23.3.2016

HR

Službeni list Europske unije

L 77/1

---

UREDBA (EU) 2016/399 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 9. ožujka 2016.

o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)

(kodifikacija)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točke (b) i (e),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)	Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (2) značajno je izmijenjena nekoliko puta (3). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi Uredbu trebalo kodificirati.

(2)

Donošenje mjera prema članku 77. stavku 2. točki (e) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojima bi se osiguralo nepostojanje bilo kakve kontrole nad osobama koje prelaze unutarnje granice, dio je cilja Unije kojim se želi uspostaviti područje bez unutarnjih granica u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba kako je određeno u članku 26. stavku 2. UFEU-a.

(3)	U skladu s člankom67. stavkom 2. UFEU-a, stvaranje područja unutar kojeg se osobe mogu slobodno kretati treba se poduprijeti drugim mjerama. Takva je mjera zajednička politika o prelasku vanjskih granica kako je predviđeno člankom 77. stavkom 1. točkom (b) UFEU-a.

(4)

Zajedničke mjere o prelasku osoba preko unutarnjih granica i o nadzoru državne granice na vanjskim granicama trebale bi odražavati schengensku pravnu stečevinu, koja čini dio okvira Unije i posebno odgovarajuće odredbe Konvencije od 14. lipnja 1985. o provedbi Schengenskog sporazuma između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Republike Francuske o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (4) te Zajednički priručnik (5).

(5)

Zajednička pravila o kretanju osoba preko granica ne dovode u pitanje niti utječu na prava na slobodno kretanje koja uživaju građani Unije i članovi njihovih obitelji te državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji koji, na temelju sporazuma između Unije i njezinih država članica s jedne strane te tih trećih zemalja s druge strane, uživaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije.

(6)

Nadzor državne granice nije samo u interesu države članice na čijim se vanjskim granicama on provodi, već je u interesu svih država članica koje su ukinule nadzor unutarnjih granica. Nadzor državne granice trebao bi pomoći u suzbijanju nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima te pri sprečavanju bilo kakve prijetnje unutarnjoj sigurnosti, javnom poretku, javnom zdravlju i međunarodnim odnosima država članica.

(7)	Granična kontrola trebala bi se vršiti na način koji u potpunosti poštuje ljudsko dostojanstvo. Nadzor državne granice trebao bi se vršiti na uljudan i profesionalan način te bi trebao biti razmjeran ciljevima koji se žele postići.

(8)

Nadzor državne granice ne uključuje samo kontrolu osoba na graničnim prijelazima i zaštitu državne granice između tih graničnih prijelaza, već i analizu rizika za unutarnju sigurnost te analizu mogućih prijetnji po sigurnost vanjskih granica. Stoga je potrebno odrediti uvjete, mjerila i podrobna pravila o kontrolama na graničnim prijelazima i zaštiti na granici, uključujući provjere podataka u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS).

(9)	Potrebno je predvidjeti pravila za izračune dopuštene duljine kratkoročnih boravaka u Uniji. Jasna, jednostavna i usklađena pravila u svim pravnim aktima koji se odnose na ovo pitanje bila bi od koristi kako putnicima, tako i tijelima nadležnim za granice i vize.

(10)

Kako samo provjeravanje otisaka prstiju pouzdano potvrđuje da je osoba koja želi ući u schengenski prostor doista osoba kojoj je izdana viza, trebalo bi donijeti odredbu kojom bi se na vanjskim granicama osigurala primjena Viznog informacijskog sustava (VIS) predviđenog Uredbom (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(11)	Da bi se provjerilo jesu li uvjeti za ulazak državljana trećih zemalja iz ove Uredbe ispunjeni, i da bi svoje zadaće obavljali uspješno, službenici graničnog nadzora trebali bi koristiti sve potrebne informacije koje su dostupne, uključujući podatke koje se može pretražiti u VIS-u.

(12)	Da bi se spriječilo izbjegavanje graničnih prijelaza na kojima se može upotrebljavati VIS i da se osigura njegova puna učinkovitost, postoji posebna potreba da se VIS, pri obavljanju kontrole na ulazu na vanjskim granicama, upotrebljava na usklađen način.

(13)	Kako je u slučaju ponavljajućih zahtjeva za izdavanje viza prikladna ponovna uporaba biometrijskih podataka i njihov prijepis iz prvog zahtjeva za izdavanje vize pohranjenih u VIS-u, uporaba VIS-a pri obavljanju kontrole na ulazu na vanjskim granicama trebala bi biti obavezna.

(14)

Uporaba VIS-a trebala bi obuhvaćati sustavno pretraživanje VIS-a uporabom broja naljepnice na vizi u vezi s provjeravanjem otisaka prstiju. Međutim, s obzirom na mogući utjecaj takvih pretraga na vrijeme čekanja na graničnim prijelazima, za prijelazno razdoblje, uz odstupanje i u strogo određenim okolnostima, trebalo bi omogućiti pretragu podataka u VIS-u bez sustavne provjere otisaka prstiju. Države članice trebale bi osigurati da se to odstupanje primjenjuje samo kad su uvjeti za to odstupanje u cijelosti ispunjeni, pri čemu trajanje i učestalost primjene takva odstupanja mora biti na najnižoj mogućoj razini na pojedinim graničnim prijelazima.

(15)

Trebala bi postojati mogućnost popuštanja u režimu granične kontrole na vanjskim granicama u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti kako bi se izbjeglo predugo čekanje na graničnim prijelazima. Sustavno otiskivanje pečata u isprave državljana trećih zemalja obvezno je i u slučaju popuštanja u režimu granične kontrole. Pečat omogućuje točno utvrđivanje datuma i mjesta prelaska granice, bez utvrđivanja u svim slučajevima da su izvršene sve potrebne mjere kontrole putnih isprava.

(16)

Kako bi se skratilo vrijeme čekanja osobama s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije, zasebne trake, označene jedinstvenim znakovima u svim državama članicama, trebale bi se, gdje to okolnosti dopuštaju, osigurati na graničnim prijelazima. Zasebne trake bi se trebale osigurati u međunarodnim zračnim lukama. Gdje se to smatra primjerenim i ako mjesne okolnosti to dopuštaju, države članice bi trebale razmotriti uvođenje zasebnih traka na morskim i kopnenim graničnim prijelazima.

(17)	Države članice bi trebale osigurati da postupci kontrole na vanjskim granicama ne predstavljaju veliku prepreku trgovinskoj, društvenoj i kulturnoj razmjeni. S tim ciljem, one bi trebale rasporediti dovoljno osoblja i sredstava.

(18)	Države članice bi trebale odrediti državnu službu ili službe odgovorne za obavljanje zadaća nadzora državne granice u skladu s njihovim nacionalnim pravom. U slučaju da u istoj državi članici postoji više odgovornih službi, između njih bi trebala postojati bliska i stalna suradnja.

(19)	Operativnom suradnjom i pomoći između država članica u vezi s nadzorom granica upravlja i koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica („Agencija”), osnovana Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 (7).

(20)

Ova Uredba ne dovodi u pitanje kontrole koje u skladu sa svojim općim ovlastima provodi policija ni sigurnosne kontrole osoba istovjetne onima koje se provode za domaće letove, a ni mogućnosti država članica za provođenjem izvanrednih kontrola prtljage u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 3925/91 (8), kao ni nacionalno pravo o nošenju putnih ili osobnih isprava ni o obvezi osoba da obavijeste nadležna tijela o svojoj nazočnosti na državnom području dotične države članice.

(21)	U području u kojem se osobe mogu slobodno kretati, ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama trebalo bi ostati iznimka. Nadzor državne granice ili formalnosti ne bi se trebali provoditi samo radi prelaska granice.

(22)

Stvaranje područja u kojemu je osigurano slobodno kretanje osoba preko unutarnjih granica jedno je od glavnih postignuća Unije. U području bez nadzora unutarnjih granica potrebno je imati zajednički odgovor na situacije koje ozbiljno utječu na javni poredak ili unutarnju sigurnost tog područja ili njegovih dijelova ili jedne ili više država članica na način da se omogući privremeno ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica u iznimnim okolnostima, ali bez ugrožavanja načela slobodnog kretanja osoba. S obzirom na učinak koji takve krajnje mjere mogu imati na sve osobe koje imaju pravo kretanja unutar područja bez nadzora unutarnjih granica, trebalo bi odrediti uvjete i postupke za ponovno uvođenje tih mjera kako bi se osiguralo da su one iznimne te da se poštuje načelo proporcionalnosti. Područje primjene i trajanje bilo kakvog privremenog uvođenja takvih mjera trebalo bi biti ograničeno na najmanju moguću mjeru potrebnu da se odgovori na ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

(23)

Budući da privremeno ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica utječe na slobodno kretanje osoba, svaka odluka o ponovnom uvođenju takvog nadzora trebala bi se donijeti u skladu sa zajednički dogovorenim kriterijima te bi Komisija trebala o njoj biti propisno obaviještena ili bi je trebala preporučiti institucija Unije. U svakom slučaju, ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica trebalo bi ostati iznimka i trebalo bi se provoditi samo kao krajnja mjera, sa strogo ograničenim područjem primjene i trajanjem, na temelju posebnih objektivnih kriterija i na temelju procjene njezine nužnosti koju bi trebalo pratiti na razini Unije. U slučajevima gdje ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti zahtijeva hitno djelovanje, država članica trebala bi biti u mogućnosti ponovo uvesti nadzor granice na svojim unutarnjim granicama u trajanju od najviše deset dana. Svako produljenje tog perioda treba pratiti na razini Unije.

(24)

Nužnost i proporcionalnost ponovnog uvođenja nadzora unutarnjih granica trebala bi biti u ravnoteži s prijetnjom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti koja aktivira potrebu za takvim ponovnim uvođenjem kao i alternativnih mjera koje bi se mogle poduzeti na nacionalnoj razini ili razini Unije, ili na obje, te učinak takvog nadzora na slobodno kretanje unutar područja bez nadzora unutarnjih granica.

(25)

Ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica može iznimno biti potrebno u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti na razini područja bez nadzora unutarnjih granica ili na nacionalnoj razini, posebice nakon terorističkih napada ili prijetnji ili zbog prijetnji od strane organiziranog kriminala.

(26)	Migracija i prijelaz vanjskih granica velikog broja državljana trećih zemalja ne bi se trebali, sami po sebi, smatrati prijetnjom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

(27)	U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, odstupanje od temeljnog načela slobodnog kretanja osoba mora biti strogo protumačeno, a načelo javnog poretka pretpostavlja postojanje istinske, prisutne i dovoljno snažne prijetnje koja zahvaća jedan od temeljnih interesa društva.

(28)

Na temelju prikupljenog iskustva u vezi s funkcioniranjem područja bez nadzora unutarnjih granica te radi pomoći u osiguravanju dosljedne provedbe schengenske pravne stečevine, Komisija može sastaviti smjernice o ponovnom uvođenju nadzora unutarnjih granica u slučajevima koji zahtijevaju takvu mjeru na privremenoj osnovi te u slučajevima gdje je potrebno hitno djelovanje. Te bi smjernice trebale ponuditi jasne pokazatelje kako bi se lakše procijenile okolnosti koje bi mogle predstavljati ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

(29)

Ako se ozbiljni nedostaci u provođenju nadzora vanjskih granica utvrde u izvješću o evaluaciji sastavljenom u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1053/2013 (9) te s ciljem osiguranja usklađenosti s preporukama usvojenima na temelju te Uredbe, provedbene ovlastitrebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se evaluiranoj državi članici preporučilo poduzimanje određenih posebnih mjera poput uvođenja timova europskih službenika graničnog nadzora, podnošenja strateških planova ili, u krajnjem slučaju i uzimajući u obzir ozbiljnost situacije, zatvaranja određenih graničnih prijelaza. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10). U svjetlu članka 2. stavka 2. točke (b) podtočke iii. te Uredbe, trebao bi se primjenjivati postupak ispitivanja.

(30)

Privremeno ponovno uvođenje nadzora granice na određenim unutarnjim granicama prema posebnom postupku na razini Unije moglo bi također biti opravdano u slučaju iznimnih okolnosti i kao krajnja mjera kada je sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica ugroženo uslijed trajnih ozbiljnih nedostataka povezanih s nadzorom vanjskih granica, identificiranih u kontekstu procesa rigorozne evaluacije u skladu s člancima 14. i 15. Uredbe (EU) br. 1053/2013, ako bi te okolnosti predstavljale ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u tom području ili nekim njegovim dijelovima. Takav poseban postupak za privremeno ponovno uvođenje nadzora granice na određenim unutarnjim granicama mogao bi se također pokrenuti, pod istim uvjetima, kao posljedica ozbiljnog nemara ocijenjene države članice prema svojim obvezama. S obzirom na politički osjetljivu narav takvih mjera koje diraju u nacionalne izvršne i provedbene ovlasti u vezi s nadzorom unutarnjih granica, provedbene ovlasti za donošenje preporuka prema tom posebnom postupku na razini Unije trebalo bi dodijeliti Vijeću, koje odlučuje na prijedlog Komisije.

(31)

Prije nego što se donese bilo kakva preporuka o privremenom ponovnom uvođenju nadzora granice na određenim unutarnjim granicama, pravodobno i u potpunosti bi se trebala istražiti mogućnost pribjegavanja mjerama čiji je cilj rješavanje temeljne situacije, uključujući pomoć tijela, ureda ili agencija Unije kao što su Agencija ili Europski policijski ured (Europol), osnovan Odlukom Vijeća 2009/371/PUP (11), te mjerama tehničke ili financijske potpore na nacionalnoj razini, razini Unije, ili na obje razine. Ako se otkrije ozbiljan nedostatak, Komisija može pružiti mjere financijske potpore za pomoć dotičnoj državi članici. Pored toga, svaka preporuka Vijeća ili Komisije trebala bi se temeljiti na obrazloženim informacijama.

(32)	Komisija bi trebala imati mogućnost donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju kada, u opravdanim slučajevima povezanima s potrebom produljenja nadzora granice na unutarnjim granicama, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(33)

Izvješća o evaluaciji i preporuke navedeni u člancima 14. i 15. Uredbe (EU) br. 1053/2013 trebali bi predstavljati osnovu za pokretanje posebnih mjera u slučaju ozbiljnih nedostataka povezanih s nadzorom vanjskih granica te posebnog postupka u slučaju iznimnih okolnosti koje dovode u rizik sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica kako je navedeno u ovoj Uredbi. Države članice i Komisija zajednički provode redovite, objektivne i nepristrane evaluacije kako bi provjerile ispravnu primjenu ove Uredbe, a Komisija koordinira evaluacije u uskoj suradnji s državama članicama. Mehanizam evaluacije sastoji se od sljedećih elemenata: višegodišnjih i godišnjih programa evaluacije, najavljenih i nenajavljenih posjeta na licu mjesta od strane malog tima predstavnika Komisije i stručnjaka koje su imenovale države članice, izvješća o rezultatu evaluacija koja donosi Komisija i preporuka za korektivno djelovanje koje donosi Vijeće na prijedlog Komisije, odgovarajućeg praćenja, nadzora i izvješćivanja.

(34)

S obzirom na to da cilj Uredbe (EZ) br. 562/2006 i njezinih naknadnih izmjena, to jest utvrđivanje pravila koja se primjenjuju na kretanje osoba preko granice, nisu mogle dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način mogao ostvariti na razini Unije, Unija je mogla donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ta Uredba i njezine naknadne izmjene nisu prelazile ono što je bilo potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(35)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu donošenja dodatnih mjera za upravljanje zaštitom granice, kao i izmjene priloga ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(36)	Ova Uredba poštuje temeljna prava i pridržava se načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Trebalo bi je primjenjivati u skladu s obvezama država članica koje se odnose na međunarodnu zaštitu i načelo zabrane prisilnog udaljenja i vraćanja (non-refoulement).

(37)

Odstupajući od članka 355. UFEU-a, ova se Uredba u slučaju Francuske i Nizozemske primjenjuje samo na njihova državna područja u Europi. Ona ne utječe na posebne dogovore koji se primjenjuju u Ceuti i Melilli, kako je navedeno u Sporazumu o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985 (12).

(38)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog Protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi, odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(39)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (13), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (14).

(40)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (15), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (16).

(41)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (17), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (18).

(42)	Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (19); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(43)	Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (20); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(44)

U pogledu Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske, članak 1. prvi stavak, članak 6. stavak 5. točka (a), glava III. te odredbe glave II. i prilozi koji se odnose na SIS i VIS predstavljaju odredbe koje se temelje na schengenskoj pravnoj stečevini ili su na neki drugi način s njom povezane u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003., članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005. odnosno članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i načela

Ovom se Uredbom predviđa nepostojanje nadzora državne granice u odnosu na osobe koje prelaze unutarnje granice država članica Unije.

Njome se utvrđuju pravila nadzora državne granice u odnosu na osobe koje prelaze vanjske granice država članica Unije.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„unutarnje granice” znači: (a) zajedničke kopnene granice, uključujući granice na rijekama i jezerima država članica; (b) zračne luke država članica za unutarnje letove; (c) morske, riječne i jezerske luke država članica za redovne unutarnje trajektne linije;

2.	„vanjske granice” znači kopnene granice država članica, uključujući granice na rijekama i jezerima, granice na moru i njihove zračne, riječne, pomorske i luke na jezerima, ako se ne radi o unutarnjim granicama;

3.	„unutarnji let” znači bilo koji let isključivo prema ili s državnih područja država članica, a koji ne slijeće na državno područje treće zemlje;

4.	„redovna unutarnja trajektna linija” znači bilo koja trajektna linija koja povezuje dvije ili više istih luka koje se nalaze na državnom području država članica, a koja ne pristaje u luke izvan državnog područja država članica i koja prevozi putnike i vozila prema objavljenom rasporedu;

5.

„osobe s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije” znači: (a) građani Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a i državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji građanina Unije koji ostvaruje svoje pravo na slobodno kretanje, na koje se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21); (b) državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji bez obzira na njihovo državljanstvo koji, na temelju sporazumâ između Unije i njezinih država članica s jedne strane i tih trećih zemalja s druge strane, uživaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije;

6.	„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a i koja nije obuhvaćena točkom 5. ovog članka;

7.

„osobe za koje je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska” znači bilo koji državljanin treće zemlje za kojeg je u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) izdano upozorenje u skladu s člancima 24. i 26. Uredbe (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (22) i za potrebe utvrđene u tim člancima;

8.	„granični prijelaz” znači bilo koji granični prijelaz koji su nadležna tijela odobrila za prelazak vanjskih granica;

9.

„zajednički granični prijelaz” znači svaki granični prijelaz koji se nalazi ili na državnom području države članice ili na državnom području treće zemlje, na kojem službenici graničnog nadzora države članice i službenici graničnog nadzora treće zemlje neposredno jedan nakon drugoga obavljaju izlazne i ulazne kontrole, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i prema bilateralnom sporazumu;

10.	„nadzor državne granice” znači aktivnost koja se provodi na granici u skladu s ovom Uredbom i za potrebe ove Uredbe, isključivo kao odgovor na pokušaj prelaska ili na čin prelaska granice, neovisno o svim drugim okolnostima, a sastoji se od granične kontrole i zaštite državne granice;

11.	„granična kontrola” znači kontrola koja se provodi na graničnim prijelazima kako bi se osiguralo da se osobama i njihovim prijevoznim sredstvima te predmetima koje posjeduju može odobriti ulazak u državno područje ili izlazak iz državnog područja država članica;

12.	„zaštita državne granice” znači zaštita granice između graničnih prijelaza i zaštita graničnih prijelaza izvan utvrđenog radnog vremena kako bi se spriječilo da osobe izbjegnu graničnu kontrolu;

13.	„kontrola druge linije” znači daljnja kontrola koja se može provesti na posebnim mjestima udaljenima od mjesta na kojima provode kontrole nad osobama (prva linija);

14.	„službenik graničnog nadzora” znači bilo koji javni službenik koji je u skladu s nacionalnim pravom raspoređen na granični prijelaz ili duž granice ili u neposrednoj blizini te granice koji izvršava, u skladu s ovom Uredbom i nacionalnim pravom, zadaće nadzora državne granice;

15.	„prijevoznik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja se profesionalno bavi pružanjem usluga prijevoza osoba;

16.

„boravišna dozvola” znači: (a) sve boravišne dozvole koje su izdale države članice prema jedinstvenom obrascu utvrđenom Uredbom Vijeća (EZ) br. 1030/2002 (23) i boravišne iskaznice izdane u skladu s Direktivom 2004/38/EZ; (b) svi drugi dokumenti koje izdaje država članica državljanima trećih zemalja, kojima im se odobrava boravak na njezinom državnom području, koji podliježu obavješćivanju i naknadnoj objavi u skladu s člankom 39., uz izuzetak: i. privremene dozvole izdane tijekom razmatranja prvog zahtjeva za izdavanje boravišne dozvole iz točke (a) ili zahtjeva za azil; i ii. vize izdane u državama članicama na jedinstvenom obrascu utvrđenom u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1683/95 (24);

17.	„brod za kružna putovanja” znači brod koji slijedi plan putovanja prema prethodno utvrđenom programu koji uključuje program turističkih aktivnosti u različitim lukama, a obično ne prima putnike niti dopušta putnicima iskrcaj tijekom putovanja;

18.	„izletnička plovidba” znači korištenje izletničkih plovila u sportske ili turističke svrhe;

19.	„obalni ribolov” znači ribolov koji se vrši pomoću plovila koja se vraćaju u luku na državnom području države članice svaki dan ili unutar 36 sati, ne pristajući u luci treće zemlje;

20.

„offshore radnik” znači osoba koja radi na odobalnom postrojenju smještenom u teritorijalnim vodama ili u području isključivog pomorskoga gospodarskog pojasa država članica, kako je definirano međunarodnim pravom mora, te koja se redovno vraća morskim ili zračnim putem na državno područje država članica;

21.

„prijetnja javnom zdravlju” znači bilo koja bolest koja može izazvati epidemiju u smislu Međunarodnog sanitarnog pravilnika Svjetske zdravstvene organizacije te druge infekcijske bolesti ili zarazne parazitske bolesti ako su predmetom zaštitnih odredbi koje se primjenjuju na državljane država članica.

Članak 3.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na bilo koju osobu koja prelazi unutarnje ili vanjske granice država članica, ne dovodeći u pitanje:

(a)	prava osoba s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije;

(b)	prava izbjeglica i osoba koje traže međunarodnu zaštitu, posebno vezano uz načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement).

Članak 4.

Temeljna prava

Pri provedbi ove Uredbe, države članice djeluju u potpunoj sukladnosti s odgovarajućim pravom Unije, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), odgovarajućim međunarodnim pravom, uključujući Konvenciju o statusu izbjeglica iz Ženeve, od 28. srpnja 1951. („Ženevska konvencija”), obvezama vezanima uz međunarodnu zaštitu, posebno načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, i temeljnim pravima. U skladu s općim načelima prava Unije, odluke prema ovoj Uredbi donose se na pojedinačnoj osnovi.

GLAVA II.

VANJSKE GRANICE

POGLAVLJE I.

Prelazak vanjskih granica i uvjeti za ulazak

Članak 5.

Prelazak vanjskih granica

1.   Vanjske se granice mogu prijeći samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena. Radno vrijeme je jasno naznačeno na graničnim prijelazima koji nisu otvoreni 24 sata dnevno.

Države članice u skladu s člankom 39. dostavljaju Komisiji popis svojih graničnih prijelaza.

2.   Odstupajući od stavka 1., izuzeci od obveze prelaženja vanjskih granica samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena mogu se dopustiti:

(a)

pojedincima ili skupinama osoba, kada za to postoji poseban zahtjev posebne prirode za povremene prelaske vanjskih granica izvan graničnih prijelaza ili izvan utvrđenog radnog vremena, pod uvjetom da posjeduju dozvole potrebne u skladu s nacionalnim pravom i da to nije u suprotnosti s interesima javnog reda i unutarnje sigurnosti država članica. Države članice mogu dogovoriti posebne režime putem bilateralnih sporazuma. O općim izuzećima predviđenim nacionalnim pravom i bilateralnim sporazumima obavješćuje se Komisija prema članku 39.;

(b)	pojedincima ili skupinama osoba u slučaju nepredviđenih hitnih okolnosti;

(c)	u skladu s posebnim pravilima utvrđenima u člancima 19. i 20. u vezi s prilozima VI. i VII.

3.   Ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavka 2. ili njihove obveze u pogledu međunarodne zaštite, države članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, uvode sankcije za neovlašteno prelaženje vanjskih granica na mjestima izvan graničnih prijelaza ili izvan utvrđenog radnog vremena. Te sankcije su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 6.

Uvjeti ulaska državljana trećih zemalja

1.   Za planirani boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka, uvjeti ulaska za državljane trećih zemalja su sljedeći:

(a)	imaju valjanu putnu ispravu koja nositelju omogućuje prelazak granice i zadovoljava sljedeće uvjete: i. važeća je barem tri mjeseca nakon planiranog datuma odlaska s državnog područja država članica; u opravdanom hitnom slučaju, od te se obveze može odstupati; ii. izdana je u prethodnih 10 godina;

(b)	imaju važeću vizu, ako se to traži na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 (25), osim kad imaju važeću boravišnu dozvolu ili važeću vizu za dugotrajni boravak;

(c)

da opravdavaju svrhu i uvjete namjeravanog boravka te imaju dovoljno sredstava za uzdržavanje, kako za vrijeme trajanja namjeravanog boravka tako i za povratak u njihovu matičnu državu ili tranzit do treće zemlje za koju su sigurni da će ih prihvatiti ili su takva sredstva u mogućnosti zakonito pribaviti;

(d)	da nisu osobe za koje je u SIS-u izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska;

(e)	da ne predstavljaju prijetnju za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica, a posebno ako u nacionalnim bazama podataka država članica nije izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska iz istih razloga.

2.   Za potrebe provedbe stavka 1., datum ulaska smatra se prvim danom boravka na državnom području država članica, a datum izlaska smatra se zadnjim danom boravka na državnom području država članica. Razdoblja boravka dopuštena prema boravišnoj dozvoli ili dugotrajnoj vizi ne uzimaju se u obzir kod izračuna trajanja boravka na državnom području država članica.

3.   Popis isprava koji nije konačan, a koje službenik graničnog nadzora može zatražiti od državljanina treće zemlje kako bi utvrdio da on ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1. točki (c), nalazi se u Prilogu I.

4.   Potrebna sredstva za uzdržavanje procjenjuju se u skladu s trajanjem i svrhom boravka te s obzirom na prosječne cijene prehrane i smještaja u dotičnoj državi članici (dotičnim državama članicama), pomnoženo s brojem dana boravka.

O referentnim iznosima koje utvrđuju države članice Komisiju se izvješćuje u skladu s člankom 39.

Procjena dostatnih sredstava za uzdržavanje može se izvršiti na temelju gotovine, putničkih čekova i kreditnih kartica u posjedu državljanina treće zemlje. Jamstvene izjave, predviđene nacionalnim pravom i jamstvena pisma domaćina, kako su definirana nacionalnim pravom, kada državljanin treće zemlje boravi kod domaćina, mogu predstavljati dokaz o dostatnosti sredstava za uzdržavanje.

5.   Odstupajući od stavka 1.:

(a)

državljani trećih zemalja koji ne ispunjavaju sve uvjete iz stavka 1., ali posjeduju boravišnu dozvolu ili dugotrajnu vizu, mogu ući na državna područja drugih država članica u svrhu tranzita do državnog područja države članice koja je izdala boravišnu dozvolu ili dugotrajnu vizu, osim ako se njihova imena ne nalaze na nacionalnom popisu upozorenja države članice čije vanjske granice žele prijeći i ako je upozorenje popraćeno uputama da im se zabrani ulazak ili tranzit;

(b)

državljanima trećih zemalja koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1., osim onih navedenih u točki (b), i koji stupe na granicu, može se odobriti ulazak na državna područja država članica ako je viza izdana na granici u skladu s člancima 35. i 36. Uredbe Vijeća (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (26). Države članice prikupljaju statističke podatke o vizama izdanima na granici u skladu s člankom 46. Uredbe (EZ) br. 810/2009 i njezinim Prilogom XII. U slučaju nemogućnosti unosa vize u ispravu, ona se iznimno unosi na posebnu stranicu koja se umeće u ispravu. U tom se slučaju koristi jedinstveni oblik obrasca za vize utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 333/2002 (27);

(c)

državljanima trećih zemalja koji ne ispunjavaju jedan ili više uvjeta iz stavka 1. država članica može dopustiti ulazak na svoje državno područje iz humanitarnih razloga, zbog nacionalnog interesa ili zbog međunarodnih obveza. Ako je za dotičnog državljanina treće zemlje izdano upozorenje iz stavka 1. točke (d), država članica koja mu dopušta ulazak na njezino državno područje o tome na odgovarajući način obavješćuje ostale države članice.

POGLAVLJE II.

Nadzor vanjskih granica i zabrana ulaska

Članak 7.

Provedba granične kontrole

1.   Službenici graničnog nadzora u obavljanju svojih dužnosti u potpunosti poštuju ljudsko dostojanstvo, posebno u slučajevima koji uključuju ranjive osobe.

Svaka mjera koju poduzimaju u obavljanju svojih dužnosti je razmjerna ciljevima koji se tom mjerom žele postići.

2.   Tijekom provedbe granične kontrole službenici graničnog nadzora ne diskriminiraju osobe na temelju spola, rasne ili etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, starosne dobi ili spolne orijentacije.

Članak 8.

Granična kontrola osoba

1.   Kretanje preko vanjskih granica podliježe kontrolama službenika graničnog nadzora. Kontrole se provode u skladu s ovim poglavljem.

Kontrole se mogu odnositi i na kontrole prijevoznih sredstava i predmeta u posjedu osobe koja prelazi granicu. Na pretrage koje se obavljaju primjenjuje se pravo dotične države članice.

2.   Sve se osobe podvrgavaju osnovnoj kontroli u svrhu utvrđivanja njihovog identiteta na temelju predočenja njihovih putnih isprava. Takva se osnovna kontrola sastoji od brze i jednostavne provjere, prema potrebi uporabom odgovarajućih tehničkih sredstava i pregledom u odgovarajućim bazama podataka informacija isključivo o ukradenim, otuđenim, izgubljenim i poništenim ispravama, o važenju isprave koja ovlašćuje zakonitog nositelja za prelazak granice i o postojanju znakova krivotvorenja.

Osnovna kontrola iz prvog podstavka je pravilo za osobe s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije.

Međutim, tijekom osnovne kontrole osoba s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije, službenici graničnog nadzora, iako ne sustavno, mogu obavljati provjere u nacionalnim i europskim bazama podataka kako bi osigurali da takve osobe ne predstavljaju stvarnu, trenutnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju unutarnjoj sigurnosti, javnom redu, međunarodnim odnosima država članica niti prijetnju javnom zdravlju.

Posljedice takvih provjera ne dovode u pitanje pravo ulaska osoba s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije na državno područje dotične države članice kako je predviđeno Direktivom 2004/38/EZ.

3.   Državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama kako slijedi:

(a)

temeljite kontrole prilikom ulaska uključuju provjeru uvjeta ulaska utvrđenih člankom 6. stavkom 1. te, prema potrebi, provjeru isprava na temelju kojih se odobrava boravak i obavljanje profesionalne djelatnosti. To uključuje detaljnu provjeru koja obuhvaća sljedeće aspekte: i. provjeru posjeduje li državljanin treće zemlje valjanu i važeću ispravu za prelazak granice, a, prema potrebi, postoji li u navedenoj ispravi, kada je potrebno, viza ili boravišna dozvola; ii. pomni pregled putne isprave radi otkrivanja znakova krivotvorenja; iii. provjera ulaznog i izlaznog pečata u putnoj ispravi dotičnog državljanina treće zemlje kako bi se usporedbom datuma ulaska i izlaska utvrdilo boravi li osoba dulje od najvećeg dopuštenog razdoblja boravka na državnom području država članica; iv. provjera mjesta polaska i odredišta dotičnog državljanina treće zemlje i svrhe namjeravanog boravka, prema potrebi uz provjeru odgovarajućih popratnih isprava; v. provjera raspolaže li dotični državljanin treće zemlje dostatnim sredstvima za uzdržavanje za trajanje i svrhu namjeravanog boravka, za njegov povratak u matičnu zemlju ili tranzit do treće zemlje za koju je siguran da će ga prihvatiti ili da je on u mogućnosti zakonito steći takva sredstva; vi. provjera da dotični državljanin treće zemlje, njegova prijevozna sredstva i predmeti koje prevozi nisu takve naravi da predstavljaju opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica. Takva provjera obuhvaća neposrednu provjeru podataka i upozorenja o osobama i, prema potrebi, predmetima u SIS-ovim i nacionalnim bazama podataka te mjera koje se moraju poduzeti, prema potrebi, kao rezultat upozorenja;

(b)	ako je državljanin treće zemlje nositelj vize iz članka 6. stavka 1. točke (b), temeljita kontrola na ulazu uključuje i provjeru identiteta nositelja vize i vjerodostojnosti vize pretraživanjem podataka u Viznom informacijskom sustavu (VIS) u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 767/2008;

(c)

odstupajući od navedenog, mogu se pretražiti podaci u VIS-u uporabom broja vizne naljepnice u svim slučajevima ili, nasumičnim odabirom, broj vizne naljepnice u vezi s provjerom otisaka prstiju, kada: i. je promet takvih razmjera da vrijeme čekanja na graničnim prijelazima postane predugo; ii. su iscrpljena sva kadrovska, infrastrukturna i organizacijska sredstva; i iii. na temelju ocjene ne postoji opasnost povezana s unutarnjom sigurnošću i nezakonitom imigracijom. Međutim, ako postoji sumnja o identitetu nositelja vize i/ili vjerodostojnosti vize, u svim se slučajevima obavlja sustavno pretraživanje podataka u VIS-u uporabom broja vizne naljepnice u vezi s provjerom otisaka prstiju. Ovo se odstupanje može primijeniti samo na predmetnom graničnom prijelazu, sve dok su ispunjeni uvjeti iz točaka i., ii. i iii.;

(d)	odluku da se pretražuju podaci u VIS-u u skladu s točkom (c) donosi rukovodni službenik graničnog nadzora ili se odluka donosi na višoj razini. Predmetna država članica o toj odluci odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju;

(e)	svaka država članica jedanput godišnje podnosi Europskom parlamentu i Komisiji izvješće o primjeni točke (c), koja sadrži broj državljana trećih zemalja koji su u VIS-u provjereni samo uporabom broja vizne naljepnice i o duljini čekanja iz točke (c) podtočke i.;

(f)

točke (c) i (d) primjenjuju se za razdoblje od najviše tri godine, koje započinje tri godine od početka funkcioniranja VIS-a. Komisija prije završetka druge godine primjene točaka (c) i (d) podnosi Europskom parlamentu i Vijeću ocjenu njihove provedbe. Na temelju te ocjene Europski parlament i Vijeće mogu pozvati Komisiju da predloži odgovarajuće izmjene ove Uredbe;

(g)

temeljite kontrole prilikom izlaska obuhvaćaju: i. provjeru posjeduje li državljanin treće zemlje valjanu ispravu za prelazak granice; ii. provjeru putne isprave radi otkrivanja znakova krivotvorenja; iii. uvijek kada je to moguće, provjeru radi utvrđenja da državljanin treće zemlje ne predstavlja opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost ili međunarodne odnose bilo koje države članice;

(h)

Osim kontrola iz točke (g), temeljite kontrole prilikom izlaska mogu obuhvaćati i: i. provjeru posjeduje li osoba valjanu vizu, ako je to potrebno u skladu s Uredbom (EZ) br. 539/2001, osim u slučaju kad ona ima valjanu boravišnu dozvolu; takva provjera može obuhvatiti pretraživanje podataka u VIS-u u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 767/2008; ii. provjeru je li osoba prekoračila najdulje dopušteno trajanje boravka na državnom području država članica; iii. provjeru upozorenja o osobama i predmetima uključenim u SIS i izvješća u nacionalnim bazama podataka;

(i)	za potrebe identifikacije bilo koje osobe koja ne ispunjava, ili više ne ispunjava, uvjete za ulazak, boravak ili boravište na državnom području država članica, može se upotrijebiti VIS u skladu s člankom 20. Uredbe (EZ) br. 767/2008.

4.   Kad postoje mogućnosti i ako to zahtijeva državljanin treće zemlje, takve se temeljite kontrole obavljaju u izdvojenom prostoru.

5.   Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, državljane trećih zemalja podvrgnute temeljitoj kontroli druge linije pisanim se putem upoznaje sa svrhom i postupkom takve kontrole na jeziku koji razumiju ili za koji se opravdano može pretpostaviti da ga razumiju, ili na drugi učinkoviti način.

Te su informacije dostupne na svim službenim jezicima Unije i na jeziku (jezicima) zemlje ili zemalja koje graniče s dotičnom državom članicom i navode da državljanin treće zemlje može zatražiti ime ili identifikacijski broj službenika graničnog nadzora koji provode temeljitu kontrolu druge linije, naziv graničnog prijelaza i datum prelaska granice.

6.   Kontrole nad osobama s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije provode se u skladu s Direktivom 2004/38/EZ.

7.   Detaljna pravila kojima se uređuje unošenje informacija u evidenciju utvrđena su u Prilogu II.

8.   Kada se primjenjuje članak 5. stavak 2. točka (a) ili (b), države članice mogu također navesti odstupanja od pravila utvrđenih u ovom članku.

Članak 9.

Popuštanje u režimu granične kontrole

1.   Granična kontrola na vanjskim granicama može se popustiti u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti. Takvim se okolnostima smatraju oni nepredvidljivi događaji koji dovode do tako gustog prometa da vrijeme čekanja na graničnom prijelazu postane predugo i da su pritom iskorištene sve organizacijske i kadrovske mogućnosti.

2.   Kada je došlo do popuštanja u režimu granične kontrole u skladu sa stavkom 1., obavljanje ulazne granične kontrole u pravilu ima prednost nad obavljanjem izlazne granične kontrole.

Odluku o popuštanju u režimu granične kontrole donosi rukovodni službenik graničnog nadzora na graničnom prijelazu.

Takva popuštanja u režimu granične kontrole su privremena, prilagođena okolnostima koje ih opravdavaju i uvode se postupno.

3.   Čak i u slučaju popuštanja u režimu granične kontrole, u skladu s člankom 11. službenik graničnog nadzora otiskuje pečat u putne isprave državljana trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska.

4.   Svaka država članica jednom godišnje Europskom parlamentu i Komisiji dostavlja izvješće o primjeni ovog članka.

Članak 10.

Zasebne trake i informacije na znakovima

1.   Države članice, posebno na graničnim prijelazima u zračnim lukama osiguravaju zasebne trake za provedbu kontrola nad osobama, u skladu s člankom 8. Te se trake odvajaju pomoću znakova s oznakama navedenima u Prilogu III.

Države članice mogu osigurati zasebne trake na svojim morskim i kopnenim graničnim prijelazima te na granicama između država članica koje ne primjenjuju članak 22. na svojim zajedničkim granicama. Ako države članice uvedu zasebne trake, na tim se granicama koriste znakovi s oznakama iz Priloga III.

Države članice osiguravaju da su takve trake jasno označene i ondje gdje je od pravila o uporabi različitih traka odstupljeno kako je predviđeno stavkom 4., kako bi se osigurala optimalna razina protoka osoba koje prelaze granicu.

2.   Osobe s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije imaju pravo koristiti se trakama prikazanima znakom iz dijela A („EU, EGP, CH”) Priloga III. Mogu se isto tako koristiti trakama prikazanima znakom iz dijela B1 („viza nije potrebna”) i B2 („sve putovnice”) Priloga III.

Državljani trećih zemalja koji ne moraju imati vize kod prelaska vanjskih granica država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 539/2001 i državljani trećih zemalja koji imaju valjane boravišne dozvole ili dugotrajne vize mogu koristiti trake prikazane znakom iz dijela B1 („viza nije potrebna”) Priloga III. ovoj Uredbi. Isto tako, mogu se koristiti trakama prikazanima znakom iz dijela B2 („sve putovnice”) Priloga III. ovoj Uredbi.

Sve ostale osobe koriste trake prikazane znakom iz dijela B2 („sve putovnice”) iz Priloga III.

Oznake na znakovima iz prvog, drugog i trećeg podstavka mogu biti prikazane na jeziku ili jezicima koje svaka država članica smatra prikladnima.

Uvođenje posebnih traka prikazanih znakom iz dijela B1 („viza nije potrebna”) Priloga III. nije obvezno. Države članice odlučuju žele li je primijeniti i na kojim graničnim prijelazima u skladu s praktičnim potrebama.

3.   Na morskim i kopnenim graničnim prijelazima, države članice mogu vozila odvojiti trakama za laka i teška vozila i autobuse, koristeći se znakovima prikazanima u dijelu C Priloga III.

Države članice mogu mijenjati oznake na tim znakovima s obzirom na mjesne okolnosti.

4.   U slučaju privremene neravnoteže u prometnim tokovima na određenom graničnom prijelazu, nadležna tijela mogu odstupiti od pravila o upotrebi različitih traka toliko dugo koliko je potrebno da se ta neravnoteža ukloni.

Članak 11.

Otiskivanje pečata u putne isprave

1.   U putne isprave državljana trećih zemalja sustavno se otiskuje pečat prilikom ulaska i izlaska. Ulazni i izlazni pečat posebno se otiskuju u:

(a)	isprave s valjanom vizom na temelju kojih se omogućuje prelazak granice državljanima trećih zemalja;

(b)	isprave na temelju kojih se državljanima trećih zemalja kojima je viza izdana na granici od strane države članice omogućuje prelazak granice;

(c)	isprave na temelju kojih se državljanima trećih zemalja koji ne moraju imati vizu omogućuje prelazak granice.

2.   U putne isprave državljana trećih zemalja koji su članovi obitelji građanina Unije na kojeg se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ, ali koji ne predoče boravišnu iskaznicu predviđenu tom Direktivom, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska.

U putne isprave državljana trećih zemalja koji su članovi obitelji državljana trećih zemalja s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije, ali koji ne predoče boravišnu iskaznicu predviđenu Direktivom 2004/38/EZ, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska.

3.   Ulazni i izlazni pečat ne otiskuje se:

(a)	u putne isprave šefova država i dostojanstvenika čiji je dolazak prethodno službeno najavljen diplomatskim putem;

(b)	u dozvole pilota ili potvrde članova posade zrakoplova;

(c)	u putne isprave pomoraca koji ne borave na državnom području države članice osim u trenutku pristajanja njihova broda i u području luke u kojoj je brod pristao;

(d)	u putne isprave članova posade i putnika na brodovima za kružna putovanja koji ne podliježu graničnoj kontroli u skladu s točkom 3.2.3. Priloga VI.;

(e)	u isprave kojima se državljanima Andore, Monaka i San Marina omogućuje prelazak granice;

(f)	u putne isprave posada putničkih i teretnih vlakova na međunarodnim linijama;

(g)	u putne isprave državljana trećih zemalja koji predoče boravišne iskaznice kako je predviđeno Direktivom 2004/38/EZ.

Iznimno, na zahtjev državljanina treće zemlje, ulazni ili izlazni pečat ne mora se otisnuti ako bi mu njegovo otiskivanje moglo prouzročiti ozbiljne poteškoće. U tom se slučaju ulazak ili izlazak bilježi na zasebnom listu u kojem se navodi ime i broj putovnice. Taj se list uručuje državljaninu treće zemlje. Nadležna tijela država članica mogu voditi statističke podatke o takvim iznimnim slučajevima i mogu te statističke podatke podnositi Komisiji.

4.   Praktični postupci za otiskivanje pečata navedeni su u Prilogu IV.

5.   Kad god je to moguće, državljane trećih zemalja upoznaje se s obvezom otiskivanja pečata prilikom ulaska i izlaska u njihovu putnu ispravu od strane službenika graničnog nadzora čak i kad se provodi popuštanje u režimu granične kontrole u skladu s člankom 9.

Članak 12.

Pretpostavke o ispunjavanju uvjeta o trajanju boravka

1.   Ako u putnoj ispravi državljanina treće zemlje nema ulaznog pečata, nadležna nacionalna tijela mogu pretpostaviti da nositelj ne ispunjava ili da više ne ispunjava uvjete o trajanju boravka koji se primjenjuju u dotičnoj državi članici.

2.   Pretpostavka iz stavka 1. može se pobiti predoči li državljanin treće zemlje vjerodostojan dokaz, u bilo kakvom obliku, kao što su putne karte ili dokaz o njegovom boravku izvan državnog područja država članica pomoću kojih može dokazati da se on pridržavao uvjeta o trajanju kratkog boravka.

U slučaju da:

(a)

se državljanin treće zemlje nalazi na državnom području države članice na kojem se schengenska pravna stečevina primjenjuje u potpunosti, nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravom i praksom u njegovoj putnoj ispravi naznačuju datum kada je i mjesto na kojem je on prešao vanjsku granicu jedne od država članica koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu;

(b)

se državljanin treće zemlje nalazi na državnom području države članice u pogledu koje odluka iz članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003., članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005. te članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011. nije donesena, nadležna tijela u skladu s nacionalnim propisima i praksom u njegovoj putnoj ispravi naznačuju datum kada je i mjesto na kojem je on prešao vanjsku granicu takve države članice.

Osim naznaka iz točaka (a) i (b), državljaninu treće zemlje može se izdati obrazac prikazan u Prilogu VIII.

Države članice se međusobno izvješćuju te Komisiju i Glavno tajništvo Vijeća izvješćuju o svojim nacionalnim praksama u vezi s naznakama iz ovog članka.

3.   U slučaju da pretpostavka navedena u stavku 1. nije pobijena, državljanin treće zemlje može se vratiti u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28) i nacionalnim pravom u skladu s tom Direktivom.

4.   Odgovarajuće odredbe iz stavaka 1. i 2. primjenjuju se mutatis mutandis ako nedostaje izlazni pečat.

Članak 13.

Zaštita državne granice

1.   Glavna je svrha zaštite državne granice sprečavanje neovlaštenih prelazaka granice, suzbijanje prekograničnog kriminaliteta i poduzimanje mjera protiv osoba koje su nezakonito prešle granicu. Osoba koja je nezakonito prešla granicu i koja nema pravo boravka na državnom području dotične države članice mora se uhititi i podvrgnuti procedurama u skladu s Direktivom 2008/115/EZ.

2.   Službenici graničnog nadzora koriste stacionarne ili pokretne jedinice radi provođenja zaštite državne granice.

Zaštita se provodi na način koji sprečava i odvraća osobe od izbjegavanja kontrola na graničnim prijelazima.

3.   Zaštitu državne granice između graničnih prijelaza provode službenici graničnog nadzora čiji broj i metode se prilagođavaju postojećim ili predviđenim rizicima i prijetnjama. To obuhvaća česte i iznenadne promjene razdoblja provođenja zaštite tako da se neovlašteni prelasci granice mogu uvijek otkriti.

4.   Zaštitu vrše stacionarne ili pokretne jedinice koje svoje dužnosti obavljaju ophodnjom ili smještajem na mjestima koja jesu ili koja se smatraju osjetljivima, a cilj je takvog postupanja uhititi pojedince koji nezakonito prelaze granicu. Zaštita se može provoditi i tehničkim sredstvima, uključujući i elektronička sredstva.

5.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 37. u pogledu dodatnih mjera u vezi sa zaštitom državne granice.

Članak 14.

Zabrana ulaska

1.   Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete ulaska utvrđene u članku 6. stavku 1. i ne spada u kategoriju osoba iz članka 6. stavka 5. zabranjuje se ulazak na državna područja država članica. Time se ne dovodi u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i na međunarodnu zaštitu ili na izdavanje viza za dugotrajni boravak.

2.   Ulazak se može zabraniti isključivo na temelju obrazložene odluke u kojoj se precizno navode razlozi zabrane. Odluku donosi tijelo koje je za to ovlašteno nacionalnim pravom. Ta odluka odmah stupa na snagu.

Obrazložena odluka u kojoj se navode razlozi za zabranu ulaska izdaje se u obliku standardiziranog obrasca kako je određeno u dijelu B Priloga V.; obrazac popunjava tijelo koje u skladu s nacionalnim pravom ima ovlasti zabraniti ulazak. Popunjeni standardizirani obrazac predaje se državljaninu treće zemlje, a državljanin potvrđuje primitak odluke o zabrani ulaska.

3.   Osobe kojima se zabrani ulazak imaju pravo na žalbu. Žalbeni postupak se vodi u skladu s nacionalnim pravom. Državljaninu treće zemlje također se uručuje popis kontaktnih točaka koje mogu pružiti informacije o zastupnicima koji su ovlašteni zastupati državljanina treće zemlje u skladu s nacionalnim pravom.

Žalba ne odgađa izvršenje odluke o zabrani ulaska.

Ne dovodeći u pitanje odštetu dodijeljenu u skladu s nacionalnim pravom, dotični državljanin treće zemlje, u slučaju okončanja žalbenog postupka rješenjem o neosnovanosti odluke o zabrani ulaska, ima pravo na ispravak poništenog ulaznog pečata i svih drugih poništenja ili dodataka koje je unijela država članica koja mu je zabranila ulazak.

4.   Službenici graničnog nadzora osiguravaju da državljanin treće zemlje kojemu je zabranjen ulazak ne uđe na državno područje dotične države članice.

5.   Države članice prikupljaju statističke podatke o broju osoba kojima je zabranjen ulazak, o razlozima zabrane, o državljanstvu osoba sa zabranom ulaska i vrsti granice (kopnene, zračne ili morske) na kojoj im je zabranjen ulazak i podnose ih Komisiji (Eurostat) na godišnjoj osnovi, u skladu s Uredbom (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (29).

6.   Detaljna pravila kojima se uređuje zabrana ulaska navedena su u dijelu A Priloga V.

POGLAVLJE III.

Osoblje i sredstva za nadzor državne granice te suradnja između država članica

Članak 15.

Osoblje i sredstva za nadzor državne granice

Države članice, u skladu s člancima od 7. do 14., raspoređuju dovoljan broj odgovarajućeg osoblja i sredstava za provođenje nadzora državne granice na vanjskim granicama kako bi osigurale učinkovit, visok i jedinstven stupanj nadzora na njihovim vanjskim granicama.

Članak 16.

Provedba nadzora državne granice

1.   Nadzor državne granice, propisan člancima od 7. do 14., provode službenici graničnog nadzora u skladu s odredbama ove Uredbe i nacionalnim pravom.

Kod provođenja nadzora državne granice, ovlasti za pokretanje kaznenog postupka dodijeljene službenicima graničnog nadzora nacionalnim pravom i koje su izvan područja primjene ove Uredbe ostaju nepromijenjene.

Države članice osiguravaju da su službenici graničnog nadzora specijalizirani i odgovarajuće osposobljeni stručnjaci, uzimajući u obzir zajednički temeljni kurikulum za službenike graničnog nadzora koji je uspostavila i razvila Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica („Agencija”) osnovana Uredbom (EZ) br. 2007/2004. Kurikulum za obučavanje uključuje specijalističku obuku za prepoznavanje i ponašanje u situacijama koje uključuju ranjive osobe, kao što su maloljetnici bez pratnje i žrtve trgovanja ljudima. Države članice, uz podršku Agencije, potiču službenike graničnog nadzora na učenje stranih jezika potrebnih za izvršavanje njihovih dužnosti.

2.   Države članice u skladu s člankom 39. Komisiji dostavljaju popis nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice prema njihovom nacionalnom pravu.

3.   Radi učinkovitog nadzora granica države članice osiguravaju blisku i trajnu suradnju između svojih nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice.

Članak 17

Suradnja između država članica

1.   Države članice se uzajamno pomažu te blisko i trajno surađuju s ciljem učinkovite provedbe nadzora državne granice u skladu s člancima od 7. do 16. Razmjenjuju sve relevantne informacije.

2.   Operativnom suradnjom između država članica u području upravljanja vanjskim granicama koordinira Agencija.

3.   Države članice mogu, ne dovodeći pritom u pitanje nadležnosti Agencije, nastaviti operativnu suradnju s drugim državama članicama i/ili trećim zemljama na vanjskim granicama, uključujući i razmjenu časnika za vezu, kada takva suradnja upotpunjuje djelovanje Agencije.

Države članice suzdržavaju se od svake aktivnosti koja bi mogla ugroziti rad Agencije ili postizanje njezinih ciljeva.

Države članice izvješćuju Agenciju o operativnoj suradnji iz podstavka 1.

4.   Države članice pružaju obuku o pravilima za nadzor državne granice i o temeljnim pravima. U tom smislu, vodi se računa o zajedničkim standardima obuke kako ih je utvrdila i dalje razvila Agencija.

Članak 18.

Zajednički nadzor

1.   Države članice koje na svojim zajedničkim kopnenim granicama ne primjenjuju članak 22. mogu, do dana primjene tog članka, zajednički nadzirati te zajedničke granice, u kojem slučaju mogu osobu zaustaviti samo jednom u svrhu obavljanja ulazne i izlazne kontrole ne dovodeći pritom u pitanje individualnu odgovornost država članica koja proizlazi iz članaka od 7. do 14.

U tu svrhu države članice mogu međusobno sklapati bilateralne dogovore.

2.   Države članice Komisiju obavješćuju o svim dogovorima sklopljenim u skladu sa stavkom 1.

POGLAVLJE IV.

Posebna pravila za graničnu kontrolu

Članak 19.

Posebna pravila za različite vrste granica i prijevoznih sredstava koja se koriste

Posebna pravila navedena u Prilogu VI. primjenjuju se na kontrole koje se provode na različitim vrstama granica i nad prijevoznim sredstvima koja se koriste pri prelasku graničnih prijelaza.

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članaka 5. i 6. te od članaka od 8. do 14.

Članak 20.

Posebna pravila za kontrole određenih kategorija osoba

1.   Posebna pravila navedena u Prilogu VII. primjenjuju se na kontrole sljedećih kategorija osoba:

(a)	šefove država i članove njihove delegacije (njihovih delegacija);

(b)	pilote zrakoplova i druge članove posade;

(c)

pomorce;

(d)	nositelje diplomatskih, službenih ili servisnih putovnica i članove međunarodnih organizacija;

(e)	prekogranične radnike;

(f)	maloljetnike;

(g)	službe spašavanja, policijske i vatrogasne postrojbe te službenike graničnog nadzora;

(h)	offshore radnike.

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članaka 5 i 6. te od članaka od 8. do 14.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o uzorcima iskaznica koje su akreditiranim članovima diplomatskih misija i konzularnih predstavništava te članovima njihovih obitelji izdala njihova ministarstva vanjskih poslova u skladu s člankom 39.

POGLAVLJE V.

Posebne mjere u slučaju ozbiljnih nedostataka povezanih s nadzorom vanjskih granica

Članak 21.

Mjere na vanjskim granicama i potpora Agencije

1.   Ako se ozbiljni nedostaci u provođenju nadzora vanjskih granica utvrde u izvješću o evaluaciji sastavljenom u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 1053/2013 te s ciljem osiguravanja usklađenosti s preporukama iz članka 15. te Uredbe, Komisija može provedbenim aktom ocijenjenoj državi članici preporučiti poduzimanje određenih posebnih mjera, koje mogu uključivati jedno ili oboje od sljedećeg:

(a)	uvođenje timova europskih službenika graničnog nadzora u skladu s Uredbom (EZ) br. 2007/2004;

(b)	podnošenje njezinih strateških planova, utemeljenih na procjeni rizika, uključujući podatke o slanju osoblja i opreme, Agenciji na davanje mišljenja.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 38. stavka 2.

2.   Komisija redovno obavješćuje odbor osnovan na temelju članka 38. stavka 1. o napretku provedbe mjera iz stavka 1. ovog članka te o učinku na navedene nedostatke.

O njima također obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Ako je u izvješću o evaluaciji, kako je navedeno u stavku 1., zaključeno da postoji ozbiljan nemar ocijenjene države članice prema njezinim obvezama te stoga mora izvijestiti o provedbi relevantnog akcijskog plana u roku od tri mjeseca u skladu s člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1053/2013, i ako nakon tog razdoblja od tri mjeseca Komisija ustanovi da ista situacija i dalje traje, ona može pokrenuti primjenu postupka navedenog u članku 29. ove Uredbe ako su za to ispunjeni svi uvjeti.

GLAVA III.

UNUTARNJE GRANICE

POGLAVLJE I.

Nepostojanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Članak 22.

Prelazak unutarnjih granica

Unutarnje se granice mogu prijeći na bilo kojem mjestu bez provođenja granične kontrole osoba bez obzira na njihovo državljanstvo.

Članak 23.

Kontrole unutar državnog područja

Nepostojanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne utječe na:

(a)

izvršavanje policijskih ovlasti od strane nadležnih tijela država članica prema nacionalnom pravu, u mjeri u kojoj izvršavanje tih ovlasti nema učinak istovjetan graničnoj kontroli; to se također primjenjuje u pograničnim područjima. U smislu prve rečenice izvršavanje policijskih ovlasti ne može se smatrati istovjetnim provođenju granične kontrole kada policijske mjere: i. za cilj nemaju nadzor državne granice; ii. se temelje na općim policijskim informacijama i iskustvu vezanom za moguće prijetnje javnoj sigurnosti te im je cilj, posebno, suzbijanje prekograničnog kriminaliteta; iii. su osmišljene i provode se na razvidno drugačiji način od sustavnih kontrola osoba na vanjskim granicama; iv. se provode na temelju provjera na licu mjesta;

(b)	sigurnosne provjere nad osobama koje u skladu s pravom svake države članice provode nadležna tijela službenici ili prijevoznici u lukama i zračnim lukama ako se te provjere također provode nad osobama koje putuju unutar države članice;

(c)	mogućnost da država članica zakonom odredi obvezu nošenja dokumenata i isprava;

(d)

mogućnost da država članica državljanima trećih zemalja zakonom odredi obvezu da prijave svoju prisutnost na njezinom državnom području prema odredbama članka 22. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama („Schengenska konvencija”).

Članak 24.

Uklanjanje prometnih prepreka s cestovnih graničnih prijelaza na unutarnjim granicama

Države članice uklanjaju sve prepreke koje bi mogle priječiti nesmetan protok prometa na cestovnim graničnim prijelazima na unutarnjim granicama, a posebno ograničenja brzine koja nisu vezana za cestovnu sigurnost.

Istodobno, države članice su spremne osigurati objekte za kontrolu u slučaju ponovnog uvođenja nadzora unutarnjih granica.

POGLAVLJE II.

Privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Članak 25.

Opći okvir za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

1.   Ako se u području bez nadzora unutarnjih granica pojavi ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u nekoj državi članici, ta država članica može iznimno ponovo uvesti nadzor državne granice, na svim ili nekim određenim dijelovima svojih unutarnjih granica, u trajanju od najviše 30 dana ili u predviđenom trajanju ozbiljne prijetnje ako je to trajanje dulje od 30 dana. Područje primjene i trajanje privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne smije prekoračiti vrijeme koje je izričito potrebno za odgovor na ozbiljnu prijetnju.

2.   Nadzor državne granice na unutarnjim granicama ponovo se uvodi samo kao krajnja mjera i u skladu s člancima 27., 28. i 29. Kriteriji navedeni u člancima 26. i 30. uzimaju se u obzir u svakom slučaju kada se smatra da je odluka o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama u skladu s člancima 27., 28. ili 29.

3.   Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u dotičnoj državi članici potraje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1. ovog članka, ta država članica može produljiti trajanje provođenja nadzora državne granice na svojim unutarnjim granicama, uzimajući u obzir kriterije navedene u članku 26. i u skladu s člankom 27., na istoj osnovi kao što je navedeno u stavku 1. ovog članka te, uzimajući u obzir nove elemente, za dodatna razdoblja od najviše 30 dana.

4.   Ukupno trajanje razdoblja tijekom kojeg se nadzor državne granice ponovo uvodi na unutarnjim granicama, uključujući sva produljenja određena u stavku 3. ovog članka, ne smije prekoračiti šest mjeseci. Ako postoje iznimne okolnosti kako je navedeno u članku 29., to ukupno razdoblje može se produljiti na maksimalno dvije godine u skladu sa stavkom 1. tog članka.

Članak 26.

Kriteriji za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Ako se neka država članica odluči na, kao krajnju mjeru, ponovno privremeno uvođenje nadzora državne granice na jednoj ili više svojih unutarnjih granica ili na njihovim dijelovima ili odluči produljiti takvo privremeno ponovno uvođenje, u skladu s člankom 25. ili člankom 28. stavkom 1., ona ocjenjuje koliko ta mjera može na odgovarajući način ukloniti prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti te procjenjuje proporcionalnost mjere u odnosu na tu prijetnju. Kod donošenja te procjene, država članica posebice uzima u obzir sljedeće:

(a)	mogući utjecaj prijetnji na svoj javni poredak ili unutarnju sigurnost, uključujući one nakon terorističkih napada ili prijetnji i uključujući one od strane organiziranog kriminala;

(b)	mogući utjecaj takve mjere na slobodno kretanje osoba u okviru područja bez nadzora unutarnjih granica.

Članak 27.

Postupak za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama na temelju članka 25.

1.   Ako država članica planira ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama na temelju članka 25., ona obavješćuje ostale države članice i Komisiju najkasnije četiri tjedna prije planiranog ponovnog uvođenja, ili u kraćem roku ako su okolnosti koje uzrokuju potrebu za ponovim uvođenjem nadzora državne granice na unutarnjim granicama poznate manje od četiri tjedna prije planiranog ponovnog uvođenja. U tu svrhu država članica dostavlja sljedeće informacije:

(a)	razloge za predloženo ponovno uvođenje, uključujući sve relevantne podatke koji detaljno navode događaje koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju njezinom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti;

(b)	područje primjene predloženog ponovnog uvođenja uz naznaku dijela ili dijelova unutarnjih granica gdje se nadzor državne granice treba ponovo uvesti;

(c)	nazive ovlaštenih graničnih prijelaza;

(d)	datum i trajanje planiranog ponovnog uvođenja;

(e)	prema potrebi, mjere koje druge države članice trebaju poduzeti.

Obavijest iz prvog podstavka mogu također zajednički podnijeti dvije ili više država članica.

Prema potrebi, Komisija može zahtijevati dodatne informacije od dotične države članice, odnosno dotičnih država članica.

2.   Informacije iz stavka 1. podnose se Europskom parlamentu i Vijeću u isto vrijeme kada su priopćene i drugim državama članicama na temelju tog stavka.

3.   Države članice koje podnose obavijest prema stavku 1. mogu, prema potrebi i u skladu s nacionalnim pravom, neke dijelove informacija proglasiti povjerljivima.

Proglašavanje informacija povjerljivima ne sprječava Komisiju da iste učini dostupnima Europskom parlamentu. Slanje i rukovanje informacijama i dokumentima poslanima Europskom parlamentu prema ovom članku moraju biti u skladu s pravilima u vezi s prosljeđivanjem i rukovanjem povjerljivim informacijama koja se primjenjuju između Europskog parlamenta i Komisije.

4.   Nakon obavješćivanja od strane određene države članice prema stavku 1. i u svrhu savjetovanja iz stavka 5., Komisija ili bilo koja druga država članica može dati mišljenje, ne dovodeći u pitanje članak 72. UFEU-a.

Ako je, na temelju informacija sadržanih u obavijesti ili dodatnih informacija koje je primila, Komisija zabrinuta u pogledu nužnosti ili proporcionalnosti planiranog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama, ili smatra da bi bilo prikladno održati savjetovanje o nekom aspektu obavijesti, ona daje mišljenje o tome.

5.   Informacije navedene u stavku 1., kao i svako mišljenje Komisije ili države članice prema stavku 4., predmetom su savjetovanja, uključujući, prema potrebi, zajedničke sastanke između države članice koja planira ponovo uvesti nadzor državne granice na unutarnjim granicama, drugih država članica, posebno onih koje su izravno zahvaćene takvim mjerama, i Komisije, s ciljem organizacije, prema potrebi, uzajamne suradnje između država članica i ispitivanja proporcionalnosti mjera u odnosu na događaje koji uzrokuju ponovno uvođenje nadzora državne granice i prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

6.   Savjetovanje iz stavka 5. održava se najmanje deset dana prije planiranog datuma ponovnog uvođenja nadzora državne granice.

Članak 28.

Posebni postupak za slučajeve koji zahtijevaju hitne mjere

1.   Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u državi članici zahtijeva poduzimanje hitnih mjera, dotična država članica iznimno može bez odlaganja ponovo uvesti nadzor državne granice na unutarnjim granicama, u ograničenom razdoblju od najviše deset dana.

2.   Ako država članica ponovno uvede nadzor državne granice na unutarnjim granicama, ona istovremeno o tome obavješćuje druge države članice i Komisiju te im dostavlja informacije iz članka 27. stavka 1. uključujući razloge koji opravdavaju korištenje postupka utvrđenog u ovom članku. Komisija se može savjetovati s drugim državama članicama odmah po primitku te obavijesti.

3.   Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti potraje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1. ovog članka, država članica može produljiti trajanje provođenja nadzora državne granice na svojim unutarnjim granicama za dodatna razdoblja od najviše 20 dana. Pritom dotična država članica uzima u obzir kriterije navedene u članku 26., uključujući ažuriranu ocjenu nužnosti i proporcionalnosti mjere, te uzima u obzir sve nove elemente.

U slučaju takvog produljenja, odredbe članka 27. stavka 4. i 5. primjenjuju se mutatis mutandis, a savjetovanje se odvija bez odlaganja nakon što se o odluci o produljenju obavijeste Komisija i države članice.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 25. stavak 4., ukupno trajanje razdoblja tijekom kojeg se nadzor državne granice ponovo uvodi na unutarnjim granicama, na osnovi početnog razdoblja prema stavku 1. ovog članka i svakog produljenja prema stavku 3. ovog članka, ne smije prekoračiti dva mjeseca.

5.   Komisija bez odlaganja obavješćuje Europski parlament o obavijestima na temelju ovog članka.

Članak 29.

Posebni postupak kada iznimne okolnosti ugrožavaju sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica

1.   U iznimnim okolnostima, kada je sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica ugroženo uslijed trajnih i ozbiljnih nedostataka povezanih s nadzorom vanjskih granica kako je navedeno u članku 21., i u mjeri u kojoj te okolnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u okviru područja bez nadzora unutarnjih granica ili unutar njegovih dijelova, nadzor državne granice na unutarnjim granicama može se ponovo uvesti u skladu sa stavkom 2. ovog članka za razdoblje od najviše šest mjeseci. To se razdoblje može produljiti najviše tri puta za dodatno razdoblje od najviše šest mjeseci ako iznimne okolnosti traju i dalje.

2.   Vijeće može, u krajnjem slučaju i kao mjeru za zaštitu zajedničkih interesa unutar područja bez nadzora unutarnjih granica, ako sve ostale mjere, posebno one navedene u članku 21. stavku 1., ne mogu učinkovito ublažiti identificiranu ozbiljnu prijetnju, preporučiti da jedna ili više država članica odluče ponovo uvesti nadzor državne granice na svim unutarnjim granicama ili nekim njihovim određenim dijelovima. Preporuka Vijeća temelji se na prijedlogu Komisije. Države članice mogu zatražiti da Komisija takav prijedlog za preporuku podnese Vijeću.

U svojoj preporuci Vijeće mora barem naznačiti informacije navedene u članku 27. stavku 1. točkama od (a) do (e).

Vijeće može predložiti produljenje u skladu s uvjetima i postupkom utvrđenim u ovom članku.

Prije nego što država članica ponovno uvede nadzor državne granice na svim unutarnjim granicama ili na nekim njihovim dijelovima prema ovom stavku, dužna je o tome obavijestiti ostale države članice, Europski parlament i Komisiju.

3.   U slučaju da neka država članica ne provodi preporuku iz stavka 2, ta država članica mora bez odgode obavijestiti Komisiju pismenim putem o svojim razlozima.

U takvom slučaju Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću ocjenjujući razloge koje je navela dotična država članica i posljedice za zaštitu zajedničkih interesa u području bez nadzora unutarnjih granica.

4.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga, u vezi sa situacijama gdje okolnosti koje uzrokuju potrebu za produljivanjem nadzora državne granice na unutarnjim granicama u skladu sa stavkom 2. postanu poznate manje od 10 dana prije kraja prethodnog razdoblja ponovnog uvođenja, Komisija može, provedbenim aktima koji se odmah primjenjuju, u skladu s postupkom navedenim u članku 38. stavku 3. donijeti sve potrebne preporuke. Unutar 14 dana od donošenja tih preporuka, Komisija podnosi Vijeću prijedlog preporuke u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

5.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje mjere koje država članica može donijeti u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti prema člancima 25., 27. i 28.

Članak 30.

Kriteriji za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama kada iznimne okolnosti ugrožavaju sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica

1.   Ako Vijeće, kao krajnju mjeru, u skladu s člankom 29. stavkom 2. preporuči privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na jednoj ili više unutarnjih granica ili na njihovim dijelovima, ono ocjenjuje opseg u kojem bi ta mjera mogla na odgovarajući način ukloniti prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti unutar područja bez nadzora unutarnjih granica te ocjenjuje proporcionalnost mjere u odnosu na tu prijetnju. Ta se ocjena temelji na detaljnim informacijama podnesenima od strane dotične države članice ili dotičnih država članica te od strane Komisije kao i na ostalim relevantnim informacijama uključujući one dobivene u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Pri donošenju takve ocjene, posebno se uzima u obzir sljedeće:

(a)

dostupnost mjera tehničke ili financijske potpore kojima bi se moglo pribjeći ili im se pribjeglo na nacionalnoj razini ili razini Unije, ili na obje razine, uključujući pomoć tijela, ureda ili agencija Unije kao što su Agencija, Europski potporni ured za azil, osnovan Uredbom (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (30), ili Europski policijski ured (Europol), osnovan Odlukom 2009/371/PUP, te opseg u kojem bi te mjere mogle na odgovarajući način ukloniti prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti unutar područja bez nadzora unutarnjih granica;

(b)

trenutačni i mogući budući učinak ozbiljnih nedostataka povezanih s nadzorom vanjskih granica koji su identificirani u okviru evaluacija provedenih na temelju Uredbe (EU) br. 1053/2013 i opseg u kojem ti ozbiljni nedostaci predstavljaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti unutar područja bez nadzora unutarnjih granica;

(c)	mogući utjecaj ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama na slobodno kretanje osoba unutar područja bez nadzora unutarnjih granica.

2.   Prije donošenja prijedloga preporuke Vijeća, u skladu s člankom 29. stavkom 2., Komisija može:

(a)	zatražiti da joj države članice, Agencija, Europol ili druga tijela, uredi ili agencije Unije dostave dodatne informacije;

(b)	provoditi posjete na licu mjesta, uz podršku stručnjaka iz država članica te podršku Agencije, Europola ili bilo kojih drugih relevantnih tijela, ureda ili agencija Unije, s ciljem dobivanja ili provjere informacija relevantnih za tu preporuku.

Članak 31.

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

Komisija i dotična država članica odnosno dotične države članice dužne su što je prije moguće obavijestiti Europski parlament i Vijeće o razlozima koji bi mogli pokrenuti primjenu članka 21. i članaka od 25. do 30.

Članak 32.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama

U slučaju ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama, relevantne odredbe glave II. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 33.

Izvješće o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Unutar četiri tjedna od uklanjanja nadzora državne granice na unutarnjim granicama, država članica koja je provodila nadzor državne granice na unutarnjim granicama Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji podnosi izvješće o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama, posebice navodeći početnu ocjenu i ispunjavanje kriterija iz članaka 26., 28. i 30., provođenje provjera, praktičnu suradnju sa susjednim državama članicama, posljedični učinak na slobodno kretanje osoba, učinkovitost ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama, uključujući naknadnu ocjenu proporcionalnosti ponovnog uvođenja nadzora državne granice.

Komisija može izdati mišljenje o toj naknadnoj ocjeni privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na jednoj ili više unutarnjih granica ili njihovih dijelova.

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću najmanje jednom godišnje podnosi izvješće o funkcioniranju područja bez nadzora unutarnjih granica. To izvješće uključuje popis svih odluka o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama koje su donesene tijekom relevantne godine.

Članak 34.

Obavješćivanje javnosti

Komisija i dotična država članica na usklađen način obavješćuju javnost o odluci o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama te posebice ukazuju na datum početka i datum završetka te mjere, osim ako postoje bitni sigurnosni razlozi da se tako ne postupi.

Članak 35.

Povjerljivost

Na zahtjev dotične države članice, ostale države članice, Europski parlament i Komisija poštuju povjerljivost informacija dostavljenih u vezi s ponovnim uvođenjem i produljenjem nadzora državne granice te izvješćem sastavljenim u skladu s člankom 33.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 36.

Izmjene prilogâ

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 37. u pogledu izmjena priloga III., IV. i VIII.

Članak 37.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 5. i članka 36. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 5. i članka 36. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stavka 5. i članka 36. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 38.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 39.

Obavijesti

1.   Države članice Komisiji dostavljaju:

(a)

popis boravišnih dozvola, na kojemu su razdvojene one obuhvaćene člankom 2. stavkom 16. točkom (a) i one obuhvaćene člankom 2. stavkom 16. točkom (b), uz uzorak dozvola obuhvaćenih člankom 2. stavkom 16. točkom (b). Boravišne iskaznice izdane u skladu s Direktivom 2004/38/EZ posebno se naznačuju kao takve i uzorci se dostavljaju za one boravišne iskaznice koje nisu izdane u skladu s jedinstvenim obrascem utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 1030/2002;

(b)	popis svojih graničnih prijelaza;

(c)	referentne iznose zahtijevane za prelazak njihovih vanjskih granica, a koje svake godine utvrđuju nacionalna tijela;

(d)	popis nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice;

(e)	primjerak uzoraka iskaznica koje izdaju ministarstva vanjskih poslova;

(f)	izuzeća od pravila u pogledu prelaženja vanjskih granica navedenih u članku 5. stavku 2. točki (a);

(g)	statističke podatke navedene u članku 11. stavku 3.

2.   Komisija stavlja na raspolaganje državama članicama i javnosti informacije koje su joj dostavljene u skladu sa stavkom 1. objavom u Službenom listu Europske unije, seriji C, i drugim primjerenim sredstvima.

Članak 40.

Pogranični promet

Ova Uredba ne dovodi u pitanje pravila Unije o pograničnom prometu te postojeće bilateralne sporazume o pograničnom prometu.

Članak 41.

Ceuta i Melilla

Odredbe ove Uredbe ne utječu na posebna pravila koja se primjenjuju na gradove Ceutu i Melillu, kako je određeno u Izjavi Kraljevine Španjolske o gradovima Ceuti i Melilli u Završnom aktu Sporazuma o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985 (31).

Članak 42.

Dostavljanje informacija od strane država članica

Države članice Komisiju obavješćuju o nacionalnim odredbama koje se odnose na članak 23. točke (c) i (d) o sankcijama iz članka 5. stavka 3. i bilateralnim sporazumima sklopljenima u skladu s ovom Uredbom. Naknadne izmjene tih odredaba dostavljaju se u roku od pet radnih dana.

Informacije koje dostavljaju države članice objavljuju se u Službenom listu Europske unije, seriji C.

Članak 43.

Mehanizam evaluacije

1.   U skladu s Ugovorima i ne dovodeći u pitanje njihove odredbe o postupcima zbog povrede, provedba ove Uredbe od strane svake države članice ocjenjuje se pomoću mehanizma evaluacije.

2.   Pravila o mehanizmu evaluacije navedena su u Uredbi (EU) br. 1053/2013. U skladu s tim mehanizmom evaluacije, države članice i Komisija zajednički provode redovite, objektivne i nepristrane evaluacije kako bi provjerile ispravnu primjenu ove Uredbe, a Komisija koordinira evaluacije u bliskoj suradnji s državama članicama. U okviru tog mehanizma, svaka se država članica evaluira najmanje jednom u pet godina od strane malog tima koji se sastoji od predstavnika Komisije i stručnjaka koje su imenovale države članice.

Evaluacije se mogu sastojati od najavljenih ili nenajavljenih posjeta na licu mjesta vanjskih ili unutarnjih granica.

U skladu s tim mehanizmom evaluacije, Komisija je odgovorna za donošenje višegodišnjih i godišnjih programa evaluacije te izvješća o evaluaciji.

3.   U slučaju mogućih nedostataka, dotičnim državama članicama mogu se uputiti preporuke za korektivne mjere.

Ako se u izvješću o evaluaciji koje je donijela Komisija u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 1053/2013 utvrde ozbiljni nedostaci u provođenju nadzora vanjskih granica, primjenjuju se članci 21. i 29. ove Uredbe.

4.   Europski parlament i Vijeće moraju biti obaviješteni o svim fazama evaluacije i moraju im se poslati svi relevantni dokumenti, u skladu s pravilima o povjerljivim dokumentima.

5.   Europski parlament mora biti odmah i u potpunosti obaviješten o svakom prijedlogu za izmjenu ili zamjenu pravila utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1053/2013.

Članak 44.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 562/2006 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga X.

Članak 45.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 2. veljače 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 29. veljače 2016.

(2)  Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 105, 13.4.2006., str. 1.).

(3)  Vidjeti Prilog IX.

(4)  SL L 239, 22.9.2000., str. 19.

(5)  SL C 313, 16.12.2002., str. 97.

(6)  Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (SL L 218, 13.8.2008., str. 60.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 349, 25.11.2004., str. 1.).

(8)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 3925/91 od 19. prosinca 1991. o ukidanju kontrola i formalnosti koje se primjenjuju na kabinsku i predanu prtljagu osoba na letovima unutar Zajednice i na prtljagu osoba na pomorskim putovanjima unutar Zajednice (SL L 374, 31.12.1991., str. 4.).

(9)  Uredba Vijeća (EU) br. 1053/2013 od 7. listopada 2013. o uspostavi mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine i stavljanju izvan snage Odluke Izvršnog odbora od 16. rujna 1998. o uspostavi Stalnog odbora za ocjenu i provedbu Schengena (SL L 295, 6.11.2013., str. 27.).

(10)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(11)  Odluka Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (SL L 121, 15.5.2009., str. 37.).

(12)  SL L 239, 22.9.2000, str. 69.

(13)  SL L 176, 10.7.1999, str. 36.

(14)  Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).

(15)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(16)  Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(17)  SL L 160, 18.6.2011, str. 21.

(18)  Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

(19)  Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

(20)  Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).

(21)  Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).

(22)  Uredba (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi, djelovanju i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (SL L 381, 28.12.2006., str. 4.).

(23)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (SL L 157, 15.6.2002., str. 1.).

(24)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca za vize (SL L 164, 14.7.1995., str. 1.).

(25)  Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 81, 21.3.2001., str. 1.).

(26)  Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.).

(27)  Uredba Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrazaca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje (SL L 53, 23.2.2002., str. 4.).

(28)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).

(29)  Uredba (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 311/76 o izradi statistike o stranim radnicima (SL L 199, 31.7.2007., str. 23.).

(30)  Uredba (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o osnivanju Europskog potpornog ureda za azil (SL L 132, 29.5.2010., str. 11.).

(31)  SL L 239, 22.9.2000., str. 73.

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---