41997A0625(01)

KONVENCIJA

sastavljena na temelju članka K.3 stavka 2. točke (c) Ugovora o Europskoj uniji o borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju službenici Europskih zajednica ili službenici država članica Europske unije

VISOKE UGOVORNE STRANKE ove Konvencije, države članice Europske unije,

POZIVAJUĆI SE na Akt Vijeća Europske unije od 26. svibnja 1997.,

BUDUĆI DA države članice smatraju poboljšanje pravosudne suradnje u borbi protiv korupcije pitanjem od zajedničkog interesa u okviru suradnje predviđene u glavi VI. Ugovora;

BUDUĆI DA je Aktom od 27. rujna 1996. Vijeće sastavilo Protokol posebno usmjeren na djela korupcije u kojima sudjeluju nacionalni službenici ili službenici Zajednice i koja nanose štetu ili bi mogla naštetiti financijskim interesima Europskih zajednica;

BUDUĆI DA je s ciljem poboljšanja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između država članica nužno ići dalje od navedenog Protokola i sastaviti Konvenciju usmjerenu na djela korupcije koja uključuju službenike Europskih zajednica ili službenike država članica općenito;

ŽELEĆI osigurati dosljednu i učinkovitu primjenu ove Konvencije u cijeloj Europskoj uniji,

SPORAZUMJELE SU SE O SLJEDEĆIM ODREDBAMA:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Konvencije:

Članak 2.

Primanje mita

1.   Za potrebe ove Konvencije, namjerno djelovanje službenika, koji izravno ili putem posrednika zatraži ili dobije povlastice bilo koje vrste za sebe ili za treću stranu ili prihvati obećanje takve povlastice kako bi djelovao ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojim obvezama ili izvršavao svoje funkcije na način koji predstavlja povredu njegovih službenih dužnosti na način koji šteti ili bi mogao naštetiti financijskim interesima Europskih zajednica predstavlja primanje mita.

2.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se postupanje iz stavka 1. proglasi kaznenim djelom.

Članak 3.

Davanje mita

1.   Za potrebe ove Konvencije, namjerno djelovanje bilo koje osobe koja obeća ili daje, izravno ili putem posrednika, povlastice bilo koje vrste službeniku za njega ili za treću stranu kako bi djelovao ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojim obvezama ili izvršavao svoje funkcije na način koji predstavlja povredu njegovih službenih dužnosti na način koji šteti ili bi mogao naštetiti financijskim interesima Europskih zajednica predstavlja davanje mita.

2.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se postupanje iz stavka 1. proglasi kaznenim djelom.

Članak 4.

Preuzimanja

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se u njezinom kaznenom pravu opisi kaznenih djela iz članaka 2. i 3. koja su počinjena od strane ili protiv ministara vlade, izabranih članova njezinih parlamentarnih domova, članova njezinih najviših sudova ili članova njezinog revizorskog suda u obnašanju njihovih funkcija primjenjuju slično kao u slučajevima u kojima su takva kaznena djela počinjena od strane ili protiv članova Komisije Europskih zajednica, Europskog Parlamenta, Suda Europskih zajednica odnosno Revizorskog suda Europskih zajednica tijekom obnašanja njihovih dužnosti.

2.   U slučaju kada je država članica donijela poseban zakon koji se odnosi na radnje ili propuste za koje su odgovorni ministri vlade zbog njihovog posebnog političkog položaja u toj državi članici, stavak 1. se ne može primijeniti na takav zakon, uz uvjet da ta država članica osigura da su članovi Komisije Europskih zajednica također obuhvaćeni kaznenim pravom kojim se provode članci 2. i 3.

3.   Stavci 1. i 2. ne dovode u pitanje odredbe koje se primjenjuju u svakoj državi članici u odnosu na kazneni postupak i određivanje nadležnog suda.

4.   Ova se Konvencija primjenjuje u cijelosti u skladu s relevantnim odredbama ugovorâ o osnivanju Europske Zajednice, Protokola o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica, Statuta Suda Europskih zajednica i tekstovima usvojenim s ciljem njihove primjene, a u vezi s ukidanjem imuniteta.

Članak 5.

Kazne

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da je postupanje iz članka 2. i 3. te sudjelovanje u i poticanje na dotično postupanje kažnjivo učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznama, uključujući, barem u ozbiljnim slučajevima, kazne koje uključuju lišavanje slobode koje može dovesti do izručenja.

2.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje izvršavanje disciplinskih ovlasti nadležnih tijela u odnosu na nacionalne službenike ili službenike Zajednice. U određivanju kazne koja se nameće nacionalni kazneni sudovi mogu, u skladu s načelima svog nacionalnog prava, uzeti u obzir svaku disciplinsku kaznu koja je već izrečena istoj osobi za istu radnju.

Članak 6.

Kaznena odgovornost voditelja poslovnih subjekata

Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi omogućila da voditelji poslovnih subjekata, osobe s ovlastima za donošenje odluka ili izvršavanje kontrole u poslovnom subjektu kazneno odgovaraju u skladu s načelima određenima nacionalnim pravom u slučaju korupcije, kako je navedeno članku 3., koju su počinile njima podređene osobe djelujući u ime poslovnog subjekta.

Članak 7.

Nadležnost

1.   Svaka država članica poduzima mjere potrebne kako bi uspostavila svoje nadležnosti u pogledu kaznenih djela utvrđenih u skladu s obvezama koje proizlaze članaka 2., 3. i 4., u slučaju kada je:

2.   Prilikom obavješćivanja iz članka 13. stavka 2. svaka država članica može izjaviti da neće primijeniti ili da će primijeniti samo u posebnim slučajevima ili uvjetima jedno ili više pravila o nadležnosti utvrđenih u stavku 1. točkama (b), (c) i (d).

Članak 8.

Izručenje i kazneni progon

1.   Država članica koja, u skladu sa svojim pravom, ne izručuje svoje državljane poduzima potrebne mjere kako bi uspostavila svoju nadležnost u kaznenim djelima koja je utvrdila u skladu s obvezama koje proizlaze iz članaka 2., 3. i 4., kada ih su počinili njezini državljani izvan njezinog državnog područja.

2.   Svaka je država članica, u slučaju kada je njezin državljanin u drugoj državi članici navodno počinio kazneno djelo koje je utvrđeno u skladu s obvezama koje proizlaze iz članaka 2., 3. i 4., a ona ne izručuje tu osobu toj drugoj državi članici samo na temelju njegove nacionalnosti, podnosi predmet nadležnim tijelima s ciljem kaznenog progona, ako je to potrebno. Kako bi se omogućilo provođenje kaznenog progona, dokumentacija, podaci i dokazi vezani uz kazneno djelo dostavljaju se u skladu s postupcima utvrđenim u članku 6. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. Državu članicu koja traži izručenje obavješćuje se o započetom kaznenom progonu i njegovom ishodu.

3.   Za potrebe ovog članka izraz „državljanin” neke države članice tumači se u skladu s izjavom koju je dala ta država u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Europske konvencije o izručenju te sa stavkom 1. točkom (c) istog članka.

Članak 9.

Suradnja

1.   Ako se bilo koji postupak vezan uz kazneno djelo utvrđeno u skladu s obvezama koje proizlaze iz članaka 2., 3. i 4. odnosi na barem dvije države članice, te države učinkovito surađuju u istrazi, kaznenom progonu i provođenja kazne određene, primjerice, putem uzajamne pravne pomoći, izručenja, prijenosa postupka ili izvršenja izrečene kazne u drugoj državi članici.

2.   U slučaju kada više država članica ima nadležnost i mogućnost uspješnog kaznenog progona za kazneno djelo na temelju istih činjenica, dotične države članice surađuju u donošenju odluke o tome koja od njih pokreće postupak protiv jednog ili više počinitelja kaznenog djela s ciljem centraliziranja kaznenog progona u jednoj državi članici, kad god je to moguće.

Članak 10.

Ne bis in idem

1.   Države članice primjenjuju u svom nacionalnom kaznenom pravu načelo ne bis in idem, u skladu s kojim se osoba koja je pravomoćno osuđena u državi članici ne može kazneno goniti u drugoj državi članici u odnosu na isto djelo, pod uvjetom da, ako je kazna izrečena, ona i izvršena, da je u postupku izvršenja ili da više ne može biti izvršena u skladu s propisima države koja ju je izrekla.

2.   Država članica može, prilikom obavješćivanja iz članka 13. stavka 2., izjaviti da je ne obvezuje stavak 1. ovog članka u jednom ili više sljedećih slučajeva:

3.   Ako se u državi članici ponovno pokrene kazneni progon protiv osobe koja je već pravomoćno osuđena u pogledu istog djela u drugoj državi članici, određena kazna umanjuje se za svako razdoblje lišavanja slobode odsluženo u potonjoj državi članici zbog istog djela. U mjeri u kojoj je to dopušteno nacionalnim pravom, kazne koje ne uključuju lišavanje slobode također se uzimaju u obzir u onoj mjeri u kojoj su izvršene.

4.   Iznimke koje mogu biti predmet izjave u skladu sa stavkom 2. ne primjenjuju se ako je u odnosu na isto djelo dotična država članica zatražila od druge države članice da pokrene kazneni progon ili je odobrila izručenje dotične osobe.

5.   Ovaj članak ne utječe na relevantne bilateralne ili multilateralne sporazume sklopljene između država članica i na relevantne izjave.

Članak 11.

Unutarnje odredbe

Ni jedna odredba ove Konvencije ne sprečava državu članicu da usvoji unutarnje odredbe sa strožim obvezama od onih koje proizlaze iz ove Konvencije.

Članak 12.

Sud Europskih zajednica

1.   Svaki spor između država članica o tumačenju ili primjeni ove Konvencije koji nije moguće riješiti bilateralno mora u početnoj fazi razmotriti Vijeće u skladu s postupkom određenim u glavi VI. Ugovora o Europskoj uniji s ciljem postizanja rješenja. Ako se rješenje ne pronađe u roku od šest mjeseci, jedna od stranaka u sporu može uputiti predmet Sudu Europskih zajednica.

2.   Svaki spor između jedne ili više država članica i Komisije Europskih zajednica u vezi članka 1., osim točke (c), ili u vezi članaka 2., 3., i 4. u mjeri u kojoj se odnosi na pitanje prava Zajednice ili financijske interese Zajednice ili uključuje članove ili službenike institucija ili tijela Zajednice osnovanih u skladu s ugovorima o osnivanju Europskih zajednica, a koji nije moguće riješiti pregovorima, jedna od stranaka u sporu može podnijeti Sudu Europskih zajednica.

3.   Svaki sud u državi članici može zatražiti od Suda Europskih zajednica da donese prethodnu odluku u vezi s pitanjem o tumačenju članaka 1. do 4. te 12. do 16. postavljenim u predmetu pred tim sudom koji uključuje članove ili službenike institucija ili tijela Zajednice osnovanih u skladu s ugovorima o osnivanju Europskih zajednica, koji obnašaju svoje dužnosti, ako taj sud smatra da je odluka o tom pitanju nužna za donošenje presude.

4.   Nadležnost Suda Europskih zajednica iz stavka 3. podliježe prihvaćanju od strane dotične država članica izjavom u tom smislu prilikom obavješćivanja iz članka 13. stavka 2. ili naknadno.

5.   Država članica koja daje izjavu u skladu sa stavkom 4. može ograničiti mogućnost podnošenja zahtjeva Sudu Europskih zajednica kojim se traži donošenje prethodne odluke za one svoje sudove protiv čijih odluka nema pravnog lijeka prema nacionalnom pravu.

6.   Primjenjuju se Statut i Poslovnik Suda Europskih zajednica. U skladu s tim statutima svaka država članica ili Komisija ima pravo, bez obzira je li dala izjavu u skladu sa stavkom 4., dostaviti pisane podneske ili pisana očitovanja Sudu Europskih zajednica u slučajevima koji proizlaze u skladu sa stavkom 3.

Članak 13.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija podliježe usvajanju od strane država članica u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnim odredbama.

2.   Države članice obavješćuju Glavnog tajnika Vijeća Europske unije o završetku postupaka utvrđenih njihovim odgovarajućim ustavnim odredbama u pogledu usvajanja ove Konvencije.

3.   Ova Konvencija stupa na snagu devedeset dana od obavješćivanja iz stavka 2. od strane države članice koja posljednja ispuni tu formalnost.

4.   Do stupanja na snagu ove Konvencije, svaka država članica može izjaviti, prilikom obavješćivanja iz stavka 2. ili u bilo kojem trenutku nakon toga, da se ova Konvencija, osim njezinog članka 12., primjenjuje na nju u odnosima s onim državama članicama koje su dale istu izjavu. Ova Konvencija počinje se primjenjivati za državu članicu koja da takvu izjavu prvog dana onog mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od devedeset dana od dana polaganja izjave.

5.   Država članica koja nije dala izjavu iz stavka 4. može primjenjivati ovu Konvenciju vezano uz druge države članice ugovornice na temelju bilateralnih sporazuma.

Članak 14.

Pristupanje novih država članica

1.   Ova je Konvencija otvorena za pristupanje svakoj državi koja postane članicom Europske unije.

2.   Tekst ove Konvencije na jeziku države pristupnice koji je sastavilo Vijeće Europske unije je vjerodostojan.

3.   Isprave o pristupanju polažu se kod depozitara.

4.   Ova Konvencija stupa na snagu za svaku državu pristupnicu devedeset dana od dana polaganja isprave o pristupanju ili na dan stupanja na snagu Konvencije, ako još nije stupila na snagu u trenutku isteka navedenog razdoblja od devedeset dana.

5.   Ako ova Konvencija još nije stupila na snagu u trenutku polaganja isprava o pristupanju, na države pristupnice primjenjuje se članak 13. stavak 4.

Članak 15.

Rezerve

1.   Rezerve nisu dozvoljene, osim onih predviđenih u članku 7. stavku 2. i članku 10. stavku 2.

2.   Svaka država članica koja je podnijela rezervu može ju povući u bilo kom trenutku u cijelosti ili djelomično obavješćujući depozitara. Povlačenje stupa na snagu na dan primitka obavijesti od strane depozitara.

Članak 16.

Depozitar

1.   Glavni tajnik Vijeća Europske unije depozitar je ove Konvencije.

2.   Depozitar objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica podatke o tijeku usvajanja i pristupanja, o izjavama i rezervama i o svim drugim obavijestima u vezi ove Konvencije.