19/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

172

L 143/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.04.2004.

(1)

Zajednica je postavila za svoj cilj održavanje i razvoj Europske unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu je zajamčeno slobodno kretanje osoba. U tu svrhu Zajednica donosi, između ostaloga, mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje su nužne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

Vijeće je 3. prosinca 1998. donijelo Plan djelovanja Vijeća i Komisije o najboljem načinu za primjenu odredaba Ugovora iz Amsterdama koje se odnose na područja sloboda, sigurnosti i pravde (4) (Bečki plan djelovanja).

(3)

Na sastanku Europskoga vijeća u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. pružena je potpora načelu uzajamnog priznavanja sudskih odluka kao kamena temeljca za uspostavu pravog pravosudnog područja.

(4)

Vijeće je 30. studenoga usvojilo program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja sudskih odluka donesenih u građanskim i trgovačkim stvarima (5). Ovaj program u svojoj prvoj fazi uključuje ukidanje delibacijskog postupka, tj. uvođenje europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine.

(5)

Pojam „nesporna tražbina” trebao bi obuhvatiti sve situacije u kojima je vjerovnik, ako je dokazano da dužnik nije osporavao vrstu ili visinu novčane tražbine, dobio sudsku odluku protiv dužnika ili izvršivu ispravu u kojoj se tražio izričit dužnikov pristanak, bez obzira radilo se o sudskoj nagodbi ili o autentičnoj ispravi.

(6)

Izostanak prigovora dužnika, u skladu s odredbama članka 3. stavka 1. točke (b), može biti u obliku izostanka s ročišta ili izostanka odgovora na poziv suda da se pisanim putem očituje namjerava li se očitovati pred sudom.

(7)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave o nespornim tražbinama te na odluke donesene nakon ispitivanja sudskih odluka, sudskih nagodbi i autentičnih isprava koje su potvrđene kao europski nalog za izvršenje.

(8)

U svojim zaključcima iz Tamperea, Europsko vijeće razmotrilo je pristup izvršenju u državi članici koja nije ona država u kojoj je donesena sudska odluka, koji bi trebalo ubrzati i pojednostaviti ukidanjem posrednih mjera koje se moraju poduzeti prije izvršenja u državi članici u kojoj se traži izvršenje. Sa sudskom odlukom, koju je sud koji je donosi potvrdio kao europski nalog za izvršenje trebalo bi se, u svrhu izvršenja, postupati kao da je donesena u državi u kojoj se tražilo izvršenje. Tako će se npr. u Velikoj Britaniji za upis potvrđenih stranih sudskih odluka u registar slijediti ista pravila kao i u slučaju upisa sudske odluke iz nekog drugog dijela Velike Britanije, pa neće biti potrebno razmatrati sadržaj strane sudske odluke stranog suda. Način izvršenja sudskih odluka i dalje bi trebali biti uređeni nacionalnim pravom.

(9)

Takav bi postupak trebao omogućiti značajne prednosti u usporedbi s delibacijskim postupkom iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (6), na način da nije potrebno potvrđivanje pravosudnog tijela iz druge države članice, uz odgodu i troškove koje ono podrazumijeva.

(10)

Ako je sud u nekoj državi članici donio sudsku odluku o nespornoj tražbini u odsutnosti dužnika tijekom postupka, ukidanje svih provjera u državi članici izvršenja neizostavno je povezano s postojanjem dovoljnih jamstava da su poštovana prava na očitovanje.

(11)

Ova Uredba nastoji promicati temeljna prava i uzima u obzir načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Posebno se nastoji osigurati puno poštovanje prava na pošteno suđenje, kao što je utvrđeno u članku 47. Povelje.

(12)

Trebalo bi postaviti minimalne norme za postupke koji završavaju s donošenjem sudske odluke, kako bi se osiguralo da dužnik bude obaviješten o postupanju suda protiv njega, o uvjetima za njegovo aktivno sudjelovanje u postupku kako bi osporio tražbinu i o posljedicama njegova nesudjelovanja, pravodobno i na način koji mu omogućuje da pripremi svoje očitovanje.

(13)

Zbog razlika između država članica s obzirom na pravila građanskog postupka, a posebno ona koja uređuju dostavu pismena, potrebno je propisati određene i detaljne definicije tih minimalnih normi. Nijedan način dostave koji se temelji na pravnoj fikciji o ispunjavanju tih minimalnih normi ne može se smatrati dostatnim za potvrđivanje sudske odluke kao europskog naloga za izvršenje.

(14)

Sve načine dostave popisane u člancima 13. i 14. obilježava bilo potpuna sigurnost (članak 13.), bilo vrlo visok stupanj vjerojatnosti (članak 14.) da je pismeno koje se dostavlja stiglo do primatelja. U ovome drugome slučaju, sudska odluka bi trebala biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje samo ako država članica podrijetla ima uspostavljen odgovarajući mehanizam koji dužniku omogućuje predlaganje ispitivanja sudske odluke, u skladu s uvjetima iz članka 19. u onim posebnim slučajevima u kojima, unatoč sukladnosti s odredbama članka 14., pismeno nije stiglo do primatelja.

(15)

Osobna dostava određenim osobama koje nisu sâm dužnik, u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkama (a) i (b), trebala bi se smatrati zadovoljavanjem zahtjeva tih odredaba samo ako su te osobe zaista prihvatile/primile pismeno o kojemu je riječ.

(16)

Članak 15. trebao bi se primjenjivati na situacije u kojima dužnik sam sebe ne može zastupati pred sudom, kao što je to u slučaju pravne osobe i u slučaju u kojemu je osoba koja ga treba zastupati određena zakonom, kao i u slučajevima u kojima je dužnik ovlastio drugu osobu, posebno odvjetnika, da ga zastupa u određenom sudskom postupku.

(17)

Sudovi nadležni za razmatranje potpune sukladnosti s minimalnim postupovnim normama trebali bi, ako se ista potvrdi, izdavati standardiziranu potvrdu europskog naloga za izvršenje što bi omogućilo da razmatranje i njegovi rezultat budu transparentni.

(18)

Uzajamno povjerenje u pravosuđe država članica opravdava ocjenu suda jedne države članice da su svi uvjeti za potvrđivanje europskog naloga za izvršenje ispunjeni, što omogućuje izvršenje sudske odluke u svim ostalim državama članicama bez sudske provjere ispravne primjene minimalnih postupovnih normi u državi članici u kojoj se sudska odluka izvršava.

(19)

Ova Uredba ne podrazumijeva obvezu država članica da prilagode svoje nacionalno zakonodavstvo minimalnim postupovnim normama koje ona sadrži. Ona je poticaj u tom smjeru, omogućujući učinkovitiju i bržu izvršivost sudskih odluka u drugim državama članicama samo ako su ispunjene te minimalne norme.

(20)

Vjerovnik bira između prijedloga za potvrđivanje sudske odluke kao europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine i sustava priznavanja i izvršenje u skladu s Uredbom (EZ) br. 44/2001 ili nekih drugih instrumenata Zajednice.

(21)

Ako neko pismeno mora biti poslano iz jedne države članice u drugu u svrhe dostave, ova Uredba, a posebno pravila o dostavi koja ona sadrži, trebala bi se primjenjivati zajedno s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvan sudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (7), a posebno njezin članak 14., zajedno s izjavama država članica koje su dane na temelju članka 23. te Uredbe.

(22)

Budući da države članice ne mogu dostatno postići ciljeve predloženog djelovanja nego, zbog opsega ili učinaka djelovanja, oni mogu biti bolje postignuti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u istome članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tih ciljeva.

(23)

Mjere potrebne za primjenu ove Uredbe trebale bi biti donesene u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (8).

(24)

Ujedinjena Kraljevina i Irska, u skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, u Prilogu uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, priopćile su želju za sudjelovanjem pri donošenju i primjeni ove Uredbe.

(25)

Danska, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, u Prilogu uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, ne sudjeluje pri donošenju ove Uredbe, te stoga nije njome vezana niti ju je obvezna primjenjivati.

(26)

U skladu s drugom alinejom članka 67. stavka 5. Ugovora, za mjere utvrđene u ovoj Uredbi postupak suodlučivanja primjenjuje se od 1. veljače 2003,

(a)

status ili pravnu sposobnost fizičkih osoba, prava vlasništva koja proistječu iz bračnih odnosa, oporuka i nasljeđivanja;

(b)

bankrot, postupke koji se odnose na likvidaciju platežno nesposobnih trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba, i slične postupke;

(c)

socijalnu sigurnost;

(d)

arbitražu.

(a)

se dužnik izrijekom usuglasio s tražbinom priznajući ju ili putem nagodbe koju je potvrdio sud ili je sklopljena pred sudom tijekom postupka; ili

(b)

dužnik nikada nije osporio tražbinu, u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima, prema pravu države članice podrijetla, u tijeku sudskog postupka; ili

(c)

dužnik je izostao s ročišta ili nije bio zastupan na ročištu o predmetnoj tražbini, nakon što je prvotno osporio tražbinu tijekom sudskog postupka, pod uvjetom da takvo postupanje podrazumijeva prešutno priznavanje tražbine ili činjenica koje navodi vjerovnik u skladu s pravom države članice podrijetla; ili

(d)

dužnik izričito prihvaća tražbinu u autentičnoj ispravi.

1.

„sudska odluka” znači svaku sudsku odluku koju donosi sud države članice, bez obzira na njen naziv, uključujući dekret, nalog, odluku ili rješenje o izvršenju, te izračun troškova ili izdataka koje utvrđuje službenik suda;

2.

„tražbina” znači zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa koji je dospio ili za koji se datum dospijeća navodi u sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili u autentičnoj ispravi;

3.

„autentična isprava” znači:

4.

„država članica podrijetla” znači državu članicu u kojoj je donesena sudska odluka, u kojoj je odobrena ili zaključena sudska nagodba ili u kojoj je sastavljena ili registrirana autentična isprava koja mora biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje;

5.

„država članica izvršenja” znači državu članicu u kojoj se traži izvršenje sudske odluke, sudske nagodbe ili autentične isprave potvrđene kao europski nalog za izvršenje;

6.

„sud podrijetla” znači sud pred kojim se vodio postupak u trenutku ispunjavanja uvjeta iz članka 3. stavka 1. točaka (a), (b) ili (c);

7.

u Švedskoj, u skraćenom postupku u vezi s platnim nalozima (betalningsföreläggande) izraz „sud” uključuje švedsku službu za izvršenje (kronofogdemyndighet).

(a)

je sudska odluka izvršiva u državi članici podrijetla; i

(b)

sudska odluka nije u sukobu s pravilima o nadležnosti iz odjeljaka 3. i 6. poglavlja II. Uredbe (EZ) br. 44/2001; i

(c)

sudski postupak u državi članici podrijetla zadovoljava uvjete iz poglavlja III., kada je tražbina nesporna u smislu odredaba članka 3. stavka 1. točaka (b) ili (c); i

(d)

je sudska odluka donesena u državi članici stalnog boravišta dužnika u smislu odredaba članka 59. Uredbe (EZ) br. 44/2001, u slučajevima u kojima:

(a)

ispravlja ako, zbog materijalne pogreške, postoji razlika između sudske odluke i potvrde;

(b)

povlači ako je očito da je izdana pogreškom, s obzirom na uvjete propisane ovom Uredbom.

(a)

osobna dostava s potvrdom o primitku koja sadrži i datum primitka, a koju potpisuje dužnik;

(b)

osobna dostava potvrđena dokumentom koji potpisuje ovlaštena osoba koja je obavila dostavu, u kojoj se navodi da je dužnik pismeno primio ili odbio primiti bez pravnog opravdanja, uz datum dostave;

(c)

dostava poštom s potvrdom o primitku, koja sadrži i datum primitka, koju potpisuje i vraća dužnik;

(d)

dostava elektroničkim sredstvima kao što su telefaks ili elektronička pošta, s potvrdom o primitku uključujući datum primitka, koju potpisuje i vraća dužnik.

(a)

osobna dostava na osobnoj adresi dužnika osobama koje žive u istome kućanstvu kao i dužnik ili su tamo zaposlene;

(b)

u slučaju samozaposlenog dužnika ili pravne osobe, osobna dostava u poslovnim prostorijama dužnika, osobama koje dužnik zapošljava;

(c)

ostavljanjem pismena u dužnikovom poštanskom sandučiću;

(d)

ostavljanjem pismena u poštanskom uredu ili kod nadležnih javnih tijela uz ostavljanje pisane obavijesti o pismenu u dužnikovom poštanskom sandučiću, pod uvjetom da se u pisanoj obavijesti jasno navodi vrsta pismena kao sudskog pismena, ili pravni učinci te obavijesti kao obavljene dostave pismena zbog koje počinju teći rokovi;

(e)

dostava poštom, bez dokaza u smislu odredaba stavka 3., ako dužnik ima adresu u državi članici podrijetla;

(f)

elektroničkim putem, uz automatsku potvrdu uručivanja, pod uvjetom da je dužnik unaprijed izričito pristao na ovakav način dostave.

(a)

dokumentom koji potpisuje ovlaštena osoba koja je obavila dostavu uz navođenje:

ili

(b)

potvrdom o primitku od strane osobe kojoj je pismeno uručeno, u smislu stavka 1. točaka (a) i (b).

(a)

imena i adrese stranaka;

(b)

iznos tražbine;

(c)

ako se potražuju kamate, kamatnu stopu i razdoblje za koje se traži kamata, osim ako se, sukladno propisima države članice podrijetla, zakonske kamate automatski ne obračunavaju na glavnicu;

(d)

obrazloženje tražbine.

(a)

postupovni uvjeti za osporavanje tražbine, uključujući i rok za osporavanje tražbine pisanim putem ili rok za očitovanje pred sudom, ako je primjenjivo, naziv i adresa ustanove kojoj se treba odgovoriti ili ustanova pred kojom se mora pojaviti, ako je primjenjivo, te obveza za zastupanja od strane odvjetnika;

(b)

posljedice neulaganja prigovora ili izostanak s ročišta, a posebno, ako je primjenjivo, mogućnost donošenja ili izvršenja sudske odluke protiv dužnika te stavljanja na teret troškova povezanih sa sudskim postupkom.

(a)

je sudska odluka dostavljena dužniku u skladu sa zahtjevima iz članka 13. ili članka 14.; i

(b)

je dužnik imao mogućnost ispitivanja sudske odluke podnoseći zahtjev za njeno puno preispitivanje i ako je dužnik u sudskoj odluci ili uz sudsku odluku bio pravodobno obaviješten o postupovnim zahtjevima za takvo ispitivanje, uključujući naziv i adresu ustanove kod koje se ispitivanje pokreće i, ako je primjenjivo, o roku unutar kojega se to mora učiniti; i

(c)

dužnik nije pokrenuo ispitivanje sudske odluke u skladu s odgovarajućim postupovnim zahtjevima.

(a)

ili

(b)

je dužnik bio spriječen osporiti tražbinu zbog više sile, ili zbog izvanrednih okolnosti, bez njegove krivnje,

(a)

primjerak sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b)

primjerak potvrde europskog naloga za izvršenje koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(c)

ako je potrebno, prijepis potvrde europskog naloga za izvršenje ili njezin prijevod na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako u njoj postoji više službenih jezika, na službeni jezik ili na jedan od službenih jezika na kojemu se vode sudski postupci u mjestu u kojemu se traži izvršenje, u skladu s pravom te države članice, ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja navela da ga prihvaća. Svaka država članica može navesti službeni jezik ili jezike ustanova Europske zajednice, osim vlastitoga, koje može prihvatiti za sastavljanje potvrde. Prijevod ovjerava osoba ovlaštena za to u jednoj od država članica.

(a)

je ranija sudska odluka donesena o istom predmetu spora između istih stranaka; i

(b)

je ranija sudska odluka donesena u državi članici izvršenja ili ako ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici izvršenja; i

(c)

suprotnost nije bila i nije mogla biti uvažena kao prigovor u sudskome postupku u državi članici podrijetla.

—

podnio prijedlog za ispitivanje sudske odluke potvrđene kao europski nalog za izvršenje, uključujući i prijedlog za preispitivanje u smislu članka 19., ili

—

zatražio ispravak ili povlačenje potvrde europskog naloga za izvršenje u skladu s odredbama članka 10.,

(a)

ograničiti postupak izvršenja na zaštitne mjere; ili

(b)

uvjetovati izvršenje osiguranjem koje ono utvrđuje; ili

(c)

u posebnim okolnostima, zastati s postupkom izvršenja.

(a)

načinima i postupcima izvršenja u državama članicama; i

(b)

nadležnim tijelima izvršenja u državama članicama,

(a)

postupcima za ispravak i povlačenje iz članka 10. stavka 2. i o preispitivanju iz članka 19. stavka 1.;

(b)

jezicima koji su prihvatljivi u skladu s člankom 20. stavkom 2. točkom (c);

(c)

popisima tijela iz članka 25.;