EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 1.8.2022.
COM(2022) 366 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE
GODIŠNJE IZVJEŠĆE ZA 2021.
O PRIMJENI NAČELA SUPSIDIJARNOSTI I PROPORCIONALNOSTI TE O ODNOSIMA S NACIONALNIM PARLAMENTIMA
GODIŠNJE IZVJEŠĆE ZA 2021.
O PRIMJENI NAČELA SUPSIDIJARNOSTI I PROPORCIONALNOSTI TE O ODNOSIMA S NACIONALNIM PARLAMENTIMA
1.Uvod
Ovo je 29. izvješće o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, podneseno u skladu s člankom 9. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti („Protokol br. 2”) uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije. Kao i u prethodnim trima izvješćima, u njemu se obrađuju odnosi Komisije s nacionalnim parlamentima, koji imaju važnu ulogu u primjeni tih načela.
Europski parlament, Vijeće, Komisija i Odbor regija nastavili su primjenjivati i usavršavati svoje testirane alate i postupke u 2021. kako bi osigurali poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti pri izradi zakonodavstva EU-a. Komisija je radi konsolidacije politike bolje regulative donijela nove smjernice i paket instrumenata te tako u potpunosti ispunila svoju obvezu izrade tablice za procjenu supsidijarnosti koju je predložila Radna skupina za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije” za sve politički osjetljive i važne zakonodavne prijedloge popraćene procjenom učinka. Time je dodatno istaknut jak instrument koji, ako ga prihvate svi dionici, može znatno olakšati objektivnu procjenu poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u zakonodavstvu EU-a. Odbor regija dodatno je povećao svoj doprinos programu za bolju izradu zakonodavstva, posebno putem svoje mreže regionalnih središta, i promicao je koncept „aktivne supsidijarnosti”.
Institucije su svoje metode rada u potpunosti prilagodile uvjetima nametnutima pandemijom bolesti COVID-19 i njezinim tijekom. U drugoj godini primjene ograničenja pojačana je suradnja s nacionalnim parlamentima. Nacionalni parlamenti dostavili su 360 mišljenja, znatno više nego u prethodnim dvjema godinama (225 u 2020. i 159 u 2019.), što je djelomično rezultat većeg broja prijedloga koje je Komisija iznijela. Među njima ukupno je 16 obrazloženih mišljenja u kojima se izražava zabrinutost da je prekršeno načelo supsidijarnosti. Većina njih bila je usmjerena na zakonodavne prijedloge iz paketa „Spremni za 55 %”. Ni za jedan pojedinačan prijedlog nije dostavljeno više od triju obrazloženih mišljenja. Paket koji je privukao najviše pozornosti bio je „Spremni za 55 %”, a pojedinačni prijedlozi za koje je dostavljeno najviše primjedaba bili su Akt o digitalnim uslugama (deset mišljenja), Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama (devet mišljenja) i dva prijedloga o EU digitalnoj COVID potvrdi (po osam mišljenja za svaki).
Pisana komunikacija s nacionalnim parlamentima nastavila se intenzivirati 2021., kao i razni oblici usmenog političkog dijaloga. Sastanci su se odvijali u fizičkom, virtualnom i hibridnom formatu, a njihov broj i sudjelovanje Komisije u međuparlamentarnim događanjima dodatno su se povećali, djelomično zahvaljujući mogućnostima videokonferencije.
Dodatni značajni elementi u odnosima nacionalnih parlamenata s institucijama EU-a u 2021. bili su: i. važna uloga koju je većina nacionalnih parlamenata, u skladu s vlastitim nacionalnim ustavnim pravilima, imala u odobravanju Odluke Vijeća o vlastitim sredstvima iz 2020. i ii. njihove visoke razine angažmana u pripremi i provedbi Konferencije o budućnosti Europe.
2.Kako institucije primjenjuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti
Komisija
Komisija je 2021. nastavila primjenjivati program za bolju regulativu, kojim se osigurava transparentno donošenje zakonodavstva EU-a na temelju dokaza, i uključivati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u sve faze donošenja politika. Sveobuhvatnim procjenama učinka potkrijepila je one inicijative koje bi mogle imati velik učinak. Ispunila je i svoju obvezu evaluacije postojećih politika prije iznošenja prijedloga za njihovu reviziju. Te procjene učinka i evaluacije uključuju analizu usklađenosti inicijativa s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.
Bolja regulativa: nova komunikacija, smjernice i instrumenti
Komisija je u studenome 2021. donijela nove smjernice za bolju regulativu i novi paket instrumenata za bolju regulativu. Smjernice su se temeljile na ključnim aspektima Komunikacije o boljoj regulativi od 29. travnja 2021., kojom je najavljena nova generacija bolje regulative.
Komisija je u Komunikaciji predložila poboljšanja procesa izrade zakonodavstva EU-a u skladu s ambicioznim ciljevima pod vodstvom Ursule von der Leyen te se nadovezala na analizu stanja bolje regulative iz 2019., kojom je utvrđeno nekoliko područja za poboljšanje u programu za bolju regulativu. U Komunikaciji ponovljeno je da je bolja regulativa zajednički pothvat svih dionika kako bi se osigurala najveća kvaliteta zakonodavstva i djelovanje EU-a samo ako je to potrebno (supsidijarnost) i u mjeri u kojoj je to potrebno (proporcionalnost). Najavila je i objavu tablice za procjenu supsidijarnosti sa svakim politički osjetljivim ili važnim zakonodavnim prijedlogom kojem je priložena procjena učinka, što olakšava provedbu tih načela u praksi. Te se daljnje mjere temelje na preporukama Radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije”.
Uvedeni novi elementi uključuju pristup „jedan za jedan” kako bi se smanjilo opterećenje novog zakonodavstva EU-a za pojedince i poduzeća i poboljšao način na koji se boljom regulativom podupiru i promiču održivost i digitalna transformacija. Od izravne je važnosti za nacionalne parlamente pojednostavnjenje javnih savjetovanja uvođenjem jedinstvenog „poziva na očitovanje”, kojim se zamjenjuje nekoliko prethodnih savjetovanja u različitim fazama pripreme politike, na unaprijeđenom portalu „Iznesite svoje mišljenje”. Doprinos nacionalnih i regionalnih parlamenata ili nacionalnih, regionalnih i lokalnih nadležnih tijela jasno je određen i razlikuje se od doprinosa drugih dionika. Međutim, samo se mali broj nacionalnih parlamenata služio tim portalom 2021.
Platforma „Fit for Future”
Platforma „Fit for Future” („platforma”), uspostavljena u svibnju 2020. kao nasljednica platforme REFIT, stručna je skupina na visokoj razini koja pomaže Komisiji da pojednostavni zakonodavstvo, smanji s njime povezana nepotrebna regulativna opterećenja i iskoristi stručno znanje i iskustvo na nižim razinama upravljanja i dionika kako bi se osiguralo da se zakonodavstvom postižu ciljevi na najučinkovitiji način, uzimajući u obzir iskustva nacionalnih, lokalnih i regionalnih nadležnih tijela.
Skupina se sastoji od predstavnika nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela država članica, Odbora regija, koji djeluje uz potporu mreže RegHub, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora te dionika koji predstavljaju poduzeća i nevladine organizacije. Platforma ima važnu ulogu kao izvor informacija o provedbi zakonodavstva. U 2021. predstavila je ambiciozan prvi godišnji program rada, koji obuhvaća 15 tema u širokom rasponu sektora, s prioritetima digitalizacije, učinkovitog označivanja, obveza izdavanja odobrenja i izvješćivanja te pojednostavnjenja zakonodavstva EU-a.
Procjene učinka
Komisija analizira načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u svim procjenama učinka koje se pripremaju za prijedloge politika. Te procjene podliježu neovisnoj kontroli kvalitete koju provodi Odbor za nadzor regulative. Odbor za nadzor regulative 2021. detaljno je analizirao 83 procjene učinka, što je znatno više u odnosu na prethodnu godinu (41).
Evaluacije i provjere primjerenosti
Supsidijarnost i proporcionalnost ključni su aspekti evaluacija i provjera primjerenosti, kojima se ocjenjuje ostvaruju li se djelovanjem na razini EU-a očekivani rezultati u pogledu učinkovitosti, djelotvornosti, koherentnosti, relevantnosti i dodane vrijednosti za EU.
Odbor za nadzor regulative 2021. detaljno je analizirao 15 važnih evaluacija, uključujući dvije provjere primjerenosti, u usporedbi s njih 13 u 2020. Neki od aspekata obuhvaćeni evaluacijama posebno su relevantni u smislu supsidijarnosti i proporcionalnosti. Na primjer, pri evaluaciji Uredbe (EU) br. 1315/2013 o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže (TEN-T) među ostalim razmotrene su promjene za koje se može razumno tvrditi da su posljedica intervencije EU-a i koje premašuju ono što bi se moglo očekivati od mjera koje poduzimaju države članice na nacionalnoj razini. Zaključeno je da je za djelotvorno usklađivanje i provedbu mjera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini zaslužna jedinstvena i snažna europska politika. Istaknuto je i da se znatna dodana vrijednost koja je stvorena suradnjom putem mreže TEN-T s trećim zemljama ne bi mogla postići da su države članice djelovale pojedinačno.
Europski parlament
Europski parlament službeno je 2021. zaprimio 227 podnesaka nacionalnih parlamenata u skladu s Protokolom br. 2, od čega su 24 bila obrazložena mišljenja, a 203 doprinosi (podnesci u kojima se ne dovodi u pitanje supsidijarnost). U usporedbi s time, 2020. zaprimio je 134 podneska, od čega su 13 bila obrazložena mišljenja.
Nacho Sánchez Amor (S&D/ES) i Gilles Lebreton (ID/FR) bili su stalni izvjestitelji za supsidijarnost Odbora za pravna pitanja (JURI) u prvoj odnosno drugoj polovini 2021. Za vrijeme njihovih je mandata Odbor, koji prema Prilogu VI. Poslovniku Europskog parlamenta ima punu odgovornost za osiguravanje usklađenosti zakonodavstva EU-a s načelom supsidijarnosti, izdao izvješće o godišnjim izvješćima Komisije o supsidijarnosti i proporcionalnosti za godine 2017.–2019. Izvjestitelj je bio Mislav Kolakušić (NI/HR). Odbor je dao doprinos i 35. i 36. polugodišnjem izvješću Konferencije parlamentarnih odbora za poslove Unije parlamenata Europske unije (COSAC) o parlamentarnoj praksi.
Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) nastavila je pomagati Europskom parlamentu da u svojem radu vodi računa o načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti:
-sustavnim nadzorom aspekata supsidijarnosti i proporcionalnosti u procjenama učinka Komisije i skretanjem pozornosti na sve iskazane dvojbe, osobito nacionalnih parlamenata i Odbora regija,
-osiguravanjem potpunog poštovanja tih načela u radu Europskog parlamenta, na primjer pri provedbi procjena učinka suštinskih izmjena koje predloži sam Parlament ili pri analizi dodane vrijednosti prijedloga Parlamenta koji se odnose na novo zakonodavstvo, na temelju članka 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, i troškove nedjelovanja na europskoj razini,
-nadzorom aspekata supsidijarnosti i proporcionalnosti pri izradi nacrta procjena učinka, s naglaskom na dodanu vrijednost EU-a.
EPRS je 2021. izradio 33 početna vrednovanja Komisijinih procjena učinka i dvije zamjenske procjene učinka, sedam ex post europskih procjena provedbe, 27 procjena provedbe, tri dokumenta o provedbi, dvije druge ex post evaluacije (uključujući publikaciju o novim smjernicama za bolju regulativu) i jednu publikaciju o „boljoj izradi zakonodavstva”, u kojoj se detaljno razmatra godišnji program rada Komisije. Kad je riječ o dodanoj vrijednosti EU-a, dovršena su dva izvješća o troškovima nedjelovanja na europskoj razini, 12 procjena dodane vrijednosti EU-a i jedna publikacija o dodanoj vrijednosti postojećih politika EU-a.
Vijeće
Vijeće Europske unije („Vijeće”), uključujući njegove relevantne radne skupine, nastavilo je u 2021. pratiti djelotvornu provedbu zaključaka u pogledu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti koje su Vijeće i Europsko vijeće donijeli prethodnih godina. To su bili zaključci Europskog vijeća o daljnjoj provedbi programa jedinstvenog tržišta, zaključci Vijeća u vezi s boljom regulativom „Osiguravanje konkurentnosti te održivog i uključivog rasta” i Zaključci Vijeća o regulatornim sigurnim testnim okruženjima i klauzulama o eksperimentiranju kao alatima za regulatorni okvir koji pogoduje inovacijama i otporan je na buduće promjene i promjene općenito te kojim se prevladavaju disruptivni izazovi u digitalnom dobu.
Osim obveza koje mora ispuniti na temelju Ugovora Vijeće obavješćuje države članice o mišljenjima nacionalnih parlamenata o zakonodavnim prijedlozima Komisije. Glavno tajništvo Vijeća 2021. poslalo je 16 obrazloženih mišljenja zaprimljenih u okviru Protokola br. 2 i 165 mišljenja izdanih u okviru političkog dijaloga.
Odbor regija
Aktivnosti Odbora regija koje se odnose na supsidijarnost u 2021. bile su vođene prioritetima za mandatno razdoblje 2020.–2025. koje je Odbor postavio prethodne godine. Bile su u skladu s namjerom Odbora regija da nastavi poboljšavati kvalitetu zakonodavstva EU-a i bolje predviđati njegov teritorijalni učinak te promicati načelo aktivne supsidijarnosti. Tu su namjeru potkrijepili nalazi Odborova Regionalnog i lokalnog barometra EU-a za 2021., u kojima je istaknuto da gotovo dvije trećine lokalnih političara smatra da regije, gradovi i sela nemaju dovoljno utjecaja na kreiranje politika EU-a. U tom je smislu Odbor regija zaključio da „Europa može nakon krize uzrokovane COVID-om 19 postati demokratski i ekološki otpornija ako formalno prizna i primijeni aktivnu supsidijarnost kako bi se osiguralo da se mjere poduzimaju na razini čije će djelovanje građanima donijeti najveću moguću dodanu vrijednost te da su uspostavljeni koordinirani i djelotvorni postupci donošenja odluka”.
Odbor regija 2021. donio je 59 mišljenja i devet rezolucija. Od toga deset je zakonodavnih mišljenja, 17 nezakonodavnih mišljenja i pet rezolucija sadržavalo posebna upućivanja na usklađenost s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti ili konkretne preporuke za poboljšanje usklađenosti. Mnogi od tih dokumenata temeljili su se na 30 dokumenata o supsidijarnosti i proporcionalnosti koji su 2021. dostavljeni putem REGPEX-a, podmreže Mreže za praćenje primjene načela supsidijarnosti, kojoj mogu pristupiti parlamenti i vlade regija sa zakonodavnim ovlastima kako bi se podržalo njihovo sudjelovanje u ranoj fazi zakonodavnog postupka (provjera poštovanja načela supsidijarnosti).
Upravljačka skupina za supsidijarnost, koju savjetuje Stručna skupina za supsidijarnost Odbora regija, utvrdila je pet prioritetnih inicijativa u svojem programu rada za supsidijarnost za 2021.
Odbor regija donio je 2021. mišljenja o dvama zakonodavnim prijedlozima koji se odnose na supsidijarnost koje smatra najosjetljivijima: novom paktu o migracijama i azilu i prijedlogu Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji. Nakon savjetovanja s Mrežom za praćenje primjene načela supsidijarnosti Odbor regija zaključio je da su ti prijedlozi u skladu s načelom supsidijarnosti.
U sklopu Europskog tjedna regija i gradova u listopadu 2021. Odbor regija u suradnji s Konferencijom europskih regionalnih zakonodavnih skupština (CALRE) organizirao je radionicu na temu „Višerazinsko upravljanje i aktivna supsidijarnost za održivi oporavak i otpornost”. Zaključci s radionice, koji su vidljivi i u Rezoluciji Odbora regija o godišnjem barometru za 2021., dodatno su potvrdili potrebu uključivanja lokalnih i regionalnih tijela u evaluaciju i provedbu Mehanizma za oporavak i otpornost, a posebno nacionalnih planova za oporavak i otpornost, te je u njima izraženo žaljenje što je uključenost do danas ostala ograničena.
Na plenarnoj sjednici u prosincu 2021. Odbor je ponovio poziv da se Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva revidira kako bi se obuhvatila višerazinska dimenzija europskog regulativnog procesa, kao što je predložila Radna skupina za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije”.
Odbor regija usto se obvezao na izradu paketa instrumenata za bolju regulativu kako bi sve svoje postojeće instrumente za bolju regulativu (Mreža za praćenje primjene načela supsidijarnosti, RegHub i procjene teritorijalnog učinka) objedinio u jedan okvir upravljanja radi bolje suradnje, povezanosti i sinergije pojedinačnih instrumenata i dionika te uspostave jačih veza s Komisijinim paketom instrumenata za bolju regulativu (koji uključuje instrument o teritorijalnim učincima) i instrumentima koje je razvila Služba Europskog parlamenta za istraživanja.
U širem kontekstu plana za provedbu načela supsidijarnosti Odbor regija pozicionirao se u okviru Konferencije o budućnosti Europe. Pružio je doprinos o tome kako „primjenjivati ‚aktivnu supsidijarnost’ za bolje uključivanje parlamenata, regija i gradova u oblikovanje europskih politika”.
Sud Europske unije
Sud 2021. nije donio nijednu ključnu presudu u pogledu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.
3.Kako nacionalni parlamenti primjenjuju mehanizam kontrole poštovanja načela supsidijarnosti
Komisija je 2021. od nacionalnih parlamenata zaprimila 16 obrazloženih mišljenja. To je više nego u posljednje dvije godine (devet obrazloženih mišljenja 2020. i nijedno 2019.), no manje nego prethodnih godina (2016.–2018.), u apsolutnim brojevima i razmjerno ukupnom broju mišljenja koje su dostavili nacionalni parlamenti (vidjeti i grafikon „Vrste mišljenja” u odjeljku 4.).
Od 16 obrazloženih mišljenja primljenih u 2021. devet se odnosilo na paket „Spremni za 55 %”, tri na paket mjera Europske zdravstvene unije, dva na pakt o migracijama i azilu, jedan na prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u EU-u, a jedan na prijedlog izmjene Direktive o PDV-u u pogledu dodjele provedbenih ovlasti Komisiji za utvrđivanje značenja izraza koji se navode u određenim odredbama te direktive.
Devet obrazloženih mišljenja u vezi s prijedlozima iz paketa „Spremni za 55 %”, koje je Komisija donijela 14. srpnja 2021., podnijela su četiri nacionalna parlamenta i obuhvaćala su 13 prijedloga. Većina njih odnosila se na dio paketa koji se odnosi na solidarnost država članica, a najčešće izražena dvojba bila je nedovoljna procjena učinaka i nedostatak dokaza o dodanoj vrijednosti djelovanja na razini EU-a. Međutim, ni za jedan pojedinačni prijedlog nisu dostavljena više od tri obrazložena mišljenja, stoga nijedan nije dosegao prag za objedinjeni odgovor Komisije, pa tako ni za „žuti karton”, zbog kojeg bi Komisija morala navesti razloge za zadržavanje, izmjenu ili povlačenje svojeg prijedloga.
Domovi irskog parlamenta Oireachtas dostavili su dva obrazložena mišljenja o tom paketu, svaki za po šest prijedloga. U prvom su tvrdili da prijedlozi nisu u skladu s načelima supsidijarnosti jer Komisija nije propisno ispunila proceduralne zahtjeve za davanje detaljne izjave s dostatnim kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima kako bi se nacionalnim parlamentima omogućilo da u potpunosti procijene sve učinke takvih prijedloga na razini EU-a. U drugom, u kojem su razmotrene druge stavke u paketu, glavna zabrinutost domova parlamenta Oireachtas bila je usmjerena na to da „nužnost” i „veće koristi” prijedloga za razliku od mjera poduzetih na razini država članica nisu odgovarajuće utvrđene i da prijedlozi stoga nisu bili ni razmjerni ni usklađeni s načelom supsidijarnosti. Posebnu su zabrinutost izrazili u vezi s prijedlogom novog zasebnog sustava za trgovanje emisijama za sektore cestovnog prometa i građevinarstva te raspodjelom prihoda u okviru Socijalnog fonda za klimatsku politiku, koja se dalje razmatra u odgovarajućim odlomcima u nastavku.
Komisija je u svojim odgovorima pojasnila nužnost i veće koristi iz tih prijedloga i objasnila da se svi oni temelje na Komunikaciji Komisije o planu za postizanje klimatskog cilja do 2030., koja je popraćena opsežnom procjenom učinka na kojoj počiva sveobuhvatan plan za odgovorno povećanje obvezujućeg cilja EU-a za 2030., tj. smanjenja neto emisija za najmanje 55 %. Svaki od prijedloga obuhvaćenih obrazloženim mišljenjem potkrijepljen je posebnom procjenom učinka. Komisija je istaknula i da je nastojala kombinirati učinke različitih prijedloga politike u procjeni scenarija za državu članicu kojom se pokušava obuhvatiti njihov zajednički učinak („kombinirani” scenarij). Sve su te informacije javno dostupne na internetu.
Kad je riječ o Socijalnom fondu za klimatsku politiku, švedski Riksdag doveo je u pitanje klimatsku korist te mjere s obzirom na to da izravna potpora dohotku ne bi nužno dovela do smanjenja emisija i pridonijela zajedničkim ciljevima. Kritizirao je i izravno povezivanje nacionalne potpore dohotku kućanstava s proračunom EU-a. Komisija je u svojem odgovoru objasnila da je Socijalni fond za klimatsku politiku predložen kao rješenje za potencijalno neravnomjeran socijalni učinak koji bi novi sustav trgovanja emisijama mogao imati unutar i između država članica. Ciljevi Fonda trebali bi se postići potporom za ulaganja i privremenom potporom dohotku. Međutim, građanima se ne bi izravno isplaćivale naknade iz proračuna EU-a. Države članice primale bi potporu iz proračuna EU-a i kasnije isplaćivale privremenu izravnu potporu dohotku iz svojih nacionalnih proračuna, a sve takve programe uspostavila bi i njima upravljala nacionalna tijela u skladu s nacionalnim zakonima i propisima.
Domovi irskog parlamenta Oireachtas doveli su u pitanje metodologiju Komisije za izračun financijskih sredstava koja se državama članicama dodjeljuju iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku s obzirom na nedostatak relevantnih nacionalnih podataka. Komisija je u odgovoru objasnila da metodologija dodjele odražava konkretne potrebe država članica. Djelovanjem Fonda osiguralo bi se i da države članice mogu poduzeti mjere koje upotpunjuju djelovanje na razini EU-a u području klime. One su u najboljem položaju za osmišljavanje i odabir mjera i ulaganja u skladu s nacionalnim posebnostima.
Češki Senát smatra da je prijedlog za preinaku Direktive o oporezivanju energije zadirao u porezne ovlasti država članica na više načina: i. državama članicama nije dopušteno da utvrde različite porezne stope za energente iste kategorije; ii. mehanizam automatskog indeksiranja poreznih razreda zadirao je u porezne ovlasti država članica tako što je onemogućivao racionalnu poreznu politiku, osobito kad je riječ o visokoj inflaciji; iii. minimalne stope poreza bitan su element i stoga bi se trebale prilagoditi isključivo zakonodavnim aktom, a ne delegiranim aktom Komisije te iv. definicija ranjivih kućanstava koja bi mogla imati koristi od smanjenja poreza nije bila dovoljno fleksibilna i znatno je ograničila mogućnosti država članica da se nose sa socijalnim učincima direktive.
Komisija je odgovorila da je prijedlogom očuvana fleksibilnost da države članice prilagode nacionalno zakonodavstvo kako bi odgovaralo njihovoj konkretnoj situaciji i potrebama. Prema predloženoj poreznoj strukturi energenti i električna energija bili bi kategorizirani i rangirani po okolišnoj učinkovitosti, a skupine proizvoda sličnih karakteristika (kao što su fosilna goriva) imale bi isti porezni tretman. Međutim, države članice bile bi slobodne odrediti svoje porezne razrede iznad minimalnih kako smatraju prikladnim, sve dok poštuju taj poredak. Predloženi mehanizam indeksacije, utemeljen na usklađenom indeksu Eurostata, zadržao bi relevantnost minimalnih poreznih stopa i njihovu stvarnu vrijednost tijekom vremena. Naposljetku, moguće izuzeće od poreza za ranjiva kućanstva bilo bi povezano s usklađenim kriterijem, ali bi primjena tog kriterija ovisila o stanju na nacionalnoj razini.
Češki je Senát u svojem obrazloženom mišljenju o reviziji Direktive o sustavu trgovanja emisijama u EU-u smatrao da procjena učinka i analiza koje se prilažu zakonodavnim prijedlozima Komisije ne obuhvaćaju analize učinaka za pojedine zemlje. Tvrdio je da Komisija nije dovoljno razmotrila negativne socijalne i gospodarske učinke uvođenja trgovanja emisijama u sektorima cestovnog prometa i građevinarstva u državama članicama s nižom kupovnom moći, osobito s obzirom na to da ne postoje mehanizmi za sprečavanje špekulativnog trgovanja.
Komisija je u odgovoru objasnila da se taj scenarij politike, u kojem se kombiniraju različiti prijedlozi politike, temelji na javno dostupnim podacima za pojedine zemlje. Komisija je uz politike na nacionalnoj razini predložila uvođenje cijene ugljika jer se prijašnjih godina pokazalo da postojeće europske i nacionalne politike za smanjenje emisija u sektorima cestovnog prometa i građevinarstva nisu donijele odgovarajuće rezultate za postizanje cilja smanjenja emisija za 55 % do 2030. Ako bi primjena određivanja cijena ugljika za emisije stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa imala nejednak socijalni učinak unutar država članica i među njima, Socijalni fond za klimatsku politiku bavio bi se tim učincima na najranjivije osobe i kućanstva.
Domovi irskog parlamenta Oireachtas tvrdili su da predloženi sustav trgovanja emisijama vjerojatno ne bi osigurao usporedivu razinu prihoda kao nacionalni porez na ugljik pa bi utjecao na sposobnost Irske da provede klimatske mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova i ispunjavanje nacionalnog cilja klimatske neutralnosti. Djelovanje država članica bilo bi djelotvornije od djelovanja EU-a. Komisija je odgovorila da novi sustav trgovanja emisijama ne sprečava države članice da prema potrebi provedu ambicioznije nacionalne politike određivanja cijena ugljika putem oporezivanja.
Kad je riječ o prijedlogu Uredbe o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva, češki Senát smatrao je da Komisija nije dokazala da su predloženi obvezujući ciljevi za infrastrukturu namijenjenu teškim vozilima realno ostvarivi uz razumne troškove za države članice i stoga nije uspjela dokazati stvarnu dodanu vrijednost odabranog pristupa na razini EU-a. Komisija je u odgovoru objasnila da bi se obvezujući ciljevi odnosili samo na glavnu europsku mrežu autocesta („mreža TEN-T”) te da bi uspostava odgovarajuće infrastrukture u sklopu mreže zahtijevala djelovanje na razini EU-a zbog njezina transnacionalnog karaktera i značaja za Europu. Iako je predloženom uredbom državama članicama prepušteno diskrecijsko pravo da utvrde sredstva za ostvarenje ciljeva, države članice koje su predvidjele sufinanciranje mogu iskoristiti sredstva osigurana iz Mehanizma za oporavak i otpornost.
Komisija je zaprimila dva obrazložena mišljenja o energetskom dijelu paketa „Spremni za 55 %”, tj. o prijedlozima Direktive o energiji iz obnovljivih izvora i Direktive o energetskoj učinkovitosti, i to od švedskog Riksdaga o prvom prijedlogu i od češkog Senáta o oba prijedloga. U njima je kritizirana detaljna razina regulacije (Riksdag) i smatralo se da nije uvaženo konkretno stanje u državama članicama (Senát). Tim prijedlozima bila bi izuzeta isplativija i učinkovitija rješenja (Riksdag, Senát). Nadalje, u pitanje je doveden sadržaj ciljeva, posebno u sektoru grijanja, na primjer u vezi s centraliziranim grijanjem (Senát). Senát je u vezi s obnovljivim izvorima energije istaknuo da bi se zbog zemljopisnog položaja Češke i ograničenog potencijala za obnovljive izvore energije u zemlji nuklearna energija trebala smatrati održivom u taksonomiji EU-a, kao i plin za prijelazno razdoblje.
Komisija je tvrdila da je djelovanje EU-a opravdano u skladu s člankom 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jer se koordinacijom na razini EU-a povećavaju energetska sigurnost te koristi za okoliš i klimu. Djelotvoran zakonodavni okvir te koordiniran i usklađen pristup na razini EU-a bili su potrebni kako bi se ispunio glavni cilj povećanja energetske učinkovitosti EU-a. Države članice i dalje bi bile fleksibilne u pogledu odabira kombinacije politika, sektora i pojedinačnih mjera za postizanje potrebnih ušteda energije, uzimajući u obzir nacionalni kontekst i posebnosti. Obvezujući cilj smanjenja potrošnje primarne i konačne energije u EU-u za 9 % bio je nužan kao dio zakonodavnog paketa koji će dovesti do smanjenja emisija stakleničkih plinova za 55 %.
Francuski Sénat izrazio je zabrinutost u pogledu prijedloga izmjena Uredbe o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) te je priznao da postavljanje cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050. ima dodanu vrijednost za EU. Smatrao je da se ovlašćivanjem Komisije da u razdoblju 2026.–2029. donosi provedbene akte s potencijalno neograničenim područjem primjene za propisivanje obvezujućih razina CO2 za poljoprivredne djelatnosti u svakoj državi članici ne poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Osim toga, naveo je da u aranžmanima upravljanja povezanima s postavljanjem ciljeva država članica za razdoblje 2026.–2030. nisu dovoljno utvrđeni postupci praćenja za nacionalne parlamente.
Komisija je u odgovoru objasnila da je predložila cilj za 2030. u skladu s putanjom prema klimatski neutralnom zemljišnom sektoru do 2035. te da predložena raspodjela među državama članicama počiva na dva elementa: i. svaka država članica zadržava svoju nedavnu razinu uklanjanja i prijavljenih emisija (tj. prosjek za razdoblje 2016.–2018.), što je ista početna razina koja se primjenjuje prema Uredbi o raspodjeli tereta; ii. razlika koju treba nadoknaditi kako bi se postigao cilj EU-a za 2030. raspodijelit će se razmjerno površini zemljišta kojom se upravlja u svakoj državi članici. Komisija je pojasnila da prijedlog ne prelazi ono što je potrebno za postizanje ciljeva. Kad je riječ o upravljanju, Komisija je objasnila da bi se prelaskom na godišnje nacionalne ciljeve za sektor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u razdoblju 2026.–2030. uvela načela slična onima koja prevladavaju u okviru usklađenosti prema Uredbi o raspodjeli tereta (EU) 2018/842. Od država članica tražilo bi se da podnesu nacionalne planove u kojima detaljno opisuju svoj doprinos ispunjavanju cilja za 2035. Konačno, Komisija je u izvršavanju svojih provedbenih ovlasti navela da joj je pomogao Odbor za klimatske promjene, u kojem su bile zastupljene sve države članice.
Francuski Sénat izdao je obrazložena mišljenja o svakom od triju prijedloga iz paketa mjera Europske zdravstvene unije. Kritizirao je ono što smatra zadiranjem u nacionalne nadležnosti u prijedlogu Uredbe o jačanju uloge Europske agencije za lijekove. Sénat je smatrao da je predviđeno pravo Komisije da poduzme sve potrebne mjere za ublažavanje učinaka stvarne ili potencijalne nestašice lijekova ili medicinskih proizvoda, koja se smatra kritičnom u kontekstu izvanredne zdravstvene situacije, u sukobu s nadležnošću država članica da osiguraju zdravstvene usluge i zdravstvenu zaštitu, u skladu s člankom 168. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. U prijedlogu Uredbe o osnivanju Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti Sénat je kritizirao navodno usklađivanje zakona ili propisa na razini EU-a potrebnih za interoperabilnost nacionalnih planova pripravnosti i odgovora na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju kao protivno Ugovorima i, upućujući na procjenu učinka, doveo je u pitanje sposobnost Centra da provodi evaluacije i revizije. Kad je riječ o prijedlogu Uredbe o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju, Sénat je kritizirao primjenu provedbenih akata te je ukazao na sukob nadležnosti i nesigurnosti u pogledu koordinacije s mehanizmom EU-a za integrirani politički odgovor na krizu.
Komisija se u svojem odgovoru usprotivila stajalištu da se predloženom Uredbom o Europskoj agenciji za lijekove krše obveze država članica prema članku 168. stavku 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jer javnozdravstvene krize kao što je ona uzrokovana bolešću COVID-19 imaju posljedice na sve države članice, koje ne mogu samostalno pružiti dovoljan odgovor. Koordinirano praćenje mogućih nestašica na razini EU-a pomoglo bi državama članicama da se bolje pripreme za nagli porast potražnje, izbjegnu ograničenja izvoza na jedinstvenom tržištu, spriječe stvaranje prekomjernih i nerazmjernih zaliha te učinkovitije raspodijele resurse na nacionalnoj i europskoj razini. Nijedan od njezinih prijedloga ne bi zahtijevao usklađivanje nacionalnih planova pripravnosti, zakona ni propisa. Provedbene mjere odnosile su se samo na postupke i na temelju njih Odbor za zdravstvenu sigurnost ne bi dobio dodatne ovlasti niti bi njegova mišljenja postala obvezujuća.
Kao i 2020., za vrijeme 2021. dostavljena su obrazložena mišljenja o novom paktu o migracijama i azilu, a dostavili su ih slovačka Národná rada o prijedlogu o upravljanju azilom i migracijama i talijanski Senato della Repubblica o pet zakonodavnih prijedloga koji sačinjavaju paket. Národná rada smatrala je da je došlo do povrede načela supsidijarnosti jer u prijedlogu nije utvrđena pravna osnova za ključ raspodjele ni za nadležnosti Agencije Europske unije za azil i Europske granične i obalne straže. Dovela je u pitanje i korištenje delegiranim aktima te tvrdila da je svaka država članica nadležna odlučivatio prihvatu osoba na svoje državno područje na temelju vlastitih nacionalnih zakona o azilu. Senato della Repubblica smatrao je da je došlo do kršenja supsidijarnosti jer se u prijedlozima pokazala jasna asimetrija između obveza i solidarnosti te njima nisu riješeni postojeći problemi, stoga djelovanje na razini EU-a nije imalo dodanu vrijednost. Kad je riječ o proporcionalnosti, Senato je tvrdio da se sustavom „obrade prije ulaska” riskira prekomjerni utjecaj na nacionalni pravni sustav i sudsku zaštitu u zemlji ulaska, da je prag ispod kojeg se mora pokrenuti postupak na granici značio da će gotovo svi migranti koji dolaze morskim putem biti podvrgnuti postupku na granici umjesto postupku premještanja te da su se zbog regulacije mehanizma sponzoriranja vraćanja povećali troškovi i birokracija za državu članicu ulaska.
Komisija je u svojim odgovorima objasnila da ključ raspodjele nije novi element te da će Agencija Europske unije za azil i Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) samo olakšati operativne aspekte provedbenog akta. Kad je riječ o delegiranim aktima, Komisija je istaknula da se te odredbe temelje na Uredbi Dublin III i da se njima ne mijenjaju pravila koja su trenutačno na snazi. Primijetila je i da se u članku 78. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Vijeću omogućuje posebna opcija da djeluje u izvanrednim situacijama koje karakterizira nagli porast dolazaka državljana trećih zemalja. Od sponzorske bi se države članice samo u slučaju neuspješnog vraćanja s područja države članice korisnice tražilo da nezakonitog migranta premjesti na svoje državno područje kako bi nastavila s nastojanjima da ga vrati.
Komisija je smatrala da se paktom uspostavlja odgovarajuća ravnoteža između odgovornosti i solidarnosti jer je nizom iznimaka osigurana fleksibilnost postupka na granici i slučajeva u kojima se mora primijeniti. Kriterij odgovornosti povezan s prvom zemljom ulaska treba razmotriti u kombinaciji s drugim kriterijima odgovornosti. Druga svrha mehanizma solidarnosti iz pakta bila je smanjenje broja osoba prisutnih u državama članicama s velikim brojem dolazaka i pružanje podrške u izgradnji kapaciteta, operacijama i mjerama u području vanjskih odnosa gdje bi to moglo utjecati na migracijske tokove prema određenim državama članicama. Sponzoriranjem vraćanja ne bi se povećali troškovi za državu članicu korisnicu.
Komisija je o prijedlogu Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u EU-u, donesenom 28. listopada 2020., primila treće obrazloženo mišljenje, koje je dostavila malteška Kamra tad‑Deputati, nakon dva obrazložena mišljenja koja je već primila 2020.
Kamra tad-Deputati osporila je izbor pravne osnove. Smatrala je da se ciljevi prijedloga u smislu supsidijarnosti mogu djelotvorno postići djelovanjem država članica, s obzirom na razlike u određivanju plaća. Za razliku od toga prijedlog bi mogao imati negativne učinke, kao što je otežavanje postupka kolektivnog pregovaranja i povećani rizik od štrajka u nekim sektorima.
Komisija je objasnila da je većina država članica suočena s problemom neprimjerenih minimalnih plaća i/ili nedovoljnog osiguravanja minimalnih plaća, a djelovanje na nacionalnoj razini pokazalo se nedostatnim za njegovo rješavanje. Istaknula je da postoje velike razlike u standardima za pristup odgovarajućoj zaštiti minimalne plaće i da bi se takve razlike najbolje mogle ukloniti na razini EU-a. Države članice u kojima je zastupljenost kolektivnog pregovaranja ispod 70 % morale bi osigurati okvir povoljnih uvjeta i izraditi akcijski plan za promicanje kolektivnog pregovaranja, no s druge bi strane struktura okvira i akcijskog plana bila u potpunosti prepuštena pojedinim zemljama.
Švedski Riksdag u obrazloženom je mišljenju o prijedlogu izmjene Direktive o PDV-u, u pogledu prijenosa provedbenih ovlasti na Komisiju za utvrđivanje značenja izraza koji se navode u određenim odredbama te direktive, ponovno potvrdio važnost zahtjeva donošenja jednoglasne odluke o oporezivanju i smatrao da bi postupak odlučivanja koji je predložila Komisija značio prijenos ovlasti s nacionalne na razinu EU-a u području koje je presudno za nacionalni suverenitet, čime se premašuje ono što je potrebno za postizanje ciljeva iz prijedloga.
Komisija je odgovorila da je neusklađena primjena koncepata sadržanih u Direktivi o PDV-u u državama članicama ometala funkcioniranje unutarnjeg tržišta i vjerojatno bi dovela do dvostrukog oporezivanja ili neoporezivanja te da nije moguće da države članice same riješe te probleme. Prijedlogom je predviđeno donošenje provedbenih akata Komisije samo u vezi s ograničenim skupom pravila kojima se provode odredbe Direktive o PDV-u, za koje je bila potrebna jedinstvena primjena koncepata u zakonodavstvu EU-a o PDV-u. Postupci glasanja kvalificiranom većinom i komitologije već su se primjenjivali u vezi s neizravnim oporezivanjem, a komitologija je već mnogo godina standardni pristup u pravu EU-a za olakšavanje donošenja zajedničkog stajališta i prakse.
4.Pisani politički dijalog s nacionalnim parlamentima
Odnosi Komisije s nacionalnim parlamentima uključuju niz daljnjih aktivnosti osim mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti koji je ukorijenjen u Protokolu br. 2 uz Ugovore, posebice politički dijalog koji je uspostavljen 2006. To uključuje pisanu razmjenu informacija o svakoj inicijativi Komisije za koju nacionalni parlamenti žele dati svoj doprinos ili primjedbu te usmeni politički dijalog, dodatno opisan u odjeljku 5.
Opće napomene
Nacionalni parlamenti Komisiji su 2021. uputili 360 mišljenja. To je znatno više nego prethodne dvije godine (255 u 2020. i 159 u 2019.), no još uvijek manje nego sredinom prethodnog mandata Komisije (569 u 2018., 576 u 2017. i 620 u 2016.).
Od tih 360 mišljenja 199 ih se (55,3 %), uključujući 16 obrazloženih mišljenja (4,4 %), odnosilo na Komisijine zakonodavne prijedloge koji su podlijegali mehanizmu kontrole poštovanja načela supsidijarnosti. To je mnogo veći broj i postotak nego prethodne dvije godine, što je vjerojatno posljedica povećanja broja zakonodavnih prijedloga Komisije.
Preostalo 161 mišljenje (44,7 %) odnosilo se uglavnom na nezakonodavne inicijative, kao što su komunikacije, ili je obuhvaćalo mišljenja na vlastitu inicijativu koja nisu bila izravno povezana s inicijativom Komisije, a njihov stabilan broj (156 u 2020.) pokazuje da su neki nacionalni parlamenti nastavili davati Komisiji vrijedan politički doprinos usmjeren prema budućnosti.
Komisija uvijek skreće pozornost relevantnih službi Komisije i povjerenika te, kad je riječ o zakonodavnim prijedlozima, predstavnika Komisije koji sudjeluju u pregovorima suzakonodavaca na pitanja koja su iznijeli nacionalni parlamenti ili domovi.
Sudjelovanje i opseg
Kao i prethodnih godina broj mišljenja poslanih Komisiji znatno se razlikovao među nacionalnim parlamentima. Deset najaktivnijih domova izdalo je 285 mišljenja, odnosno 79 % ukupnog broja, što je u skladu s prosjekom proteklih godina. Broj nacionalnih parlamenata ili domova koji nisu izdali mišljenja smanjio se na osam domova (od ukupno 39), što znači da pet država članica, tj. manje od petine ukupnog broja, 2021. nije sudjelovalo u pisanom političkom dijalogu. To pokazuje sve veći interes nacionalnih parlamenata za sudjelovanje u kontroli poštovanja načela supsidijarnosti i političkom dijalogu.
Najveći broj mišljenja 2021. poslalo je sljedećih 12 nacionalnih parlamenata ili domova: španjolski Cortes Generales (57 mišljenja), portugalska Assembleia da República (54 mišljenja), češki Senát (47 mišljenja), rumunjska Camera Deputaților (27 mišljenja), njemački Bundesrat (24 mišljenja), rumunjski Senat (18 mišljenja), francuski Sénat (17 mišljenja), nizozemski Eerste Kamer (17 mišljenja), češka Poslanecká sněmovna (12 mišljenja), talijanska Camera dei Deputati (12 mišljenja), poljski Senat (12 mišljenja) i švedski Riksdag (12 mišljenja). Ti su domovi bili među najaktivnijima i prijašnjih godina. Pojedinosti o broju mišljenja koje je svaki dom dostavio navedene su u Prilogu 2.
I priroda mišljenja razlikovala se od jednog nacionalnog parlamenta ili doma do drugog. Neka su većinom bila usmjerena na provjeru usklađenosti prijedloga Komisije s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, dok je u drugima detaljnije analiziran sadržaj prijedloga ili su poslana mišljenja na vlastitu inicijativu. U potonjoj su skupini osobito aktivni bili češki Senát, rumunjski Camera Deputaților i Senat, njemački Bundesrat i francuski Sénat.
Glavne teme mišljenja u političkom dijalogu
Paketi kojima je 2021. pridana najveća pozornost bili su „Spremni za 55 %” (49 mišljenja), novi pakt o migracijama i azilu (17 mišljenja), digitalne usluge (17 mišljenja) i Europska zdravstvena unija (11 mišljenja). Kad je riječ o pojedinačnim inicijativama, nacionalni parlamenti uputili su najviše mišljenja o Aktu o digitalnim uslugama (deset mišljenja), prijedlogu o primjerenim minimalnim plaćama (devet mišljenja), dvama prijedlozima o EU digitalnoj COVID potvrdi (po osam mišljenja), prijedlogu o uspostavi Fonda za azil i migracije (sedam mišljenja), Aktu o digitalnim tržištima (sedam mišljenja), prijedlogu o osnivanju Socijalnog fonda za klimatsku politiku (šest mišljenja), izmijenjenom prijedlogu o uspostavi zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji (šest mišljenja) i prijedlogu o jednakoj plaći za jednak rad (šest mišljenja). U šest mišljenja o programu rada Komisije za 2021. nacionalni su parlamenti uputili Komisiju i u svoje godišnje prioritete za 2021.
Od 49 mišljenja o paketu „Spremni za 55 %” devet njih bila su obrazložena mišljenja (već detaljno opisana u prethodnom odjeljku), a u njih 14 samo je potvrđena usklađenost prijedloga s načelom supsidijarnosti. Od inicijativa iz paketa najviše su se komentirali prijedlog izmjena Uredbe o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF), prijedlog revizije Direktive o energetskoj učinkovitosti, prijedlog Direktive o energiji iz obnovljivih izvora, prijedlog revizije Direktive o oporezivanju energije, prijedlog Uredbe o uspostavi mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama, prijedlog Uredbe o osnivanju Socijalnog fonda za klimatsku politiku i Komunikacija o novoj strategiji EU-a za šume.
Komisija je o prijedlogu izmjena Uredbe o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) u okviru političkog dijaloga primila tri mišljenja. U jednom od njih izražena je zabrinutost oko mogućnosti postizanja klimatske neutralnosti do 2035., uočen je nedostatak poticaja za povećano uklanjanje stakleničkih plinova (koji su nužni za postizanje klimatske neutralnosti), smatralo se da su točno i usklađeno izvješćivanje i sustav kazni važni elementi za postizanje ciljeva iz prijedloga uredbe te se smatralo da bi mjere za postizanje klimatske neutralnosti već trebale biti uvrštene u strateške planove za zajedničku poljoprivrednu politiku za razdoblje 2023.–2027. U drugom je mišljenju od Komisije zatraženo da izradi studiju utjecaja u kojoj će opisati konkretnu izvedivost predloženih mjera i kvantificirati učinke planiranih promjena, a osobito troškove i koristi za Češku.
Komisija je u svojim odgovorima pojasnila kako planira postići klimatsku neutralnost i koje je procjene učinka provela prije nego što je iznijela prijedloge iz paketa „Spremni za 55 %”. Kad je riječ o ciljevima za 2030. i 2035., istaknula je važnost primanja ambicioznih strateških planova država članica za zajedničku poljoprivrednu politiku za razdoblje 2023.–2027. i pozdravila podršku za točno i usklađeno praćenje i izvješćivanje te sustav kazni kao ključne elemente za postizanje ciljeva iz prijedloga uredbe.
Komisija je primila šest mišljenja o dijelu paketa „Spremni za 55 %” koji se odnose na oporezivanje, tri o prijedlogu uspostave mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama i tri, uključujući jedno obrazloženo mišljenje, o prijedlogu preinake Direktive o oporezivanju energije. Kad je riječ o mehanizmu za prilagodbu ugljika na granicama, nacionalni parlamenti postavili su pitanja o njegovoj kompatibilnosti s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, o učinku mehanizma na konkurentnost EU-a i o mogućnosti privremenog zadržavanja besplatnih emisijskih jedinica. Komisija je odgovorila da je prijedlog osmišljen u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, da je njezina procjena učinka pokazala da bi učinak na konkurentnost bio neznatan te da bi zadržavanje besplatnih emisijskih jedinica moglo uzrokovati smanjenje poticaja za ulaganje u zeleniju proizvodnju. Kad je u pitanju preinaka Direktive o oporezivanju energije, u obrazloženom mišljenju izražena je zabrinutost zbog uplitanja u porezne ovlasti država članica, no druga su dva mišljenja bila povoljna, unatoč primjedbi o riziku dvostrukog oporezivanja. Na potonje je Komisija odgovorila da se Direktiva o oporezivanju energije i sustav trgovanja emisijama ne preklapaju jer se direktivom utvrđuje porez na potrošnju energije, dok se sustav bavi emisijama.
Komisija je primila općenito pozitivna mišljenja triju domova o prijedlozima Direktive o energiji iz obnovljivih izvora i Direktive o energetskoj učinkovitosti, uz obrazložena mišljenja koja su već razmotrena u prethodnom odjeljku. Kao i u obrazloženim mišljenjima, iznesene su određene kritike u pogledu ciljeva, s obzirom na rokove u prijedlozima, posebice u odnosu na sektor grijanja. Jedan je dom u vezi s obnovljivim izvorima energije istaknuo da bi nuklearna energija trebala biti priznata kao održiva u taksonomiji EU-a, kao i plin za prijelazno razdoblje. Kad je riječ o ciljevima i njihovim implikacijama, Komisija je istaknula da su različita polazišta država članica uzeta u obzir pri pripremi prijedloga, a posebno pri predlaganju ciljeva i referentnih vrijednosti za obnovljive izvore energije općenito i u pojedinačnim sektorima. Istaknula je da su se zahvaljujući tehnološkom napretku u posljednjem desetljeću troškovi proizvodnje energije iz obnovljivih izvora znatno smanjili i da je stoga predloženi cilj od 40 % udjela obnovljivih izvora energije u EU-u do 2030. ekonomski ostvariv. Komisija je u pogledu uloge nuklearne energije i prirodnog plina primijetila da Delegirani akt o EU-ovoj taksonomiji (klimatski) održivih djelatnosti obuhvaća određene djelatnosti u sektoru nuklearne energije i plina u kategoriji prijelaznih djelatnosti obuhvaćenih člankom 10. stavkom 2. Uredbe o taksonomiji, podložno strogim kriterijima.
Nacionalni parlamenti podržali su uspostavu Socijalnog fonda za klimatsku politiku i pozdravili izdvajanje 25 % prihoda iz sustava za trgovanje emisijama za cestovni promet i građevinarstvo kako bi se poduprla pretvorba energije za građane koji se suočavaju s energetskim siromaštvom. Međutim, jedan je dom isto tako izrazio zabrinutost zbog definicije „energetskog siromaštva” na razini EU-a u svrhu identificiranja osoba i subjekata kojima je potrebna potpora iz fonda te je smatrao da bi se pri definiranju tog pojma u obzir više trebale uzeti posebnosti pojedinih država članica. Drugi je dom izrazio zabrinutost u vezi s postojećim instrumentima u proračunu EU-a koji su predviđeni za postizanje istih ciljeva.
Kad je riječ o definiciji „energetskog siromaštva” na razini EU-a, Komisija je istaknula da je njome državama članicama dana fleksibilnost u identificiranju ranjivih kućanstava, mikropoduzeća i korisnika prijevoza u skladu s njihovim specifičnim nacionalnim situacijama. Slično tome, u Uredbi o osnivanju Socijalnog fonda za klimatsku politiku naglašava se da su države članice, uz savjetovanje s tijelima na regionalnoj razini, u najboljoj poziciji da oblikuju i provedu socijalne planove za klimatsku politiku prilagođene i usmjerene na njihove lokalne, regionalne i nacionalne okolnosti. Komisija je u pogledu dvojbi u vezi s postojećim instrumentima pojasnila da drugi fondovi EU-a putem kojih se podupire djelovanje država članica prema pravednoj klimatskoj tranziciji imaju drukčije ciljeve od Socijalnog fonda za klimatsku politiku. Nemaju isti vremenski okvir i nisu usmjereni na specifične ciljne skupine kao što je to slučaj sa Socijalnim fondom za klimatsku politiku. Jedna velika razlika u usporedbi s mnogim drugim fondovima bila je to što je predloženi Socijalni fond za klimatsku politiku uvelike bio usmjeren na potrebu da države članice poduzmu reforme kako bi opravdale svoje korištenje fondom.
Za prijedlog nove strategije EU-a za šume za 2030., koji je isto tako dio paketa „Spremni za 55 %”, dostavljena su tri mišljenja. Nacionalni parlamenti prepoznali su važnost šuma u borbi protiv klimatskih promjena, ali izrazili su zabrinutost zbog povećane centralizacije i većeg broja nadnacionalnih elemenata u strategiji jer Ugovorom nije utvrđena zajednička politika za šume. Osim toga, upućena je kritika da postoje nedostaci u procjeni učinaka predviđenih mjera na države članice i postavljena su pitanja o tome kako je strategija povezana sa zajedničkom poljoprivrednom politikom i jesu li predložene mjere, posebno predloženi opseg proizvoda, dovoljne za suzbijanje krčenja i nezakonite sječe šuma na svjetskoj razini.
Komisija je odgovorila da šume i šumarstvo pripadaju zajedničkim nadležnostima EU-a i da je EU iskoristio te nadležnosti u nekoliko slučajeva, na primjer pri donošenju Direktive o staništima ili Uredbe o drvu, pritom poštujući načelo supsidijarnosti. Skrenula je pozornost na opću procjenu učinka za jačanje cilja smanjenja neto emisija EU-a do 2030. i na konkretne zakonodavne prijedloge u sklopu paketa „Spremni za 55 %”, za koje su obuhvaćeni učinci u pojedinim zemljama, na temelju referentnog scenarija EU-a za koji se provelo savjetovanje s državama članicama. Dodala je da su povećanje održivosti i uzimanje u obzir lokalnih uvjeta i potreba važni i za novu strategiju za šume i za novu zajedničku poljoprivrednu politiku. Komisija bi u vezi s nadležnošću država članica za provođenje mjera kontrole za suzbijanje nezakonite sječe poduprla nacionalna tijela i promicala proširenu upotrebu geoprostornih obavještajnih podataka. Naposljetku, buduće zakonodavstvo imalo bi progresivan opseg proizvoda, kojim bi se omogućila usmjerenost na one proizvode i robu s najvećom stopom krčenja šuma i najvećim učinkom uništavanja šuma.
Komisija je 2021. nastavila primati mišljenja o novom paktu o migracijama i azilu, donesenom 23. rujna 2020. U tim su mišljenjima iskazani različiti stavovi, uglavnom u pogledu mehanizma solidarnosti. Neki su domovi dali povoljna mišljenja, od kojih su jednim zatražene dodatne informacije u vezi sa sudskom zaštitom izbjeglica i rokovima utvrđenima u prijedlogu. U drugom mišljenju izražena je sumnja u djelotvornost mehanizma i tražilo se da se premještanje učini obveznim umjesto da se dopuste sponzorstva vraćanja. Drugi su domovi bili zabrinuti da bi obvezna premještanja na temelju kvota mogla dovesti do neravnoteža među državama članicama ako se u obzir ne bi uzela objektivna situacija u njima. Neki su se bojali da bi postupak na granici dodatno opteretio države članice, a neki su upozorili da bi taj prijedlog uvjetovao dodatna ulaganja u infrastrukturu i osoblje kako bi se proveo. Domovi su općenito tražili i pristup kojim bi se u obzir uzela prava izbjeglica u svim postupovnim koracima, uključujući zaštitu podataka i mogućnosti žalbe.
Komisija je u svojim odgovorima naglasila važnost djelotvorne organizacije sponzoriranja vraćanja. Svrha toga bila je osigurati da se dobro koordiniranim zajedničkim naporima svih relevantnih dionika, na primjer Frontexa, vraćanja provedu što je brže moguće, uz osiguranje stvarne potpore državi članici korisnici. Države članice uvijek bi mogle birati između najmanje dviju vrsta mjera solidarnosti, tako da premještanje nije ni automatsko ni obvezno. Države članice mogle bi iskoristiti sredstva dodijeljena za nacionalne programe u okviru postojećeg Fonda za azil, migracije i integraciju i novog Fonda za azil i migracije kako bi podržale sva potrebna ulaganja za primjenu postupka na granici. Kad je riječ o pravnoj zaštiti i temeljnim pravima, Komisija je istaknula da će u svakom trenutku za vrijeme provjere sve mjere zaštite biti zajamčene obvezom država članica da uspostave neovisan mehanizam praćenja.
Komisija je primila 17 mišljenja od deset domova za paket o digitalnim uslugama (Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima). Primjedbe nacionalnih parlamenata najviše su se odnosile na zaštitu potrošača i određivanje nadzornika pristupa velikim platformama. Nekoliko domova zatražilo je pojašnjenja o koordinaciji između predloženih akata i sektorskih pravila i drugog postojećeg zakonodavstva. Jedan je dom istaknuo potrebu zaštite prava država članica na očuvanje medijskog pluralizma. Nekoliko je domova izrazilo zabrinutost u vezi s definicijom nezakonitog sadržaja i njegovim uklanjanjem te je pozvalo ili na daljnje zakonodavne prijedloge o zakonitom, ali štetnom sadržaju ili na prepuštanje relevantnih odluka neovisnim sudovima. Nekoliko je domova htjelo da se predloženim paketom suzbija širenje dezinformacija.
Komisija je u svojim odgovorima objasnila da je novi paket pažljivo sastavljen kako bi se uklopio u postojeći pravni okvir te je istaknula da će tijela država članica biti uključena u njegovu provedbu i da će od Komisije moći tražiti da pokrene istrage o određivanju nadzornika pristupa. U tom se smislu mehanizam za određivanje temeljio na kvantitativnim i kvalitativnim kriterijima te je postojala mogućnost reagiranja na brze promjene u digitalnom sektoru prilagodbom pragova. Komisija je u pogledu slobode medija istaknula da prijedlozi ni na koji način ne dovode u pitanje medijski pluralizam, već će se, naprotiv, njima ojačati uloga medija u europskim društvima. Akt o digitalnim uslugama pružio je regulatorni okvir za suzbijanje nezakonitog sadržaja, čime je postignuta prava ravnoteža između nametanja jasnih obveza za posredničke digitalne usluge i zaštite slobode izražavanja i informiranja. Sudovi bi u konačnici trebali odlučiti o nezakonitosti sadržaja kako bi se zaštitila prava i legitimni interesi svih pogođenih strana. Kad je riječ o štetnom sadržaju, uključujući dezinformacije, vrlo velike internetske platforme bile bi obvezne procijeniti i prema potrebi ublažiti sistemske rizike koje bi njihovi sustavi mogli prouzročiti.
Sedam je domova dostavilo mišljenja o prijedlozima o EU digitalnoj COVID potvrdi, od kojih su sva bila pozitivna. Međutim, u jednom je mišljenju izražena sumnja u postupanje s osobnim podacima i razdoblje valjanosti COVID potvrde. Talijanski Senato istaknuo je da države članice EU-a imaju pravo dopustiti pristup svojem državnom području u skladu sa svojim zakonodavstvom, među ostalim osobama koje ne mogu predočiti EU digitalnu COVID potvrdu. Komisija je u svojim odgovorima istaknula da je uredba u skladu s načelom smanjenja količine podataka sadržanim u Općoj uredbi o zaštiti podataka. Ne bi se uspostavila europska baza podataka o cijepljenju, testiranju ili oporavku od bolesti COVID-19, no omogućila bi se decentralizirana provjera digitalno potpisanih interoperabilnih potvrda. Nadalje, osnovna je uredba bila dovoljno fleksibilna da bi se odgovorilo na nove znanstvene dokaze i smjernice. To ne bi utjecalo na nadležnost država članica da odlučuju o najprikladnijim mjerama za zaštitu javnog zdravlja. Međutim, bilo kakva ograničenja slobode kretanja ne bi trebala prelaziti ono što je strogo nužno i ne bi se trebala praviti razlika između putnika na temelju njihova državljanstva.
Osim prethodno navedenih obrazloženih mišljenja, dodatnih sedam mišljenja dostavljeno je za prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji. U nekima od njih iznose se kritike, u nekima se općenito podržava cilj prijedloga da se poboljša primjerenost minimalnih plaća i proširi pristup radnika zaštiti minimalnih plaća, a daju se i daljnji prijedlozi. Jedan je parlament smatrao da je odabrana pravna osnova EU-u omogućila komplementarne i potporne nadležnosti koje se ne mogu primijeniti u odnosu na plaće. U mišljenju se smatralo da bi preporuka Vijeća bila prikladniji pravni instrument od direktive. Dva su se parlamenta usprotivila različitim uvjetima koji se predlažu za države članice sa zakonskom minimalnom plaćom i države članice u kojima postoje sustavi kolektivnog pregovaranja, smatrajući to kršenjem načela proporcionalnosti. Neki su domovi istaknuli potrebu za posebnim mjerama koje bi bile prilagođene svakoj državi članici za rješavanje problema dampinga plaća i socijalnog dampinga. Jedan je dom pozvao na djelotvorno provođenje zakonskih minimalnih plaća jačanjem nadzora, kontrola i terenskih inspekcija. Jedan je parlament predložio da se pobliže razmotri zaštita pomoraca koji rade na brodovima registriranima pod zastavom države članice EU-a, ali imaju stalan boravak u trećim zemljama.
Komisija je u svojim odgovorima uvjerila parlamente da predložena direktiva ne dovodi u pitanje posebnosti nacionalnih sustava i tradicija te da se njome u potpunosti poštuju nacionalne nadležnosti i autonomija socijalnih partnera, u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti te unutar ograničenja nadležnosti EU-a u području plaća. Komisija je istaknula da će sve države članice, one sa zakonskom minimalnom plaćom i one s kolektivnim pregovaranjem, morati provjeriti jesu li potrebne promjene politike i zakonodavstva. Međutim, mogu slobodno odlučiti kako će ispuniti minimalne zahtjeve iz prijedloga. Kad je riječ o strožim kontrolama, Komisija je istaknula da su države članice odgovorne za zakonske minimalne plaće. Isto se odnosilo i na osmišljavanje konkretnih mjera povezanih s kolektivnim pregovaranjem.
U Prilogu 3. nalazi se popis pojedinačnih inicijativa Komisije za koje je zaprimljeno najmanje pet mišljenja.
5.Kontakti, posjeti, sastanci, konferencije i druge aktivnosti
Posjeti Komisije nacionalnim parlamentima i sastanci Komisije i nacionalnih parlamenata
Usmeni politički dijalog između Komisije i nacionalnih parlamenata uključuje različite oblike interakcije: posjete članova Komisije nacionalnim parlamentima, posjete izaslanstava nacionalnih parlamenata Komisiji, sudjelovanje Komisije na međuparlamentarnim sastancima i konferencijama (uključujući Konferenciju parlamentarnih odbora za poslove Unije parlamenata Europske unije, COSAC), prezentacije Komisije stalnim predstavnicima nacionalnih parlamenata u Bruxellesu, tekuće rasprave o programima rada Komisije i dijaloge u okviru europskog semestra.
Broj posjeta članova Komisije nacionalnim parlamentima i sastanaka s
nacionalnim parlamentima 2021. (ukupno za sve države članice: 130).
U 2021. članovi Komisije obavili su 130 posjeta nacionalnim parlamentima odnosno sastanaka s izaslanstvima nacionalnih parlamenata, čime su obuhvatili gotovo sve nacionalne parlamente i domove, što je znatno više u usporedbi s prethodnim dvjema godinama (101 u 2020. i 55 u 2019.). Format tih događanja (72 fizička i 58 na daljinu putem videokonferencije) odražavao je tijek pandemije bolesti COVID-19, tako da je većina virtualnih sastanaka održana u prvoj polovini godine, a većina fizičkih sastanaka u drugoj. Izvješće o vladavini prava bilo je najzastupljenija tema rasprava na tim događanjima, ali često se govorilo i o europskom stupu socijalnih prava, Konferenciji o budućnosti Europe i programu rada Komisije za 2022.
Dužnosnici Komisije održali su 2021. ukupno 36 prezentacija (sve putem videokonferencije) predstavnicima nacionalnih parlamenata u Bruxellesu o raznim temama, kao što su program „EU za zdravlje”, strategija EU-a za cjepiva, odnosi EU-a i Ujedinjene Kraljevine, akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava, tijelo EU-a za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize (HERA), paket „Spremni za 55 %”, Konferencija o budućnosti Europe, bolja regulativa, izvješće o strateškim predviđanjima ili Komunikacija o Arktiku. Prezentacije putem videokonferencije omogućile su proširenje publike na dužnosnike nacionalnih parlamenata u glavnim gradovima, čime se povećao broj sudionika i poboljšalo dopiranje Komisije do nacionalnih parlamenata, ali i organiziranje mnogo više prezentacija nego prethodnih godina (u usporedbi s 23 u 2020., kad su se prezentacije održavale i fizički i putem videokonferencije, odnosno 13 u 2019., kad su sve bile fizičke).
Međuparlamentarni sastanci i konferencije
Nadovezujući se na iskustvo iz prethodne godine, nastavljena je međuparlamentarna suradnja u obliku videokonferencija, u kojima su uglavnom sudjelovali članovi Komisije, uključujući:
-Konferenciju parlamentarnih odbora za poslove Unije parlamenata Europske unije (COSAC),
-Europski parlamentarni tjedan,
-Zajedničku skupinu za parlamentarni nadzor nad Europolom,
-razne međuparlamentarne konferencije i sjednice odbora.
Na plenarnoj sjednici LXV. COSAC-a, održanoj putem videokonferencije iz Lisabona 31. svibnja i 1. lipnja, Komisiju su zastupali potpredsjednici Šuica i Schinas te povjerenici Schmit i Gentiloni. Raspravljalo se o temama kao što su revizija portugalskog predsjedanja, socijalni model u trostrukoj gospodarskoj, digitalnoj i klimatskoj tranziciji, uloga nacionalnih parlamenata u provedbi nacionalnih planova oporavka i otpornosti te trenutačno stanje Konferencije o budućnosti Europe. Potpredsjednica Šuica prisustvovala je i plenarnoj sjednici LXVI. COSAC-a, održanoj putem videokonferencije iz Ljubljane 29. i 30. studenoga, a povjerenik Várhelyi sudjelovao je videoporukom. Teme o kojima se raspravljalo bile su revizija slovenskog predsjedanja, europska perspektiva za zapadni Balkan, buduća uloga mladih u procesima donošenja odluka u EU-u i šire te Konferencija o budućnosti Europe.
Videokonferencijom su održana i dva redovna sastanka predsjednikâ COSAC-a, 11. siječnja iz Lisabona i 19. srpnja iz Ljubljane. Sastanak u siječnju, na kojem je sudjelovala povjerenica Ferreira, bio je posvećen prioritetima portugalskog predsjedanja te oporavku i otpornosti. Sastanak u rujnu, na kojem je sudjelovao povjerenik Breton, bio je posvećen prioritetima slovenskog predsjedanja te kibersigurnosti.
Format videokonferencije omogućio je COSAC-u da u suradnji s Komisijom održi nekoliko neformalnih tematskih razmjena uz redovna događanja, čime je olakšan bliži politički dijalog nacionalnih parlamenata i Komisije.
Nakon što je 11. siječnja 2021. održan sastanak predsjednikâ COSAC-a 34 izaslanika nacionalnih parlamenata poslala su zajednički potpisan dopis od 16. veljače u kojem su tražili od predsjednikâ Europskog parlamenta, Europskog vijeća, Vijeća i Komisije da osiguraju aktivnu ulogu nacionalnih parlamenata Zajedničkom izjavom o Konferenciji o budućnosti Europe, koju trebaju donijeti te tri institucije. Zajedničkom izjavom, potpisanom 10. ožujka 2021., zajedno s poslovnikom Konferencije, osigurana je jaka parlamentarna komponenta. Nacionalni parlamenti sudjelovali su sa 108 zastupnika, što je jednako broju predstavnika Europskog parlamenta i građana na plenarnoj sjednici konferencije, a predsjedavajuća trojka COSAC-a bila je stalni promatrač u izvršnom odboru Konferencije. Osim toga, nacionalni parlamenti predsjedavali su dvjema radnim skupinama konferencije, o digitalnoj tranziciji i o migraciji.
U dopisu potpisanom 1. lipnja 2021. trojka COSAC-a (Njemačka, Portugal i Slovenija) pozdravila je te aranžmane za nacionalne parlamente.
Komisija je za potrebe Konferencije surađivala s nacionalnim parlamentima uglavnom preko COSAC-a (s potpredsjednicom Šuicom, koja je održala uvodne govore na nekoliko međuparlamentarnih događanja) i oslanjala se na primjedbe i prijedloge iznesene u dvama mišljenjima i zajedničkoj izjavi. U sklopu tog doprinosa nacionalni parlamenti izrazili su žaljenje što su njihovi predstavnici dobili samo status promatrača bez prava glasa u izvršnom odboru i pozvali su da se Konferenciji pridruže nacionalni parlamenti iz zemalja zapadnog Balkana koje teže članstvu u EU-u. Pozvali su i na razmatranje institucionalnih pitanja na Konferenciji, primjerice produljenje osmotjednog razdoblja provjere poštovanja načela supsidijarnosti i uvođenje „zelenog kartona”, koji bi parlamentima omogućio predlaganje novih inicijativa ili izmjene postojećih.
Ratifikacija Odluke o vlastitim sredstvima
Vijeće je Odluku o sustavu vlastitih sredstava Unije donijelo 14. prosinca 2020. te su je sve države članice morale odobriti u skladu sa svojim ustavnim zahtjevima prije nego što je stupila na snagu. To je u 22 države članice podrazumijevalo parlamentarni postupak ratifikacije. Prethodna ratifikacija trajala je više od dvije godine. S obzirom na hitnost pokretanja instrumenta za oporavak NextGenerationEU, ovaj put sve su države članice u roku od šest mjeseci, do 31. svibnja 2021., obavijestile Vijeće o ratifikaciji. Odluka je stupila na snagu 1. lipnja 2021., kad je omogućeno zaduživanje za instrument oporavka NextGenerationEU na tržištima.
Nacionalni parlamenti bili su uključeni u cjelokupni postupak u skladu s nacionalnim ustavnim i političkim kontekstom, od ratifikacije Odluke o vlastitim sredstvima do početka financiranja projekata za oporavak. U nekim državama članicama vodila se rasprava o tome hoće li plan oporavka biti presedan za zaduživanje EU-a ili jednokratno rješenje. U jednom je slučaju postupak ratifikacije doveo do pokretanja postupka pred Ustavnim sudom te zemlje. Nacionalni parlamenti odigrali su važnu ulogu i u postupku odobravanja nacionalnih planova za oporavak i otpornost, u skladu s ustavnim uređenjem svake države članice, tako što su ovlastili svoje ministre financija za sudjelovanje na sastancima Vijeća na kojima su donesene provedbene odluke na temelju kojih bi se sredstva mogla isplatiti. Predsjednica Komisije von der Leyen u svojoj je izjavi na plenarnoj sjednici COSAC-a u prosincu 2020. istaknula da bi iskustvo i doprinos nacionalnih parlamenata mogli biti vrlo vrijedni za izradu i provedbu planova.
6.Uloga regionalnih parlamenata
Regionalni parlamenti neizravno pridonose odnosima Komisije s nacionalnim parlamentima. U skladu s Protokolom br. 2 pri provođenju provjere poštovanja načela supsidijarnosti nacrta zakonodavnih akata EU-a za potrebe izdavanja obrazloženih mišljenja nacionalni parlamenti prema potrebi savjetuju se s regionalnim parlamentima koji imaju zakonodavne ovlasti.
Članovi regionalnih parlamenata zastupljeni su i u Odboru regija, koji provodi aktivnosti praćenja preko Mreže za praćenje primjene načela supsidijarnosti i njezine internetske platforme, osmišljene radi podupiranja sudjelovanja regionalnih parlamenata sa zakonodavnim ovlastima u mehanizmu ranog upozoravanja za supsidijarnost (REGPEX). Putem mreže RegHub sudjeluju i u Komisijinoj platformi „Fit for Future”, koja je dio Komisijina rada na boljoj regulativi.
Iako u Ugovorima nema izričitih odredaba o izravnoj interakciji između Komisije i regionalnih parlamenata, Komisija uzima u obzir njihov doprinos. Nekoliko regionalnih parlamenata izravno je podnijelo veći broj rezolucija Komisiji o raznim pitanjima, kao što su kohezijska politika i regionalna pitanja, europska pitanja (među ostalim o Konferenciji o budućnosti Europe) i globalna pitanja kao što su pristup cjepivima, ljudska prava i prava manjina u svijetu. Neki su doprinosi bili usmjereni na konkretne komunikacije Komisije i zakonodavne pakete ili prijedloge. Osim davanja mišljenja, regionalni parlamenti sudjelovali su u javnim savjetovanjima Komisije iako se tim kanalom dosad aktivno služio samo jedan regionalni parlament, koji je dostavio odgovore na nekoliko javnih savjetovanja koja je pokrenula Komisija. Jedan regionalni parlament iskoristio je drugi kanal i podnio dva mišljenja preko nacionalnog parlamenta. Osim pisanih razmjena članovi Komisije sastali su se i s nekoliko regionalnih parlamenata.
7.Zaključak
Na temelju sažetog pregleda razvoja događaja u 2021. u vezi s kontrolom poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u zakonodavstvu EU-a te odnosima između Komisije i nacionalnih parlamenata mogu se donijeti sljedeća tri glavna zaključka.
Prvo, fokus nacionalnih parlamenata odraz je glavnih političkih prioriteta kojima teži ova Komisija, posebice paketa „Spremni za 55 %”, novog pakta o migracijama i azilu, digitalne transformacije, Europske zdravstvene unije i pandemije bolesti COVID-19.
Drugo, određen broj nacionalnih parlamenata veliku pozornost posvećuje provjerama poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u prijedlozima Komisije, ali konkretne dvojbe u vezi s navodnom povredom i dalje su rijetke.
-Dvojbe koje su iznijeli nacionalni parlamenti u većini se obrazloženih mišljenja ne odnose na konkretnu navodnu povredu načela supsidijarnosti, već na ono što smatraju nedostatnim činjeničnim obrazloženjem za nacrte zakonodavnih akata zbog kojeg ne mogu ocijeniti njihovu usklađenost s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti.
-Postotak mišljenja nacionalnih parlamenata u vezi s kontrolom poštovanja načela supsidijarnosti bio je veći 2021. nego prethodnih godina, što je u skladu s porastom broja zakonodavnih prijedloga.
-Ni za jedan pojedinačni prijedlog nije dostavljeno više od triju obrazloženih mišljenja, što je daleko ispod praga za „žuti karton” i manje od broja obrazloženih mišljenja za koje se Komisija obvezala dati veću vidljivost dvojbama nacionalnih parlamenata u pogledu supsidijarnosti putem objedinjenog odgovora.
Treće, odnosi između Komisije i nacionalnih parlamenata dinamični su i raznoliki, ali ih nacionalni parlamenti primjenjuju u različitoj mjeri.
-Doprinos nacionalnih parlamenata političkom procesu na razini EU-a ne može se prosuđivati samo prema broju mišljenja u vezi s kontrolom poštovanja načela supsidijarnosti i njihovim neposrednim učincima. Oni svoje doprinose daju putem različitih kanala za usmeni dijalog na sastancima i međuparlamentarnim događanjima.
-Digitalna sredstva korištena za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 omogućila su redovitiji i korisniji kontakt između Komisije i nacionalnih parlamenata na političkoj i tehničkoj razini.
-Broj nacionalnih parlamenata koji sudjeluju u provjerama poštovanja načela supsidijarnosti i pisanom političkom dijalogu s Komisijom dodatno se povećao, čime je nastavljen trend koji je započeo 2019. Istodobno osam nacionalnih parlamenata ili domova (pet država članica) 2021. zbog nacionalnog ustavnog uređenja, političke tradicije ili političkog izbora nije dostavilo nijedno mišljenje.
-Otprilike trećina nacionalnih parlamenata ili domova dostavila je više od deset mišljenja u 2021. Kao i prethodnih godina deset najaktivnijih parlamenata, odnosno domova, dostavilo je gotovo 80 % svih mišljenja. Neki među njima u svojim su se mišljenjima usmjerili na to jesu li poštovana načela supsidijarnosti i proporcionalnosti i nisu iznijeli konkretne primjedbe ni preporuke o prijedlozima Komisije.
-Broj mišljenja o nezakonodavnim inicijativama Komisije ili izražavanju političkih stajališta ili prioriteta nacionalnih parlamenata na vlastitu inicijativu ostaje jednako visok kao i prethodnih godina, što pokazuje da se određen broj parlamenata i domova vrlo aktivno služi pisanim političkim dijalogom s Komisijom kako bi iznijeli svoja stajališta u ranoj fazi političkog procesa. Komisija je olakšala doprinos nacionalnih parlamenata javnim savjetovanjima za pripremu zakonodavnih prijedloga jasnijim određivanjem njihova doprinosa.
Osiguravanje da se na razini EU-a djeluje samo ako i u mjeri u kojoj je potrebno i dalje je zajednička odgovornost i cilj, pri čemu je neophodan aktivan pisani i usmeni dijalog s nacionalnim parlamentima.
