvršenje proračuna za godinu n.
2.Ako se rok iz stavka 1. ne može ispuniti, Europski parlament ili Vijeće obavješćuju Komisiju o razlozima odgode.
3.Ako Europski parlament odgodi odluku o davanju razrješnice, Komisija poduzima sve potrebno da što je prije moguće poduzme mjere za otklanjanje ili lakše otklanjanje prepreka za donošenje navedene odluke.
Članak 253.
Postupak davanja razrješnice
1.Odluka o razrješnici obuhvaća račune svih prihoda i rashoda Unije, konačni saldo i imovinu i obveze Unije prikazane u bilanci stanja.
2.Radi davanja razrješnice Europski parlament, nakon što je to učinilo Vijeće, ispituje račune, financijske izvještaje te izvješće o ocjeni iz članka 318. UFEU-a. Ispituje i godišnje izvješće Revizorskog suda zajedno s odgovorima institucija obuhvaćenih revizijom, te odgovarajuća posebna izvješća Revizorskog suda za predmetnu financijsku godinu te izjavu o jamstvu Revizorskog suda u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti odnosnih transakcija.
3.Komisija Europskom parlamentu na njegov zahtjev dostavlja sve podatke potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za predmetnu financijsku godinu, u skladu s člankom 319. UFEU-a.
Članak 254.
Mjere daljnjeg postupanja
1.U skladu s člankom 319. UFEU-a i člankom 106.a Ugovora o Euratomu, Komisija, ostale institucije i tijela iz članaka 69. i 70. ove Uredbe poduzimaju sve odgovarajuće mjere u skladu s opažanjima sadržanima u odluci Europskog parlamenta o davanju razrješnice te napomenama sadržanima u preporuci u vezi s davanjem razrješnice koju je donijelo Vijeće.
2.Na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća institucije i tijela iz stavka 1. izvješćuju o mjerama poduzetima u svjetlu tih opažanja i napomena te osobito o naputcima koje su dale svojim službama odgovornima za izvršenje proračuna. Države članice surađuju s Komisijom informirajući je o mjerama koje su poduzele u vezi s danim opažanjima kako bi ih Komisija mogla uzeti u obzir pri sastavljanju vlastitog izvješća. Izvješća institucija prosljeđuju se i Revizorskom sudu.
Članak 255.
Posebne odredbe o Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD)
ESVD podliježe postupcima iz članka 319. UFEU-a i članaka 252., 253. i 254. ove Uredbe. ESVD u potpunosti surađuje s institucijama uključenima u postupak davanja razrješnice i osigurava, prema potrebi, sve potrebne dodatne informacije, uključujući sudjelovanjem na sastancima odgovarajućih tijela.
GLAVA XV.
ADMINISTRATIVNA ODOBRENA SREDSTVA
Članak 256.
Opće odredbe
1.Administrativna odobrena sredstva nediferencirana su odobrena sredstva.
2.Administrativna odobrena sredstva iz ove glave sredstva su utvrđena u članku 45. stavku 3.
Proračunske obveze koje odgovaraju administrativnim odobrenim sredstvima po kategorijama koja su zajednička za nekoliko glava te kojima se ukupno upravlja mogu se ukupno evidentirati u proračunskom računovodstvu nakon razvrstavanja po kategorijama kako je određeno u članku 45. stavku 3.
Odgovarajući rashodi knjiže se u proračunske linije svake glave u skladu s istom raspodjelom koja važi za odobrena sredstva.
3.Administrativni rashodi koji proizlaze iz ugovora koji obuhvaćaju razdoblja koja se protežu izvan financijske godine, bilo u skladu s lokalnom praksom ili u odnosu na opskrbu opremom, terete proračun financijske godine u kojoj se ostvaruju.
4.Jamstva za najam koja daju institucije imaju oblik bankovnog jamstva ili depozita na blokiranom bankovnom računu, otvorenom u ime institucije i najmodavca, izraženom u eurima, osim u valjano opravdanim slučajevima.
Međutim, u slučaju kada za transakcije u trećim zemljama nije moguće koristiti te oblike jamstava za najam, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može primiti jamstvo u drugim oblicima pod uvjetom da ti oblici osiguravaju jednakovrijednu zaštitu financijskih interesa Unije.
5.Predujmi se mogu platiti osoblju i članovima institucija u skladu s uvjetima utvrđenima u Pravilniku o osoblju i posebnim odredbama o članovima institucija.
Članak 257.
Plaćanja unaprijed
Rashodi iz članka 11. stavka 2. koji se plaćaju unaprijed u skladu sa zakonskim ili ugovornim odredbama, na primjer najam, mogu dovesti do toga da se za plaćanja od 1. prosinca nadalje terete odobrena sredstva za sljedeću financijsku godinu. U tom slučaju ne primjenjuje se ograničenje iz članka 11. stavka 2.
Članak 258.
Posebne odredbe o projektima u vezi s nekretninama
1.Svaka institucija do 1. lipnja svake godine Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja radni dokument o svojoj politici u vezi s nekretninama koji sadržava sljedeće podatke:
(a)za svaku nekretninu, rashode i površinu koje pokrivaju odobrena sredstva odgovarajućih proračunskih linija. Rashodi uključuju troškove opremanja nekretnina. Ne uključuju tekuće troškove;
(b)očekivan razvoj globalnog programiranja površine i lokacija za nadolazeće godine s opisom projekata u vezi s nekretninama u fazi planiranja koji su već utvrđeni;
(c)završne uvjete i troškove te odgovarajuće informacije povezane s provedbom novih projekata u vezi s nekretninama koji su prethodno dostavljeni Europskom parlamentu i Vijeću u postupku utvrđenom u stavcima 2. i 3., a koji nisu uključeni u radne dokumente prethodne godine.
2.O svim projektima u vezi s nekretninama koji bi mogli imati znatan financijski učinak za proračun, institucija obavješćuje Europski parlament i Vijeće što je ranije moguće o potrebnoj građevinskoj površini i okvirnom planiranju prije nego što se obavi ispitivanje na lokalnom tržištu, u slučaju ugovora u vezi s nekretninama, ili prije nego što se izdaju pozivi za sudjelovanje u nadmetanju, u slučaju građevinskih radova.
3.Za sve projekte u vezi s nekretninama koji bi mogli imati znatan financijski učinak za proračun, institucija predlaže projekt u vezi s nekretninama, uključujući njegove detaljne procjene troškova te njegovo financiranje, uključujući svaku moguću upotrebu namjenskih prihoda iz članka 20. stavka 3. točke (g), kao i popis nacrta ugovora koji se namjeravaju koristiti, te traži odobrenje Europskog parlamenta i Vijeća prije sklapanja ugovora. Na zahtjev institucije dokumenti dostavljeni u odnosu na projekt u vezi s nekretninama smatraju se povjerljivima.
Osim u slučajevima više sile Europski parlament i Vijeće raspravljaju o projektu u vezi s nekretninama u roku od četiri tjedna od kada su ga obje institucije primile.
Projekt u vezi s nekretninama smatra se odobrenim po isteku tog razdoblja od četiri tjedna, osim ako Europski parlament i Vijeće u tom vremenskom razdoblju donesu odluku suprotnu prijedlogu.
Ako Europski parlament i/ili Vijeće tijekom tog razdoblja od četiri tjedna iskažu opravdanu zabrinutost, razdoblje se produljuje za dva tjedna.
Ako Europski parlament ili Vijeće donesu odluku koja je suprotna projektu u vezi s nekretninama, predmetna institucija povlači svoj prijedlog i može dostaviti novi.
4.U slučajevima više sile informacije iz stavka 2. mogu se dostaviti zajedno s projektom u vezi s nekretninama. Europski parlament i Vijeće raspravljaju o projektu u vezi s nekretninama u roku od dva tjedna nakon što su ga primile obje institucije. Projekt u vezi s nekretninama smatra se odobrenim po isteku tog razdoblja od dva tjedna, osim ako Europski parlament ili/i Vijeće u tom razdoblju donesu odluku suprotnu prijedlogu.
5.Sljedeći projekti u vezi s nekretninama smatraju se projektima koji će vjerojatno imati znatan financijski učinak za proračun:
(a)sva stjecanja zemljišta;
(b)stjecanje, prodaja, građevinska obnova, izgradnja objekata ili svi projekti koji kombiniraju ove elemente, a koji se trebaju provesti u istom vremenskom okviru, koji premašuju iznos od 3 000 000 EUR;
(c)svi novi ugovori u vezi s nekretninama (uključujući plodouživanja, dugoročne zakupe i produljenja ugovora u vezi s nekretninama pod manje povoljnim uvjetima) koji nisu obuhvaćeni točkom (b) s godišnjim troškovima od najmanje 750 000 EUR;
(d)produljenje ili obnova postojećih ugovora u vezi s nekretninama (uključujući plodouživanje i dugoročne zakupe) pod istim ili povoljnijim uvjetima, s godišnjim troškovima od najmanje 3 000 000 EUR.
Ovaj stavak primjenjuje se i na projekte u vezi s nekretninama koji su međuinstitucijske naravi te na delegiranja Unije.
Granične vrijednosti od 750 000 EUR ili 3 000 000 EUR iz točaka (b), (c) i (d) uključuju troškove opremanja nekretnine. Kod najmova ili ugovora o plodouživanju, te granične vrijednosti uzimaju u obzir troškove opremanja nekretnine, ali ne i druge tekuće troškove.
6.Ne dovodeći u pitanje članak 16., projekt stjecanja objekta može se financirati zajmom koji podliježe prethodnom odobrenju Europskog parlamenta i Vijeća.
Zajmovi se ugovaraju i vraćaju u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i uzimajući u obzir najbolji financijski interes Unije.
Kad institucija predloži financiranje stjecanja s pomoću zajma, u planu financiranja koji se treba dostaviti zajedno sa zahtjevom za prethodno odobrenje predmetne institucije navodi se posebno maksimalna razina financiranja, razdoblje financiranja, vrsta financiranja, uvjeti financiranja i uštede u usporedbi s ostalim vrstama ugovornih odnosa.
Europski parlament i Vijeće raspravljaju o zahtjevu za prethodno odobrenje u roku od četiri tjedna, s mogućim jednokratnim produljenjem od dva tjedna, od trenutka kad su ga primile obje institucije. Stjecanje s pomoću zajma smatra se odbijenim ako ga Europski parlament i Vijeće izričito ne odobre u zadanom roku.
Članak 259.
Postupak ranog obavješćivanja i postupak prethodnog odobrenja
1.Postupak ranog obavješćivanja iz članka 258. stavka 2. i postupak prethodnog odobrenja iz članka 258. stavka 3. ne primjenjuju se na stjecanje zemljišta bez naknade ili za simboličan iznos.
2.Postupak ranog obavješćivanja i postupak prethodnog odobrenja iz članka 258. stavaka 1. do 5. ne primjenjuju se na stambene objekte. Europski parlament i Vijeće mogu od nadležne institucije zatražiti sve informacije u vezi sa stambenim objektima.
3.U iznimnim ili hitnim političkim okolnostima rano obavješćivanje iz članka 258. stavka 2. o projektima u vezi s nekretninama koji se odnose na delegacije ili urede Unije u trećim zemljama mogu se dostaviti zajedno s projektima u vezi s nekretninama u skladu s člankom 258. stavkom 3. U tim slučajevima, postupci ranog obavješćivanja i prethodnog odobrenja provode se što je prije moguće.
4.Postupak prethodnog odobrenja iz članka 258. stavaka 3. i 4. ne primjenjuje se na pripremne ugovore ili studije potrebne za evaluaciju detaljnih troškova i financiranja projekta u vezi s nekretninama.
GLAVA XVI. ZAVRŠNE I PRIJELAZNE ODREDBE
Članak 260.
Zahtjevi Europskog parlamenta i Vijeća za informacije
Europski parlament i Vijeće imaju pravo dobiti sve informacije ili objašnjenja koja se odnose na proračunska pitanja u okviru područja svojih nadležnosti.
Članak 261.
Postupak delegiranja
1.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 155., 69. i 70. dodjeljuje se Komisiji prema uvjetima iz ovog članka.
2.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji za razdoblje koje završava 31. prosinca 2020. Komisija priprema izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije dvije godine prije 31. prosinca 2020. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja trajanja višegodišnjih financijskih okvira, osim ako se Europski parlament ili Vijeće usprotive takvom produljenju najkasnije tri mjeseca prije završetka svakog razdoblja važenja odgovarajućeg višegodišnjeg financijskog okvira.
3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4.Čim Komisija donese delegirani akt, ona ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
6.Delegirani akt stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
DIO DRUGI
IZMJENE SEKTORSKOG ZAKONODAVSTVA
Članak 262.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 2012/2002
Uredba Vijeća (EZ) br. 2012/2002 mijenja se kako slijedi:
1.U članku 4. stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Kada Komisija zaključi da su zadovoljeni uvjeti za pružanje financijskog doprinosa iz Fonda, Komisija bez odgađanja Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedloge potrebne za mobilizaciju fonda. Ti prijedlozi uključuju:
(a)
sve dostupne informacije iz stavka 1.;
(b)
sve ostale relevantne informacije kojima Komisija raspolaže;
(c)
dokaz o ispunjavanju uvjeta iz članka 2. i
(d)
opravdanje predloženih iznosa.”
2.Članak 4. stavak 4. mijenja se kako slijedi:
„4. Nakon što Europski parlament i Vijeće donesu odluku o mobilizaciji Fonda, Komisija provedbenim aktom donosi odluku o dodjeli financijskog doprinosa iz Fonda te odmah i u jednom obroku isplaćuje taj financijski doprinos državi korisnici. Ako je isplaćen predujam u skladu s člankom 4.a, isplaćuje se samo preostali iznos.”
Članak 263.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1296/2013
Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća mijenja se kako slijedi:
1.u članku 5. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Za osi iz članka 3. stavka 1. prosječno se u cijelom razdoblju programa upotrebljavaju sljedeći okvirni postotci:
(a)
najmanje 18 % za os Progress;
(b)
najmanje 18 % za os EURES;
(c)
najmanje 18 % za os Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo.”
2.Članak 14. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. U okviru osi Progress podupiru se aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a), (b) i (c).
(a)
zapošljavanje, posebno za borbu protiv nezaposlenosti mladih;
(b)
socijalna zaštita. socijalna uključenost te smanjenje i sprečavanje siromaštva;
(c)
radni uvjeti.”
(b)stavak 2. mijenja se kako slijedi:
„2. Od ukupne dodjele sredstava osi Progress, znatan udio dodjeljuje se promicanju eksperimentiranja u području socijalne politike kao metode testiranja i ocjenjivanja inovativnih rješenja u cilju njihova jačanja.”
3.Članak 19. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 19.
Tematski odjeljci i financiranje
U okviru osi EURES podupiru se aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a), (b) i (c):
(a)
transparentnost slobodnih radnih mjesta, molbi za posao te svih povezanih informacija za kandidate i poslodavce;
(b)
razvijanje službi za pronalaženje i zapošljavanje radnika uravnotežavanjem ponude i potražnje radnih mjesta na razini Unije, posebno ciljnim programima mobilnosti;
(c)
prekogranična partnerstva.”
4.Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 25.
Tematski odjeljci i financiranje
U okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo podupiru se aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a) i (b):
(a)
mikrofinanciranje za ranjive skupine i mikropoduzeća;
(b)
socijalno poduzetništvo.”
5.Članak 33. briše se.
Članak 264.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1301/2013
Uredba (EU) br. 1301/2013 mijenja se kako slijedi:
1.U članku 3. stavku 1. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:
„ulaganje u razvoj endogenog potencijala putem fiksnog ulaganja u opremu i infrastrukturu, uključujući kulturnu infrastrukturu i infrastrukturu održivog turizma, pružanje usluga poduzećima, potporu tijelima za istraživanja i inovacije te ulaganje u tehnologiju i primijenjeno istraživanje u poduzećima;”
2.U članku 5. stavku 9. dodaje se sljedeća točka (e):
„(e) pružanjem potpore za prihvat i socijalnu i ekonomsku integraciju migranata i izbjeglica”
3.U tablici Priloga I. tekst koji počinje riječima „socijalna infrastruktura” do kraja tablice zamjenjuje se sljedećim:
„Socijalna infrastruktura
|
Skrb o djeci i obrazovanje
|
osobe
|
Uslužni kapacitet infrastrukture za skrb o djeci ili obrazovanje, za koju se daje potpora
|
|
Zdravlje
|
osobe
|
Stanovništvo obuhvaćeno poboljšanim zdravstvenim uslugama
|
|
Stanovanje
|
stambene jedinice
|
Regenerirane stambene jedinice
|
|
|
stambene jedinice
|
Regenerirane stambene jedinice, od čega za migrante i izbjeglice (ne uključujući prihvatne centre)
|
|
Migranti i izbjeglice
|
osobe
|
Kapacitet infrastrukture za potporu migranata i izbjeglica (osim stanovanja)
|
Specifični pokazatelji urbanog razvoja
|
|
osobe
|
Broj stanovnika koji žive u područjima koja imaju integriranu strategiju urbanog razvoja
|
|
|
četvorni metri
|
Stvoreni ili obnovljeni otvoreni prostor u urbanim područjima
|
|
|
četvorni metri
|
Javne ili komercijalne zgrade izgrađene ili renovirane na urbanim područjima
|
Članak 265.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1303/2013
Uredba (EU) br. 1303/2013 mijenja se kako slijedi:
1.Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(a)točka 10. zamjenjuje se sljedećim:
„ (10) „korisnik” znači javno ili privatno tijelo ili fizička osoba, odgovorna za pokretanje ili za pokretanje i provedbu operacija; u kontekstu programa državnih potpora, kako su definirane u točki 13. ovog članka, korisnik znači tijelo koje prima potporu; a u kontekstu financijskih instrumenata iz dijela drugog glave IV. ove Uredbe korisnik znači tijelo koje provodi financijski instrument ili fond fondova, ovisno o slučaju;”
(b)točka 31. zamjenjuje se sljedećim:
„(31) „makroregionalna strategija” znači integrirani okvir koji se, među ostalim, može podupirati ESI fondovima pri rješavanju zajedničkih izazova s kojima se suočava definirano zemljopisno područje povezano s državama članicama i trećim zemljama istog zemljopisnog područja, koje zato imaju koristi od pojačane suradnje koja doprinosi ostvarenju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije;”
2.U članku 4. stavku 7 upućivanje na „članak 59. Financijske uredbe" zamjenjuje se riječima „članak 62. Financijske uredbe”.
3.u članku 4. stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:
„8. Komisija i države članice poštuju načelo dobrog financijskog upravljanja u skladu s člankom 31., člankom 34. stavkom 1. i člankom 59. Financijske uredbe.”
4.U članku 9. dodaje se sljedeći podstavak:
„Prioriteti koji su utvrđeni za pojedine ESI fondove u pravilima za pojedine fondove posebno obuhvaćaju odgovarajuću upotrebu svakog fonda u području migracija i azila.”
5.U članku 16. umeće se sljedeći stavak 4.a:
„4.a Države članice po potrebi do 31. siječnja svake godine dostavljaju izmijenjeni sporazum o partnerstvu nakon što Komisija odobri izmjene jednog ili više programa u prethodnoj kalendarskoj godini u skladu s člankom 30 stavkom 2. drugim podstavkom.
Komisija do 31. ožujka svake godine donosi odluku kojom potvrđuje da izmjene sporazuma o partnerstvu odražavaju jednu ili više izmjena programa koje je Komisija odobrila u prethodnoj kalendarskoj godini.
Ta odluka može uključiti izmjenu drugih elemenata sporazuma o partnerstvu u skladu s prijedlogom iz stavka 4., pod uvjetom da je prijedlog podnesen Komisiji do 31. prosinca prethodne kalendarske godine.”;
6.Umeće se sljedeći članak 30.a:
„Članak 30.a
1. Dio dodjele za državu članicu iz ESI fondova može se na zahtjev te države članice i u dogovoru s Komisijom prenijeti na jedan ili više instrumenata uspostavljenih na temelju Financijske uredbe ili na temelju sektorskih uredbi ili za jačanje kapaciteta EFSU-a za preuzimanje rizika u skladu s člankom 125. Financijske uredbe. Zahtjev za prijenos dodjele iz ESI fondova trebalo bi podnijeti do 30. rujna.
2. Mogu se prenositi samo financijska sredstva odobrena za buduće godine u financijskom planu programa.
3. Zahtjev mora biti popraćen prijedlogom za izmjenu jednog ili više programa iz kojih će se izvršiti prijenos. Odgovarajuće izmjene programa i sporazuma o partnerstvu izvršavaju se u skladu s člankom 30. stavkom 2., kojim se utvrđuje ukupan iznos koji je za svaku relevantnu godinu prenesen Komisiji.”
7.u članku 32. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Ako izborni odbor za strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice koji je osnovan u skladu s člankom 33. stavkom 3. utvrdi da provedba odabrane strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice zahtijeva potporu više od jednog fonda, može u skladu s nacionalnim pravilima i procedurama imenovati glavni fond za potporu svih pripremnih i tekućih troškova te troškova vođenja u skladu s člankom 35. stavkom 1. točkama (a), (d) i (e) za strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.”
8.u članku 34. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Zadaci lokalnih akcijskih skupina uključuju:
(a)
jačanje kapaciteta lokalnih sudionika za izradu i provedbu operacija uključujući poticanje njihovih sposobnosti upravljanja projektima;
(b)
sastavljanje nediskriminirajućeg i transparentnog postupka odabira u kojem se izbjegava sukob interesa, jamči da u odlukama o odabiru najmanje 50 % glasova pripada partnerima koji ne pripadaju tijelima javne vlasti i u kojem se dopušta odabir pisanim postupkom;
(c)
sastavljanje i odobravanje nediskriminirajućih objektivnih kriterija za odabir operacija kojima se jamči usklađenost sa strategijom lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice dajući im prednost u skladu s njihovim doprinosom u ostvarenju ciljeva te strategije;
(d)
pripremu i objavu poziva na dostavu prijedloga ili aktualnog postupka za podnošenje projekta;
(e)
primanje i ocjenjivanje zahtjeva za potporu;
(f)
odabir operacija i utvrđivanje iznosa potpore te podnošenje prijedloga nadležnom tijelu radi završne provjere prihvatljivosti prije odobrenja;
(g)
praćenje provedbe strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i operacija koje su dobile potporu te provođenje posebnih evaluacija povezanih s tom strategijom.
Ako lokalne akcijske skupine izvršavaju zadatke koji nisu obuhvaćeni točkama (a) do (g) za koje su odgovorni upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje ili agencija za plaćanje, te lokalne akcijske skupine određuju se kao posrednička tijela u skladu s pravilima za pojedine fondove.”
9.u članku 36. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Država članica ili upravljačko tijelo mogu jednom posredničkom tijelu ili više njih, uključujući lokalna tijela, regionalna razvojna tijela ili nevladine organizacije, delegirati određene zadatke u skladu s pravilima za pojedine fondove, u vezi s upravljanjem ili provedbom ITU-a.”
10.Članak 37. mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
„(c) procjenu dodatnih javnih i privatnih sredstava koja će potencijalno privući financijski instrument, sve do razine krajnjeg primatelja (očekivani učinak poluge), uključujući, prema potrebi, procjenu potrebe za različitim tretmanom, kao i njezine razine, različitog tretmana za privlačenje drugog dijela sredstava privatnih ulagača i/ili opis mehanizama kojima će se koristiti za utvrđivanje potrebe i opsega takvog različitog tretmana, kao što su konkurentni ili odgovarajući nezavisni procesi procjene;”;
(b) Stavak 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„U ex ante procjeni iz stavka 2. može se uzeti u obzir ex ante evaluacija provedena u skladu s člankom 202. stavkom 1. točkom (h) Financijske uredbe i ta se procjena može provoditi u fazama. U svakom slučaju mora biti dovršena prije nego što upravljačko tijelo odluči dodijeliti programske doprinose financijskom instrumentu.”
11.Članak 38. mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 1. umeće se sljedeća točka (c):
„(c) financijskim instrumentima koji omogućuju kombinaciju takvih doprinosa s financijskim proizvodima EIB-a u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja.”
(b)stavak 4. mijenja se kako slijedi:
i. prvi podstavak mijenja se kako slijedi:
– točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:
„(b)
povjeriti provedbene zadatke, izravnom dodjelom ugovora:
i.
EIB-u;
ii.
međunarodnoj financijskoj instituciji u kojoj je država članica dioničar;
iii. banci ili financijskoj instituciji u javnom vlasništvu koja je osnovana kao pravna osoba koja izvršava financijske aktivnosti na profesionalnoj osnovi i koja ispunjuje sljedeće uvjete:
–nema izravnog učešća privatnog kapitala, osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu s Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na relevantnu banku ili instituciju;
–djeluje na temelju ovlasti u okviru javne politike koju joj je dalo relevantno tijelo države članice na nacionalnoj ili regionalnoj razini, za obavljanje djelatnosti ekonomskog razvoja kojima se doprinosi ciljevima ESI fondova;
–provodi svoje razvojne aktivnosti u regijama, područjima politika i sektorima u kojima pristup financiranju iz tržišnih izvora nije općenito dostupan ili dostatan;
–djeluje na neprofitnoj osnovi kako bi osigurala čim veću dugoročnu financijsku održivost;
–ne prima izravno pologe stanovništva i
–podliježe nadzoru neovisnog tijela u skladu s nacionalnim pravom.
(c)
povjeriti provedbene zadatke drugom tijelu javnog ili privatnog prava ili”;
– dodaje se sljedeća točka (d):
„(d): izravno izvršavati provedbene zadatke, u slučaju da se financijski instrumenti sastoje isključivo od zajmova ili jamstava. U tom se slučaju upravljačko tijelo smatra korisnikom kako je definirano u članku 2. točki 10.”;
ii. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Pri provedbi financijskog instrumenta tijela iz prvog podstavka točaka (a) do (d) osiguravaju usklađenost s primjenjivim pravom, uključujući pravila o ESI fondovima, državnim potporama, javnoj nabavi i mjerodavnim normama te s primjenjivim zakonodavstvom o sprečavanju pranja novca, borbi protiv terorizma, porezne prijevare i utaje poreza. Ta tijela ne upotrebljavaju strukture za izbjegavanje plaćanja poreza, posebno sustave za agresivno porezno planiranje ili prakse koje ne zadovoljavaju kriterije dobrog poreznog upravljanja, niti sudjeluju u njima, kako je utvrđeno u zakonodavstvu EU-a uključujući preporuke i komunikacije Komisije ili u mogućim službenim uputama Komisije. Ta tijela nemaju poslovni nastan i, kada je riječ o provedbi financijskih operacija, ne posluju sa subjektima osnovanima u jurisdikcijama koje ne surađuju s Unijom u vezi s primjenom međunarodno dogovorenih poreznih standarda o transparentnosti i razmjeni informacija. Ta tijela mogu u okviru svoje odgovornosti sklapati sporazume s financijskim posrednicima za provedbu financijskih operacija. Oni prenose zahtjeve iz ovog stavka u svoje ugovore s financijskim posrednicima odabranima za sudjelovanje u izvršavanju financijskih operacija na temelju tih sporazuma.”
(c) stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:
„5.
Kada tijela iz stavka 4. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) provode fondove fondova, mogu dio provedbe povjeriti financijskim posrednicima, pod uvjetom da ta tijela u okviru svoje odgovornosti osiguraju da financijski posrednici ispunjuju kriterije iz članka 150. stavka 2. i članka 202. stavaka 2. i 4. Financijske uredbe. Financijski posrednici biraju se na osnovi otvorenih, transparentnih, razmjernih i nediskriminirajućih postupaka, izbjegavajući sukob interesa.
6.
Tijela iz stavka 4. prvog podstavka točaka (b) i (c) kojima su povjereni provedbeni zadaci otvaraju fiducijarne račune na svoje ime i u ime upravljačkog tijela ili uspostavljaju financijski instrument kao zaseban blok financiranja unutar financijske institucije. U slučaju zasebnog bloka financiranja, radi se računovodstvena razlika između programskih sredstava uloženih u financijski instrument i drugih sredstava koja su na raspolaganju u financijskoj instituciji. Imovinom na fiducijarnim računima i u takvim zasebnim blokovima financiranja upravlja se u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i slijedeći odgovarajuća bonitetna pravila te ona ima odgovarajuću likvidnost.”
(d) stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:
„8.
Za financijske instrumente koji se provode u skladu sa stavkom 4. prvim podstavkom točkom (d), uvjeti za doprinose financijskim instrumentima iz programa navedeni su u strateškom dokumentu u skladu s Prilogom IV., koji će pregledati odbor za praćenje.”
12.Članak 39. mijenja se kako slijedi:
(a)U stavku 2. prvom podstavku uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:
„Države članice mogu koristiti EFRR i EPFRR tijekom razdoblja prihvatljivosti navedenog u članku 65. stavku 2. za pružanje financijskog doprinosa financijskim instrumentima iz članka 38. stavka 1. točke (a) ove Uredbe, koje provodi Komisija u okviru neizravnog izvršavanja s EIB-om u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (c) podtočkom iii. i člankom 201. stavkom 4. Financijske uredbe, u odnosu na sljedeće aktivnosti:”
(b)u stavku 4.:
i.točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a) odstupajući od članka 37. stavka 2. temelji se na ex-ante procjeni na razini Unije koju provode EIB i Komisija ili, ako su dostupni noviji podaci, na nacionalnoj ili regionalnoj ex-ante procjeni koju provodi uključena država članica.
Na temelju dostupnih izvora podataka o dužničkom financiranju banaka i MSP-ovima, ex ante procjenom obuhvatit će se, između ostalog, analiza potreba MSP-ova za financiranjem na relevantnoj razini, uvjeti financiranja MSP-ova i njihove potrebe za financiranjem te podaci o manjku u financiranju MSP-ova, profil gospodarske i financijske situacije u sektoru MSP-ova na relevantnoj razini, najmanja kritična masa ukupnih doprinosa, veličina procijenjenog ukupnog opsega zajmova koji proizlazi iz tih doprinosa te dodana vrijednost;”
ii.točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
„(b) osigurava ga svaka uključena država članica kao dio zasebne osi prioriteta u okviru programa u slučaju doprinosa EFRR-a ili jednog nacionalnog programa po financijskom doprinosu od strane EFRR-a i EPFRR-a koji podupire tematski cilj iz članka 9. prvog stavka točke 3.;”
(c)stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:
„7. Odstupajući od članka 41. stavaka 1. i 2. u odnosu na financijske doprinose iz stavka 2. ovog članka, zahtjev države članice za plaćanje upućen Komisiji podnosi se na temelju 100 % iznosa koji država članica plaća EIB-u u skladu s rasporedom koji je određen u sporazumu o financiranju iz točke (c) prvog podstavka stavka 4. ovog članka. Takvi zahtjevi za plaćanje temelje se na iznosima koje je zatražio EIB i koji se smatraju potrebnima kako bi se pokrile obveze na temelju sporazuma o jamstvu ili sekuritizacijske transakcije koje se trebaju završiti u sljedeća tri mjeseca. Plaćanja država članica EIB-u izvršavaju se bez odgađanja i u svakom slučaju prije nego se obveze prenesu na EIB.”;
(d) stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:
„8. Na završetku programa prihvatljivi izdaci iz članka 42. stavka 1. točaka (a) i (b) jednaki su ukupnom iznosu programskih doprinosa plaćenih financijskom instrumentu, koji odgovaraju:
(a)
za aktivnosti iz točke (a) prvog podstavka stavka 2. ovog članka, sredstvima iz članka 42. stavka 1. prvog podstavka točke (b);
(b)
za aktivnosti iz točke (b) prvog podstavka stavka 2., ukupnom iznosu novog dužničkog financiranja koje proizlazi iz sekuritizacijskih transakcija, isplaćenom prihvatljivim MSP-ovima ili u njihovu korist u razdoblju prihvatljivosti navedenom u članku 65. stavku 2.”;
13.Umeće se sljedeći članak 39.a:
„Članak 39.a
Doprinos iz ESI fondova financijskim instrumentima koji omogućuju kombinaciju takvog doprinosa s financijskim proizvodima EIB-a u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja
1. Države članice mogu upotrebljavati ESI fondove za doprinos financijskim instrumentima iz članka 38. stavka 1. točke (c) kako bi privukle dodatna ulaganja privatnog sektora.
2. Doprinos iz stavka 1. ne prelazi 25 % ukupne potpore osigurane krajnjim korisnicima. U slabije razvijenim regijama iz članka 120. stavka 3. točke (b) financijski doprinos može biti veći od 25 % ako je to valjano opravdano ex-ante procjenom, ali ne prelazi 50 %. Ukupna potpora iz ovog stavka obuhvaća ukupni iznos novih zajmova i zajmova pod jamstvom te vlasnička i kvazivlasnička ulaganja osigurana krajnjim korisnicima. Zajmovi pod jamstvom iz ovog stavka uzimaju se u obzir u mjeri u kojoj su sredstva ESI fondova odobrena za ugovore pod jamstvom izračunana na temelju oprezne ex ante ocjene rizika koja obuhvaća višestruki iznos novih zajmova.
3. Odstupajući od članka 37. stavka 2. doprinosi u skladu sa stavkom 1. mogu se temeljiti na pripremnoj procjeni, uključujući dužnu pažnju, koju provodi EIB za potrebe svojeg doprinosa financijskom proizvodu u okviru EFSI-ja.
4. Izvješća upravljačkih tijela na temelju članka 46. o operacijama koje sadržavaju financijske instrumente na temelju ovog članka temelje se na informacijama koje EIB čuva za potrebe svojeg izvješćivanja u skladu s člankom 16. stavcima 1. i 2. Uredbe o EFSU-u, koje su dopunjene dodatnim informacijama iz članka 46. stavka 2.
5. Pri davanju doprinosa financijskim instrumentima iz članka 38. stavka 1. točke (c) upravljačko tijelo može učiniti jedno od sljedećeg:
(a)
uložiti u kapital postojećeg ili novoosnovanog pravnog subjekta namijenjenog provedbi ulaganja u krajnje primatelje, u skladu s ciljevima predmetnih ESI fondova koji će preuzeti zadatke provedbe;
(b)
povjeriti zadatke provedbe financijskoj instituciji koja ili otvara fiducijarni račun na svoje ime i u ime upravljačkog tijela ili uspostavlja zaseban blok financiranja unutar financijske institucije u okviru financijske institucije za programski doprinos. U slučaju zasebnog bloka financiranja, radi se računovodstvena razlika između programskih sredstava uloženih u financijski instrument i drugih sredstava koja su na raspolaganju u financijskoj instituciji. Imovinom na fiducijarnim računima i u takvim zasebnim blokovima financiranja upravlja se u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i slijedeći odgovarajuća bonitetna pravila te ona ima odgovarajuću likvidnost.”
Za potrebe ovog članka, financijski instrument može biti u obliku ili biti dijelom platforme za ulaganja u skladu s člankom 2. stavkom 4. Uredbe o EFSU-u, pod uvjetom da je platforma za ulaganja u obliku subjekta posebne namjene ili upravljanog računa.
6. Kod provedbe financijskog instrumenta na temelju članka 38. stavka 1. točke (c) tijela iz stavka 2. ovog članka osiguravaju usklađenost s primjenjivim pravom, uključujući pravila o ESI fondovima, državnim potporama, javnoj nabavi i relevantnim standardima te s primjenjivim zakonodavstvom o sprečavanju pranja novca, borbi protiv terorizma, porezne prijevare i utaje poreza. Ta tijela ne upotrebljavaju strukture za izbjegavanje plaćanja poreza, posebno sustave za agresivno porezno planiranje ili prakse koje ne zadovoljavaju kriterije dobrog poreznog upravljanja, niti sudjeluju u njima, kako je utvrđeno u zakonodavstvu EU-a uključujući preporuke i komunikacije Komisije ili u mogućim službenim uputama Komisije. Ta tijela nemaju poslovni nastan i, kada je riječ o provedbi financijskih operacija, ne posluju sa subjektima osnovanima u jurisdikcijama koje ne surađuju s Unijom u vezi s primjenom međunarodno dogovorenih poreznih standarda o transparentnosti i razmjeni informacija. Ta tijela mogu u okviru svoje odgovornosti sklapati sporazume s financijskim posrednicima za provedbu financijskih operacija. Ona prenose zahtjeve iz ovog stavka u svoje ugovore s financijskim posrednicima izabranima za sudjelovanje u izvršenju financijskih operacija na temelju tih sporazuma.
7. Kada tijela iz stavka 2. ovog članka provode fondove fondova, dio provedbe mogu povjeriti financijskim posrednicima, pod uvjetom da ta tijela u okviru svoje odgovornosti osiguraju da financijski posrednici ispunjuju kriterije iz članka 201. stavka 4. i članka 202. stavaka 1. i 2. Financijske uredbe. Financijski posrednici odabiru se na osnovi otvorenih, transparentnih, razmjernih i nediskriminirajućih postupaka, izbjegavajući sukob interesa.
8. Ako upravljačka tijela programskim sredstvima ESI fondova doprinose postojećem instrumentu u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (c), čijeg je upravitelja fonda već odabrao EIB, međunarodne financijske institucije u kojima je država članica dioničar ili banka ili financijska institucija u javnom vlasništvu, koje imaju poslovni nastan kao pravni subjekt koji obavlja financijske djelatnosti na profesionalnoj osnovi i ispunjuje uvjete iz članka 38. stavka 4. točke (b) podtočke iii., ta tijela povjeravaju provedbene zadatke tom upravitelju fonda dodjelom izravnog ugovora.
9. Odstupajući od članka 41. stavaka 1. i 2. zahtjevi za međuplaćanja za doprinose financijskim instrumentima na temelju stavka 8. ovog članka postupni su u skladu s rasporedom plaćanja utvrđenim u sporazumu o financiranju. Raspored plaćanja iz prve rečenice odgovara rasporedu plaćanja koji je dogovoren za druge ulagače u isti financijski instrument.
10. Uvjeti za doprinose u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (c) utvrđuju se u sporazumima o financiranju u skladu s Prilogom IV. na sljedećim razinama:
a)
prema potrebi, između propisno ovlaštenih predstavnika upravljačkog tijela i tijela koje provodi fond fondova;
b)
između propisno ovlaštenih predstavnika upravljačkog tijela, ili prema potrebi, između tijela koje provodi fond fondova i tijela koje provodi financijski instrument.
11. Za doprinose u skladu sa stavkom 1. platformama za ulaganja koje primaju doprinose od instrumenata uspostavljenih na razini Unije, usklađenost s pravilima o državnim potporama osigurava se u skladu s člankom 202. stavkom 2. točkom (c) Financijske uredbe.
12. U slučaju financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (c) koji su u obliku jamstvenog instrumenta, ESI fondovi mogu doprinijeti junior i/ili mezanin tranšama portfelja zajmova koji su također pokriveni u okviru jamstva Unije EFSU-a.
13. Za EFRR, ESF, Kohezijski fond i EFPR može se uspostaviti poseban prioritet, a za EPFRR posebna vrsta operacije sa stopom sufinanciranja do 100 %, u okviru programa za potporu operacija koje se provode s pomoću financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (c).
14. Neovisno o članku 70. i članku 93. stavku 1., doprinosi u skladu sa stavkom 1. ovog članka mogu se upotrijebiti u svrhu pokretanja novog dužničkog i vlasničkog financiranja na cijelom teritoriju države članice, bez obzira na kategorije regije, osim ako je drukčije predviđeno u sporazumu o financiranju.
15. Prije kraja 2019. Komisija provodi reviziju primjene ovog članka i po potrebi Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog.”;
14.Članak 40. mijenja se kako slijedi:
(a)stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:
„1. Tijela određena u skladu s člankom 124. ove Uredbe i s člankom 65. Uredbe o EPFRR-u ne provode provjere na licu mjesta na razini EIB-a ili drugih međunarodnih financijskih institucija u kojima je država članica dioničar za financijske instrumente koje ona provode.
Međutim, određena tijela provode provjere u skladu s člankom 125. stavkom 5. na razini drugih tijela koja provode financijske instrumente u jurisdikcijama njihove odnosne države članice i, po potrebi, na razini krajnjeg primatelja.
EIB ili druge međunarodne financijske institucije u kojima je država članica dioničar dostavljaju određenim tijelima izvješća o kontroli sa svakim zahtjevom za plaćanje. Komisiji i određenim tijelima dostavljaju i godišnje izvješće o reviziji koje sastavljaju vanjski revizori tih tijela.
Komisija je ovlaštena donijeti provedbeni akt o modelima za izvješća o kontroli i godišnja izvješća o reviziji iz prvog podstavka ovog stavka.
Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.
2. Ne dovodeći u pitanje članak 127. i članak 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013, tijela odgovorna za reviziju programa ne provode revizije na razini EIB-a ili drugih međunarodnih financijskih institucija u kojima je država članica dioničar za financijske instrumente koje oni provode.
Tijela odgovorna za reviziju programa provode revizije operacija i sustava upravljanja i kontrole na razini drugih tijela koja provode financijske instrumente u svojim državama članicama i na razini krajnjih primatelja ako su ispunjeni uvjeti iz članka 40. stavka 3.
Komisija može provoditi revizije na razini tijela iz stavka 1. ako zaključi da je to potrebno kako bi se dobilo razumno jamstvo s obzirom na utvrđene rizike.”
(b)Umeće se sljedeći stavak 5.a:
„5.a Odstupajući od članka 143. stavka 4. ove Uredbe i od članka 56. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 1306/2013, u operacijama koje obuhvaćaju financijske instrumente, doprinos koji je ukinut u skladu s člankom 143. stavkom 2. ove Uredbe ili u skladu s člankom 56. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1306/2013, kao posljedica pojedinačne nepravilnosti, može se ponovno upotrijebiti u okviru iste operacije pod sljedećim uvjetima:
a)
ako je nepravilnost koja je dovela do ukidanja doprinosa utvrđena na razini krajnjeg primatelja, ukinuti doprinos može se ponovno upotrijebiti samo za druge krajnje primatelje u okviru istog financijskog instrumenta
b)
ako je nepravilnost koja je dovela do ukidanja doprinosa utvrđena na razini financijskog posrednika u okviru fonda fondova, ukinuti doprinos može se ponovno upotrijebiti samo za druge financijske posrednike ili za druge krajnje primatelje u okviru istog financijskog instrumenta
Ako je nepravilnost koja je dovela do ukidanja doprinosa utvrđena na razini tijela koje provodi fond fondova, ukinuti doprinos ne smije se ponovno upotrijebiti u okviru iste operacije.
Ako se izvrši financijska korekcija za sustavnu nepravilnost, ukinuti doprinos ne smije se ponovno upotrijebiti za bilo koju operaciju na koju utječe sustavna nepravilnost.”
15.u članku 41. stavku 1. prvom podstavku uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:
„1. U pogledu financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točaka (a) i (c) i financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (b) provedenih u skladu s člankom 38. stavkom 4. točkama (a) i (b), postupni zahtjevi za međuplaćanja podnose se za programske doprinose koji se plaćaju financijskom instrumentu tijekom razdoblja prihvatljivosti utvrđenog u članku 65. stavku 2. („razdoblje prihvatljivosti”) u skladu sa sljedećim uvjetima:”
16.U članku 42. stavku 5. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Ako tijelo koje provodi fond fondova ili tijela koja provode financijske instrumente naplaćuju troškove upravljanja i naknade iz točke (d) prvog podstavka stavka 1. i stavka 2. ovog članka u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (c) i člankom 38. stavkom 4. točkama (a) i (b), oni ne prelaze pragove definirane u delegiranom aktu iz stavka 6. ovog članka. Budući da troškovi upravljanja obuhvaćaju izravne ili neizravne stavke troškova koji se vraćaju ako postoje dokazi o troškovima, naknade za upravljanje odnose se na dogovorenu cijenu usluga koja je utvrđena putem konkurentnog tržišnog postupka ako je to primjenjivo. Troškovi i naknade za upravljanje temelje se na metodologiji izračuna uspješnosti.”;
17.Umeće se sljedeći članak 43.a:
„Članak 43.a
Različiti tretman ulagača
1. Potpora iz ESI fondova financijskim instrumentima koji su uloženi u krajnje primatelje i dobici i drugi dohotci ili prihodi, npr. kamate, naknade za jamstvo, dividende, kapitalni dobitci ili bilo kakav drugi dohodak koji proizlazi iz tih ulaganja i koji se mogu pripisati potpori iz ESI fondova, može se upotrijebiti za različiti tretman privatnih ulagača, kao i EIB-a pri upotrebi jamstva EU-a u skladu s Uredbom (EU) 2015/1017. Takav različiti tretman obrazlaže se potrebom za privlačenje privatnog drugog dijela sredstava.
2. Potreba i razina različitog tretmana iz stavka 1. utvrđuje se ex-ante procjenom.
3.
Različitim tretmanom ne prelazi se ono što je potrebno za stvaranje inicijativa za privlačenje privatnog drugog dijela sredstava. Njime se ne daje prevelika naknada privatnim ulagačima i EIB-u kada upotrebljavaju jamstvo EU-a u skladu s Uredbom (EU) 2015/1017. Usklađenost interesa osigurava se odgovarajućom podjelom rizika i profita.
4. Različiti tretman privatnih ulagača ne dovodi u pitanje pravila Unije o državnim potporama.”
18.u članku 44. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Ne dovodeći u pitanje članak 43.a, sredstva koja se vraćaju financijskim instrumentima iz ulaganja ili iz oslobađanja sredstava odobrenih za ugovore o jamstvu, uključujući kapitalne povrate i dobitke i ostale dohotke ili prihode, kao što su kamate, naknade za jamstvo, dividende, kapitalni dobitci ili bilo kakav drugi dohodak koji proizlazi iz ulaganja, i koja se mogu pripisati potpori iz ESI fondova ponovno se upotrebljavaju u sljedeće svrhe, do potrebnih iznosa i redoslijedom određenim u relevantnim sporazumima o financiranju:
(a)
daljnja ulaganja s pomoću istog ili drugih financijskih instrumenata, u skladu sa specifičnim ciljevima utvrđenima u okviru prioriteta;
(b)
prema potrebi za pokrivanje gubitaka u nominalnom iznosu doprinosa ESI fondova financijskom instrumentu koji proizlazi iz negativnih kamata, ako takvi gubitci nastanu unatoč tomu što tijela koja provode financijske instrumente aktivno upravljaju riznicom.
(c)
prema potrebi, povrat nastalih troškova upravljanja i plaćanje naknada za upravljanje financijskim instrumentom;”
19.U članku 46. stavku 2. prvom podstavku točke (g) i (h) zamjenjuju se sljedećim:
„(g) kamate i drugi dobitci koji proizlaze iz potpore iz ESI fondova financijskom instrumentu te programska sredstva koja su vraćena financijskim instrumentima iz ulaganja kako je navedeno u člancima 43. i 44. te iznosi koji se upotrebljavaju za različiti tretman iz članka 43.a;” (h) napredak u ostvarivanju očekivanog efekta poluge ulaganja financijskog instrumenta i udjela;”;
20.u članku 56. stavak 5. briše se;
21.u članku 57. stavak 3. briše se;
22.U članku 58. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
(a)Upućivanje na „članak 60. Financijske uredbe" zamjenjuje se riječima „članak 149. Financijske uredbe”.
(b)Na kraju prvog stavka dodaje se sljedeći podstavak:
„Ovisno o potrebi, mjere iz ovog članka mogu se financirati kao operativni ili kao administrativni rashodi”.
23.Članak 59. mijenja se kako slijedi:
(a)Dodaje se sljedeći stavak 1.a:
„Iz svakog ESI fonda mogu se financirati operacije tehničke pomoći koje su prihvatljive za financiranje iz bilo kojeg drugog ESI fonda”.
(b)Dodaje se sljedeći stavak 3.:
„Ne dovodeći u pitanje drugi stavak, države članice mogu provoditi djelovanja iz prvog stavka izravnom dodjelom ugovora:
i.
EIB-u;
ii.
međunarodnoj financijskoj instituciji u kojoj je država članica dioničar;
iii.
banci ili financijskoj instituciji u javnom vlasništvu, kako je definirano u članku 38. stavku 4. točki (b) podtočki iii.”
24.Članak 61. mijenja se kako slijedi:
(a)U stavku 3. nova točka (aa) umeće se iza točke (a):
„primjenom fiksnog postotka neto prihoda koji je država članica utvrdila za sektor ili podsektor koji nije obuhvaćen točkom (a). Prije primjene fiksne stope odgovorno tijelo za reviziju mora se uvjeriti da je fiksna stopa utvrđena u skladu s pravednom i nepristranom metodom koja se može provjeriti i koja se temelji na povijesnim podacima ili objektivnim kriterijima.”;
(b)stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:
„Kao alternativa primjeni metoda iz stavka 3., najveća stopa sufinanciranja iz članka 60. stavka 1. može se, na zahtjev države članice, smanjiti za prioritet ili mjeru u skladu s čim bi sve operacije koje će se podupirati u okviru tog prioriteta ili mjera mogle primjenjivati jedinstvenu fiksnu stopu u skladu sa stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a). Smanjenje neće biti manje od iznosa izračunanog množenjem najveće stope sufinanciranja Unije koja se primjenjuje prema posebnim pravilima fonda s relevantnom fiksnom stopom iz stavka 3. prvog podstavka točke (a).”
(c)stavak 7. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:
„operacije za koje su iznosi ili stope potpore utvrđeni u Prilogu II. Uredbi o EPFRR-u ili u Uredbi o EFPR-u”;
25.Članak 65. mijenja se kako slijedi:
(a)U stavku 8.:
i.točka (h) zamjenjuje se sljedećim:
„(h) operacije za koje su iznosi ili stope potpore utvrđeni u Prilogu II. Uredbi o EPFRR-u ili u Uredbi o EFPR-u uz iznimku onih operacija u pogledu kojih se upućuje na ovaj stavak na temelju Uredbe o EFPR-u; ili”
ii.točka (i) zamjenjuje se sljedećim:
„(i) operacije čiji ukupni prihvatljivi troškovi ne premašuju 100 000 EUR.”
(b)stavak 11. zamjenjuje se sljedećim:
„11. Operacija može dobiti potporu iz jednog ili više ESI fondova ili jednog ili više programa i drugih instrumenata Unije, pod uvjetom da izdaci prijavljeni u zahtjevu sredstava jednog od ESI fondova ne primaju potporu drugog fonda ili instrumenta Unije ili potporu istog fonda u okviru drugog programa. Iznos izdataka koji treba unijeti u zahtjev za plaćanje ESI fonda može se izračunati razmjerno za svaki ESI fond u skladu s dokumentom kojim se utvrđuju uvjeti za potporu.”
26.Članak 67. mijenja se kako slijedi:
(a)Stavak 1. mijenja se kako slijedi:
i.točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
„fiksni iznosi;”
ii. umeće se točka (e):
„(e) financiranje koje nije povezano s troškovima relevantnih operacija već se temelji na ispunjenju uvjeta povezanih s postizanjem napretka u provedbi ili ostvarivanju ciljeva programa. Detaljni postupci u pogledu uvjeta financiranja i njihove primjene utvrđeni su u delegiranim aktima donesenima u skladu s ovlaštenjem iz stavka 5.”
(b)umeće se sljedeći stavak 2.a:
„2.a Za operacije ili projekte koji nisu obuhvaćeni stavkom 4. prvom rečenicom, a koji primaju potporu iz EFRR-a i ESF-a, bespovratna sredstva i povratna pomoć za koje javna potpora ne premašuje 100 000 EUR imaju oblik standardnih ljestvica jediničnih troškova, fiksnih iznosa ili fiksnih stopa, osim za operacije koje primaju potporu u okviru programa državnih potpora koja ne čini de minimis potporu.”
(c)stavak 5. mijenja se kako slijedi:
i. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a) pravednom i nepristranom metodom izračuna koja se može provjeriti i koja se temelji na:
i.
statističkim podacima ili drugim objektivnim informacijama;
ii.
provjerenim povijesnim podacima pojedinih korisnika;
iii.
primjeni uobičajenih praksi troškovnog računovodstva pojedinih korisnika; ili
iv.
nacrtima proračuna koje je upravljačko tijelo utvrdilo na pojedinačnoj osnovi i dogovorilo ex ante, ako javna potpora ne premašuje 100 000 EUR;”;
ii.dodaje se sljedeći podstavak:
„Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o definiranju standardnih ljestvica jediničnih troškova ili financiranja uz primjenu fiksne stope iz stavka 1. prvog podstavka točaka (b) i (d), povezanih metoda iz točke (a) prvog podstavka ovog stavka i oblika potpore iz stavka 1. prvog podstavka točke (e).”;
27.Članak 68. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 68.
Financiranje primjenom fiksnih stopa za neizravne troškove za bespovratna sredstva i povratnu pomoć
Ako provedbom operacije nastanu neizravni troškovi, oni se mogu izračunati uz primjenu fiksne stope na jedan od sljedećih načina:
(a)
fiksna stopa do visine od 25 % prihvatljivih izravnih troškova, pod uvjetom da se stopa računa na temelju pravedne i nepristrane metode izračuna koja se može provjeriti ili metode koja se primjenjuje u okviru shema za bespovratna sredstva koja u cijelosti financira država članica za sličnu vrstu operacije i korisnika;
(b)
fiksna stopa do visine od 15 % prihvatljivih izravnih troškova osoblja, pri čemu se od države članice ne traži da provodi bilo kakve izračune radi utvrđivanja primjenjive stope;
(c)
fiksna stopa koja se primjenjuje na prihvatljive izravne troškove na temelju postojećih metoda i pripadajućih stopa koje su u politikama Unije primjenjive za sličnu vrstu operacije i korisnika.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o utvrđivanju fiksne stope i povezanih metoda iz točke (c) prvog podstavka ovog stavka.”;
28.Umeću se sljedeći članci 68.a i 68.b:
„Članak 68.a
Troškovi osoblja za bespovratna sredstva i povratnu pomoć
1. Izravni troškovi osoblja za operaciju mogu se izračunati po fiksnoj stopi od najviše 20 % izravnih troškova koji nisu troškovi osoblja te operacije.
2. Za potrebe utvrđivanja troškova osoblja satnica se može izračunati dijeljenjem zadnjeg dokumentiranog godišnjeg bruto iznosa troškova zapošljavanja sa 1720 sati za osobe koje rade u punom radnom vremenu ili odgovarajućim razmjernim brojem sati od 1720 za osobe koje rade u nepunom radnom vremenu. Ukupni broj sati prijavljen po osobi godišnje ne smije prelaziti broj sati upotrijebljen pri izračunu satnice.
3. Ako godišnji bruto iznosi troškova zapošljavanja nisu dostupni, mogu se izvesti iz dostupnih zabilježenih bruto iznosa troškova zapošljavanja ili iz ugovora o zaposlenju, koji se propisno prilagođuju za dvanaestomjesečno razdoblje.
4. Troškovi osoblja za pojedince koji rade u nepunom radnom vremenu na operaciji s fiksnim brojem sati mjesečno mogu se izračunati kao fiksni postotak bruto iznosa troškova zapošljavanja, u skladu s fiksnim postotkom radnog vremena upotrijebljenog za operaciju, bez obaveze uspostave posebnog sustava za evidentiranje radnog vremena. Poslodavac za svakog zaposlenika izdaje dokument u kojem je utvrđen fiksni postotak vremena za rad na operaciji.
Prvi podstavak ne primjenjuje se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.”
„Članak 68.b
Financiranje primjenom fiksnih stopa za troškove osim troškova osoblja
1. Fiksna stopa do visine od 40 % prihvatljivih izravnih troškova osoblja može se upotrijebiti za pokrivanje preostalih prihvatljivih troškova operacije, a da ne postoji zahtjev da država članica provodi izračun radi utvrđivanja važeće stope. Za operacije koje podupire ESF, plaće i naknade isplaćene sudionicima smatraju se dodatnim prihvatljivim troškovima koji nisu uključeni u fiksnu stopu.
2. Fiksna stopa iz ovog članka stavka 1. ne primjenjuje se ako su troškovi osoblja izračunani na osnovi fiksne stope.”
29.Članak 70. mijenja se kako slijedi:
(a)umeće se sljedeći stavak 1.a:
„1.a Za operacije pružanja usluga građanima ili poduzećima koje obuhvaćaju cijelo državno područje države članice smatra se da se provode na svim programskim područjima u državi članici. U tim slučajevima izdaci se dodjeljuju predmetnim programskim područjima razmjerno na temelju objektivnih kriterija, ne uključujući proračunska sredstva za programska područja.
Ovaj stavak ne primjenjuje se na nacionalni program iz članka 6. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1305/2013 ni na posebni program za utvrđivanje i operaciju nacionalnih ruralnih mreža iz članka 54. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013.”;
(b)u stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
„(b) ukupni iznos koji je u okviru programa dodijeljen operacijama izvan programskog područja nije veći od 15 % potpore iz EPFRR-a, Kohezijskog fonda i EFRR-a i EFPR-a na razini prioriteta u trenutku suglasnosti odbora za praćenje iz točke (c);”;
(c)umeće se sljedeći stavak 2.a:
„2.a Za fondove i EFPR u kojima operacije provedene izvan programskog područja u skladu sa stavkom 2. imaju koristi izvan i unutar programskog područja izdaci se dodjeljuju tim područjima razmjerno na temelju objektivnih kriterija, ne uključujući proračunska sredstva za programska područja.”;
(d)stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Za operacije koje se odnose na tehničku pomoć ili komunikacijske i promotivne aktivnosti te za operacije u okviru tematskog cilja jačanja istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija, izdaci mogu nastati izvan Unije, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točke (a) i obveze povezane s upravljanjem, nadzorom i revizijom u vezi s operacijom.
Osim toga, za operacije u okviru tematskog cilja jačanja istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija moraju biti ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točke (b).”;
30.Članak 71. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na doprinose financijskim instrumentima ili iz financijskih instrumenata ili kupnju ili zakup iz članka 45. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 1305/2013 ni na bilo koju operaciju u okviru koje proizvodna aktivnost prestaje ili se premješta zbog stečaja koji nije prijevaran.”;
31.U članku 75. stavku 1 upućivanje na „članak 59. stavak 5. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. Financijske uredbe”.
32.Članak 76. mijenja se kako slijedi:
(a)U drugom podstavku upućivanje na „članak 84. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 108. Financijske uredbe”.
(b)U četvrtom podstavku upućivanje na „članak 16. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 15. Financijske uredbe”.
33.U članku 79. stavku 2 upućivanje na „članak 68. stavak 3. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 80. stavak 2. Financijske uredbe”.
34.U članku 83. stavku 1 točki (c) upućivanje na „članak 59. stavak 5. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. Financijske uredbe”.
35.U članku 84. upućivanje na „članak 59. stavak 6. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 6. Financijske uredbe”.
36.Članak 98. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„Iz EFRR-a i ESF-a može se financirati, kao dopuna i do granice od 10 % financijskih sredstava Unije za svaku prioritetnu os operativnog programa, dio operativnoga programa čiji troškovi ispunjavaju uvjete za potporu iz drugog fonda na temelju pravila koja se primjenjuju na taj fond, pod uvjetom da su takvi troškovi nužni za zadovoljavajuću provedbu operacije te da su s njom izravno povezani.”
37.Članak 102. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:
„6. Izdaci povezani s velikim projektom mogu biti uključeni u zahtjev za plaćanje nakon podnošenja zahtjeva za odobrenje iz stavka 2. Ako Komisija ne odobri veliki projekt koji je odabralo upravljačko tijelo, izjava o izdacima ispravlja se na odgovarajući način nakon što država članica povuče zahtjev ili nakon donošenja odluke Komisije.”;
(b)dodaje se sljedeći stavak 6.a:
„6.a Ako su veliki projekt procijenili stručnjaci u skladu sa stavkom 1., izdaci povezani s tim velikim projektom mogu se uključiti u zahtjev za plaćanje nakon što upravljačko tijelo obavijesti Komisiju da je neovisnim stručnjacima dostavilo informacije koje se zahtijevaju u skladu s člankom 101.
Ako Komisija u roku od šest mjeseci od dostavljanja tih informacija neovisnim stručnjacima nije obaviještena o neovisnom pregledu kvalitete ili ako je relevantna ocjena negativna, odgovarajući izdaci povlače se, a izjava o izdacima ispravlja se na odgovarajući način.”;
38.U članku 104. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:
„2.
Javni rashodi dodijeljeni zajedničkom akcijskom planu iznose najmanje 5 000 000 EUR ili 5 % javne potpore operativnoga programa ili jednog od programa koji doprinose, pri čemu se uzima niži iznos.”;
„3. Stavak 2. ne primjenjuje se na operacije koje podupire Inicijativa za zapošljavanje mladih i prvi zajednički akcijski plan koji podnese država članica u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” i prvi zajednički akcijski plan koji podnese program u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja.”;
39.U članku 105. stavku 2. druga rečenica briše se;
40.U članku 106. prvi podstavak mijenja se kako slijedi:
(a)točka 1. zamjenjuje se sljedećim:
„(1) opis ciljeva zajedničkog akcijskog plana i kako doprinosi ciljevima programa ili relevantnim preporukama za pojedinu zemlju i općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a te relevantne preporuke Vijeća koje države članice moraju uzeti u obzir u svojim politikama zapošljavanja u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a;”
(b)točka 2. briše se.
(c)točka 3. zamjenjuje se sljedećim:
„(3) opis projekata ili vrsti predviđenih projekata, zajedno s ključnim etapama, prema potrebi, i ciljevima za ostvarenja i rezultate povezane sa zajedničkim indikatorima prioritetnim osima, prema potrebi.”;
(d)točke 6. i 7. brišu se.
(e)točka 8. zamjenjuje se sljedećim:
„(8) njegove provedbene odredbe, uključujući sljedeće:
(a)
informacije o odabiru zajedničkog akcijskog plana od strane upravljačkog tijela u skladu s člankom 125. stavkom 3.;
(b)
dogovore za upravljanje zajedničkim akcijskim planom na temelju članka 108.;
(c)
dogovore za praćenje i ocjenjivanje zajedničkog akcijskog plana, uključujući dogovore kojima se osigurava kvaliteta, prikupljanje i pohrana podataka o ostvarenim ključnim etapama te ostvarenjima i rezultatima;”
(e)u točki 9. slovo (b) briše se;
41.U članku 107. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Odlukom iz stavka 2. određuje se korisnik te ciljevi zajedničkog akcijskog plana, ključne etape i, prema potrebi, ciljevi za ostvarenja i rezultate, troškovi postizanja tih ključnih etapa i ciljeva za ostvarenja i rezultate te plan financiranja za svaki operativni program i prioritet, uključujući ukupni prihvatljivi iznos i iznos javnih rashoda, razdoblje provedbe zajedničkog akcijskog plana i prema potrebi geografski opseg i ciljne skupine zajedničkog akcijskog plana.”;
42.U članku 108. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Država članica ili upravljačko tijelo osnivaju upravljački odbor za zajednički akcijski plan, koji može biti različit od odbora za praćenje relevantnih operativnih programa. Upravljački odbor sastaje se najmanje dvaput godišnje i podnosi izvješće upravljačkom tijelu. Upravljačko tijelo prema potrebi izvješćuje relevantni odbor za praćenje o rezultatima rada upravljačkog odbora te napretku provedbe zajedničkog akcijskog plana u skladu s člankom 110. stavkom 1. točkom (e) te člankom 125. stavkom 2. točkom (a).”
43.Članak 109. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„Plaćanja korisniku zajedničkog akcijskog plana tretiraju se kao fiksni iznosi ili standardne ljestvice jediničnih troškova.”
44.U članku 110. stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a) metodologiju i kriterije upotrijebljene pri odabiru operacija, ne dovodeći u pitanje članak 34. stavak 3. točku (c);”
45.Članak 114. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Plan evaluacije izrađuje upravljačko tijelo ili država članica za jedan operativni program ili više njih. Plan evaluacije podnosi se odboru za praćenje najkasnije godinu dana nakon donošenja operativnog programa. U slučajevima posebnih programa iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) donesenih prije nego što je ova Uredba stupila na snagu, plan evaluacije podnosi se odboru za praćenje najkasnije godinu dana od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.;”
(b)stavak 4. briše se.
46.U članku 115. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Detaljna pravila o mjerama informiranja i komunikacije za javnost te o mjerama informiranja za potencijalne korisnike i korisnike navedena su u Prilogu XII.”;
47.Članak 119. mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Iznos fondova koji se dodjeljuje za tehničku pomoć ograničen je na 4 % ukupnog iznosa fondova, dodijeljenog operativnim programima u vrijeme donošenja operativnog programa cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” u državi članici.
(b)u stavku 2. prva rečenica briše se;
(c)stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. U slučaju strukturnih fondova, kad se dodijeljena sredstva iz stavka 1. upotrebljavaju za potporu operacija tehničke pomoći koje se u cijelosti odnose na više od jedne kategorije regija, izdaci koji se odnose na operacije mogu se izvršavati u okviru osi prioriteta koja udružuje različite kategorije regija i dodjeljuju se razmjerno uzimajući u obzir ili odgovarajuća dodijeljena sredstva za različite kategorije regija operativnog programa ili dodijeljena sredstva u okviru svake kategorije regije kao udio ukupno dodijeljenih sredstava državi članici.”;
48.U članku 122. stavku 2. četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Kada se iznosi nepropisno isplaćeni korisniku ne mogu vratiti krivnjom države članice ili zbog njezina nemara, ta država članica snosi odgovornost za uplatu dotičnih iznosa u proračun Unije. Države članice mogu odlučiti ne vratiti neopravdano isplaćen iznos ako iznos koji se treba vratiti od korisnika, bez kamata, ne prelazi 250 EUR u doprinosu iz fondova za operaciju u obračunskoj godini.”;
49.U članku 123. stavku 5. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„U slučaju fondova i u slučaju EFPR-a, pod uvjetom da se poštuje načelo razdvajanja funkcija, upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje i prema potrebi tijelo za reviziju mogu biti dio iste institucije ili tijela javne vlasti.”
50.Članak 125. stavak 4. mijenja se kako slijedi:
(a)točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a) provjerava da su sufinancirani proizvodi i usluge dostavljeni, da je operacija u skladu s primjenjivim pravom, operativnim programom i uvjetima za potporu operacije i,
i.
ako se troškovi trebaju vratiti u skladu s člankom 67. prvim podstavkom točkom (a), da je plaćen iznos rashoda koje su korisnici prijavili u vezi s tim troškovima;
ii.
u slučaju troškova vraćenih u skladu s člankom 67, stavkom 1. prvim podstavkom točkama (b), (c) i (d) da su ispunjeni uvjeti za povrat rashoda korisniku;”
(b)u točki (e) upućivanje na „članak 59. stavak 5. točke (a) i (b) Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. točke (a) i (b) Financijske uredbe”.
51.U članku 126. prvom podstavku točki (b) upućivanje na „članak 59. stavak 5. točku (a) Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. točka (a) Financijske uredbe”.
52.Članak 127. mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 1. trećem podstavku upućivanje na „članak 59. stavak 5. drugi podstavak Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. drugi podstavak Financijske uredbe”.(b)u stavku 5. točki (a) upućivanje na „članak 59. stavak 5. drugi podstavak Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. drugi podstavak Financijske uredbe”.
53.U članku 134. stavku 1.a drugom podstavku upućivanje na „članak 21. stavak 3. točku (c) Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 20. stavak 3. točka (c) Financijske uredbe”.
54.U članku 137. stavku 1. upućivanje na „članak 59. stavak 5. točku (a) Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. točka (a) Financijske uredbe”.
55.U članku 138. upućivanje na „članak 59. stavak 5. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. Financijske uredbe”.
56.U članku 139. stavku 7. upućivanje na „članak 177. stavak 3. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 20. stavak 3. točka (c) Financijske uredbe”.
57.U članku 140. stavku 3. dodaje se sljedeća rečenica:
„Ako se dokumenti čuvaju na općeprihvaćenim nosačima podataka u skladu s postupkom iz stavka 5., izvornici nisu potrebni.”
58.U članku 145. stavku 7. točki (a) upućivanje na „članak 59. stavak 5. Financijske uredbe” zamjenjuje se riječima „članak 62. stavak 5. Financijske uredbe”.
59.U članku 147. stavku 1. upućivanje na „članak 73. Financijske uredbe" zamjenjuje se riječima „članak 89. Financijske uredbe”.
60.U članku 152. dodaje se novi stavak 4.:
„Ako se poziv na podnošenje prijedloga objavi prije stupanja na snagu Uredbe XXX/YYY o izmjeni ove Uredbe, upravljačko tijelo (ili odbor za praćenje za programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”) može odlučiti ne primijeniti obvezu iz članka 67. stavka 2.a najviše šest mjeseci od datuma stupanja na snagu Uredbe XXX/YYY. Ako se dokument kojim se utvrđuju uvjeti potpore dostavi korisniku u roku od 6 mjeseci od datuma stupanja na snagu Uredbe XXX/YYY upravljačko tijelo može odlučiti ne primijeniti te izmijenjene odredbe.”
61.Prilog IV. mijenja se kako slijedi:
(a)uvodna rečenica odjeljka 1. zamjenjuje se sljedećim:
„Kad se financijski instrument provodi u skladu s člankom 39.a i člankom 38. stavkom 4. točkama (a) i (b), sporazum o financiranju uključuje uvjete za doprinose financijskom instrumentu iz programa i uključuje najmanje sljedeće elemente:”;
(b)odjeljak 1. točka (i) zamjenjuje se sljedećim:
„odredbe u vezi s ponovnim korištenjem resursa koji se mogu pripisati potpori ESI fondova do isteka razdoblja prihvatljivosti u skladu s člankom 44. i, po potrebi odredbe o različitom tretmanu iz članka 43.a;”;
(c) odjeljak 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
„(c) korištenje i ponovno korištenje sredstava koja se mogu pripisati potpori iz ESI fondova u skladu s člancima 43., 44. i 45. i, prema potrebi, odredbe o različitom tretmanu iz članka 43.a.”;
62.Prilog XII. mijenja se kako slijedi:
(a)U pododjeljku 2.2. dodaje se sljedeća točka:
„6. Odgovornosti iz ovog pododjeljka primjenjuju se od trenutka kad je korisniku dostavljen dokument kojim se utvrđuju uvjeti za potporu operacije iz članka 125. stavka 3. točke (c).”
(b)U pododjeljku 3.1. stavku 2. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:
„(f)
odgovornost korisnika da obavijesti javnost o cilju operacije i potpori operaciji iz fondova u skladu s pododjeljkom 2.2. od trenutka kad je korisniku dostavljen dokument kojim se utvrđuju uvjeti za potporu operacije iz članka 125. stavka 3. točke (c). Upravljačko tijelo može od potencijalnih korisnika zahtijevati da u prijavama predlože okvirne komunikacijske aktivnosti razmjerne opsegu operacije.”
Članak 266.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1304/2013
Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća mijenja se kako slijedi:
1.U članku 13. u stavak 2. umeće se sljedeći podstavak:
„Ako od operacija obuhvaćenih prvim podstavkom točkom (a) koristi ima i programsko područje na kojem se one provode, izdaci se tim programskim područjima dodjeljuju razmjerno na temelju objektivnih kriterija, ne uključujući proračunska sredstva za programska područja.”
2.Članak 14. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 2. briše se.
(b)stavak 4. briše se.
3.U Prilogu I. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Zajednički pokazatelji ostvarenja za sudionike
„Sudionici” su osobe koje imaju izravne koristi od intervencije ESF-a, koje se mogu identificirati i od kojih se mogu zatražiti informacije o njihovim značajkama te za koje su određeni posebni izdaci. Druge osobe ne klasificiraju se kao korisnici. Svi se podaci razvrstavaju prema spolu.
Zajednički pokazatelji ostvarenja za sudionike su sljedeći:
– nezaposleni, uključujući dugotrajno nezaposlene*,
– dugotrajno nezaposleni*,
– neaktivni*,
– neaktivni koji se ne obrazuju niti osposobljavaju*,
– zaposleni, uključujući samozaposlene*,
– mlađi od 25 godina*,
– stariji od 54 godine*,
– stariji od 54 godine koji su nezaposleni, uključujući dugotrajno nezaposlene, ili koji su neaktivni te se ne obrazuju niti osposobljavaju*,
– s osnovnim (ISCED 1) ili nižim srednjim obrazovanjem (ISCED 2)*,
– s višim srednjim (ISCED 3) ili visokoškolskim obrazovanjem (ISCED 4)*,
– s tercijarnim obrazovanjem (ISCED od 5 do 8)*,
– migranti, sudionici stranog podrijetla, manjine (uključujući marginalizirane zajednice poput romske zajednice)**,
– sudionici s invaliditetom**,
– druge osobe u nepovoljnom položaju**.
Ukupan broj sudionika izračunavat će se automatski na temelju pokazatelja ostvarenja.
Ti podaci o sudionicima koji postaju dio operacije za koju se daje potpora iz ESF-a dostavljaju se u godišnjim izvješćima o provedbi, kako je navedeno u članku 50. stavcima 1. i 2. te članku 111. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013.
– beskućnici ili osobe suočene sa socijalnom isključenošću u pogledu stanovanja*,
– iz ruralnih područja*
– sudionici koji žive u kućanstvima u kojima nema zaposlenih*,
– sudionici koji žive u kućanstvima u kojima nema zaposlenih, s uzdržavanom djecom*,
– sudionici koji žive u kućanstvu sa samo jednom odraslom osobom, s uzdržavanom djecom*,
Podaci o sudionicima za dva prva prethodno navedena pokazatelja dostavit će se u godišnjim izvješćima o provedbi, kako je navedeno u članku 50. stavku 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Podaci o sudionicima za tri posljednja prethodno navedena pokazatelja dostavit će se u izvješćima kako je navedeno u članku 50. stavku 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Podaci za pet prethodno navedenih pokazatelja prikupljaju se na temelju reprezentativnog uzorka sudionika u okviru svakog prioriteta ulaganja. Interna valjanost osigurava se tako da se podaci mogu uopćavati na razini prioriteta ulaganja.”
Članak 267.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1305/2013
Uredba (EU) br. 1305/2013 mijenja se kako slijedi:
1.U članku 2. stavku 1. drugi podstavak mijenja se kako slijedi:
(a)točka (n) zamjenjuje se sljedećim:
„(n) „mladi poljoprivrednik” znači osoba koja nije starija od 40 godina u trenutku predaje zahtjeva, koja posjeduje odgovarajuću stručnu spremu i vještine te po prvi put uspostavlja poljoprivredno gospodarstvo kao upravitelj tog gospodarstva; dužnost može preuzeti sama ili zajedno s drugim poljoprivrednicima;”
(b) točka (r) zamjenjuje se sljedećim:
„(r) „šuma” znači površina zemljišta koja obuhvaća više od 0,5 hektara, sa stablima višim od 5 metara i krošnjama koje pokrivaju više od 10 posto površine, ili stablima koja mogu doseći te vrijednosti in situ; i ne uključuje zemljište koje se u prvom redu koristi kao poljoprivredno ili urbano zemljište, u skladu sa stavkom 2.;
(c)Dodaje se sljedeća točka (s):
„(d) „datum uspostavljanja” znači datum na koji podnositelj zahtjeva svojim mjerama započinje postupak uspostavljanja.;”
2.U članku 8. stavku 1. točka (h) podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:
3.„ii. tablicu koja prikazuje, za svaku mjeru i za svaku vrstu operacije sa specifičnom stopom doprinosa EPFRR-a, za vrstu operacije iz članka 39.a i za tehničku pomoć, ukupni planirani doprinos Unije te primjenjivu stopu doprinosa EPFRR-a. Prema potrebi, u toj se tablici odvojeno prikazuje stopa doprinosa EPFRR-a za slabije razvijene regije i za ostale regije;”U članku 16. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„Potpora u okviru ove mjere može obuhvatiti i troškove koji proizlaze iz aktivnosti informiranja i promicanja koje provode skupine proizvođača, u vezi s proizvodima koji su obuhvaćeni programom kvalitete koji prima potporu u skladu sa stavkom 1. Odstupajući od članka 70. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, te aktivnosti mogu se provoditi samo na unutarnjem tržištu.”
4.U članku 17. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
„(b) obuhvaćaju obradu, plasiranje na tržište i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda iz Priloga I. UFEU-u ili pamuka, osim proizvoda ribarstva; rezultat proizvodnog postupka može biti proizvod koji nije obuhvaćen tim Prilogom; ako je potpora osigurana u obliku financijskih instrumenata, ulog može biti i proizvod koji nije obuhvaćen Prilogom I. UFEU-u pod uvjetom da ulaganje doprinosi jednom prioritetu Unije za ruralni razvoj ili više njih;”
5.Članak 19. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Zahtjev za potporu na temelju stavka 1. točke (a) podtočke i. podnosi se u roku od 24 mjeseca od datuma uspostavljanja.
Potpora iz stavka 1. točke (a) uvjetuje se podnošenjem poslovnog plana. Provedba poslovnog plana započinje najkasnije u roku od devet mjeseci od dana kada je donesena odluka o dodjeli potpora. Poslovni plan može trajati najdulje pet godina.
Za mlade poljoprivrednike koji primaju potporu na temelju stavka 1. točke (a) podtočke i. provedba poslovnog plana počinje nakon datuma uspostavljanja. Poslovnim planom predviđa se da mladi poljoprivrednik ispunjuje odredbe članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013 u pogledu aktivnih poljoprivrednika u roku od 18 mjeseci od datuma odluke o dodjeli potpore.
Države članice utvrđuju djelovanja iz članka 2. stavka 1. točke (s) u programima ruralnog razvoja.
Države članice utvrđuju gornji i donji prag po korisniku za omogućivanje pristupa potpori u smislu stavka 1. točke (a) podtočke i. i točke (a) podtočke iii. Donji prag za potporu iz stavka 1. točke (a) podtočke i. viši je od gornjeg praga za potporu iz stavka 1. točke (a) podtočke iii. Potpora se ograničava na gospodarstva obuhvaćena definicijom mikropoduzeća i malih poduzeća.”
(b)umeće se sljedeći stavak 4.a:
„4.a Odstupajući od članka 37. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013, potpora na temelju stavka 1. točke (a) podtočke i. može se dodijeliti i u obliku financijskih instrumenata ili kao kombinacija bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata.”;
(c)stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:
„5. Potpora iz stavka 1. točke (a) isplaćuje se u najmanje dvije rate. Rate se mogu postupno smanjivati. Isplata zadnje rate u skladu sa stavkom 1. točkom (a) podtočkama i. i ii. uvjetuje se valjanom provedbom poslovnog plana.”;
6.U članku 20. dodaje se sljedeći stavak 4.:
„4. Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se ako se potpora dodjeljuje u obliku financijskih instrumenata.”;
7.Članak 36. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 1. mijenja se kako slijedi:
i. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
„(c) sredstvo za stabilizaciju prihoda, u obliku financijskih doprinosa uzajamnim fondovima, koje osigurava naknadu poljoprivrednicima u svim sektorima za znatan pad u njihovim prihodima.”;
ii.dodaje se sljedeća točka (d):
„(d) sredstvo za stabilizaciju prihoda, u obliku financijskih doprinosa uzajamnim fondovima, koje osigurava naknadu poljoprivrednicima u određenom sektoru za znatan pad u njihovim prihodima.”;
(b)stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Za potrebe stavka 1. točaka (b), (c) i (d) „uzajamni fond” znači program osiguranja udruženih poljoprivrednika koji su države članice odobrile u skladu sa svojim nacionalnim zakonima, a koji
omogućuje isplatu naknada udruženim poljoprivrednicima za gospodarske gubitke uzrokovane nepovoljnim klimatskim prilikama ili bolestima životinja ili biljaka ili najezdom nametnika ili okolišnim incidentom ili za znatan pad u njihovim prihodima.”
(c)u stavku 5. drugi podstavak briše se.
8.U članku 38. stavku 3. treći podstavak briše se;
9.Članak 39. mijenja se kako slijedi:
(a)Naslov članka 39. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 39.
Sredstvo za stabilizaciju prihoda za poljoprivrednike u svim sektorima”
(b) u stavku 4. točki (b) zadnja rečenica briše se.
10.Umeće se sljedeći članak 39.a:
„Članak 39.a
Sredstvo za stabilizaciju prihoda za poljoprivrednike u određenom sektoru
„1. Potpora utvrđena u članku 36. stavku 1. točki (d) dodjeljuje se samo u valjano opravdanim slučajevima i u slučaju pada prihoda od preko 20 % prosječnog godišnjeg prihoda pojedinog poljoprivrednika u prethodnom trogodišnjem razdoblju ili prosječnog trogodišnjeg prihoda na temelju prethodnog petogodišnjeg razdoblja, ne uzimajući u obzir najveću i najmanju vrijednost. Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (d) navedeni prihod podrazumijeva zbroj prihoda koje poljoprivrednik ostvari na tržištu, uključujući bilo kakav oblik javne potpore, umanjen za iznos ulaznih troškova. Plaćanja poljoprivrednicima iz uzajamnog fonda moraju pokrivati manje od 70 % izgubljenog prihoda u onoj godini u kojoj proizvođač stječe uvjete za primanje takve pomoći.
2. Članak 39. stavci 2. do 5. primjenjuju se za potrebe potpore na temelju članka 36. stavka 1. točke (d).”;
11.Članak 45. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:
„5. Pomoćni obrtni kapital povezan s novim ulaganjima, koja primaju potporu u okviru EPFRR-a s pomoću financijskog instrumenta uspostavljenog u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1303/2013, može biti prihvatljiv trošak. Takvi prihvatljivi troškovi ne prelaze 30 % cjelokupnog iznosa prihvatljivih troškova za ulaganje. Relevantni zahtjev mora se propisno obrazložiti.”
(b)dodaje se sljedeći stavak 7.:
„7.
Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se ako se potpora dodjeljuje u obliku financijskih instrumenata.”;
12.Članak 49. mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:
„Neovisno o tome, u iznimnim i valjano opravdanim slučajevima kada nije moguće odrediti kriterije odabira zbog prirode vrste predmetnih operacija, upravljačko tijelo može odrediti drugu metodu odabira koja će se opisati u programu ruralnog razvoja nakon savjetovanja s odborom za praćenje.”;
(b)stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Nadležno tijelo u državi članici odgovorno za odabir djelatnosti dužno je osigurati da su djelatnosti, uz iznimku djelatnosti iz članka 18. stavka 1. točke (b), članka 24. stavka 1. točke (d), članaka 28. do 31., 33. do 34. i 36. do 39.a, odabrane u skladu s kriterijima odabira iz stavka 1. te da je taj postupak transparentan i dobro dokumentiran.”;
(c)dodaje se sljedeći stavak 4.:
„4. Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako se potpora dodjeljuje u obliku financijskih instrumenata.”;
13.U članku 59. stavak 4. mijenja se kako slijedi:
(a)točka (f) zamjenjuje se sljedećim:
„(f) 100 % za iznos od 100 milijuna eura u cijenama iz 2011. dodijeljen Irskoj, za iznos od 500 milijuna eura u cijenama iz 2011. dodijeljen Portugalu i za iznos od 7 milijuna eura u cijenama iz 2011. dodijeljen Cipru.”
(b) u točki (g) zadnja rečenica zamjenjuje se sljedećim:
„Stopa doprinosa EPFRR-a koja bi se primijenila bez tog odstupanja i dalje će se poštovati za ukupne javne rashode tijekom programskog razdoblja;”;
(c)dodaje se sljedeća točka (h):
„(h) stopa doprinosa iz članka 39.a stavka 13. Uredbe (EU) br. 1303/2013 za financijski instrument iz članka 38. stavka 1. točke (c) te iste Uredbe.”
14.Članak 60. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Odstupajući od članka 65. stavka 9. Uredbe (EU) br. 1303/2013, u slučaju kriznih mjera koje se provode zbog elementarnih nepogoda, katastrofalnih događaja ili nepovoljnih klimatskih prilika ili znatnih i naglih promjena u društveno-gospodarskim uvjetima države članice ili regije, uključujući znatne i nagle demografske promjene koje su posljedica migracija ili prihvata izbjeglica, u programima ruralnog razvoja može biti navedeno da se prihvatljivost rashoda povezanih s promjenama programa može početi primjenjivati od dana nastanka događaja.”
(b)u stavku 2. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Osim općih troškova utvrđenih u članku 45. stavku 2. točki (c), u pogledu operacija ulaganja u okviru mjera iz područja primjene članka 42. UFEU-a, prihvatljivima se smatraju samo rashodi koji su nastali nakon podnošenja zahtjeva nadležnom tijelu. Međutim države članice mogu u svojim programima predvidjeti da su rashodi koji su povezani s kriznim mjerama koje se provode zbog elementarnih nepogoda, katastrofalnih događaja ili nepovoljnih klimatskih prilika ili znatnih i naglih promjena u društveno-gospodarskim uvjetima države članice ili regije, uključujući znatne i nagle demografske promjene koje su posljedica migracija ili prihvata izbjeglica, i koje je korisnik imao nakon nastanka događaja, također prihvatljivi.”
15.U članku 62. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Ako se potpora dodijeli na osnovi standardnih troškova ili dodatnih troškova i izgubljenih prihoda u skladu s člankom 21. stavkom 1. točkama (a) i (b) ove Uredbe (uključujući izgubljene prihode i troškove održavanja) i člancima 28. do 31., 33. i 34. Uredbe (EU) br. 1305/2013, države članice osiguravaju da su relevantni izračuni primjereni i točni te utvrđeni unaprijed na temelju pravedne i nepristrane metode izračuna koja se može provjeriti. U tu svrhu, tijelo koje je funkcionalno neovisno od tijela odgovornih za provedbu programa te posjeduje odgovarajuće stručno znanje, provodi izračune ili potvrđuje prikladnost i točnost izračuna. U program ruralnog razvoja mora se uključiti izjava kojom se potvrđuje prikladnost i točnost izračuna.”
16.U članku 74. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a)
daje savjet i izdaje mišljenje, prije objave relevantnih poziva na podnošenje prijedloga, o kriterijima odabira financirane djelatnosti koji se revidiraju u skladu s potrebama programiranja;”.
Članak 268.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1306/2013
Uredba (EU) br. 1306/2013 mijenja se kako slijedi:
1.Članak 26. mijenja se kako slijedi:
(a)stavak 2. briše se.
(b)stavci 3., 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:
„3. Komisija do 30. lipnja kalendarske godine na koju se odnosi stopa prilagodbe donosi provedbene akte kojima određuje stopu prilagodbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 116. stavka 2.
4. Do 1. prosinca kalendarske godine na koju se odnosi stopa prilagodbe, Komisija može na temelju novih informacija donijeti provedbene akte kojima se podešava stopa prilagodbe utvrđena u skladu sa stavkom 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 116. stavka 2.
5. Države članice vraćaju odobrena sredstva prenesena u skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom (d) Financijske uredbe krajnjim korisnicima koji u financijskoj godini na koju se odobrena sredstva prenose podliježu stopi prilagodbe.
Nadoknada iz prvog podstavka primjenjuje se isključivo na krajnje korisnike u državama članicama u kojima se financijska disciplina primijenila prethodne financijske godine.”
2.U članku 38. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. U slučaju sudskog postupka ili upravne žalbe sa suspenzivnim učinkom, rok za automatski opoziv izdvojenih sredstava iz stavka 1. ili stavka 2. prekida se u pogledu iznosa za dotične operacije tijekom trajanja tog postupka ili te upravne žalbe ako Komisija primi obrazloženu obavijest države članice do 31. siječnja godine N + 4.”
3.U članku 43. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a) iznosi koji se moraju uplatiti u proračun Unije zajedno s pripadajućim kamatama, u skladu s člankom 40., člankom 41. stavkom 2. i člankom 51. što se tiče rashoda u okviru EFJP-a, i člancima 52. i 54.;”
4.U članku 54. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Ako do povrata nije došlo u roku od četiri godine od datuma zahtjeva za povrat ili u roku od osam godina od kada je povrat predmet tužbe na nacionalnim sudovima, financijske posljedice izostanka povrata snosi dotična država članica, ne dovodeći u pitanje zahtjev da dotična država članica mora provoditi postupke povrata u skladu s člankom 58.
Ako je u okviru postupka povrata konačnim upravnim ili pravnim instrumentom ustanovljeno nepostojanje nepravilnosti, dotična država članica prijavljuje Fondovima financijski teret koji snosi kao rashode u skladu s prvim podstavkom.
Međutim, ako povrat nije moguće izvršiti u rokovima iz prvog podstavka iz razloga koji nisu povezani s dotičnom državom članicom, a iznos za povrat premašuje 1 milijun EUR, Komisija može na zahtjev države članice produljiti rokove do polovice prvobitno predviđenog roka.”
5.U članku 63. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:
„Ako se neusklađenost odnosi na nacionalna ili Unijina pravila o javnoj nabavi, dio potpore koji se ne isplaćuje ili se povlači utvrđuje se na temelju ozbiljnosti neusklađenosti i u skladu s načelom proporcionalnosti, uzimajući u obzir relevantne smjernice koje je Komisija utvrdila o financijskim korekcijama koje se trebaju izvršiti za rashode koje financira Unija u okviru podijeljenog izvršavanja zbog neusklađenosti s pravilima o javnoj nabavi. Na zakonitost i regularnost transakcije utječe se samo do razine dijela potpore koja se ne isplaćuje ili se povlači.”
Članak 269.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1307/2013
Uredba (EU) br. 1307/2013 mijenja se kako slijedi:
1.U članku 6. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:
„Ako država članica koristi mogućnost predviđenu člankom 36. stavkom 4. drugim podstavkom, može se, za iznos izračunat u skladu tim podstavkom, prekoračiti nacionalna gornja granica utvrđena u Prilogu II. za tu državu članicu za odgovarajuću godinu.”;
2.U članku 9. dodaju se sljedeći stavci 7. i 8.:
„7. Države članice mogu od 2018. odlučiti da se osobe ili skupine osoba koje pripadaju u područje primjene stavka 2. prvog i drugog podstavka mogu pozvati na samo jedan ili dva od tri kriterija navedena u stavku 2. trećem podstavku kako bi dokazali da su aktivni poljoprivrednici. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odluci do 1. kolovoza 2017.
8. Države članice mogu odlučiti prekinuti primjenu odredaba ovog članka od 2018. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odluci do 1. kolovoza 2017.”
3.U članku 36. stavku 4. dodaju se sljedeći podstavci:
„Za svaku državu članicu, iznos izračunat u skladu s prvim podstavkom ovog stavka može se uvećati za najviše 3 % relevantne godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II., nakon što se oduzme iznos nastao primjenom članka 47. stavka 1. za relevantnu godinu. Ako država članica primijeni takvo povećanje, Komisija uzima u obzir to povećanje pri određivanju godišnje nacionalne gornje granice za program jedinstvenih plaćanja po površini u skladu s prvim podstavkom ovog stavka. U tu svrhu države članice obavješćuju Komisiju do 1. kolovoza 2017. o godišnjim postocima za koje se povećava iznos izračunat u skladu sa stavkom 1. ovoga članka za svaku kalendarsku godinu od 2018.
Države članice mogu preispitati svoju odluku iz drugog podstavka na godišnjoj osnovi i dužne su obavijestiti Komisiju o svakoj odluci utemeljenoj na takvom preispitivanju do 1. kolovoza godine koja prethodi njezinoj primjeni.”;
4.U članku 50. stavak 9. briše se;
5.U članku 51. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Ako ukupni iznos plaćanja za mlade poljoprivrednike za koja su u državi članici podneseni zahtjevi u određenoj godini prelazi najviši iznos od 2 % utvrđen u stavku 1. ovog članka, države članice utvrđuju najviše ograničenje koje se primjenjuje na broj prava na plaćanje koja je aktivirao poljoprivrednik ili na broj prihvatljivih hektara koje je prijavio poljoprivrednik kako bi se poštovao najviši iznos od 2 % utvrđen stavku 1 ovog članka. Države članice dužne su poštovati to ograničenje pri primjeni članka 50. stavaka, 6., 7. i 8.
Države članice obavješćuju Komisiju o svim ograničenjima primijenjenima u skladu s prvim podstavkom najkasnije do 15. rujna u godini nakon godine u kojoj su podneseni zahtjevi za potporu u vezi s kojima su primijenjena ograničenja.”
6.U članku 52. dodaje se sljedeći stavak 10.:
„(10) Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. u vezi s mjerama kojima bi se izbjegla obveza da korisnici dobrovoljne proizvodno vezane potpore održavaju razinu proizvodnje unatoč strukturnim tržišnim neravnotežama u sektoru, i to tako da omogući da se takva potpora može nastaviti isplaćivati do 2020. na temelju jedinica proizvodnje za koje je dobrovoljna proizvodno vezana potpora dodijeljena u prethodnom referentnom razdoblju.”
Članak 270.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1308/2013
Uredba (EU) br. 1308/2013 mijenja se kako slijedi:
1.Članak 33. mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 1. točka (f) zamjenjuje se sljedećim: „(f) sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima, uključujući osiguravanje mentorstva drugim organizacijama proizvođača, udruženjima organizacija proizvođača, skupinama proizvođača ili pojedinačnim proizvođačima;”
(b)u stavku 3. dodaje se sljedeća točka (i):
„(i) osiguravanje mentorstva drugim organizacijama proizvođača, udruženjima organizacija proizvođača, skupinama proizvođača ili pojedinačnim proizvođačima”
2.U članku 34. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Ograničenje od 50 % predviđeno stavkom 1. povećava se na 100 % u sljedećim slučajevima:
(a)
u slučaju povlačenja s tržišta voća i povrća koje ne premašuje 5 % količine proizvoda stavljenih na tržište od strane svake organizacije proizvođača i koje se ustupaju za:
i.
besplatnu distribuciju dobrotvornim organizacijama i zakladama koje su za to odobrile države članice, za korištenje u njihovim aktivnostima pomoći osobama čije je pravo na javnu pomoć priznato nacionalnim pravom, posebice jer im nedostaju potrebna sredstva za uzdržavanje;
ii.
besplatnu distribuciju kaznenim institucijama, školama i javnim obrazovnim ustanovama, dječjim kampovima te bolnicama i domovima umirovljenika koje odrede države članice, koje poduzimaju sve potrebne korake kako bi osigurale da se količine raspodijeljene na taj način dodaju količinama koje te ustanove inače otkupljuju.
(b)
djelovanjima povezanima s osiguravanjem mentorstva drugim organizacijama proizvođača, skupinama proizvođača ili pojedinačnim proizvođačima iz država članica iz članka 35. stavka 1.”
3.Članak 35. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 35.
Nacionalna financijska pomoć
1. Bugarska, Hrvatska, Cipar, Estonija, Finska, Grčka, Mađarska, Litva, Luksemburg, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija mogu organizacijama proizvođača na njihov zahtjev dodijeliti nacionalnu financijsku pomoć u visini od najviše 1 % vrijednosti tržišne proizvodnje. Ta je potpora dodatak operativnom fondu.
2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o izmjeni stavka 1. kako bi dodala države članice u kojima je stupanj organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća posebno nizak i izbrisala države članice u kojima to više nije slučaj.
4.Članak 188. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 188.
Postupak dodjele carinskih kvota
1. Komisija odgovarajućom objavom na internetu objavljuje rezultate dodjele carinskih kvota za prijavljene zahtjeve uzimajući u obzir carinske kvote na raspolaganju i prijavljene zahtjeve.
2. U objavi iz stavka 1. navodi se, prema potrebi, i potreba za odbacivanjem zahtjeva u postupku, suspenzijom podnošenja zahtjeva ili dodjelom neupotrijebljenih količina.
3. Države članice izdaju uvozne dozvole za zatražene količine u okviru uvoznih carinskih kvota, za koje vrijede odgovarajući koeficijenti dodjele, i nakon što ih je Komisija objavila u skladu sa stavkom 1.”
Članak 271.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1309/2013
Uredba (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća mijenja se kako slijedi:
1.U članku 6. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Odstupajući od članka 2., države članice podnositeljice zahtjeva mogu pružati usluge prilagođene potrebama koje se sufinanciraju iz EGF-a određenom broju mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te su na datum podnošenja zahtjeva mlađi od 25 godina, ili, ako države članice tako odluče, mlađi od 30 godina, koji je jednak broju ciljanih korisnika, pri čemu se prednost daje osobama koje su proglašene viškom ili čija je djelatnost prestala, pod uvjetom da su se barem neka od otpuštanja u smislu članka 3. dogodila u regijama razine NUTS 2 koje su imale stopu nezaposlenosti za mlade od 15 do 24 godine veću od 25 % u 2012. i za države članice u kojima se stopa nezaposlenosti mladih povećala za više od 30 % u 2012., u regijama razine NUTS 2 koje su imale stope nezaposlenosti mladih veće od 20 % u 2012. Potpora se može pružiti mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te su mlađi od 25 godina ili, ako države članice tako odluče, mlađi od 30 godina u onim regijama razine NUTS 2 koje su imale stopu nezaposlenosti za mlade od 15 do 24 godine veću od 25 % u 2012. i za države članice u kojima se stopa nezaposlenosti mladih povećala za više od 30 % u 2012., u regijama razine NUTS 2 koje su imale stopu nezaposlenosti mladih veću od 20 % u 2012.”
2.U članku 11. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„Zadaci iz stavka 1. provode se u skladu s Financijskom uredbom.”
3.U članku 15. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Ako Komisija zaključi da su ispunjeni uvjeti za pružanje financijskog doprinosa iz EGF-a, podnosi prijedlog za njegovu mobilizaciju. Odluku o upotrebi EGF-a zajednički donose Europski parlament i Vijeće u roku od mjesec dana od upućivanja Europskom parlamentu i Vijeću. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, a Europski parlament većinom svojih članova i s tri petine danih glasova.
Prijenosi u vezi s EGF-om obavljaju se u skladu s člankom 30. stavkom 5. Financijske uredbe.
Članak 272.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1316/2013
Uredba (EU) br. 1316/2013 mijenja se kako slijedi:
1.Umeće se sljedeće poglavlje:
„Poglavlje V.a
Mješovito financiranje
Članak 16.a
Mehanizmi za mješovito financiranje CEF-a
1. Mehanizmi za mješovito financiranje u skladu s člankom 153. Financijske uredbe mogu se uspostaviti u okviru ove Uredbe za jedan ili više sektora CEF-a.
2. Mehanizmi za mješovito financiranje CEF-a provode se u skladu s člankom 6. stavkom 3.
3. Cjelokupni doprinos mehanizmima za mješovito financiranje CEF-a iz proračuna Unije ne premašuje 10 % cjelokupne financijske omotnice CEF-a iz članka 5. stavka 1.
4. Potpora pružena u okviru mehanizma za mješovito financiranje CEF-a u obliku bespovratnih sredstava u skladu je s prihvatljivosti i uvjetima za primanje financijske potpore iz članka 7. Iznos financijske potpore koji se dodjeljuje operacijama mješovitog financiranja koje se podupiru mehanizmom za mješovito financiranje CEF-a prilagođava se na temelju analize troškova i koristi te potrebe da se postigne najveći mogući učinak poluge financiranja Unije.
5. Unija, bilo koja država članica i drugi ulagači mogu doprinositi mehanizmima za mješovito financiranje CEF-a, pod uvjetom da je Komisija suglasna sa svim specifikacijama kriterija prihvatljivosti operacija mješovitog financiranja i/ili ulagačke strategije instrumenta koje mogu biti potrebne zbog dodatnog doprinosa. Ta dodatna sredstva provodi Komisija u skladu sa stavkom 2.
6. Operacije mješovitog financiranja za koje se dodjeljuje potpora putem mehanizma za mješovito financiranje CEF-a odabiru se na temelju razrađenosti i teže sektorskoj raznolikosti u skladu s člancima 3. i 4. te zemljopisnoj ravnoteži na području država članica. Operacije:
(a) predstavljaju europsku dodanu vrijednost;
(b) usklađene su s ciljevima strategije Europa 2020.;
7. Potporu za operacije mješovitog financiranja u trećim zemljama moguće je ostvariti putem mehanizma za mješovito financiranje CEF-a za promet ako su te mjere nužne za provedbu projekta od zajedničkog interesa.”
2.U članku 17. stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Iznos financijske omotnice kreće se u rasponu od 80 % do 95 % proračunskih sredstava iz članka 5. stavka 1. točke (a).”
3.U članku 22. nakon drugog podstavka umeće se sljedeći podstavak:
„Prethodno spomenuto ovjeravanje rashoda nije obvezno za bespovratna sredstva dodijeljena na temelju Uredbe 283/2014 o smjernicama za transeuropske mreže u području telekomunikacijske infrastrukture.”
Članak 273.
Izmjene Uredbe (EU) br. 223/2014
Uredba (EU) br. 223/2014 mijenja se kako slijedi:
1.U članku 9. dodaje se sljedeći stavak 4.:
„4.
Stavci 1. i 3. ne primjenjuju se za potrebe izmjene elemenata operativnog programa iz odgovarajućih pododjeljaka 3.5. i 3.6. i odjeljka 4. predložaka operativnog programa iz Priloga I.
Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci iz prvog podstavka u roku od jednog mjeseca od datuma te odluke. U odluci se navodi datum njezina stupanja na snagu koji nije raniji od datuma njezina donošenja.”
2.U članku 25. stavku 3. dodaje se sljedeća točka (e):
„(e) pravila za primjenu odgovarajućih jediničnih troškova, paušalnih iznosa i fiksnih stopa koje se primjenjuju u politikama Unije za sličnu vrstu operacije i korisnika.”
3.Članak 26. mijenja se kako slijedi:
(a)u stavku 2. točke (d) i (e) zamjenjuju se sljedećim:
„(d) troškovi partnerskih organizacija za prikupljanje, prijevoz, skladištenje i podjelu donacija u hrani te izravno povezane aktivnosti podizanja svijesti;”
„(e) troškovi popratnih mjera na socijalnom uključivanju koje poduzimaju i prijavljuju partnerske organizacije koje izravno ili u skladu sa sporazumima o suradnji isporučuju hranu i/ili osnovnu materijalnu pomoć najpotrebitijim osobama po fiksnoj stopi od 5 % troškova iz točke (a); ili 5 % vrijednosti prodanih prehrambenih proizvoda u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1308/2013.”
(b)umeće se sljedeći stavak 3.a:
„3.a Neovisno o stavku 2. smanjenje prihvatljivih troškova iz stavka 2. točke (a) zbog neusklađenosti tijela odgovornog za kupnju hrane i/ili osnovne materijalne pomoći s mjerodavnim pravom ne dovodi do smanjenja prihvatljivih troškova drugih tijela iz članka 26. stavka 2. točaka (c) i (e).”
4.U članku 30. stavku 2. četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Kada se iznosi nepropisno isplaćeni korisniku ne mogu vratiti krivnjom države članice ili zbog njezina nemara, ta država članica snosi odgovornost za uplatu dotičnih iznosa u proračun Unije. Države članice mogu odlučiti ne vratiti nepropisno isplaćen iznos ako iznos koji se treba vratiti od korisnika, bez kamata, ne prelazi 250 EUR u doprinosu iz fonda za operaciju u obračunskoj godini.”
5.Članak 32. stavak 4. mijenja se kako slijedi:
(a)točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
„(a)
provjerava da su sufinancirani proizvodi i usluge isporučeni, da su operacije u skladu s mjerodavnim pravom, operativnim programom i uvjetima kojima se podržava operacija te, ako se treba izvršiti povrat troškova u skladu s člankom 25. prvim podstavkom točkom (a), da su rashodi koje su korisnici prijavili u vezi s tim troškovima plaćeni;”
(b) sljedeća se točka (aa) umeće iza točke (a):
„(aa)
provjerava da su u slučaju troškova vraćenih u skladu s člankom 25. prvim podstavkom točkama (b), (c) i (d) ispunjeni uvjeti za povrat rashoda korisniku.”
6.U članku 42. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3.
Rok za plaćanja iz stavka 2. upravljačko tijelo može obustaviti u bilo kojem od sljedećih valjano opravdanih slučajeva:
(a)
iznos zahtjeva za plaćanje ne dospijeva ili nisu dostavljeni odgovarajući popratni dokumenti, uključujući one potrebne za provjere upravljanja na temelju članka 32. stavka 4. točke (a);
(b)
pokrenuta je istraga u vezi s mogućim nepravilnostima koje utječu na dotične rashode.
Dotični korisnik pisanim se putem obavješćuje o toj obustavi te o razlozima za nju.”
7.U članku 51. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Dokumenti se čuvaju ili kao izvornici ili kao ovjerene preslike izvornika, ili na općeprihvaćenim nosačima podataka uključujući elektroničke inačice izvornih dokumenata ili dokumenata koji postoje samo u elektroničkom obliku. Ako se dokumenti čuvaju na općeprihvaćenim nosačima podataka u skladu s postupkom iz stavka 5., izvornici nisu potrebni.”
Članak 274.
Izmjene Uredbe (EU) br. 283/2014
Uredba (EU) br. 283/2014 Europskog parlamenta i Vijeća mijenja se kako slijedi:
1.U članku 2. stavak 1. točka (e) mijenja se kako slijedi:
„generičke usluge” znači posredničke usluge koje povezuju jednu nacionalnu strukturu ili više njih s platformom (platformama) osnovnih usluga te usluge kojima se povećava kapacitet infrastrukture digitalnih usluga osiguravanjem dostupnosti računalstva visokih performansi te mogućnosti za pohranjivanje i upravljanje podacima.”
2.U članku 5. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:
„4. Potpora djelovanjima koja doprinose projektima od zajedničkog interesa u području infrastruktura digitalnih usluga pruža se putem:
(a)
nabave,
(b)
bespovratnih sredstava i/ili
(c)
financijskih instrumenata u skladu s člankom 5. stavkom 5.”
Članak 275.
Izmjene Uredbe (EU) br. 652/2014
Uredba (EU) br. 652/2014 mijenja se kako slijedi:
1.U članku 4. dodaje se sljedeći stavak 4.:
„4. U slučaju odobravanja višegodišnjih djelovanja, proračunske obveze mogu se podijeliti na godišnje obroke. Ako su proračunske obveze tako podijeljene, Komisija dodjeljuje godišnje obroke pri čemu uzima u obzir napredak djelovanja, procijenjene potrebe i raspoloživi proračun.”;
2.U članku 13. stavak 5. briše se;
3.U članku 22. stavak 5. briše se;
4.U članku 27. stavak 5. briše se.
Članak 276.
Izmjene Odluke br. 541/2014/EU
U Odluci br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća u članku 4. dodaje se sljedeći stavak 3.:
„3. Programi za financiranje uspostavljeni uredbama (EU) br. 377/2014 i (EU) br. 1285/2013 te Odlukom 2013/743/EZ mogu doprinositi financiranju djelovanja iz stavka 1. u okviru područja primjene tih programa i u skladu s njihovim ciljevima. Ti se doprinosi troše u skladu s Uredbom (EU) br. 377/2014.”
DIO TREĆI
ZAVRŠNE I PRIJELAZNE ODREDBE
Članak 277.
Prijelazne odredbe
Pravne obveze za bespovratna sredstva kojima se izvršava proračun EU-a u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. mogu i dalje biti u obliku odluka o bespovratnim sredstvima. Odredbe glave VIII. koje se primjenjuju na sporazume o bespovratnim sredstvima primjenjuju se mutatis mutandis na odluke o bespovratnim sredstvima. Komisija će preispitati korištenje odluka o bespovratnim sredstvima na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020., posebno u pogledu postignutog napretka u elektroničkom potpisu i elektroničkom upravljanju bespovratnim sredstvima do tog trenutka.
Nakon stupanja na snagu ove Uredbe, odluke Komisije kojima se odobrava upotreba jednokratnih iznosa, jediničnih troškova i fiksnih stopa donesene u skladu s člankom 124. Uredbe 966/2012 izmijenit će odgovorni službenik za ovjeravanje u skladu s člankom 175. ove Uredbe.
Postojeći okvirni sporazumi mogu se preispitati kako bi se osigurala usklađenost s člankom 126.
Države članice prema potrebi do 31. prosinca 2018. podnose Komisiji zahtjev za izmjenom programa ruralnog razvoja kako bi bile u skladu s točkama članka 2. stavka 1. i članka 19. stavaka 4. i 4.a Uredbe (EU) br. 1305/2013.
Članak 278.
Preispitivanje
Uredba se preispituje kad god je to potrebno, a u svakom slučaju najkasnije dvije godine prije završetka svakog višegodišnjeg financijskog okvira.
Takvo preispitivanje među ostalim uključuje provedbu odredbi glave VIII. dijela prvog i rokove navedene u članku 251.
Članak 279.
Stavljanje izvan snage
Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 i Delegirana uredba (EU) br. 1268/2012 stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 20XX.
Upućivanja na uredbe stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu 2.
Članak 280.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 20XX.
Odstupajući od drugog stavka ovog članka, članak 265. stavak 11. točke (b) i (c), članak 265. stavak 12. točka (a), točka (b) podtočka i. i točke (c) i (d), članak 265. stavak 14. točka (b), članak 265. stavci 17., 18., 20. i 21., članak 265. stavak 24. točka (c), članak 265. stavak 25. točka (a) podtočka i., članak 265. stavak 46., članak 265. stavak 48., članak 265. stavak 49., članak 265. stavak 50. točka (a), članak 265. stavak 62., članak 266. stavak 3. i članak 273. stavak 3. točka (b) primjenjuju se od 1. siječnja 2014.
Odstupajući od drugog stavka ovog članka, članci 201. do 207. primjenjuju se na proračunska jamstva i financijsku pomoć, a članci 205. i 206. primjenjuju se na financijske instrumente, od dana stupanja na snagu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.
Odstupajući od drugog stavka ovog članka, članak 2. točka 9., članak 39. stavak 5., članci 211., 212. i 213. primjenjuju se od dana stupanja na snagu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
