Prenošenje

Prenošenje je postupak uključivanja direktiva EU-a u nacionalna prava država članica EU-a.

Za razliku od uredbi i odluka, direktive se ne primjenjuju automatski u državama članicama, već se od nacionalnih prava očekuje da pravila direktiva uključe u svoje nacionalno zakonodavstvo. Države članice moraju donijeti te nacionalne mjere do roka koji je naveden u direktivi. Države članice moraju Europsku komisiju obavijestiti o svojim nacionalnim provedbenim mjerama.

Komisija:

• ispituje tekst da bi se osiguralo da on ispunjava ciljeve direktive;
• osigurava primjenu prenesenog zakona i ispunjenje traženih rokova.

Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije ako država članica nije poduzela mjere prenošenja direktive ili je poduzela mjere, ali Komisija smatra da te mjere nisu zadovoljavajuće. Ako se Sud složi s Komisijom u pogledu povrede i država članica nije postupila sukladno presudi, tada Sud može odrediti plaćanje novčane kazne ili paušalnog iznosa na zahtjev Komisije.

Ako država članica u danom roku ne priopći Komisiji svoje nacionalne provedbene mjere, Komisija može odrediti paušalni iznos ili novčanu kaznu koju je dotična država članica dužna platiti. Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede i da iznos koji je odredila Komisija ne premašuje iznos koji je odredio Sud, obveza plaćanja stupa na snagu (članak 260. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije).

TAKOĐER VIDJETI

• Sud Europske unije
• Direktiva
• Europska komisija
• Europska unija
• Pravo EU-a
• Pravni akti EU-a
• Države članice
• Provedba prava EU-a
• Direktive Europske unije (sažetak)
• Povreda prava EU-a (sažetak).