Bruxelles, 31.7.2015.

COM(2015) 84 final/2

2015/0042(NLE)

CORRIGENDUM
This document corrects document COM(2015)84 final of 02.03.2015.
Concerns the HR language version.
Term "namještanje" ("fixing") changed to "manipulacija" throughout the document.
The text shall read as follows:

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o manipulaciji sportskim natjecanjima s obzirom na pitanja koja nisu povezana s materijalnim kaznenim pravom i pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima


OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

Namještanje rezultata sportskih natjecanja općenito se smatra jednom od najvećih prijetnji za sport danas. Namještanjem rezultata potkopava se vrijednosti sporta – integritet, fair-play i poštovanje prema drugima. Postoji opasnost da zbog toga navijači i ljubitelji sporta izgube interes za organizirani sport. Nadalje, u namještanje rezultata često su upletene organizirane kriminalne mreže aktivne na globalnoj razini. Riječ je o problemu koji je sada postao prioritet za tijela javne vlasti, sportski pokret i tijela za provedbu zakona u cijelom svijetu. Kako bi se odgovorilo na te izazove, Vijeće Europe je tijekom ljeta 2012. pozvalo stranke Europske kulturne konvencije da započnu pregovore u cilju donošenja Konvencije Vijeća Europe protiv manipulacije rezultatima sportskih natjecanja. Pregovori su započeli u listopadu 2012. kada je održan prvi sastanak radne skupine Vijeća Europe.

Komisija je 13. studenoga 2012. donijela „preporuku za odluku Vijeća kojom se ovlašćuje Europska komisija da sudjeluje, u ime EU-a, u pregovorima o međunarodnoj konvenciji Vijeća Europe za suzbijanje manipuliranja rezultatima sportskih natjecanja 1 . Preporuka Komisije proslijeđena je radnoj skupini Vijeća za sport 15. studenoga 2012. Nakon rasprave u radnoj skupini Vijeća, Vijeće je razdvojilo nacrt Odluke Vijeća u dvije odluke jer je dodalo materijalne pravne osnove, uključujući pravnu osnovu koja proizlazi iz dijela 3. glave V. UFEU-a 2 . Vijeće je 10. lipnja 2013. donijelo jednu odluku o pitanjima koja se odnose na klađenje i sport 3 . Druga odluka koju je Vijeće donijelo 23. rujna 2013. odnosi se na pitanja u vezi suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje 4 .

Komisija je, u skladu s odgovarajućim odlukama Vijeća, sudjelovala u pregovorima koji su uslijedili, i koji su završili 9. srpnja 2014. kada su zamjenici ministara prihvatili Konvenciju Vijeća Europe o manipulaciji sportskim natjecanjima 5 . Nakon toga, Konvencija je poslana na potpisivanje 18. rujna 2014. na ministarsku konferenciju Vijeća Europe na kojoj su sudjelovali ministri koji imaju sport u svojim resorima. Prema njezinu članku 32. stavku 3., Konvenciju može potpisati Europska unija. Od tada je više stranaka potpisalo Konvenciju, uključujući neke države članice.

S obzirom na međunarodnu dimenziju namještanja rezultata, Konvencija je otvorena i za neeuropske zemlje. Taj je aspekt od ključne važnosti jer se globalna suradnja, posebno sa zemljama u kojima je sportsko klađenje rašireno – poput zemalja jugoistočne Azije – smatra ključnim elementom u učinkovitoj borbi protiv međunarodnih mreža organiziranog kriminala koje su umiješane u namještanje rezultata i djeluju na više kontinenata. Komisija smatra da Konvencija može biti učinkovit instrument u borbi protiv namještanja rezultata.

Člankom 165. UFEU-a propisuje se da djelovanje Unije ima za cilj razvijanje europske dimenzije u sportu, između ostalog, promicanjem pravednosti i otvorenosti na sportskim natjecanjima te suradnje među tijelima odgovornima za sport. Osim toga, u članku 165. UFEU-a poziva se Uniju i države članice da promiču suradnju s međunarodnim organizacijama u području sporta, osobito s Vijećem Europe. Djelovanjem na razini EU-a može se pomoći u rješavanju međunarodnih izazova – poput namještanja rezultata sportskih natjecanja – s kojima se susreće sport u Europi, i tu su potrebni usklađeni napori i tijesna koordinacija.

Jedan od glavnih ciljeva Konvencije je promicanje nacionalne i međunarodne suradnje te je u poglavlju III. sadržan niz odredaba koje za cilj imaju olakšavanje razmjene informacija među svim zainteresiranim stranama. Borba protiv namještanja rezultata zahtijeva blisku suradnju između sportskog pokreta, vlada, priređivača sportskog klađenja, tijela za provedbu zakona i međunarodnih organizacija. Takav širok spektar zainteresiranih strana sam po sebi podrazumijeva izazove, a EU može pomoći u organiziranju i osiguravanju koordiniranog pristupa.

Borba protiv namještanja rezultata sportskih natjecanja u različitim je fazama u državama članicama. Zbog transnacionalne prirode namještanja rezultata vjerojatno će biti potrebna suradnja s državama članicama s različitim stupnjevima iskustva, čime se stvara potreba za razmjenom dobre prakse i razvojem kompetencija. EU ima važnu ulogu u izgradnji kapaciteta, olakšavanju suradnje i u konačnici u pomaganju u provedbi Konvencije.

Potpisivanje ove Konvencije trebalo bi biti dio nastojanja Komisije da sudjeluje u borbi protiv namještanja rezultata, zajedno s drugim instrumentima kao što je buduća inicijativa Komisije o namještanju rezultata povezanim s klađenjem, u skladu s Komunikacijom Komisije iz 2012. o internetskim igrama na sreću, 6 radom stručne skupine EU-a o namještanju rezultata i pripremnim djelovanjima i projektima posvećenim problemu namještanja rezultata 7 .

Prema odlukama Vijeća kojima se odobrava otvaranje pregovora, pristupanju Unije mora prethoditi raščlamba nadležnosti, to jest: „pravna priroda Konvencije i raspodjela ovlasti između država članica i Unije odredit će se odvojeno na kraju pregovora na temelju analize preciznog područja primjene pojedinačnih odredbi”.

Takva raščlamba nadležnosti je utvrđena sljedećim:

Priroda i opseg nadležnosti Unije

U skladu s člankom 1. Konvencije, njezina je svrha „suzbijanje manipulacije sportskim natjecanjima radi zaštite integriteta sporta i sportske etike u skladu s načelom autonomije sporta”. U tu svrhu, krajnji cilj Konvencije je „zaštita integriteta sporta i sportske etike”. To se postiže nizom mjera čiji je cilj sprječavanje, otkrivanje i kažnjavanje manipulacije sportskim natjecanjima. U tu svrhu, Konvencijom se također potiče na međunarodnu suradnju i uspostavlja mehanizam praćenja kako bi se osiguralo postupanje prema odredbama utvrđenima u Konvenciji.

Konvencija tako utjelovljuje višedimenzionalan pristup usmjeren na rješavanje problema manipulacije sportskim natjecanjima. U skladu s tim, mjere koje je potrebno donijeti različite su prirode i utječu na različita područja prava, a prevladava aspekt prevencije 8 . Druga područja prava su materijalno kazneno pravo, pravosudna suradnja u kaznenim stvarima, zaštita podataka, kao i pravno uređenje aktivnosti klađenja.

Prevencija (poglavlja II. i III., članci od 4. do 14.)

Većina odredaba Konvencije koje se odnose na prevenciju mogu biti obuhvaćene člankom 165. stavkom 4. prvom alinejom UFEU-a koja se odnosi na poticajne mjere u području sporta 9 . Međutim, ova vrsta nadležnosti je ograničenog opsega, jer isključuje usklađivanje zakona i propisa država članica. Članak 165. UFEU-a odnosi se na „promidžbu”, „suradnju” ili „poticajne” mjere. Kao posljedica toga, nadležnost Unije u tom području ne zamjenjuje nadležnost država članica 10 .

Za razliku od toga, mjerama koje se odnose na usluge klađenja može se utjecati na slobode unutarnjeg tržišta u odnosu na pravo poslovnog nastana i pravo pružanja usluga, u mjeri u kojoj priređivač sportskog klađenja obavlja gospodarsku aktivnost. U pogledu članka 3. stavka 5. točke (a) i članka 11. posebno, definicija „nezakonitog sportskog klađenja” odnosi se na svaku nedopuštenu vrstu sportskog klađenja ili svakog priređivača sportskog klađenja koji se ne smije baviti tom djelatnošću na temelju primjenjivog zakonodavstva u nadležnosti stranke gdje se kockar nalazi. Pojam „primjenjivo zakonodavstvo” uključuje zakonodavstvo EU-a. To znači da se sva prava dodijeljena zakonodavstvom Unije također moraju uzeti u obzir i da nacionalno zakonodavstvo država članica mora biti u skladu sa zakonodavstvom EU-a, a posebno s pravilima unutarnjeg tržišta.

Člancima 9. do 11. predviđaju se mjere koje bi mogle dovesti do određenog stupnja usklađivanja zakona. Na primjer, člankom 9. Konvencije predlaže se okvirni popis mjera koje bi odgovarajuća regulatorna tijela za pitanja klađenja mogla primijeniti „po potrebi” u borbi protiv manipulacije sportskim natjecanjima u vezi sa sportskim klađenjem. Člankom 10. stavkom 1. Konvencije propisuje se da „svaka stranka donosi zakonodavne ili druge mjere koje su potrebne radi sprječavanja sukoba interesa i zlouporabe internih informacija od strane fizičkih ili pravnih osoba koje su uključene u pružanje usluga sportskog klađenja (…)” (naknadno podcrtano). Člankom 10. stavkom 3. Konvencije nastoji se uspostaviti obvezu izvješćivanja: „svaka stranka donosi zakonodavne ili druge mjere koje su potrebne kako bi obvezala priređivače sportskog klađenja da bez odgode prijave neregularno ili sumnjivo klađenje regulatornom tijelu za klađenje (...)” (naknadno podcrtano). Konačno, člankom 11. Konvencije o nezakonitom sportskom klađenju strankama se daje još veća sloboda. On glasi: „svaka stranka razmatra najprikladnija sredstva za borbu protiv priređivača nezakonitog sportskog klađenja i razmatra uvođenje mjera, u skladu s mjerodavnim pravom u odgovarajućem području, poput (…)”.

To pokazuje da se člankom 9., člankom 10. stavkom 1. i člankom 10. stavkom 3. Konvencije stvara temelj za moguće usklađivanje na temelju članka 114. UFEU-a, u mjeri u kojoj priređivač klađenja obavlja gospodarsku aktivnost. Članak 11., koji sadrži još fleksibilniji tekst, još uvijek uključuje određeni stupanj usklađenosti odredaba koje bi mogle biti obuhvaćene i člankom 114. UFEU-a o uspostavi i funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

Osim toga, članak 11. Konvencije može također utjecati na usluge koje se pružaju iz treće zemlje. Predmetne mjere, koje se odnose izravno na „pristup” takvim uslugama, bile bi obuhvaćene zajedničkom trgovinskom politikom Unije u skladu s člankom 207. UFEU-a.

Članak 14. Konvencije o zaštiti podataka spada u nadležnost Unije u skladu s člankom 16. UFEU-a.

Provedba zakona (poglavlja IV. do VI.; članci 15. do 25.)

Poglavlje IV. odnosi se na kazneno pravo i suradnju s obzirom na provedbu zakona (članci 15. do 18.). Člankom 15. Konvencije ne nameće se opća kažnjivost postupaka manipulacije sportskim natjecanjima, nego samo određenih oblika (kada uključuju korupciju, prisilu ili prijevaru). To može biti obuhvaćeno člankom 83. stavkom 1. UFEU-a kada je riječ o organiziranom kriminalu ili korupciji 11 . Međutim, članak 15. nije ograničen na organizirani kriminal i također uključuje prisilu i prijevaru bez korupcije. U tom kontekstu, odgovarajuće su odredbe pravne stečevine EU-a ograničene.

Članak 16. odnosi se na pranje novca. Na razini Unije to je regulirano Okvirnom odlukom Vijeća 2001/500/PUP, 12 zajedno s Direktivom 2014/42 EU 13 . Članak 16. stavak 3. Konvencije potpada pod nadležnost EU-a i članak 114. UFEU-a; Direktiva 2005/60/EZ o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma temelji se na članku 114 UFEU-a 14 . Budući da Direktiva ne obuhvaća posebno sportska natjecanja, ona ne utječe na članak 16. stavak 3. Konvencije, koji se odnosi samo na „priređivače sportskog klađenja”. Nadležnost u vezi s člancima 17., 18., 22. i 23. (u poglavljima IV. i VI.) povezana je s nadležnošću u skladu s člancima 15. i 16. Konvencije.

Poglavlje V. koje se odnosi na nadležnost, kazneni postupak i provedbene mjere, kao i poglavlje VI. koje se odnosi na sankcije i mjere, sadržavaju odredbe koje su komplementarne odredbama materijalnog kaznenog prava sadržanima u člancima 15. do 18. Konvencije. Članak 19. Konvencije (nadležnost) dodatna je odredba uz utvrđivanje kaznenih odredbi. Članci 20., 21. i 25. Konvencije (istražne mjere, zaštitne mjere, pljenidba i oduzimanje) odnose se na mjere u kaznenom postupku, i one mogu biti obuhvaćene člankom 82. stavkom 2. UFEU-a (točke (a) i (b)).

Međunarodna suradnja (poglavlje VII.; članci 26. do 28.)

Poglavlje VII. odnosi se na međunarodnu suradnju u sudskim i drugim pitanjima. Bitno je primijetiti da Konvencija ne sadrži pravni režim kojim bi se zamijenila postojeća pravila, i stoga se njome ne dovode u pitanje instrumenti koji već postoje u području uzajamne pomoći u kaznenim stvarima i izručivanju 15 . U tom kontekstu, postoji sveobuhvatan skup instrumenata na europskoj razini koji služi olakšavanju pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i koji se može primjenjivati na različite modi operandi namještanja rezultata ili na kriminalizaciju namještanja rezultata kao novog kaznenog djela u pravnom poretku država članica 16 . To se odnosi na članak 26. Konvencije.

Članci 27. i 28. Konvencije opće su odredbe o suradnji koje su obuhvaćene člankom 165. UFEU-a.

Zaključci

Postoje kaznena djela koja trenutačno nisu obuhvaćena člankom 83. stavkom 1. UFEU-a. Unija je nadležna za ostala, ali je ta nadležnost isključiva samo u dvije odredbe – članku 11. (u mjeri u kojoj se odnosi na usluge iz trećih zemalja i prema njima) te članku 14. o zaštiti podataka (djelomično) 17 . U ostatku ima podijeljenu ili podupiruću nadležnost.

2.PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

Što se tiče pravne osnove, ustaljena je sudska praksa da odabir pravne osnove za mjeru Unije mora počivati na objektivnim čimbenicima koji su podložni sudskom preispitivanju, i oni uključuju cilj i sadržaj mjere 18 . Ako ispitivanje mjere Europske unije pokaže da ona ima dvostruku svrhu ili dvostruku komponentu i ako je vidljivo da je jedna svrha ili komponenta glavna ili prevladavajuća, a druga tek sporedna, mjera se mora temeljiti na jednoj pravnoj osnovi, tj. onoj koja je potrebna za glavnu ili prevladavajuću svrhu ili komponentu. Iznimno, ako se utvrdi da mjera ima nekoliko neodvojivo povezanih ciljeva, a da ni jedan od njih nije sekundaran i indirektan u odnosu na drugi, mjere se moraju temeljiti na više odgovarajućih pravnih osnova 19 .

Pravne osnove koje ovdje mogu biti od značaja su: članak 16. UFEU-a (zaštita podataka), članak 82. stavak 1. i članak 82. stavak 2. UFEU-a (pravosudna suradnja u kaznenim stvarima), članak 83. stavak 1. UFEU-a (materijalno kazneno pravo), članak 114. UFEU-a (uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta), članak 165. UFEU-a (sport) i članak 207. UFEU-a (zajednička trgovinska politika).

U cjelini, cilj borbe protiv manipulacije sportskim natjecanjima sadrži elemente prevencije i suradnje koji su uglavnom obuhvaćeni člankom 165. UFEU-a te elemente suradnje i usklađivanja koji su obuhvaćeni člankom 114. (za nekaznene odredbe), člankom 207. UFEU-a (u mjeri u kojoj se te odredbe odnose na pristup priređivačima klađenja iz trećih zemalja) te člankom 82. stavkom 1. i člankom 83. UFEU-a (u kaznenim stvarima).

Kad je riječ o uslugama klađenja, članci 114. i 207. UFEU-a mogu biti relevantni, ovisno o tome jesu li usluge „unutar EU-a” ili ne. Čini se da je aspekt unutarnjeg tržišta izraženiji u Konvenciji u cjelini, dok je aspekt zajedničke trgovinske politike izgleda prisutan samo u članku 11. Konvencije. Međutim, čak i ako članak 207. UFEU-a nije naveden i smatra se pomoćnim u pitanjima unutarnjeg tržišta, države članice nisu nadležne u relevantnim pitanjima koja su u području zajedničke trgovinske politike.

Što se tiče zaštite podataka, ona nije glavni cilj Konvencije i njezine odredbe su tu samo dodatne. Danas se u mnogim konvencijama Vijeća Europe podsjeća na potrebu poštovanja zaštite podataka, čak i kad takve obveze mogu proizlaziti iz drugih konvencija (kao što je Konvencija br. 108 za zaštitu pojedinaca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka), budući da je moguće da u različitim konvencijama ne sudjeluju iste stranke.

Kao posljedica toga, kako bi EU mogao izvršavati svoje ovlasti u odnosu na Konvenciju u cijelosti (isključujući dijelove za koje nema ovlasti), glavne su pravne osnove članak 82. stavak 1., članak 83. stavak 1., članak 114. i članak 165. UFEU-a.

Zbog isprepletenosti Konvencije i činjenice da su s njom povezane nadležnosti koje mogu biti u isključivoj nadležnosti EU-a te nadležnosti koje EU nema, nije moguće da Unija i države članice Konvenciju sklope odvojeno.

2015/0042 (NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o manipulaciji sportskim natjecanjima s obzirom na pitanja koja nisu povezana s materijalnim kaznenim pravom i pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 165. u vezi s člankom 218. stavkom 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)Dana 10. lipnja 2013. Vijeće je ovlastilo Komisiju da u ime Europske unije sudjeluje u pregovorima o međunarodnoj konvenciji Vijeća Europe za suzbijanje manipulacije sportskim natjecanjima (u daljnjem tekstu: „Konvencija”), osim u pitanjima koja se odnose na suradnju u kaznenim stvarima i policijsku suradnju.

(2)Dana 23. rujna 2013. Vijeće je također ovlastilo Komisiju da u ime Europske unije sudjeluje u pregovorima o Konvenciji u vezi s pitanjima koja se odnose na suradnju u kaznenim stvarima i policijsku suradnju.  20

(3)Pregovori su uspješno završeni prihvaćanjem Konvencije u Odboru ministara Vijeća Europe 9. srpnja 2014.

(4)Odredbe o prevenciji uglavnom su izložene u poglavljima II. i III. Konvencije 21 . Te odredbe mogu biti obuhvaćene, u cijelosti ili u velikoj mjeri, člankom 165. UFEU-a. Treba napomenuti da je članak 165. UFEU-a samo podupiruća nadležnost koja isključuje bilo kakvo usklađivanje mjera i ne zamjenjuje nadležnosti država članica u tim područjima 22 .

(5)Ostale mjere, a posebno članak 9., članak 10. stavci 1. i 3. i članak 11. Konvencije sadržavaju određena usklađivanja zakona koja mogu biti obuhvaćena člankom 114. UFEU-a.

(6)Članak 11. može također utjecati na usluge koje se pružaju iz treće zemlje. Predmetne mjere, koje se odnose izravno na „pristup” takvim uslugama, obuhvaćene su zajedničkom trgovinskom politikom (članak 207. UFEU-a). Države članice nisu nadležne za relevantne aspekte koji su u području zajedničke trgovinske politike.

(7)Članak 14. o zaštiti podataka spada u nadležnost Unije u skladu s člankom 16. UFEU-a i također ima isključujući karakter.

(8)Europska unija promiče potpisivanje Konvencije Vijeća Europe o manipulaciji sportskim natjecanjima, kao doprinos nastojanjima Europske unije u borbi protiv manipulacije sportskim natjecanjima radi zaštite integriteta sporta i sportske etike u skladu s načelom neovisnosti sporta.

(9)Stoga bi Konvenciju trebalo potpisati u ime Europske unije, podložno njezinu kasnijem sklapanju,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Potpisivanje Konvencije Vijeća Europe o manipulaciji sportskim natjecanjima ovime se odobrava se u ime Unije, podložno sklapanju navedene Konvencije.

Tekst Konvencije koji se potpisuje priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Glavno tajništvo Vijeća izdaje za osobu/osobe koju/koje odredi pregovarač Konvencije instrument sa svim potrebnim ovlastima za potpisivanje Konvencije, podložno njezinu sklapanju.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu,

   Za Vijeće

   Predsjednik

(1) COM(2012) 655 završna verzija.
(2) Komisija je objavila izjavu za zapisnik Vijeća u kojoj se ne slaže s uvođenjem materijalne pravne osnove, vidjeti dokument Vijeća br. 10509/13.
(3) Odluka Vijeća 2013/304/EU od 10. lipnja 2013. o ovlašćivanju Europske komisije da u ime EU-a sudjeluje u pregovorima o međunarodnoj konvenciji Vijeća Europe za suzbijanje manipuliranja sportskim rezultatima, osim o pitanjima koja se odnose na suradnju u kaznenim stvarima i policijsku suradnju, SL L 170, 22.6.2013., str. 62.
(4) Odluka Vijeća kojom se ovlašćuje Europska komisija na sudjelovanje, u ime EU-a, u pregovorima o međunarodnoj konvenciji Vijeća Europe za borbu
protiv manipuliranja sportskim rezultatima u pitanjima vezanim uz suradnju u kaznenim pitanjima i policijsku suradnju, dokument Vijeća br. 10180/13.
(5) Malta je glasovala protiv Konvencije i 11. srpnja 2014. podnijela je zahtjev Sudu Europske unije za mišljenje o Konvenciji u skladu s člankom 218. stavkom 11. UFEU-a (Mišljenje 1/14).
(6) http://ec.europa.eu/internal_market/gambling/communication/index_en.htm
(7) Kao nedavni primjer: http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/financing/fundings/security-and-safeguarding-liberties/other-programmes/cooperation-between-public-private/index_en.htm
(8) Prevencija je opisana u poglavljima II. i III., kao i u člancima 27. i 28. Konvencije.
(9) Posebno članak 4., članak 5. stavak 1. te članci 6. i 7. Konvencije o poticanju određenih aktivnosti sportskih organizacija i članak 8. Konvencije, kao i određeni aspekti članka 9., članka 10. stavka 2., članka 12. i 13. Konvencije.
(10) Vidjeti članak 2. stavak 5. UFEU-a: „U određenim područjima i pod uvjetima utvrđenima u Ugovorima, Unija je nadležna za provođenje djelovanja čiji je cilj podupiranje, usklađivanje ili dopunjavanje djelovanja država članica, bez da pritom zamjenjuje njihovu nadležnost u tim područjima.” 
(11) Okvirna odluka Vijeća 2003/568/PUP o borbi protiv korupcije u privatnom sektoru, SL L 192, 31.7.2003., str. 54.
(12) Okvirna odluka Vijeća 2001/500/PUP o pranju novca, identifikaciji, praćenju, zamrzavanju, pljenidbi i oduzimanju imovine i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima, SL L 182, 5.7.2001., str. 1.
(13) Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji.
(14) Direktivom se utvrđuje okvir za zaštitu dobrog funkcioniranja, integriteta i stabilnosti kreditnih i financijskih institucija te povjerenja u financijski sustav u cjelini, u odnosu na opasnosti koje predstavljaju pranje novca i financiranje terorizma.
(15) § 21. izvješća s obrazloženjem.
(16) Akt Vijeća od 29. svibnja 2000. o sastavljanju Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije (SL C 197, 12.7.2000., str. 1; Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, SL L 190, 18.7.2002., str. 20.; Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji, SL L 196, 2.8.2003., str. 45.; Okvirna Odluka Vijeća 2006/783/PUP o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje; Okvirna odluka Vijeća 2008/978/PUP o Europskom dokaznom nalogu, SL L 350, 30.12.2008.; Okvirna odluka Vijeća 2009/948/PUP o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima, SL L 328, 15.12.2009., str. 42.; Direktiva 2014/41/EU o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima, SL L 130, 1.5.2014., str. 1.; Direktiva 2014/42/EU o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, SL L 127, 29.4.2014., str. 39.
(17) Mjerodavni zakonodavni akti mogu uključivati Direktivu 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.), Uredbu (EZ) br. 45/2001 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.) i Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 350, 30.12.2008., str. 60.).
(18) C-377/12, Komisija protiv Vijeća, stavak 34.
(19) Ibid, u stavku 34. presude.
(20) Dokument Vijeća br. 10180/13.
(21) Međutim, vidjeti također članke 27. i 28. o suradnji koja se ne odnosi na suradnju u kaznenim stvarima.
(22) Vidjeti članak 2. stavak 5. UFEU-a.