Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Kyotski protokol

Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) usvojen je 11. prosinca 1997. Stupio je na snagu 2005. godine.

Prema prvom obveznom razdoblju Kyotskog protokola (2008.–2012.), države članice koje su prihvatile euro obvezale su se smanjiti emisiju stakleničkih plinova (GHG) u prosjeku za 5% u usporedbi s razinama iz 1990. godine. EU i države članice sudionice obvezale su se smanjiti emisiju stakleničkih plinova u prosjeku za 5 % u usporedbi s razinama iz 1990. godine. EU i države članice EU-a – 15 u to vrijeme – založili su se za smanjenje od 8 % za EU u cjelini.

Kako bi se premostio jaz između kraja prvog razdoblja Kyota 2012. godine i početka novog globalnog sporazuma (Pariški sporazum) 2020. godine, na konferenciji o klimatskim promjenama u Dohi u prosincu 2012. usvojena je izmjena i dopuna Kyotskog protokola.

U drugom obvezujućem razdoblju (2013.–2020.) države članice sudionice dogovorile su se da će smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za najmanje 18 % ispod razine iz 1990. EU, države članice EU-a i Island dogovorili su se da će zajedničkim snagama ispuniti cilj smanjenja od 20 %.

Prema Protokolu, strane moraju postići svoje ciljeve prvenstveno pomoću državnih mjera. Međutim, Protokol im je također ponudio tri tržišno utemeljena mehanizma kao dodatne načine za postizanje njihovih ciljeva.

Kyoto mehanizmi su:

  • trgovanje emisijama između strana koje su potpisale Protokol;
  • zajednička implementacija njihovih projekata;
  • mehanizam čistog razvoja (sa stranama koje nisu potpisale Protokol).

Prema Protokolu, prate se stvarne emisije strana i vode se precizne evidencije obavljenih trgovina.

Komisija objavljuje godišnje izvješće o napretku EU-a i njegovih država članica u postizanju njihovih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova.

TAKOĐER VIDJETI

Top