Civilna zaštita

Civilna zaštita je zaštita ljudi, okoliša i imovine od svih vrsta prirodnih nepogoda i nesreća koje je prouzročio čovjek. Uz korištenje snagama i opremom u odgovoru na hitni slučaj obuhvaća i planiranje takvih događaja i pripremu za njih. To uključuje provođenje procjena rizika i usuglašavanje oko planova i postupaka zaštite i spašavanja.

Djelovanje EU-a u području civilne zaštite obuhvaćeno je člankom 196. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a cilj mu je:

• poduprijeti i dopuniti djelovanje država članica EU-a na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u pogledu sprečavanja rizika, pripreme osoblja civilne zaštite i reagiranja na prirodne nepogode i nesreće koje je prouzročio čovjek;
• promicati brzu i učinkovitu operativnu suradnju među nacionalnim službama za civilnu zaštitu; i
• promicati dosljednost djelovanja civilne zaštite na međunarodnoj razini.

Civilna zaštita na razini EU-a regulirana je sekundarnim zakonodavstvom, odnosno Odlukom br. 1313/2013/EU, kojom se uspostavlja Mehanizam Unije za civilnu zaštitu. Pravna osnova nedavno je dvaput izmijenjena kako bi se ojačala kolektivna sposobnost EU-a za sprječavanje katastrofa te pripremu i odgovor na njih, a u posljednje vrijeme i za brži i učinkovitiji odgovor na buduće krize s prekograničnim implikacijama, kao što je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 (Odluka (EU) 2019/420 i Uredba (EU) 2021/836). Vodeća politika nedavne revizije Mehanizma Unije za civilnu zaštitu temelji se na uspostavi rescEU-a. RescEU je rezerva dodatnih europskih kapaciteta za odgovor koja se može upotrijebiti kao pomoć kada su države članice pogođene katastrofom.

Iako suradnja EU-a u području civilne zaštite spada u unutarnje politike i aktivnosti EU-a, ona ima vrlo važnu vanjsku komponentu: Mehanizam Unije za civilnu zaštitu može se aktivirati i u slučaju katastrofa koje pogađaju zemlje koje nisu članice EU-a.

Osim država članica, Mehanizam Unije za civilnu zaštitu otvoren je i za sudjelovanje zemalja koje nisu članice EU-a: zemlje Europskog udruženja za slobodnu trgovinu koje su članice Europskog gospodarskog prostora, zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje te druge europske zemlje. Do danas, Mehanizam Unije za civilnu zaštitu obuhvaća šest zemalja sudionica: Island, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Norveška, Srbija i Turska.

U skladu s člankom 222. UFEU-a (klauzula solidarnosti), ako neka država članica EU-a postane metom terorističkog napada ili žrtvom prirodne nepogode ili nesreće izazvane ljudskim djelovanjem te na zahtjev njezinih političkih tijela, EU joj mora pomoći pokretanjem svih instrumenata s kojima raspolaže. Koordinacija se osigurava u Vijeću Europske unije.

TAKOĐER VIDJETI

• Vijeće Europske unije
• Europska komisija
• Klauzula solidarnosti
• Glavna uprava za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (ECHO) (sažetak)
• Jačanje zajedničkog kapaciteta EU-a za sprečavanje i pripremu katastrofa i odgovor na njih (sažetak)
• Sprječavanje prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem u Europskoj uniji (sažetak)
• Smanjenje rizika – prirodne katastrofe i katastrofe koje je prouzročio čovjek (sažetak).