–

za osobu XI, Y. Kasel, avocat,

–

za Caisse pour l’avenir des enfants, A. Rodesch i R. Jazbinsek, avocats,

–

za Europsku komisiju, A. Szmytkowska i C. Valero, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje klauzula 1.1., 1.2. i 2.1. kao i klauzule 2.3.(b) Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu, sklopljenog 14. prosinca 1995., koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o Okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC (SL 1996., L 145, str. 4.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 97/75/EZ od 15. prosinca 1997. (SL 1998., L 10, str. 24., u daljnjem tekstu: Direktiva 96/34).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe XI i Caisse pour l’avenir des enfants (Fond za budućnost djece, Luksemburg), u vezi s odbijanjem tog fonda da osobi XI dodijeli pravo na roditeljski dopust kako bi se skrbila o svojim blizancima zbog toga što nije bila zaposlena na plaćenom radnom mjestu na dan njihova rođenja.

3

Cilj Direktive 96/34 bila je provedba Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili Europsko udruženje konfederacija industrije i poslodavaca (UNICE), Europski centar poduzeća s javnim sudjelovanjem (CEEP) i Europska konfederacija sindikata (ETUC).

4

Klauzulom 1. tog okvirnog sporazuma, naslovljenom „Predmet i područje primjene”, predviđa se:

,,1. Ovim sporazumom propisuju se minimalni zahtjevi čija je svrha zaposlenim roditeljima olakšati usklađivanje poslovnih i obiteljskih obaveza.

2. Ovaj sporazum primjenjuje se na sve zaposlene muškarce i žene koji imaju ugovor o radu ili su u radnom odnosu kako je on definiran zakonom, kolektivnim ugovorima ili praksom koja je na snazi u svakoj državi članici.” [neslužbeni prijevod]

5

Klauzula 2. istog okvirnog sporazuma, naslovljena „Roditeljski dopust”, glasi:

,,1. Ovim se sporazumom, u skladu s klauzulom 2.2., zaposlenim muškarcima i ženama daje individualno pravo na roditeljski dopust za rođenje ili posvojenje djeteta kako bi se o tom djetetu mogli skrbiti, i to tijekom najmanje tri mjeseca do određene dobi, a najkasnije do osme godine života, što će definirati države članice i/ili socijalni partneri.

[…]

3. Uvjeti za pristup korištenju i detaljna pravila za primjenu roditeljskog dopusta definiraju se zakonom i/ili kolektivnim ugovorima u državama članicama, uz uvjet da se poštuju minimalni zahtjevi ovog sporazuma. Države članice i/ili socijalni partneri mogu posebno:

[…]

[…]”

6

U uvodnoj izjavi 1. Direktive Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ (SL 2010., L 68, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 276.) propisuje se:

„Članak 153. [UFEU‑a] omogućuje [Europskoj u]niji da podupre i dopuni djelovanje država članica, između ostalog na području ravnopravnosti muškaraca i žena s obzirom na njihove mogućnosti na tržištu rada i postupanje prema njima na radu.”

7

Člankom 3. stavkom 1. te direktive predviđeno je:

„Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom ili osiguravaju da socijalni partneri sporazumno uvedu potrebne mjere najkasnije do 8. ožujka 2012. […]”

8

Člankom 4. navedene direktive određuje se:

„Direktiva 96/34/EZ se stavlja izvan snage s učinkom od 8. ožujka 2012. […]”

9

Okvirnim sporazumom o roditeljskom dopustu (revidiran) od 18. lipnja 2009., koji se nalazi u Prilogu Direktivi 2010/18 (u daljnjem tekstu: revidirani Okvirni sporazum), u točki I.8. predviđa se:

„Budući da bi obiteljska politika trebala doprinositi ostvarivanju ravnopravnosti spolova te da bi je trebalo promatrati u kontekstu demografskih promjena, učinaka starenja stanovništva, smanjenja razlika među naraštajima, promicanja sudjelovanja žena u radnoj snazi i podjele odgovornosti između žena i muškaraca.”

10

U klauzuli 1. revidiranog Okvirnog sporazuma, naslovljenoj „Predmet i područje primjene”, predviđa se:

,,1. Ovim sporazumom propisuju se minimalni zahtjevi čija je svrha zaposlenim roditeljima olakšati usklađivanje roditeljskih i profesionalnih obaveza, uzimajući u obzir sve veću raznolikost obiteljskih struktura i istodobno poštujući nacionalno pravo, kolektivne ugovore i/ili praksu.

2. Ovaj sporazum primjenjuje se na sve zaposlene muškarce i žene koji imaju ugovor o radu ili o radnom odnosu kako je definiran zakonom, kolektivnim ugovorima i/ili praksom na snazi u svakoj državi članici.”

11

U klauzuli 2. Okvirnog sporazuma, naslovljenoj „Roditeljski dopust”, određuje se:

,,1. Ovim sporazumom se zaposlenim muškarcima i ženama daje individualno pravo na roditeljski dopust za rođenje ili posvojenje djeteta kako bi se o tom djetetu skrbili do određene dobi, a najkasnije do osme godine života, što će definirati države članice i/ili socijalni partneri.

2. Dopust se dodjeljuje na razdoblje od najmanje četiri mjeseca, a radi promicanja jednakih mogućnosti i ravnopravnog postupanja prema muškarcima i ženama treba u načelu predvidjeti da on bude neprenosiv. Kako bi se oba roditelja potaknulo na ravnopravnije uzimanje dopusta, treba predvidjeti da barem jedan od četiri mjeseca bude neprenosiv. […]”

12

Klauzula 3. revidiranog Okvirnog sporazuma, naslovljena „Načini primjene”, glasi kako slijedi:

,,1. Uvjeti za pristup korištenju i detaljna pravila za primjenu roditeljskog dopusta definiraju se zakonom i/ili kolektivnim ugovorima u državama članicama, uz uvjet da se poštuju minimalni zahtjevi ovog sporazuma. Države članice i/ili socijalni partneri mogu posebno:

[…]

[…]”

13

Klauzula 8.4. Okvirnog sporazuma glasi:

„Države članice donose potrebne zakone i druge propise [potrebne za usklađivanje] s odlukom Vijeća[, koje odredbe revidiranog Okvirnog sporazuma čine obvezujućima,] u roku od dvije godine od njezina donošenja, ili osiguravaju da socijalni partneri uvedu potrebne mjere potpisivanjem sporazuma do isteka tog roka. […]”

14

Direktiva 96/34 prenesena je u luksemburško pravo Zakonom od 12. veljače 1999. o provedbi Nacionalnog akcijskog plana zapošljavanja (Mémorial A 1999., str. 190.). Tim je zakonom, među ostalim, u loi modifiée du 16 avril 1979 fixant le statut général des fonctionnaires de l’État (Izmijenjeni zakon od 16. travnja 1979. o utvrđivanju općih propisa koji se primjenjuju na državne službenike) (Mémorial A 1979., str. 622.; u daljnjem tekstu: izmijenjeni zakon od 16. travnja 1979.) unesen članak 29.a, koji se odnosi na roditeljski dopust. Tim se člankom, u verziji koja je primjenjiva na glavni postupak, predviđa:

„Uvodi se poseban dopust, takozvani ‚roditeljski dopust’, koji se odobrava za rođenje ili posvojenje jednog djeteta ili više djece za koju se isplaćuju obiteljske naknade, a koja u odnosu na osobu koja zahtijeva roditeljski dopust ispunjavaju uvjete iz članka 2. drugog i trećeg podstavka loi modifiée du 19 juin 1985 concernant les allocations familiales et portant création de la caisse nationale des prestations familiales [Izmijenjeni zakon od 19. lipnja 1985. o obiteljskim naknadama i osnivanju Nacionalnog fonda za obiteljska davanja] [(Mémorial A 1985., str. 680.)], do zaključno pete godine života te djece.

Pravo na roditeljski dopust ima svaka osoba, u daljnjem tekstu ‚roditelj’, koja je:

[…]

[…]”

15

U članku 29.b izmijenjenog zakona od 16. travnja 1979. propisuje se:

„Svaki roditelj koji ispunjava uvjete iz članka 29.a ima na temelju vlastitog zahtjeva pravo na roditeljski dopust od šest mjeseci po djetetu. […]”

16

Osoba XI 15. rujna 2011. s Velikom Vojvodstvom Luksemburgom sklopila je ugovor na određeno vrijeme o pružanju usluga srednjoškolskog obrazovanja koji je istekao 26. siječnja 2012.

17

Dana 26. siječnja 2012., nakon isteka tog ugovora o radu na određeno vrijeme, osoba XI odjavljena je iz sustava socijalnog osiguranja te ju je njezin partner kao državni službenik prijavio u sustav suosiguranja.

18

Osoba XI 4. ožujka 2012., dakle u vrijeme kada je bila nezaposlena, rodila je blizance.

19

Dana 14. lipnja 2012. odobrena joj je naknada za nezaposlenost te je stoga ponovno uključena u sustav socijalnog osiguranja.

20

Nakon što je 15. rujna 2012. i 1. kolovoza 2013. s Velikim Vojvodstvom Luksemburgom sklopila dva ugovora na određeno vrijeme o pružanju usluga srednjoškolskog obrazovanja, osoba XI 15. rujna 2014. s tom državom članicom potpisala je ugovor na neodređeno vrijeme koji se odnosio na iste djelatnosti.

21

Dana 11. ožujka 2015. osoba XI podnijela je zahtjev za korištenje roditeljskog dopusta sa željenim datumom početka 15. rujna 2015.

22

Predsjednik Caisse nationale des prestations familiales (Nacionalni fond za obiteljska davanja), koji se sada naziva Caisse pour l’avenir des enfants (Fond za budućnost djece), odlukom od 20. ožujka 2015. odbio je taj zahtjev na temelju članka 29.a izmijenjenog zakona od 16. travnja 1979., koji odobravanje roditeljskog dopusta uvjetuje time da je radnik zakonito zaposlen na radnom mjestu i da je po toj osnovi osiguran u dotičnom sustavu socijalnog osiguranja u trenutku djetetova rođenja, što je uvjet koji osoba XI nije zadovoljila.

23

Osoba XI osporila je tu odluku pred upravnim odborom Caisse nationale des prestations familiales (Nacionalni fond za obiteljska davanja) jer članak 29.a izmijenjenog zakona od 16. travnja 1979. nije bio u skladu s Okvirnim sporazumom o roditeljskom dopustu iz Priloga Direktivi 96/34.

24

Odlukom od 19. svibnja 2015. upravni odbor Caisse nationale des prestations familiales (Nacionalni fond za obiteljska davanja) potvrdio je odluku od 20. ožujka 2015. smatrajući, u biti, da, s obzirom na to da osoba XI nije bila zakonito zaposlena na radnom mjestu i po toj osnovi osigurana u dotičnom sustavu socijalnog osiguranja u trenutku rođenja svoje djece, ona nije imala pravo koristiti roditeljski dopust.

25

Osoba XI podnijela je tužbu protiv odluke od 19. svibnja 2015. pred Conseilom arbitral de la sécurité sociale (Arbitražno vijeće za socijalno osiguranje, Luksemburg), koji je odlukom od 27. listopada 2017. prihvatio tu tužbu. Među ostalim, smatrao je da se Okvirnim sporazumom iz Priloga Direktivi 96/34 pravo na roditeljski dopust uvjetovalo svojstvom radnika i djetetovim rođenjem, ali pritom njime nije bio predviđen uvjet zaposlenosti i obveznog osiguranja po toj osnovi u okviru dotičnog sustava socijalnog osiguranja u trenutku rođenja tog djeteta te da dodatni zahtjev osiguranja u okviru tog sustava socijalnog osiguranja u trenutku djetetova rođenja nije u skladu, među ostalim, sa zahtjevom iz tog Okvirnog sporazuma o trajanju zaposlenja ili duljini trajanja službe koji ne smije prelaziti godinu dana i s ciljem olakšavanja usklađivanja poslovnog i obiteljskog života. Caisse pour l’avenir des enfants (Fond za budućnost djece) podnio je žalbu protiv odluke od 27. listopada 2017. conseilu supérieur de la sécurité sociale (Više vijeće za socijalno osiguranje, Luksemburg).

26

Presudom od 17. prosinca 2018. conseil supérieur de la sécurité sociale (Više vijeće za socijalno osiguranje) preinačio je odluku od 27. listopada 2017. smatrajući osobito da je, s obzirom na to da je klauzulom 2.1. Okvirnog sporazuma iz Priloga Direktivi 96/34 uvedeno individualno pravo na roditeljski dopust zbog rođenja ili posvojenja djeteta, pravo korištenja tog dopusta bilo rezervirano za radnike koji su mogli dokazati da su to svojstvo imali u trenutku rođenja ili posvojenja djeteta za koje je zatraženo korištenje navedenog dopusta.

27

Osoba XI podnijela je žalbu protiv presude od 17. prosinca 2018. sudu koji je uputio zahtjev, koji je smatrao da, s obzirom na razloge koje su istaknule stranke u glavnom postupku, rješenje spora koji se pred njim vodi ovisi o tome protivi li se klauzulama Okvirnog sporazuma iz Priloga Direktivi 96/34 primjena članka 29.a izmijenjenog zakona od 16. travnja 1979.

28

U tim je okolnostima Cour de cassation du Grand‑Duché de Luxembourg (Kasacijski sud Velikog Vojvodstva Luksemburga, Luksemburg) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Trebaju li se klauzule 1.1., 1.2. i 2.1. [te] klauzula 2.3.(b) Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su 14. prosinca 1995. sklopile opće međusektorske organizacije UNICE, CEEP i ETUC, provedenog [Direktivom 96/34/EZ], tumačiti na način da im se protivi primjena odredbe nacionalnog prava poput članka 29.a Izmijenjenog zakona od 16. travnja 1979. o utvrđivanju općih propisa koji se primjenjuju na državne službenike, u njegovoj verziji proizišloj iz Zakona od 22. prosinca 2006. (Mémorial A 2006., [str.] 4838.), u skladu s kojom odobravanje roditeljskog dopusta podliježe dvostrukom uvjetu da je radnik zakonito zaposlen na radnom mjestu i po toj osnovi socijalno osiguran, s jedne strane, neprekinuto tijekom najmanje dvanaest mjeseci koji neposredno prethode početku roditeljskog dopusta i, s druge strane, da se u trenutku rođenja djeteta ili djece ili prihvata u slučaju posvojenja zahtijeva ispunjenje tog drugog uvjeta iako je do rođenja ili prihvata došlo više od dvanaest mjeseca prije početka roditeljskog dopusta?”

29

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li klauzule 1.1., 1.2. i 2.1. te klauzulu 2.3.(b) Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu iz Priloga Direktivi 96/34 tumačiti na način da im se protivi to da odobravanje roditeljskog dopusta podliježe dvostrukom uvjetu da je radnik zakonito zaposlen na radnom mjestu i da je po toj osnovi osiguran u okviru dotičnog sustava socijalnog osiguranja, kao prvo, neprekinuto tijekom razdoblja od najmanje dvanaest mjeseci neposredno prije početka tog roditeljskog dopusta i, kao drugo, u trenutku rođenja djeteta ili djece odnosno prihvata u slučaju posvojenja.

30

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda, uspostavljenog člankom 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi (presuda od 21. listopada 2020., Eco TLC, C‑556/19, EU:C:2020:844, t. 20. i navedena sudska praksa). U ovom je slučaju na Sudu da prethodno utvrdi je li glavni postupak uređen Direktivom 96/34 ili Direktivom 2010/18, kojom se ta direktiva stavlja izvan snage i zamjenjuje, kao i da, prema potrebi, preoblikuje postavljeno pitanje.

31

U tom pogledu, valja podsjetiti na to da se novo pravno pravilo primjenjuje počevši od stupanja na snagu akta kojim se ono uspostavlja te da se, iako se ono ne primjenjuje na pravne situacije nastale i u cijelosti okončane na temelju starog zakona, primjenjuje na buduće učinke tih situacija kao i na nove pravne situacije. Drukčije vrijedi, uz poštovanje načela zabrane retroaktivnosti pravnih akata, samo u slučaju kada se uz novo pravilo donesu posebne odredbe kojima se izričito određuju uvjeti njegove vremenske primjene. Osobito, postupovna pravila općenito se primjenjuju od datuma svojeg stupanja na snagu, za razliku od materijalnih pravila, koja se obično tumače na način da se na situacije okončane prije njihova stupanja na snagu primjenjuju samo ako iz njihove formulacije, svrhe ili strukture jasno proizlazi da im valja priznati takav učinak (presuda od 26. ožujka 2015., Komisija/Moravia Gas Storage, C‑596/13 P, EU:C:2015:203, t. 32. i 33. i navedena sudska praksa).

32

U ovom je slučaju nesporno da uvjete dodjele prava na roditeljski dopust čine materijalna pravila čija se primjena zahtijeva od stupanja na snagu akta kojim se ona uspostavljaju. Na temelju članka 4. Direktive 2010/18, Direktiva 96/34 stavljena je izvan snage s učinkom od 8. ožujka 2012. Osim toga, taj je datum, na temelju članka 3. stavka 1. Direktive 2010/18 i klauzule 8.4. revidiranog Okvirnog sporazuma, bio datum do kojeg su države članice morale provesti usklađivanje s odredbama Direktive 2010/18 i tog okvirnog sporazuma ili, prema potrebi, osigurati da su socijalni partneri u tom pogledu uveli potrebne mjere. Stoga je zahtjev osobe XI da koristi roditeljski dopust, s obzirom na to da je podnesen 11. ožujka 2015., sa željenim datumom početka korištenja 15. rujna 2015., uređen odredbama Direktive 2010/18. Činjenica da su njezini blizanci bili rođeni 4. ožujka 2012. u tom pogledu nema učinka. Naime, tog datuma osoba XI nije postavila zahtjev za roditeljski dopust u skladu s klauzulom 2.3.(b) Okvirnog sporazuma iz Priloga Direktivi 96/34, kako je prenesen u luksemburško pravo izmijenjenim zakonom od 16. travnja 1979.

33

Budući da se Direktiva 2010/18 primjenjuje na glavni postupak i da klauzule 1.1., 1.2. i 2.1. te klauzula 2.3.(b) Okvirnog sporazuma iz Priloga Direktivi 96/34 u biti odgovaraju klauzulama 1.1., 1.2. i 2.1. te klauzuli 3.1.(b) revidiranog Okvirnog sporazuma, postavljeno pitanje treba preoblikovati tako da se u biti odnosi na tumačenje tih klauzula revidiranog Okvirnog sporazuma.

34

S tim u vezi valja podsjetiti na to da iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da u svrhu tumačenja odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je ona dio (presude od 16. srpnja 2015., Maïstrellis, C‑222/14, EU:C:2015:473, t. 30. i od 3. listopada 2019., Wasserleitungsverband Nördliches Burgenland i dr., C‑197/18, EU:C:2019:824, t. 48. i navedena sudska praksa).

35

Kao prvo, kad je riječ o pitanju protivi li se navedenim odredbama Okvirnog sporazuma nacionalni propis kojim se dodjela prava na roditeljski dopust uvjetuje time da je roditelj neprekinuto zaposlen tijekom razdoblja od najmanje dvanaest mjeseci neposredno prije početka tog roditeljskog dopusta, valja primijetiti da iz teksta klauzule 3.1.(b) revidiranog Okvirnog sporazuma proizlazi da države članice mogu uvjetovati odobravanje roditeljskog dopusta prethodnim trajanjem zaposlenja koje ne smije prelaziti godinu dana. S obzirom na korištenje izraza „trajanje zaposlenja” u prvoj rečenici te odredbe i činjenicu da se u njezinoj drugoj rečenici propisuje da se to razdoblje računa tako da se u obzir uzima ukupno trajanje uzastopnih ugovora na određeno vrijeme s istim poslodavcem, države članice mogu zahtijevati da navedeno razdoblje bude neprekinuto. Osim toga, budući da podnositelj zahtjeva za roditeljski dopust nastoji ostvariti mirovanje svojeg radnog odnosa (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2013., Hliddal i Bornand, C‑216/12 i C‑217/12, EU:C:2013:568, t. 53.), države članice mogu zahtijevati da prethodno razdoblje zaposlenja neposredno prethodi početku roditeljskog dopusta. Prema tome, klauzulama 1.1., 1.2. i 2.1. te klauzuli 3.1.(b) revidiranog Okvirnog sporazuma ne protivi se nacionalni propis kojim se dodjela prava na roditeljski dopust uvjetuje time da je dotični roditelj neprekidno zaposlen tijekom razdoblja od najmanje dvanaest mjeseci neposredno prije početka tog roditeljskog dopusta.

36

Kao drugo, kad je riječ o tome protivi li se tim klauzulama revidiranog Okvirnog sporazuma nacionalni propis kojim se dodjela prava na roditeljski dopust uvjetuje zaposlenošću roditelja u trenutku rođenja djeteta ili djece odnosno prihvata u slučaju posvojenja, valja primijetiti da je, u skladu s klauzulom 2.1. tog okvirnog sporazuma, pravo na roditeljski dopust individualno pravo koje se dodjeljuje zaposlenim muškarcima i ženama za rođenje ili posvojenje djeteta kako bi se roditelju omogućilo da se o njemu skrbi do određene dobi koju će odrediti države članice, ali najkasnije do osme godine života.

37

Nadalje, na temelju klauzula 1.1. i 1.2. revidiranog Okvirnog sporazuma, njime se određuju minimalni zahtjevi za olakšavanje usklađivanja poslovnih i obiteljskih obaveza roditelja koji rade te se on primjenjuje na sve zaposlene muškarce i žene koji imaju ugovor o radu ili se nalaze u radnom odnosu kako je on definiran zakonom, kolektivnim ugovorima i/ili praksom koja je na snazi u svakoj državi članici.

38

Osim toga, kao što je to navedeno u točki 35. ove presude, klauzula 3.1.(b) revidiranog Okvirnog sporazuma dopušta državama članicama da pravo na roditeljski dopust podvrgnu uvjetu trajanja zaposlenja i/ili duljini trajanja službe koji ne smije prelaziti godinu dana.

39

Iz toga slijedi da su rođenje ili posvojenje djeteta i status radnika njegovih roditelja konstitutivni uvjeti u pogledu prava na roditeljski dopust na temelju revidiranog Okvirnog sporazuma.

40

Međutim, suprotno onomu što navodi Caisse pour l’avenir des enfants (Fond za budućnost djece), iz tih konstitutivnih uvjeta za dodjelu prava na roditeljski dopust ne može se zaključiti da roditelji djeteta za koje se traži taj dopust moraju imati svojstvo radnika u trenutku njegova rođenja ili posvojenja.

41

Naime, kontekst i ciljevi revidiranog Okvirnog sporazuma protive se takvom tumačenju.

42

Kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 1. Direktive 2010/18, ona je dio konteksta članka 153. UFEU‑a, kojim se Uniji omogućuje da podupre i dopuni djelovanja država članica osobito u području poboljšanja životnih i radnih uvjeta te u okviru uspostavljanja odgovarajuće socijalne zaštite radnika.

43

Osim toga, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. Direktive 2010/18, prve alineje preambule revidiranog Okvirnog sporazuma i točke 3. njegovih općih razmatranja, kojom se upućuje na članke 23. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, navedeni okvirni sporazum ima za cilj promicanje ravnopravnosti muškaraca i žena u pogledu njihovih mogućnosti na tržištu rada i postupanja prema njima na radu na razini Unije kao i omogućavanje roditeljima koji rade da bolje usklade svoj poslovni, privatni i obiteljski život. Ti su ciljevi ponovljeni u klauzulama 1.1. i 2.2. revidiranog Okvirnog sporazuma.

44

S obzirom na taj kontekst i te ciljeve, individualno pravo svakog roditelja radnika na roditeljski dopust za rođenje ili posvojenje djeteta iz klauzule 2.1. revidiranog Okvirnog sporazuma treba shvatiti na način da odražava socijalno pravo Unije koje ima osobitu važnost i koje je, uostalom, sadržano u članku 33. stavku 2. Povelje o temeljnim pravima. Dakle, to se pravo ne može tumačiti restriktivno (vidjeti u tom smislu presudu od 27. veljače 2014., Lyreco Belgium, C‑588/12, EU:C:2014:99, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

45

Slijedom navedenog, presuđeno je da, bez obzira na činjenicu da je rođenje konstitutivan uvjet prava na roditeljski dopust, to pravo nije povezano s datumom djetetova rođenja, tako da se ne zahtijeva da je do tog rođenja došlo nakon datuma stupanja na snagu Direktive 96/34 u državi članici, da bi roditelji tog djeteta mogli ostvariti pravo na roditeljski dopust na temelju te direktive (vidjeti u tom smislu presude od 14. travnja 2005., Komisija/Luksemburg, C‑519/03, EU:C:2005:234, t. 47. i od 16. rujna 2010., Chatzi, C‑149/10, EU:C:2010:534, t. 50.).

46

Isključiti roditelje koji nisu radili u trenutku rođenja ili posvojenja njihova djeteta značilo bi ograničiti prava tih roditelja da roditeljski dopust uzmu u kasnijem trenutku svojeg života u kojem bi ponovno bili zaposleni, a koji bi im trebao kako bi uskladili svoje obiteljske i poslovne odgovornosti. Takvo isključenje bilo bi stoga protivno individualnom pravu svakog radnika da koristi roditeljski dopust.

47

Osim toga, valja utvrditi da dvostruki uvjet nametnut luksemburškim zakonodavstvom – kojim se zahtijeva da radnik bude zaposlen na radnom mjestu i po toj osnovi osiguran ne samo najmanje dvanaest mjeseci neprekinuto neposredno prije početka roditeljskog dopusta nego i u trenutku rođenja djeteta ili djece odnosno prihvata u slučaju posvojenja – u stvarnosti, kada je do rođenja ili prihvata došlo više od dvanaest mjeseci prije početka roditeljskog dopusta, dovodi do produženja uvjeta u vezi s trajanjem zaposlenja i/ili duljinom trajanja službe, koji ipak ne može, u skladu s klauzulom 3.1.(b) Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu, biti dulji od jedne godine.

48

Prema tome, s obzirom na kontekst i ciljeve revidiranog Okvirnog sporazuma koji su navedeni u točki 43. ove presude, klauzule 1.1., 1.2. i 2.1. te klauzulu 3.1.(b) tog okvirnog sporazuma ne može se tumačiti na način da država članica roditeljevo pravo na roditeljski dopust može podvrgnuti uvjetu da je on u trenutku rođenja ili posvojenja djeteta zaposlen.

49

Takvo tumačenje, suprotno onomu što navodi Caisse pour l’avenir des enfants (Fond za budućnost djece), ne predstavlja diskriminaciju između nezaposlenih roditelja i roditelja koji rade u trenutku rođenja svojeg djeteta zbog toga što se prvonavedeni mogu organizirati kako bi se skrbili o svojem djetetu, dok se drugonavedeni o njemu ne mogu skrbiti u trenutku rođenja a da pritom ne koriste roditeljski dopust.

50

Naime, osim činjenice da se takvom argumentacijom ne uzima u obzir okolnost da majke u trenutku rođenja svojeg djeteta imaju pravo na rodiljni dopust, odobravanje roditeljskog dopusta nema za cilj omogućavanje roditelju da se skrbi o svojem djetetu samo u trenutku njegova rođenja i kratko vrijeme nakon njega nego i kasnije tijekom njegova djetinjstva, u razdoblju koje na temelju klauzule 2.1. revidiranog Okvirnog sporazuma može trajati do njegove osme godine života. Iz toga slijedi da mogućnost roditelja da se organizira kako bi se skrbio o svojem djetetu u trenutku njegova rođenja nije relevantna za ocjenu postojanja prava na roditeljski dopust i da se na tom temelju ne može zakonito pozivati ni na kakvu diskriminaciju.

51

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da klauzule 1.1., 1.2. i 2.1. te klauzulu 3.1.(b) revidiranog Okvirnog sporazuma treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se dodjela prava na roditeljski dopust uvjetuje neprekidnom zaposlenošću dotičnog roditelja tijekom razdoblja od najmanje dvanaest mjeseci neposredno prije početka roditeljskog dopusta. Nasuprot tomu, tim klauzulama protivi se nacionalni propis kojim se dodjela prava na roditeljski dopust uvjetuje roditeljevim statusom radnika u trenutku rođenja ili posvojenja svojeg djeteta.

52

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Klauzule 1.1., 1.2. i 2.1. te klauzulu 3.1.(b) Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu (revidiran) od 18. lipnja 2009. iz Priloga Direktivi Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se dodjela prava na roditeljski dopust uvjetuje neprekidnom zaposlenošću dotičnog roditelja tijekom razdoblja od najmanje dvanaest mjeseci neposredno prije početka roditeljskog dopusta. Nasuprot tomu, tim klauzulama protivi se nacionalni propis kojim se dodjela prava na roditeljski dopust uvjetuje roditeljevim statusom radnika u trenutku rođenja ili posvojenja svojeg djeteta.