1

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelj, ABLV Bank AS, zahtijeva poništenje Odluke Europske središnje banke (ESB) LS/CL/2022/261 od 8. prosinca 2022. kojom se odbija njegov zahtjev za pristup dokumentima (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

7

Tužitelj je 25. svibnja 2022. ESB‑u uputio zahtjev za pristup dokumentima. Zatražio je pristup:

[omissis]

11

ESB je 8. kolovoza 2022. tužitelju uputio poruku elektroničke pošte u kojoj ga je obavijestio da će se zahtjev za pristup obraditi u dvije skupine. Prema toj poruci elektroničke pošte, prva skupina obuhvaća dokumente navedene u prvim trima alinejama zahtjeva za pristup iz točke 7. ove presude. Druga skupina obuhvaća dokumente navedene u trima drugim alinejama navedenima u toj točki. Što se tiče prve skupine, ESB je produljio rok za odgovor na temelju članka 7. stavka 1. Odluke 2004/258. Što se tiče druge skupine, ESB je smatrao da zahtjev za pristup nije bio dovoljno precizan u smislu članka 6. stavka 1. Odluke 2004/258. ESB je stoga pozvao tužitelja, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Odluke 2004/258, da navede posebna pitanja ili teme koje ga zanimaju i određeno razdoblje. ESB je obavijestio tužitelja da je obrada druge skupine obustavljena sve dok se ne pojasni doseg zahtjeva za pristup.

12

Porukom elektroničke pošte od 13. rujna 2022. ESB je tužitelju dostavio svoju prvotnu odluku donesenu pod referentnim brojem LS/PS/2022/48. Istom porukom elektroničke pošte obavijestio je tužitelja da posljednje tri alineje zahtjeva za pristup nisu dovoljno precizne u smislu članka 6. stavka 1. Odluke 2004/258 te ga je pozvao da u skladu s člankom 6. stavkom 2. iste odluke navede posebna pitanja ili teme koje ga zanimaju i određeno razdoblje. ESB je u svojoj prvotnoj odluci, među ostalim, naveo da je, nakon što je ispitao prve tri alineje zahtjeva za pristup iz točke 7. ove presude, utvrdio devet dokumenata koji su relevantni s obzirom na prve dvije alineje. Međutim, nije se mogao utvrditi nijedan ESB‑ov dokument koji odgovara trećoj alineji. Prema ESB‑ovu mišljenju, dva relevantna dokumenta bila su dostupna javnosti (dokumenti br. 1 i 2 u nastavku) te je trebalo odbiti potpuni odnosno djelomični pristup još sedam dokumenata (u daljnjem tekstu: dokumenti br. 3 do 9).

[omissis]

14

Dopisom od 11. listopada 2022. tužitelj je Komisiji podnio ponovni zahtjev u smislu članka 7. stavka 2. Uredbe br. 2004/258. Konkretno, zatražio je da ESB ponovno razmotri svoje stajalište i dopuni popis dokumenata povezanih sa zahtjevom za pristup. Osim toga, tužitelj je na temelju članka 41. stavka 2. točke (b) Povelje Europske unije o temeljnim pravima u okviru svojeg zahtjeva za pristup dokumentima zatražio pristup spisu postupka koji je u tijeku.

15

ESB je 8. prosinca 2022. donio pobijanu odluku.

[omissis]

22

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

23

ESB od Općeg suda zahtijeva da:

24

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da je popis dokumenata koje je ESB identificirao nepotpun. Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je ESB, kada je riječ o dokumentima br. 1 i 2, pogrešno uputio na FinCEN‑ovu internetsku stranicu. Treći tužbeni razlog temelji se na nezakonitosti ESB‑ova odbijanja pristupa dokumentima br. 3 do 9. Četvrti tužbeni razlog temelji se na odbijanju da mu se odobri pristup spisu. Peti tužbeni razlog temelji se na nepravilnoj obustavi postupka pristupa dokumentima kad je riječ o drugoj skupini.

[omissis]

151

Tužitelj ističe da ESB nije mogao prekinuti obradu druge skupine dokumenata koji odgovaraju posljednjim trima alinejama zahtjeva za pristup. Najprije, tvrdi da pobijana odluka ne sadržava dostatno obrazloženje u tom pogledu. Potom, ističe činjenicu da, iako ESB smatra da zahtjev za pristup nije dovoljno precizan u smislu članka 6. stavka 1. Odluke 2004/258, ta odredba ne dopušta prekid obrade zahtjeva za pristup, to jest suspenziju rokova utvrđenih Odlukom 2004/258. Osim toga, tužitelj navodi da nije odgovorio na ESB‑ovu poruku elektroničke pošte od 8. kolovoza 2022. kojom se od njega traži da pojasni svoj zahtjev za pristup jer to nije bio dužan učiniti. Tužitelj je u tome vidio taktiku odugovlačenja. Naposljetku, tužitelj tvrdi da ništa u članku 6. stavcima 2. i 3. Odluke 2004/258 ne upućuje na to da navodna nepreciznost ili navodno velik broj dokumenata mogu utjecati na rokove ili pravilo implicitne negativne odluke iz članka 8. stavka 3. Odluke 2004/258.

152

ESB u biti ističe da je peti tužbeni razlog nedopušten, bespredmetan i u svakom slučaju neosnovan. Tvrdi da je na temelju članka 6. stavaka 1. i 2. Odluke 2004/258 pozvao tužitelja da pojasni predmet posljednjih triju alineja svojeg zahtjeva za pristup dvjema porukama elektroničke pošte poslanima 8. kolovoza i 13. rujna 2022. Tužitelj na to nije odgovorio u svojem ponovnom zahtjevu. ESB tvrdi da je taj tužbeni razlog nedopušten jer nije usmjeren protiv pobijane odluke, nego protiv poruke elektroničke pošte od 8. kolovoza 2022. Prema njegovu mišljenju, taj tužbeni razlog nije povezan s predmetom spora i on stoga ne može pripremiti svoju obranu. Osim toga, tužitelj više ne može osporavati tu poruku elektroničke pošte. U svakom slučaju, ESB tvrdi da je postupio poštujući članak 6. stavke 1. i 2. Odluke 2004/258 time što je posljednje tri alineje zahtjeva za pristup kvalificirao kao nedovoljno precizne i zatražio dodatna pojašnjenja.

153

Kao prvo, što se tiče argumenta o postojanju zapreke vođenju postupka koji se temelji na tome da taj tužbeni razlog, koji se odnosi na tri posljednje alineje zahtjeva za pristup, nema veze s predmetom spora, tužitelj pravilno ističe da članak 6. stavak 1. Odluke 2004/258, čiji je tekst preuzet u točki 171. ove presude, ne dopušta prekid obrade zahtjeva za pristup ili, drugim riječima, „suspenziju” rokova utvrđenih u člancima 7. i 8. Odluke 2004/258. Naime, ti rokovi, utvrđeni u općem interesu, ne ovise o dispoziciji stranaka (vidjeti po analogiji presudu od 2. listopada 2014., Strack/Komisija,C‑127/13 P, EU:C:2014:2250, t. 24.).

154

Međutim, u ovom slučaju valja istaknuti da je ESB u pobijanoj odluci naveo sljedeće:

„[…] U [prvotnoj odluci] glavni direktor ispitao je prvu skupinu Vašeg zahtjeva za pristup (prva tri elementa Vašeg prvotnog zahtjeva). Obrada drugih elemenata Vašeg inicijalnog zahtjeva obustavljena je pod uvjetom da dostavite dodatna pojašnjenja. To znači da se Vaš ponovni zahtjev može ocijeniti samo u mjeri u kojoj se odnosi na neotkrivanje dokumenata utvrđenih u [prvotnoj odluci]. […] Naposljetku, podsjećamo Vas da je za obradu druge skupine dokumenata obuhvaćenih područjem primjene Vašeg inicijalnog zahtjeva i dalje potreban vaš doprinos”.

155

U tom pogledu, u bilješci br. 2 pobijane odluke upućuje se na ESB‑ove poruke elektroničke pošte poslane tužitelju 8. kolovoza i 13. rujna 2022. te se pojašnjava: „[S] obzirom na to da je Vaš ponovni zahtjev uslijedio nakon tih poruka elektroničke pošte, ESB zaključuje da ste primili korespondenciju i odabrali da nećete iskoristiti tu priliku za davanje pojašnjenja”.

156

Iz spisa proizlazi da je ESB u poruci elektroničke pošte od 8. kolovoza 2022. pojasnio:

„Što se tiče druge skupine koja obuhvaća ostala tri elementa Vašeg zahtjeva […] napominjemo da je njihov doseg iznimno širok i općenit te da zahtjev kao takav nije dovoljno precizan u smislu članka 6. stavka 1. Odluke [2004/258]. Stoga Vas, u skladu s člankom 6. stavkom 2. te odluke, pozivamo da navedete posebna pitanja ili teme koje su za ABLV Bank relevantne i određeno razdoblje”.

157

To je utvrđenje ESB na isti način ponovio u svojoj poruci elektroničke pošte od 13. rujna 2022.

158

Iz toga slijedi da, iako je ESB u pobijanoj odluci naveo da je obrada posljednjih triju alineja zahtjeva za pristup „obustavljena”, ta ga naznaka nije spriječila da ispita doseg tog dijela zahtjeva kako bi u biti zaključio da potonji nije dovoljno precizan da bi mogao razumjeti na koje se dokumente odnosi. Time je ESB zapravo smatrao da posljednje tri alineje zahtjeva za pristup ne ispunjavaju uvjete predviđene u članku 6. stavku 1. Odluke 2004/258, što tužitelj ima pravo osporavati u okviru ove tužbe koja se odnosi na pobijanu odluku.

159

Osim toga, suprotno onomu što tvrdi ESB, iz tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da su tužiteljevi argumenti koji se odnose na drugu skupinu dokumenata povezanih s posljednjim trima alinejama zahtjeva za pristup razumljivi i da je ESB mogao na njih odgovoriti. Ni Opći sud nije imao poteškoća s razumijevanjem tužiteljeve argumentacije prilikom tumačenja tužbe.

160

Stoga se ne može prihvatiti ESB‑ov argument o postojanju zapreke vođenju postupka, koji se temelji na tome da ovaj tužbeni razlog nije povezan s predmetom spora.

[omissis]

170

Budući da je ESB smatrao da posljednje tri alineje zahtjeva za pristup ne ispunjavaju uvjete predviđene u članku 6. stavku 1. Odluke 2004/258, najprije valja ispitati je li taj dio zahtjeva za pristup bio dovoljno precizan u smislu članka 6. stavka 1. navedene odluke i, kao drugo, je li ESB poštovao svoju obvezu pružanja pomoći iz članka 6. stavka 2. iste odluke.

171

Kao prvo, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Odluke 2004/258, zahtjev za pristup trebao je biti „dovoljno precizan da bi [institucija] mog[la] prepoznati [zahtijevani] dokument”. Važno je pojasniti da su radno opterećenje potrebno za ostvarivanje prava na pristup i interes podnositelja zahtjeva u načelu irelevantni (vidjeti u tom smislu presudu od 13. travnja 2005., Verein für Konsumenteninformation/Komisija, T‑2/03, EU:T:2005:125, t. 108.).

172

Stoga valja utvrditi, uzimajući u obzir tekst zahtjeva za pristup, je li ESB mogao identificirati zatražene dokumente, neovisno o njihovu broju ili interesu koji je tužitelj imao.

173

U tom pogledu, posljednje tri alineje zahtjeva za pristup odnosile su se na:

174

S obzirom na općenit tekst posljednjih triju alineja zahtjeva za pristup, ESB je mogao opravdano zatražiti pojašnjenje za te kategorije dokumenata. Naime, kao što to pravilno ističe ESB, s obzirom na tekst posljednje tri alineje zahtjeva za pristup, a osobito zbog nepostojanja određenog razdoblja, nije bilo moguće znati odnosi li se taj dio zahtjeva na dokumente povezane s FinCEN‑ovom objavom ili na druga pitanja nadzora.

175

Kao drugo, valja utvrditi je li ESB ispunio svoju dužnost pružanja pomoći (presuda od 10. rujna 2008., Williams/Komisija, T‑42/05, neobjavljena, EU:T:2008:325, t. 74. do 78.).

176

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Odluke 2004/258, „[a]ko zahtjev nije dovoljno precizan, ESB traži od podnositelja zahtjeva da pojasni zahtjev te mu u tome pomaže”. Prema sudskoj praksi, glagoli „poziva” i „pomaže” upućuju na to da samo utvrđenje nepreciznosti zahtjeva za pristup, bez obzira na razloge, treba navesti instituciju kojoj je upućen zahtjev da stupi u kontakt s podnositeljem zahtjeva kako bi što bolje identificirala zahtijevane dokumente. Riječ je, dakle, o odredbi koja u području javnog pristupa dokumentima predstavlja formalni prijepis načela dobre uprave, koje se nalazi među jamstvima koja u upravnim postupcima pruža pravni poredak Unije. Dužnost pružanja pomoći stoga je temeljna za osiguravanje korisnog učinka prava na pristup definiranog Odlukom 2004/258 (vidjeti presudu od 26. listopada 2011., Dufour/ESB, T‑436/09, EU:T:2011:634, t. 30. i navedenu sudsku praksu).

177

U ovom slučaju valja podsjetiti na to da je ESB porukom elektroničke pošte od 8. kolovoza 2022. obavijestio tužitelja da posljednje tri alineje njegova zahtjeva za pristup nisu dovoljno precizne te ga je pozvao da mu navede jedno ili više posebnih pitanja koja ga zanimaju kao i određeno razdoblje. Porukom elektroničke pošte od 13. rujna 2022. ESB je ponovio taj zahtjev pod istim uvjetima.

178

U ponovnom zahtjevu navodi se sljedeće: „[…] [d]oseg zahtjeva za pristup [tužitelja] obuhvaća, među ostalim, sve dokumente koji se izravno ili neizravno odnose na [tužitelja] ili na njegovo luksemburško društvo kćer […] [p]osebno tražim od Vas da dopunite popis dokumenata […]”. On nije ništa drugo naveo kad je riječ o posljednjim trima alinejama zahtjeva za pristup. Također nije izričito osporio to da zahtjev za pristup nije bio dovoljno precizan u smislu članka 6. stavka 1. Odluke 2004/258.

179

S obzirom na elemente iznesene u točkama 177. i 178. ove presude, ESB je izvršio svoju dužnost pružanja pomoći jer je pozvao tužitelja da pojasni zahtjev za pristup tako da mu navede razdoblje i pitanja koja ga zanimaju. Međutim, tužitelj mu nije dao nikakvu korisnu informaciju koja bi mu omogućila identifikaciju posebnih dokumenata koji odgovaraju tom zahtjevu. Naime, tužitelj je samo ponovio, bez ikakva drugog pojašnjenja, tekst šeste alineje zahtjeva za pristup te se nije očitovao u pogledu četvrte i pete alineje navedenog zahtjeva. Osim toga, u točkama 182. do 185. tužbe tužitelj je objasnio da nije želio odgovoriti na ESB‑ov zahtjev za pojašnjenje jer je u njemu vidio taktiku odugovlačenja koja bi prouzročila prekomjerne pravne troškove. Međutim, budući da tekst posljednjih triju alineja zahtjeva za pristup uistinu nije bio dovoljno precizan jer se nije odnosio ni na jedno posebno pitanje ni određeno razdoblje, nije trebalo smatrati da je riječ o ESB‑ovoj taktici odugovlačenja.

180

Iako, kao što to tvrdi tužitelj, radno opterećenje potrebno za ostvarivanje prava na pristup dokumentima i interes podnositelja zahtjeva u načelu nisu relevantni za izmjenu ostvarivanja tog prava, s obzirom na to da je njegov zahtjev za pristup nedovoljno precizan, tužitelj se ipak nije mogao suzdržati od preciziranja svojeg zahtjeva a da pritom ne riskira da mu ESB prigovori da taj zahtjev ne ispunjava uvjete iz članka 6. stavka 1. Odluke 2004/258 (vidjeti u tom smislu rješenje od 7. rujna 2009., LPN/Komisija, T‑186/08, neobjavljeno, EU:T:2009:309, t. 62.).

181

U ovom slučaju, nepostojanje pojašnjenja podnositelja zahtjeva nije posljedica njegove nesposobnosti da identificira dokumente koji sadržavaju informacije koje traži, već je posljedica njegove nespremnosti da pojasni zahtjev za pristup.

182

Iz toga slijedi, s jedne strane, da je ESB pravilno zaključio da posljednje tri alineje zahtjeva za pristup ne ispunjavaju uvjete iz članka 6. stavka 1. Odluke 2004/258 te se stoga ne mogu smatrati „zahtjevom za pristup” u smislu te odredbe i, s druge strane, da je ESB valjano proveo svoju dužnost pružanja pomoći u skladu s člankom 6. stavkom 2. Odluke 2004/258.

183

Slijedom navedenog, peti tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnoj obustavi postupka u pogledu druge skupine dokumenata povezanih sa zahtjevom za pristup, treba odbiti.

[omissis]

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (sedmo vijeće)

proglašava i presuđuje: