Help Print this page 

Summaries of EU Legislation

Naslov i referenca
Ugovor iz Lisabona: uvod

Sažeci zakonodavstva EU-a: izravan pristup glavnoj stranici sa sažecima.
Višejezični prikaz
Datumi
  • Datum posljednje revizije: 15/12/2017
  • Prvotni datum izrade: 14/07/2010
Sažeti i povezani dokumenti
Razne informacije
  • Autor : Ured za publikacije
  • Nadležni subjekt(i): Europski parlament
Tekst

Ugovor iz Lisabona: uvod

Ugovor iz Lisabona zadovoljava potrebu reformiranja strukture EU-a i načina na koji on funkcionira. Uzastopnim proširenjima broj zemalja EU-a povećao se na 28. Stoga je bilo nužno prilagoditi način na koji europske institucije funkcioniraju i kako se donose odluke.

SAŽETAK

Ugovor iz Lisabona zadovoljava potrebu reformiranja strukture EU-a i načina na koji on funkcionira. Uzastopnim proširenjima broj zemalja EU-a povećao se na 28. Stoga je bilo nužno prilagoditi način na koji europske institucije funkcioniraju i kako se donose odluke.

Osim toga, Ugovor iz Lisabona omogućio je reformu nekoliko politika EU-a. Njime su se redefinirale i pojačale mjere koje se poduzimanju na europskoj razini.

POVIJEST

Prvi pokušaj reforme uključivao je sastavljanje Ugovora kojim se uspostavlja Ustav za Europu. Cilj je bio zamijeniti osnivačke Ugovore EU-a europskim Ustavom.

Ustav je potpisan u Rimu 29. listopada 2004. Međutim, prije stupanja na snagu morale su ga ratificirati sve zemlje EU-a. Postupak ratifikacije nije uspio u nekoliko njih.

Nova međuvladina konferencija sazvana je u Lisabonu 23. srpnja 2007., kako bi pronašla alternativu za Ugovor o Ustavu i kako bi se nastavilo s reformama. Ideja europskog Ustava time je napuštena i odvijali su se daljnji pregovori s ciljem sastavljanja Ugovora o izmjenama.

Dana 13. prosinca 2007. godine, 27 šefova država ili vlada EU-a potpisali su novi Ugovor o izmjenama u Lisabonu. Ugovor iz Lisabona stupio je na snagu 1. prosinca 2009., nakon što su ga ratificirale sve zemlje EU-a u skladu s njihovim zasebnim ustavnim odredbama.

RAZLIKE U ODNOSU NA UGOVOR KOJIM SE USPOSTAVLJA USTAV ZA EUROPU

Ugovor iz Lisabona uvelike je inspiriran Ugovorom o Ustavu. Većina institucionalnih reformi i reformi politika predviđenih u Ustavu uključene su u Ugovor iz Lisabona, ali su predstavljene u različitom obliku.

Namjena Ugovora o Ustavu bila jest staviti Ugovore o osnivanju EU-a izvan snage i zamijeniti ih jedinstvenim tekstom: Ustavom za Europu. Za razliku od toga, Ugovor iz Lisabona ne zamjenjuje Ugovore o osnivanju; on ih samo izmjenjuje i dopunjuje poput Ugovora iz Amsterdama i Nice prije toga. Ugovor iz Lisabona stoga je u obliku niza izmjena i dopuna Ugovora o osnivanju.

Ova promjena oblika ne utječe na pitanja na pravosudnoj razini, ali ima značajan učinak na simboličkoj razini i na planove politika. Ideja europskog Ustava je napuštena, a europsko pravo još uvijek se uspostavlja međunarodnim Ugovorima.

Stoga, EU se još uvijek temelji na dva osnivačka Ugovora: Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice. Međutim, Ugovor o osnivanju Europske zajednice preimenovan je u „Ugovor o funkcioniranju Europske unije”.

DOPRINOSI UGOVORA IZ LISABONA

Ugovor iz Lisabona:

reformira institucije EU-a i poboljšava proces donošenja odluka u EU-u;

jača demokratsku dimenziju EU-a;

reformira unutarnje politike EU-a;

jača vanjske politike EU-a.

Institucionalna pitanja

Reforma institucija EU-a bila je nužna zbog povećanja broja zemalja EU-a. Sukladno tome, Ugovor iz Lisabona izmjenjuje pravila koja se odnose na sastav Komisije, Europskog parlamenta, Odbora regija i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora.

Nadalje, Ugovor iz Lisabona reformira proces donošenja odluka unutar Vijeća. Njime se učinkovito ukida stari sustav ponderiranog glasovanja i uvodi nova definicija glasovanja o odlukama kvalificiranom većinom.

Ugovorom iz Lisabona također se formiraju dvije nove funkcije u institucionalnoj arhitekturi EU-a:

Osim toga, Ugovor iz Lisabona nastoji pojasniti i poboljšati funkcioniranje EU-a. Njime se ukida stara struktura stupova i uvodi nova distribucija nadležnosti između EU-a i zemalja EU-a. Ugovor iz Lisabona također pojednostavljuje zakonodavne postupke u vrste pravnih akata koji se donose u EU-u.

Štoviše, Ugovor iz Lisabona čini funkcioniranje EU-a fleksibilnijim. On uvodi nekoliko klauzula o institucijama kojima je cilj olakšavanje europske integracije u područjima određenih politika. Uspostava poboljšane suradnje između zemalja EU-a također je olakšana.

Jačanje europske demokracije

Jedan od ciljeva Ugovora iz Lisabona je ojačati europsku demokraciju, posebice kako bi se poboljšala legitimnost odluka i kako bi se EU i njegovi građani međusobno približili . Kao posljedica toga, ovlasti Europskog parlamenta značajno su povećane. Slično tome, Ugovor iz Lisabona daje značajniju ulogu nacionalnim parlamentima u EU-u.

Nadalje, Ugovor iz Lisabona stvara građansku inicijativu, omogućujući građanima da aktivnije sudjeluju u izgradnji Europe.

Unutarnje politike EU-a

Jedna od najznačajnijih promjena odnosi se na Europsko područje slobode, sigurnosti i pravde. Ugovor iz Lisabona povećava ovlasti EU-a u područjima:

granične kontrole, azila i useljavanja;

pravosudne suradnje u građanskim stvarima;

pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;

policijske suradnje.

Nadalje, Ugovor iz Lisabona pojašnjava ovlasti EU-a u području gospodarskih, socijalnih i energetskih politika. Također, postavlja novi cilj stvaranja Europskog istraživačkog prostora.

Vanjske politike EU-a

Djelovanje EU-a na međunarodnoj razini se pojačava. Prije svega, Ugovor iz Lisabona daje bolju usklađenost i vidljivost Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a. EU stoga stječe pravnu osobnost, koja mu omogućuje da pregovara i bude ugovorna stranka međunarodnih Ugovora. Osim toga, otada nadalje EU globalno zastupa Visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Nadalje, dio osnivačkih Ugovora sada je posvećen Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Dugoročni ciljevi usmjereni su uspostavljanju Zajedničke europske obrane.

Posljednje ažuriranje 22.09.2015

Vrh