Spojeni predmeti C-459/17 i C-460/17

SGI i Valériane SNC

protiv

Ministre de l’Action i des Comptes publics

(zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) – Pravo na odbitak pretporeza – Materijalni uvjeti prava na odbitak – Stvarna isporuka robe”

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 27. lipnja 2018.

1. Usklađivanje poreznih zakonodavstava–Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost–Odbitak pretporeza–Nastanak i opseg prava na odbitak–Materijalni uvjeti prava na odbitak–Stvarna isporuka robe–Dobra ili zla vjera poreznog obveznika u pogledu stvarne isporuke–Nepostojanje utjecaja

   (Direktiva Vijeća 77/388, kako je izmijenjena Direktivom 91/680, čl. 10. st. 2. i čl. 17. st. 1.)

2. Usklađivanje poreznih zakonodavstava–Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost–Odbitak pretporeza–Nastanak i opseg prava na odbitak–Odbijanje zbog neizvršenja stvarne isporuke robe–Dopuštenost–Uvjet–Utvrđivanje stvarnog neizvršenja navedene isporuke koje provodi porezna uprava

   (Direktiva Vijeća 77/388, kako je izmijenjena Direktivom 91/680, čl. 17.)

1.  Člankom 17. stavkom 1. Šeste direktive predviđa se da pravo na odbitak nastaje u trenutku kad nastaje obveza obračuna poreza koji se može odbiti. To je slučaj, na temelju članka 10. stavka 2. te direktive, kada je isporuka robe ili usluge izvršena.

   Iz toga slijedi da je u sustavu PDV-a pravo na odbitak povezano sa stvarnim izvršenjem isporuke robe ili usluga u pitanju (vidjeti po analogiji rješenje predsjednika Suda od 4. srpnja 2013., Menidzherski biznes reshenia, C-572/11, neobjavljeno, EU:C:2013:456, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

   Dobra ili zla vjera poreznog obveznika koji traži odbitak PDV-a nema utjecaja na to je li isporuka izvršena u smislu članka 10. stavka 2. Šeste direktive. Naime, u skladu sa svrhom te direktive, kojom se nastoji uspostaviti zajednički sustav PDV‑a koji se, među ostalim, temelji na jedinstvenoj definiciji oporezivih transakcija, pojam „isporuka robe” u smislu članka 5. stavka 1. te direktive je objektivan i treba ga tumačiti neovisno o ciljevima i rezultatima dotičnih transakcija, na način da porezna uprava nije dužna provoditi istrage kako bi utvrdila namjeru poreznog obveznika ili voditi računa o namjeri subjekta koji nije taj porezni obveznik, a koji sudjeluje u istom lancu isporuka (vidjeti u tom smislu presudu od 21. studenoga 2013., Dixons Retail, C‑494/12, EU:C:2013:758, t. 19. i 21. i navedenu sudsku praksu).

   (t. 34., 35., 38.)

2.  Članak 17. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet - zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 91/680/EEZ od 16. prosinca 1991., treba tumačiti na način da je za uskraćivanje poreznom obvezniku koji je primatelj računa prava na odbitak PDV‑a koji je naveden na tom računu dovoljno da porezna uprava utvrdi da transakcije na koje se taj račun odnosi nisu bile stvarno provedene.

   (t. 47. i izreka)