Go to unilingual display
Display information about this document

?

Avis juridique important 05/Sv. 002 | HR | Službeni list Europske unije | 31
 32003L0088
 L 299/9 | SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE | 04.11.2003.
 DIREKTIVA 2003/88/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
 od 4. studenoga 2003.
 o određenim vidovima organizacije radnog vremena
 EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
 uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 137. stavak 2.,
 uzimajući u obzir prijedlog Komisije,
 uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),
 nakon savjetovanja s Odborom regija,
 u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora (2),
 budući da:
 (1) | Direktiva Vijeća 93/104/EZ od 23. studenoga 1993. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (3), koja propisuje minimalne sigurnosne i zdravstvene uvjete za organizaciju radnog vremena s obzirom na trajanje dnevnog odmora, stanki, tjednog odmora, najvećeg broja radnih sati tjedno, godišnjeg odmora te vidova noćnog rada, rada u smjenama i radnog rasporeda, znatno je izmijenjena. Radi bolje preglednosti i jasnoće potrebno je kodificirati spomenute odredbe.
 (2) | Člankom 137. Ugovora određuje se da Zajednica mora podupirati i dopunjavati aktivnosti država članica u pogledu unaprjeđenja radne sredine radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika. Direktivama usvojenima na temelju tog članka ne smiju se nametati administrativna, financijska i zakonska ograničenja koja bi mogla ometati osnivanje i razvoj malog i srednjeg poduzetništva.
 (3) | Odredbe Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (4) i dalje se u cijelosti primjenjuju na područja koja su uređena ovom Direktivom ne dovodeći u pitanje njezine strože i/ili posebne odredbe.
 (4) | Poboljšanje sigurnosti, higijene i zdravlja radnika na radu ciljevi su koji ne smiju biti podređeni isključivo ekonomskim interesima.
 (5) | Svi radnici moraju ostvariti odgovarajuće vrijeme za odmor. Pojam „odmor” mora se izraziti u jedinicama vremena, tj. u danima, satima i/ili njihovim dijelovima. Radnicima unutar Zajednice treba osigurati minimalni dnevni, tjedni i godišnji odmor, kao i odgovarajuće stanke. U skladu s time također je neophodno odrediti najveći broj radnih sati tjedno.
 (6) | U pogledu organizacije radnog vremena treba uzeti u obzir načela Međunarodne organizacije rada, uključujući i načela koja se odnose na noćni rad.
 (7) | Istraživanja su pokazala kako je ljudsko tijelo noću osjetljivije na negativne utjecaje iz okoliša, a isto tako i na određene teške oblike organizacije rada, te kako dulja razdoblja noćnog rada mogu štetiti zdravlju radnika i ugroziti njihovu sigurnost na radnom mjestu.
 (8) | Potrebno je ograničiti trajanje noćnog rada, uključujući prekovremeni rad, i predvidjeti da poslodavci, koji redovito upošljavaju radnike koji rade noću, o tome obavijeste nadležna tijela na njihov zahtjev.
 (9) | Važno je da radnici koji rade noću prije početka noćnog rada, a zatim redovito, imaju pravo na besplatan zdravstveni pregled i da u slučaju zdravstvenih problema budu premješteni na dnevni posao koji su sposobni obavljati kad god je to moguće.
 (10) | S obzirom na poseban položaj radnika koji rade noću i koji rade u smjenama, njihova sigurnosna i zdravstvena zaštita mora biti prilagođena prirodi posla koji rade, a organizacija i sredstva zaštite i prevencije moraju biti učinkoviti.
 (11) | Određeni radni uvjeti mogu ugrožavati sigurnost i zdravlje radnika. Za organizaciju rada u određenom radnom ritmu potrebno je držati se općeg načela da rad treba prilagoditi radniku.
 (12) | Europski sporazum o radnom vremenu pomoraca proveden je Direktivom Vijeća 1999/63/EZ od 21. lipnja 1999. o Sporazumu o organizaciji radnog vremena pomoraca koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Savez sindikata transportnih radnika u Europskoj Uniji (FST) (5) na temelju članka 139. stavka 2. Ugovora. Stoga se odredbe ove Direktive ne primjenjuju na pomorce.
 (13) | Za one „ribare koji sudjeluju u ulovu” i koji su zaposlenici, države članice trebaju prema ovoj Direktivi odrediti uvjete za pravo korištenja i za odobravanje godišnjeg odmora, uključujući i načine plaćanja.
 (14) | Posebni propisi utvrđeni u drugim pravnim aktima Zajednice, koji se primjerice odnose na vrijeme trajanja odmora, radno vrijeme, godišnji odmor i noćni rad određenih kategorija radnika, trebali bi imati prednost pred odredbama ove Direktive.
 (15) | Što se tiče pitanja koja se mogu pojaviti u poduzeću u vezi s organizacijom radnog vremena, poželjno je omogućiti slobodniju primjenu pojedinih odredbi ove Direktive, pri čemu se moraju poštovati načela zaštite sigurnosti i zdravlja radnika.
 (16) | Ovisno o prirodi slučaja, državama članicama ili socijalnim partnerima potrebno je ostaviti mogućnost odstupanja od određenih odredbi. Kod odstupanja dotični radnici u pravilu moraju u zamjenu dobiti jednakovrijedno vrijeme za odmor.
 (17) | Ova Direktiva ne utječe na obveze država članica u vezi s rokovima za prenošenje Direktiva iz Priloga I., dijela B,
 DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
 POGLAVLJE 1.
 OPSEG I DEFINICIJE
 Članak 1.
 Svrha i opseg
 1.   Ova Direktiva postavlja minimalne sigurnosne i zdravstvene uvjete za organizaciju radnog vremena.
 2.   Ova se Direktiva primjenjuje na:
 (a) | najkraća razdoblja dnevnog odmora, tjednog odmora i godišnjeg odmora, na stanke i najveći broj radnih sati tjedno; i
 (b) | određene aspekte noćnog rada, rada u smjenama i radnog rasporeda.
 3.   Ova se Direktiva primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne, tako i privatne, u smislu članka 2. Direktive 89/391/EEZ, ne dovodeći u pitanje članke 14., 17., 18. i 19. ove Direktive.
 Ova se Direktiva ne primjenjuje na pomorce, kako je utvrđeno u Direktivi 1999/63/EZ, ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 8. ove Direktive.
 4.   Odredbe Direktive 89/391/EEZ u cijelosti se primjenjuju na pitanja iz stavka 2., ne dovodeći u pitanje strože i/ili posebnije odredbe ove Direktive.
 Članak 2.
 Definicije
 Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeći pojmovi:
 1. | „radno vrijeme” je vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom;
 2. | „vrijeme odmora” je vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme;
 3. | „radno vrijeme noću” je vremensko razdoblje od najmanje sedam sati prema definiciji u nacionalnom pravu, a u koje je obvezno uključeno razdoblje između ponoći i pet sati ujutro;
 4. | „radnik koji radi noću” znači: | (a) | s jedne strane, svakog radnika koji uobičajeno tijekom noći odradi najmanje tri sata od svog svakodnevnog radnog vremena; i | (b) | s druge strane, svakog radnika koji tijekom noći odradi jedan dio svoga godišnjeg radnog vremena, koje je utvrđeno po izboru dotične države članice: | i. | nacionalnim zakonodavstvom nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima; ili | ii. | kolektivnim ugovorima ili sporazumima koje su socijalni partneri sklopili na državnoj ili regionalnoj razini;
 5. | „rad u smjenama” je svaki oblik organizacije rada u smjenama, pri čemu se radnici smjenjuju na istom radnom mjestu prema određenom rasporedu, koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući rotacijski raspored, tako da moraju raditi u različito vrijeme tijekom određenog dnevnog ili tjednog razdoblja;
 6. | „radnik koji radi u smjenama” je svaki radnik čiji je raspored radnih sati sastavni dio rada u smjenama;
 7. | „mobilni radnik” je svaki radnik zaposlen kao član osoblja koje u okviru posla putuje ili leti u okviru poduzeća koje pruža usluge prijevoza putnika ili robe cestom, zrakom ili kontinentalnim plovnim putem;
 8. | „rad na objektu na moru” je rad koji se obavlja uglavnom ili na samim objektima na moru ili sa njih (uključujući naftne platforme), izravno ili neizravno povezan s traženjem, vađenjem i iskorištavanjem rudnih bogatstava, uključujući ugljikovodike, te ronjenje povezano s takvim djelatnostima, bilo da se obavlja s objekta na moru ili iz plovila;
 9. | „odgovarajući odmor” znači da radnici imaju redovito razdoblja odmora, čije se trajanje izražava u jedinici vremena i koji je dovoljno dug i neprekinut kako radnici zbog umora ili nepravilnog radnog rasporeda ne bi ozlijedili sebe, svoje suradnike ili druge osobe, i kako ne bi kratkoročno ni dugoročno naškodili svome zdravlju.
 POGLAVLJE 2.
 NAJKRAĆE TRAJANJE ODMORA – OSTALI VIDOVI RASPOREDA RADNOG VREMENA
 Članak 3.
 Dnevni odmor
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se svakome radniku osiguralo pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 11 sati neprekidno, unutar vremena od 24 sata.
 Članak 4.
 Stanke
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se svakome radniku čiji je radni dan dulji od šest sati, osigurala stanka za odmor, a pojedinosti o trajanju stanke i uvjeti pod kojima se stanka daje, propisuju se kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera ili, ako tog nema, nacionalnim propisima.
 Članak 5.
 Tjedni odmor
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi svaki radnik u razdoblju od sedam dana imao pravo na najmanje 24 sata neprekidnog odmora dodatno uz 11 sati dnevnog odmora iz članka 3.
 Ako objektivni, tehnički i organizacijski uvjeti rada to opravdavaju, može se primijeniti najkraći tjedni odmor od 24 sata.
 Članak 6.
 Najdulje tjedno radno vrijeme
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da, u skladu s potrebama zaštite sigurnosti i zdravlja radnika:
 (a) | broj radnih sati tjedno bude utvrđen zakonima i drugim propisima ili kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera;
 (b) | prosječan broj radnih sati u svakom sedmodnevnom razdoblju, uključujući prekovremene sate, ne prelazi 48.
 Članak 7.
 Godišnji odmor
 1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi svaki radnik imao pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, ovisno o uvjetima za stjecanje prava i za odobravanje takvog odmora utvrđenim nacionalnim propisima i/ili praksom.
 2.   Najkraći plaćeni godišnji odmor ne može se zamijeniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa.
 POGLAVLJE 3.
 NOĆNI RAD - RAD U SMJENAMA - RADNI RASPORED
 Članak 8.
 Trajanje noćnog rada
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da:
 (a) | uobičajen broj radnih sati noću ne bude veći od prosječnih osam sati unutar 24-satnog razdoblja;
 (b) | radnici koji rade noću koji su u radu izloženi posebnoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu ne rade više od osam sati unutar svakog 24-satnog razdoblja u kojem rade noću.
 Za potrebe točke (b), nacionalnim se propisima i/ili praksom ili pak kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera određuje koji rad uključuje osobite opasnosti ili teški fizički ili mentalni napor, uzimajući u obzir posebne posljedice i opasnosti noćnog rada.
 Članak 9.
 Zdravstveni pregled i preraspoređivanje radnika koji rade noću na dnevni rad
 1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da:
 (a) | radnici koji rade noću imaju pravo na besplatan zdravstveni pregled prije samog početka noćnog rada, a zatim u pravilnim vremenskim razmacima;
 (b) | radnici koji rade noću, a koji imaju zdravstvenih problema zbog noćnog rada budu, kad je to moguće, premješteni na dnevni posao koji su sposobni obavljati.
 2.   Besplatni zdravstveni pregled iz stavka 1. točke (a) podliježe liječničkoj tajni.
 3.   Besplatni zdravstveni pregled iz stavka 1. točke (a) može se obaviti unutar nacionalnog zdravstvenog sustava.
 Članak 10.
 Jamstva za noćni rad
 Države članice mogu za rad određenih kategorija radnika koji rade noću, čija su sigurnost i zdravlje u opasnosti zbog noćnog rada, predvidjeti određena jamstva, pod uvjetima određenima nacionalnim propisima i/ili praksom.
 Članak 11.
 Obavještavanje o redovnom upošljavanju radnika koji rade noću
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da poslodavac koji redovito zapošljava radnike koji rade noću o tome obavijesti nadležna tijela na njihovo traženje.
 Članak 12.
 Sigurnost i zdravstvena zaštita
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da:
 (a) | radnici koji rade noću i radnici u smjenama imaju sigurnost i zdravstvenu zaštitu prilagođenu prirodi njihovog rada;
 (b) | odgovarajuće usluge ili sredstva zaštite i prevencije, koja se tiču sigurnosti i zdravlja radnika koji rade noću i radnika u smjenama, odgovaraju onima koja se primjenjuju na ostale radnike i da su dostupna u svako doba.
 Članak 13.
 Radni raspored
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da poslodavac koji želi organizirati rad po određenom rasporedu vodi računa o općem načelu po kojem rad treba biti prilagođen radniku, kako bi se smanjio monoton ili automatski rad, ovisno o tipu djelatnosti te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima, posebno što se tiče stanki tijekom radnog vremena.
 POGLAVLJE 4.
 OSTALE ODREDBE
 Članak 14.
 Posebne odredbe Zajednice
 Ova se Direktiva ne primjenjuje kad drugi pravni akti Zajednice sadrže posebne uvjete u vezi s organizacijom radnog vremena za određena zanimanja ili djelatnosti vezane uz ta zanimanja.
 Članak 15.
 Povoljniji propisi
 Ova Direktiva ne dovodi u pitanje pravo država članica da primjenjuju ili donose zakone i druge propise povoljnije za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika odnosno da olakšavaju ili dopuštaju primjenu kolektivnih ugovora ili sporazuma između socijalnih partnera povoljnijih za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika.
 Članak 16.
 Referentna razdoblja
 Države članice mogu odrediti:
 (a) | za primjenu članka 5. (tjedni odmor) referentno razdoblje koje nije dulje od 14 dana;
 (b) | za primjenu članka 6. (najveći broj radnih sati tjedno) referentno razdoblje koje nije dulje od četiri mjeseca. | Plaćeni godišnji odmor, odobren u skladu s člankom 7., i bolovanje, nisu uključeni ili su neutralni pri izračunu prosjeka;
 (c) | za primjenu članka 8. (trajanje noćnog rada) referentno razdoblje nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima ili na temelju kolektivnih ugovora ili sporazuma između socijalnih partnera na državnoj ili regionalnoj razini. | Najkraći tjedni odmor od 24 sata utvrđen u članku 5. nije uključen u izračun prosjeka ako ulazi u referentno razdoblje.
 POGLAVLJE 5.
 ODSTUPANJA I IZNIMKE
 Članak 17.
 Odstupanja
 1.   Uz poštovanje općih načela zaštite sigurnosti i zdravlja radnika, države članice mogu odstupati od članaka 3. do 6., članka 8. i 16. ako, s obzirom na posebne značajke neke djelatnosti, trajanje radnog vremena nije izmjereno i/ili unaprijed određeno ili ga mogu određivati sami radnici, a posebno sljedeći radnici:
 (a) | radnici na vodećim položajima ili druge osobe koje samostalno odlučuju;
 (b) | radnici koji su članovi obitelji; ili
 (c) | radnici koji rade na vjerskim obredima u crkvama i vjerskim zajednicama.
 2.   Zakonima i drugim propisima ili kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera mogu se predvidjeti odstupanja sukladno stavku 3., 4. i 5., ako radnici dobiju odgovarajuća zamjensko vrijeme za odmor ili, u iznimnim slučajevima u kojima to iz objektivnih razloga nije moguće, da dobiju odgovarajuću zaštitu.
 3.   U skladu sa stavkom 2. ovog članka moguća su odstupanja od članaka 3., 4., 5., 8. i 16.:
 (a) | u slučaju djelatnosti kod kojih su radnikovo radno mjesto i mjesto stanovanja međusobno udaljeni, uključujući rad na moru (offshore), ili kod kojih su radnikova različita radna mjesta međusobno udaljena;
 (b) | u slučaju djelatnosti osiguranja i nadzora koja zahtijevaju stalnu prisutnost kako bi se zaštitila imovina i osobe, posebno u odnosu na zaštitare i kućepazitelje ili zaštitarske tvrtke;
 (c) | kod djelatnosti koje zahtijevaju neprekidno pružanje usluga ili proizvodnju, što se posebno odnosi na: | i. | usluge vezane uz prijem, liječenje i/ili njegu u bolnicama ili sličnim ustanovama, uključujući djelatnosti liječnika na osposobljavanju, u domovima i u zatvorima; | ii. | radnike u lukama i zračnim lukama; | iii. | tisak, radio, televiziju, filmsku produkciju, poštanske i telekomunikacijske usluge, te službe hitne pomoći i vatrogasne i civilne zaštite; | iv. | proizvodnju, prijenos i distribuciju plina, vode i električne energije, odvoz kućnog otpada i spalionice; | v. | industrijske djelatnosti u kojima se rad ne može prekidati iz tehničkih razloga; | vi. | djelatnosti istraživanja i razvoja; | vii. | poljoprivredu; | viii. | radnike u javnom gradskom prijevozu;
 (d) | kod djelatnosti za koje se može predvidjeti nagli skok aktivnosti, što se posebno odnosi na: | i. | poljoprivredu; | ii. | turizam; | iii. | poštanske usluge;
 (e) | kod radnika u željezničkom prometu: | i. | čiji je rad neprekidan; | ii. | koji radno vrijeme provode u vlaku; | iii. | čiji je rad vezan uz vozni red i koji brinu da se promet odvija neprekinuto i redovno;
 (f) | u okolnostima iz članka 5. stavka 4. Direktive 89/391/EEZ;
 (g) | u slučaju nesreće ili neposredne opasnosti od nesreće.
 4.   U skladu sa stavkom 2. ovog članka moguća su odstupanja od članaka 3. i 5.:
 (a) | kada radnik koji radi u smjenama mijenja smjenu i ne može iskoristiti dnevni i/ili tjedni odmor između kraja jedne i početka iduće smjene;
 (b) | u slučaju poslova koji se obavljaju u više navrata tijekom radnog dana, posebno posao čišćenja.
 5.   Prema stavku 2. ovog članka, moguća su odstupanja od članka 6. i članka 16. točke (b) u slučaju liječnika na osposobljavanju, u skladu s odredbama utvrđenim u podstavcima dva do sedam ovog stavka.
 U slučaju iz članka 6., odstupanja iz prvog podstavka dopuštena su u petogodišnjem prijelaznom razdoblju počevši od 1. kolovoza 2004.
 Ako je potrebno, državi članici može biti odobreno dodatno razdoblje od najviše dvije godine imajući u vidu poteškoće pri provođenju odredbi o radnom vremenu vezano uz nadležnosti u pogledu organizacije i pružanja zdravstvenih usluga i medicinske skrbi.
 Najmanje šest mjeseci prije kraja prijelaznog razdoblja određena država članica obavješćuje o tome Komisiju i navodi razloge kako bi se Komisija nakon odgovarajućeg savjetovanja mogla očitovati u roku od tri mjeseca po primitku takve obavijesti.
 Ako država članica ne poštuje stajalište Komisije, mora svoju odluku obrazložiti. Obavijest, razlozi države članice i stajalište Komisije objavljuju se u Službenom listu Europske unije i prosljeđuju Europskom parlamentu.
 Ako je potrebno, države članice mogu dobiti dodatno razdoblje u trajanju do jedne godine uzimajući u obzir posebne teškoće pri izvršavanju obveza iz trećeg podstavka. Pritom se trebaju pridržavati postupka utvrđenoga u tom podstavku.
 Države članice osiguravaju da u prve tri godine prijelaznog razdoblja prosječan broj radnih sati tjedno ni u kom slučaju ne prelazi 58, u sljedeće dvije godine 56, a u preostalom razdoblju 52 sata.
 Poslodavac je dužan savjetovati se pravodobno s predstavnicima zaposlenika u svrhu postizanja sporazuma, kada je god to moguće, o pravilima koja se primjenjuju tijekom prijelaznog razdoblja. Unutar ograničenja postavljenih u petom podstavku, takav sporazum može pokrivati:
 (a) | prosječan broj radnih sati tjedno tijekom prijelaznog razdoblja; i
 (b) | mjere koje treba usvojiti kako bi se do kraja prijelaznog razdoblja prosječan broj radnih sati tjedno smanjio na 48.
 U slučaju članka 16. točke (b), odstupanja iz prvog podstavka dopuštaju se pod uvjetom da referentno razdoblje ne prelazi 12 mjeseci tijekom prvog dijela prijelaznog razdoblja utvrđenog u petom podstavku i šest mjeseci poslije toga.
 Članak 18.
 Odstupanja po kolektivnim ugovorima
 Od članaka 3., 4., 5., 8. i 16. mogu odstupati kolektivni ugovori ili sporazumi između socijalnih partnera na državnoj ili regionalnoj razini ili kod pravila koja ti ugovori utvrđuju, po kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera na nižoj razini.
 Države članice u kojima ne postoje pravna pravila kojima bi se osiguravalo zaključenje kolektivnih ugovora ili sporazuma između socijalnih partnera na državnoj ili regionalnoj razini o pitanjima koja uređuje ova Direktiva, ili države članice koje za tu namjenu imaju poseban zakonski okvir, unutar njega i u ovu svrhu mogu, u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dopustiti odstupanja od članaka 3., 4., 5., 8. i 16. po kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera na odgovarajućoj kolektivnoj razini.
 Odstupanja predviđena prvim i drugim podstavkom dopuštena su pod uvjetom da se dotičnim radnicima osigurava odgovarajući zamjenski odmor ili u iznimnim slučajevima, kada to iz objektivnih razloga nije moguće, odgovarajuća zaštita.
 Države članice mogu predvidjeti:
 (a) | da ovaj članak primjenjuju socijalni partneri; i
 (b) | da se primjena odredaba kolektivnih ugovora ili sporazuma sklopljenih u skladu s ovim člankom proširi i na ostale radnike u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom.
 Članak 19.
 Ograničenja odstupanja od referentnih razdoblja
 Mogućnost odstupanja od članka 16. točke (b), utvrđena člankom 17. stavkom 3. i člankom 18., ne može imati za posljedicu utvrđivanje referentnog razdoblja duljeg od šest mjeseci.
 Međutim, države članice imaju mogućnost u skladu s općim načelima zaštite sigurnosti i zdravlja radnika, iz objektivnih ili tehničkih razloga, ili razloga vezanih uz organizaciju rada, kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera odrediti referentna razdoblja koja ni u kojem slučaju ne smiju biti dulja od 12 mjeseci.
 Prije 23. studenoga 2003., Vijeće na temelju prijedloga Komisije i priloženog izvješća o ocjeni razmatra odredbe ovog članka te odlučuje o daljnjem postupanju.
 Članak 20.
 Mobilni radnici i rad na moru (offshore)
 1.   Članci 3., 4., 5. i 8. ne primjenjuju se na mobilne radnike.
 Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da mobilni radnici imaju pravo na odgovarajući odmor, osim u okolnostima iz članka 17. stavka 3. točke (f) i (g).
 2.   U skladu s općim načelima zaštite sigurnosti i zdravlja radnika i pod uvjetom da se predstavnici poslodavca i zaposlenika kojih se to tiče međusobno posavjetuju te da se potiču svi relevantni oblici socijalnog dijaloga, uključujući pregovore ako stranke to žele, države članice mogu, iz objektivnih ili tehničkih razloga ili razloga vezanih uz organizaciju rada, u slučaju radnika koji uglavnom obavljaju poslove na moru (offshore) produljiti referentno razdoblje iz članka 16. točka (b) na 12 mjeseci.
 3.   Najkasnije do 1. kolovoza 2005. Komisija će, nakon savjetovanja s državama članicama te radnicima na vodećim položajima i radnicima na europskoj razini, ispitati provedbu odredbi koje se odnose na radnike koji rade na moru (offshore) s obzirom na njihovu sigurnost i zdravlje, kako bi, prema potrebi, predložila odgovarajuće izmjene.
 Članak 21.
 Radnici na ribarskim brodovima duge plovidbe
 1.   Članci od 3. do 6. i 8. ne primjenjuju se na radnike na ribarskim brodovima duge plovidbe pod zastavom države članice.
 Države članice poduzimaju, međutim, potrebne mjere kako bi se osiguralo da svaki radnik na ribarskom brodu duge plovidbe pod zastavom države članice ima pravo na odgovarajući odmor, te kako bi se ograničio prosječan broj radnih sati tjedno na 48, izračunan za referentno razdoblje koje ne prelazi 12 mjeseci.
 2.   Unutar ograničenja iz stavka 1. drugog podstavka i stavaka 3. i 4., države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se u skladu s potrebama zaštite sigurnosti i zdravlja tih radnika osiguralo:
 (a) | da radno vrijeme bude ograničeno na najveći broj radnih sati koji se u određenom razdoblju ne smije prijeći; ili
 (b) | da se predvidi najmanji broj sati odmora u određenom razdoblju.
 Najmanji broj radnih sati i najmanji broj sati odmora određuje se zakonom i drugim propisima ili kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera.
 3.   Ograničeni broj radnih sati ili sati odmora jest:
 (a) | ili maksimalan broj radnih sati koji ne smije prelaziti: | i. | 14 sati u svakom 24-satnom razdoblju; | ii. | 72 sata u svakom sedmodnevnom razdoblju; | ili
 (b) | najmanji broj sati odmora koji ne smije biti manji od: | i. | 10 sati u svakom 24-satnom razdoblju; i | ii. | 77 sati u svakom sedmodnevnom razdoblju.
 4.   Vrijeme odmora može se podijeliti u najviše dva dijela, jedan u trajanju od najmanje šest sati, dok vremensko razdoblje između dva uzastopna odmora ne smije trajati dulje od 14 sati.
 5.   U skladu s općim načelima zaštite zdravlja i sigurnosti radnika država članica može iz objektivnih ili tehničkih razloga ili zbog organizacije rada dopustiti iznimke, uključujući stvaranje referentnih razdoblja, unutar granica utvrđenih u stavku 1. drugom podstavku te stavcima 3. i 4.
 Ove iznimke trebaju u što većoj mjeri biti u skladu s utvrđenim standardima, ali u obzir se mogu uzeti češća ili dulja razdoblja za odmor radnika. Ove se iznimke mogu propisati:
 (a) | zakonima i drugim propisima pod uvjetom da se kada je to moguće obave konzultacije između predstavnika poslodavaca i radnika, te da se učine napori za poticanje svih oblika socijalnog dijaloga; ili
 (b) | kolektivnim ugovorima ili ugovorima između socijalnih partnera.
 6.   Kapetan ribarskog broda duge plovidbe ima pravo od radnika na brodu tražiti obavljanje onoliko sati rada koliko je to potrebno za izravnu sigurnost plovila, osoba na brodu ili tereta, ili u svrhu pružanja pomoći drugim plovilima ili osobama na moru koje su u opasnosti.
 7.   Države članice mogu predvidjeti da radnici na ribarskim brodovima duge plovidbe, za koje nacionalno zakonodavstvo ili praksa uređuje da ti brodovi ne smiju biti u funkciji u određenim razdobljima tijekom kalendarske godine duljim od mjesec dana, imaju pravo koristiti godišnji odmor prema članku 7. unutar tog razdoblja.
 Članak 22.
 Ostale odredbe
 1.   Država članica ima mogućnost ne primjenjivati članak 6. ako se pridržava općih načela sigurnosti i zdravstvene zaštite radnika i ako je neophodnim mjerama osigurano da:
 (a) | poslodavac ne traži od radnika rad dulji od 48 sati unutar sedmodnevnog razdoblja izračunanog kao prosječno referentno razdoblje iz članka 16. točke (b), osim ako radnik nije izrazio suglasnost s takvim radom;
 (b) | ni jedan radnik nije pretrpio štetu od svog poslodavca zato što nije bio spreman obavljati rad na taj način;
 (c) | poslodavac vodi ažurirane liste o radnicima koji obavljaju takav rad;
 (d) | te se liste dostavljaju nadležnim tijelima koja zbog sigurnosti i/ili zaštite zdravlja radnika mogu zabraniti ili ograničiti mogućnost prekoračenja najvećeg broja radnih sati tjedno;
 (e) | poslodavac nadležna tijela na njihov zahtjev izvještava koji su radnici izrazili spremnost raditi dulje od 48 sati tijekom sedmodnevnog razdoblja, izračunanog kao prosjek za referentno razdoblje iz članka 16. točke (b).
 Vijeće će prije 23. studenoga 2003., na temelju prijedloga Komisije i priloženog izvještaja o ocjeni, razmotriti odredbe iz ovog stavka i donijeti odluku o daljnjem postupanju.
 2.   Što se tiče primjene članka 7. države članice imaju na raspolaganju prijelazno razdoblje od najviše tri godine od 23. studenoga 1996. nadalje, pod uvjetom da tijekom tog prijelaznog razdoblja:
 (a) | svaki radnik ima plaćeni godišnji odmor od najmanje tri tjedna prema uvjetima za stjecanje prava i odobravanje godišnjeg odmora, predviđenim nacionalnim propisima i/ili praksom; i
 (b) | plaćeni godišnji odmor od tri tjedna ne može se zamijeniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa.
 3.   Ako države članice koriste mogućnosti utvrđene u ovom članku, o tome trebaju odmah obavijestiti Komisiju.
 POGLAVLJE 6.
 ZAVRŠNE ODREDBE
 Članak 23.
 Razina zaštite
 Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da ovisno o promijenjenim okolnostima u pogledu radnog vremena stvaraju različite zakone i druge propise ili ugovorne odredbe, a uz uvjet da se poštuju minimalni zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi, provođenje ove Direktive ne predstavlja razlog za smanjivanje opće razine zaštite radnika.
 Članak 24.
 Izvješća
 1.   Države članice Komisiji dostavljaju tekstove odredaba nacionalnog prava koje donose ili koje su već donijele u području koje uređuje ova Direktiva.
 2.   Države članice Komisiji svakih pet godina podnose izvješće o primjeni propisa iz ove Direktive u praksi, s time da pritom priopćavaju i stajalište socijalnih partnera.
 Komisija o tome izvještava Europski Parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Savjetodavni odbor za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu.
 3.   Poslije 23. studenoga 1996., Komisija Europskom Parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru svakih pet godina podnosi izvješće o primjeni ove Direktive uzimajući u obzir članke 22. i 23. i stavke 1. i 2. ovog članka.
 Članak 25.
 Nadzor nad provođenjem odredbi za radnike na ribarskim brodovima duge plovidbe
 Najkasnije do 1. kolovoza 2009. Komisija, nakon savjetovanja s državama članicama, te poslodavcima i radnicima na europskoj razini, nadzire jesu li odredbe o radnicima na ribarskim brodovima duge plovidbe, posebno što se tiče zdravlja i sigurnosti, i dalje zadovoljavajuće, kako bi se prema potrebi predložile odgovarajuće izmjene.
 Članak 26.
 Nadzor nad provođenjem odredbi za radnike koji se bave prijevozom putnika
 Najkasnije do 1. kolovoza 2005. Komisija, nakon konzultacija s državama članicama, te poslodavcima i radnicima na europskoj razini, nadzire provođenje odredbi za radnike koji rade u redovnom gradskom prijevozu putnika, s namjerom da se u slučaju potrebe predlože odgovarajuće izmjene, kako bi se osigurao usklađen i primjeren pristup ovom sektoru.
 Članak 27.
 Stavljanje izvan snage
 1.   Direktiva 93/104/EZ, kako je izmijenjena Direktivom iz Priloga I. Dijela A, ne dovodeći u pitanje obveze država članica u odnosu na rokove za prenošenje, stavlja se izvan snage.
 2.   Upućivanje na Direktivu stavljenu izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Direktivu i tumači se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu II.
 Članak 28.
 Stupanje na snagu
 Ova Direktiva stupa na snagu 2. kolovoza 2004.
 Članak 29.
 Adresati
 Ova je Direktiva upućena državama članicama.
 Sastavljeno u Bruxellesu 4. studenoga 2003.
 Za Europski parlament
 Predsjednik
 P. COX
 Za Vijeće
 Predsjednik
 G. TREMONTI
 (1)  SL C 61, 14.3.2003., str. 123.
 (2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 17. prosinca 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 22. rujna 2003.
 (3)  SL L 307, 13.12.1993., str. 18. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2000/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 195, 1.8.2000., str. 41.).
 (4)  SL L 183, 29.6.1989., str. 1.
 (5)  SL L 167, 2.7.1999., str. 33.
 PRILOG I.
 DIO A
 DIREKTIVE STAVLJENE IZVAN SNAGE I NJIHOVE IZMJENE
 (članak 27.)
 Direktiva Vijeća 93/104/EZ | (SL L 307, 13.12.1993., str. 18.)
 Direktiva 2000/34/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća | (SL L 195, 1.8.2000., str. 41.)
 DIO B
 ROKOVI ZA PRENOŠENJE U NACIONALNO PRAVO
 (članak 27.)
 Direktiva | Rok za prenošenje
 93/104/EZ | 23. studenoga 1996.
 2000/34/EZ | 1. kolovoza 2003. (1)
 (1)  1. kolovoza 2004. u slučaju liječnika na osposobljavanju. Vidjeti članak 2. Direktive 2000/34/EZ.
 PRILOG II.
 KORELACIJSKA TABLICA
 Direktiva 93/104/EZ | Ova Direktiva
 Članci 1. do 5. | Članak 1. do 5.
 Članak 6., uvodne riječi | Članak 6., uvodne riječi
 Članak 6. stavak 1. | Članak 6. točka (a)
 Članak 6. stavak 2. | Članak 6. točka (b)
 Članak 7. | Članak 7.
 Članak 8, uvodne riječi | Članak 8, uvodne riječi
 Članak 8. stavak 1. | Članak 8. točka (a)
 Članak 8. stavak 2. | Članak 8. točka (b)
 Članci 9., 10. i 11. | Članci 9., 10. i 11.
 Članak 12., uvodne riječi | Članak 12, uvodne riječi
 Članak 12. stavak 1. | Članak 12. točka (a)
 Članak 12. stavak 2. | Članak 12. točka (b)
 Članci 13., 14. i 15. | Članci 13., 14. i 15.
 Članak 16., uvodne riječi | Članak 16., uvodne riječi
 Članak 16. stavak 1. | Članak 16. točka (a)
 Članak 16. stavak 2. | Članak 16. točka (b)
 Članak 16. stavak 3. | Članak 16. točka (c)
 Članak 17. stavak 1. | Članak 17. stavak 1.
 Članak 17. stavak 2., uvodne riječi | Članak 17. stavak 2.
 Članak 17. stavak 2. podstavak 1. | Članak 17. stavak 3. točke od (a) do (e)
 Članak 17. stavak 2. podstavak 2. | Članak 17. stavak 3. točke od (f) do (g)
 Članak 17. stavak 2. podstavak 3. | Članak 17. stavak 4.
 Članak 17. stavak 2. podstavak 4. | Članak 17. stavak 5.
 Članak 17. stavak 3. | Članak 18.
 Članak 17. stavak 4. | Članak 19.
 Članak 17.a stavak 1. | Članak 20. stavak 1., prvi podstavak
 Članak 17.a stavak 2. | Članak 20. stavak 1. drugi podstavak
 Članak 17.a stavak 3. | Članak 20. stavak 2.
 Članak 17.a stavak 4. | Članak 20. stavak 3.
 Članak 17.b stavak 1. | Članak 21. stavak 1., prvi podstavak
 Članak 17.b stavak 2. | Članak 21. stavak 1., drugi podstavak
 Članak 17.b stavak 3. | Članak 21. stavak 2.
 Članak 17.b stavak 4. | Članak 21. stavak 3.
 Članak 17.b stavak 5. | Članak 21. stavak 4.
 Članak 17.b stavak 6. | Članak 21. stavak 5.
 Članak 17.b stavak 7. | Članak 21. stavak 6.
 Članak 17.b stavak 8. | Članak 21. stavak 7.
 Članak 18. stavak 1. točka (a) | —
 Članak 18. stavak 1. točka (b) podtočka i. | Članak 22. stavak 1.
 Članak 18. stavak 1. točka (b) podtočka ii. | Članak 22. stavak 2.
 Članak 18. stavak 1. točka (c) | Članak 22. stavak 3.
 Članak 18. stavak 2. | —
 Članak 18. stavak 3. | Članak 23.
 Članak 18. stavak 4. | Članak 24. stavak 1.
 Članak 18. stavak 5. | Članak 24. stavak 2.
 Članak 18. stavak 6. | Članak 24. stavak 3.
 — | Članak 25. (1)
 — | Članak 26. (2)
 — | Članak 27.
 — | Članak 28.
 Članak 19. | Članak 29.
 — | Prilog I.
 — | Prilog II.
 (1)  Direktiva 2000/34/EZ, članak 3.
 (2)  Direktiva 2000/34/EZ, članak 4.
 
| 
32003L0088 
Directive 2003/88/EC of the European Parliament and of the Council of 4 November 2003 concerning certain aspects of the organisation of working time 
 
 
 
Official Journal L 299 , 18/11/2003 P. 0009 - 0019 
 
 
 
Directive 2003/88/EC of the European Parliament and of the Council 
of 4 November 2003 
concerning certain aspects of the organisation of working time 
THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL OF THE EUROPEAN UNION, 
Having regard to the Treaty establishing the European Community, and in particular Article 137(2) thereof, 
Having regard to the proposal from the Commission, 
Having regard to the opinion of the European Economic and Social Committee(1), 
Having consulted the Committee of the Regions, 
Acting in accordance with the procedure referred to in Article 251 of the Treaty(2), 
Whereas: 
(1) Council Directive 93/104/EC of 23 November 1993, concerning certain aspects of the organisation of working time(3), which lays down minimum safety and health requirements for the organisation of working time, in respect of periods of daily rest, breaks, weekly rest, maximum weekly working time, annual leave and aspects of night work, shift work and patterns of work, has been significantly amended. In order to clarify matters, a codification of the provisions in question should be drawn up. 
(2) Article 137 of the Treaty provides that the Community is to support and complement the activities of the Member States with a view to improving the working environment to protect workers' health and safety. Directives adopted on the basis of that Article are to avoid imposing administrative, financial and legal constraints in a way which would hold back the creation and development of small and medium-sized undertakings. 
(3) The provisions of Council Directive 89/391/EEC of 12 June 1989 on the introduction of measures to encourage improvements in the safety and health of workers at work(4) remain fully applicable to the areas covered by this Directive without prejudice to more stringent and/or specific provisions contained herein. 
(4) The improvement of workers' safety, hygiene and health at work is an objective which should not be subordinated to purely economic considerations. 
(5) All workers should have adequate rest periods. The concept of "rest" must be expressed in units of time, i.e. in days, hours and/or fractions thereof. Community workers must be granted minimum daily, weekly and annual periods of rest and adequate breaks. It is also necessary in this context to place a maximum limit on weekly working hours. 
(6) Account should be taken of the principles of the International Labour Organisation with regard to the organisation of working time, including those relating to night work. 
(7) Research has shown that the human body is more sensitive at night to environmental disturbances and also to certain burdensome forms of work organisation and that long periods of night work can be detrimental to the health of workers and can endanger safety at the workplace. 
(8) There is a need to limit the duration of periods of night work, including overtime, and to provide for employers who regularly use night workers to bring this information to the attention of the competent authorities if they so request. 
(9) It is important that night workers should be entitled to a free health assessment prior to their assignment and thereafter at regular intervals and that whenever possible they should be transferred to day work for which they are suited if they suffer from health problems. 
(10) The situation of night and shift workers requires that the level of safety and health protection should be adapted to the nature of their work and that the organisation and functioning of protection and prevention services and resources should be efficient. 
(11) Specific working conditions may have detrimental effects on the safety and health of workers. The organisation of work according to a certain pattern must take account of the general principle of adapting work to the worker. 
(12) A European Agreement in respect of the working time of seafarers has been put into effect by means of Council Directive 1999/63/EC of 21 June 1999 concerning the Agreement on the organisation of working time of seafarers concluded by the European Community Shipowners' Association (ECSA) and the Federation of Transport Workers' Unions in the European Union (FST)(5) based on Article 139(2) of the Treaty. Accordingly, the provisions of this Directive should not apply to seafarers. 
(13) In the case of those "share-fishermen" who are employees, it is for the Member States to determine, pursuant to this Directive, the conditions for entitlement to, and granting of, annual leave, including the arrangements for payments. 
(14) Specific standards laid down in other Community instruments relating, for example, to rest periods, working time, annual leave and night work for certain categories of workers should take precedence over the provisions of this Directive. 
(15) In view of the question likely to be raised by the organisation of working time within an undertaking, it appears desirable to provide for flexibility in the application of certain provisions of this Directive, whilst ensuring compliance with the principles of protecting the safety and health of workers. 
(16) It is necessary to provide that certain provisions may be subject to derogations implemented, according to the case, by the Member States or the two sides of industry. As a general rule, in the event of a derogation, the workers concerned must be given equivalent compensatory rest periods. 
(17) This Directive should not affect the obligations of the Member States concerning the deadlines for transposition of the Directives set out in Annex I, part B, 
HAVE ADOPTED THIS DIRECTIVE: 
CHAPTER 1 
SCOPE AND DEFINITIONS 
Article 1 
Purpose and scope 
1. This Directive lays down minimum safety and health requirements for the organisation of working time. 
2. This Directive applies to: 
(a) minimum periods of daily rest, weekly rest and annual leave, to breaks and maximum weekly working time; and 
(b) certain aspects of night work, shift work and patterns of work. 
3. This Directive shall apply to all sectors of activity, both public and private, within the meaning of Article 2 of Directive 89/391/EEC, without prejudice to Articles 14, 17, 18 and 19 of this Directive. 
This Directive shall not apply to seafarers, as defined in Directive 1999/63/EC without prejudice to Article 2(8) of this Directive. 
4. The provisions of Directive 89/391/EEC are fully applicable to the matters referred to in paragraph 2, without prejudice to more stringent and/or specific provisions contained in this Directive. 
Article 2 
Definitions 
For the purposes of this Directive, the following definitions shall apply: 
1. "working time" means any period during which the worker is working, at the employer's disposal and carrying out his activity or duties, in accordance with national laws and/or practice; 
2. "rest period" means any period which is not working time; 
3. "night time" means any period of not less than seven hours, as defined by national law, and which must include, in any case, the period between midnight and 5.00; 
4. "night worker" means: 
(a) on the one hand, any worker, who, during night time, works at least three hours of his daily working time as a normal course; and 
(b) on the other hand, any worker who is likely during night time to work a certain proportion of his annual working time, as defined at the choice of the Member State concerned: 
(i) by national legislation, following consultation with the two sides of industry; or 
(ii) by collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry at national or regional level; 
5. "shift work" means any method of organising work in shifts whereby workers succeed each other at the same work stations according to a certain pattern, including a rotating pattern, and which may be continuous or discontinuous, entailing the need for workers to work at different times over a given period of days or weeks; 
6. "shift worker" means any worker whose work schedule is part of shift work; 
7. "mobile worker" means any worker employed as a member of travelling or flying personnel by an undertaking which operates transport services for passengers or goods by road, air or inland waterway; 
8. "offshore work" means work performed mainly on or from offshore installations (including drilling rigs), directly or indirectly in connection with the exploration, extraction or exploitation of mineral resources, including hydrocarbons, and diving in connection with such activities, whether performed from an offshore installation or a vessel; 
9. "adequate rest" means that workers have regular rest periods, the duration of which is expressed in units of time and which are sufficiently long and continuous to ensure that, as a result of fatigue or other irregular working patterns, they do not cause injury to themselves, to fellow workers or to others and that they do not damage their health, either in the short term or in the longer term. 
CHAPTER 2 
MINIMUM REST PERIODS - OTHER ASPECTS OF THE ORGANISATION OF WORKING TIME 
Article 3 
Daily rest 
Member States shall take the measures necessary to ensure that every worker is entitled to a minimum daily rest period of 11 consecutive hours per 24-hour period. 
Article 4 
Breaks 
Member States shall take the measures necessary to ensure that, where the working day is longer than six hours, every worker is entitled to a rest break, the details of which, including duration and the terms on which it is granted, shall be laid down in collective agreements or agreements between the two sides of industry or, failing that, by national legislation. 
Article 5 
Weekly rest period 
Member States shall take the measures necessary to ensure that, per each seven-day period, every worker is entitled to a minimum uninterrupted rest period of 24 hours plus the 11 hours' daily rest referred to in Article 3. 
If objective, technical or work organisation conditions so justify, a minimum rest period of 24 hours may be applied. 
Article 6 
Maximum weekly working time 
Member States shall take the measures necessary to ensure that, in keeping with the need to protect the safety and health of workers: 
(a) the period of weekly working time is limited by means of laws, regulations or administrative provisions or by collective agreements or agreements between the two sides of industry; 
(b) the average working time for each seven-day period, including overtime, does not exceed 48 hours. 
Article 7 
Annual leave 
1. Member States shall take the measures necessary to ensure that every worker is entitled to paid annual leave of at least four weeks in accordance with the conditions for entitlement to, and granting of, such leave laid down by national legislation and/or practice. 
2. The minimum period of paid annual leave may not be replaced by an allowance in lieu, except where the employment relationship is terminated. 
CHAPTER 3 
NIGHT WORK - SHIFT WORK - PATTERNS OF WORK 
Article 8 
Length of night work 
Member States shall take the measures necessary to ensure that: 
(a) normal hours of work for night workers do not exceed an average of eight hours in any 24-hour period; 
(b) night workers whose work involves special hazards or heavy physical or mental strain do not work more than eight hours in any period of 24 hours during which they perform night work. 
For the purposes of point (b), work involving special hazards or heavy physical or mental strain shall be defined by national legislation and/or practice or by collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry, taking account of the specific effects and hazards of night work. 
Article 9 
Health assessment and transfer of night workers to day work 
1. Member States shall take the measures necessary to ensure that: 
(a) night workers are entitled to a free health assessment before their assignment and thereafter at regular intervals; 
(b) night workers suffering from health problems recognised as being connected with the fact that they perform night work are transferred whenever possible to day work to which they are suited. 
2. The free health assessment referred to in paragraph 1(a) must comply with medical confidentiality. 
3. The free health assessment referred to in paragraph 1(a) may be conducted within the national health system. 
Article 10 
Guarantees for night-time working 
Member States may make the work of certain categories of night workers subject to certain guarantees, under conditions laid down by national legislation and/or practice, in the case of workers who incur risks to their safety or health linked to night-time working. 
Article 11 
Notification of regular use of night workers 
Member States shall take the measures necessary to ensure that an employer who regularly uses night workers brings this information to the attention of the competent authorities if they so request. 
Article 12 
Safety and health protection 
Member States shall take the measures necessary to ensure that: 
(a) night workers and shift workers have safety and health protection appropriate to the nature of their work; 
(b) appropriate protection and prevention services or facilities with regard to the safety and health of night workers and shift workers are equivalent to those applicable to other workers and are available at all times. 
Article 13 
Pattern of work 
Member States shall take the measures necessary to ensure that an employer who intends to organise work according to a certain pattern takes account of the general principle of adapting work to the worker, with a view, in particular, to alleviating monotonous work and work at a predetermined work-rate, depending on the type of activity, and of safety and health requirements, especially as regards breaks during working time. 
CHAPTER 4 
MISCELLANEOUS PROVISIONS 
Article 14 
More specific Community provisions 
This Directive shall not apply where other Community instruments contain more specific requirements relating to the organisation of working time for certain occupations or occupational activities. 
Article 15 
More favourable provisions 
This Directive shall not affect Member States' right to apply or introduce laws, regulations or administrative provisions more favourable to the protection of the safety and health of workers or to facilitate or permit the application of collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry which are more favourable to the protection of the safety and health of workers. 
Article 16 
Reference periods 
Member States may lay down: 
(a) for the application of Article 5 (weekly rest period), a reference period not exceeding 14 days; 
(b) for the application of Article 6 (maximum weekly working time), a reference period not exceeding four months. 
The periods of paid annual leave, granted in accordance with Article 7, and the periods of sick leave shall not be included or shall be neutral in the calculation of the average; 
(c) for the application of Article 8 (length of night work), a reference period defined after consultation of the two sides of industry or by collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry at national or regional level. 
If the minimum weekly rest period of 24 hours required by Article 5 falls within that reference period, it shall not be included in the calculation of the average. 
CHAPTER 5 
DEROGATIONS AND EXCEPTIONS 
Article 17 
Derogations 
1. With due regard for the general principles of the protection of the safety and health of workers, Member States may derogate from Articles 3 to 6, 8 and 16 when, on account of the specific characteristics of the activity concerned, the duration of the working time is not measured and/or predetermined or can be determined by the workers themselves, and particularly in the case of: 
(a) managing executives or other persons with autonomous decision-taking powers; 
(b) family workers; or 
(c) workers officiating at religious ceremonies in churches and religious communities. 
2. Derogations provided for in paragraphs 3, 4 and 5 may be adopted by means of laws, regulations or administrative provisions or by means of collective agreements or agreements between the two sides of industry provided that the workers concerned are afforded equivalent periods of compensatory rest or that, in exceptional cases in which it is not possible, for objective reasons, to grant such equivalent periods of compensatory rest, the workers concerned are afforded appropriate protection. 
3. In accordance with paragraph 2 of this Article derogations may be made from Articles 3, 4, 5, 8 and 16: 
(a) in the case of activities where the worker's place of work and his place of residence are distant from one another, including offshore work, or where the worker's different places of work are distant from one another; 
(b) in the case of security and surveillance activities requiring a permanent presence in order to protect property and persons, particularly security guards and caretakers or security firms; 
(c) in the case of activities involving the need for continuity of service or production, particularly: 
(i) services relating to the reception, treatment and/or care provided by hospitals or similar establishments, including the activities of doctors in training, residential institutions and prisons; 
(ii) dock or airport workers; 
(iii) press, radio, television, cinematographic production, postal and telecommunications services, ambulance, fire and civil protection services; 
(iv) gas, water and electricity production, transmission and distribution, household refuse collection and incineration plants; 
(v) industries in which work cannot be interrupted on technical grounds; 
(vi) research and development activities; 
(vii) agriculture; 
(viii) workers concerned with the carriage of passengers on regular urban transport services; 
(d) where there is a foreseeable surge of activity, particularly in: 
(i) agriculture; 
(ii) tourism; 
(iii) postal services; 
(e) in the case of persons working in railway transport: 
(i) whose activities are intermittent; 
(ii) who spend their working time on board trains; or 
(iii) whose activities are linked to transport timetables and to ensuring the continuity and regularity of traffic; 
(f) in the circumstances described in Article 5(4) of Directive 89/391/EEC; 
(g) in cases of accident or imminent risk of accident. 
4. In accordance with paragraph 2 of this Article derogations may be made from Articles 3 and 5: 
(a) in the case of shift work activities, each time the worker changes shift and cannot take daily and/or weekly rest periods between the end of one shift and the start of the next one; 
(b) in the case of activities involving periods of work split up over the day, particularly those of cleaning staff. 
5. In accordance with paragraph 2 of this Article, derogations may be made from Article 6 and Article 16(b), in the case of doctors in training, in accordance with the provisions set out in the second to the seventh subparagraphs of this paragraph. 
With respect to Article 6 derogations referred to in the first subparagraph shall be permitted for a transitional period of five years from 1 August 2004. 
Member States may have up to two more years, if necessary, to take account of difficulties in meeting the working time provisions with respect to their responsibilities for the organisation and delivery of health services and medical care. At least six months before the end of the transitional period, the Member State concerned shall inform the Commission giving its reasons, so that the Commission can give an opinion, after appropriate consultations, within the three months following receipt of such information. If the Member State does not follow the opinion of the Commission, it will justify its decision. The notification and justification of the Member State and the opinion of the Commission shall be published in the Official Journal of the European Union and forwarded to the European Parliament. 
Member States may have an additional period of up to one year, if necessary, to take account of special difficulties in meeting the responsibilities referred to in the third subparagraph. They shall follow the procedure set out in that subparagraph. 
Member States shall ensure that in no case will the number of weekly working hours exceed an average of 58 during the first three years of the transitional period, an average of 56 for the following two years and an average of 52 for any remaining period. 
The employer shall consult the representatives of the employees in good time with a view to reaching an agreement, wherever possible, on the arrangements applying to the transitional period. Within the limits set out in the fifth subparagraph, such an agreement may cover: 
(a) the average number of weekly hours of work during the transitional period; and 
(b) the measures to be adopted to reduce weekly working hours to an average of 48 by the end of the transitional period. 
With respect to Article 16(b) derogations referred to in the first subparagraph shall be permitted provided that the reference period does not exceed 12 months, during the first part of the transitional period specified in the fifth subparagraph, and six months thereafter. 
Article 18 
Derogations by collective agreements 
Derogations may be made from Articles 3, 4, 5, 8 and 16 by means of collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry at national or regional level or, in conformity with the rules laid down by them, by means of collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry at a lower level. 
Member States in which there is no statutory system ensuring the conclusion of collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry at national or regional level, on the matters covered by this Directive, or those Member States in which there is a specific legislative framework for this purpose and within the limits thereof, may, in accordance with national legislation and/or practice, allow derogations from Articles 3, 4, 5, 8 and 16 by way of collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry at the appropriate collective level. 
The derogations provided for in the first and second subparagraphs shall be allowed on condition that equivalent compensating rest periods are granted to the workers concerned or, in exceptional cases where it is not possible for objective reasons to grant such periods, the workers concerned are afforded appropriate protection. 
Member States may lay down rules: 
(a) for the application of this Article by the two sides of industry; and 
(b) for the extension of the provisions of collective agreements or agreements concluded in conformity with this Article to other workers in accordance with national legislation and/or practice. 
Article 19 
Limitations to derogations from reference periods 
The option to derogate from Article 16(b), provided for in Article 17(3) and in Article 18, may not result in the establishment of a reference period exceeding six months. 
However, Member States shall have the option, subject to compliance with the general principles relating to the protection of the safety and health of workers, of allowing, for objective or technical reasons or reasons concerning the organisation of work, collective agreements or agreements concluded between the two sides of industry to set reference periods in no event exceeding 12 months. 
Before 23 November 2003, the Council shall, on the basis of a Commission proposal accompanied by an appraisal report, re-examine the provisions of this Article and decide what action to take. 
Article 20 
Mobile workers and offshore work 
1. Articles 3, 4, 5 and 8 shall not apply to mobile workers. 
Member States shall, however, take the necessary measures to ensure that such mobile workers are entitled to adequate rest, except in the circumstances laid down in Article 17(3)(f) and (g). 
2. Subject to compliance with the general principles relating to the protection of the safety and health of workers, and provided that there is consultation of representatives of the employer and employees concerned and efforts to encourage all relevant forms of social dialogue, including negotiation if the parties so wish, Member States may, for objective or technical reasons or reasons concerning the organisation of work, extend the reference period referred to in Article 16(b) to 12 months in respect of workers who mainly perform offshore work. 
3. Not later than 1 August 2005 the Commission shall, after consulting the Member States and management and labour at European level, review the operation of the provisions with regard to offshore workers from a health and safety perspective with a view to presenting, if need be, the appropriate modifications. 
Article 21 
Workers on board seagoing fishing vessels 
1. Articles 3 to 6 and 8 shall not apply to any worker on board a seagoing fishing vessel flying the flag of a Member State. 
Member States shall, however, take the necessary measures to ensure that any worker on board a seagoing fishing vessel flying the flag of a Member State is entitled to adequate rest and to limit the number of hours of work to 48 hours a week on average calculated over a reference period not exceeding 12 months. 
2. Within the limits set out in paragraph 1, second subparagraph, and paragraphs 3 and 4 Member States shall take the necessary measures to ensure that, in keeping with the need to protect the safety and health of such workers: 
(a) the working hours are limited to a maximum number of hours which shall not be exceeded in a given period of time; or 
(b) a minimum number of hours of rest are provided within a given period of time. 
The maximum number of hours of work or minimum number of hours of rest shall be specified by law, regulations, administrative provisions or by collective agreements or agreements between the two sides of the industry. 
3. The limits on hours of work or rest shall be either: 
(a) maximum hours of work which shall not exceed: 
(i) 14 hours in any 24-hour period; and 
(ii) 72 hours in any seven-day period; 
or 
(b) minimum hours of rest which shall not be less than: 
(i) 10 hours in any 24-hour period; and 
(ii) 77 hours in any seven-day period. 
4. Hours of rest may be divided into no more than two periods, one of which shall be at least six hours in length, and the interval between consecutive periods of rest shall not exceed 14 hours. 
5. In accordance with the general principles of the protection of the health and safety of workers, and for objective or technical reasons or reasons concerning the organisation of work, Member States may allow exceptions, including the establishment of reference periods, to the limits laid down in paragraph 1, second subparagraph, and paragraphs 3 and 4. Such exceptions shall, as far as possible, comply with the standards laid down but may take account of more frequent or longer leave periods or the granting of compensatory leave for the workers. These exceptions may be laid down by means of: 
(a) laws, regulations or administrative provisions provided there is consultation, where possible, of the representatives of the employers and workers concerned and efforts are made to encourage all relevant forms of social dialogue; or 
(b) collective agreements or agreements between the two sides of industry. 
6. The master of a seagoing fishing vessel shall have the right to require workers on board to perform any hours of work necessary for the immediate safety of the vessel, persons on board or cargo, or for the purpose of giving assistance to other vessels or persons in distress at sea. 
7. Members States may provide that workers on board seagoing fishing vessels for which national legislation or practice determines that these vessels are not allowed to operate in a specific period of the calendar year exceeding one month, shall take annual leave in accordance with Article 7 within that period. 
Article 22 
Miscellaneous provisions 
1. A Member State shall have the option not to apply Article 6, while respecting the general principles of the protection of the safety and health of workers, and provided it takes the necessary measures to ensure that: 
(a) no employer requires a worker to work more than 48 hours over a seven-day period, calculated as an average for the reference period referred to in Article 16(b), unless he has first obtained the worker's agreement to perform such work; 
(b) no worker is subjected to any detriment by his employer because he is not willing to give his agreement to perform such work; 
(c) the employer keeps up-to-date records of all workers who carry out such work; 
(d) the records are placed at the disposal of the competent authorities, which may, for reasons connected with the safety and/or health of workers, prohibit or restrict the possibility of exceeding the maximum weekly working hours; 
(e) the employer provides the competent authorities at their request with information on cases in which agreement has been given by workers to perform work exceeding 48 hours over a period of seven days, calculated as an average for the reference period referred to in Article 16(b). 
Before 23 November 2003, the Council shall, on the basis of a Commission proposal accompanied by an appraisal report, re-examine the provisions of this paragraph and decide on what action to take. 
2. Member States shall have the option, as regards the application of Article 7, of making use of a transitional period of not more than three years from 23 November 1996, provided that during that transitional period: 
(a) every worker receives three weeks' paid annual leave in accordance with the conditions for the entitlement to, and granting of, such leave laid down by national legislation and/or practice; and 
(b) the three-week period of paid annual leave may not be replaced by an allowance in lieu, except where the employment relationship is terminated. 
3. If Member States avail themselves of the options provided for in this Article, they shall forthwith inform the Commission thereof. 
CHAPTER 6 
FINAL PROVISIONS 
Article 23 
Level of Protection 
Without prejudice to the right of Member States to develop, in the light of changing circumstances, different legislative, regulatory or contractual provisions in the field of working time, as long as the minimum requirements provided for in this Directive are complied with, implementation of this Directive shall not constitute valid grounds for reducing the general level of protection afforded to workers. 
Article 24 
Reports 
1. Member States shall communicate to the Commission the texts of the provisions of national law already adopted or being adopted in the field governed by this Directive. 
2. Member States shall report to the Commission every five years on the practical implementation of the provisions of this Directive, indicating the viewpoints of the two sides of industry. 
The Commission shall inform the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Advisory Committee on Safety, Hygiene and Health Protection at Work thereof. 
3. Every five years from 23 November 1996 the Commission shall submit to the European Parliament, the Council and the European Economic and Social Committee a report on the application of this Directive taking into account Articles 22 and 23 and paragraphs 1 and 2 of this Article. 
Article 25 
Review of the operation of the provisions with regard to workers on board seagoing fishing vessels 
Not later than 1 August 2009 the Commission shall, after consulting the Member States and management and labour at European level, review the operation of the provisions with regard to workers on board seagoing fishing vessels, and, in particular examine whether these provisions remain appropriate, in particular, as far as health and safety are concerned with a view to proposing suitable amendments, if necessary. 
Article 26 
Review of the operation of the provisions with regard to workers concerned with the carriage of passengers 
Not later than 1 August 2005 the Commission shall, after consulting the Member States and management and labour at European level, review the operation of the provisions with regard to workers concerned with the carriage of passengers on regular urban transport services, with a view to presenting, if need be, the appropriate modifications to ensure a coherent and suitable approach in the sector. 
Article 27 
Repeal 
1. Directive 93/104/EC, as amended by the Directive referred to in Annex I, part A, shall be repealed, without prejudice to the obligations of the Member States in respect of the deadlines for transposition laid down in Annex I, part B. 
2. The references made to the said repealed Directive shall be construed as references to this Directive and shall be read in accordance with the correlation table set out in Annex II. 
Article 28 
Entry into force 
This Directive shall enter into force on 2 August 2004. 
Article 29 
Addressees 
This Directive is addressed to the Member States. 
Done at Brussels, 4 November 2003. 
For the European Parliament 
The President 
P. Cox 
For the Council 
The President 
G. Tremonti 
(1) OJ C 61, 14.3.2003, p. 123. 
(2) Opinion of the European Parliament of 17 December 2002 (not yet published in the Official Journal) and Council Decision of 22 September 2003. 
(3) OJ L 307, 13.12.1993, p. 18. Directive as amended by Directive 2000/34/EC of the European Parliament and of the Council (OJ L 195, 1.8.2000, p. 41). 
(4) OJ L 183, 29.6.1989, p. 1. 
(5) OJ L 167, 2.7.1999, p. 33. 
ANNEX I 
PART A 
REPEALED DIRECTIVE AND ITS AMENDMENT 
(Article 27) 
>TABLE> 
PART B 
DEADLINES FOR TRANSPOSITION INTO NATIONAL LAW 
(Article 27) 
>TABLE> 
ANNEX II 
CORRELATION TABLE 
>TABLE>